Zane Grey - Princezin ranč

Nije joj rekao sve. Sa Lawsonom bilo je dogovoreno da e podi i ć ć novac da plati hipoteku koju je kriju i od žene stavio na ran . ć č Namjeravao joj je to priznati, ali se nikako nije mogao odlu iti. Nels č je osjetio da nešto nije u redu, mada taj oštroumni stari prijatelj nije ni sanjao da je nešto tako slabo. Geneu je bila nepodnošljiva pomisao da Madeline i Madge izgube ovaj krasni ran . č Prošao je starom, dobro znanom stazom ispod topola što su tamo posa ene još prije nego je Don Carlos sagradio ku u. Zagušljiva đ ć dnevna sparina nestajala je, a uzduh se punio miomirisom cvije a i ć borovih iglica; u jarku kanala za navodnjavanje, s kamenim stijenama prekrivenim povijušama, voda je milozvu no žuborila č poput potoka. U svemu unaokolo bilo je utjehe i snage, pa i u samotnosti što je sve prekrivala. No, u vlastitom priznanju da nije podoban boriti se protiv ovih današnjih zastrašuju ih promjena i preokreta u ć poslovima, Gene nije nalazio utjehe. Nels je ispao daleko bolji sto ar č od njega. Punih petnaest godina Gene je imao novaca i previše, te ih je rasipao, umjesto da ih štedi. A, potom poput groma iz vedra neba pukao je slom, nov ani krah na Istoku, te je propala i banka u kojoj č su bili pohranjeni ostaci Madelineina bogatstva. Ona ne zna koliko su zapravo osiromašili. Zdrav razum je Genea uvjeravao da Madge može i vjerojatno ho e spasiti ran . No, priznati joj u kakav je škripac ć č on doveo sebe, inilo se daleko van domašaja njegovih snaga. Gene č odlu i da proda dvije tre ine svog blaga, plati najpre e dugove i č ć č kamate na hipoteku, a potom nešto iskombinira i smisli da spasi situaciju. Uz snažan napor, on zbaci sa sebe potištenost, i vrati se u ku u, da Madeline prevari kako mu se tobože vratio njegov stari, ć staloženi, neokrnjivi duh. Pošao je na spavanje. Ujutro — sve je bilo druk ije. Da li je najavljeni Madgein č povratak ku i stvorio udo, ili ga je pak stvorio dojam o milini života ć č koju je ovjek morao osje ati na prekrasnom junskom jutru, bogatom č ć pti jim pjevom, bljeskom crvene kadulje i zlatna sunca — to Gene č nije znao. Zdrav san i dnevno svjetlo oduvijek su uda inili. č č Danny Mainsa našao je kako sa Nelsom ispija šalicu kave u nastambi starog kauboja neženje koja mu je dvadeset i pet godina bila domom. Danny je pripadao negdašnjoj Geneovoj družini ludo smionih kauboja iz onih davno minulih dana blagostanja. Krivonog, zdepast, nabijen, ni im se nije izmijenio, ali mu je prostodušno lice č 51

odavalo pustoš što su je godine nanijele. — Zdravo gazda — pozdravi on Genea, radosno. Danny je prestao raditi za Genea ve prije više od deset godina ali ga je ć oslovljavao na kaubojsko-pu ki na in, kao jaha svog poslodavca. — č č č Spremao sam se da do em k tebi. Nels i ja smo se dogovorili kako bi đ bilo da se udružimo s tobom. Ideja mi se svi a, gazda. Ho eš li đ ć prodati nešto stoke? — Dobro jutro, stari moj — veselo odvrati Gene. Da, prodajem dvije tre ine krda. Šta ti o tome misliš Danny? ć — Slažem se, gazda. Ako se cijena diže, kao što Nels pretpostavlja, šta, onda do asa kad ih skupimo i otjeramo do pruge č može se popeti na trideset i pet dolara po grlu. — I ho e — razvu e Nels sr u i kavu. — Danny smatra da ima ć č č ć oko sedam sto grla, a možda i više. Ho e pola da ih proda. ć — Gazda, sa mnogo manje stoke možemo bolje voditi kontrolu i možda u inimo kraj ovim udnim otima inama. č č č — Ma tko li to radi? — ljutito e ć Gene. — Vrag me odnio ako znam. Me utim, sve me strah da su na đ neki na in tu umiješani neki od onih danguba iz svojte moje žene. č — Tako! I Nels to misli. A to bi se moglo lako urediti. — Je li? A kako mogu, pakla mu, vješati njena ro ake? đ — Danny, nema nikakve potrebe da ih vješamo. Treba samo da ih sprije imo. č — I ti mi poznaješ proklete Meksikance ve trideset godina!... ć Gene, rekao bih da budalimo pod stare dane. — Dobro, manimo se toga, Danny. — Dižem ašu u to ime. č — Nels, vidim da si ti sve sam smislio. Onda hajde, istresi to odmah. — Za moj ra un, posve prosto — zamišljeno prihvati Nels. — č Unajmi par dobrih, tvr ih kauboja. Uz Dannyja i kravare što ih imaš đ sa tjedan dana obaviš posao. — Da unajmim dva dobra kauboja, je 1' de? A gdje? Kako? S čim? — upita Gene, široko raskrilivši ruke. — Takve ne možeš dobiti, gazda — beznadežno izjavi Danny. 52

— Pa, ja imam jednu ideju — nadoveže Nels. — Gene, ti i Danny otvorite du an, dok ja po istim ovo ovdje. ć č Gene uzme klju privezan na remenu od bivolje kože, i pra en č ć Dannyjem po e pokraj odavno napuštene nastambe, i preko ledine đ prema du anu. Iz obora ulo se frktanje Madgeinih konja. ć č — Danny, odavno bih zatvorio ovaj du an, da nije Nelsa. ć — Uh, gazdo, to ne smiješ u initi. To bi ubilo našeg starog č prikana. A du an ne radi s gubitkom, zar ne? Svi Meksikanci kupuju ć kod Nelsa. — Da, kupuju ali i duguju mu mnogo. Mora nabaviti nove zalihe, a ja se više ne mogu zadužiti. — Vraga mu, ne! Poduzet emo nešto gazda. Bojim se da nam je ć došla voda do grla. Zar mi nije dosta glavobolje i bez one moje djevojke! — Je li Bonite? — brzo upita Gene s prizvukom su uti. ć — Da, gazda, Bonite. avolski me stid da to priznam, ali me Đ strah da je ona nevaljala djevoj ura. Nakon svega onoga što je tvoja č žena u inila za nju... odgojila ju... od nje napravila damu... pa šta, č naprosto je ukleta. — Kako to misliš, Danny? — Kravari poludiše za njom. Ali ona ne haje ni za jednog od njih. Bijela je i druži se s bijelima. Ren Starr, znaš ve , strahovito je ć zaljubljen u nju. Ali zbog njena flertovanja, a možda i goreg, šta ja znam, posvadio se s njom. Ne propušta niti jedne prilike da ode u grad. Pije i sam bog sveti zna šta još ne radi. Trebalo bi da je izbijem na mrtvo ime. Ali, jedno-stavno ne mogu. Volim to dijete baš kao što sam volio Bonitu, njenu majku davno i davno. Ti se toga sje aš, ć Gene, jer si ti spasio Bonitu za mene. — Da, sje am se, stari drugaru. Za nas stare, koji ne ć možemo shvatiti sadašnjost i ovu mladu generaciju, gadno je teško sada... I ja imam k er Danny. Mora da do e ku i, danas ili sutra. ć đ ć — Princeza dolazi? Oh, pa to je veli anstveno! Gazda, ona e č ć nama svima vratiti život. Baš mi je milo. Ovaj put je moraš natjerati da ostane kod ku e. ć — Natjerati? Danny, pa ti si mi ovaj as priznao da s Bonitom ne č možeš na kraj. 53

— Jesam. Ali, vraga mu, kakve veze to ima sa Madge? — Ima, jer mi se ini da su njih dvije u dlaku iste. č — Gospod nam pomogao, gazda! Otklju avši rasklimatana vrata trošnog du ana, Gene ih širom č ć otvori. Police bijahu gotovo prazne. Bilo je nešto platna kri ave boje, č staklenki s ruži astim i žutim bonbonima, jeftinih dje jih igra aka, č č č nešto malo duhana i cigareta. To je otprilike bila sva roba koja je Nelsu preostala. Za zime sjedio bi on pokraj stare pe i, pušio lulu, ć vatru pothranjivao cjepanicama; uz to bi pri ao o prošlosti u rijetkim č momentima kada bi mu tkogod navratio. — Ovo me uvijek tjera na pomisao da živimo u prošlosti — re eč Gene izlaze i i prilaze i Dannyju. ć ć — Hajde, gazda, ne pri aj kao da je sve propalo — otpovme č Damny — mi imamo budu nost. ć U tom trenu iza njih se pojavi Nels, zveke u i mamuzama u ć ć živom koraku što je odudarao od njegovih sjedina. Taman je zakora io da se popne na trijem, kadli stane i plave inteligentne o i č č uperi daleko negdje u polja onkraj sela. — Gledajte! Gene spazi kako se oblak žute prašine diže iza nekih kola. Srce mu posko i tako, da nije bio u stanju ni rije i izustiti. č č — Auto. Ide kao da ga svi vrazi pakleni gone! Gazda, je li te ovo podsje a na Linka Stevensa kad je tjerao Madelineina bijela kola ć preko onih ravni s kaduljom? — Tako je. Linka ne mogu zaboraviti. Tko bi zaboravio velikog kauboja koji više nije mogao jahati! Što je volio da vozi i da nas sve na smrt prestraši. Ali, Danny, budi siguran da bi se i sam Link u grobu prevrnuo kad bi mogao vidjeti kako ona kola jure. — udo božje. Sedamdeset milja na sat tjera i još po onakvoj Č cesti. Što taj ima živce! Mora biti mlad i baš mu se fu ka na život! ć — Tko bi to mogao biti? — mrmljao je Gene sebi u bradu. Kladim se, važni su brzo-javi u pitanju; samo se nadam da nisu loše vijesti. Nels, imaš li dalekozor pri ruci? — Ne treba ti, Gene. To ti je Princeza! — zagrmi Nels. — Madge...! Hej, je li ti nju vidiš, ili je to opet neka tvoja slutnja? 54

— Oboje... Pogledaj samo kako ta kola brišu! Gene, od te slike moraš se i ti osje ati mladim, kao što se ja osje am. ć ć — Mladim! ovje e božji osje am se kao starac s jednom Č č ć nogom u grobu — promuklo odvrati Gene, i sjedne jer su ga koljena izdala. Po ne emu je znao da onaj bezobzirni voza mora biti Madge, č č samo se pitao zašto nije to odmah shvatio. Istodobno je u njemu rastao ponos zbog djevoj ine hrabrosti i vještine. Ona umije voziti, č umije jahati konja poput pravog Indijanca, umije što god ho eš. ć — Nels. koje su boje kola? — upita Gane, zamagljenih o iju. č — Boje kojota, rekao bih. Ukoliko se dobro sje am, kad je ć posljednji put bila ovdje imala je dva auta, oba crna... Do vraga, mom jadnom srcu baš prija gledati kako Madge onako guta milje. — Ti eš do groba ostati ne ovje no udovište i krvavi ć č č č revolveraš. Šta misliš, kako se ja osje am gledaju i svoje jedino ć ć dijete kako ludo riskira život? — Gazda — uzbu eno upadne Danny — naši su osje aji isti. Nels đ ć nema osje aja. Trebalo bi da se napijemo. ć — Ta ti je na mjestu, Danny. — Eh, ljudi, baš ste blaženi — re e Nels. — Obojica imate k eri č ć ljepotice, a kukate o nekakvim neda ama. Što bih volio da su obje ć moje. — Gazda! Jeste li vidjeli kako je zaždila u onu jarugu? Mora da je zaboravila na nju. — Gledam, momci, ali ne vidim najbolje. Nels se bio udaljio na sami kraj trijema. Gene je zamagljenim pogledom razabrao samo uskovitlani oblak prašine, i inilo mu se da č se kao po nekoj aroliji stalno primi e. č č — Prešla je najgori dio puta. Dok krava dvaput repom mahne, eto ti je ovdje... To su neka niska otvorena kola, sva sjajna, s dugim prednjim dijelom, što li e na njuške onih pasa koje je Madeline č držala. Kola i prate i oblak prašine nestadoše za padinom. ć — Jesi li uo što tutnji? Kao da je avion — vikne Danny. č Čuo je Gene i pomišljao kako mu se uho još nikad nije napojilo 55

ljepšom muzikom. Madge — dijete njegovo — djevoj ica njegova — č njegova druga Madeline — vra a se i ostaje kod ku e! — uo je kako ć ć Č Danny na svoj stari kaubojski na in nešto brblja; na što Nels ispusti č jedan vrisak. Tutanj se pretvori u zuj, a potom u mekano brujanje. Žutosmeda kola poput bljeska ukazaše se u vidokrugu, pro oše kroz đ selo, na raskrš u puta skrenuše ulijevo, i izgubiše se svom brzinom ć iz vida u zelenom gustišu uz glavicu. — Pa nego, zar nisam ja dobro rekao? Nels e kao za sebe. ć — Gazda, bit u kod ku e kad budeš sišao — re e Danny. — ć ć č Zaželi Princezi dobro-došlicu ku i u moje ime. ć — Nelse, idem gore. — Ma nemoj... Njoj reci da mi srce nije toliko jako kao što je nekad bilo — razvu e Nels, drže i ruku na grudima. č ć Ovaj usrdni star ev gest uznemirio je misli Genea Stewarta dok č se vra ao putem uz glavicu. Godine su minule. inilo se kao da ovaj ć Č k erin povratak ku i obilježava odre eni period njegova, a i Nelsova ć ć đ života. Stari kauboj nije imao svojih; mladosti se više nije ni sje ao, a ć Madge je obožavao više nego da mu je ro ena k i. Genea je zasko ila đ ć č i neka uznemiruju a i nepravi na pomisao: šta ako se Madge pokaže ć č neobuzdanom, lakoumnom, neodgovornom!... No, svladao je po etni č strah. Kao dijete bila je temperamentna, umilna, vla-stoljubiva i energi na baš poput majke. Gene je o ekivao da e ga susret sa č č ć Madge zbuniti pa je polako hodio sjenovitom stazom, trude i se da ć se pripremi na nešto, ni sam nije znao šta. Koraci su, me utim, vodili đ ga sve bliže ku i. Prošao je ispod velikog luka na kapiji, uspeo se na ć trijem i krenuo prema isto nom krilu. Taman kad je zakora io na č č kameni pod predsoblja, za uo je neobi an, brz, visok, sladak i sretan č č glas. To e biti Madge. Nalazila se u dnevnoj sobi, ć s majkom. Gene oduži korak i do e do širokih vratnica. Spazio je Madeline, gdje sjedi đ u dubokoj naslonja i, a djevojka joj u krilu. č »... draga mama, poludjela sam od sre e što sam kod ku e. ć ć Ništa nisam zaboravila. Kadulja me opila. Ja sam...« Uto Gene stupi u sobu. Za ule su mu korak. Djevojka podiže č ljupko lice, uzra oš eno i presretno, velikih plavih o iju zamagljenih đ ć č suzama. Gene ju je znao, pa opet kao da mu nije bila znana. Ova Madge ima zlatnu kosu. — Tata! — ote se djevojci krik. — Da... ukoliko si ti Madge — odvrati on, malo promuklo. 56

