Zane Grey - Princezin ranč

Na trijemu, s dalekozorom u ruci, i o iju duboko potamnelih č radoš u, ekala je majka. Madge je takvom silinom pritisla ko nicu, ć č č da su velika kola, pokoravaju i se toj snazi uz škripav vrisak, kao ć ukopana stala, na što se i Madge i prtljaga njena gadno cimnuše. Jednim jedinim hitrim pokretom djevojka zbaci sa sebe šešir, zaštitne mao ari i rukavice, pa isko i i po stepenicama ustr a majci č č č u naru je. č Sjedile su u dnevnoj sobi, a Madge je, brišu i suze, govorila: ć — Smiješno, da sam ja takva bebica! Ali, ovaj put je to sve nekako druga ije. Dolazak ku i!... De, da te malo pogledam, draga č ć mamice... Oh, uvijek si ista, divna, dostojanstvena majka!... No, draga moja, ipak imaš neke sijede u toj tvojoj lijepoj kosi... a i par bora koje ja još nisam vidjela. Ali si ljepša nego ikad! — Madge, što ti možeš bulazniti! — majka e, dubokim glasom. ć — No mnogo vrijedi imati tebe kod ku e, i slušati te kako ovako ć pri aš... Nadam se da ti to nije samo... ovaj iz grižnje savjesti. č — Mamice... Hodi, zar emo ovako stajati itav dan? Noge su mi ć č otkazale... Sjest u na naslon tvoje foteje... Tako — i Madge jednom ć rukom obujmi maj ino rame i na nj nasloni svoju lijepu glavu — Ja č sam djevoj ica koja ima hrabrosti da prizna... a koja ipak radije ne e č ć gledati u voljene mamine o i... Da i taj teret skinem, mila... Jeste li č dobili moja pisma i telegrame! — Jesmo, dijete moje. — Pa? — Ja shva am, Madge. Nema potrebe išta da mi kažeš. I ja sam ć išla u koledž. A za cijelo ovo vrijeme dok tebe nije bilo, za svih ovih teških i nesigurnih godina, trudila sam se da ne zaostajem za vremenom, mada sam to inila samo preko novina, asopisa i knjiga. č č Ponajviše toga objasnila su mi tvoja pisma. Premda mi nije lako to doku iti, ipak znam kakve su promjene nastale, i šta se dešava. č — Mamice, znala sam da eš mi tako re i — živo do eka Madge. ć ć č — Ali, mama draga, sumnjam da i pored sve svoje inteligencije i razboritosti možeš shvatiti šta se u stvari desilo s nama, s mojom generacijom. Ubrzo eš dobiti neka obaviještenja iz prve ruke. ć Naime, moja klapa iz posestrimstva i mladi i prijatelji do i e ovdje ć ć ć na ljetovanje. To su prosje ni ljudi, onakvi kakav je mladi svijet č danas. I svi su liberalni. Ali neka, pustit u te da sama doneseš sud o ć njima... A ja, mamice, ova tvoja skrušena k i što ti se vratila, ć 101

problem sam samoj sebi... Mrzim ograni enja. Ne dozvoljavam da mi č se zanovijeta šta treba i šta ne treba da radim. A nemam ni najslabiju predstavu šta zapravo ho u, samo znam da nešto užasno ć želim. Gdje sam jednom itala poeziju, povijest, beletristiku, sad č č č č itam petpara ke stvari... itala sam i Freuda; ali on je meni šašav od glave do pete. Za sada su mi omiljeni pisci Gebell, i najbolji pisci kriminalnih romana, što zna i dva suprotna pola. Odrasli ljudi mi se č ponajviše smu e. Ali ne, ti, mamice! Me utim, tate se bojim premda č đ sam ga oduvijek obožavala. On je bio moj heroj, El Capitan kao što je bio i tvoj. No, ho e li on shvatati mene, moju klapu?... Prve godine ć sam bila malo raskalašna, znaš... pila, plesala, pušila, flertovala... mamice, sve sam radila ali do izvesne granice. Malo me stid kad ti to pri am kao da sam kakva staromodna djevica. No, to se dešava svim č djevojkama, u koledžu, i samo neke od njih, i to one lude, ne umiju kasnije isplivati iz toga. Bilo kako bilo mamice, tempo je jako brz i u odgoju i u društvenom, životu i u postizanju cilja, suvremeno brz. A mladima se ini da se suvremenost sastoji u tome da krše sve č zakone. Pre i zakone ruši ih! Skromnost, onakva kakvoj si ti mene đ u ila, ne postoji. Pa to su pogani! Od tre e godine, kad sam posljednji č ć put imala vjeronauik, ja više nisam ni zavirila u Bibliju. Najzad, mamice, nemoj misliti da su svi studenti ovakvog soja. Mnogo je djevojaka posve druga ijih. Samo što su djevojkama, i iz mojeg, i iz č drugih posestrimstava, koliko god one prolazile (ali malo ih je odliikašica i sa visokom stipendijom, kao što sam ja bila), samo što su njima krajnji i kona ni cilj života ples, zabave, haljine, kola, č muškarci... Eto, mamice draga to ti je sve. Smijem li to re i tati i ć ho e li me on shvatiti? ć — Draga moja — prihvati majka nakon trena šutnje od koje se djevojka sva napela. — Draga moja ja ne vidim zašto bi tati morala re i... baš sve... Eto ga ide! ujem mu korake u dvorištu! ć Č U djevojci se sva krv, uzburkala, kad je ugledala oca gdje ulazi, ugledala onog istog toliko znanog diva krupna koraka i prodornih o iju, i na njemu spazila neku Nelskažljivu promjenu. Da li tu č promjenu duguje sijedim vlasima na sljepoo icama, upalim obrazima, č ušiljenoj bradi? Našla mu se u zagrljaj, u naru ju koji njoj oduzima č svu snagu, koji ju ini neizmjerno slabom, i robinjom samo jednog č č č uvstva — njene djevoja ke ljubavi prema svom idealu muškarca uop e. ć Soba njena uzbudila ju je, toliko se podudarala sa uspomenom koju je ona na nju sa uvala; i dok su joj smještali prtljagu, i kasnije, č 102

za vrijeme ru ka, Madge je malo kad dala drugima rije , ve je sama č č ć razvezla pri u bez kraja i konca i pri tom je bila veoma daleko od one č iskrene djevojke što se mami ispovijedila. Sama je naga ala da žudi đ od oca dobiti nešto — nešto što od majke, po svom saznanju, već ima, i što je divno i vje no. Ali otac je drugo, otac je Zapadnjak od č glave do pete, iz stare škole, otac je onaj neustrašivi El Capitan iz Revolucije, on je kauboj koji je ubijao ljude! Taj ovjek obožava njenu č majku, ali da li e njegova ljubav prema svojoj djevoj ici ostati ć č neokrnjena usprkos svim promjenama koje su se na njoj zbile za proteklih godina? Poslije ru ka je Madge stala natenane raspakivati mnogobrojne č kov ege i kufere, tu i tamo zastajkuju i ponesena slatkim mislima, ili č ć pak nalaze i neki izgovor da otr i k majci. I cijelo vrijeme ju je sve ć č ja e gonila želja da posjeti Nelsa i svoje konje, dok je napokon taj č poriv postao neodoljivo vru . Naime, takvoj želji se ona uop e ne bi ć ć suprotstavila, da nije uz to žarko htjela obu i jaha e odijelo, i opet se ć ć na i na Cedaru. Ali Nelsu se ona ne e dopasti u ovim njenim novim ć ć engleskim jaha im hla ama, sapetim i uskim, a šta da radi, ne može ć č valjda, odmah prvog dana na ran u, navu i kaubojsko odijelo i izme! č ć č Najzad, zaputila se starim puteljkom iza ku e, koji je sad ve bio ć ć dobra staza, k sivim oronulim nastambama, stajama i ogradama. Nels joj je bio drugi otac. On je nju nau io jahati, pucati, bacati č laso — sve vještine prerijskog ovjeka. On je njoj ispri ao pri e o č č č strahotnim pustolovinama njena oca, uvena ovjeka, o divnoj i č č dirljivoj ljubavi oca i majke o svemu, o rancu, o kaulbojskom životu, ispri ao joj je to još onda kad je bila premala a da bi shvatila. č Susret s Nelsom uzbudio je njena uvstva daleko dublje nego č što je ona pretpostavljala kad je oživljavala uspomene o njemu. No, promjena na njemu nije bila neodre ena. Gledaju i ga, Madge osjeti đ ć kako joj krv napušta obraze. Nelsa su godine pritisle. Radost i oduševljenje izazvani povratkom ku i vratiše joj se tek ć kad je s Nelsom sjela na najgornju pre ku ograde obora da pogleda č svoje konje. Kakvi konji — divni, istokrvni trka i, dugih griva i č č raskošnih repova! Cedar, siv kao cedrovi po kojima je dobio ime, osjetljiv, blaga pogleda, gordeljiva hoda, koji zarza i uze se ko operiti pred njom, prepoznavši je ali ne posve sigurno; Hitri, ri an č đ duga trupa, dlake nalik plamenu što ga siju zraci umiru eg sunca; ć Ljepoj ica, ljupko, gordo bedevij e, odmah ju prepoznala, i digla č č njušku ište i še era; Crnac, ija se lijepo njegovana koža sjaji poput ć ć č 103

ugljena; Sultan, ilaš, te Derviš i Arapin, bjelaši blizanci, kakove č samo na filmu vidiš, samo što ovi nisu baš onako pitomi kao oni »filmski«; Kožna arapa, kaubojski konj, ali obljubljen usprkos tome Č što je plebejske krvi; i mustang Šarac — svi njeni konji, i obor pun kršnih, ljubomornih konja i ždrebadi, što se ritaju i frk u, sve to u ć djevojci još žar e utisnu spoznaju o stvarnosti njena povratka ku i. č ć Ali tek kad je s Nelsom pošla stazom, i srela jednog momka Meksikanca koji je vodio nekog vranca, tek onda Madgeina uvstva č pomahnitaše poput bujice što se otela iz svog korita. Bio to neobi an č konj, upravo veli anstven, zaprašen i umornih nogu, natovaren kau- č bojskom opremom — i taj konj, što se iznebuha pojavio, ubaci jednu jedinu gorku kap u onu ašu meda što ju je upravo malo as okusila. č č Što je vrisnula Nelsu, zbunila dje aka, s tim se Madge nije č zadovoljila. Svom brzinom zaletjela se za ugao du ana, i uletjela ć pravo u ruke kauboju udnovato poznata lica koje mu najprije izgubi č boju a potom namah plane crvenilom. Kao po kakvoj aroliji, Madge se našla pred svojim herojem s č koleškog terena, i pod tim posljednjim iznena enjem njena i đ najskrivenija uvstva sunuše poput plamena logorske vatre, i ona, č o arana i u radosnom udu, prepusti se nepromišljenoj dobrodošlici i č č nesuzdrži-vom poljupcu. Da li mu je njegovu dovitljivost, koju je pokazao stvorivši se u njenom domu, mogla uzvratiti laskavijim komplimentom? U onome što je uslijedilo, u kaubojevoj dobro simuliranoj zabuni i prosvjedi, Madge je otkrila nešto dublje, neku neobjašnjivu i veliku radost. I to je slatko osje anje kauboj zagušio svojim prosvjedom, šta je ovoj ć ludi? Da, tamo je stajao i njen tata, iji je prodoran pogled bilo teško č sresti, i iji je laki smiješak zbunjivao. Ali, usprkos tome, pomisli č Madgeina pogo ena teština, njena dobrodošlica i njen poljubac đ morali bi kauboju dati snage da pogleda u o i i šestorici otaca, i č prizna svoju smicalicu. Zabunu toga momenta odstranio je konj Umpqua, ali je on u as č stvorio drugu, doista ozbiljnu neugodnost. Bijesna na kauboja, Madge je otišla. Odozgo, skrivena borovima, škiljila je šta radi ona grupica. ak i onako jarosna, bila je znatiželjna šta e sad Sidway. Č ć Da mu je nakana nepatvorena, nije bilo nikakve sumnje, tako je on odlu no prišao svom konju. Namjeravao je odjahati s ranica. I on bi č to u inio, da nije bilo oca i Nelsa. »Zar taj uobraženi ljepotan ne č može to podnijeti?« mrn ala je Madge, iznena ena i kivna. »Zašto je đ đ 104

