— To je zbog Madge. A ukoliko bi tebi palo na pamet da ga vodiš u zatvor... šta misliš, pa Sidway bi mu u eliju došao i ubio ga. ć Ni to ne bi valjalo, gazda. Činilo se da je Nels posve zanijemio, a Stewart nije znao šta da odgovori Starru. Ran er se opet sjetio č Montyja Pricea. Nova vremena nisu izmijenila srca ovih vatrenih jaha a prerije. č Starr izvu e revolver i drže i ga u ruci natjera gangstera da č ć obu e sako. č — Tako!... Stewarte, momci, sklonite se, odmah... Uhle, da nisi ni mrdnuo. — Starr po e natraške udaljuju i se od gangstera na oko đ ć dvadeset stopa, — Okreni se, Uhle. Gangster u ini kako mu je re eno. Lice se njegovo smu ilo č č č ljudima koji su, poput Stewarta, navikli na hrabro i hladnokrvno držanje. Niz Uhlovu sljepoo icu i obraz stala je opet curiti krv. č — Deset... somova... ako mi... — Bah! — prodorno ga presije e č Starr. — Znaj da je pred tobom jedan kauboj.—Vratio je revolver u korice i ispružio ruku pred sebe, prstima grebu i zrak ć — Nels, ti budi sudac... Hajde, kidnaperu! Zaigraj svoju igra. — Gotovo! — zazvoni Nelsov glas. — Pucaj. Stewartov je pogled bio uperen u gangstera. Munjevito je desnom rukom segnuo u džep sakoa. Kako mu se kut džepa digao, i iz njega sunuo dim, Starrov je revolver prasnuo i sekund kasnije opet. Meci iz gangsterova revolvera zabiju se u prašinu i kamen na tlu. Dok su hici još odjekivali, gangsterovo se lice neopisivo izmijeni. U padu, onaj strašni nagon za samoodržanjem napusti njegovo tijelo. Logorsku vatru naložiše nekih tridesetak jarda dalje od brvnare, i oko nje do ekaše no . č ć Nels je spremao ve eru i govorio: č — Gene, ja ne vidim nikakvog smisla da po mraku po emo za đ Sidwayem. — Konji su sustali, gospodine Stewarte — dometne Sloan, — No as moramo po initi. ć č Svjestan da su ove izjave posve opravdane, Stewart se upinjao da zatomi nestrpljenje i bojazan. — Uostalom, sa ekaj dok se Ren vrati — zaklju i č č Nels, i pozove ljude na ve eru. Dok su sjedili za ve erom, Ren se vrati. Na odsjaju č č 251
logorske vatoe lice mu bilo blijedo i hladno, na njem više nije bilo ni traga onoj surovosti što mu ga ranije bila iznakazila. — Našao sam Lanceov trag — on e živo. — S baterijom sam ga ć tražio. Neko je vrijeme tjerao punim trkom, ali je poslije išao lakše. Išao sam tragom sve do mjesta kad je skrenuo sa staze ulijevo. — Šta li namjerava? — oštro e ć Stewart. — Da potjera ku i. Onakav ovjek na onakvom konju... nema šta ć č da misliš gazda, samo nek je Madge zdrava. — Zna li on kako e si i odavde? ć ć — Pa mi smo sve ovuda prešli, kad smo došli zajedno. — Rene, u zoru ti po i njegovim tragom, — predloži đ Nels. — Dakako. Ve sam na to pomislio. Ali, pazite ljudi, što vam ć govorim, Sidway e pola dana prije nas sti i ku i. ć ć ć — Sjedni i žvakni štagod. — Nels, nekako me nije volja. — Svejedno, moraš pojesti i popiti. Imali smo težak dan. — Vi, momci, potražite konje i svežite ih za no as. Sloane, ć svoje konje eš potražiti u jutru — re e ć č Stewart. — Ne e oni daleko. Teško da e ostaviti ovakvu travu i vodu. ć ć Stevens je sjedio naslonjen na jednu vre u, sav se omotao ć ć č ebetom, a kosa mu se na blijedom, elu slijepila od znoja. — Rollie, i ti si vukao uže kod lin a — re e č č Stewart. — Kako se osje aš? č — Prili no sam prestrašen, i još mi je muka — slabašno odvrati č momak. — Ali... ali ne zbog vješanja. Oh, pa to je bilo divno. — Fino. A sad, gore glavu! Sve je u redu. I mi smo bili paklenski sretni. Nakon ovoga ljudi malo šta govoriše, a minuli doga aj više đ uop e ne pomenuše. Kauboji su namakli dovoljno drva da podrže ć vatru cijelu no . ć Stewart pošalje jednog neka donese ono nasje eno č granje iz brvnare, i on leže na nj. Svi su pušili, osim Starra, jedinog nepuša a. On je okrenuo le a vatri, i glavu pognuo. č đ Stewart je shva ao kako se kauboj mora osje ati. No ni vjetar zapo e svoju ć ć ć č jadikovku u borovima, a kojoti se po eše javljati iz daljine. Usprkos č krajnjem umoru, Stewart nije mogao odmah zaspati. inilo mu se Č 252
kao da se i same zvijezde podruguju njegovom uznemirenom duhu. 253
GLAVA 12. Što je Madge izgubila svijets, trebalo je više pripisati nagloj pojavi Sidwaya, tvrda i natmurena lica i grozovita glasa, na vratima brvnare, i plamenom prasku njegova revolvera, nego udarcu što ga je Uhl zadao djevojci. Doduše, nije posve izgubila svijest, jer je osjetila kako je kauboj podiže, omota ebetom i iznosi iz brvnare. Potom je još ć bistrije ula rafal i fijuk tanadi unaokolo, pa je osjetila da se našla na č konju, i iskusila kako joj se gadno tijelo trese kad je Sidway potjerao svog Umpqua. U njenoj je svijesti zatim slijedio neki mutni, gotovo prazni interval. Kad joj se duh ponovo razbistrio, osjetila je da joj je posve udobno, i da je nošena konjem koji hodom prelazi ravan teren. Iznad vrhova velikih, cmih borova sjale su zvijezde. Odmah poslije ove slike spazila je nejasne obrise Sidwayeva lica i glave bez šešira. Poimanje ove stvarnosti u živim joj je bojama do aralo borbu s č gangsterom, kad ju je on ve upola razgolitio, ć i Sidwayev iznena uju i i presudni upad. Bez obzira iz kojih razloga, đ ć Sidway je nju opet, još jednom spasio i to je ovaj put spasio od grozne kobi — od nepodnošljiva stida i neizbježive smrti. Duh joj se pri ovim mslima toliko smuti, da je ona to morala sprije iti prekidanjem šutnje. č — Lance — ona šapne, ali ju on izgleda nije slušao. — Lance, uspjeli smo... Pobjegli smo. — Osjetila je kako je neka snažna struja prošla njime. — Hej, jeste došli k sebi? — upita on žurno. — Jesam, ali ni ina e nisam potpuno izgubila svijest. č 254
— Nisam stigao da vidim šta vam je... Je li vas ranio? — Lance, ja sam mu se dobro suprotstavila, ali me udario. Mene nije bilo strah njega, sve dok... Mislim da bi on mene batinama onesposobio. — Prema tome... nije vam ništa u inio? — upita č Sidway, promuklim glasom koji je krzmao. — Ne, nije, osim što me udario. Lance! Vi ste... vi ste ga ubili? — Jesam. — Vi ste me spasili? — Jesam. — Od gadnog zla. Nije on ni mislio da me pusti za otkupninu. On bi me zadržao... Nebesa! Kakav sam idiot bila, da flertujem s jednim Medenim Uhlom! — Nije lako izlije iti i žensku uobraženost— otpovrne č Sidway tonom koji ona nije mogla doku iti. Sad se inilo kao da se nekako č č udaljio od nje. — Izlije ena sam, Lance. č — uj, curice! Č Oh, pardon, evo sam po eo govoriti kao Uhl... č Volio bih doživjeti taj dan kad ne ete pogledati nekog muškarca. ć — Nemojte zaboga! Imam o i. Ne mogu oboriti glavu, i nikog ne č gledati. — A jedan pogled iz tih vaših o iju dovoljan je. č — Je li. A za što je dovoljan? — Da ovjeka potakne na ludost, na kidnapovanje, silovanje, č umorstvo. — Oh, ali ne pravog čovjeka. Uostalom, objasnite mi kako to mislite. — Gospo ice đ Stewart, mislim tako, da bez obzira inili to č smišljeno ili savršeno naivno, kad tim o ima pogledate muškarca č onda se igrate s vatrom. — Mogu re i, gospodine ć Sidwayu, da su moje predivne o i č otkazale u igri s vatrom u odnosu na vas — otpovrne mu ona ironi no. č — Samo zato što sam vidio kakvi ste. 255