Sko ila je na noge; bila je viša i vitkija od one djevoj ice koje č č se on sje ao; poletjela mu je u njegove raskriljene ruke; objesila mu ć se oko vrata i vrsto se pripila uz njega. č — Lijepi moj tata! Moj El Capitan!... O, što je lijepo opet te zagrliti! Ljubila ga je i nešto nesuvislo govorila, i kona no se bez daha č opusti u njejovu nar ju. Gene je gledao u nju, u grudima ga nešto č stiskalo, rije nije htjela iz usta; spazio je kako je sklopila duge, č tamne trepavice, a ispod njih teku suze. — Madge, jesi... jesi li zaista ti? — Jesam, tata... tvoje zalutalo edo vratilo se pod ku ni krov — č ć Otvorila je plave o i, toliko sli ne maj inim, samo što su njene bile č č č dublje, tamnije, bile su to o i što su divno sjale mekanim i tamnim č svjetlom. — Dragi! Nekako si se promijenio. Ima na tebi bora kojih nije bilo... Pa te sijede na sljepoo icama!... Mama, šta je ražalostilo č našeg El Capitana? — Mila moja, godine ostavljaju trag — odvrati Madeline, ne baš sigurna glasa. — Rekla bih da je sad ljepši. Možeš li mi na i dragana da nali i ć č na njega? — Neka te bog sa uva Madge! — nasmije se Gene. č — A sad, odmakni se malo, daj da te malo zagledam. Ona se okrene oko sebe, poput manekenke na modnoj reviji. Od vrha zlatne kose od peta bila je savršenstvo ljupkosti i ljepote, slika živa, živobojna i bujna života. O i njene, što ih je uširila č gledaju i u oca, dozvaše ponovo dijete i djevojku, da dokažu da je ć ova divna mlada žena zaista njegova Madge. Taj trenutak je Genea duboko dirnuo. — Madge, djevojko moja. I jesi ti, pa opet nisi ti. Prepoznajem tvoje o i, tvoj pogled, tvoj osmijeh. Sve drugo je strano... a naro ito č č ovo. — Uz to on pomiluje uzdrhtali uperak njene zlatne kose. č — Mama je gotovo isto rekla — nasmije se Madge. — Vi ste oboje zaboravili svoju dragu k er. ć — Nismo mnogo — odvrati Gene. 57

— Madge, kosa ti je jednom bila sme a, kao moja što je bila đ prije nego mi je potamni-la — dometne majka. — Pa, mili moji, ovo pitanje emo odložiti za drugi put. Ali, ć zaista jesam razo arana. Bila sam sigurna da ete biti oduševljeni sa č ć mnom. — K eri, ako si dobra stoti dio od onoga što si lijepa, ja u biti ć ć najsretniji otac na Zapadu. — Sumnjivo, ali nadasve zadovoljavaju e. — Potom, ć iznena uju e naglo, ona se uoz-bilji. — Dragi moji, da odmah riješimo đ ć najglavnije. — Gene zapazi da se ona obratila oboma, ali je pogledala u njega o ima u koje nijedno ljudsko bi e ne bi moglo posumnjati. — č ć Dobili ste moja pisma i brzojave. Nadam se da niste pro itali novine č iz Los Anrjelesa... Istjerali su me dz koledža, na sramotu. Bilo je odvratno... javno. Meni je žao što nisam završila, zbog vas, što se mene tij e, ništa me nije briga. Nau ila sam sve što se tamo može č č nau iti, i da je toga bilo još, meni ne bi bilo teško. Bila sam sekretar č studentskog udruženja i lan Phi Beta. č — A šta mu to zna i, Madge? — upita Gene. č — Tata!... Pa, biti lan Phi Beta jedna je od najve ih asti koju č ć č jedna djevojka može doživjeti u koledžu. — Draga — šapne Madeline — ovo me zbilja usre uje. ć — A zašto su te istjerali? — upita Gene ozbiljan i pored sveg uzbu enja. đ — Tata, mene su indirektno okrivili za nerede izme u studenata đ i policije. — Indirektno? Zna i li to da si hila nedužna? č — Svakako. — Dobro. Reci nam kako je do toga došlo. — Ja volim brzo voziti i nisam baš previše pazila na propise — otvoreno po e Madge. — Nikad nisam imala živce da se polako č vozikam. Zbog brzine sam nekoliko puta opomenuta. Nakon toga, kad sam jednom bila u žurbi, uhvatio me jedan policajac koji me već ranije opomenuo. Bila to neka budala, sva puna sebe, a ja ga malo lijepo pogledala, rekla mu kako on ne e uvaliti u nesre u malu ć ć drugarku, ili ve tako nešto, i uspjela sam da me ne prijavi sucu za ć prekršaje; ali mi je rekao. »Dobro, slatka, na i emo se.« Kad me ć ć slijede i put spazio, prilijepio se uz mene. Naravno, ja sam ga hladno ć 58

odbila. Jednog popodneva, vozila sam se ka koledžu i spazila ga kako prilazi sa strane. Taj put nisam pretjerala brzjnu. Niti sam zaboravila da ispružim ruku na uglu, ali me on optužio da to nisam u inila. Pošao je za mnom, traže i od mene da stanem, što sam i č ć u inila na pokrajnjem putu, na terenu samog koledža. Slu ajno je to č č bilo za vrijeme odmora, i studenata je bilo na sve strane. Na mjestu gdje sam stala zateklo se i nekoliko mojih prijatelja. uli su kako se Č prepirem s policajcem. Odmah su stali na moju stranu, i još kako! Studenti su trkom dolazili sa svih strana. Uto me u onima što su bili đ naprijed spazim jednog mladi a koga sam u prvi mah smatrala za ć studenta. U policijskim kolima bila su dva policajca, a došao je još jedan na motoru. Ona dva policajca iza oše, a onaj gadni stane na đ papu icu mojih kola i re e mi neka ga pustim za volan jer e me on č č ć provozati. Na to su studenti prevrnuli neka kola s povr em naoružali ć se raj icama i naran ama i upravo obasuli policijska kola. Onaj na č č motociklu dozvao je pomo , a onaj prljavi gad koji je skrivio sve to ć stavio je ruku na mene da me izgura s mjesta. Tog asa sko i onaj č č mladi što sam ga spomenula, zvizne ga u stomak — kakav strašan ć udarac! Policajac posrne. Uh, što sam uživala! Moj ga bokser strovali posred ceste, sko i meni u kola i re e neka dam gas. Napustismo č č gomilu policajaca i studenata u divnoj tu i. Kad sam izašla iz gomile č onda sam zaista pojurila. Pobjegli smo... I to ti je sve, tata, samo mogu dodati da me uprava škole istjerala, a policija je zaboravila da do e po mene i uhapsi me. đ — Ne ini mi se tako strašno — Gene e, uz ohrabruju i osmijeh. č ć ć Bilo je posve sigurno da Madge ni u snu ne pomišlja da je možda po inila kakvo zlo. — Šta ti kažeš, Madeline? č — Mislim da je Madge bila nepromišljena i neoprezna. — Šta bi s onim mladi em? — upita Gene. — Njemu bih volio ć stisnuti ruku. — I ja bih — hitro do eka Madge, a o i joj zasvijetle. — Odvezla č č sam se s njim u grad, do jednog parkirališta, i tamo smo malo popri ali. Bio je divan mladi . Sramežljiv. Nije mi se uop e udvarao. č ć ć Oh, dopao mi se. Dogovorila sam se s njim da se sutradan na emo na đ istom mjestu. Ali taj idiot nije došao! Umjesto njega, ovaj... ali, neka, to vam je sve. — Ako se ti zbog toga ne žalostiš, zašto bismo mi? — veselo upita Madeline. — Onda, hajde da pustimo to. Vi ste oboje jako dragi. Moje 59

dugo odsustvo nadoknadit u time što u vas do smrti voljeti. ć ć — Da nas voliš, ne e nam biti na odmet — usrdno odvrati Gene. ć Ho eš sad doista ostati kod ku e? ć ć — Tata, nemoj tako tužno gledati! Oh, ja sam vas oboje zanemarila! Ali ste vi htjeli da se ja školujem. Bilo je po vašem. I školovala sam se, i još kako! Madeline i Gene morali su se nasmijati. — Zar eš kona no jednom ostati kod ku e s nama — upita ć č ć majka. — Zauvijek, draga. Pozvala sam prijatelje u posjetu. Brzojavila sam vam da e cijela klapa do i nakon završetka škole. Ovaj ran je ć ć č divno mjesto da se zabave gradski zeleniši. Provest u se kao nikad ć dosad. — Madge, ran je... nešto propao — Gene e, krzmaju i. — Sad č ć ć nije baš najpogodniji za tvoje prijatelje. — Ali, tata, takva je slika svega što je španjolsko. Obožavam ovo osje anje vremešno-sti i dokolice. Prije odlaska iz Los Angelesa, ć kupila sam neke stvari, tri puna kamiona. Svega i sva ega. Mama, č nadam se da e ti se dopasti moj modernisti ki ukus. Moje sobe ć č namjestit u nanovo, a i sve one u zapadnom krilu. Oh, bit e divno! ć ć — Samo tri kamiona! — istisne Gene, uz osmijeh Madelini. Morao se nasmijati. K er mu je udesna, zapanjuju a. Osje ao je ć č ć ć kako ga skroz naskroz prožima nekakav nov život. Uživao je gledati kako blista Madelineino krasno lice. — A šta je s tvojim prtljagom? — Imam vani puna kola. A deset sanduka i mnogo kofera, poslala sam brzovozno. Još danas sti i e u Bolton. Ostale stvari do i ć ć ć će sporovozno. Brzo, nadam se. Imamo svega dva tjedna da se spremimo za do ek moje klape... Tata, ho eš li mi unijeti sanduk? č ć Vidjet ete kakvu sam vam svu silu darova donijela, samo nek ih ć raspakujem. Mama, jesu li moje sobe ure ene? đ — iste su, draga, i upravo onakve kakve si ih ostavila. Č Gene iza e pred ku u, svjestan svojih raznolikih uvstava. đ ć č Sre u koja ga je prožela uveliko duguje onoj smirenoj radosti koju je ć Madeline pokazala. — Uh, nije ni udo što ova kola onako jure! — usklikne Gene č gledaju i divni, sjajni, novi auto sa snažnim motorom. Stražnja ć sjedala bila su pretovarena kuferima i paketima. Tu su ležala i tri 60

lijepa kaputa, od kojih jedan krzneni. I kola i sve u njima podsje alo ć je Genea na Madeline Hammond kad je prvi put stigla u El Cajon, sadašnji Bolton. Kakva majka, takva k i! Ipak, može li se Madge ikad ć prilagoditi novonastalim vremenima? Ona posjeduje cijelo bogatstvo, ali glavnicu ne može spiskati. Mudra i dalekovidna tetka Helen postarala se za to. A Madgeini sadašnji prihodi ne mogu zadovoljiti njeno rasipništvo. O ovome i još mnogo emu Gene je razmišljao za č onih petnaestak puta što je išao po Madgeine stvari. Na koncu našao je Madge i njenu majku u Madgeinoj dnevnoj sobi. — Mama, zašto mi se ti izvinjavaš? — govorila je Madge. — Pa moje sobe su sjajne. Ni za koje ih ne bih mijenjala. Naravno, namještaj je nešto musav i star. Ali, to sam predvidjela... Zidove uć preli iti. č — Šta eš to? — upita Gene u nevjereci. ć — Li it u ih. Kupila sam etke i boje. č ć č — Jesi i to nau ila u koledžu? č — Dakako. uj, tata Stewart, probaj da mi nadeš posao za koji Č nisam sposobna! — Sjajno, Madge... No, uj, volio bih da odeš posjetiti Nelsa. č — Nelsa i moje konje! Oh. što sam sretna!...Gdje mi je torbica? Ne u da me Nels vidi ovakvu. ć Našla je torbicu, sjela, otvorila ju i izvukla lan i na kojem se č ć nešto svjetlucalo. Iz toga je izvadila jastu i za pudranje kojim je č ć napudrala nos. Ovo je u inila spretnim potezima, ne prestaju i da č ć pri a s majkom. Me utim, kad se dohvatila male metalne tube i stala č đ njom mazati usne, Gene zamijeti da se utišala i sva se pomno predala poslu. Usne joj postadose za nijansu crvenije. Sko ivši na č noge, Madgein se pogled sukobi s o evim smetenim o ima, i ona č č prsne u vedar smijeh. — Zašto to radiš? — on ju radoznalo upita. — Eh, stari jaha u! A šta bi ti rekao zašto? č — Ni pojma nemam, osim ako misliš da te to ini ljepšom. Ali te č ništa umjetno ne može uljepšati. — Nemoj se zavaravati tata. Može. Jednog dana u se zbilja ć udesiti, pa da me vidiš. To je umjetnost... Da odgovorim na tvoje pitanje: mislim da se to populariziralo preko filmova. Najljepše zvijezde su upravo one koje poznaju tu umjetnost, ili ih pak 61

stru njaci šminkaju... Mama, ako te interesira, znaj da mi je č ponu eno da stupim na film. đ — Pa, interesira me, ali me ne iznena uje. đ — Jedna kompanija se strašno zanima za mene. Naime, upoznala sam se s nekim režiserom na nekoj sve anosti, ili kod č Grovea, zaboravila sam ve . Uši mi je napunio, i stalno mi ć telefonirao, sve dok ga nisam poslala gde treba. Dakako, bila sam zainteresirana. Nema djevojke na svijetu koja ne bi bila zainteresirana za film. Voljela bih da sam se tu okušala. Ali... vidjela sam da e koštati više nego što sam voljna platiti. ć — Koštati? Šta, pa ja sam itao da kompanije pla aju svojim č ć zvijezdama velike honorare. — Oh, tata, tata!... Mama, zar tata nije dragi i stari naivko?... Odmah se vra am da raspakujem. — Otr ale je pra ena kuckanjem ć č ć svojih visokih petica. — Zar naivko? Pa, možda i jesam. Jadni Nels i ja svašta emo ć doživjeti. — Gene, spao mi je kamen sa srca. Koliko god grad i koledž utjecali na nju ove etiri godine, ona nam je zdrava i itava... i oh, što č č je slatka! — Dopalo mi se kako je ono gledala kad sam govorio o Nelsu... Maddie, ako ona ima srca, mi emo podnijeti sve. ć — Onda budi bez brige, Gene, nek' ti je kao meni. Ona ima zlatno srce. Voli nas, i voli ovaj dom. — Madeline, zaboga! Ti pla eš... Znaš, i ja se osje am i č ć nekako... slabim. Šta eš, eto curica nam se vratila ku i, a odrasla... ć ć čitava žena! Za života još nisam vidio princezu, ali Madge mora da je baš takva. Toliko se ponosim s njom. da bih mogao pu i... Da, ženo, ć zaboravih te upitati. Šta misliš, trebalo bi da popravimo telefonsku liniju sa gradom, na nekim mjestima žica nam je pala. A ima i drugih stvari. — I Gene iznese ženi razgovor što ga je imao sa Nelsom i Danny Mainsom. Potom po e u sobu koju su on i žena koristili kao đ ured, i tamo uzme itati neku raniju, zanemarenu poštu, pa pomno č prou avati knjige i cifre koje su za njega bile španska sela, te č napisao i neka važna pisma. inilo se kao da je Madgein dolazak u Č njemu uspalio energiju, prekinuo stvorenu naviku vje itog odga anja č đ poslova za »sutradan«, i poja ao odlu nost da se dohvati u koštac s č č tegobama. Veoma se iznenadio kad su ga pozvali na ru ak, jer nije ni č 62