prije mene došao ovdje, nego zato da mene iznenadi? I upalilo mu je!... Uostalom, upalilo mu je još prije... oh, udna tupavka! Sad je sve č pokvario!... Sad moram da ga odobrovoljim i da oko njega malo poigram, da bih dobila konja... a bio mi se dopao na prvi pogled... Da, dopao mi se, a koliko?... Baš me je raspalio! Dok je majci ispri ala doga aj, s izvjesnom rezervom što se ti e č đ č svojih nesigurnih osje anja. Madge je ve zaboravila gnjev. Nije bila ć ć kadra da bude zlopamtilo. Osim toga, samu sebe je bespoštedno analizirala. — Kakav je taj mladi Sidway? Upitala je majka. ć — Oh, divan! — Ta je rije u današnje vrijeme pomalo problemati na. č č — Mamice, htjela bih da se sama prijatno iznenadiš. Htjela bih i da ujem tvoje mišljenje o njemu neovisno od mojeg. Možda sam... č mora da sam udarena mokrom krpom, ako razumiješ šta to zna i. č — Ne, draga — zapanjeno se osmjehne majka. — Ne razumijem. Ali sam sigurna da ti se dopada. — Ne budi toliko sigurna! Jest, dopada mi se... Ali, kako me gadno pogledao, i šta mi je rekao!... Takve stvari ja jednostavno ne trpim! Presvukla se za ve eru, u velikom zrcalu je zadovoljno ogledala č svoju priliku u bjelini, i jednim dijelom svojih misli mozgala je kakvo bi to zadovoljstvo bilo kad bi se Sidwayu prikazala ovako obu ena. č Tko ga zrna, taj je bivši Holivu anin sposoban da ti iskrsne tamo đ gdje mu se najmanje nadaš? U blagovaonicu je stigla sa zakašnjenjem, ali ipak na vrijeme da bi ula oca kako govori: č — I on bi otišao, Madeline, da mu Nels i ja nismo povjerovali kad nam se zakleo da nije došao ovdje radi Madge. — Gle, stari Stewarte! — usklikne Madge, podrugljivo ozbiljno. — I tako te kauboj nasamario? — K eri! Izgledaš kao tvoja majka... kad mi se prvi put pojavila ć u bijelom! — Oh, tatice, hvala ti! Zna i da moram biti arobna. č č — I jesi... Madge, mene Sidway nije nasamario. Istinu je govorio. Nels mu je povjerovao. I ja sam mu povjerovao. Njemu nije bilo ni na kraj pameti da si ti, djevojka s kojom se on upoznao, moja 105

k i, ona ista o kojoj mu je Ren Starr pri ao. ć č — Tata, on je lažov ina. Da mi se zakune svim na svijetu, ne bih č mu povjerovala. — A ja ti kažem da provjeriš, pa makar ti poslije bilo žao. — Naopako! Pa zar je tako dobro izblefirao i tebe i Nelsa? Tata, taj je kauboj upravo onakav kakvi su danas muškarci. I on zna šta radi... Meni je samo neshvatljivo zašto se potsidio te svoje lukave smicalice? — Madge, shvatljivo je ako pomisliš da mu niste htjeli vjerovati, a on se osje ao nedužnim — dobaci majka ć — Oh, dragi moji roditelji, divni ste! Koliko još toga morate nau iti o nama! Ali, pustimo Sddwaya, znat e da ga nekako mnogo č ć spominjemo. Zaboravimo ga. No, usprkos tom prijedlogu, Madge nije pošlo za rukom da ga tek tako zaboravi. Doduše, u prvi mah je uspjela, time što se zagnala u pri u kako e ona urediti cestu, pa preurediti dvorište i odavna č ć zapuštene sobe u zapadnom krilu ku e, i kako e uzeti više posluge, ć ć dovu i e Meksikance iz sela — sve to radi gostiju koji treba ć ć dvadesetog da stignu. Unaprijed je znala da e joj roditelji biti od ć sveg srca zainteresirani njenom ljetnjom zabavom, i da e im jedina ć želja biti da uspjehu te zabave doprinesu svim što je mogu e, i u ć tome se nije razo arala. Ukoliko su nekoliko puta, tokom razgovora, č bili zapanjeni i u udu, i kao da nisu znali šta re i, to je bilo zbog č ć njenih detaljno izra enih i neobi nih planova zaklju ila je djevojka. đ č č Ostali su do kasna, na što joj roditelji nisu bili navikli; najzad, Madge im zaželi laku no , i po e u svoje odaje razmišljaju i kako su ć đ ć joj otac i majka naprosto bajni, a ona presretna s njima, ima sre uć kakvu nema nijedna djevojka na svijetu. Sutradan ujutru udovoljila je žudnju koja ju je dugo mu ila — da č se opet na e u sedlu. U njoj je odmah sve uskuhalo kad je ustanovila đ da Hitrog nema, a o evo objašnjenje, da je kauboj samo izvršio č nare enje, nije ju nimalo smirilo. Odlu no se uvala da uop e ne đ č č ć pogleda konja Umpqua, znaju i da bi ina e podlegla iskušenju da ga ć č ponovo pojaše, a to joj ponos nije dozvoljavao. Poslije podne je Madge s ogromnim užitkom odvela oca starom cestom, do mjesta s kojeg je pogled obuhvatao ran , ku u i itavu č ć č ravan pod kaduljom, išaranu tu i tamo stokom. Dok joj se otac motao oko izvora i raskr avao prolaz vodi, Madge je mirno sjedila, ponesena č 106

visinama i neizmjernim prostranstvom kraja. — Nije ni udo što su nam jezerce i rezervoar gotovo suhi — č re e otac pošto se vratio kolima. — Dvije tre ine vode je curilo u č ć stranu. — Oh, pazi, zaboravila sam obi i jezerce! Ho e li nam biti puno ć ć kad mi prijatelji do u? Htjet emo se kupati. Tata, ima li gdje blizu đ ć pijeska, da ga dovu emo do jezera? č — Pijeska? Jaruga ti je sam pijesak. I to fini, bijeli pijesak. — Divno! Ho u da napravim lijepu pješ anu plažicu, da se ć č sun amo. č — To nije teško, Madge. Me utim, taj se savršeni dan morao okon ati nekom neprilikom. đ č Spazivši Lancea Sidwaya kako se naslonio na kapiju i o ito duboko č zainteresirano pri a sa Bonittom Mains, Madge zapade u nervozu č koja ju krajnje uznemiri. Kad je ona zaustavila kola, kauboj se nije ni pomakao, sve dok Bonita, crvene i se, nije krenula kroz kapiju. Tek ć se tada zagledao u Madge, i to pomalo ironi no, kako je ona č zaklju ila. Postoji li na ovom bijelom svijetu jedan jedini muškarac č koji se ne e odmah zagledati u svaku zgodnu djevojku koja mu zapne ć za oko bez obzira kakve boje joj bila koža? Ovom Sidwayu nije trebalo dugo da stupi u dodir s ma-lom polutankom, glavnom koketom cijelog kraja. Madge je kauboju zapisala još jednu u zlo. Izuzme li se pozdrav ljubazan kojim, ih je do ekao Danny Mains, č slijede i trenuci bili bi djevojci dosadni, jer je njoj i ina e Bonita bila ć č nesimpati na. No, bila je svjesna da je momentalno izba ena iz č č kolosjeka, i znala je tome razlog, pa je u nj gledala prezrivim o ima. č Me utim, njen budan duh nije propustio da uo i kako se Bonita na đ č brzinu povukla im su se na vidiku pojavila Renova kola. č Rana, koju je Sidway njoj namio, kao i pogled, koja joj je uputio, ušutkaše Madge i u njoj pobudiše košmar misli što joj ne dopuštahu da spozna svoju nepravdu. Predala se tim mislima, ali je ipak izašla iz kola, da uje o emu to muškarci pri aju. Plja kaši č č č č stoke! Doista, ne može re i da joj je povratak ku i nezanimljiv. Potom ć ć muškarci napustiše Starrova kola, Sidway sko i na Hitrog i galopom č se udalji. Mains otr a u ku u, a otac joj u e u kola. Fino mu lice č ć đ bijaše smrknuto i stvrdnuto, i nekako je u njoj oživljavalo strah što ga ona imala pred njim kada je bila posve mala. — Daj gas, Madge. 107

— Tata, šta je? ula sam ponešto. Kamioni! Plja kaši! Č č — I dobro si ula... Madge, ovi su momci oživjeli stari duh č u meni. Sidway je nešto doznao o kradljivcima stoke. Što se toga skupilo za jedan dan! A što e Nels da sko i! Što e mu biti drago! ć č ć Starr je donio vijest da se no as sprema kra a naše stoke ć đ kamionima. — Kra a stoke kamionima? Pa tko je ikad za tako što uo? đ č — Sidway je za to doznao, i to kao od šale. Taj je kauboj okretan i vješt, udo jedno. A Starr mu postao drugar... Madge, č predosje am da emo ovog ljeta doživjeti koješta novo. ć ć — Meni si našao da kažeš!... Reci mi šta eš poduzeti? ć — Najprije moram re i Nelsu. ć — On, tatice, taj stari kauboj e se odmah latiti konja, lasa i ć revolvera! — Dakako. Madge, prije nego dan osvane, mi emo objesiti ć ponekog od tih lopova s kamionima i od njihove sabra e s one strane ć granice. — I ja u s vama! ć — Mani se gluposti, dijete moje. Moglo bi ti se što desiti. Pusti me ovdje da iza em. Reci mami da ne u do i na ve eru. đ ć ć č Madge je o ekivala da e joj majka bila prirodno duboko č ć uznemirena, ali se djevojka, me utim, prijatno iznenadila. đ — Ovo e malo probuditi iz u malosti i tvog tatu i Nelsa — ć č odvratila joj majka zado-voljno. — Ali, mama! Tata se zakleo da e nekoga ć objesiti. Moraju ih najprije uhvatiti. Uh, što bih voljela i ja po i! Zna i, bit e borbe. ć č ć Današnji banditi imaju mašinke. Tata bi mogao stradati... A Sidway, taj je bezobziran demon. — Madge, tvoj tata, Nels i Danny Mains mogu se ponijeti sa svim banditima Jugoza-pada. Za njih ti ne brini. Kradljivci e im ć samo dati poticaj koji im je ina e potreban. I od toga e im i posao č ć vjerojatno bolje i i. ć Usprkos ovome, Madge je ipak brinula. Dugo i dugo, pošto je majka otišla spavati, ona je itala, brigu brinula i ekala. I kad je č č legla, nije mogla zaspati. Osluškivala je. No, ništa se nije ulo, osim č samotnog zrikanja cvr ka i mrmora vode. Taj je Lance Sidway č 108

zaisvjesno unio neki polet i živost u stari umrtvljeni ran . Njegove č lijepe o i, najprije zasjen ene, uznemirene, potom usplamtjele č č prezirom, progonile su je zajedno s njegovom, podrugljivom primjedbom o gangsterima. Njega je mrzila, ali je onakvu primjedbu zaslužila. Savjest njena uspjela je toliko iz nje istisnuti. Sidway je onog dana doista došao na sastanak, ali je imao zlu sre u! Vidio je ć kad joj se Uhl približio i potom ušao u njena kola. A kako je Sidway u Holly-woodu dosta toga nau io, on je odmah, u tren oka, uzeo mjeru č onom džentlmenu Uhlu. Ali, Madge nije bila ogor ena time, ve č ć njegovim prezirom. Ako je njega ve toliko smetalo njeno ć prijateljstvo s jednim tipom iz podzemlja, zašto je onda doznao njeno ime i gdje ona živi, i došao na savršenu ideju da ju do eka u nje č nu domu? Odgovor jeste: bez obzira na njena prijateljstva i njene postupke, Sidway mora da je više nego zainteresiran njome. Ali, da li je ovaj odgovor ta an? č Madge pomisli kako postoji i vrlo daleka mogu nost da nije ta an. ć č 109

GLAVA 6. U Nelsovoj kolibi, Lance se držao po strani, u sjeni, malo posti en svojim uzbu enjem pred ovim posve mirnim Arizonjanima. đ đ Želio je izbje i da pokaže koliko je nezreo kad se radi o obra unu sa ć č plja kašima. č — No, momci, najbolje da i vi sa mnom štagod žvaknete i srknete malo kave — rastegao je Nels, kad je Stewart ukratko ispri ao stvair. č — De-de, Nelse, baš nas po asti — re e Stewart. — Hajde, č č momci, primaknite se bliže. — Sve je gotovo, samo moram spržiti malo više šunke. Sjeci ju, Danny... Gdje je Sid-way? Amo de, kauboju... Gene, ova plja ka s č kamionima podmukla je stvar U tom mi nema-mo iskustva. Da čujemo šta kauboj na to kaže. — Svakako. — Sidway, ti se moraš razumijeti u tu »kamionsku« plja ku č stoke. Šta bi trebalo ura-diti? — Moramo ih predusresti, svakako — odgovori Lance, shva aju i važnost koja mu je ovog trena dala, i prisili se da izgleda ć ć miran i ozbiljan, dok se u sebi sav tresao. Nešto pouzdanja pružalo mu saznanje da mu je lice prili no skriveno širokim sombrerom. č — Uzmi par e šunke. Reci, kauboju, zar je ne znam pržiti?... No, č a kako ih misliš predusresti? — Volio bih da Starr po e sa mnom — otpovrne Sidway. đ — Taj sam, drugaru, a i ja imam neke ideje — ležerno prihvati 110