Na ovo nije imala gotov odgovor, ponajviše zato što je gajila izvjsne nade povezane s tim mladi em takve dvostruke udi. Jahali ć ć su stazom šutke. Ali ga je ona kroz stisnute o i motrila. Da nije č osje ala bol i slabost, našla bi svoj položaj veoma privla nim, i ć č golicavim. Kasnije Umpqua pre e s laganog kasa na hod. O ito je đ č napustio planinsku zairavan. Súdway skrene sa staze ulijevo, i stane konju birati pravac. Šuma je postepeno bivala sve rje om, i sve đ svjetlijom. Ponegdje su borove i smrekove grane bile Sidwayu u visini glave, pa ih morao oprezno izbjegavati. Madge je shvatila da to jašu nizbrdo. Najzad kauboj zaustavi konja, kao u nedoumici kuda da produži. — Jesmo se izgubili? — upita Madge. — Sve se i meni ini—on odvrati uz udan smijeh. č č — Ve je bilo vrijeme da stanete, pa da se odmorimo do jutra. ć Ja sam gotova. — Baš sam to i htio... ekajte, samo da na em neku ravan. Č đ Neko je vrijeme jahao u cikcaku niz padinu, i najzad stao i sišao sa sedla. Madge pomisli kako on nju nosi kao da ima dijete u rukama. Posadio ju je da sjedi, naslonjena na jedno stablo, bio je to cedar. Unaokolo je bilo velikih borova, ali narijetko, a cedrovi su ukazivali na to da podnožnje planine nije daleko. — Smrzla sam se živa — re e djevojka. Rasedlao je konja i č privezao ga za jednu mladicu. Potom odveza sa sedla ebe i drugu opremu. ebe je presavio i ć Ć njim omotao Madge. Potom zguli kore sa cedra otkine nešto suhih grana i naloži vatru nedaleko od djevo inih nogu. Tmicu kroz koju je č sipala mjese ina razbije plamen što je uz prasak lizao s drva. č Madge opruzi ruke prema vatri, a Sidway otvori bisage. — Evo mesa, biskvita, suhih jabuka, i komad okolade... Da, i malo soli. Jeste li č gladni? — Sad bih godinu dana života dala za filet mignon. — To vam vjerujem. Žao mi je, ali vam ga ne mogu dobaviti. — Vrlo dobro. Onda u uzeti biskvita i komad mesa... Hvala. ć Gdje se nalazimo, Lance? — Ovo je Pelloncilos. — Koliko smo se udaljili od onog logora? 256
— Mnoge milje. — Voljela bih da ste mogli i Rollieja spasiti od njih. — Pa, o ekujem, da u imati dosta muke i bez vašeg kavalira. č ć — Muke? Sa mnom ne ete imati nikakve — ona odvrati, i ć najedared se ponovo sjeti njegove dvostruke uloge. — Lance, vi kanite da sami dobijete otkupninu! Na svjetlu vatre spazila je kako mu se lice smra ilo. Tamne o i č č njegove gledale su je kao da ga je ona upravo podsjetila na svoju pravu prirodu. On se prepusti sumornom smijehu. — Što poga ate, Princezo! — mrko odvrati. đ — Platit u vam je sa zadovoljstvom... Šta e ć ć oni gangsteri u initi Rollieju? Njegovi su bogati. Platit e. Ali, trebat e vremena. U č ć ć me uvemeinu, moj e tata i mama poludjeti. A tata ne može platiti. đ ć Sigurna sam da su nam oni sada na tragu. Kauboj je gledao u stranu, i ništa ne odgovori, što natjera Madgena drugu pomisao. Najedared se na nju okomi jedna misao, luda, ali posve ubjedljiva. — Lance! Bez obzira na otkupninu... vi me... vi me ho ete ć zadržati, je li tako? — Zaista ste vještica u poga anju — on gorko otpovrne. đ — Gospode! Nemogu e da ste toliko podmukao! ć — Muškarci su po pravilu r avi tipovi. A zar vi ne mislite da ste đ to i zaslužili? — Jesam! jesam! On, doista, bila sam i bezobzirna, i uobražena, i sebi na... Ali, Lance, pokvarena nisam bila... č — Kome vi to pri ate?! —on e, okre u i joj le a. č ć ć ć đ — Vama. Nikad nisam... Oh, šta vi mislite o meni!... Lance Sidway, ubili ste onog satanu Uhla samo zato da me vi uzmete? — Tako kako rekoste, curice. — Nemojte, me tako zvati. Zamrzit u vas. ć — Mislio sam da me ve mrzite. ć — Ne mrzim, ali ho u vas mrziti. ć — Ja se slažem. Bit e mi zabavnije ako vas budem morao tu i. ć ć — Tu i me! To ste ve u inili. ć ć č 257
— Gospo ice đ Stewart, čini mi se da ste me najprije vi udarili. — Da, jesam. Zato što se još nitko nije usudio da mi nešto toliko ogavno kaže — U onom trenu došlo mi je kao naru eno, jer ste to potpuno č zaslužili. — Oh, kako se sva amo! Ide mi na živce!... Šta namjeravate đ u initi sa mnom? č — Kad ste toliko pametni, zašto mi sami ne kažete? — I to mogu... Vi ste se poveli za ovakvim iskušenjem, Lance Sidway. S izgledom na toliki laki novac!... I prilikom da mi vratite milo za drago... Mislim da ete u kakvoj pe ini... izgladnjeti me... ć ć mlatiti me, dok ne dobijete pare. — Vidim — on je prekine, dok su se njoj rije i gasle u grlu — da č ste sve bolja i bolja. Mudre li djevojke. Jasno, nije uzalud išla u koledž! — Oh, neka te avo nosi! Lance, morat eš me oženiti! đ ć Tako se strgao i stresao, kao da ga je tog asa tko zna ime č č udarila. — Ne u ti platiti otkupninu; niti u iz ovih stopa mrdnuti, ako se ć ć ne zakuneš da eš me oženiti. ć — Nek ti bude, ako ti je to toliko važno — on odvrati nekim čudnovato izmijenjenim glasom. U onom mahnitom uzbu enju, đ Madge je mislila samo na to kako da zlo što mogu e više ublaži. Voljela ga je, bez obzira bio on ć zlikovac ili poštenja ina, doktor č Jekyll i mister Hide, nastran spoj vrlina i poroka. U mislima joj blijesnulo da on ne e biti dovijeka imun, ć da e ona vremenom osvojiti njegovu ljubav i vratiti ga na pravi put. ć Možda joj je sudbinom domjereno da tako plati svu dosadašnju samovolju i sve kaprice. Najzad, on je nju spasio. Ne može ga mrziti. Bude li je tukao, vratit e mu oko za oko, a možda e ga zbog takve ć ć surovosti još više voljeti, kako i leži u prirodi žene. Pomislila je kako u njoj postoji neka neobi na crta, ili je to najblaže re eno nešto silno č č primitivno. — Iznurena si — re e joj. — Napravit u ti ležaj. č ć Nalomio je cedrova granja, prostro ga i preko njega prebacio ćebe. Zatim je postavio svoje sedlo, da Madge ima jastuk. U asu kad č 258
se, polupuze i pokrenula da se spusti na ležaj, jedno ebe s nje ć ć spade, a ono drugo upola sklizne s nje. Niije se požuirila da se njima ponovo pokrije. — Pa šta mari? — ona e neraspoložano. — Ve si me dvaput ć ć gledao gotovo golu. Umorna se spustila na ležaj, ne skidaju i o iju s njega, a on se ć č prignuo da je pokrije ebetom. Na mjese ini je spazila da mu je lice ć č blijedo, ukoliko ju o i nisu izdale, pomislila je. č — Sad kad je ure eno, hajde da popri amo... đ č — Šta je ure eno? — on upita. đ — Pa, kako da kažem, eto, ure ena je moja sudbina... Htjela đ sam tati i mami nadokna-diti štetu koju sam im pri inila, ali slutim da č ć č eš ti to sprije iti. — Tako je, sad ti je prekasno! Meni te pare trebaju. — Nije ti nužno da budeš baš takva svinja. Pravio si se kao da su ti moji dragi. Zar ne možeš biti toliko fer, te me pustiš da donekle popravim zlo? — Da, meni se Gene dopao. A majka ti je... divna!... Ali, kad više ne budeš s njima, ni pare im ne e trebati. ć — Sidway, kad si ve zabadao nos u moje ra une, je li znaš ć č koliko imam? — Znam, budi sigurna. Otprilike oko milijun! — Ta no. Ali od toga, sada ne eš imati mnogo koristi. Bisere i č ć ostali nakit mogu prodati, dobit u oko stotinu somova... kako to ć tvoji kompanjoni gangsteri zovu. Ali to u u initi samo pod jednim ć č uslovom: da od toga pola dam mojima! — U redu. Pedeset somova bit e nam dosta za medeni mjesec, ć bar dok me pajkani ne ukebaju. — Oh, zna i, tebe policija traži i bez ovoga — o ajni ki jekne č č č Madge. Potom se ražesiti, te se okomii na njega: — Kako... kako možeš biti... toliko fin... toliko... oh, fin u mnogo emu, pa da opet č budeš takva zvijer! — Takav ti je život, curice — on otpovme. — Otkud da možeš biti toliko umilna... imati takvo an eoski ljupko lice... takve duboke, đ izražajne, slatke o i, tako osvajati svakoga... kad si u duši obi na č č nevaljalica? 259