osjetio kako je jutro prošlo. Ušao je u dnevnu sobu, i pred njega po eđ Madge, a on stane, zapanjen, u udu. Li ila je na vitkog dje aka. č č č — Madge, kakva ti je to jaha a odje a? — Po njoj se vidjelo da ć ć uživa što ga je toliko iznenadila svojom pojavom. — Tata, ovo su mi hla e. Šta je, zar ti se ne dopadaju? č — Sve mi se ini, k eri, da e mi se dopasti šta god ti budeš č ć ć nosila — on odvrati, grle i je jednom rukom. ć — Pa i usprkos vlastitom mišljenju, zar ne? Ušli su u blagovaonicu, koja se ve godinama nije inila ovoliko ć č svijetlom. Kroz otvoreni prozor prodirali su sun evi zraci što su se č probijali kroz liš e vani. Po vazama bilo je ruža, kadulje i indijanskih ć gljivnja a. Madeline je u ast slavlja postavila stol istim bijelim č č č stolnjakom i svojom starom srebninom i porculanom. — Što je divno biti kod ku e! — klikne Madge. ć — Je li ti sve po volji? — upita Gene, malo krzrnaju i. ć — Sve. Doduše, ran je otišao do avola otkad sam posljednji č đ put bila kod ku e. Ali, ne smeta mi što su se pojate i ograde srušile. ć Čak nekako odgovara uz krajolik. Ali, na velikoj staji mora se postaviti novi krov... Tata, lecnula sam se kad sam vidjela Nelsa. Malo je propao. Ali. isti je dragi starac. Toliko mi je bilo drago da ga vidim da sam ak i na svoje konje zaboravila. Možeš li to zamisliti? č Uto je zazvonilo zvono za ru ak. Jedva sam stigla da se presvu em. č č Danas popodne obla im jaha e odijelo, samo da udovoljim Nelsu. Šta č ć misliš, tata, šta mi je rekao?... Nooo, Princezo, da znaš, jedino što na ovom našem ran u nije crklo to su tvoji konji. Za njih smo se starali č ja i tvoji kravari... Uh. što mi je bilo milo da ponovo ujem onaj č njegov teksaški naglasak. — Da, konji su ti dobro, Madge — prihvati Gene. — Nadam se da Nels nije previše brbljao. — On ništa ne može od mene kriti... Tata, ve ima par godina da ć znam kako tvoja financijska situacija nije ruži asta. Mama mi je č rekla kad sam posljednji put bila kod ku e. A, naravno, znala sam i ć da je kriza sve gora i gora. Samo mi reci, je li doista stojiš jako slabo? Nije bilo lako dohvatiti se sa Madgeinim izravnim pitanjem i otvorenim pogledom. — Prili no mi je teško, Madge, ali mi nije drago priznati koliko č 63

sam loš poslovan ovjek. č — Gene, ti znaš da se ne radi o tome kako si vodio ran —č umiješa se Madeline. — Tebi se on ispla ivao, do asa kad je sve ć č krenulo nizbrdo. — Vraški je to lijepo od tebe, ali ipak nije tako — usprotivi se Gene. — Imali smo i previše para, a i previše stoke. Deset godina smo pomalo gubili, pomalo svake godine. A onda je došao krah... Gene zastane, široko raširenih ruku, gledaju i as u ženu, as u ć č č k er. Nije samo Nels iskusio koliko je teško lagati jednoj Madge ć Stewart. — Razumijem — ona e trijezno, i spusti prodorne o i. — Ja sam ć č oduvijek smatrala Princezin ran svojim. Znate, onako, iz taštine i u č šali možda. Šta na ovo kažeš, tata... za ozbiljno? — Zna se da je ovaj ran tvoj... odnosno da e biti jednog dana, č ć što je opet isto. Ali, k eri, više štete nego koristi. ć — Za malu Madge, nije. A šta misliš, zašto sam išla u koledž? Zašto sam u ila ekonomiju?... Tata, mama, kažem vam, ja ostajem č kod ku e. Luda sam za svojom ku om. Bilo je divno imati para ć ć neograni eno. Samo vi mene pustite da se ljetos provedem, da č zabavim svoje prijatelje, pa u onda zasukati rukave. ć 64

GLAVA 4. Tog dana popodne Gene je odjahao prema Boltonu u pratnji jednog svog jaha a polumeksikanca, Manuela Mainsa, Dannyeva č sina, jednog od etvorice mladih Mainsovih kojeg je Gene zbilja č cijenio. Od sviju njih najstarija, Bonita, bila je ludo zgodna, ali se činilo da je to loše utjecalo na djevojku. Gene je htio utvrditi koliko je telefonskih stupova palo na liniji koja je tekla kroz dolinu i preko grebena. Sa te ta ke do Boltona svi č potrebni popravci i nadgledanje linije mogli su se vršiti kamionom. Sreo je neke svoje jaha e, iji ga je izvještaj prijatno iznenadio. č č Oborenih stupova nije bilo ni puno tuce, a žica je bila prekinuta samo na jednom mjestu. Treba samo dovu i nove stupove s predgorja, pa ć nekoliko dana poraditi i linija e opet biti uspostavljena, što je Gene ć smatrao važnim obzirom na Ma gein povratak i ono što je planirala đ za ljeto. Potom treba pregledati cestu i popraviti je, da se obezbedi bezopasan prolaz kolima. Misao mu je bila zaokupljena problemom radne snage, koji mu se uz neke druge poteško e, inio ć č nepremostivim. Me utim, nasuprot tome, tješilo ga Madgeino đ prisustvo na ran u, pa mu je to popodne provedeno u živopisnoj i č mirisnoj kadulji bilo prijatno ma koliko ga ozbiljno tištile neda e. Na ć putu natrag zaklju io je da nikako ne može podle i crnim mislima i č ć bezna u. Manuel ode u selo na ve eru. Bonita, ije su oštre o i uvijek đ č č č zapažale sve i svakoga, mahne Geneu crvenim rupcem, kao da je to kauboj s kojim ona flertuje. Gene joj odmahne rukom. Usprkos svojoj obijesit, bila mu je jako draga. »Bože! me u Madgeinim prijateljima đ bit e mladi a, najedared usklikne Gene, za sebe »Šta e ta Bonita s ć ć ć njima napraviti! A za nju, nije me strah.« Bio je ve gotovo sumrak kad je Gene predao Joseu uzde svoga ć 65

konja. Spazio je kako se iznad ograde obora sjaji Madgeina zlatna kosa. Pored nje, Nelsovi bijeli uvojci inili su se još svijetlijim. č Gledali su Madgeine konje koje su, izgleda, pustili van obora. Gene se upravo spremao da im pri e, kadli mu pažnju privu e neki neznani đ č jaha koji je prilazio stazom. Stoga po e do istine na kojoj su jedan č đ č kravar i nekoliko Meksikanaca opkolili jednog vranca, upravo ispred kova nice. Gene spazi da konj hramlje. Isipitao mu je nogu, i vidio da č nije jako uganuta, a kad je ustao pogled mu pade na neznanog jaha a koji je upravo stizao. Ve na prvi pogled zainteresirao ga je č ć zgodni mladi ovjek u blještavoj kaubojskoj odje i. Bit e da je neki č ć ć prethodnik one klape koja e se neumitno sru iti ovdje u posjetu ć č k eri! ć Jaha sjaše i predstavi se, te odmah bez uvijanja re e da traži č č posao. Gene pre e po njem pogledom, sti u i povoljan dojam. Nema đ č ć još dvadeset i pet, visok je i gibak, ima snažna ramena, ruke i noge, odlu no i otvoreno držanje, i fine bademaste o i, tamne i veoma č č prodorne. Njegov vranac bio bi svakom kauboju dika i ponos. Gene pro ita preporuku Rana Starra, te nije prošlo dugo i njemu č se Lance Sidway dopade, svidješe mu se i njegove rije i, i on mu č dade posao na ran u. č U me uvremenu jedan od mladi a odveo je vranca niz stazu na đ ć pojilo. Gene je odmah predvidio šta e sada izbiti i ve je s ć ć uzbu enjem o ekivao kako e Madge zanosno usklik-nuti. Ta đ č ć djevojka ima kaubojske krvi u sebi. A potom je Gene, da namjerno stvori ve u gužvu, poslao nesklonog Sidwaya ususret Madge. I ć sretoše se, tako naglo, da je Madge naletjela na Sidwaya i uletjela mu pravo u ruke. Na tren zapanjeno, o ito zaprepaš eno Madgeino č ć usplam-tjelo lice najedared bljesne. Žive su joj o i govorile da je č mladi a prepoznala i da je oduševljena. ć — Vi!... Oh, pa to je moj heroj! — kriknula je u krajnjem uzbu enju. — Kakvog li iznena enja! Dragi! — I brzim kretom koji se đ đ potpuno slagao s oduševljenim tonom ona podigne obje ruke u rukavicaima, dosegne Sddwayeva ramena, podigne se na prste i toplo ga poljubi. O igledno je kanila da ga poljubi u usta, ali ih je č promašila i ostavila mu mali crveni polumjesec na obrazu. Premda krajnje zaprepaš en naglom k erinom kretnjom, Geneu ć ć nije izmakla reakcija mladi a. Kad mu je ona uletjela u ruke, mladi ć ć se snažno trgnuo i glasno huknuo. Potom na njene rije i iznena enja č đ i oduševljenja, kojima je slijedio onaj impulzivni poljubac, lice mu 66

oblije tamno rumenilo. A kad je ona odstupila korak natrag, mladi je ć problijedio. — Bože!... Zar vi?... Nemogu e! ć — Jest — ja sam! — ona umilno odvrati. — Niste vi... valjda niste... Stewartova k i?—upitao je mladi ć ć preklinju i. — Niste valjda Madge... Princeza Stewart! ć — Jesam. I vi to znate, vraže mudri — ona e, s izri itim ć č divljenjem. — Ovaj put ste me prešli, zar ne, time što ste došli ovdje da me na ete? Za vas ne igraju bu na i puna parkirališta, je li tako, đ č gospodine iz Oregona. Htjeli ste taj sastanak ovdje, kod moje ku e, u ć arizonskoj krajini. Romanti no je to, divno, ima više li nog u sebi! Eh, č č moj heroju s koleškog terena, pro itala sam vas skroz naskroz. Znala č sam da vi niste poput svih ostalilh. I gotovo bih vam mogla oprostiti što niste došli na onaj sastanak. — Ja, ovaj... došao sam — on izmuca. — Došli ste? — ona odvrati, raširivši tamnoplave o i. — Prema č tome ne treba da se smatram nesretnicom kojoj se našao mladi koji ć je zanemario sastanak s njom? — Došao sam... gospo ice Stewart — odgovori Sidway, jednako đ u neprilici. — Bio sam tamo još mnogo prije nego ste vi došli. Bio sam u nekim kolima... vidio sam vas kad ste došli. Potom je taj... taj mladi došao za vama... ć — uli ste ga, uli ste šta smo govorili? Č č — Da, bio sam posve blizu. — Zašto onda niste isko ili, pa neka vidi da sam s vama imala č sastanak? On bi postu-pio ta no onako kako je njemu u krvi, pa biste č i njega mogli zviznuti. Sve mi se ini da ste izgubili jednu zlatnu č mogu nost. ć — Žao mi je, gospo ice Stewart — re e on, u nespretnom ali đ č iskrenom kajanju. — Ali, bio sam nekako kao uzet. Tek sam došao k sebi kada ste se vi odvezli s njim. — Onda vam opraštam. Kako se zovete? — Lance Sidway. Dotakla mu je mišicu i okrenula se prema Geneu, koji se naslanjao na neki stupi , uživaju i u cijelom prizoru. Gene nije imao ć ć ni pojma šta mu lice pokazuje, ali je i te kako znao da ga veoma 67

zabavlja Sidwayevo ratno lukavstvo. — Tata, zar nije drag? — re e Madge. — Ovo je moj heroj, č mladi o kojem sam pri ala tebi i mami, koji me spasio prilikom ć č nereda na koleškom terenu... Lance Sidway, ovo je moj otac Gene Stewart. — Madge, mi se nismo predstavili, ali smo se ve upoznali — ć odvrati Gene prijazno i omjeri Lancea kao da ga je ovaj malo prevario. — Ta, naravno. Baš saim glupa! On je naprosto dojahao, a ti... — Ja sam mu dao posao — ubaci Gene. — Šta?.. Da radi za tebe! On je silan radnik... Lance Sidway, ja naprosto ne znam šta da misrim o vama. — To bogme ni ja ne znam — dometne Gene uz osmijeh koji je umanjivao izraženu sumnju. — Gospodine Stewarte, ja sam u gadnom položaju — plane Sidway. — Rekao sam vam da nisam upoznao vašu k er, da nikad ć nisam uo za nju sve do trena kad sam upoznao Starra. Otkud sam č mogao znati da je djevojka iz koledža vaša k i? Dakle, u stvari ja ć sam se upoznao s njom, kako je ona vama ispri ala... ali, nisam kriv č za... — Sidway, nemojte zamjeriti — ubaci blago Gene. — I ja sam jednom bio mlad. Naprosto nije ispalo onako kako ste vi mislili. Ali, više biste mi se dopali, da ste mi rekli... — Ništa vam nisam slagao — re e kauboj s takvom žestinom da č ga je Gene po eo sažaljevati. U to Madge svrati na sebe Sidwayevu č pažnju. — Ja sam vas prozrela, gospo ine Lance Sidway. A treba da đ znate da su me stru njaci pokušavali varati — ona e, sa smijehom u č ć o ima, zabavljaju i se na ra un njegovih opravda-vanja. č ć č — Je li? Prozreli ste, šta? — on oštro upita, i po svemu sude i ć smetenost mu se po ela gubiti. č — Ono što je o ito. č — Gospo ice Stewart, možda se vama ini o itim da sam ja đ č č znao tko ste vi, i da sam došao ovdje smišljeno, zbog vas, ali ipak nije ta no. č — On, tako, prema tome vaš je stid priznati? — stala ga oma 68

bockati. — Vi ste prili no vješt glumac, kauboju, ali ne možete č nasamariti malu Madge. — A vi možete biti i prili no promu urni, ali ovaj put ste č ć pogriješili — on uzvrati, i u njegovom tonu je bilo o igledne zamjerke. č — Dobro, pustimo to sada — ona otpovrne ozbiljno. U tom asu č iza ugla pojave se Nels i momak što je vodio Sidwayeva konja. — Nels, upoznaj se sa Lanceom Sidwayem — javi se Gene, zadovoljan da na neki na in umanji napetost izme u ono dvoje č đ mladih. — Dolazi iz Oregona, i ja sam mu upravo dao posao. — Zdravo — otegne Nels, i stisne ruku usplahirenom mladi u. ć Gene pomisli kako Sidway sigurno nema ni pojma da ga u ovom asu č promatraju i ocijenjuju najoštrije o i Arizone. Ali je potom zaklju io i č č to da se u tim o ima kauboj sigurno pokazao na visini; kad je Madge č ponovo spazila vranca, toliko je naglo promijenila raspoloženje da se atmosfera odmah poboljšavala. Poput pravog jaha a prerije ushodala č se oko vranca gutaju i ga o ima, glade i ga oprezno ali ipak ć č ć povjerljivom rukom, šutke; progovorila je tek pošto ga je dvaput obišla. — Nels! — Ona e zapovjedni ki, kao u želji da on opovrgne njen ć č sud. — Pa, djevojko, zbilja mi je žao — stane razvla iti Nels — ali to č je silan konj. Taj bije Cedara i uzduž i poprijeko. — Izdajico! — plane ona, proždiru i Nelsa plamenim pogledom. ć — Izazivaš me. Nels, dragi, je li da tako ne misliš? — No, možda malo pretjerujem, ali pazi, Princezo, premda si bila toliko dugo odsutna, ipaik možeš prepoznati dobrog konja im ga č prvi put pogledaš. — Da, sve mi se ini da imaš pravo... Gospodine Sidway, ho ete č ć li me molim vas pustiti da ga pojašem? — Njeno je pitanje bilo ovlaš obojeno ironijom ali joj je želja bila duboko iskrena. — Ta. naravno, ukoliko želite... samo, uzengije e vam biti ć duge. Ljupkim kretom Madge se našla u sedlu, a Nels, brži od mladog kauboja, stvori se pokraj nje i skrati uzengije po njenoj nozi. Potjerala je vranca preko ledine, pa opet korakom i natraške. Kakvu su divnu sliku pružali vranac i zlatokosa djevojka! Svr u i o i s te ć ć č slike, Gene spazi s kakvim obožavanjem Nels promatra isti prizor, a 69