Stairr. — Samo, pusti me najprije da pojedem, ne mogu jesti i pri ati. č Lance je razmišljao iz svih sila. Bila je to situacija u kojoj je htio da osvjetla obraz. Samo, suo en s injenicom da su mu takvu č č odgovornost povjerili ovakvi stari sto ari, koji su se decenijama č borili protiv kradljivaca i Meksikanaca, osje ao se nekako ć bezvrijednim i nimalo potaknutim na silne ideje. — Starr, u koje doba no i je na cesti najmanje prometa? — ć upita on. — Tišinu imaš uglavnom oko tri sata ujutro. Ponekad i cijela dva sata ne pro u niti jedna kola. đ — E, u to e vrijeme ć lopovi krcati stoku — zaklju i Lance. č — Slažem se. Pa ak i tada je prili no riskantno. Kradljivci iz č č negdašnjih vremena ne bi bili toliko drski — re e Stewart. č — Gazda, mi imamo posla s novom vrstom kriminalaca — Starr će. — Sigurno je kao grom da voza i tih kamiona ne e biti tipovi iz č ć ovih krajeva. To su sigurno banditi iz grada, kradu stoku da time zavaraju trag. To su gangsteri. To su vrtoglavci. Stewartova glava lavlje grive trgne se i on proburazi Lancea jednim prodornim pogledom. — Kauboju, pred nepun sat si ve spomenuo tu rije vrtoglavci, ć č je li tako? — on oštro upita. — Jesam... bi e da je tako — odvrati iznena eni Lance, ali je ć đ usprkos nemiru sa uvao hladnokrvnost. — Mogu vam je objasniti. č — Vrlo dobro, samo objasni. Šta je to vrtoglavac? — Tako tipovi iz podzemlja zovu one što se odaju opijumu ili heroinu. Opijum ili puše ili gutaju. Heroin stave na nadlanicu pa ga udišu. Heroin je u prahu. — Ama šta kažeš, kauboju?—uzvikne Nels. — I ti vrtoglavci mora da su nekakvi oko-rjeli tipovi, zar ne? — To su surove ubojice. Nemilosrdni! Zakon ni najmanje ne poštuju. Policija ih zove pacovima. — Gazda, ako ih satjeramo u ošak oni e pucati, a bit e gadno ć ć ć ako imaju mašinke — ubaci Starr. — Moramo ih do ekati u zasjedi, ili ih bar iznenaditi — č 111

nadostavi Lance. — Oni e ili ekati, ili sporo voziti po cesti na ć č nekom, mjestu koje je najpovoljnije da se ukrca stoka. — A takvo je mjesto nešto manje od etrdeset milja odavde— č re e Starr. — Na tom mjestu sam vidio krdo stoke kad sam bio č u obilasku. Kolima možemo pri i jako blizu, a ostatak puta emo ć ć pješke. — Ja sam baš to htio predložiti — nadoveze Lance. — Samo ne smijemo se dovesti preblizu. Jer bi ina e oni koji č imaju zadatak da okupe stoku uli kola. A takvi e biti na konjima, č ć ljudi koji poznaju teren, vjerojatno i ljudi iz ovog kraja. — Oni su u dogovoru s voza ima kamiona. Drugaru, dosta si č nam toga rekao. — Vidi se da to dobro poznaje iz iskustva — suho i zna ajno č dobaci Mains. — Šta eš, Gene, pametni su naši momci — re e Nels. — Ako si ć č završio s jelom i pri om, krenimo. Kad se na emo tamo, smislit emo č đ ć šta emo dalje uraditi. ć — Šta si toliko požurio, Nelse? — upita Stewart. — Zato što ne vjerujem tim vrtoglavcima da e ekati do jutra. ć č Ja mislim da bi nas oni posve komotno oplja kali usred bijela dana. č Njih petorica, naoružanih do zuba, ubrzo se na oše u Starrovim đ kolima. Vozili su po-gašenih svjetala. Došli su u selo, i ve prošli ć glavnu ulicu, kadli Sidwayevo oštro oko sviklo na tamu spazi dva jaha a posve blizu ograde kraj Mainsove ku e. č ć — Stani de, Ren — on šapne. — Pazi!... Pogledaj niz put, pored Mainsove ku e. Dva jaha a!... Eno, kre u! ć č ć — Bože, vidim ih — odgovori Starr. Sad su otišli. uj... uješ Č Č topot kopita? Brzo su zaždili. — Momci — upadne Mains — ništa nije kad ovuda vidite jaha e. č Dojašu paklenski drsko i bezobrazno, a znaju se i privu i kao ć Indijanci. To oni dolaze zbog Bonite. Lance se ujede za jezik. Htio je taman izlanuti kako je vidio Bonitinu tamnu priliku koja se prokrala kraj jednog osvijetljenog prozora. Njemu nije izmaklo da se po držanju i Bonite i jaha a vidjelo č da se tu nešto krije. Odlu i stoga da ve iz dva razloga mora porazgo- č ć varati u etiri oka s tom lijepom gospo icom. č đ 112

— Produži, Ren — re e Stewart. č Na nekoliko stotina jarda ispod sela, Starr skrene s ceste na padinu. Po mraku je morao voziti jako sporo, što je bilo otežano strmom padinom. Ispred njih, ispod zvijezdana neba, prostirala se široka, prazna mrklina. Daleko dolje, dvije svijetle ta kice koje su se č kretale svjedo ile su da se na autoputu kre u neka kola. Lance upita č ć Stewarta otkad je sagra ena ova cesta preko njegova posjeda. đ — Koliko se sje am, bit e nekih šest-sedam godina. U svoje ć ć vrijeme, kad se gradila, ljudi se uznemiriše. Ali su na to posve zaboravili kad je stao slabiti posao sa stokom. — Opet e procvjetati, i bit e bolji nego ikad — odvrati Lance. ć ć — Ren, zastani svako malo, da oslušnemo. No je bila tiha, a dnevna sparina još nije bila iš ezla. Tišinu su ć č poja avali šum ustalasane kadulje i potmuli zuj kukaca. Plavetnilo č tame bivalo je sve ja e, a zvijezde sve jasnije. Ljudi malo pomalo č umukoše. Kad se našao u ravni, Starru je bilo lakše voziti. Sad je napustio kadulju, pa se našao u jaruzi, po ijem je šljun anom i č č pjeskovitom tlu vozio lakše i gotovo bez buke. Na Nelsov nalog zastao je najmanje dvanaestak puta, i svaki put se njih petorica napeto osluškivali. Kona no, jednom takvom prilikom Lance za uje č č muikanje stoke. — Mislim da smo došli dovoljno blizu; šta ti kažeš Gene? — upita Nels. — Hajde da se skinemo. — Znam gdje se otprilike nalazimo — re e Gene, zirkaju i u č ć tamu. — Još smo uvijek dosta daleko od ceste, ova jaruga prolazi ispod nje. Cesta pak zavija prema zapadu. — Stoke ima na sve strane — zamijeti Nels. — I nije uplašena. Hajde da malo pronjušimo, dok ne ujemo štagod. č Polako, oprezno, napetih utila, po oše preko kadulje, u pravcu ć đ jugozapada. Uz put je sve više bilo stoke koja je pasla ili ležala. Pošto su po Lanceovu ra unu prošli nekoliko milja, Nels ih zaustavi č kod neke kamenite uzvišice. — Dalje ne treba, micat emo se tek kad nešto ujemo ili ć č vidimo. Kauboji, popnite se ovdje gore. Pokazalo se da je uzvišica poduža i u svom zapadnom dijelu povisoka. Lance dade znak Renu da e se popeti do najviše ta ke. ć č Me utim, to nije stigao u initi, jer ga Starr psikanjem dozove natrag. đ č Prišao je grupi koju su sa injavali Nels, Stewart i Starr. č 113

— ...na oko milju od autoputa — govorio je Ren, tihim glasom. — Tri para velikih farova, primi u se iz Boltona. Kamioni sasvim blizu č jedan drugom. Polako voze. — Otkud znaš da su kamioni? — upita Stewart. — Kola, farovi i sli na roba bili su mi u zanatu više od godinu č dana, gazda. Ovi farovi su od kamiona, a kladim ste da su to baš oni koje mi o ekujemo. Tek što puze, a tamo je cesta ravna. č — Koliko su daleko? — upita Nels. — Ne bih znao re i. Možda tri, a možda i šest milja. ć — Nelse, ovdje u blizini, gotovo u razini s mjestom na kojem se sad nalazimo, ima nekoliko nasipa pored ceste. Ništa lakše nego kamione pritjerati uz njih, pa krcati stoku, ne treba im ni platforma, a moja je stoka uz to pitoma. — Baš smo mi nekakvi sto ari frajeri — otegne Nels, sjedne i č nasloni se le ima na stijenu. — Sjednite, sa ekajmo da Starr štagod đ č izna e. Sidwayu u tebe je oštro uho. Malo se udalji, i oslušni. No je đ ć tiha. Poslušaj ho eš li uti da se stoka uznemirila ć č Ovaj u ini kako mu je re eno, svejstan svojeg sve ja eg č č č uzbu enja. Ovi ran eri mu svakako povjeravaju više nego što je đ č njegovo iskustvo zaslužilo. Osje ao je da se mora poka-zati ć dostojnim njih. Sad e za sve njih biti gadnog posla, pa se pripremio ć da bude sabran, razborit i smion. S vremena na vrijeme uo je č Starrov mukao glas. Me utim, prošlo je oduže vrijeme, nabijeno iš ekivanjem, dok je đ č najzad Lanceovo izvježbano uho o ulo slabašan topot kopita i tu i č tamo mukanje stoke. Na to se on stušti k ostalima da ih izvjesti. — Odli no! — re e Stewart. — Šta ti kažeš, Starr? č č — I ja mislim da sam uo, ali nisam bio siguran. No, sad sam č siguran. I ne jako daleko... Gazda, samo sa ekaj, ja pazim na one č kamione. Starr ušuti, i drugi stanu napeto osluškivati. Slab topot kopita je ja ao. U to kauboj došapne: — Gazda, kamioni su stali, nešto č udesno od nas... Svjetla su pogasili!... Ne, do avola, kamioni se đ okre u, postavljaju se poprijeko, ili sam ja pošašavio. ć — No, ini se da je sve spremno — re e Nels, ustaju i. Stewart č č ć se tako e podiže. đ — Farovi im svijetle unakrst preko ceste — nadostavi Starr. 114

— Postavljaju se jedan kraj drugog... Na prvom su se svjetla pogasila! — Si i, Ren. Idemo da se prišuljamo. Danny, po i s nama. Gene, đ đ ti po i sa Sidway-om. Tjerajte pravo do ceste, pa duž nje. Moramo se đ priku iti iza le a tim tipovima što dogone stoku. č đ Čas kasnije, Lance se oprezno kretao za Stewartom. Pedesetak kora aji dalje Stewart zastane da oslušne. č — Ali, Nels nije rekao šta emo u initi! — ć č ; šapne Lance. — Pa to nije nikakva mudrost. Sprije it č ćemo plja ku. Samo, č moramo uhvatiti bar jed-nog šofera i jednog jaha a. č Lance prešuti svoje bojazni i slutnje, pušku prebaci u lijevu ruku, i izvu e revolver. Primijetio je da Stewart nosi dva revolvera, i č uzbudio se gledaju i ga kako ih je opasao. Ni nalik na one razbojnike ć sa Zapada što ih vidiš na filmu! Polako su se prikradali, izbjegavali kaduljin gustiš, pazili da ne uplaše stoku, tu i tamo zastaju i da ć oslušnu. Šum motora što je prilazio s istoka odvu e Lanceovu pažnju č od sad ve razgovijetnog šuma što ga je inilo stado. Pojaviše se ć č svjetla; Lance i ran er vidješe kako se kola bliže i prolaze nedaleko č ispod njih, pa produžiše i nestadoše iz vida. Jurila su. Bez sumnje, oni u kolima nisu ni opazili kamione. Ubrzo se Lance na e za đ Stewartom na autoputu, koji se svjetlucao i crnio pod zvijezdama. — Dalje smo nego što smo mislili— šapne Stewart. — Stado se nalazi pokraj ceste, niže... uješ?... Moramo ovim plja kašima Č č čestitati na odvažnosti. Nasred autoputa! I ništa se ne plaše buke. — Pa neka avo nosi ran ere, a? — odvrati Lance uz mali mukli đ č smijeh. Osje ao je vru inu, i kako mu puis bije. ć ć — Nisu oni ni stražara postavili, kao što su radili nekadašnji plja kaši... Požurimo. č Toliko se Stewart brzo kretao, da Lance nije više mogao ništa č č č ć uti. Ali, kad su u jedinom asu stali, uli su sad ve sasvim jasno topot kopita i mukanje stoke. Kod tre eg zastoja Lance je o uo kako ć č kopita udaraju o daske. — avo da ih nosi! — prasne Stewart. — Ve krcaju! Što e Nels Đ ć ć da kreše! Tamo bi trebalo brzo raditi, a Nels se sporo kre e. ć Nekih stotinjak koraka dalje, Stewart skrene s ceste na kadulju. Lance pogodi da ran er želi imati zaklon u slu aju da voza i č č č kamiona upere u njih svoje baterije. Nedugo potom Stewart se spusti 115

na tlo i stane puzati. Lance se do kraja uzbudio. Sad je udar kopita o daske zaglušivao sve druge zvukove, osim povremenog mukanja. Stoku su tjerali za u uju- om brzinom i sa vrlo malo buke. č đ ć — Da ti pamet stane — izmuca Stewart, pa nastavi puzati. Tek što su došli paralelno s crnim obrisima jednog kamiona, kadli iz tame izbije jarko, snažno svjetlo. Lance se priljubi uz tlo pored Stewarta. Nešto malo niske kadulje njima zdesna spasi ih da ih ne otkriju. Ali svejedno se Lanceu srce stislo. Za uo se ne iji tvrdi, č č mukli, glas naglo je zabrujao motor, pa zagrmio, to kovi zaškripaše č — nije bilo sumnje da to jedan kamion ve kre e. Kamion brzo zagna ć ć nasred ceste, pa se okrene, tako da su mu farovi bili okrenuti u desno, a ran er i kauboj ostadoše u tami. Kamion stane, i voza č č nešto dovikne. Stewart dade znak Lanceu da ustane, i šapne: — Sad, pokret. Budi oprezan. Ne gubi glavu. Glas njegov, i njegova prilika, podigoše Lancea više nego ma šta drugo. Stewart potr i kaduljom, pa na cestu, prema kamionu. č Lance, sav napet, budna oka, jurio je za njim. Motor je brujao. Dojurivši do kamiona, Stewart jedinim trzajem širom otvori vrata kabine i naloži: Ruke u vis! Preko Stewartova ramena, Lance spazi kako je ran er zabio č cijev svog revolvera voza u u slabine. — Ahhh! — ispusti voza , i č č skine ruke s volana pa ih podigne iznad glave. S druge strane kamiona za uje se škripa brzih koraka, pa č Lance u ne. Jedan je ovjek hitro obilazio kamion. č č č — Kidaj, Bille, napadnuti smo!—izmumla voza . Ali ga onaj ne č posluša, ve opsuje i podigne ruku. ć Lance, pošto je držao uperen revolver, imao je samo da povu eč obara u. Njegov je pucanj prethodio razbojnikovom samo za tren. č Spazio je kako se onaj sav stresao, a iz revolvera mu liznuo crven oganj. Staklo prsnu, i za uje se tup udar metka, pa se Stewart za- č nese i pade. Hrapavim glasom vi u i na uzbunu, voza tako silno č ć č ubaci u brzinu, da stoka u kamionu popada. Kamion odgrmi niz cestu. Na tren je Lance gotovo bio smožden panikom zbog Stewartova pada. Potom, na kreštavu dreku, bljesak svjetla i grmljavinu motora, njegov se borbeni bijes razbukta. Okretno je odsko io s kruga č svjetla. Oba kamiona zaždiše na sredinu ceste, a on isprazni revolver u kabinu prvoga. Po prasku stakla, ševeljenju kamiona i povicima, 116