— Manje-više, odgovorio si mi — ona e tmurno. — Možda me ć ovo ili ubije ili izlije i. No, uz batine, kojih se bez sumnje ne eš č ć žacati, lišena doma kojeg sam upravo zavoljela nošena ovako u bijedu, i tko zna šta još, možda ipak progledam... Da? Ili ne? — To je vjerojatno taman toliko koliko je vjerojatno da u ja ć progutati to što rnelješ — uzvrati on gnjevno. — Da, za nas dvoje može se re i: našla krpa zakrpu! Ali, bar ć se nemojmo lagati. Ako nisi toliko jak da popraviš sebe, a i mene, onda budi bar otvoreno zao, a ne takva himbena dvoli na lopuža! č Po njemu bi se reklo da ga je ovim gadnim ujedom dokusurila. Stao je skupljati drva za vatru i slagati ih. Madge je bila strahovito znatiželjna šta e on dalje, pa se s mukom borila da ne zaklopi o i. ć č Ali, onako umorna, nije mogla odoljeti; o i joj se nekoliko puta č sklopiše, i ona najzad zaspa. inilo joj se kao da je tek bila zaspala, Č kad je osjetila kako ju Sidway trese, i to nimalo nježno. — Šta ti je, jesi živa? — dozivao je on, a u glasu mu nije bilo samo nestrpljenje. — Oh! — Sivilo zore, oštra studen i sablasne jele odmah joj prizvaiše stvarnost k svijesti. — Dobro jutro, dragi. Da, živa sam... još. — Ne zovi me tako! — on se gotovo izdere. — Mogla bi mi se ruka omaknuti, pa da dobiješ svoje. — Pa, ve sam imala i masnice i modrice od tebe. Jedna više, ć jedna manje... — Diži se. Kre i. Pojedi štagod — on joj naloži. Prvi nalog joj bio ć užasno teško izvediv, drugi nimalo lagan zadatak, a tre i nemogu . ć ć Ruke joj bile utrnule, noge se smrzle, gotovo ih je spalila kraj vatre. Sidway po e nekuda u šumu, bit e zato da dovede konja. Mogla bi đ ć mu lako pobje i. Ali, da je i htjela, to bi bilo apsurdno. Udaljila se od ć vatre, pa se vratila k njoj, te ustanovila da joj se raskravljuju i ruke i noge. Najzad se kauboj vrati vode i konja kojeg osedla i zauzda. ć — Morat eš jahati — re e joj grubo. ć č — Hvala. Veoma si pažljiv prema svojoj squaw, dragi. — Ne u više biti, ne budeš li skinula to ebe. Na, uzmi moj ć ć kaput. — Nemoj, trebat e tebi. Ja u držati ovo ebe oko sebe. Sad su ć ć ć mi samo ruke i noge hladne. 260
Čim se našla u sedlu, uo ila je da su uzengije skra ene po č ć njenoj nozi. U nijemoj šutnji, Sidway dohvati uzde i povede Umpqua niz padinu. Išao je dugim koracima, u cikcaku, kroz cedrovu šumu. Malo pomalo se posve razdanilo, pa je zrak izgubio oštrinu i hladno ać popustila. Madge je držala ruke ispod ebeta a studen na nogama ć podnosila je kako je najbolje mogla. Svukud unaokolo ležali su sivi kameniti brežuljci. Izme u njih spuštale su se jaruge, koje su se đ dalje pretvarale u udoline; kroz drve e je ć Madge zapažala na tren neku zamagljenu ravan. Sunce je izašo, ali ne otkud je ona predvi ala; ve sa suprotne strane. Ako se ne đ ć vara, Sidway nju vodi preko granice, u Meksiko. Niti rije i nije progovorio, nijednom ju nije č pogledao ve je samo grabio, sve dalje i niže, kao ovjek koji je ć č zalutao te niti zna niti ga je briga kamo to ide. Misli njene u biti se nisu udaljile od predmeta koji ih potakoše još sino , u gluho doba no i. Spasiti se nije mogla, niti je mogla sebi ć ć pomo i, pa joj je dobro došlo da sanjari i gradi kule u zraku. Me utim, ć đ što se sunce više dizalo, to je njeno razo aranje u Sid č waya bilo sve bolnije. Osjetila je da je snaga izdaje, a nepokoran joj i nesalomljiv duh iznuriše nastala tuga i utu enost. Došao je tako i as, kad je č č poželjela odmor, pa bez obzira šta se poslije desilo. Sad je umjesto cedara bilo žbunje, koje nije štitilo od sunca što se sve više penjalo i sve vrelije peklo. — Lance, grlo mi je presuho — najzad ona prekide tišinu. — Moram malo piti. — Ni meni nije bolje. Drži se. Vidim vrbe dolja Mora biti vode. Č č inilo joj se da je vje nost prošla dok su došli do vode. Nisu imali iz ega piti, a ona izjavi da ne smije si i s konja, jer poslije ne e č ć ć mo i da se popne u sedlo. Na to ju kauboj, ne obaziru i se na ebe ć ć ć koje je posve spalo s nje, podiže na ruke, odnese na vodu, gdje ona ugasi že , pa je vrati u sedlo. đ Madge dotad ni sanjala nije koliko je čista, hladna voda slatka i životvorna. Da, dosta je toga što nikad nije cijenila. Neumorno se Sidway spuštao, te spuštao, no Madge uo i da je č padina sad manje strma, i da sve rje e idu cikcakom. Toliko se đ umorila da je u sedlu klonula i povodila se; vrelina ju toliko iscijedila, da je željela da ee sruši i na mjestu umre; tako se bijedno osje ala, ć te je jedva smogla snage da nekako skupi i drži ostatke haljine ma sebi. Pa ipak, podnijela bi i gore, a ne bi ga zamolila da stanu negdje u sjeni i odmore se. Sad ga je mrzila. Mogla bi ga ubiti. Natjerati ju 261
da ga užasno beznadežno voli, pa prebacit joj i na nju sru iti svu č njenu odvratnu sebi nost, ve je to bilo doista č ć dovoljno, i bez ovog beskrajnog nepodnošljivog, ubita nog jahanja. Bolnim, vrelim č rukama stezala je jabuku na sedlu i ebe na sebi, sklapala je o i koje ć č su je pekle, mu ila se na rubu nesvijesti. č Razvla ili č se sati, jedan za drugim. Njoj se ve inio da je sva obamrla, više ništa ne osje a. ć č ć Ipak, osjetila je da je konj stao. — Pogledaj, Madge! — odjekne Sidwayev glas. Nagnana nekom silom ja om od njegova poziva, ona otvori o i i spazi da su zastali na č č jednom ispup enju na posljednjem brežuljku predgorja. Jasna, posve č raspoznajna na suncu, nedaleko je ležala ravan sva u plavom i sivom i kao da se zajurila djevojci u susret. Preko kadulje kretala se duga povorka stoke, što je umorno išla svojim putem. Nekoliko milja dalje poput crne trake protezao se autoput po kojem su brzala kola sa ijih č se stakala odbijao sun ev blijes. A dalje, iza plave kadulje, dizala se č glavica sva u zelenilu, na ijem se vrhu bjelasala poluskrivena, č djevojci znana ku a. ć — Stoka koju vidiš, to je blago tvoga oca i Dannyja Mainsa — mirno e ć Sidway. — Pa to je autoput!... ono mi je ku a! — izmuca ć Madge, bore i ć se da svlada iznenadnu vrtoglavicu. — Znao sam da eš je prepoznati — on otegne, pale i cigaretu. ć ć — Baš mi je drago kako mi je upalilo si i s Cochiseova uporišta ć pravim putem, pre acem. č — Lance! — Madge nije bila u stanju ni vlastiti glas uti. č — Dobro, šta ti je sad? — Ali, nije se okrenuo da pogleda u nju. — Ti me vodiš... ku i? ć — Nego kamo, ludo mala! — Zna i... nisi... nisi ono što sam mislila?... Lažljivac... dvoli an č č kauboj... kidinaper, gangster? — Nisam, gospo ice đ Stewart. Mrsko mi je što te motam razo arati, što ti moram snove pobrkati. Zaista je gadno, jer si takva č sjajna sanjalica. Takve si krasne stvari smislila o meni i mojim motivima, ali eto, vidiš, ispade da nisu realne. — Oh, bože! Onda... Uhla nisi ubio samo zato da... da mene ti imaš, ve zato da me spasiš? ć — Ta no. Moram priznati da ti je mo shva anja u najmanju č ć ć 262