iz Sidwayeva pogleda ubijaju uvstva pravog kauboja. č Držala se sedla kao da ju nije volja si i, i tapšala je vran ev ć č sjajni glstki vrat. Zajapurila se. O i su joj se sjajile mekanim č svjetlom. U tom je trenu Gene u svom srcu osjetio svu punu ljubav prema k eri. Ona je prava Madelineina k i, i sva zapadnjak, od glave ć ć do pete. Trans ushi enja napusti je i ona, svejednako u sedlu, mirno ć pogleda trojicu muškaraca. Gene se dosjeti šta ona smjera. — Kas mu zaostaje za Cedarovim, ali su mu korak i odskok bolji nego u ma kojeg konja što sam ga ja jahala. — No, djevojko, ovo je iz tvojih usta velika pohvala — izjavi Nels. — I, mislim, opravdana. — Madge, svog konja nikad nemoj kuditi — upozori je Gene. — Ne kudim, tata, ali moram biti pravi na... gospodine Sidway, č da li vi znate kakvog divnog konja imate? — Da li znam! — zaprepaš eno uzvikne kauboj. — Nitko ga ne ć može ocijeniti bolje od mene. — Da se kladimo da ja mogu. — Važi. — U šta se kladimo? — Oh, pravo re eno ja ništa nemam. Da, Umpqua njega imam. č Znate, tako se zove. Ali, naravno, u njega se ne kladim. — Ne kladite se? Ah, da, vi ste kauboj. A možda biste se i kladili, jednog dana — ona lukavo otpovrne. — Evo moje ocijene: Umpqua me podsje a na nešto što sam itala, na izreku jednog ć č arapskog poglavice. Ponovit u vam je od rije i do rije i, jer mi je kao ć č č usje ena u glavi: »Ako u toku života nai eš na konja plemenita č đ porijekla, široko razmaknutih velikih, živih o iju, a blizu posa enih č đ crnih, širokih nozdrva, duga vrata i isto takvih ramena i sapi, ela i č snažnih udova, kratkih le a, kukova i putišta, mekane kože, fine đ dlake, silnih i širokih prsa, dobrih kopita s visokim zadnjim dijelom, tad požuri da tog konja kupiš, za njeg trampiš, ili ga ukra eš, kako đ bilo do i do njega, i nakon toga zauvijek blagosiljaj Alaha na velikoj đ sre i!« ć — Eh, na ovo zbilja ne znam šta da kažem — re e Nels č ushi eno. ć — Madge, ti nas biješ knjigom. Ali ti je ova dobra — dometne Gene. 70

— Dobili ste — zvonko odvrati Sidway, s nevoljkim osmijehom. — Naravno, suvišno je pitati može li juriti, je li brz? — upita Madge. — Može da bije vašeg Cedara i koje god kljuse imate. — To još treba vidjeti, kauboju — mrko odvrati Madge. — Štaviše — produži Sidway — to je najbolji kaubojski konj u cijelom Oregonu. — E, sad pretjeruješ — re e Nels. — Arapski konj nije dobar za č nas kauboje, ne valja ako nije za stoku. — Nels, Umpqua može juriti preko kamenja kao da je po ravnici. — To mu vidim po kopitama. Polako je Madge skliznula sa sedla i stala pred Sidwaya. — Suvišno je pitati vas koliko volite ovog vranca — ona eć nekako umiljato da ublaži dejstvo svojih rije i. Ne ete mi zamjeriti č ć ako vas gotovo uvrijedim? Sidway se zagleda u nju, pa kavalirskom gestom odbije svaku mogu nost uvrede. ć — Koja mu je, po vašem mišljenju, cijena? — ona izbaci, naglo, žustro, ustreptalo. — Cijena! Nikakva, gospo ice Stewart. đ — Svaki konj ima cijenu. Recite mi njegovu. — Dijamanti, rubini, zlato! — Divno! Zbog ovoga ste mi draži. Znate li da biste ga mogli prodati za pet tisu a dolara? ć — Ama nemojte! — opovme kauboj prezrivo. — Toliko mi je već jedan glumac ponudio. — Je li?... Dajem vam za njega šest tisu a. ć — Ne može. — Sedam tisu a. ć — Ne može. — Osam tisu a. ć — Ne može! 71

— Deset tisu a.! ć Sidwayevo uspaljeno lice problijedi, ili od bijesa ili zbog nekog drugog uvstva. č — Gospo ice Stewart, zar ne znate da se novcem ne može sve đ kupiti? — on dostojanstveno upita. — Umpqua je sve moje imanje na ovom svijetu. On je meni dvaput spasio život. Ja ga volim. Mi smo ga još kao ždrijebe uzgojili, i svi smo ga voljeli. — Znam da sam pokvarena — uzvikne djevojka, kao silom. — Ali nije važno, i ja ga volim. — Lijepo je to, meni je to drago. Ali, ne možete ga kupiti. — Ja uviiek dobijem ono što ho u — ona zapovjedni ki odsije e. ć č č — Vjerojatno je tako bilo. — Ali, budite razumirui. — Madge lupi o tlo izmom, a mamuze č joj oštro zazveckaše. Velike joj o i zasijaše i uširiše se poput č staklenih kugli i u njima se pojaviše suze razo aranja i srdžbe. — č Priznali ste da nemate ni prebijene pare, a ja vam nudim malo bogatstvo. S tom možete nešto otpo eti ovdje. Tata, i Nels e vam č ć pripomo i. I ja u. I nadalje možete voljeti vašeg vranca. Možete ga ć ć ponekad i pojahati. Mene biste usre ili. Molim vas, gospo ine ć đ Sidway. Kauboj je zurio u nju i slušao njeno rje ito uvjeravanje kao č op aran ne im pored i onkraj njene ponude. č č — Zaista, gospo ice Stewart — on e najzad — neka ste k i đ ć ć Genea Sewarta, ro ena u ovom divnom kraju, ali kauboje ne đ poznajete. Na djevojci se vidjelo da ona ovome ne može protusloviti, po njoj bi se reklo da se bori izme u stvarnosti i sebi nosti. O ito je ova đ č č posljednja pobjedila. Njenu momentalnu blagost uništi bijes zbog vlastitog poniženja ili zbog mladi eva odbijanja da udovolji njenoj ć želji. — Ne ete ga prodati? — ona upita. ć — Rekao sam, ne u! ć — Onda, gospodine Sidwayu, ne mogu dozvoliti da vi ovuda jašete na konju boljem od onih kojima ja raspolažem. — Tim gore — odvrati kauboj tonom od kojeg se njeni obrazi obojiše bojom u skladu s crvenilom njenih usana. 72

— ini se da ste prili no tvrd. Da li vam moram re i da vas onda Č č ć ne želim na ovom ran u? č — Mlada damo, ništa mi ne morate ie i. Mene je unajmio vaš ć otac i samo on me može otpustiti. Pogledala je Genea velikim svijetlim o ima: — Tata! č — Madge, nerazumna si — odvrati mirno Gene, sa smiješkom. — Meni su nužno potrebni jaha i. Sidway se ponudio za platu koju me č je stid i spomenuti. Ne mogu ga otpustiti samo zato što odbija da proda svog konja. Zar bi to mogao u initi, Nelse? č Upitani je otvoreno pokazao da se našao izme u dvije vatre. đ Kao što je Gene dobro znao, Nelsu je djevojka cio život bila naro ita č radost i zadovoljstvo i on ju je oduvijek mazio. Gene je sad uživao što je svog starog kauboja doveo u takvu krajnje tešku nepriliku, ali je znao da e se ovaj nekako izvu i. ć ć — Princezo, budi sigurna da te shva am kako se osje aš zbog ć ć konja — stari e, svojim sporim, otegnutim govorom. — Ali, djevojko, ć treba da poštuješ Sidwaya i njegove osje aje. Mislim da ne bi bila fer ć ako bi ga otpustila, a ja još nisam uo da si se pokazala kao takva. Ti č si kaubojima poklanjala konje. Uostalom, ukoliko tebi sre a ovisi od ć toga da imaš ovog vranca, pa, po prirodi stvari ovdje, znaš da e on ć biti kao da je tvoj. Ubedljivi, mirni glas starog sto ara, zna aj njegovih posljednjih č č rije i djelovali su poput ulja posutog povrh uzburkane vode. č — U redu, gospodine Sidwayu, ostajete — naduto re e Madge. č — Žao mi je što sam bila nepravi na. Ali dobit u ja tog konja. č ć U mrkom uzbu enom pogledu što ga je uputila Sidwayu bilo je đ svakakvih i neznanih mogu nosti. ć — Hvala vam, gospo ice Stewart. Ali, ja ne želim ostati pod đ nekim lažnim pretpostav-kama. Mog vranca ne ete imati. ć — Prihva am vaš izazov. Ukoliko se ne pokažete kukavicom i ć ne pobjegnete, vidjet emo tko e dobiti. ć ć Nasmiješila mu se bez zlobe ili zamjerke, i okrene se da po eđ stazom. — Hej, Madge, zaboravila si kola — dozove je Gene. — Što emo ć s njima? Okrenula se i zvonkim, umilnim glasom odvratila: 73

— Dajte ih gospodinu Sidwayu, neka u njima ziba svog dragog vranca. — I s tim se udaljila me u drve e. đ ć — Uuuh — uzdahnu Gene, a Nels upadne: — Do vraga, stari drugaru! Ovo me pod-sjetilo na stara vremena kad si prvi put došao na Princezin rah , prije nego se ova djevojka rodila. č Brzim rukama Sidway je namiještao uzengije. Okrenuo se, blijeda lica, s nekom sjenom u bademastim o ima. č — Idem ja, svojim putem. Hvala vam, Gene Stewartu. — ekaj, Sidwayu. Ne eš valjda dozvoliti da ti se moja k i Č ć ć naruga... — Ne, ne radi se o tome. Znam da mi niste povjerovali da ja nisam došao ovdje zbog gospo ice Stewart. I pod takvim đ okolnostima ne želim ostati. — Ne, nisam ti povjerovao — ozbiljno pritvrdi Gene, promatraju i mladi evo uznemi-reno lice. ć ć — Pazi, kauboju — ubaci Nels, silaze i s trijema sporim ć korakom. — Nemoj tako da odlaziš u bijesu. Ho eš li biti iskren? Zar ć nisi znao da je ovo Princezin ran , i da je Madge djevojka kojoj si č u inio uslugu u Los Angelesu? č — Nelse, ja to nisam znao — žestoko otpovrne Sidway. Pošto se neko vrijeme oštro zagledao u Sidwayevo lice, stari se sto ar okrene Geneu: — Gazda, momak govori istinu. Ne dozvoli č da ide. — Nek me objese ako i ja sad ne vjerujem. — Stewarte, kunem vam se da sam iskren. Nisam znao. Ovo je neka paklenska slu aj-nost — muklo e Sidway. č ć — Onda, u redu. Evo ruke... Možda ova tvoja paklenska slu ajnost ispadne na dobro za mene i moje probleme. Bar tako č slutim. Izgleda da je Sidway bio i previše ogor en a da bi mogao č izraziti koliko je njemu lakše i drago. Geneu se u ini da su č Sidwayeva uvstva preduboka i da bi bila potaknuta samo ovim č pukim nesporazumom. U njemu je bilo još ne ega. Geneu se kauboj č dopao, a bilo mu je tim draže što je Nels dijelio njegovo mišljenje. — Kako si rekao da se zoveš? — razvu e Nels. č 74

— Lance. Blesavo je, znam. Ništa bolje od Umpqua. — Nije baš tako strašno. Gene zvono za ve eru je zvonilo. Ja u č ć se postarati za Lan-cea. Neka ve era sa mnom, a dat emo mu č ć kabinu do moje. Gdje e mu Jose spremiti konja? ć — No as ne na pašnjaku. Bit e bolje u štali... uj što bi bilo ć ć Č smijeha da mu ga smjestimo u Madgeinim kolima? — Da, ali bi nam smijeh prisjeo ujutro. Ispod borova ve su se hvatale tamne sjene kada se Gene ć penjao uz padinu prema ku i. Onkraj vrhova na zapadu gubio se ć crvenkasti odsjaj. Negdje daleko u niziji zavijali su kojoti. Vuku i se ć sporo uz blagi uspon Gene je u duhu premetao doga aje dana. Morao đ je stati na stranu kauboja, a protiv Madge. Ona je silovita i razmažena. To se pokazalo im stvari nisu pošle po njenoj volji. č Sjetio se njena tona, zapovjedni kog pogleda, srdžbe; tužno je č stresao glavom. Ali, šta bi mogao o ekivati od djevojke, svoje č jedinice. Obožavane i mažene, ro ene u svili i kadiifi, naslijednice đ cijelog milijuna ve u petnaestoj godini života? No, pomišljao je ć Gene, usprkos ovim nedostacima ona je neodoljiva. Samo da se u njoj ne razvije nijedan od njemu uro enih grijeha! Onaj kauboj Lance đ zaljubljen je u nju — to je nedvoj-beno, pa makar on sam još ne bio svjestan tora. Pomišljaju i kako je Madge uvijek dobijala što je ć htjela, Geneu je bilo od srca drago što je Sidway bio dovoljno jak da se odupre njenoj volji. U tom momku ima karaktera. U Geneu se ponovo porodi žudnja za sinom, ve davno pokopana. Ukoliko bi se ć Lance Sidway pokazao onako divnim kao što obe aje, mogao bi se ć prima i snovima što ih je Gene sanjao. ć Do drugog zvona za ve eru Gene se oprao i presvukao. č Madeline i Madge su ga eka-le. Djevojka je bila u bijelom, u nekoj č krasnoj pripijenoj haljini od koje je Geneu stao dah. Po-mislio je koliko i on, i Sidway i Nels, i ma koji muškarac malo mogu nosti ć imaju da se odupru ovom krasnom i arobnom stvorenju. Na njenu č licu nije bilo niti traga malopre ašnjeg raspoloženja. đ — .. i on, budala, nije htio da se odrekne vranca! — govorila je ona majci. U trenu kad je Gene ušao ona mu uz blještav osmijeh pruži ruku. — Tata, pri am mami o svom heroju i njegovom divnom č konju. Strašan je lažov! On je doznao tko sam i gdje živim. Samo ne shva am šta mu bi da nije e. Nije imao nikakve potrebe. Mudro je to ć č izveo. S tim me je zain-teresirao. Onog dana kad me spasio, strašno me privukao!... Pa, njegov konj me privukao tasu u puta strašnije. ć 75