znao je da je koji metak pogodio cilj. Oba kamiona krenuše cestom, i uto s nasipa zapraštaše puške. Lance se i sam lati puške, nacilja u stražnja crvena svjetla drugog kamiona, i okine deset metaka. Spusti pušku na kojoj se cijev zagrijala, pa stade na tren, drhte i, ć obliven hladnim znojem, shva aju i da je ispraznio šaržer. Za uo je ć ć č brz topot kopita, okupljanje stada, potom odjekne glas: — Hej, vi tamo! — razvikao se Nels. — Što ste toliko pohitili? — Nels! Hodi!... Brzo! Stewart... — muklo dovikne Lance. — Ne uzbu uj se, kauboju — prekine ga Stewartov glas, i Lance đ spazi njegovu tamnu spodobu kako se ocrtava na no nom svjetlu. ć — Oh, Stewart, ve sam se uplašio — uzdahne Lance. ć — Hej, gdje ste, drugari? — derao se Danny Mains, a zatim se za uo Starrov veseo glas: — Ala smo ih potprašili! č — Evo nas — dovikne im Stewart, i ona se trojica ubrzo pokažu na cesti. — Gene, pustio si ih da pobjegnu — prosvjedi kao ris bijesni Nels. — Kamioni nam kidnuše ispred nosa. Ali, šta je sa jaha ima? č — No, pa mi smo im se upravo primicali, kad ste vi otvorili vatromet. — Jeste li prepoznali ijednog od njih? — Pakla mu, nismo ih ak ni vidjeli. Podmukla je to i vješta č družina, Gene. Sad me još više kopa radoznalost. — Ja baš nisam toliko znatiželjan, koliko sam najprije bio — dvosmisleno izgun a Danny Mains. đ — Drugaru, ti si pak pucao kao cijela armija — re e Starr, pilje i č ć Lanceu u lice. — Evo šta se zbilo — stane objašnjavati Stewart. — Sidway i ja stigosmo ovdje baš u trenu kad je onaj nakrcani kamion došao na cestu. Kako se okrenuo, mi sko ismo i pojurismo. Bio je stao, pa ja č otvorim vrata i zabijem revolver u rebra šoferu. On ipak stane dre ati. U to mu se kampanjon pojavi. Bili, tako ga voza zovnuo. E, č č taj me Bili opazio. Došao je s revolverom u ruci. Ja na njega trgnem moj lijevi, ali mi ruka udari u vrata kamiona, posve nisko. Me utim, đ Sidway pogodi tipa, i to u pravi as, ina e bi me udesio za vje ita č č č vremena, sigurno kao grom! Uz to, ipak me pogodio. I ja sam pao 117

koliko sam dug i širok. — Gene! Tebe pogodio? A gdje? Nije u tijelo? — vikne Nels. — Na tren je vladao muik, za koje vrijeme Lanceu se i sama srž u kostima sledi. — Ni sam ne znam gdje — za uo se mirni Stewartov glas; on se č pipao po tijelu i rukama. — Krvarim. Posjeklo me staklo. Taj je gad spazio moju priliku pored vrata, pa je potegao pravo na mene. Ali ga je Sidway udesio na vrijeme. Možda me metak uop e nije pogodio. A ć možda i jeste jer su mi i lice i glava u krvi. — Ah, onda nije ništa ozbiljno — Nels e, s olakšanjem. — I ć Sidway pogodi onu hulju? — Posred njega — odvrati Stewart mrko. — Bio je stao taman na svjetlu. Vidio sam ga gdje pade kao prazna vre a. Tu negdje mora ć da leži. Starr izvu e džepnu bateriju i s dvojicom drugara stane č istraživati okolni teren, dok se Lance borio s nekakvim osje anjem ć njemu dosad posve neznanim i nadasve mu nim. č — Evo ga!... Mrtav, jakako! — odjekne Starrov glas. — E, pazi gada ušljivog! To je zna i jedan od tih vrtoglavaca. č — Pretraži ga, Rene, i odvuci ga sa ceste... Sidwayu, predobar si strijelac. Mrtvaci ne umiju pri ati. č — No, ako mene pitate, ovaj naš novi kauboj je baš po mom ukusu. Gene, nemoj ga slu ajno izazvati na dvoboj u brzom i ta nom č č ga anju. đ — Šalim se ja. Ali, zaista mi je žao što ga Sidway nije samo ranio... Šta ima na sebi, Ren? — Revolver u šapi... sat. Cigarete... I omot malo ja ih zelenjaka. č Ljudi, da vidite ovo! Pa to su od stotine dolara! Postepeno se Lance priklju i onom tercetu, i spazi Starra kako č kle i pored mrtvaca — .nekakve opružene mršave spodobe, ije je č č zlikova ko lice, avetinjski užasno zgr eno, osvijetljavala džepna č č baterija. — Pa, ušljivi vrtoglav e — Starr e, s vedrom lako om — naletio č ć ć si na tvrd orah, je li tako?... Prigni se Danny, pomozi mi da ga odvu emo. č Polako je popustio stisak što ga je Laince osje ao u utrobi. ć 118

Pomoglo mu što se silno napeo da pred ovim ran erima sakrije svoja č č ć ć uvstva koja je smatrao slaboš u. Tješio se da e mu u tome tama pomo i. ć — Sidway mora da je pogodio još nekoga osim ovog tipa ovdje — govorio je Stewart starom Nelsu. — Na oba je kamiona razbio prednja stakla. Pa je osuo i iz puške za njima. Ja sam uo kako su č meci pogodili onaj posljednji kamion. — Pa, hvala njemu, nije ispalo baš najgore. Možda e ove pare i ć te kako isplatiti stoku koju su odnijeli. — Gazda, ja ujutro moram u Bolton, da šerifa izvijestim o svemu što se desilo — re e Starr, pridružuju i se ostalima. č ć — Tako je. A ja bih mogao oti i k doktoru. ć — Daj da ja vidim. — Starr uperi svoju džepnu bateriju Stewartu u lice, a ovaj stade okretati glavu na sve strane. Lance na svoje č đ č u enje spazi da je na ran eru toliko krvi, kao da ga je cijeli rafal pogodio. Kauboj obriše krv, još bolje se zagleda, pa prstima pre eđ preko Stewartovih obraza, sljepoo ica i vrata. — Do avola! Nije te č đ uop e pogodio, gazda. Mislim da je to sve od komadi a stakla... ć ć Nigdje da na em neku rupu. Bože, prava sre a što te krhotine nisu đ ć pogodile u o i. č — Pipaj me ovdje... iza uha. — A-ha! Da, ovdje te okrznuo... Paklenski blizu, a? Da, to ti je od metlka, gazda. — Baš imam više sre e nego pameti... Sidway, postao sam ti ć dužnik. — Oh, ni govora! On vas je... ovaj... sam promašio. Ja sam pak bio... prespor — propenta Lance. — Na mene su ve i prije pucali, mom e. Vidio sam ga ja kad je ć č trgnuo i kad mu je revolver stao rigati vatru. Da nije bilo tebe, izrešetao bi me. — Kako bi bilo da se maknemo odavde? Duga ak put imamo za č čovjeka koji nije nikada gonio kradljivce stoke pješke — požali se Nels. Po oše autoputom, i Starr se stvori pored Lancea, kojem položi đ ruku na mišicu. — Drugaru, nisi mi rekao da si tako izvrstan strijelac. — Pa i nisam. 119

— Hej, mene možeš vu i za nos, ali ove ljude ne eš! Bio si brz ć ć kao munja, Sidway. I Gene je sve to vidio. ekaj, dok mi se ukaže Č prilika da ti ispri am pokoju o Stewartu i Nelsu. Pakla mu, ovje e, ta č č č oni su ti živjeli u najlu im danima ovoga kraja. Znaj da je Nels bio đ pra-vi teksaški jaha prije nego je došao u ovaj kraj. Ukoliko č poznaješ Zapad! A Gene Stewart ili El Capitan, kako su ga u ono vrijeme zvali, nije bio samo tvrd kauboj, ve i pravi revolveraš. ć — Rene nadam se da e poslije ovoga no as plja ka stoke ć ć č kamionima prestati — odwrati Lance, kao jadikuju i. ć — Pa, i prestala bi, da su oni tipovi bili obi ni kradljivca stoke. č Ali, tko e ga znati s ovim vrtoglavcima. No, bilo kako bilo, drugaru, ć ti si se pokazao na visini, budii siguran. A ja u bogme jahati s ć tobom. — Pa to je divno. Baš mi je milo. Fino emo se slagati, Rene. ć — Bože, baš mi nešto pade na pamet! — klikne Starr, i stane nasred ceste, pa cimne Lancea. — Ne znam šta bih dao da ti budem u koži. — Šta ti je, je li te nešto zaboljelo?... Pade li ti na pamet misao ili cigla? — Pomislio sam kakav eš biti heroj u o ima ć č Princeze Stewart... Prvo, pa muško! Odmah sprve, ni više ni manje, spašavaš život njenom ocu. Drugar, ima da te obožava. Bože, što neki majmuni imaju sre u! ć — Gospo e!... Starr, ako si mi drugar... molim te... nemoj joj đ re i! — uzvikne Lance, toliko slab da se našao na milost i nemilost ć novom uvstvu. č — Gle! Dobro... u redu, Sidwayu, ne u joj re i. Ali, šta je s ć ć Geneom? I šta je sa starim brbljalom Nelsom... Drugaru, da sam na tvom mjestu, i te kako bih htio da ona dozna. — Mi smo u zavadi, Rene. Ona je krivo shvatila moj dolazak ovdje. Misli da sam lažov. Nasmijalo mi se u lice... kad sam opovrgao da sam zbog nje došao... Toliko taštu djevojku još nisam vidio! — Do vraga, pa šta onda? — odbrusi Ren. — Ona je ipak uz to najdraža, najsla a, najbolja i najfinija. Shva aš li to, drugaru? đ ć — Da, shva am ja ć tebe... som ino! Vidim... kad bih sad rekao č šta ja mislim o toj predivnoj li nosti, ti bi mene izdevetao. č — Pusti to, drugaru. Ti si malo neraspoložen. I ne udi me. č 120

Mislio si da je Stewart poginuo, pa te njegov »povratak u život« uzbudio, što bi se desilo i svakom drugom u takvoj prilici. Uz jedan prijateljski tapšaj po ramenu, Starr pusti Sidwaya sama. Do oše do jednog nadvožnjaka, preko jaruge, pa tu skrenuše s đ ceste, i po oše preko pijeska koji je vodio u kadulju. Sidwayu bilo đ teško da izvla i noge iz pijeska, ali mu ovaj napor pomože da do e k č đ sebi. Put do kola u ini se beskona nim, i sad se tek pokazalo koliko č č su na dolasku bili uzbu- eni iš ekivanim sukobom kad im se put đ č u inio kratikm. Kona no, do oše do kola, pa se ubrzo stadoše tresti č č đ preko neravna tla. Starr nije imao nikakvih razloga da vozi polako i bez buke. Svojim je putnicima priuštio i te kako gadan put natrag do ran a. č Lance je smjesta pošao na spavanje. Me utim, itavih pola sata đ č nije mogao zaspati, ve je slušao Nelsa i Mainsa, koji su u susjednoj ć sobi previjali Stewartu ranu, i razmišljao o cijelom doga aju. Kad se đ sve stišalo, zaspao je. Probudivši se, Lance je uo Starra i Nelsa kako uz č doru ak č pri aju. Starr je uzeo lupati u zid, toliko snažno da se itava ku ica č č ć tresla. — Hej, Oregon e, jesi li umro? č — Ustao sam — odvrati Lance. — No, ako si ustao, onda si tiši od miša. Došetaj se amo. Ja moram odmah u grad. — Rene, pošalji po moje stvari. — Svakako, drugaru, ho eš; li još štogod? ć — ekaj da se sjetim. Č Kad je Lance ušao u Nelsovu kabinu, da doru kuje, bio je č siguran da e mu prijatelji zapanjeno kliknuti im ga spaze, takav je ć č preobražaj na sebi osje ao. Me utim, oni na njemu ne vidješe ć đ nikakve razlike. Za vrijeme jela niti jedinom rije i ne pomenuše č sino nji doga aj. Što je bilo, bilo je, teko je to u njih, pomisli Lance. ć đ Uzeo se držati mimo i staloženo, i odlu i da takvo držanje ne mijenja. č — Nelse, šta imam danas da radim? — Neka me avo nosi, ako znam, sine — razvu e stari ešu i đ č č ć sijedu glavu. — Svi odlaze u grad. Hajde ti, osedlaj svog konja, pa uć ja pitati Genea kad do e. đ Umpgua je sasvim dobro iskoristio so nom travom obraslo č pasište. Lance ga na e negdje daleko na kraju, na više od milje od đ 121