ruku ohrabruju a. Imaš uslove da postaneš pametna djevojka. ć — Ti ne ideš za otkupninom? — Madge Stewart, pa ja bih prije krepao nego što bih uzeo i paru od tebe. — Oh... ja... šta si sve u inio za mene, za tatu, mamu... a ja?... č što sam bijedna... mizerna... što me je sramota! Uz oštar krik ona se povede. — Madge! Drži se! — ula je kako joj prodiru rije i u zamu enu č č ć svijest, i potom je sve progutala tama. Pala mu je na ruke. Kad je došla k sebi, našla se ispred njega na sedlu. Konj je hitro gazio preko kadulje. Bol i nesvjesticu njenu propratiše neke mutne misli, pa i one iš ezoše. Zatim je naizmjeni no bila u snu i u č č nesvijesti, dok na kraju nije došla k sebi toliko da uo i kako je sunce č na zalazu i ona je gotovo sva obamrla. — Lance, koliko još ima? — šapnula je. — Još malo, pa ku i — on veselo odvrati. — Drago mi je da si ć došla k sebi. Drži se sada, ina e eš na smrt poplašiti mamu i č ć djevojke. ekaj; moram te bolje umotati, jer si gotovo kao od majke Č ro ena. đ — Oh, kauboju! — Okrenula je glavu, naslonila mu se na rame, i stala se vra ati životu, boli i ljubavi, shva aju i kako joj život bez ć ć ć njega ne bi imao nikakva smisla. Opustila mu se tako na rukaima, široko otvorenih o iju, i obraza priljubljena uz njegov č zaprašen prsnik. Krenuli su uzbrdicom i zašli me u borove. Koji as kasnije đ č Sidway zaustavi konja ispred ku e i vikne: ć — Hej, vi! Sidway ovdje! Tu je i Madge, slaba je, ali je zdrava! Drže i je na rukama sišao je sa sedla i popeo se na trijem, gdje ć ga do eka grupa djevojaka i mladi a što su vriskali i dobacivali č ć pitanja. Iza njih je stajala majka, sva blijeda, a pokraj nje služin ad. č — Gospo o đ Stewart, ne brinite, živa je i zdrava — re e č Sidway. — Pustite me. djevojke. Unio je djevojku u ku u i ponio je u njenu sobu gdje ju položi na ć krevet. — Tako! — uskliknuo je i uspravio se. Za njim navali cijela gomila uzbu ene mladeži iskola enih o iju. đ č č Svi su govorili u jedan glas. 263
— Mamice! — istisnula je Madge, ali nije bila kadra ni rije i više č re i majci koja je klekla pokraj nje i nježno je zagrlila. Djevojka je ć o ima od suza gledala u prijatelje okupljene oko njena kreveta. Tek č nakon nekog vremena uspjelo joj je izgovoriti nešto suvislo. — Majko! Dragi moji! Zdrava sam i na sigurnom. Za ovo zahvalite Sidwayu... samo sam iznurena. Kakvu sam avanturu doživjela! Pitate za Rollijea? Ne znam... ne znam... Lance, ti im sve ispri aj. č Sidway je gledao kroz prozor, pa se na to okrene. — Kad smo pobjegli, Stevensu nije ni dlaka s glave falila. Siguran sam da su ga Stewart i ostali izbavili. Oni e biti ovdje no as ć ć ili najkasnije ujutro. — Izbavili! — viknuše svi najedared. — Nas su kidnapovali — šapne Madge. — Rolhe i ja pošli amo u selo. Onaj gangster Uhl... ja sam njega znala... upoznala sam ga u Los Angelesu... on je doznao gdje živim. Sa svojom bandom odvukao nas je. I na to je naletio Sidway, da opet izvede jedno udo. I on je č znao Uhla... pa ga je prevario... navukao ga da napusti kola i na konjima krene u brda... Lance je bio vodi , i ja sam mislila... ali, č neka, pustimo to. On nas je poveo gore, u Cochiseovo uporište. Uhl je bio poru io tati neka plati otkupninu... Uhl je htio... da... bio je č podao... i Lance ga je morao ubiti, da bi mene spasio! Kor uzvika u enja i zaprepaš enja prekinuo je č đ ć Sidway. — Ne dajte joj da govori, slaba je; donesite joj štagod da pojede — žurno je rekao. — Gospodo Stewart, znate, Madge je mnogo uzbu ena zbog svega. — On ukratko ispri a šta se desilo, pa zaklju i: đ č č — Sigurno je da se Sloan priklju io č Stewartu i da su oni potjerali za nama. Do sutra evo ih ovdje sa Stevensom. — Sidway, za ovo emo vam biti zahvanli do groba! — žarko ć klikne Madgeina maj'ka. Kakav ste nam kamen skinuli sa srca! — Mama, ne daj mu da ide! — pomamno vikne Madge, spazivši da je Sidway krenuo na vrata. — On e odjahati, pa mu se ne u ć ć mo i... zahvaliti. ć — Ama, šta govoriš dijete! Sidway to ne e u initi. ć č — Ne e? Što mi ti mnogo znaš!... Lance, obe aj mi... ć ć Njenoj molbi djevojke dodadoše svoje usrdne želje, i Sidway, sav crven, uvjeri ih da e po i samo u spavaonicu, da se malo opere, ć ć 264
te e se vratiti. ć — Vje erat ete s nama — rje e gospo a č ć č đ Stewart, Uto se kroz gomilu progura Barg, i pri e krevetu, nose i srebrnkastu pljosku i đ ć čašu. — Ne pali! — povi e č Madge, ali slabim glasom. — Ho u u ć trezvenjake... dajte mi najprije malo vode, a onda vru u kavu... i ć gladna sam. Usprkos svoj pažnji prijatelja i majke, Madge je najzad ipak zaspala. Spavala je do kasno idu eg dana. Probudila se i osjetila ć kako se oporavila od patnji i mrcvarenja što ih je doživjela. No, još je bila preslaba da bi napustia krevet. Allie, koja je spavala s njom, re e joj kako još nikad nije izgledala toliko bajna, zamamna i č čarobna. — Mada bi bolje bilo da ne im sakriješ tu masnicu — dodala je č vjerna prijateljica. — Ni govora! — otpovrne Madge. — Tu me je Medeni Uhl udario... Mogla bi mi poslužiti da smekšam srce izvjesnom okorjelom i bezdušnom gospodinu. — Princezo! Zar si toliko... zaglibila? — Oh, Allie, užasno! Milijun puta gore nego... nego prije... — Prije ega? — šapne do kraja uzbu ena Allie. č đ — Prije nego me pljusnuo neku ve er kad je bila zabava. Ah, č č č ekaj da i to uješ. Prije nego mi je život spasio. Prije nego sam pomislila da je gangster i zlikovac, sam bog zna ime sam. ga č nazvala. Draga Allie, mene je strašno strah da je to ipak uzalud. — Ludo! Naravno da e tako biti, kad si se predala tom ć kompleksu manje vrijednosti. Ali, ako kreneš u napad... U sobu im uto banuše djevojke, u raznobojnim pidžamama i hla ama. č Zabu ale č su oko Madge. De ki su stajali kod vrata, a neki č su bili u dvorištu. Do e i majka. Madge su mazili i dvorili, i nahvalili đ je toliko da je toga imala za mjesec dana unaprijed. Ali se ona jedina osoba koju je Madge željela vidjeti, ne pojavi. Ona je pak bila... previše ponosna i uvrije ena, da bi pitala za njega. Zar nije mogao đ biti toliko ljubazan da do e vidjeti kako se ona oporavlja nakon đ onakva duga puta? Bez sumnje, Sidway je s nestrpljenjem o ekivao č povratak Stewarta i ostalih. Madge ih nije o ekivala toliko skoro, ali č ih nije mogla zamisliti bez Stevensa. U kasno popodne, kad su se zlatne sun eve zrake na zalazu probijale kroz liš e ispred njena č ć 265