Oh, mama, što je divan taj konj! U sebi ima sve osobine i Cedara, i Hitrog i Ljepoj ice. Toliko sam zaželjela tog vranca da bih mogla č ubiti kauboja... Najprije me to zabavljalo. Uop e mi nije palo na ć pamet da konja ne u mo i kupiti. Ali, ispalo je da ne mogu. Onda sam ć ć izašla iz takta. Sve mi se ini da sam ispala ma ka s č č opruženim kandžama. I jeste me taj gospodin Sidway pogodio! Prisiljena sam da priznam. Natjerao me da se osjetim sebi nom, podlom, pokvarenom. č Takva sam i ispala. Ali bila bih još gora samo da dobijem tog konja. Cijelo vrijeme bila sam bijesna kao ris i mrzila tog Lancea, pa opet sam osje ala neko potajno poštovanje prema njemu. On je naprosto ć divan, mama. Slažeš li se, tata? — I mene li no je privukao — odvrati Gene na njenu dugu pri u. č č — Privukao je i Nelsa onog izdajicu — ona otpovrne za uzvrat. — Sad ste i mene zainteresirali da upoznam tog uzora kauboja, i da vidim njegovog vranca Umpqua — re e Madeline, uz osmijeh. — č Madge ja bih ti mogla pomo i u onom što je o ekuje. Imam i ja nešto ć č iskustva! — Na ovo je Gene pogledao ženu i radosno joj se nasmiješio. — Draga marna! Zaljubiti se u gospodina Sidwaya meni ama baš ništa ne zna i. Meni se to za poslednjeg semestra desilo č devetnaest puta... Ali, što u ja tog momka natjerati da igra! Bit e ć ć divota božja. A tog konja moram dobti makar... makar... — No, makar šta, djevojko moja? — izazovno upita Gane. — Makar se morala udati za njega. Majka joj niti se iznenadila niti ju je na ovo ukorila, samo je dometnula primjedbu da kauboji treba da imaju daleko i daleko više od jednog konja da bi došli u obzir za udaju. — Ali, ja bih se sutradan razvela — zaprepasti ih Madge brzim odgovorom. Sutradan ujutro Gene je rano izišao i našao Nelsa i Sidwaya kako doru kuju. č — Gle, tko nam dolazi — razvu e stari sto ar. — 'Brojutro, Gene. č č Ve godinama nisi tako rano ustao. ć — Nisi ni ti stari moj — veselo odvrati Gene. — Da li da to pripišemo našoj novoj sili, Sidwayu? — Slobodno pripiši. Taj me mangup zabavljao do jedanaest sati nekim pri ama, a onda me, sto mu gromova, potjerao van prije zore. č 76

Vidjelo se da su se Nels i pridošlica sjajno složili. Sidway je bio svjež i živ, u svom starom jaha em odijelu davao je sliku prava, ć okretna kauboja. — Lance, ostavimo se tog »gospodine« — odvrati Gene na kaubojev pozdrav. — Zovi me Gene, ili gazdo, ili Stewarte. — U redu, gazdo. Vjerujte mi, veoma cijenim što sam se našao kod vas. Htio bih vas pitati mogu li današnji dan imati za sebe na raspolaganju? — Za sebe na raspolaganju? Šta ti to treba? — iznena eno upita đ Gene. — Ako mi date ovaj dan, prili no sam. siguran da u izna i kuda č ć ć je u posljednje vrije-me vaša stoka odvu ena. č — Gene, on je meni servirao takve stvari — otegne Nels. — Šta ćeš, mlado pa ludo. Al, s druge strane, šta ja znam... — Sidway, je li misliš da eš prona i ono što Nels, ja i Danny ć ć Mains nismo mogli? — Ne, ne mislim, nego tvrdim — odvrati kauboj s pouzdanim osmijehom. — Tebi smionost ne manjka — kratko ce Gene. — Gazda, ja se ne pravim važan. Naprosto smatram da ste vi kradljivce tražili na staromodan na in. č — Staromodan? — ponovi Gene, što Nels proprati bu nim č »hoho«. — uješ, mom e, kra a je kra a. Stoka ne leti. Nju moraš Č č đ đ tjerati. Ona ti hoda po tlu, na svojim nogama. A prema tome ostavlja i tragove. — Dotle je ta no. Kladim, se da ste takve tragove našli i slijedili č do kakve ceste od makadama, ali ne dalje. — Da, ta no je. Odnosno, pravo re eno, Fose i Manuel su č č slijedili tragove. — Pa, šta je bilo? — Pa — ubaci Nels — ta dva jaha a se podijeliše i po oše jedan č đ isto no a drugi za-padno, više od dvadeset milja, ali nigdje ne na oše č đ mjesto gdje se trag ponovo odvaja od ceste — Sjajno! — uzvikne Sidway i pljesne rukama. Upravo to sam 77

htio doznati. S tim sam sebi uštedio trud. — Kakav? — Da se mu im traže i tragove č ć na cesti. Tragovi ne napuštaju cestu nigdje prije Dou-glasa i Tucsona. — uješ sinko — prihvati Nels, a spori mu ton bijaše naglašeniji Č nego ina e, i veoma strpljiv. — Zna se, ti sad pri aš dvojici starih č č sto ara, nesavremenih, i prili no tupih kao što vi mladi tvrdite. Ali, bi č č li progovorio jezikom koji mi razumijemo? U današnja moderna vreme-na sve te e brže i brže, to i ja znam, ali mi nemoj pri ati da se č č stoka može stotinama milja goniti po tvrdoj cesti. — I još kako može. To je jasno kao sunce. Vašu su stoku vozili. — Dobijesa! — klikne Nels okre u i se Geneu. A ja mislio da ć ć ovaj momak ima soli u glavi. — Nels, zna on nešto više od nas — izjavi Gsrie. Reci mi, Lanoe, kako su moju stoku vozili cestom? — To vam je prosto kao dva i dva. Kamionima. — Kamionima! u nevjerici uzvikne Gene. — No, neka me avo nosi. Sidwayu, kako si na to došao? — đ upita Gene. Ispustivši pocin ani sud iz ruke, Nels opsuje. — Gene, to je č zaista jednostavno. Samo što mi nismo nikad došli na ideju da e se ć takva sitna kra a od dvadeset do etrdeset glava izvesti na takav đ č na in. č — Došao sam tako što sam se našao u jednom od tih kamiona za stoku. Zapravo, ja sam ga vozio — objasni mladli . ć — Je li? A sad mi još reci da si i ti jedan od tih moderniziranih kradljivaca stoke — suho razvu e Nels. č — Možda bih i bio, bez mog znanja, da je kamion bio pun... Na putu ovuda u Arizoni, našao sam se bez prebijene pare u Douglasu. Njuškao sam naokolo, ne bih li gdje našao ma kakav posao. I tako sam na posao i naletio, to jest da vozim veliki kamion, s pokrovom od jedrename u Tucson. Platili su mi stotinu zelemba a, i rekli neka ć se ne iznenadim ako me na putu netko napadne. I zaista, napali su me, nedaleko od Tuosona Bila je to banda koja je o ekivala da na e č đ kamion pun švercovanog alkohola, što sam odmah pogodio. Ali, kamion je bio prazan, a što su se oni iznenadili i raspalili! Ti su 78

razbojnici potkrijepili moje sumnje... No, u redu. Da pri u skratim, č propitao sam se i doznao da itava kolona kamiona prolazi kroz č Douglas u pravcu istoka otprilike u šest tjedana jednom. Po svoj prilici idu k istoku krcati švercovanim alkoholom, a vra aju se na ć zapad krcati kupljenom ili ukradenom stokom. Ja pretpostavljam da ta banda kupuje stoku da na taj na in zametne trag svom pravom č poslova-nju, ili da se u posljednje vrijeme odlu ila za kra u stoke. č đ Štede pare! S druge strane, može biti i to da od tih kamiona bude samo jedan krcat alkoholom, pored drugih sa stokom, i tako idu prema zapadu. Bilo kako bilo možemo biti sigurni u jedno, da je na ovaj na in ukradena i odvedena vaša stoka. č — Pobogu, do ega smo došli! — uzvikne Nels, ešu i svoje č č ć sjedine. — Gene, još malo pa e nas plja kati avionima ć č — Ova je kra a svakako kamuflaža — dometne Gene. — Jer, šta đ tim krijum arima zna i novac što ga dobiju za par glava stoke! č č — Krupnim zvijerkama baš ništa — nadostavi Sidway. — Pomislio sam da možda sami šoferi kamiona koriste priliku da za svoj ra un namaknu koju više. Ja bih sada htio izna i tko tjera stoku č ć do ceste. To se mora izvršiti na konjima... Gazda, recite gdje su po injali ti posljednji tragovi za kojima ste tragali? Mislim da č objašem i vidim mogu li na i kakve konjske tragove. Ako ih na em, ć đ prou it u ih, tako da ih slijede i put prepoznam pa u ispitati itav č ć ć ć č ovaj vražji kraj. — Onda, grabi konja i po i... No, neka se Umpqua odmara. Reci đ Joseu neka ti osedla Hitrog. — Odoh ja — odvrati kauboj i iza e iz Nelsove kabine, pa pre e đ đ trijemom nose i sedlo i ostali pribor. ć Nels nastavi brisati su e. đ — Šta ti na ovo kažeš — upita ga Gene. — Eto, taj momak dokazuje koliko je nama staromodnim kaubojima potrebno da bismo doku ili nove metode. Od rata smo mi č u stvari nazadovali. Pametan je taj momak. Samo da nam je još Ren ovdje! — Da, u Rena Starra se možemo pouzdati — zamišljeno odgovori Gene. — Gene, jesi kad vidio da sam se prevario u nekom kauboju? — Misliš, u njegovom poštenju? Pa, toga se ne sje am Nelse. ć 79

— Ako ovaj momak iz Oregona umije jahati i pucati, on e ti biti ć pravi dar božji. Poslije ove pohvale izre ene od strane starog sto ara, Gene se č č osjeti i sam ubije enim. Porazgovarao je još malo sa Nelsorn, s njim đ je pošao u du an, pa krenuo na pregled staja, ograda i štagalja, ć rezervoara, jezerca, ograda, brane za navodnjavanje ukratko svega na ran u. Naslutio je da e ga sada Madge potražiti, pa je htio da se č ć prije toga upozna sa stanjem. Ovaj pregled bio mu je tužan zadatak. Sad je uo io da je godinama zanemario ran . Zelenilo oko vode je do č č izvjesne mjere skrivalo upropaštenu drvenu konstrukciju. Sva ciglena zdanja bila su tako er ruinirana. U stvari, nije bilo ni ega što đ č ne bi vapilo za opravkom. Vrativši se u du an zatekao je Madge sa Nelsom. Nosila je ć radne hla e, visoke izme s mamuzama, i plavu maju sa crvenim č č rupcem. Samo jedan pogled na nju, raš upanu i zajapu-renu, i onako č odjevenu rastera Geneu tugu. — Pa, 'brojutro, tata — ona otegne. — Uhvatila sam Nelsa kako pije nekakvu žetenicu — Zaista, priznajem, tako je — žalabno e Nels. — Ali, neka me ć đavo nosi, zatražila je neka i njoj dam. Geneu je to bio škakljiv momenat pa se on napravi gluh. — Kakvi su ti konji? — on upita. — Cedar mahnit kao kakva kobila u martu. Ljepoj ica mila kao č uvijek. Hitrog nema, Jose mi je rekao da ga je naš novi kautooj uzeo — odgovori Madge, a Gene zamijeti prijete i ton u njenim posljednjim ć rijeolima. On žurno objasni kako je sam rekao Sidwayu neka osedla Hitrog. — Oh... A šta je s tvojim konjima? — Ponajviše sam ih rasprodao. Tvoji su konji odebljali i lijeni, Madge. Treba ih malo »razraditi«. — Zaista je tako. Ve sam pomisila da je taj gospo in Sidway, ć đ pošto se ve pravii toliko važan, sam bez pitanja uzeo Hitrog. Tata, ć njegov konj Umpqua došao je pravo k meni. Oh, što me to uzbudilo. Ja mu se dopadam. Ne e mi hiti nikakva muka da ga pridobijem od ć njegova vlasnika. I to u sa zadovoljstvom u initi. ć č — Madge, bit e to podmuklo. ć — Pa, neka bude. Ionako sam pošašavila za tim kaubojem. I 80

Nels je rekao da to ne bih smjela u initi. Sipam ulje na vatru! Ali, č uostalom — ona se naduri — Nelsu se taj kauboj neizrecivo dopada. — Pa i meni se dopada. — Et tu, Brute — ona e prijekorno. ć — Imam ja za to više razloga. Stani, da ti samo jedan kažem. Evo, na primjer, jutros je meni i Nelsu objasnio zašto smo na tako tajanstven na in gubili stoku. č — Kako? — ona upita, najedared zainteresirana. Geneu se dopade njena momentalna reakcija. — Odvla e nam je kamionima. To je za nas bilo novo. Nelsa je č to zaprepastilo. — Gene joj ukratko ispri a šta je kauboj doživio na č svom putu i kako je brzo uo io injenice i došao do ta nog zaklju ka. č č č č Otišao je niz dolinu da izna e konjske tragove. đ — Ja sam vam ve rekla da je to silan momak — oduševljeno e ć ć Madge. — Da, rekla si, ali je ispalo da ti se ne dopada — ležerno otpovrne Gene. — Na nesre u, tako je. Vidio si da sam ga poljubila. Bila sam ć naprosto oduševljena. Da nije bilo njega, mene bi i pred suca dovukli. Ali, moji osje aji nisu važni. Ukoliko ne napravi kakvo zlo ć ovdje, Sidway može da bude od velike koristi i tebi i Nelsu. A nas dvoje postavit emo ovaj ran ponovno na svoje noge. ć č — uj, djevojko, kako to misliš »da ne napravi kakvo zlo Č ovdje?« — upita Nels veoma znatiželjno. — Eh, Nelse, stara varalico, dobro znaš šta mislim. — On je ve nešto otpo eo, s tim konjem. ć č — Kao da ne znam. Ali, mislila sam na ono posebno što se neumitno doga a ovim nadobudnim kaubojima kad sam ja ovdje. đ — A-ha. I taj e jadni ak da se na e bez konja, i uz to slomljena ć č đ srca. — Nelse! Ti si uvijek isti dragi stari! — ona uzvikne uzradoš eno ć i po e. Potom okrene radosno lice, pa e preko ramena: — Tata, što đ ć je divno biti kod ku e! ć — Ah, da, dobro je to, Madge. I meni je divno što imam tebe. Pogledala je u štagalj gdje su joj bila parkirana kola, potom 81

pre e preko ledine i nestane stazom. Gene zapazi kako Nels ne skida đ o i s nje dokle god nije iš ezla iz vida. č č — Bože, Nels, ne bih htio biti u koži tom jadniku ni za sve blago ovoga svijeta! — Pa, znaj da bih ja htio biti — usprotivi se Nels. — Ukoliko ja poznajem kauboje, ovaj momak Sidway dat e Princezi paklenskog ć posla. — Hm. Meni se ne ini od onih što jure za bogatom č nasljednicom. — Svi kauboji su lovci na nasljednice. I ti si bio, Gene. Prema onom koliko te se sje am kao ć El Capitana ovaj momak je možda prvi do tebe samo u pi u i pucanju. Uostalom u tome te nitko nije ć nadmašio. — Ti si promu urna stara lopuža. Godinama se oslanjam na ć tebe. Ali, nemojmo se odmah toliko zagrijati za ovog stranca. — Ja sam ve zagrijan, a i Princeza je zagrijana. Za tebe e biti ć ć dobro da sa uvaš pri-sebnost duha. č — Madge zagrijana za Sidwaya? —uskliikne Gene. — Svakako. Samo što ni ona sama nije još svjesna toga. — Eh, romanti ni starkelja moj! To bi tebi posve odgovaralo, zar č ne, ako bi Madge uzela ovjeka tvoje sorte, je li tako? Pa, da budem č iskren, i meni bi se dopalo. Samo, ja to smatram golim snom. Madge ć č ć e se udati za gradskog ovjeka, dosadit emo joj i mi i naš jednostavan život ovdje, u otvorenoj prirodi, pa e po i da uživa u ć ć pravoj raskoši. — Za njenog je tatu posve prirodno da ima takve pesimisti ke č misli. Ali, neka-neka! — Zašto »prirodno«? — upita Gene. — Jer ti pretpostavljaš da je naslijedila podosta tvoje zle udi. ć — Opet si u pravu, stari moj. Zaista se toga bojim. — Ta e djevojka biti ista majka. Samo, Gene, ja ne tvrdim da ć ne emo svašta doživjeti prije nego do toga do e. ć đ Poslije podne Gene nagovori Madge da ga starom cestom od veze prema predgorju gdje se nalazio veliki izvor koji je napajao jezerce, i davao vodu za navodnjavanje ranca. Kako je cesta bila 82