obora, pa ga neosedlana pojaše i povede natrag. Pošto ga je iš etkao, osedlao i zauzdao, povede ga putem do ledine. Pored č Madgeinih kola sajao je Stewart, omotane glave, i pri ao sa Starrom. č Na prolazu pored otvorenih vrata du ana, Lance za uje Madgein ć č bogat glas, koji je odzvanjao nekom posebnom notom, i to ga gotovo nagna u ludi trk. Starr ga zovne, pa mu i on i Stewart pri u. đ — Nadam se da ste dobro, gazda — živo e Lance. ć — Dobro jutro, Sidway. Osje am se kao Crnac iz kojeg treba da ć vade sa mu. Bi li ti išao u grad s nama? č — Što se mene ti e, ne bih, gospodine. Hvala vam. Imam ja č ovdje posla i preko glave. — Tek što je to izgovorio, Lance za uje č kako sporo zveckaju Nelsove ostruge a za njima ne iji mekši korak, č pa mu na to srce stane. Ali se ne okrenu. — Starr e se brzo vratiti — nastavio je ran er. — Dobro bi bilo ć č kad biste vas dvojica uredili tvoje prostorije. Nels re e da su u č strašnom stanju. — A šta emo sa stokom? — upita ć Lance. — Nju smo bili pustili neka slobodno pase naokolo pa je, kako si ve vidio, podivljala. Danny i ja emo uskoro potjerati jedno veliko ć ć stado do pruge. Možda ve idu i tjedan. Danas u ja to urediti u ć ć ć gradu. Što se ti e neposrednog posla, htio bih da ti i Ren odmah č popravite kanal za vodu i telefonsku liniju. — Dobro, gospodine. Odmah danas po injem s tim poslom. č — Nels, jesi li sastavio spisak namirnica? — Princeza mi ga je napisala. — uj, šta si pri ao djevojci? Č č — Tko, je li ja? Zaboga, Gene, uop e ništa. — nevino odvrati ć Nels. — Lazove stari! Pogledaj je! Neodoljivo je Lance eznuo da upravo to i u ini. Ali je ipak č č uspio da sjedne na trijem, vuku i za sobom Starra, dok su ostali ušli ć u du an. ć — Rene, ne eš zaboraviti moj prtljag? ć — Ama ne u, drugaru. ć Ho eš još ć štogod? uj, a kako ti je Č spavaonica ure ena? Nisam je uop e pogledao. đ ć 122

— Nije uop e ure ena. Nemam madraca, nemam stolice, ć đ nemam zrcala, nemam se u emu umivati, niti se ime brisati. č č Nemam ru nika. Uzeo sam Nelsov. č — No, pa onda ni moja nije gora... — Rene, danas kupi sve što treba — za uje se glas Madge č Stewart iza njih. Nije uop e ušla u du an. O igledno je ula sve što su ć ć č č govorili. — Pa na što je ovaj ran spao? č — Oh, uli ste, gospo ice Princezo. Dobro jutro — odvrati Starr, č đ zbunjen, ustaju i i gledaju i u nju. — Da da, ran ... pa, treba mu ć ć č mnogo toga. — Lance Sidway! Kruto ustaju i. Lance skine sombrero i naizgled staloženo ć pozdravi djevojku... Ali mu se sve nakane i namjere srušiše pod dojmom njena glasa i njene pojave. U tom asu č iz du ana iza u Nels i ć đ Stewart. — Nels, šta kažeš, ho u li se živ izvu i ako dozvolim Madge da ć ć me vozi? — pitao je Stewart. — Pa, ja bih riskirao. — Eh, stari izdajni e! Šta, pa tebi ne bi uop e dozvolili da se č ć voziš u kolima! Eh, sje aš se Linka Stevensa kako je vozio ona velika ć bijela Madelineina kola? — Bože, i još pitaš je li se sje am? Ali se kladim da Link ne bi ć bio ni sluga našoj Madge. Djevojka je me utim gledala u Lancea. Ljepota njena lica bijaše đ produbljena rumeni-lom usana. Zapravo, kako Lance zamijeti, bila je blijeda, o iju neuobi ajeno uširenih, blista-vih, što vrcaju nekom č č ljubi astom vatrom. Potom, kao u snu sppzi kako se ona zaleti niz č stepenice i baci mu se oko vrata, podiže k njemu ono ljupko lice koje se u tren oka zažari bojom usana i odmah potom pretvori u sedefasto bijelo. — Spasli ste tati život! Lance se doduše ve bio pripremio, mada ni sam nije znao za ć što, ali za sigurno ne za ovakav neposredan dodir, za stisak njenih ruku, za drhtaj njena tijela što ga je osje ao na sebi. ć — Oh, ne, gospo ice Stewart... to je netko pretjerao... đ — Nels mi je rekao — napregnuto odvrati ona. — Ve sam mogao zamisliti — re e Lance, trude i se da ispadne ć č ć 123

miran i ležeran. — Nels je divan ovjek, ali znate, on... Starr mi je č nekao kolika je lažov ina. č — Hej! — drekne Starr — šta mene u nesre u uvla iš. Nikad ja ć č nisam rekao da... — Gospo ice Stewart, molim vas — prekine ga Lance — ne đ smijete mi pripisati nešto što nije. Bio sam tamo, i to mi je jako drago, i bio sam koristan. Ja nisam imao namjeru da tog ovjeka č ubijem. — Vi ste ga ubili? — zapanji se Madge. — Oh, Nels mi to nije rekao. Lance raširi ruke gledaju i u promatra e, kao da e im re i: ć č ć ć »Evo, vidite šta ste napravili!« — I tako, vi ste predodre eni da budete naš an eo uvar! — ona đ đ č tiho usklikne i blago ga potrese. — Zaista... slušajte... nije to... nisam ništa naro ito u inio... č č — Ništa! A ubili ste razbojnika koji je htio umoriti tatu? Pa onda šta biste vi smatrali ne im?... č Do ite, udaljimo se od ovih majmuna đ što nam se cerekaju, da vam mogu zahvaliti. Povela ga do kola, svejednako ga drže i za ruku. ć — Nemogu e je zahvaliti vam — nastavi djevojka, a glas ju ć izdavao. — Ne mogu to ak ni pokušati. Ali... ja sam vam neizmjerno č zahvalna. Za vas u u initi što god ho ete. ć č ć — Hvala vama, gospo ice Stewart... đ — Prijatelji ime zovu Princezom — ona ga umilnim glasom prekine. — Ja... ja cijenim vaše uzbu enje i vaša osje anja. — Znam, za đ ć vas je to strašan doživljaj. Nadao sam se da vam ne e re i. Naprotiv, ć ć eto, rekoše vam... ali ne želim da se stvar toliko pretjera. — Pretjera! Zar vama nije drago? — ona ga u nevjerici upita. — Drago? Što sam bio tamo... s njim? Dobri bože! Naravno da mi je drago! Ve eg zadovoljstva dosad nisam imao! ć — Nels mi re e da ste vi č gadan tip za okršaj. Da ga podsje ate ć na jednog njegovog drugara, Nicka Steelea. Ali da ste posve druga iji nego negdašnji revolveraši hvalisavci... da ste skroman... č njemu posve nov, ali i opasan, i upravo ono što je mom ocu trebalo... 124

upravo ono što je meni trebalo... — Nels je sentimentalno staro magare — plane Lance. Samo kad bi mu htjela pusiti ruku, i odma i ono svoje baršunasto toplo ć rame od njegovog! — Vidim da vam to smeta — ona hitro zaklju i. č — Dobro ne emo više razgovarati o tome... Do ite s nama u ć đ grad. — Je li to nalog? — Oh, nije. Samo molba. — Onda, hvala vam, ali imam puno posla ovdje. — I ja to mislim... Lance, ju er sam vas mrzila. č — Kao da ja to ne znam! Ali, s druge strane meni je dosta žao što sam bio onoliko grub. — Oprašam vam. Hajde da budemo dobri prijatelji. Vi ste tu... ja sam tu... i moji prijatelji treba da do u. Djevojke e vam se dopasti. đ ć Slatke su. Kao drugari sjajne, a za zabavu avolice. Bit e im đ ć neugodno ako nas dvoje budemo u sva i. đ — Otkud bi tako nešto moglo biti? Ta ja sam samo kauboj u službi vašeg tate. — Ne zaboravite da sam ja prva vas upoznala — ona izazovno odvrati. — Vi ste moj kauboj. Sve e djevojke da trzaju na vas, a ć naro ito ri okosa Bu Allen. Ona vam je pravi vrag za flert. ut e o č đ Č ć vama, od vas e napraviti heroja. Želim da sa mnom budete dobar ć prijatelj. — Bit u, naravno. Onakav kakav je Ren Starr — odredi Lance. ć — Ali, ja bih htjela i više nego on. Ta, on je samo najamni kauboj. — Pa to sam i ja. Ja svoje mjesto ne zaboravljam. — Zar niste pomalo bezobrazni?—upita ona, ponešto izmijenjenim tonom, i pusti mu ruku. — Je li se vi šalite sa mnom? — Ne — ona ponosno otpovrne. — Onda, ne igrate kakvu igru? — Nikakvu igru ne igram, gospodine Sidwayu. Na dva suprotna 125

na ina, osje ao se Lance posve bespomo nim — što s jedne strane č ć ć ne može a da djevojku ne razljuti, a isto toliko ne može odoljeti njenom ljupkom liku i opasnom šarmu. Htio bi da se ona što prije udalji, da bi se mogao posvetiti ljudima. Još samo tren, pa e ona ć opaziti da je njegovo srce, ako ne i njegova volja, pred njenim nogama. — Mislim da je najbolje da me sad iz ovih stopa otpustite — on će tmurno. — Možda imate pravo — re e ona, a o i joj zasvijetliše kao da č č predvi aju nešto daleko u budu nosti. — Ali, tati ste potreban. On ne đ ć bi pustio da odete. — Ja u i ovako i onako oti i. Samo me vi otpustite. ć ć — Ne, to ja ne u u initi... ujte, veliko mom e, vi ste sa mnom ć č Č č bili nepristojni, a ja prema vama podmukla. Prema tome, kvit smio. Evo ruka, pa da eve to zaboravimo. — Gospo ice Stewart, kao što Ren kaže, vi ste doista silna đ djevojka — nesigurno odvrati Lance. — Neshvatljivo je da ne prihvatim vašu ruku, kad mi je vi pružate. Ali, šta ete, ja ne mogu ć tako lako zaboraviti ono što vi možete. — Vidim. Ne možete mi prihvatiti ruku? — Da li vi još uvijek mislite da sam ja iznašao tko ste i šta ste, i da sam došao ovdje da... da... — on usplamtjelo upita, pa se prekine, nemo an da dovrši misao. ć — Nego, zna se da mislim. — Pa i onda kad vam dajem asnu rije da nije tako? — č č nadostavi Lance i dalje plamte i. ć — Jeste — otpovrne ona, gotovo istim žarom. — I bili biste mi draži kad me kod toga ne biste lagali. Šta mi dolazite još i s asnom č rije i! Ja sam smatrala da ste silno izveli stvar. Upravo me o aralo! I č č još uvijek mislim da bi od vas bilo fer da ve jednom prestanete ć blefirati. Šta biste još željeli? — Možda vam izgledam smiješan. Ali, niti sam studentić zeleniš, niti tupoumni gangster. Ja o ekujem da mi djevojka č vjeruje. Druga ije, ne mogu joj biti prijatelj. A vi me samo zafrkavate. Vi biste č htjeli pred svojom klapom da igrate tobože igru sa mnom, a poslije da me pustite neka me voda nosi. Šta, pa vi ste i toliko drski da mi želite i konja preoteti! 126

— Da, tako je, Lance Sidwayu — ona plane. — Toliko sam drska i da ga dobijem, po svaku cijenu, osim ako se vi pokažete takvom kukavicom da okrenete leda i podbrusite pete! Lanoe se nasloni i okrene le a. Zaboravio je na druge prisutne, đ a bilo ga je strah da pri e konju. O uo je kako ona zove oca, a potom đ č kako su kola krenula. U tom asu uzbu enja znao je da ako bude č đ prišao Umpqui onda e ga pojahati i smjesta odjahati s ranca. Bacio ć se na svoj ležaj u spavaonici. Zbog ove pobjede nad samim, sobom ne duguje niti svom ponosu, niti lojalnosti prema Stewartu. Spoznao je nemilosrdnu i ubita nu istinu da s ranca nije odjahao samo zato č što ne može podnijeti pomisao da napusti ovu divnu djevojku koja ga ina muke udara. 127