prozora, Madge su beskrajno uzbudili vijestima da se Rollie vratio. — Bez obzira kako izgleda, dovucite mi ga — viknula je, znaju ić njegovu slabost. — Izgleda kao pravo udo — odvrati č Nate. Ali emo ga dovu i. ć ć Izvana se za ula buka razdraganih glasova. Podržan Nateom i č Snakeom Elwellom, u e Rollie. Posa ena u krevetu, kraj đ đ Madge, Allie vrisne. Madge je bila i previše dirnuta da bi mogla iskazati radost. Na mladi u bijahu urezani tvrdi znaci neda e i straha što ih je pretrpio. ć ć — On, Rollie! Što mi je milo — bukne Madge najzad. — I meni je milo, naro ito što te vidim živu i zdravu kod ku e... I č ć tako je naš prijan ispao heroj, a ne ono za što smo ga mi smatrali, jel' de? — Jeste, Rollie. — Divan je on momak, kažem ja tebi — galantno e ć Stevens, gutaju i knedlu. ć — Ali, gdje je tata?! — Do i e odmah, ć ć Madge, sa Sidwayem. Momci su mene sama dovukli... Izvini me, Princezo, vidiš kako grozno izgledam... Čim Rollie ode, s vrata se javi Dawson Metcalf: — Miruj, Madge! Stani malo!. Evo ti idu tata i heroj! Kako su ostruge zazveckole na kamenu dvorišta, Madge je stala sitno drhtati. Stisnula je Allieinu ruku, a srce joj, premda slabašno, u grlu tuklo. U sobu u e otac, a za njim netko koga je đ Madge tek nerazgovijetna opazila. Spoboda njena oca, koji je u zaprašenom jaha em odijelu i mrka lica zakora io u sobu, prizvala je ć č u djevojci neke uspomene. Kako ju je prodorno pogledao! Još nikad mu nije vidjela onakav pogled. Šta je njemu tog asa na pameti? č Nakon tog udnovatog pogleda, i lice i o i mu se omekšaše i on č č uhvati njene uzdrhtale ruke, pa je poljubi. — Djevojko, zaista sam sre an što si zdrava i kod ku e — on e, ć ć ć iz dubine duše. — Tata! I Madge sjedne u krevetu, privije se uz oca, zagnjuri lice na njegove grudi. Taj njen prirodan, gest nije bio samo posljedica minule avanture. Da je bila gotovo izgubila oca? Stewart položi k er natrag na jastuk. ć 266
— Veoma su blijeda, Madge, a imaš i gadnu masnicu na elu. č Otkud ti? — Medeni Uhl mi je na ovaj na in ukazao poštovanje. č O i joj se upiše u č Sidwaya, koji je stajao podno kreveta i ozbiljna pogleda gledao u nju. Na njem se zapažala promjena, ali promjena za koju nije dugovao samo svježe obrijanom licu i istoj č odje i. ć Madge pomisli kako joj još nikad nije bio toliko zgodan, fin, toliko izazo-van njenom srcu i duši. Znala je da ima toliko razuma da pazi šta e re i, ali je njeno uvstvo bilo toliko duboko da ju nije bila ć ć č briga, rekla ovo ili ono. inilo joj se da e ju kajanje zagušiti Č ć — Lance — dozvala ga mole ivo. — Hodi amo, pored Allie, hodi ć da ti zahvalim. — Na emu? — upita on uz osmijeh. č — Pa, što si me spasio od Uhla, što si ga ubio, kao prvo. — Madge, mi smo bili u zabludi. Uhla nisam ja ubio. — Nisi! — K eri, znam da ste mislili tako — ubaci o ć tac. — No, Sid ga nije ubio. Nisam ni ja. U inio je to Renn č Starr. Taj se kauboj bio strašno pomamio, neobi no, ak i za njega. To je na njega djelovao č č onaj pun što si nam ga ti servirala! No, mi smo napali onu bagru, i č Ren je odmah ubio Flamanca. Gangster okrenuo po nama mašinkom. Potom je Uhl izašao iz brvnare. Bio je sav krvav. Sidov mu je metak ostrugao komad kože s gave. Ja sam s Uhlom progovorio rije -dvije, č čudan je to bio tip, meni posve nedoku iv. Dok je njega č Nels pazio, s revolverom u ruci, Ren i ostali objesiše onog tre eg. I prisiliše tvog ć prijatelja iz koledža da im u tome pomogne. Šta ma ovo kažeš? — Nebesa! Rollie u estvovao u vješanju ovjeka... makar to bio č č i gangster koji jé mene oteo? — Tako je. Vukao je laso kao ro eni kaulboj. Nastala je provala đ takvih komentara, da bi se Rollie zbunio i užasno smeo da je bio prisutan. — Zna se, mi smo htjeli da i Uhla objesimo — nadostavi otac. — Ali Ren, ni da uje. Prisilio je Uhla na borbu. Dao mu revolver, i č čestitu priliku. Ubio ga je, Madge. Šerifu sam sve ispri ao, i mi smo č opravdani... Madeline — obrati se Stewart ženi, koja je ušla i stala pored Sidwaya — i baš je dobro što ovaj šerif nije ni nalik onom negdašnjem. U ono vrijeme, Pat Hawe me volio kao luk u o ima... Da č 267
zaklju imo, sutra je nama sva stoka ovdje. Sve je dobro što se dobro č svrši. Za boravimo sve to. — Ali, tata. — upade Madge, tihim i mekanim glasom. — Još se nije završilo... dobro. Kako to? — Još se nisam zahvalila Lanceu — do eka č Madge i svu mo svojih o iju sru i na ć č č Sidwaya, svjesna toga, ali i duboko sigurna u svoju iskrenost. — Dobro, zahvali mu — re e č Stewart smiju i se i ustane s ć kreveta. — Meni ne treba... ne želim da mi se zahvali — re e č Sidway gledaju i ć je neraspoznaj-nim o ima. č Dragi!... Ja... — Tako! To je dovoljno! — prekine je Sidway, dižu i ruku. — ć Ionako je to esta rije kod tebe, č č Madge. Tebi su »dragi« prijatelji, i momci i djevojke. Dragim nazivaš Nelsa i Rena, i roditelje, pa ak i č svoje konje. Zna i, to je tebi pogodna rije kojom ozna avaš one č č č sretnike što si ih uklju ila u krug svojih bližnjih. Ja ju sa zahvalnoš u č ć primam, kao tvoju zahvalnost za moju sitnu uslugu. I to je dovoljno. Madge je zurila u njega, dok su se drugi rugali i smijali. Koliki govor — za jednog Lancea Sidwaya! Pametniji je, oštroumniji nego što je ona ikad pomišljala. Ima li i najmanju predstavu koliko se ona kaje? Zar ta mirna, nasmiješena sfinga ne vidi kako je ona gleda? Nesavladavano uvstvo uzavri u mjoj. č — Ljubljeni! — ona vikne nepokorno strastveno. — Je li to intimnije? — dodala je trude i se da joj ton bude neozbiljan, premda ć je osje ala kako se do ušiju zacrvenila. ć No, Sidway ne pade niti na ovo predivno ime. Okrenuo se njenom ocu i široko raskrilio ruke. — Gene, šta sam ti rekao da nije pri zdravoj pameti. Sad i sarn vidiš. Opazio sam to još ju er, pri kraju našeg puta. Nema te djevojke č koja bi sjajnije izdržala sav onaj napor. Šta, trebalo je to pro i: ć najprije jahanje nizbrdo, pa itav dan na vrelom suncu. A da ne č govorimo o borbi s onim zlikovcem! Nije ni udo da je i pod takvim č naporima poklekla... Najlbolje da je pustimo samu. Njoj treba odmora, njege, mira. — Pravo ima, Sid. Hajde, iza imo svi, neka ostanu samo jedna đ 268
ili dvije od vas da pripaze na nju. Izašli su svi, osim Alliie i Maramee, koje ostadoše na krevetu pored Madge. Netko zaklopi vrata. — Oh, do avola! — prasne Madge mahnito.—Jeste li vidjeli đ kakav je to ovjek? I tako, ja »poklekla«! č — Princezo — šapne nepopravljivi romanti ar Maramee — ova č tvoja je najljepša ljubavna pri a na svijetu. č Sutrašnji je dan djevojka .provela u miru, odmoru i razmišljanju. Za dvadeset i etiri sata gosti e joj oti i. Njoj je bilo jednovremeno i č ć ć žao i lakše. Dan kasnije, u rano jutro krenuo je kamion krcat prtljaga gostiju; a u jedan sat troja se kola nakrcaše histeri nim djevojkama i č vesilim, šaljivo raspoloženim momcima. Opraštanje je dugo trajalo. Na kraju, kad se inilo da više nema šta da se kaže, odjekne č visoki, prodoran glas Bu Allen; obra ala se neraspoloženom ć Sidwayu: — Lance, dragane stari, ako mi Snake Elwell da korpu, evo me natrag, zacopana u tebe do ušiju. Ovu salu do eka bura radosna smijeha, kojem, se i Lance č morao pridružiti. Madgein pak mršav smijeh bio je pomalo neiskren. — No, ri ovka moja mila, bi đ t e ć to krasno — otpovirne Sidway. — Šta, kauboju, zar nema nitko ovdje da je bacio oko na tebe? — nadostavi Beulah, kao ozbiljno zabrinuta, lukavo pogledavši u Madge koja je široko otvorenih o iju i neutješna izgleda stajala na č trijemu. — Na žalost, nitko, Bu. Potom, uz složno »do vi enja!« krenuše. đ Madge je pogledam pratila kola kako zami u me u zelene borove, i nestaju za padinom. č đ — Gotovo je — rekla je uz uzdah. Sidway, Nels i Ren izgubili se neopazice. U maj inim č se o ima č svjetlucale suze. Otac je rasijano gledao u ravan, ekao da kola č izbiju na put. — Dragi moji, hajde da se objasnimo — re e č Madge, pa uhvati roditelje ispod ruke te ih povede u ku u. ć — Šta da objasnimo? — lecne se Stewart, a majka se odjedared zbuni. 269