slaba, uspjeli su se vratiiti tek pred ve e. Prolaze i kroz malo č ć meksikansko selo, iji su stanovnici nekad ovisili isklju ivo od ran a, č č č Gene e k eri: —Hvala ti, djevojko. Kao šofer nisii mišta slabija nego ć ć na konju. Svratit u kod Dannyja Mainsa pa u se vratiti pješke. ć ć — Oh-oh! — uzvikne Madga. — Pazi ko je ovdje. — Gene spazi Sidwaya kaiko soji naslonjen na vratnice pred Mainsovom ku om i ć pri a sa Bonitom. U blizini stajao je Hitri, opuštenih uzda. Bonitino č usre eno lice jasno je odavalo kaubojev nastup. Crnooka djevojka je ć upravo zra ila šarmom i koketerijom. Gene je nekako bio zadovoljan č što se Sidway nije ni najmanje zbunio njihovim dolaskom. Kola se zaustave. Gene iza e. đ — Ja u te sa ekati, tata — nehajno e Madge. — Zašto bi išao ć č ć ku i pješke kada možeš kolima... Bonita! Dobro ve e. Kako si? ć č — Dobro ve e, gospo ice Stewart — sramežljivo uzvrati č đ zajapurena Bonita. — Milo mi je da vas vidim. Dobro došli ku i na ć Princezin ran ! č — Hvala ti, Bonita. I meni je drago da te vidim. Upoznaj me sa tvojim prijateljem... Oh, pa to je gospodin Sidway. Pomislila sam već da mi je konj poznat. Kako vam se dopada? — Ne mnogo. Tvrdoglav je i hirovit. Zaklju ujem da su ga č djevojke razmazile — mirno otpovrme Sidway. — Fino. Samo, voljela bih da ga vi ne jašete. Uto se javi Gene: — Bonita, molim te, zovi tatu. — im je Č djevojka požurila ku i, Gene se sa zanimanjem okrene da pogleda ć Madge i kauboja. Ona je mirno palila cigaretu. Ali Gene joj nikad nije vidio takav plamen u o ima. Me utim, Sidway se bio odmakao od č đ vratnica i orlovskim pogledom je promatrao kadulju. — Gazda, pogledajte ona kola — on e užurbano. — Kao da lete ć cestom! Gene spazi brza crna kola koja su gotovo letjela puštaju i za ć sobom dug oblak prašine. — Tome se i te kako žuri — složi se Gene, u nedoumici. — Po tako slabom putu ljudi ne brzaju za što god bilo. — Nadam se da to moje stvari idu — progovori Madge. — Naložila sam da mi ih pošalju. Iz ku e iza e Danny Mains. Njegovo prosto, preplanulo lice bilo ć đ je zbr kano u širokom osmiijebu. Gene ga upozori na ona kola. Mains č 83

pogleda pa e: — Ona prokleta budala slomit e sebi vrat kad ovako ć ć vozi. Danny potom pozdravi Madge i kauboja. Bonita, samosvijesna i vedra pogleda, pri e ocu i pogleda niz padinu. đ — Pa to je Ren Starr! — ona uzvikne. U njenom uzviku Gene hitro uo i notu straha nešto ja u od č č iznena enja. Mora da je to i Sidway zapazio, jer se ošro zagledao u đ djevojku. Cijela grupa stade promatrati ona kola što jure sve dok se nisu izgubila iz vida ispod padine. Uznemirena lica, Bonita ih napusti i u e u ku u. Slušaju i Dannya kako i šta pri a o Starru, Gene je ipak đ ć ć č jednim uhom oslušnuo razgo-vor koji se u me uvremenu odvijao đ izme u Sidwaya i Madge. đ — Mnogo zgodna djevojka ova Bonita — govorio je kauboj. — Slatka mala. A i pristupa na. Ali, zar to ja vama da kažem? — č otpovrne Madge. — Izgleda da treba. Nisam stekao takav dojam o njoj. — A toliko ste brz... Gle! — Ovaj, svi a mi se vaš konj — produži Lance, o ito u đ č pomanjkanju prikladnijeg odgovora. U njegovom je glasu bilo oštrine. — Ali, rekli ste da je Hitri hirovit. — Dabome. Zar se ovjeku ne mogu dopasti hiroviti konji, a č uostalom i hirovite djevojke? — Još ne znam takve ljude. — Je li? Kladimo se da ono što vi znate ne može ni list papira ispuniti... Kada dolazi vaša klapa iz škole? — Oh, zna i, interesira vas? Zanimaju vas moje posestrime? č — Nikako, zanima me samo klapa. Kada dolazi? Recite mi vrijeme. — Ovo se vas mnogo ne ti e, gospodine Sidway. Ali, svejedno, č dolaze oko dvadesetog — Hvala vam. Htio sam to znati jer bih volio prije toga malo pomo i vašem ocu, a zatim u da kidnem. ć ć — Oh, sad vas razumijem. A tata je pomislio da vam se dopadaju i on i ran . č 84

— I dopadaju mi se. Ali, vidite, ja sam upravo napustio Hollywood. Privla nih djevo-jaka i zgodnih mladi a bilo mi je ve č ć ć preko glave. A što se ti e koleške klape, daleko mi lijepa ku a od č ć njih. — Zar tako? Gospodine Sidwayu, moja klapa ne e vam smetati. ć Sigurna sam da moje prijateljice ne žude za osvajanjem kauboja. — Zar! Da, bit e tako, kauboji su nekako prespori. Više vole ć gangstere, zar ne? — Šta?... Vi vrije ate... đ — Mene ne možete varati, gospo ice Princezo Stewart... ujte, đ Č da vam ja nešto kažem dok imam priliku. Vaš je tata divan ovjek, č upravo silan. A da ste vi iole nalik njemu, sad ne biste dovukli tu vašu klapu ovdje. — Oh!... A zašto? — prigušeno ispusti Madge. — Jer je on u nevolji, i to gadnoj, i bez vaše bu ne klape od koje č će mu biti još gore. U tom asu kola zatutnjaše niz padinu i kao strijela poletješe č prema grupi koja ih je o ekivala. Za volanom je bio Ren Starr. č Zaustavio je. Gene spazi kako iznad vrata na kolima izviruje grlić puške, a na stražnjem sjedalu naba ena je radna odje a, povrh koje č ć su preba eni sedlo i ebad. č ć — Zdravo, ljudi — kratko e Starr — Tu sam. ć — No, Ren, izgleda da si u poslu — mirno odvrati Danny Mains. — Drago mi je da te vidim. Starr — dobaci Gene. — Gazda, evo ti još jedan kauboj. Sad ti pristupa, iz ovih stopa... Ah, gospo ice Prin-cezo, jako mi je drago što ste opet kod đ ku e. Nadam se da ne ete brzo oti i... Vidim, tu je moj novi drugar, ć ć ć Lance Sidway. — Vraški mi je drago da te vidim, Starre — prihvati Sidway živo i iznena eno. đ — Pri ite malo, Gene i Danny. Svašta ete uti — najavi đ ć č pridošlica, a kad su se ona trojica nagnula nad njegova kola, on eć šapatom, obra aju i se izravno Sidwayu: — Drugaru, tvoji kamioni ć ć dovaljali su se nema više od dva sata. Stali su kod velike garaže. Ja sam odmah postao vraški znatiželjan. A kad su šestorica šofera ušla u restoran, stao sam njuškati oko kamiona. Zavirio sam u njih. 85

Prazni! Graves, novi radnik kod garaže, radio je, davao im gorivo i mazivo, pumpao gume i tako dalje. Od njega sam uo da kamioni č ne e odmah krenuti, možda ostaju cijelu no . Ho e avola! Drugaru, ć ć ć đ to su oni tvoji kamioni za kra u stoke pokriveni jedreninom. Njihovi đ šoferi imaju ve eras s nekim sastanak. Gene, opet e te pokrasti č ć nasitno. A kažem ti da e se na i u gadnom škripcu. ć ć Gene uzme kleti u bradu, pa osjeti ne iju ruku na mišici, okrene č se i spazi kako kraj njega stoji Madge, blijeda, uširenih o iju č uspaljenih zjenica. — No kauboju s benzinske pumpe — re e Danny Mains — sad si č se vratio na pravi posao. — Starre, ti naga aš nešto više od onog što si rekao. Istresi sve đ — javi se Sidway. — Svakako. Vidio sam i jednog jaha a, stranca, koji je cio dan č lunjao naokolo, pa je ušao u onaj isti restoran. On im je bio veza. Zatiim sam kidanuo, i evo me ovdje. 86

GLAVA 5. Neo ekivani susret s Uhlom na parkiralištu gdje je uzalud č o ekivala Sidwaya, naglo je prizvao u Madgeinoj svijesti injenicu: da č č je izgubila svako zanimanje za gangstera i njoj nedoli an odnos s č njim. Sebi je ovo priznala, ali je pred Uhlom krila svoje nezadovoljstvo. Po prirodi temperamentna i odvažna u iskazivanju svog raspoloženja, ipak je imala izvjesne granice. No, s druge strane, uvijek je znala na vrijeme uo iti kad u njoj neko novo uvstvo č č potiskuje staro. ak i da nije srela Uhla, shvatila bi da je ovjek, s Č č kojim je o ekivala da se na e, bacio u zasjenak ar neobi nog, č đ č č hladnookog, autoritativnog gangstera. Gledaju i Uhla, i slušaju i ga, ć ć osjetila je olakšanje što je tako. Istodobno joj bi žao što je uop e, ć premda kratko vrijeme, flertovala s njim. Dosjetila se kako ga se sad mora svakako riješiti, mora ga negdje ostaviti, i vratiti se na parkiralište. — Uska i, Medeni — rekla je vedra — zakasnila sam na č sastanak ovdje, i moram požuriti natrag u školu. Dokle da te odbacim? — uješ, mala, ne eš me se tako lako otresti — otpovrne Uhl, Č ć sjedaju i kraj nje. — Ovdje blizu ima jedan lokal i . Idemo da ć č ć popijemo jednu, i da se usput malo izbrbljamo. — Meni je zaista žao, ali naprosto nemam vremena. ak te ne Č mogu ni u grad odvesti. Morat eš iza i na prvoj tramvajskoj postaji. ć ć — Je li ja da se vozim tramvajem? Što si duhovita!... Reci ti meni što su se one novine jutros toliko raspisale o tebi? — avolski sam nastradala! Ali, nisam kriva za one nerede. Đ 87

Neka, pri at u ti... recimo, u etvrtak. Zvrcni mi, pa emo se č ć č ć dogovoriti — odvrati Madge, uspori kola i stane na jednom uglu. Neraspoloženi Uhl napusti kola ne kriju i koliko mu je krivo. Ali, ć ono nešto eli no tvrdo u njemu, što je u po etku privuklo Madge, č č č sad više nije djelovalo. — Je li? Dvaput sam te zvao, pa ništa. To kod mene ne pali, še eru. Ovaj ne eka kod cura. ć č — Šta znaš, možda si u meni našao nekakvu novu vrstu, kao što sam ja u tebi našla — odvrati Madge.— Izvini me, žao mi je. Zdravo, potražit u te. ć — I bolje bi ti bilo — ula je Madge, i potom brisnula preko č raskrš a. Pazi glupaka! Šta li je nju spopalo da ga onog dana kod ć Andrea pusti da sjedi pokraj nje? Zaklju ila je da ipak nije toliko č kriva koliko Dixie Curie. Ne, dok je obišla onih nekoliko blokova na putu natrag do parkirališta, ve je zaboravila Uhla. Sa pola sata ć zakašnjenja, stigla je na mjesto sastanka, i u inila nešto za nju bez č presedana — još pola sata je ekala na tog momka iz Oregona što č voli sestru i konja Umipqua. I tek kad je pomislila koliko ga zapravo dugo eka, shvatila je da mjena slabost prema novim poznanstvima i č novim doživljajima u ovom slu aju dosegla vanredan vrhunac. č Zgodan li je onaj mladi ! Koliko druga iji od drugih! Vidi se da prema ć č njoj gaji isto takva osje anja. Madge podlegne novom uvstvu, ć č nekakvoj žaoki koja se pretvori u razo aranje. Evo jednog koji je č ne e juriti da ugovori s njom sastanak. On joj ak ni ime ne zna. ć č Zašto mu ga nije rekla, i nije mu dala svoj broj telefona. Usprkos ovome, putem, natrag u školu, njene povrije ene osje aje donekle đ ć smiri neobjašnjiva slutnja da e se opet sresti s njim. ć Teren bratstva bio je neuobi ajeno pretrpan kolima. Pred č svakom zagradom bilo je parkirano po nekoliko automobila. Madge utjera kola na kolnik i pojuri u dvoranu. Tu su bile sve njene kolegice iz posestrimstva, osim jedne, Maramee, i dva dje aka iz Tau-Phija. č Ovaj skup ju nije, po starom obi aju pozdravio poznatim krikom. Svi č su bili crni i tmurni, pozdrav im bijaše usiljen, i Madge se spremi na najgore. — Onaj tvoj prijatelj s prodornim glasom upravo je sada nazvao, Madge. Onaj Uhl. Šta on te drži na lancu. — To sam ja bila toliko luda, te sam mu dopustila da tako uobrazi. Nego, izgledate mi svi kao na pogrebu. Šta je bilo? Spremna 88

sam da ujem i najgore. č — Princezo, ja sam se upravo vratio iz škole — odgovori joj Rollie Stevens. — Sazvali su sjednicu za sutra ujutro. Izgleda da ti nema spasa. — Ja sam malo prije srela dekana — nevoljko dometne Pequita Nelson. — Plaši se najgoreg, jer si ti ve bila pod uslovnom kaznom. ć — Madge, kamo sre e da nisi izvodila tolike bravure ovaj ć semestar! — vikne njena najbolja prijateljica i sobna kolegica, Allie Leland. — Bit e im mrsko da te izbace, sad, pri kraju, kad ti malo fali ć do kraja studija, i još si odli an student. Ali si ti od prve godine č po ela da... č — Pusti to, Allie... bila sam velika guska. Ali, fino sam se provela. Što se mene ti e, nije mi naro ito stalo, samo što e č č ć pogoditi moje. Ako tata i mama pro itaju novine... Oh što e ih č ć zaboljeti! Napokon nisam ja nahuškala studente da izvedu onu ujdurmu. — Ja sam toga svjedok, Princezo — Rollie e tmurno. — Ve ć ć sam i svjedo io. Pokupio sam još nekoliko drugara, pa smo pošli kod č rektora. Ljubazno nas je primio, ali... — Rollie, lijepo je to od tebe. Hvala ti. Ja bih se izvukla kad bi se pitao samo rektor. Ali, meni to Mad Everett ne e oprostiti. Nego, ć kako bi bilo da se sutra u ovo doba sastanemo na dogovor? Da se dogovorimo za zabavu kod mene na ran u. Rollie, ti se postaraj da č do u svi moji prijatelji. đ — Uh! U tom slu aju moramo se sastati u kapeli, jer ne mogu č stati svi ovdje. — Rollie Stevens, ja sam rekla »moji prijatelji« — otpovrne Madge. — Spadam li i ja me u njilh, ili sam samo kurir? đ — Ti si prvi i najglavniji, kad si fin. — To još nisam uo io, Princezo. Onda moram zvati Barga, č Dawsona, Natea, Branda... Moj razum ne ide dalje, mada bi to mašta mogla. — Ispustio si Snakea! — prosvjedi Madge. — Zar onog rva a? Princezo! č — Kakav je da je, meni se svi a. Ne znam imam li konja koji bi đ 89