GLAVA 7. Na cesti koju su popravljali radnici Meksikanci, Sidway se nalazio tako re i od zvijezde do zvijezde, nadgledao je posao. Starr i ć Mains, s govedarima, najprije su popravili telefonskai liniju, a potom potjerali do pruge krdo od preko šest stotina grla. Čim je cesta osposobljena za teža vozila, odmah se pojaviše kamioni, reklo bi se svi kojima raspolaže grad Bolton, puni krcati kov ezima, balama i sanducima koje je Madge Stewart poslala iz Los č Angelesa. etiri manja kamiona i dva velika. Lance je pomislio kako Č njihov teret mora da košta djevojku na tisu e dolara. Kad ih je ć spazio, u njem se probudi neko neshvatljivo negodovanje. Uostalom, šta se to njega ti e? Pa opet, nije mogao odoljeti a da ne misli na nju č i danju i no u. I upravo je to bilo razlogom njegovog dubokog ć nezadovoljstva, daleko više nego negodovanje zbog njene rastrošnosti u momentu toliko teškom njenim roditeljima. Lance odlu i da Madge mora doznati č u kakvoj su situaciji njeni. U njemu se nešto stalno borilo protiv pomirenja s njenim nedostacima. Te subote po podne, kad se završio taj tolikim poslom preoptere eni tjedan, Lance je na svoje zadovoljstvo spazio Starrova ć kola, koja je sam Ren vozio, i u njima Stewarta i Mainsa. Iza njih je išao jedan prazan kamion. Posao na cesti bio je završen, na Stewartovo potpuno zadovoljstvo, i on isplati radnike i otpremi ih ku i. ć — Pa, mislim da smo sad spremni za prijem Madgeine klape — re e ran er, gledaju i u svoje kauboje. č č ć — A tko kaže da smo spremni, gazda? — upita Lance. 128

— Bogme ja nisam — dometne Starr, krive i lice. — Cijelo ljeto! ć Gene, pa od njih emo izludjeti!... A sigurno je da e neki od onih ć ć slatkih balavaca iz koledža jurcati za mojom djevojkom. — Oh, misliš na Bonitu — upadne Lance kratko, naslonjen, na kola. — Rene, ja nisam primijetio da je ona tvoja. — Sid, podmukli lopove! Znao sam da e tako ispasti! ć — Slatka mala! — uj, Č ti, Sidwayu, jesi li ti zagrizao za mojom k eri? — upita ć Danny Mains. — Ja sam se esto nalazio s njom, dok vas nije bilo ovdje. Znao č sam da se ne slažete s Renom. — Danny — umješa se Stewart — kauboji su i danas kakvi su uvijek bili. Samo još i bolji. Mislim da je najbolje ako se Bonita drži daleko od ovakvih prijatelja kao što su Starr i Sidway. — Pa, i ja to mislim — složi se u nedoumici Danny. — Samo, mene je strah da se ne zamjere Bonitinim kavalirima govedarima. — Da se ne zamjere! uj, ti, Č Danny, pa ti mene ne razumiješ — usplahireno nadoveže Ren. — Ja Bonitu volim, i pitao sam je da se uda za me. — Rene... zar tako stoji stvar? — uzvikne Lance. — Tako stoji... pa šta? — podozrivo upita Starr. — Ništa, ne želim te javno obrukati, drugaru. — Rene, izvini što sam bio takav, ali nisam shvatio da ti tako ozbiljno misliš — jednostavno odvrati Mains. — Starr, ovaj laf iz Oregona ne samo što ti se miješa u posao, nego te još i zavitlava — u smijehu re e č Stewart. — De, potjeraj, da krenemo. Sidway, posao je odli no obavljen... Ah, da, imam poruku č za tebe. Madge želi da joj do eš pomo i da raspakuje. đ ć — Gazda, umoran sam — stane se izvinjavati Lance. — A treba da se i za Umpqua postaram. Pa ovoj cesti gore-dolje pun tjedan dana! — Ha-ha-ha! — pakosni ki se nasmije č Starr. — U redu, re i u ć ć Madge da ve eras č ne možeš. Starr se zna ajno č isceri u lice Lanceu pa potjera kola. Od mjesta gdje su se nalazili ran je bio udaljen jako malo. Zamišljenom Lanceu se ta udaljenost č 129

ipak u inila dugom. Njemu se sve inilo da ga č č Madge Stewarat želi ili iskušati, zadaju i mu poslove što ih ina e radi momak za svoju stalnu ć č djevojku, ili ga pak ho e prisiliti da bude u njenoj blizini ma koliko se ć on trudio da ne bude. Na prvu se pomisao razbjesnio, a na drugu nemo no smeškao. ć Kad je kona no spremio konja, ve je bio mrak, du an je bio č ć ć zatvoren, a kroz vrata i prozor Nelsove kabine probijalo je žuto svjetlo. Iz prerije puhao je lagan povjetarac, potjeran hladnim zrakom s visina. U jezeru su žabe kreketale. Lance opere prljave ruke i lice, pa po e u nastambe. đ — Na vrijeme si stigao, sine. Hodi i jedi — veselo ga pozdravi Nels. — Drugaru, šta kažeš da se odemo kupati u jezeru poslije ve ere? — predloži č Starr. — Što se mene ti e, taj sam. Samo, voda je hladna! č — I još mi tvrdiš da si iz Oregona! Pokazalo se me utim da je voda toplija nego što je bila u đ Lanceovu kraju, i on se naužio kupke. Putem natrag, on zamijeti kako je Ren nešto zamišljen pa ga potapše po le ima. đ — Šta je tebi, drugaru? — Zna se, Bonita. — Rene, mene je iznenadilo ono što si rekao Dannyju. Nije mi ni na kraj pameti bilo da ti ozbiljno misliš s Bonitom, I, žao mi je, stari moj. — Tebi se Bonita svi a? đ — I još kako. Mala je slatka. — Drugaru, jesi je poljubio i grlio? — Rene! Budi ovjek. Šta misliš, da bih ti to rekao? č — Pa, kad sam ja u pitanju, mislim da bi. Vidiš, drugaru, želim da mi pomogneš da pridobijem tu malu. Sam to ne mogu izvjeslii. — U redu. Pa dobro... jesam je malo poljubio. Ali, nije ona neka laka roba. I zato mi se još više dopada. Čarobna je djevojka, Rene. Pošteno ti kažem, ona bi bila krasna žena. Ali, mnogo ih je koji je žele, a nemaju svi iste dobre namjere kao ti. 130

— Ima ih i me u Meksikancima kravarima. đ — Da. Ali ih ima i iz grada. I ti su meni sumnjivi. Naslu ujem da ć bi se me u njima našao netko koji bi nešto znao đ o plja ki stoke. č — I ja to slutim. Otkrit emo i to. Pazi drugaru! Pomogneš 1i ti ć meni kod te crnooke curice, budi siguran da u ja tebi i i na ruku kod ć ć tvoje ponosite Princeze. — Gospode bože! Rene, jesi ti pošašavio? — Nisam. Nikad nisam bio trijezniji i razumniji. — Ah, ovje e! Kako da ja želim tu... č č — Pakla mu, a zašto ne? Drugaru, gledao sam ja kako ona tebe promatra ovih dana, i ako ona nije zacopana u tebe, možda i nesvjesno, onda sam zaista pošašavio, ali šta je s tobom? — Jesi, Rene, baš jesi lud — usplahireno propenta Lance. — Č ć uješ, natjerat u onu Bonitu da te smatra kraljem, ali ti zaboravi te glupe ideje o meni i princezi. — Kukavica nikad ne osvoji lijepu damu — nehajno otpovne Starr. Te je no i Lance sanjao kako ga nekakav kauboj kerubinskog ć lica vodi stazom oivi e-nom cvjetnjakom do sjenice gdje ga raširenih č ruku eka zlatokosa boginja. Za doru kom bio je toliko naivan da č č svoj san ispri a Renu i Nelsu. č — Ponekad se snovi i ostvare — pouzdano do eka Ren. — Zar č nije tako, Nelse? — I te kako. A ovaj Lanceov san ima jedno posebno zna enje č ovdje — pritvrdi Nels, ne gledaju i u ć Lancea. — Je li? Kako to misliš? — bijesno upita Lance. Ona se dvojica nasmiju, a Lance se zacrveni. Na svu njegovu sre u u tom asu stiže ć č Stewartova poruka da kauboji do u njemu ku i, ali u radnim đ ć odijelima. — To zna i, tona posla, a tobože je nedjelja! — požali se Lance, č iskreno, i u strahu upravo rastrgnut izme u panike i blaženstva. đ — Ah, je li ti znaš da imaš karditis? — upita Starr. — Da, da... ekaj, šta je to karditis? č — Koliko se ja sje am iz tužnih uspomena, neka bolest, ć drugaru, bolest srca. 131

Sišavši do ku e, kauboji s Nelsom na elu, na oše tamo sve u ć č đ velikom poslu. itav elni trijem i dio dvorišta bijahu zakr eni Č č č kov ezima, balama, sanducima, omotima, paketima. U košulji č zavrnutih rukava, i naizgled kao u transu, Stewart je pomagao zadovoljnog Dannyja Mainsa da unosi stvari u ku u. Gospo a ć đ Stewart, sijaju i i sva rumena, motala se unaokolo s poslugom. ć Tu je bila i Bonita, zgodna, crvenih usana, s gomilom platna na rukama. A Madge, u hla ama i bluzi dekoltiranih le a, mirna, slatka i nasmijana, č đ o ito je tu bila gospodarica. č Postavila je Lancea i Rena neka otvaraju sanduke. Nekoliko su sati marljivo obavljali taj zadatak, a pošto su sve otvorili, stali su odnositi daske, kutije i papir u stranu, da se to sutradan baci. Slijede i im je posao bio da premještaju namještaj u sobama. Lance ć primijeti kako su sobe svijetle, imaju visok strop, oli eni zidovi od č opeke, i izgla an pod. Bacio je pogled i u Madgeine prostorije, koje č ga podsjetiše na neke luksuzne stanove što ih je vidio u Hollywoodu. U podne ru ali su na trijemu. Bilo je veselo. Gledaju i gospo u č ć đ Stewart, Lance se više nije udio otkud je č Madge toliko lijepa. Madge je tipi na djevojka sa Zapada, ali su u njoj još dublje izraženi maj in č č odgoj i fino a sa Istoka. Lance je morao priznati da roditelji i njihova ć k er ine krasan trio, i da roditelje pokre e djevoj in osebujni ć č ć č entuzijazam i polet. Poslije ru ka svi prionuše još ja e na posao. Nelsove duge č č ostruge na izmama predstavljale su pravu č opasnost za haljine, dok je on kle ao i zubima držao kakav jastuk što ga je uvla io u č č jastu nicu. Ali, usprkos ovome, u ku nim poslovima Nels se pokazao č ć okretnim i vještim. Madge dade Starru i Boniti neki posao koji eć zajedni ki obaviti; č Stewart je nosio i odmatao tepihe, a njegova je žena nadgledala kako on to radi, i odre ivala kamo premještati đ namještaj. Lance se pitao da li je slu ajno dobio posao koji treba č raditi zajedno sa Madge, ili mu je to ona tako namjestila. Na kraju, prestao je o tome raamišjati. Me utim, izvana je postao još đ odbojniji, a iznutra osje ao se u sve ve em kaosu. ć ć Nikad se više ne e sjetiti kakve mu je poslove davala i s njim ć zajedno ona sama obavljala. Jer, kako je vrijeme prolazilo, njemu se č č inilo da ništa drugo niti vidi niti uje, nego samo nju — sva mu je pažnja bila usmjerena na nju, radom zanijetu, slušao joj naloge i sugestije, avrljanje za vrijeme posla, osje ao onu bliskost koju ona č ć kanda nije uo ila, ali je on tako suptilno osjetio, gledao pokrete č 132

njene ljupke prilike, smjenu izraza u ljubi astim o ima, smijeh, č č osmijeh, gracioznost, razbarušenu zlatnu kosu što joj je padala preko lica i koju je ona smicala natrag lijevom, rukom. I najzad, kako je došlo do toga on to nije znao, završili su sve postavljene poslove, i ona mu ponudi cigaretu. — Ne, hvala — on odbije. — Ne pušite? — Pušim, da, ali tek pokatkad. — Lance, vi ste divan pomo nik. Ja u vas unaprijediti za... ć ć — Za što? — Oh, neka bude za majordomusa, ili džigola... ili pak samo za kavalira. — Kao kauboj, to je sve što bih mogao biti. To jest... ovdje! — Što ste skromni i mirni! Meni bi se to dopalo kad bi bilo iskreno. Ali, glas vam ne zvu i tako, dragi. č Na to nije imao šta odgovoriti. Našli su se u dvorištu i Lance je polako hodao nešto iza nje, s izgledom i držanjem poštovanja jednog kauboja prema k eri svog poslodavca. Ona je stiskala cigaretu medu ć prstima. Negdje u blizini, Starr i Bonita su se prepirali, ali Madge ni im ne pokaza da ih je ula. Lance osjeti da mora odmah pobje i, ili č č ć će se izdati, mada ni sam nije bio siguran šta bi to mogao izdati. Me utiim, s druge strane, ogor avalo ga to što je neka druga đ č polovina u njemu žudjela da ostane. — Oh, gotovo sam zaboravila. Tamo, na kraju, ima jedna lijepa soba. Htjela bih da je vi uzmete. — Neka... hvala vam, gospo ice đ Stewart, ali ja imam svoju spavaonicu. — Da, znam. Jednom dok vas nije bilo zavirila sam tamo. Nels mi ju je pokazao. Pa ono je bijedno ak i za obi nog kauboja. A vi ste č č gospodin, Lance. — I opet vam hvala, ali ja sam tamo zadovoljan. — O ekujem da ete mi pomo i da zabavljam svoje goste. č ć ć — Šta! — Bio je strahovito iznena en, te nije smogao više ni đ rije i. č — Zašto ste se toliko iznenadili? Da li zato što ste prema meni 133