— Hajde, hajde, tata! Nemoj da vu eš č za nos svoju malu Madge. — I najedared, bez ikakva uvoda, ona uzme pri ati kako je došlo do č toga da joj Sidway kaže za situaciju kod ku e, koja vodi k propasti ć ne bude li ju ona spasila na vrijeme. U tom je kazivanju nastojala uljepšati ulogu kauboja, i što ve u krivicu baciti ć na sabe. Ispri ala je č roditeljima sva u s Lanceom, i kako ga je gadno udarila, i opravdala đ ga što je izgubio kontrolu nad sobom A onako ju grdno prekorio. — I ti si pljusnula kauboja, Madge? — upita iznena eni i đ smeteni Stewart. — I te kako sam. Zar nisi na njemu primijetio prosje enu i č ote enu usnicu? č — Jesam... Šta je na to Sidway rekao? — On je meni prilijepio jednu. — Zar!? — U inilo mi se da mi je sve zube izbio. Ali sam inu uzvratiila. iz č sve snage. Na to je reikao da ne e prihvatiti izazov i na licu mjesta ć stvoriti tu u izme u psa i ma ke... Nakon toga, zna se, održao mi je č đ č bukvicu... Dragi tata, mila mamice, gotovo mi je srce puklo, što sam vas u takvu bijedu dovela svojim rasipništvom, glupoš u i ć sebi nošou. Ja u to popraviti. Sve u vratiti. č ć ć Ve sam telegrafiirala u Los ć Angeles i New York. Na svoje dragocjenosti mogu di i stotinu tisu a. Meni nakit ne treba. Ionako ć ć sam rijetko kad nosila bisere tetke Helern. Ne e mi uzmanjkati. ć Tata, može li nas toliko spasiti, budemo li štedjeli? — Može, djevojko — odvrati pomalo muklo otac, stežu i ruku ć kojom ju je grlio. — Najdraža naša — do eka majka, na kojoj ovaj put nije bilo č staloženosti. — Znala sam da eš tako šta u initi. Eh, da me je Gene ć č pustio da ti kažem, ve davnih dana! ć — Tata me iskušavao, mama. Zna i, ure eno je... Dobila sam č đ strašnu lekciju. Ja u to sve nadoknaditi dragi moji... Tata, ne nadam ć se da u ikad biti nalik tvom idealu djevojke sa Zapada, niti da u ć ć postati prava dama kao što je mama, ali mogu biti otvorena i estita, č i takva u biti. ć — Djevojko, o tom mom idealu djevojke sa Zapada mogli bismo razgovarati — otpovrne Stewart, a crne mu o i sjale. Majka ju nježno č zagrli. inilo se da Č Madge u tom jednostavnom trenutku uživa neku 270
ogromnu sre u koja joj je bila gotovo izmakla. ć — Oh, tata, da... ima još nešto — re e č Madge, okre u i se k ocu. ć ć Trudila se da bude staložena, mirna ali nije bila sigurna da joj to polazi za rukom. — Mogu li se pouzdati u tebe, da eš zadržati ć Sidwaya ovdje? On... ja... ovaj... Bar da mu se zahvalim, da ga nekako nagradim. — Madge, mislim da to ne e biti ni najmanje teško — odvrati ć Stewart, ali ne objasni na što misli, da li na zadržavanje ili na nagra ivanje đ Sidwaya. — Gotovo sam... opet sretna — tre e ć Madge, prepuštaju i se ć suzama — ali sam sva nekako potresena, najbolje da opet legnem. — Dobro bi bilo da o tome što se Sidwaya ti e porazgovaram sa č Neilsom — re e č Stewart. — On i Sid su kao šipka i bubanj. Premda žude i da oca upita neka malo bolje objasni svoje rije i, ć č Madge ode. Bila je opasno blizu da otkrije svoju tajnu! Teško joj bilo odoljeti tom iskušenju — gledaju i kako otac vrda o ima i sve nešto ć č dvosmisleno govori, a majka joj se raznježila i su utno ju promatra. ć No, Madge je imala još malo ponosa i razuma. U svojoj sobi, koja je ponovo odisala ranijim mirom i tišinom, ona povrati nešto svog starog duha. Sutradan ujutro, bez ikakve žurbe, Madge je najprije po ekala č da Sidway i Ren odjašu, i potom na e Nelsa u njegovoj đ kabini. — Gle, Princeza! Balš sam se pitao kad eš se sjetiti starog ć Nelsa. — Dragi, nikad ja tebe ne zaboravljam — uzvrati mu ona nježno. — Samo, nije mi bilo dobro, ni duševno, ni tjelesno... Osim toga, znala sam da ako se na em s tobom, moram te za nekoga pitati. đ — Za koga, djevojko? Ah, da, znam. I ve je bilo vrijeme da me ć pitaš. — Nels! Valjda ne odlazi? — žurno upita Madge. — Pa, znaš, on mnogo pri a č o tome; a ovih je dana nešto mnogo tužan. Ren ga cijelo vrijeme zafrkava s tobom. Lance govori da eć ostati dok se Ren i Bonita ne vjen aju. č — Oh, Nels! Je li to gotova stvar? Dakako! Ren ti je pošašavio od sre e. ć — Što mi je milo! Oh, kakav dar da im kupim? Moram im dati 271
štagod jako lijepo. — Pa, djevojko, ako bi bilo po mojoj, volio bih do ekati još č jedno vjen anje ovdje, i to brzo. č — Nels, imaj srca... Toliko toga najedared... ne misliš valjda... — Djevojko, nešto u ti priznati — živo e ć ć Nels. Starim, imam skoro sedamdeset. Život mi je bio dug i pun. U posljednje me vrijeme srce upozorilo da možda ne u još dugo. A ne bih otišao odavde ć zadovoljan i sretan, ako se ti ne bi... — Oh. Nels, nemoj, nemoj, molim te!—preklinju i e ć ć Madge, baci se starcu oko vrata i priljubi lice uz njegov suh, ekinjav obraz. — č Nemoj na takve stvari misliti! Srce e ć nú pu i. ć Nels, pa ti si mi drugi tata! Sve si me ti nau io. Ne smiješ oti i, napustiti me. č ć — Zlato, mislim da nemaš razloga da se toliko uplašiš. Ja sam te samo htio pripremiti za slu aj da... I to me navodi da ti kažem ono č što mi je na srcu. Radi se o toj strašnoj ljubavi izme u tebe đ i Lancea. — Strašna, da, ali samo na jednoj strani... — zagrcnu se Madge, kriju i lice. ć — Na jednoj strani? Da, ukoliko ga ti ne voliš. — Oh, dragi moj, mili Nels! — uspjela je samo izmucati stiš u i ć ć se uz starca. — Princezo, mali umire za tobom. Još nisam vidio momka koji bi toliko eznuo za djevojkom. č — Otkud znaš? — ona o ajni ki vikne. č č — Pa to bi i slijepac vidio, zlato. No, ja u ga izdati, samo ako ć mi kažeš da za njega ima nade. — Nels, dragi... pa, ima nade — ona šapne. — Au, to je fino! Znaš, Lance mi je to ve nekoliko puta rekao, a ć posljednji put još preksino , tad je gotovo zaplakao od bijede. Znaš, ć strašno si ga uvrijedila što si ga držala za gangstera, kidnapera i tko će ga znati šta sve. Djevojko, meni ne ide u glavu kako si ti takva pametna mala, mogla napraviti takvu grešku. — Jesam, pogriješila sam! I nisam pametna. Ali sad to znam i to me ubija. — Znaj da ja i tvoj tata još nismo naišli na silnijeg momka od njega. A toliko te voli, da strašno pati. Mogao bih ti još štagod re i, ć da te bude stid i žao. Ali, neka, ovo je dovoljno. Rekao mi je da te 272