se mogao mjeriti s njim. — Za to bi ti trebao slon — toocne je Allie. — Ali, Princezo — umiješa se Pequita, usrdno. — Mogu li se slagati kauboj i igra ragbija? č — Ne možemo se ograni iti samo na pi e i ples — odvrati č ć Madge, pa se sjeti svog viteza. — Eh, da sam imala mogu nost da ć njega pozovem! Rollie podiže ruke i po e, pa se as kasnije Madge i njena đ č sobna kolegica na oše u svojoj živobojnoj sobi na drugom katu. đ — Koga to »njega»? — upita Allie. — Njega! Onog silnog momka što je mlatnuo pajkana i spasio me pritvora. — O tome nisam ništa ula. Madge, u tebi je toliko romantike i č toliko vraga, da ti nijedna druga studentica nije ravna. — Ova odlika nije baš naro ito poželjna, moja Allie. Ako me č izibace, onda u najzad ipak morati da mislim na sebe. ć — Ne e te izbaciti. Bit e njih strah da u tom slu aju itava ć ć č č tvoja godina ne istupi! Tog dana ve era nije bila uobi ajeno vesela. Madge je jedino č č bila raspoložena. Osje- ala je kako se atmosfera propasti sve više ć zgušnjava. Možda njeni prijatelji znaju ono što ona samo pretpostavlja, pa su time pogo eni. Kasnije je Madge telefonirala da đ otkaže jedan sasta-nak, pa po e u svoju sobu i legne u krevet. Kad je đ Allie došla, uvukla se k njoj u krevet i u njenom naru ju nesuzdržljivo č zaplakala, Madge je ve bila sigurna da ju eka najgore. Zaspa-la je ć č tek jako kasno. Ujutro je namjerno doru kovala sama. Pozvali su je u č upravu škole, i ona po e podignute glave i naizgled mirna, ali joj je đ bilo malo mu no. Bila je na razgovoru kod zamjenika rektora, ali jako č kratko. Uprava koledža donijela je odluku da se izbaci. Nisu mogli zabaciti njene ranije ispade i injenicu da je bila pod uslovnom č kaznom. Progledati joj kroz prste sada, zna ilo bi uspostaviti č presedan koji bi imao jako loše posljedice. Madge ležerno primi saop enje bez ijedne rije i odbrane, i napusti zbunjenog zamjenika ć č rektora, iza e i po e preko koleškog kruga po posljednji put. đ đ Nju li no č ovo nije mnogo diralo. Koledž joj ve bio dosadio, a ć formalnosti, kao što su apsolviranje, i primanje diplome, nikad joj nisu bogzna što zna ile. č 90

Osje ala je da je ve nau ila sve što joj ova škola može pružiti a ć ć č što ima neku vrijednost u njenu životu. Prešla je na teren bratstva i nije se ni osvrnula, svjesna da se uop e nikad ne e osvrnuti. ć ć Pa ipak, kad se našla gore, u svojoj sobi, sama, Madge opet ispusti koju vrelu suzu gor ine. Voljela je ovu sobu, a injenica da č č sada gubi svu intimnost u njoj doživljene radosti, i žalosti kovanih planova i vragolija, ispuni ju prvom dubokom tugom. No, sat kasnije, bar prema izgledu, Madge je opet bila ista kao i uvijek, a svoj lakomisleni duh posvetila je problemu pred kojim se našla. U njenoj ku i u Arizoni stvari ne idu kako valja. Ona je to ve ć ć odavno osjetila. Ve je uostalom vrijeme da se vrati domu, i da od ć svojiih ljubljenih roditelja preuzme teret na svoja ple a. Znala je da ć ide ku i zato da tamo ostane. Bit e joj dovoljno poneko putovanje na ć ć obalu a možda po koje ali rijetko na Istok. Ona pusta krajina, španjolska ku a, konji, divna, tiha, lijepa majka i otac ispunjali su joj ć život doga ajima, uzbu enjem i ljubavlju prije odlaska u koledž. Sad đ đ ć č e joj sve to daleko više zna iti, sad kad je odrasla žena. A negdje postoji muškarac nalik ocu njenom... ali je tu uznemiruju u misao ć napustila Kad bi vrijeme ru ka, u sobu u e Allie, i prekine Madge u č đ važnom ve davno odga a-nom poslu, koji zahtijeva koncentraciju, ć đ što e re i u pravljenju spiska stvari za ran što ih treba izabrati i ć ć č naru iti. Kad se ve jednom posvetila tom poslu, Madge se sva č ć zaokupila njime. — Draga — zamoli ona Allie — donesi mi štagod da jedem. Šta bilo. Č č inilo se da je mnogo vremena prošlo do etiri sata kad je Madge, u novoj arobnoj haljini, sišla niz stepenice, da se sastane s č ostalima. Rollie ih je sve doveo, ak i glomaznog Snakea Elwella, ije č č je kerubinski ruži asto lice prvi put pokazivalo neki znak razboritosti. č Madge je zastala na širokim vratima, a prijatelji joj uzgledaše u nju u nekom iš ekivanju i tragi noj tuzi. č č — Prijatelji, Rimljani, sugra ani, trgnite se! — uzviknula je đ radosno. — Prošao voz! I ja to mogu podnijeti! Ja sam sve vas pozvala ovdje da porazgovaramo o mom najdražem snu, da mi svi vi do ete u goste na ran . Da li treba da se odreknem tog plana? đ č — Nikako! — uo se složni odgovor. č — Prema tome, da predamo na posao. Ho u da mi do ete ć đ 91

dvadesetog ili oko dvadese-tog. Nas je jedanaest. Allie e do i u ć ć mojim malim kolima, a Nate e je voziti. Draga, da ne bi više voljela ć Branda? — Au, au! — zakuka Nate. — Ovo je dobro pogo eno, Princezo, đ do vraga i tvoj jezik bez dlake! — Ja u se za tu ast takmi iti s tobom — Brand dobaci Nateu. ć č č — Prihva am, ako imaš niklenjak za »pismo-glava«. ć Kad se i to pitanje riješilo, i to u Nateovu korist, Madge nastavi, gledaju i u svoje pri-bilješke: ć — Ostali mogu uzeti dva ve a automobila i njima do i, to jest ć ć ako najve i dio prtljage pošaljete željeznicom brzovozno. Zapišite... ć Bolton, Arizona. Stvari pošaljite tri dana ranije, da do u na vrijeme. đ Jedna kola neka budu Rollijeva, druga Dawsonova. uj, Snake, iji je Č č ono kamion u kojem sam te vidjela s onom ri okosom curicom? đ — Bila je to Bu, njena su kola, Madge, ne mogu, ne mogu ih dobiti ako i nju ne povedem sobom — spetljao se Elwell — Ha-ha! Snake je sad na nišanu — drekne Rollie. — Pa, ovakvim strijelcima ne može se izbje i — nasmije se ć Madge — A koja je to Bu? — To je Beulah Allen — dobaci jedan od mladi a ispotiha. ć — Pa zar ta zvijezda! — zaprepašteno zine Rollie. — Madge, ta je mala ljepotica i po, samo se bojim da e ona pomutiti vrstu slogu ć č našeg udruženja Tom Phi. — Jesi meni našao da pri aš? Kao da ja ne znam, Beulah, č Snake, kako god ho eš. Bi li ti nju vodio zbog nje, ili zbog kola ć njezinih? — Snake, pazi se šta eš re i — izazovno dobaci netko. ć ć — Madge, je li se tebi dopada Bu? — otpovrne sportista, pošto mu je želja nadvladala smetenost. — Dabome da mi se dopada, ina e ne bi došla u obzir. Ali, ako č si zbilja zaljubljen u nju. Snake... pamti da su kauboji i kravari još gori od studenata. — Madigle, divna si... riskirat u — izjavi Elwell, olakšano, i sav ć crven kao paprika. — Pitanje riješeno — zaklju i Madge, kad se gromki smijeh č 92

stišao, pa opet pogleda u bilješke. — Sad, možete se natjecati tko eć s kojom da se vozi. — Madge, curice mala, da pre emo na drugo... haljine! Reci ti đ nama šta emo nositi? — ubaci Maramee Joyce. ć — Draga Maramee, ovaj put e tvoja glavna strast oti i u ć ć zape ak. Imate divnu priliku da na ran u nosite svu svoju staru ć č odje u. Tu vam treba i ljetna i zimska roba; jaha e hla e, a ne ć ć č zaboravite ni kupa i kostim. Djevojke, moja je želja da vi meni ć do ete, pa makar i gole golcate. đ — Za to smo i mi dušu dali! — vrisnuše mladi i. ć — Princezo — Rollie e — nama su ve dosadili ajevi i keksi, ć ć č znaš. — Ja toga šaljem dolje na sanduke — odvrati Madge, radosno blistaju i, a kad se smijeh stišao, ona nadostavi: — Mogu vam pružiti ć sve na svijetu, osim sre e. To vi morate ponijeti sobom. Satima sam ć sastavljala spiskove. Trebat e mi dva puna dana da kupim sve. Oh, ć koliki je to posao! Potom u po i. Nema više sastanaka. Dragi ć ć prijatelji, što prije, po em, to bolje... S tim zaklju ujem naš đ č poslijednji sastanak! Hitro se izgubila, u tišini koja je boljela. Tri puna dana, od jutra do mraka Madge je kupovala po du anima Los Angelesa. Nave er je spremala stvari, uz pomo Allie, ć č ć a tu i tamo su joj pomagale i Pequita ili Slema. Kamen joj se sa srca svalio kad je željezni ki službenik odnio kov ege. Kona no, završila č č č je sav posao, ak je spremila i kufere koje e ponijeti u kolima. Kad č ć se sutradan ujutro probudila, sun ani su zraci osvijetljavali č puzavicom prekrivene zidove kapelice. Pra ena drugaricom Allie u ć pidžami, Madge je na prstima tiho sišla niz stepenice, prošla pored zatvorenih vrata soba svojih posestrima, i požurila u garažu. Kuferi su joj ve bili u kolima. ć — Nemoj, i ja u plakati — grcaju i je šapnula drugarici koja je ć ć nijemo plakala. — Znaš, moram dugo voziti... Pozdravi mi sve... Draga, vidjet emo se... ć O iju zamagljenih suzama potjerala je kola. Vid joj se razbistrio č tek iza ugla, kad je zauvijek okrenula le a školi. Neki joj student đ ranoranilac dovikne »halo«, ali se ona ne okrene. Stisak u grlu stao joj popuštati kad se našla u vrevi prometa. Svršeno je — i sa koledžom i sa svim što uz njega spada. U plimi i osjeci novog i 93

bogatijeg života, svi ti lijepi momenti e blijedeti i iš eznuti. ć č Najteže, i gore nego ikada ranije, bilo joj je voziti bez pritiskanja papu ice za gas. U jednom predgra u zastala je da č đ doru kuje i ku i pošalje brzojave. Kolegicama iz posestrim-stva č ć brzojavila je: »Sve dobro. Vidjet emo se«. Ubrzo se našla na dugoj ć cesti ovi enoj vino-gradima i naran ama, kojom je potjerala mo na č č ć kola, po pravoj voznoj traci, do šezdeset milja na sat. Voljela je voziti, tjerati najve om brzinom, osje ati šibanje vjetra, gledati kako ć ć uska traka ceste briše ispod kola, i kako munjevito promi e zeleno č raslinje. U deset sati stigla je u Banning, gdje je stala da uzme gorivo. Onaj na pumpi zadivljeno je gledao u nju i njena kola. Kad je napustila Banning, iz Gorgonio Passa zapljusne ju talas zraka vreo kao da iz kakve pe i izbija. Me utim, pošto je opet ć đ potjerala cestom, zahvaljuju i brzini nije osjetila koliko je zrak težak. ć U mjestu Indio je nešto prezalogajila i popila šolju mlijeka, pustila je kola kod jedne benzinske pumpe, i sklonila se od žarkog sunca u sjenu topola. Ono zeleno mnogolisnato drve e, kao i omorike, ć podsje alo ju na njen ran i na krajinu Zapada. Palme i naran e ć č č podobne su za Kaliforniju, a nekako su Arizoni tu e. S pustinje je đ duvao sparan povjetarac koji je nosio oštru prašinu što joj se lijepila za oznojene šake. Rukavice su bile gotovo nepodnošljive, a usne i obrazi se osušili. Ipak se obradovala ovoj sušnoj vrelini. Ubrzo eć pro i pustinju, i na i e se u prostranstvima Arizone, gdje je zrak ć ć ć posve druga iji. Tamo, kad je suince najvrelije, u hladovini eš uvijek č ć na i svjež zrak. U njenoj užoj domovini nebo nije nikad toliko užareno ć kao ovdje, niti je obzorje zamu eno koprenom poput ovoga ovdje. ć Vrelinom zamagljeni San Jacinto dizao se u daljini, a nad pustinjom izmrljanom zelenilom ležali su magli asti velovi; na jugu pružala se č nepravilno izrezuckana crta pustih visoravni što su se guibile u daljini, a u dolini blijedo je svijetlucalo prostrano jezero Salton Sea, avetinjski pustih, solju prekrivenih obala. Usprkos neudobnosti, Madge se malo prošetala ispod topola. Slijede ih dvije stotine i više milja bit e joj najgori dio puta. Prijelaz ć ć preko kao dlan ravna kraja nižeg od morske razine, i to u junu, svakako nije zabavan. Odmorivši napete živce, Madge se vrati kolima, da nastavi vožnju. Od Indija do El Centra nauživala se brzine i strelovitog šibanja prostorom. Iza El Centra, gdje je samo kratko zastala, zalaz sunca zate e ju me u dunama, tim vanredno divnim č đ pješ anim glavicama i uvalicama, što su se bojile opalno, s duga ko č č opruženim sjenama. Od cijela njezina puta jedino je ovih pet milja 94