bili grubi a ja sam s vama bila sebi na? Pa to nije ništa. Sve se da č popraviti... Momci i djevojke što mi dolaze zeleniši su. Moram ovdje imati pravog ovjeka zapadnjaka, naro ito kad budu imali posla s č č mojim konjima. Ja bih vam taj posao povjerila. — Ali, vaš otac želi da ja i Ren poradimo na ranicu, da kopamo i šta ti ja znam šta sve. — Tako je i meni rekao. Za taj se posao može Ren sam postarati, uz pomo kravara. Ja želim vašu pomo . ć ć — Je li vi to meni nare ujete? đ — Ja vas pozivam... ja vas pitam da budete prijatelj... i dobar drugar — ona odvrati usplamtjelih o iju. č — Vrlo ste ljubazni. Ali, u ovom slu aju vas moram odbiti. č — Zar me ne volite? — ona u nevjerici upita. — Gospo ice đ Stewart, to je moja li na stvar — on otpovrne, č gledaju i pravo pred sobom. ć — Onda me ipak volite — ona zaklju i. č — Ako ve stvari tako postavljate, žao mi je, ali opet moram biti ć grub. Pogriješili ste — on odbrusi, ali mu glas zvu ao udnovato stran č č i vlastitom uhu koje mu je šumjelo. Ali, nije lagao. On nije volio Madge Stewart, ve ju je obožavao. Muk postade gotovo nesnošljiv. ć Odupro se sarkazmu, ljutnji, ranjenoj taštini. Kad su stigli do zelenilom uokvirenog izlaza iz dvorišta, gdje ona stade, morao je pogledati u nju. Vidio je ono što je najmanje o ekivao — u njenim č su o ima svejtlucale suze. Nije gledala u njega, ve u krajinu. Široke joj č ć o i bijahu izmu ene i potamnjele bolom. č č — Lance, mogu ja i to progutati — ona e, i podiže cigaretu do ć usana. — Imate li šibicu? — On izvadi šibicu, upali je, a djevojka mu, o igledno nenamjerno, dune dim u lice. Kad se dim razišao, on nije č mogao vjerovati da je ona as prije izgledala ožaloš ena. č ć — Svak može nešto otpo eti. Ali samo pravi ovjek može to i č č dokraj iti. č Da li je pri tom mislila na njihove odnose, ili na svoju želju da do e do njegova konja, ili se radilo samo đ o strastvenom ponosu jedne žene? On joj odvrati govore i da se boji kako je otpo eo nešto ć č što nikad ne može dokraj iti, pa joj zaželi laku no i ode. Na putu si e č ć đ sa ceste na jednu stazu, pa se zadrži na jednom osamljenom mjestu, s kojeg mu se vidiku pružala cijela krajina sva uspaljena crvenilom 134

na zalaze em suncu. U njegovom je životu kucnuo kriti ki as. Onu ć č č djevojku on ljubi, i to mu se osje anje ini nekom sintezom svih ć č svojih ranijih maštarija i ljubavi, poja anom i produbljenom do takvih č razmjera da ju ne može niti razumjeti, niti joj se oduprijeti, niti ju odbaciti. Radi toga mu nije trebalo niti nutriti, niti analizirati, niti provjeravati to uvstvo. Na njega se ono sru ilo poput lavine. Strašno č č u svojoj kona nosti, omamljuju e u svom aru, i preveli anstveno da č ć č č bi ga se ovjek stidio. Ali, ono mora ostati njegovom tajnom. Zakleo č se da e prije umrijeti nego što e dozvoliti da ta zavodnica i ć ć namiguša, koja poput kakve uro eni ke princeze zahtjeva da joj se đ č svi klanjaju, da ta nježna, izopa ena i divna djevojka dozna kako on č nju ljubi. Prije nego je mrak posve ovladao, Lance je završio bitku sa samim sobom, i pretrpio poraz predavši se katastrofi koja ga je snašla, ali je doživio i pobjedu nad svojom slaboš u. Ponovo je ć shvatio da bi morao osedlati Umpqua i odjahati, ne do ekati novi dan č ovdje. No, nije bio dovoljno hrabar da tako nešto u ini, ali nije bio ni č slijep da ne vidi opasnosti pred kojima se nalazi. Bez obzira koliko je izmu en i nemiran legao na spavanje, kad č je svanulo jutro, u svom aru i svježini ovog kraja, i kad je zlatna č svjetlost preplavila okolinu, njemu se u ini da je postao nov ovjek, č č da se promijenio, da se raduje i životu i mladosti i nekoj neznanoj nadi koja mu se osmijehuje. Vrativši se s posla kod obora, našao je Madge i Nelsa gdje se nešto vrte ako auta. Ona je na sebi imala plavi šeširi , plavu haljinu i ć plave rukavice — sve je na njoj bilo plavo i njene o i. č — Hodi, sine, hodi pomozi — dozva ga Nels. — Ja se ne razumijem u ovu motoriziranu stoku. Madgeino se smrknuto lice razvedrilo im se Lance stvorio č pored kola. — U emu je stvar? č — Ova prokletinja ne e da krene — ona e mu uz osmijeh. ć ć — Pa imate mehani ara na ran u. č č Starr je za to stru njak. č — Nema ga. Ho ete li mi vi pomo i? ć ć Lance podigne haulbu, jednim pogledom okrije kvar, i za as ga č popravi. — Što je to vama lako! — uzvikne djevojka. — Mnogo sam vam 135

zahvalna... Ho ete li se odvesti u grad sa mnom? ć — A radi ega? č — Pa, neka bude bez veze. — Nema smisla. — U redu. Onda... neka bude vožnje radi. Izdržao je njen pogled, osje aju i se jedinim ovjekom na ć ć č svijetu koji je u stanju odbiti je, i koji mora o ajni ki trpjeti bol što to č č čini. — Žao mi je, gospo ice đ Stewaitt, ali nemam vremena. Vaš otac povjerio mi je neke poslove da mu obavim. A meni je drago što ga mogu bar ne eg osloboditi, ako ve ne mogu briga. č ć — Što ste plemeniti, veliki mom e!... Dajte mi malo vatre, da ne č skidam rukavice — ona otpovrne, i naže se preko vrata kola, s cigaretom u ustima. Lance se morao prima i da joj ispuni molbu. ć Da mu se o glavi radilo, ne bi uspio umiriti ruku koja mu se tresla dok je djevojci prinosio šibicu. Me utim, to ona nije primijetila, jer su njene đ o i bile na njegovom licu. Potom, uz veselo »do vi enja« njemu i č đ Nelsu, ona potjera kola. Tek kad je nestala za padinom, Lance uo i č da je ostao gledajući za njom. A i Nels ju je pratio pogledom. — No, sinko, izgleda odlu ila č je da te ne pusti na miru — otpovrne starac. — Nels, ja ovdje neću dugo — jetko odvrati Lance. — Ho eš, ho eš. Kauboju, svi te mi volimo, ć ć a to se može re i i ć za Princezu Stewart. — Pakla mu, nije tako! — plane Lance, služe i se Starrovim ć rje nikom. č — Sidway, ja tu djevojku gledam otkad se rodila. Ti nju uop eć ne shva aš. Ti si je najprije naljutio, sprve. Mislim da je to baš bilo ć dobro, ukoliko si toliko zaljubljen u nju, koliko to Starr tvrdi. — Nels, pa zar ti je tako nešto rekao? Groma mu njegovog, prebit u sve u njemu!... ć Ta zar na ovom ran u nikoga i ništa nema č osim te djevojke? — Pa, ona i jeste centar svega, i oko nje se zaista sve okre e, ć kao oko sunca. Cijeli je dan Lance uzdizao o i sa svog posla, da vidi ho e č ć 136

kakva kola prašiti cestom u dolini. Usprkos ovome, za jedan je dan svršio posao od tri dana, toliko se do krajnjih granica upeo na radu. Kad je pošao da ve era, zatekao je Starra, kako se pravi lud i č nevježa. Svojim ulaskom Lance prekide Nelsa koji ga je o igledno č hvalio pred Stewartom. — Sidway, moram ti to re i — do eka ga ran er toplo. — Kažu ć č č da si na poslu nenadmašiv. — Rad mi nije mrzak, gospodine. Starr se gradio kao da mu nešto nije po volji. — Ali na jelu baš nisi nikakav, ti udni svate iz Oregona. Ako ovako produžiš, da kao č deset Crnaca radiš, a prazna želuca, onda eš brzo dobiti an eoska ć đ krila. — U posljednje vrijeme nemam mnogo apetita — priznade Lance, pošto se stišao smijeh. — Sidway, razumiješ li se ti u ra unicu? — upita č Stewairt. — Meni su knjige u darmaru. Doduše na tom poslu nikad nisam valjao. A Nels ne zna ni koliko su dva i dva. Starr pak nije ni vidio škole. — Hajde, gazdo, kako nisam vidio, umijem ja pomalo i itati i č pisati. — Stewart, pa to može vaša k i, to je sigurno. Dosta ste je ć školovali. Zašto njoj ne povjerite svoje knjigovodstvo? — Ne bih želio da Madge vidi koliko sam slab biznismen, nipošto. Možeš li mi srediti knjige? — Bit e mi drago, gazda. Ja sam završio te aj iz knjigovodstva. ć č Doduše, nisam neki stru njak, ali se u osnovi razumijem. č — Nels, ovaj naš novi kauboj jeste stručnjak, i to za sve, — ubaci Starr. — Dobro je on po eo, R č en, ali to imože i svaka luda. Na kraju se vidi kakav je tko. Ovaj zaklju ak starog sto ara, izre en njegovim otegnutim, č č č podrugljivim tonom podsjeti Lancea na Madgeinu suptilnu i istovjetnu misao. — Da odmah do em? — upita Lance. đ — Ne, ja u donijeti knjige ovdje. Moram ih kriti od ć Madge. Ta se djevojka vratila ku i puna vraga. Htjet e znati šta je to, a možda ć ć bi se i uvrijedila. 137

Stewart ode, a Ren se sve ano zagleda u č Lancea. — Drugaru, kop aš ti č ovo? Puna vraga! — Ho eš opet po eti? — plane Lance. — Gadan si koliko ć č i Nels. Dajte mi malo da predahnem od vaše Madge Stewart. — Da predahneš! Nema predaha. Nema, dok si živ! Ni ja nemam predaha od Bonite, samo što meni nije toliko gadno koliko tebi... Drugaru, u Princezinom dahu osjetio sam miris alkohola! — Je li? Kad je došla ku i? ć — Ima ve nekoliko sati. Mirisala je ljepše od košarice ruža, ali ć ti je u mene njuh kao u vuka. — Pa šta onda? Ona pije. Sve te djevojke u koledžu piju. To nije ništa. Isto što i pušenje. — Da, svakako. itam asopise i gledam filmove. Ali, drugaru, u Č č Princezinom slu aj u je to nešto drugo. To brine i mene i Nelsa. č — A zašto? Brineš se ni za što. — Sine — ozbiljno upade Nels — Gene Stewart je bio najve ać ispi utura kaubojska u ovom kraju. Bio je prava pijandura. Zakleo se č da ne e ć piti, i održao rije , deset godina. Bilo je to zbog č Madeline. Potom je opet po eo... ali u dugim intervalima... i sad pije. Kad je č rekao da se Madge vratila ku i puna vraga, meni i Renu je isto palo ć na pamet. Da li je misio na pi e? Je li njega možda strah da djevojka ć nije naslijedila njegovu slabost prema alkoholu? — Oh, ljudi, gazda nije na to mislio — usprotivi se Lance. — Siguaran sam da nije. On je mislio na njene vragolije... Bože, strašno gadno bi to bilo za Stewarta. On je silan ovjek. č — To mi ne moraš re i, drugaru, uj, ako te upitala da odeš s ć č njom u grad, kako si je kog pakla mogao odbiti? — Ja imam posao i osje anje odgovornosti. Osim ć toga, ona je samo htjela da od mene... napravi budalu. — A ti joj ne daj, sine — otpovrne Nels. — Nadam se da e ti to uspjeti — iskreno dodade Ren. — Sid, ć ukoliko te djevojke što dolaze budu poput Princeze, bit e ovdje ć svega. Prekosutra stižu. — Neka nam. dragi gospod pomogne! — Sine, sve mi se ini da eš taj gospod biti ti. Jer, nas sve č ć 138

ostale ovako drži u šaci! — re e č Nels, i tako iskreno da se Lance morao nasmijati. — Kao da ja to ne znam, Nels.— odvrati Lance, pa po e u svoju đ sobu. Spotakao se oko ne eg mekanog. pa naletio na neku stolicu č koja ujutru nije bila na tom mjestu. Nije umio pogoditi gdje mu je stol. ak i u onom crnom mraku osje ao je neku promjenu u sobi Č ć koja je druga ije i mirisala. č — Šta se to kog avola zbilo? — on izmuca, pa izvadi šibice i đ kresne jednu. Ova živobojna, mirišljava soba ne može biti njegova! A ipak, jeste — jer je kroz zid uo kako č Nels i Ren razgovaraju. Onako zapanjen, bacio je šibicu, tek kad mu je opekla prste, pa je kresnuo drugu kojom je upalio lampu. Ali, gdje je njegova obi na, jeftina, ve č ć smrdljiva lampa? Mjesto nje je ova sjajna, bakrena, s velikim, bijelim globusom. Na podu su tepisi, na dva prozora zavjese, pa tamo ormari s lijepim zrcalom, po zidovima slike, tamo gdje mu je bio ć ležaj postavio se nov krevet s novim pokriva ima, pa malo dalje je č umivaonik s priborom u boji, te ru nici kakve nijedan kauboj do č danas nije ni opipao, pored njegova stola udobna naslonja a... I, č lutaju i mu pogled zastane i prikuje se za fotografiju u srebnom ć okviru na stolu. Princeza Stewart! Jeknuvši, on dohvati sliku i složi se na naslonja u, bulje i u č ć ono krasno lice, izražajne o i i goli vrat te č djevojke koja ga je op inila. č — Prokleta bila! Prokleta bila — tiho je šapnuo. inilo mu se da Č je dugo prošlo dok je o uo šapat i utišan smijeh u Nelsovoj sobi. č — Hej, drugaru, jesi umro? — za uje kroz zid gdje č ga dozivaju. — Nisam, ali bih više volio da jesam — rukne Lance. — A zašto, medvjede jedan?... Eh, da vidiš moju sobu. Bogati! Drugaru, kako li se zove onaj dasa iz pri e koju smo itali kad smo č č bili djeca? Ah, da, Aladin! Tako se taj tip zvao. Pa, eto, on ti je bio ovdje... Nels mi re e kako su sluge danas donijele masu kov ega, č č a Bonita je namještala naše kabine. I što je to krasno izvela! Uto Lance za uje kako č Stewart ulazi u Nelsovu sobu. Hitro sakrije sliku, i požuri iz svoje sobe. — Tu li si, majstore za sve — veselo e ć Stewart, i otvori neku knjigu na Nelsovom stolu. — Sve je sre eno do ovog datuma i ove đ stranice. Odonda, ima više od godinu dana, treba sve srediti. Sidway, ako to uspiješ srediti, bit u ti zahvalan. ć — Odmah u na posao, gazda. ć 139