toliko voli, da ne može niti ostati ovdje, niti oti i. Tako, Princezo, sad ć saim ga izdao, rekao sam ti. Šta ti kažeš? — Ne mogu... mnogo re i... kad pla em... Ali ja, ja... njega volim ć č više nego on mene... i umirem od ežnje i srama... č — I to je dovoljno, djevojko — prekine je Nels, zbunjen njenim suzama. — Sve e biti u redu. Ti moraš svojom iskrenoš u slomiti ć ć njegov ponos. Tvrdoglav je kao mazga. — Slomiti njegov ponos! Ho eš re i... natjerati ga da prizna da ć ć me voli? — Dakako da to mislim. Moraš u initi nešto č jos nevi eno i đ ne uveno lijepo, na što ne e mo i nikako odoljeti. č ć ć — Nels, u init u šta bilo — mahnito vikne č ć Madge. Ali, šta? — Sad me ve mnogo pitaš. To moraš sama smisliti. ć — U init u sve... sve... — ponovi č ć Madge. — Eh, sad sam zaista sretan — naglo e stari sto ar.— Princezo, ć č sad trk ku i, pa mozgaj štogod zbilja veliko. Štagod još ne uveno, ć č strašno lijepo, iznena uju e i slatko, tako da Lance nema kud. I što đ ć prije mu to serviraj. — Eh, stari dragi, provodadžijo... ho u ć — obe a ć Madge i gotovo slijepa od zanosa trkom se izgubi me u borove. đ Iste ve eri, pošto je za stolom bila ushi eno razdragana, i na č ć čudo i zadovoljstvo roditelja, Madge je obukla jednu od svojih najljepših i najblistavijih haljina i obula pristale bijele cipele s visokom petom. Na to je navukla dug, crni kaput i iskrala se iz ku e, ć da izvede ono što se njoj inilo najvažnijim i najuzbudljivijim č pothvatom života. Prešla je preko dvorišta, te se izme u borova zaputila niz đ padinu. Znala je da e u ovo vrijeme ć Nels, možda otac joj, i kauboji biti u du anu. Kao po kakvoj aroliji, vratilo joj se sve silovito ć č pouzdanje, ovaj put ublaženo skrivenom skromnoš u, zahvalnoš u i ć ć ljubavlju. Izgubiti ne može, pomišljala je, i ta joj pomisao davala ogroman polet. Krv joj bila poput misli uskovitlana, a srce joj sve ja e tuklo č kako se primicala cilju. Poput sjenke pokrala se spavaonicama. Lanceova je kabina bila do Nelsove. Na prstima je pošla trijemom, uza samu stijenu, i stigla do Lanceovih vrata. Iz du ana je sjalo žuto ć svjetlo. ula je glasove Č i Sidwayev smijeh. Na to je stala. Zar može 273
biti toliko duboko i o ajni ki zaljubljen, kako joj č č se Nels kleo, i uz to se smijati kao svaki drugi bezbrižni kauboj. A šta ako joj je onaj prefriganac Nels podvalio? Sama pomisao ju užasnu. Ali je ona dostojanstveno odbaci kao nepodobnu za jednu skromnu i ukro enu ć djevojku. Kako bilo da bilo — kocka je ba ena. č Skinula je cipele jije su visoke petice zveckale, ušuljala se u č Lanceovu sobu i odložila dugi kaput. Pipaju i na e njegovu ć đ naslonja u, pa se skutri na njoj, sva se tresu i cd uzbu enja. U mraku č ć đ je uspjela razaznati svoju sliku na stolu, i na to ju radost zaguši. Sad je u injeno. Ona je tu, u njegovoj sobi. Šta e Lance, kad ju č ć ovdje na e, na to nije mislila. Dovoljno da je dotle došla. Ne em đ č ovakvom Lance se ne e niti u snu nadati. Kad ju ovdje na e, nije ni ć đ važno šta e u initi, osim ukoliko je zgrabi za noge i odvu e van. Taj ć č č je i za to sposoban, pomisli Madge. Tišinu prekinuše glasovi i zveckanje ostruga. Približavali su se. Madge bi više voljela da Lance sam do e. Na tren se morala đ suzdržati da ne prasne u smijeh. Kako joj krv struji žilama! Zgrada od tavana zatresla se od teških koraka na trijemu. Madge se poput miša utišala, a srce joj tuklo te tuklo. Ponadala se da Lance ne u e u svoju sobu dok su ostali još u susjednoj kabini. đ Ali, ne mari! Nije ju briga šta e biti. ć Nels ju je izlije io. Sve su karte č u njenim rukaina. Muškarci, moralo ih biti trojica, u oše u Nelsovu kabinu. đ — Upali svjetlo, Nels — re e č Stewart. — Paklenski je vru e — ć nadostavi Sidway.— Ja ga kod sebe ne u upaliti. ć — Pa, Sid, tebi svjetlo i ne treba — do eka č Nels. — Oko tebe neki oreol zna i. č — A meni se opet ini da je ve vrijeme da ti štagod izbijem iz č ć glave — nervozno e kauboj, te se potom nasmije. ć — Sine, daj mi jednu da zapalim. — re e č Stewart. Na ovo »sine« kojim se otac njen obratio Sidwayu, Madge se sva stresla od smijeha. Jadni Lance! Svi su u dosluhu protiv njega! nema toga što bi ga moglo spasiti! — Dobro, tu smo — nadostavi ozbiljno Stewart. — I baš si se riješio da sutra otputuješ? — Da, Gene, riješio sam se — tužno odvrati Lance. 274
— uj, zar ne vidiš da ovdje imaš neku budu nost? Jednog e se Č ć ć dana ovaj ran opet dobro isplatiti. Mogu ti re i da u se izvu i iz č ć ć ć sosa. Madge ć ć e mi pomo i. — Zaboga! Znao sam da ho e — uzbu eno vikne Lance, kao da ć đ razbija izvjesne sumnje u sebi. —Drago nad je, Gene. To me mnogo brinulo. Mada nije trebalo da me se ti e... Ona je divna, ona je pravi č Stewart. — I sam sám tako mislio, — Pa — otegne Nels — ljudi moji, oduvijek sam vam govorio da je Princeza fina djevojka, baš ona prava kakva se traži, iz srca i duše djevojka Zapada. Nastao je kratki muk, a Madge se pobojala da oni tamo ne uju č kako joj srce burno lupa, toliko joj je ono snažno i brzo u ušima tuklo. Progovorio je opet Stewart. — Sine, daj reci mi, zašto ne eš da ostaneš ovdje, na ć Princezinom ran u? č — Gene, nemogu e je da ne znaš — odvrati Lance, te se malko ć nasmije, hladno, kao beznadežno. — Gene, da ti iskreno kažem... toliko sam ludo zaljubljen u tvoju krasnu k er da više ne mogu ć podnijeti da ostanem ovdje. — To je iskreno i pošteno — re e č Stewart. — I ja ću ti tako odgovoriti. Volio bih da mi budeš sin. Jesi upitao Madge da se uda za tebe? — Bože me sa uvaj, nisam!—istisne č Sidway, o ito na mukama. č — A zašto nisi? Stidljivo srce nikad ne osvoji lijepe dame! Koliko se sje am, nisam bio jako stidljiv sa ć Madeline. Zar nije tako, Nels? — Pakla mu, tako je! — Madge me mrzila iz dna duše — kukavno e Lance. ć — Pa zar tako nešto vjeruješ? — pouzdano odvrati Stewart. — Sine, mnogo griješiš — otegne Nels. — Oh, ljudi, natjerat ete me da se napijam. Daj da stavimo ć ta ku na to. Znam da me volite, i priznajem da ste bili sjajni prema č meni. I ja vas obojicu volim. Ali, ovo s onim nema nikakve veze. 275
Madge je u pitanju. A njoj je mrska i zemlja po kojoj ja hodim. Nije ni č ć udo. Imao sam takvu gadnu sre u da je izbavljujem baš u nekakvim, ponižavaju im situacijama. A ona je ponosna, taman kao princeza. ć Stao sam joj na žulj. U svemu sam joj se suprotstavio. Možda je mjeru prevršilo to što sam joj otkrio da sam vidio njene ra une i č čekove. Da, i još gore od toga, što sam znao da je flertovala s onim gangsterom, Uhlom... — Najedared je zastao, pa e, sa zebnjom u ć glasu: — To vam nisam htio re i, nisam to namjerno... uh, sam sebe ć bih izmlatio. — Sine, ništa mi novo nisi rekao. To sam ve znao. Uostalom, ć ona mi je sama rekla. — Rekla sama? Pobogu! — Rekla je to posve ležerno, kao da s njene strane to nije ništa. Ta me stvar mu ila... koliko je bila daleko otišla. č — Eh, Gene, to mene nikad ne bi mu ilo — otegne č Nels. — Ali bi trebalo da te mu i — č plane Stewart. — Gene, jednog je dana Princeza sa mnom nadugo i naširoko razgovarala. Bila je u onom svom kupa em kostimu, gotovo gola, pa ć naprosto nisam mogao gledati u nju. Otud je došlo da mi ona pri a č o djevojkama i momcima, o današnjem gledanju na svet. Mi smo zastarjeli, Gene, a ovaj svijet kre e naprijed. Mijenja se. Ja sam ć nekako shvatio našu Princezu, i od tog dana ne bi me više sekiralo ništa, štagod ona u inila ili rekla. č — Zašto se ona nije i ocu povjerila? — ljubomorno e ć Stewart. — Gene, možda mi ne eš vjerovati — Lance e — ali se ć ć Madge tebe bojala. Vole i te, žudila je za tvojim poštovanjem. To ja znam. ć — Dobro, dobro. Tebe i Nelsa je ta djevojka zaludila. Vi naprosto ne možete vidjeti ništa loše... — Na njoj nema ni eg lošeg — prekine ga č Sidway vatreno — ako u to ne ra unamo malo flertovanja i rastrošnosti. Ne, u njenim č godinama, nema! — Kakve veze tu imaju godine? — Ne znam, ali znam da imaju veze. — Sidway, molim te budi otvoren — navalio je Stewart. — Vidi se da sva trojica obožavamo tu nastranu djevojku. Pa, u tom obožavanju Nels nema šta izgubiti. Ne želim te dovesti u neugodan 276