predstavljalo nešto što bi voljela imati u svojoj Arizoni. Kroz ovaj č ć aroban kraj provezla se puževim korakom, daju i oduška svojoj ljubavi prema bojama, simetriji i osamljenosti. Na zalasku sunca osje ala se poput Navaja, dijelom prirode koju je oko sebe gledala. ć Kad je tmica omotala crni, lavom prekriveni vrh Pilot Kneba i mutnopurpurni Picache, spazila je svjetla Yume, a ubrzo potom široki Colorado što je u tami iza neke okuke tmurno promicao prema jugu. Nekoliko minuta kasnije prešla je preko mosta i našla se u Arizoni. Dovezla se do Alcatraza, novog hotela u kojem je ve odsjela ć prošlog ljeta, i na svom putu ku i i na povratku u školu. I glava i o i ć č su je boljele, a tijelo joj bilo obamrlo od duge vožnje. Koliko god je bila i gladna i žedna, najprije se nauživala kupke, i presvukla, i tek potom sišla u blagovaonu. U hotelu je bilo svega nekoliko gostiju. Okrijepivši se lakom ve erom, Madge po e da se malo prošeta č đ ulicom i da pošalje koji brzojav. Ve e ie bilo toplo i sparno, bez č vjetra, ali je njoj kretanje bilo nadasve potrebno. Prošetala se do jednog ugla i natrag. Kraj nje su promicali crnooki Meksikanci i visoki Yuma Indijanci što dugu kosu smotaju navrh glave i slijepe ju blatom. Tu i tamo bi kakva kola bljesnula reflektorima i prošla mimo. Iskušenju da po e u glavnu ulicu Madge nije podlegla. Njoj je Yuma đ bila arobna, u svako doba, a naro ito no u. č č ć Kraj plo nika ispred hotela bila su zastala jedna velika, crna č kola. Prošavši ih, Madge za uje tihi uzvik, potom brze korake. Ne ija č č tanka šaka eli nih prstiju stisne joj mišicu. č č — Zlatokosa, šta mi ti ovdje radiš? — odjekne oštar glas, poput leda hladan. Znala je kome pripada. Okrenula se i pod elektri nim č svjetlom spazila gologlavog Uhla, kome su o i svjetlucale na č blijedom licu. — Oh, zdravo, to se zove iznena enje — odvrati Madge, đ krzmaju i, kako bi svojoj snalažljivosti pružila vremena da parira ć situaciju. — Jesi sama? — Jesam. Idem ku i — ona e polako, bore i se da sredi misli. ć ć ć Nije joj se dopao njegov izgled, niti vrsti stisak one šake. č — Ku i! uj, ti si strašna vrdalama! Pa meni si rekla da si iz ć Č Santa Barbare. — Zar sam to rekla? Molim te, budi dobar, ho eš li mi pustiti ć 95

ruku? boli me. — Hodi da se provozamo — on odvrati glasom koji nije dozvoljavao nikakav prigovor, i stane ju gotovo vu i prema velikim, ć crnim kolima. — Ne, hvala — otpovrme Madge, pa se, onakva vitka i snažna, jednim trzajem oslobodi. — Umorna sam. Cijeli sam dan vozilsa. Do vi enja sutra. đ — Sutra, vraga! Kao i telefonski pozivi. Vi enje je sada, i tu đ mrdanja nema, curice! — Niti je bio ljut, niti drzak. Lice mu je bilo nalik izbrušenom, hladnom i tvrdom dijamantu. Madge se njega nije uplašila, ali je shvatila da bi ga se trebalo bojati. Pitala se da li da mu okrene le a, ili ga povede unutra u hotel. Najvažnije je bilo đ maknuti se s ulice, u i u hotel, pa je zato rekla: ć — Ne u da govorim ovdje. U i na as unutra. Prilijepljen uz nju, ć đ č trnkom joj diraju i rame, bez rije i, Uhl je s njom prošao kroz foaje. ć č Skrenuli su u jednu prostoriju s prigušenim svjetlom, gdje je nekoliko parova sjedilo za stolovima i pilo. Uhl je povede do jednog stola u uglu, i od konobara naru i koktele. č — Je li sekice, šta ti tu meni foliraš? — po e on imperativno, č naginju i se preko stola k njoj. Na njemu je sve bilo odbojno, hladno, ć sumnji avo. č — Foliram? —upita Madge, da dobije na vremenu. — Znaš da sam se zacopao u tebe. Rekao sam ti. Imala si rendese sa mnom, pila i plesala. Pa kad sam ja do ušiju zaglibio, onda si mi stala bacati ove štosove »do vi enja, vidjet emo se«. To đ ć ne pali. Kop aš? č — Gospodine Uhlu, sve mi se ini da si ti mene krivo razumio. č — Je li? Zna i, ne pije vode, je li tako? č — Pa, ako baš ho eš, tako je. ć Prema onom kako je oborio usplamtjele o i i kako mu je tanka č ruka zadrhtala, mora da je suspregao ubita no strašnu jarost. č Čudnovato, ali ova njegova reakcija ponovo probudi onu izvjesnu privla nost koju je Madge na njemu našla u svoje vrijeme. Ona osjeti č da je to privla nost što ti izaziva nešto odvratno. Previše je imala č obožavalaoa, previše je muškaraca tako re i kle alo pred njom. U ć č njoj je, i nesvijesno, stalno tinjala neka primitivna znatiželja. — Bebice, ja sam ve ranije pošašavio za nekim damama — ć 96

ležerno e Uhl, pošto je zatomio silovitost. — Ali, nijedna od tih ti nije ć ravna. Ja sam užasno zaljubljen u tebe, zlato moje. — Oh, žao mi je što sam dozvolila da do toga do e — šapne đ Madge. — Svakoj dje-vojci bi to laskalo i... ali, znaš, ja sam zaru ena. č — Je li? Pa šta to meni smeta? — Šta ti smeta ne znam, niti mogu zamisliti. Ali znam da djevojka koja je s nekim zaru ena ne može prihvatiti udvaranje č drugog. — Eh, avola što cure ne mogu. Mogu, i rade, i to sve redom... đ Hajde, ljepojko, nemoj da mi se praviš. Pobudalio sam za tobom... Kad si ve ovdje sama, onda u ja no as... . ć ć ć Osjetila je kako joj po koljenu, ispod stola, klizi njegova tanka ruka. O i njegove, sive poput topljene kovine, imale su neku č hipnoti ku mo . Na tren je bila kao paralizirana. Potom se jednim č ć trzajem trgne iz obamrlosti, sva usplamti revoltom, i zaguši ju č č uvstvo nepodnošljive odvratnosti. Upravo ono uspali je još ja e nego Uhlov bestidan gest. U jaros-nom gnjevu, ona ga udari — svom snagom, tako žestoko da se prevrnuo preko stolice. Silovi-to je isko ila na noge, i gotovo oborila stol. Poput strijele je izletjela kroz č vrata i stala je tek onog trena kad se le ima naslonila na zaklju ana đ č vrata u svojoj sobi. — Tako ti i treba, avo nek te nosi, Madge! — ona e sebi, đ ć zadihana i usplahirena. — Kad se igraš s onakvom huljom! Ho eš li ć ikada nau iti da misliš? č Me utim, u tom asu nije imala vremena da misli. Iz hodnika se đ č za uše užurbani koraci, potom kucanje na vrata. Kucanje se ponovilo č glasnije, i ne ija ruka stade pritiskati kvaku. č — Madge! — Tko je? — Medeni. Pusti me da u em. Ho u da ti se izvinim. đ ć — Primam izvinjenje nema potrebe da u eš. đ — Nisam znao šta radim. Bit u pošten. Ti nisi kao ostale cure. ć — Hvala ti, gospodine Uhle. Ali si to nešto prekasno otkrio. No priznajem da sam kriva što sam te dovela u zabludu. — Ho eš me pustiti da u em? ć đ — Ne u. Idem na spavanje. ć 97

— Radi šta te volja, svejedno mi je, samo bih htio porazgovarati s tobom. — A ja ne u da te slušam. Ali, potražit u te ujutro. Na doru ku. ć ć č U osam sati. — Ponadala se da e ga se ina ovaj na in otarasiti. ć č — Dobro, curice. Ali nemoj više da me radiš. U njegovu je glasu bilo ne eg toliko zlokobno prijete eg, da č ć Madge osjeti kako joj jeza žmara i sam revoltom usplamtjeli duh. Uhl je opasan. Podsjetila se njegovih samohvala, debelih smotaka nov anica, njegovih neobi nih nagoveštaja o nekakvoj mo i koju ima č č ć i za koju je sad shvatila da izvire iz podzemlja — i najzad zaklju i da č se zaista našla u opasnosti, i da Uhla ni po koju cijenu ne smije više sresti. Odlu ila je da sutradan u osam sati ujutro bude stotinu i više č milja daleko od Yume. Da bi to izvela, najpre joj pade na pamet da telefonira portiru neka je bude u pet sati, ali se predomislila. Ina eč se uvijek budila rano, ukoliko bi rano i legla. To je odmah i u inila, i č nešto kasnije zaspala. Probudila ju je buka nekog kamiona. inilo joj se kao da je tek Č sklopila o i. Me utim, blijedo rumenilo na pustinjskim brežuljcima č đ ukazalo je da je dan blizu. Na ru nom satu bilo je deset do pet. U pet č je ve bila na recepciji, pla ala svoj ra un. Dežurnom re e neka, u ć ć č č slu aju da tkogod pita za nju, kažu kako je primila telegram kojim je č zovu hitno natrag u Los Angeles. Deset minuta kasnije tjerala je punom hrzinom arizoniskiim autoputom. Jutro je bilo svježe i tiho. Na horizontu se ocrtavala plamena pruga. Grma cesta, pusta, bez kola, bez krivina pružila joj je priliku da se prepusti želji i nuždi da juri. Njoj je ina e granica bila šezdeset č milja na sat, osim tu i tamo na posebno povoljnim komadima puta. Sad su je me utim i put i podstrak namamili da tu granicu prekora i i đ č tjera sa sedamdeset, pa i više milja. Motor je zujao kao zaposlena p ela. Gutao je milje. Sa osamdeset milja na brzinomjeru, Madge je č okusila posvemašnje ushi enje ovjeka ljubitelja brzine. Telegrafski ć č stupovi pretvoriše se u neprekidnu ogradu. Nije se niti jednom osvrnula. Vozila je tako kao da joj je Uhl za petama, a ona može da mu uimakne. Kod Gila Benda, gdje se autoput ra va, ona smanji brzinu i potjera desnim ogrankom, pa opet č pogna s papu icom do daske. Samo je dostizala i kao od šale č prelazila dobro poznata mjesta — Mohawh, Aztec, Sentinel. U Casa Grande je ujedno doru kovala i ru ala, dok su joj punili rezervoar i č č čistili kola. Odatle dalje ponovo se našla u živobojnoj talasastoj 98

pustinji sa svojim samotnim crnim breži ima i crvenim ravnicama što ć sa bivale sve kamenitije. Ali se malo obazirala na okolinu i vrijeme. Naumila je da izivede rekordnu vožnju. Ovaj put joj je u Tucsonu bila interesantna samo benzinska pumpa, a starinski Tombstone i živi Bispec bijahu joj samo prepreke na putu. Kasno nave e, nakon dana č koji je prošao munjevito poput njenih kola kraj sela, Madge se našla u Douglasu. Bila je savršeno zadovoljna manijom brzine koju je sad prvi put iskusila. Stala je kod jednog auto-kempa, ve erala u jednom ekspres- č restoranu i u osam sati je ve legla u krevet, otežalih o nih kapaka. ć č Posljednja joj je misao bila šta e tek sutra izvesti na dionici od ć stotinu i više milja izme u, Douglasa i Princezina ranca. đ Ujutro je u šest sati ve bila na putu, pošto je prethodno ć doru kovala. Za cigli sat bi stigla u Bolton, da nije usporila na č jednom obilaznom putu i da joj dragocjeno vrijeme nije oduzela kolona teško natovarenih, sporih kamiona pokrivenih kanafasom, što se na oše posred ceste. Toliko su joj išli na živce da je pomislila đ kako e ih dugo pamtiti, kao što e pamtiti jednog šofera, ć ć cmopurastog tipa koji je zurio u nju sve dok ga ona nije neprekidnim trubljenjem natjerala da joj se makne s puta. U Boltonu je šefu željezni ke stanice na brzinu objasnila kako i č kamo e s njenim stvarima koje treba da stignu, potom opet napunila ć rezervoar, i produžila. U njoj je rasla udnovata radost — putovanje č je pri kraju, nevolja je ostala daleko iza nje, eto nje na pragu doma i mira. Pošto je, me utim, skrenula s autoputa na staru cestu što vodi đ na ran , dozlaboga prošaranu rup agama, gubama i kamenjem, njeno č č se raspoloženje iz radosnog nestrpljenja naglo pretvori u provalu revolta. Nekoliko je milja nekako podnijela treskanje i skakanje i prevrtanje prtljage, ali je na kraju morala usporiti. Grozne li ceste! A njoj dolazi grupa gostiju za nepuna dva tjedna! Kako e tri kamiona ć stvari bez štete pre i ovu stazu za stoku i kauboje? Da li joj otac ima ć onu isttu klapu lijenih kravara? Ona e unajmiti grupu Meksikanaca, ć da joj iz ovoga uda smjesta stvore pristojnu cestu! Tri etvrt sata joj č č je trebalo da prevali put od autoputa do vrha uspona — otprilike nekih petnaest milja. Izbila je na vrh uspona, te pred njom iznebuha pu e prostrana č purpurna dolina s upadljivom crnom glavicom na ijem se tjemenu č posadila siva zgrada — njen dom — a svukud unaokolo rasprostrla se 99

divotna, arobna krajina. Zaustavila je kola i zurila u onu sliku kao č oma ijana. Zapanjuju i znano i prisno! Trebalo joj je samo baciti đ ć jedan pogled i odmah shvatiti da ovaj blistavi krajolik i plave daljine odistinski predstavljaju dio nje; no, izme u njih i njene ljubavi prema đ njima isprije io se život, život previše intenzivan da bi dao mjesta č uspomenama; ali sad su njena sje anja i njena ljubav najedared ć oživjeli bujnim, vrelim životom. Jutro je svejednako bilo svježe; podno padina još su se razvla ile sjenke; bjelasale se jaruge i č stijene; dokle oko dopire talasala se kadulja, pravo bespu e kadulje, ć ista kano stokom; divan je bio luk milju dugog uspona od glavice; a č na glavici, samotno i gordo, izme u crnih borova, virilo je zdanje đ starih Donova. Sa slikom se savršeno slagala njena pozadina — upe atljive planine koje su se sa svojim bijelim osulinama i crnim č kanjonima vinule k plavom nebu poput kamene utvrde što do oblaka seže. — On, dragi, dragi dome! — kriknula je Madge, ushi eno i ć samoprijekorno. — Bila sam ti nevjerna. Ali, vratila sam ti se. Zauvijek! Zauvijek k tebi, dome moj, i životu i ljubavlju što u ih u ć tebi na i! ć Njen zanos bio joj je i težak, jer je neodre eno osje ala da nije đ ć na visini, nije dovoljno dostojna ovog plemenitog kraja, niti njoj privrženim roditeljima koji je o ekuju. Ali je uz to posve jasno č razabirala da e vremenom biti vrijedna svega, ukoliko bude vjerno ć slijedila uvstvo što ga je u njoj porodio ovaj veli anstveni prizor Ova č č ohrabruju a pomisao ustali se u njoj, i nadja a sve zebnje ć č Pognala je dalje, put niz padinu dozvolio joj je ve u brzinu. ć Kamenje i uleknine ostadoše za njom. Ubrzo se našla na ravnom, na bijeloj cesti po kojoj se naslagao šest palaca debelo pokriva od č prašine. Opet je, uz vrisak radosti, pognala kao munja, brišu i pred ć žutim oblacima što su ih dizali to kovi njena automobila. U sredini je č bila pješana jaruga, i Madge zadere njome sa pedeset na sat; kola joj stanu ševeljiti, poskakivati i posrtati, a volan joj se otimao iz vrstih č šaka, ali je ipak uspješno odgrmila preko jednog pješ anog dijela, pa č se opet do epala prašnjava puta. Poslije ovoga je žuti put, što je č vodio uz dugu kosinu, bio tipi an seoski, zemljan, tvrdo nabijen, sa č dva užljebljena traga kota a i korovom u sredini. Kola zazujaše č njime, ostavljaju i i travu i kadulju, u oše me u borove, pro oše ć đ đ đ zasjenjenim, sme e obojenim drvoredom i stigoše na zeleni polukrug đ ispred dostojanstvene zgrade. 100