položaj, znam da bi ti, kao pravi džentlmen lagao, samo zato da je zaštitiš. Tako bih i ja u inio, da sam na tvom mjestu. Volim č Madge, i tu moju ljubav ništa ne može izmijeniti. Pa opet, htio bih... Ah, do đavola, ne znam šta bih htio ali uvjeravam te, u meni leži neka duboka i gorka žudnja. Opet je nastao muk, samo što je Nels zakašljao i lulom kucnuo po stolu. Madge je sjedila, sva napeta kao struna, a srce joj ludo skakalo. — Gene, ja tebe razumijem — re e Lance pouzdano. — Ti želiš č da ti Madge bude takva kako zahtijeva tvoje shvatanje estite žene. č Č č asnu ti rije dajem, na Madge možeš tako gledati. Madge Stewart još nije u inila nešto što bi morala kriti od tebe. nešto što ti ne bi č mogla re i gledaju i te pravo u o i. Da, suvremena je, profinjena. To ć ć č je djevojka iz koledža. Liberalna je, ako gledaš prema mjerilima iz Viktorijanskog doba. Ali, upamtite ovo, obojica. ak i kad bi na njoj Č bilo ne eg što biste vi staromodni nazvali lošim, sve bi bilo isto. č Meni, to ništa ne bi zna ilo! Niti bi to zna ilo ikome koji ju poznaje! č č Madge Stewart je kao Helena od Troje. Poput Helenine, i Madgeina je vrijednost neuporediva i neprocjenjiva, koliko i njena ljepota, njen um i duša, njena velika mo da izaziva ljubav, i da ju pruža, mo da ć ć pruži radost svima s kojima do e u dodir. đ — Pobijedio si, sine — uo se pomalo mukli, tihi č Stewartov glas. — Zna i, ak i kad bi č č Madge bila takva, kakva nije, i na to se kuneš, ti bi nju oženio, ukoliko bi ona tebe voljela? — Nebesa! Gene, pa ti mozga nemaš! — razjari se Lance. — Nego, i te kako bih! Bih! I mogao bi me smatrati najsretnijim čovjekom na ovom svijetu. Madge nije više mogla izdržati. Spustila se s naslonja a, č dohvatila cipele, i tiho izašla, te se pojavila na Nelsovim vratima. Zastala je as, pa u e. č đ Osmijeh blaženstva što ozari Nelsovo lice, na in kako se č Stewart najedared skupio na stolici, kao da je sav klonuo, i kako je Sidway ustuknuo k zidu, kao da tamo traži pomo — sve je to ć podržalo Madge u ovom presudnom trenutku njena života. — Tata... Nels... Lance, da li sam došla u dobar as? č — Madge, otkud ti ovdje? — upita Stewart. — Iz Lanceove sobe. Bila sam tamo, slušala šta vi govorite. — Zaboga! Jesi ti luda, djevojka? A šta si tamo tražila? 277
— ekala Č Lancea. Pripremila sam malu klopku. Ali ste mi je vi pokvarili. — Je li? A šta si mislila u initi, kad Lance u e? č đ — Tata, to nisam uop e znala. Ali sad znam. ć Približila se Sidwayu, nakana da još malo produlji njegovu muku, bez obzira na njegovo blijedo i unezvjereno lice, toliko je bila radosna i tvrdo sigurna da e mu mo i pružiti sre u. ć ć ć — Lance, ako ne obujem cipele, nisam jako visoka, pa te mogu bolje odozdo gledati. Evo, vidi! Ispustila je cipele na pod, zakro ila k njemu, i pogledala mu u č o i. č Sidway je stajao kao kip, pogled mu bio tmuran i nepovjerljiv. No, o i njene brzo skliznuše niza nj, pa ona rukama, što su joj se č gotovo neprimjetljivo tresle, dodirnu izlizani rub njegova prsnika i mjesto kojem je manjkalo dugme. Još nije bila spremna da ga pusti neka joj iz o iju pro ita ono što u njima posve sigurno stoji. č č — Kauboju, tebi treba netko tko e se brinuti ć o tebi — nadostavila ona umilno. — Jesi li ti znao da ja umijem prišiti dugmad i krpiti? — Ne, ni zamisliti nisam mogao — odvrati on muklo. — Jesi to u koledžu nau ila? č — To me mama nau ila... Znam i arape krpati. I sama sebi č č haljine šiti, a znam i kuhati i pe i. ć — Ti si... savršeno odgojena... mlada dama. — Hvala, Pitala sam se da li si to iznašao... Da li si zainteresiran da doznaš zašto sam na tebe ekala u tvojoj sobi? č O igledno je Lanceu bilo nemogu e odgovoriti na ovo pitanje. č ć Naga ao je nešto što je njegov razum odbijao. đ — Da, zaboravila sam. Ti, tata i Nels pokvarili ste mi plan. Prema tome, ostavimo to. Preplanulim rukama pošla je uz njegov prsnik i uporedo s njima podizala je o i. Potom, u magnovenju, č ruke joj obgrliše njegov vrat, i ona ga pogleda pravo u o i, pogleda ga iz sveg srca i iz sve duše. č — Mnogo je toga na emu ti moram zahvaliti — produžila je č uzbu eno. — Ima tu i stvari vrednijih od mog života. Ho u da ti đ ć zahvalim na onom što si malo as rekao tati. č 278
— Madge, molim te, pusti to — on do eka nesigurno. — Opet si č uzbu ena... Ne želim zahvalnost. đ — Opet griješiš, dra... Ne, »dragi« se tebi ne govori. Moram izna i drugu rije ... Lance, nisam uzbu ena... samo sam u zanosu. ć č đ Ruke stegnu još ja e, objesi č mu se o vrat. — Da li ti je kad palo na pamet da sam se zaljubila u tebe na prvi pogled, onog dana na koleškom terenu u Los Angelesu? — Ne... to mi sigurno nije palo na paimet! — on jekne. — A vidiš, tako je bilo. Potom sam se pitala gdje si, ho u li te ć ikad opet vidjeti... pa sam te našla ovdje. gdje se nismo razumjeli, pa smo se tukli kao pas i ma ka... i za cijelo to vrijeme, Lance, č sve sam te ja e ljubila... i sad umirem za tobom, više nego ti za mnom. č — Madge, zaboga nas radi, mene radi, smiluj mi se... — Sve je to nas radi, ali najviše mene radi. Lance, meni treba više nego tebi... Zar me ne eš zagrliti? Zar ne vidiš da je ovo ono ć pravo? Zar nisi u stanju prihvatiti stvarnost? — Ne!... Gene, Nels, odvedite je — stao on preklinjati, a lice mu bilo pepeljasto sivo. — To ona meni vra a milo za drago. Ovo je njena ć osveta. Sad glumi. — Sine, malo prije si veoma kavalirski branio tu djevojku — re e č Stewart, radosno se smješkaju i. — Meni se sve ini da to ona ć č ozbiljno. — Pa, Lance, ja ti kažem bolje ti je da joj vjeruješ, prihvati je, i zagrli je, i to odmah — otegne krajnje ležerno Nels. — Haj'mo, Gene. Njih dvojica iza u, ali ih Madge nije ni gledala. đ — uj, Lance — ona e opet, primi u i usne posve blizu Č ć č ć njegovim. — Ukoliko priredim još jednu veselicu.. svadbenu, na primjer... ne e više biti pun a. ć č I... — ekaj! Daj mi samo da dahnem! — Č Sidway e, van sebe, zagrli ć je i stisne uza se kao da e je zdrobiti. ć — Ja ti dajem da dahneš, ali eš me ti ugušiti — ona šapne. ć U njegovim je o ima vidjela toliko preklinjanja, nevjerice i č ljubavi, da više nije mogla nastaviti igru, ve se požuri da se preda. ć Osjetila je kako šeretski duh u njoj nestaje, savladan dubokim, nadmo nim zanosom, i u poljupcu koji je Lanceu pružila malo je ć 279
nedostajalo pa da zaguši posljednju šalu onog avolka: đ — Dragane, znaš da sam se zaklela da u dobiti tvog ć Umpqua — rekla mu je tiho, ne skidaju i svojih usana s njegovih. ć On se trže, i zapitljivo ju pogleda. — Draga, nemogu e je da si takva... takva — muklo re e — ć č samo zato da ti ja dam Umpqua? — Ali to ti ne bi smjelo biti teško... da daš Umpqua... i sebe s njim — drhtavo je šapnula i slijepo ponovo potražila njegove usne. — Princezo!... Imaš i njega i mene, zauvijek — odvratio joj, Lance, blažen do nevjerice. — Obožavao sam te, da mi je srce htjelo pu i. Ali, sve bih nanovo prošao... Samo zbog ovog trena! ć Kraj 280