Bila je ve pono kad je Lance završio s poslom i sredio ra une. ć ć č Posljednja je ulazna stavka bila za sedamsto i trideset junaca prodatih po trideset i pet dolara po glavi — ali svota nije bila napla ena. Me u bankovnim obra unima, papirima i dopisima bila je ć đ č cijela gomila dokumenata koji su se odnosili na Madgeine primitke i izdatke. Poslije nekog vremena njen se godišnji prihod od šezdeset tisu a dolara smanjio postepeno na svega nekoliko tisu a. Prema ć ć korespondenciji vidjelo se da su s vremena na vrijeme akcije i vrijednosni papiri s konta Madeline Stewart preneseni na konto njene k eri. ć — Bože! Pitam se je li Stewart želio da ja to vidim — razmišljao je Lance. — Sve je jasno kao na dlanu! Majka i otac su se žrtvovali da udovolje rastrošnosti razmažene k eri! A ona to ne zna! Možeš li ć ovo shvatiti? Lanceov uznemireni duh klone nakon cijelog dana teškog rada i napornih no nih sati provedenih uz ra une, i on kona no zaspe. ć č č Probudilo ga je Renovo lupanje na vratima. Nakon doru ka pojavi se č Stewart i Lance mu donese knjigu. — Sve je gotovo, gospodine, i nije tako slabo, osim... ovoga — re e Lance. — Znate ve , radi se o ra unima vaše k eri. č ć č ć — Sidway! Zar sam ih pustio u toj knjizi? — uzvikne Stewart, potpuno preneražen. — Jeste, tu su vam bili. Naravno, ja sam i njih pregledao. Izvinite, žao mi je, gospodine. — Ako ona ikad dozna... — Stewart, od mene to ne e doznati — žurno ga prekine Lance, ć u nadi da nekako olakša ran eru. — A što se č vaših ra una ti e, ne č č stojite toliko loše koliko sam po vašim rije ima pomislio. Kad č dobijete novac za ono stado što ste ga onomad prodali, možete sve dugove isplatiti i još vam ostaje oko pet tisu a dolara. ć — Ma nije! Sidway, zar... ama to bi bilo i predobro da bih ti mogao vjerovati! — Možda niste ta no izra unali koliko ste dobili od prodaje č č stoke. — Pa, nisam. — Dobili ste dvadeset pet tisu a petsto i pedeset dolara. ć Poprili na je to svota, gospodine. č 140

— Mora biti da sam negdje grdno pogriješio. — To je o ito. č — Da, u stvari sam cijelo vrijeme mislio na Madeline — ran er č će s mekanim sjajem u crnim očima. — Sidway, ini mi se da je č Starrovo mišljenje o tebi potpuno opravdano. — Eh, taj lajavi smrdljivac! Šta je sad opet rekao? — Ne sje am se ta no. Samo mi je jedna rije ostala: nazvao te ć č č čarobnjakom. Lance osjeti da mu nikad nikakav kompliment nije prijao više od ovoga. Tog dana bacio se tako na posao, i tako poveo za sobom Starra, da se ovaj nave er jedva jedvice dovukao do nastambi. č — Pogledaj me, Nels — jeknuo je Ren, prljav, poderan, mokar od znoja. — Hej, Sid, tko je ovaj Crnac što si ga doveo amo? — rastegne Nels. — To sam ja, Nels. Ja!... Ovaj me dušmanin ubija. I to, natjerao me raditi baš ono što najviše mrzim na ovom svijetu: pobadati kolce! — Ali smo završili onaj obor, je li tako? A sad možemo biti malo mirni dok se Manuel i Jose natežu s konjima gospo ice đ Stewart... O, moj mom e, a sutra! č — Odoh ja u brda! — istisne Ren. Sutradan uve er, piri zalasku sunca. Lance je o ekivao Starra. č č U nastambama je Nels neuobi ajeno užurbano lupao posu em. č đ — Drugaru, šta je tebi? — izbulji se u njega Ren, imč pristiže. — Spasi... slomljena ovjeka! č — Ne znam šta ho eš da kažeš, ali zaista takav izgledaš... I ć tako, poslušao si nalog? — Jesam. Stewart je naložio. — Pa si se morao odvesti u grad, s Princezom, do ekati njene č prijateljice, i upoznati sve one ljepotice za koje znamo da dolaze, i igrati ulogu divnog daminog kavalira? — Baš tako! — Jarca mu, gore od toga nema! Zaguljeno dozlaboga. ekaj da Č ostavim konja, pa mi pri aj sve redom. č 141

Nakon ve ere, R č en najprije pomože Nelsu oko pranja suda, potom e: — U redu, drugaru, pucaj! Mislim da sam sad dovoljno jak ć da to podnesem. — Šta bi htio znati? — Pri aj nam č o Princezmoj klapi. — Pa, mladi i su sve nekakvi fini studenti. Dopast e vam se, a ć ć naro ito ragbijaš č Snake Elwel. On je pravi muškarac. — Ah, mani se momaka. Pri aj ti nama č o curama, to mene i Nelsa interesira. — Šest ih je, Ren. Šest! A kao da su ih birali, iz kakve prvoklasne filmske revije... Klapa je stigla u deset i trideset. Ostali su u gradu do tri sata. Pet strašnih sati. Nisam jedan posao obavio, ve stotinu. Vjerojatno su zafrkavali mene, ili ć Madge, jer se cijela grupa onih ludih djevojaka natisnula za mnom. Jadan ja! Dok su momci visjeli oko Madge. Sjeli su i pili. Ala ti lo u! č Teško je to ispri ati! A htjeli su vidjeti i sve i svakog u Boltonu. č — Divno! Ali nam nisi rekao kakve su! — Šta, zar ne možete sa ekati da ih sami vidite? č — Ne, ne možemo. Ja i Nels ti imamo umjetni ke duše. č — Dobro... pa, re i u vam kakav dojam imam. Prva, Allie ć ć Leland, Madgeina najbolja prijateljica, vidi se, vitka je, graciozna djevojka sivih o iju, najljepša u cijeloj klapi, mada joj druge ne č zaostaju po izgledu. Zatim Maramee Joyce, sme a ljepotica gra ena đ đ kao Jean Harlow; ta s nogu obara. Potom neka mala Južnjakinja, izgleda kao da joj je šesnaest, ali mora imati i dvadeset i dvije godine. Crna je, živa, sa osmijehom od kojeg ovjek ima da izludi, i č sa slatkim južnja kim naglaskom. č Nels će se zaljubiti u nju. Onda Pequita Nelson. Ima španjolske krvi u sebi, Ren. Maslinasta koža, velike sanjala ke crne o i, ljupka i vitka kao jela. Plava krv, č č drugaru... Pa onda Selma Thorne, plavuša kakvu još nisi vidio, kad izuzmeš Madge. I najzad, Beulah Allen... Uh, Ren, pa to ti je ljepotica sastavljena od meda, dinamita i zlatnog crvenila jesenjeg liš a. ć Lijepa! Ma šta, toliko je lijepa da nisam mogao o iju skinuti s nje. č Ri okosa, vragolastih o iju, a kakve obline! Što je najgore to ti je đ č đavo od glave do pete! — Drugaru — protisne Ren kao omamljen. — Na šta smo se to namjerili? Pa i preko glave nam je bilo pored Princeze ovdje. Sad 142

smo sigurno i kuvani i pe eni. č — Ren, morao si uti te momke koleške zeleniše kako su č kliknuli kad su vidjeli Bonitu! — A-ha. No, neka se pripaze da koji od njih ne ostane bez zuba — rikne Ren. Izuizme li se da su nakratko i povremeno nagledali posao što su ga obavljali radnici dovedeni iz grada, Lanceu i Renu je rad na rancu prakti ki prestao. Posao im je postao raznovrstan. Sastojao se č ponajviše u vožnji i jahanju a ovo posljednje naro ito. Jedina č djevojka goš a koja je bar nešto znala ć o konjima bila je Dixie Conn. Za zeleniše su Madgeini konji bili ipak preživi. Lance je smatrao da čak ni sama Madge više nije u stanju iza i na kraj sa nekim svojim ć konjima, s im se Ren nije htio složiti. č — Ma ti nemaš mozga, Ren — viknuo je Lance. — Znam da je bila silna jaha ica, č Nels mi je to rekao. Ali, zaboravljaš da je bila četiri godine u školi. Mnogo je toga zaboravila. Nadalje nema kondicije. Omekšala je, ukoliko shva aš šta ho u re i. ć ć ć — Šta ga ti stalno imaš protiv nje? — usprotivio se Ken. — Dobra je Madge. — Što se izgleda ti e, da. Ne dobra, ve predivna. Ali ti dalje od č ć toga ne vidiš. Ren, za tebe je najbolje da se vratiš u garažu. Izraz Starrova lica bijaše toliko udan, a hihot Bu č Allen. toliko uzbudljivo radostan, da se Lance morao okrenuti. Na širokim vratiima staje stvorila se Madge. Čula ga je. uli Č su ga i Rollie i Stevens i Nate Salisbury koji su bili s njom. Drugi su nadolazili puteljkom što je vodio k staji. Purpurna vatra što je bljesnula u Madgeinim o ima nije Lanceu č zaprijetila ni im novim. Ve je bio navikao na tu vatru, isklju ivo kad č ć č se o njegovoj koži radi. No, bilo kako bilo, i ovaj put, kao i uvijek, ona ga je samo podbola na borbu. Možda živi u iluziji da ima pravo, ali dokle god tako misli ne e se šale predati. ć — Ren, osedlaj mi Derviša — tiho naredi Madge. Lance istupi naprijed i ponešto grubom rukom zaustavi kauboja. — Gospo ice đ Stewart, rnolim vas da mi oprostite što se miješam. Ali, Derviša ne smijete jahati. Znate, on je... vi... — ula sam vaše mišljenje koje ste iskazali Renu — ona ga Č prekine, tonom od kojeg se Lance osjeti kao da je posljednja nula na 143

ovoj zemlji. — Prema tome, štedite dragocjena plu a. ć — Toga se ne u pridržavati dokle god radim na ovom ran u — ć č mirno odvrati Lance, došavši k sebi. — Ja ovdje imam obaveze... prema vašem ocu, a preko njega i prema vama... Derviš je podmukao. Odavno nije jahan. Osim toga, on vas ne voli, gospo ice đ Stewart. Ako ga pojašete, izvrgavate se velikoj opasnosti. — Princezo, poslušajte Sidwaya — ubaci Ren živo. I ja mislim da je taj konj udljiv. ć Pored Stevenisa stvori se Dixie Conn, a potom se i ostale djevojke na oše u staji. Lance je shvatio da njihovo prisustvo zna i đ č sipanje ulja na vatru. Znao je da bi se Madge dala uvjeriti, da joj je tko god rekao neka ne pojaše Derviša. Ali kad je to u inio Lance č Sidway, kao da je samo mahnuo crvenim rupcem. — Ren, izvrši moje nare enje — re e đ č Madge. — Gospo ice Princezo, možda Lance u ovom slu aju ima pravo. đ č — Ja znam da imam pravo — žustro prihvati Lance. — I Nels se složio sa ¡mnom. Gledao vas je kako jašete Ljepoj icu prije dva dana, č a ona nije ni upola takva kakav je Derviš. Mogu li ponoviti šta je Nels rekao? — Svakako, samo izvolite, kad vam ini takvo zadovoljstvo — č odvrati Madge. — Rekao mi je neka vas koliko god mi je mogu e uvam od ć č ćudljivih konja. — Uh, stari izdajnik! A on me nau io jahati. č — Rekao je da vam nije bilo premca u cijeloj državi kad vam je bilo šesnaest godina... Kad to jedan Nels kaže, gospo ice đ Stewart, to je zbilja najve i kompliment. ć — A vi smatrate da sam ja ve davno i davno prešla šesnaest, ć je li tako, te sam zaboravila jahati, je 1' de? — ironi ki upita č Madge. — Dobro, sad u vam pokazati! ć — Ja to nisam rekao. Mada, me utim, smatram da se ponašate đ kao da imate manje od šesnaest godina. Ho ete li me prisiliti da ć po em k vašem ocu? đ — Ne biste se usudili! — Da, i te kako bih se usudio! 144

— Samo izvolite. Bit e nam drago da vas se riješimo. Dok ć vi na ete tatu, dotle u ja biti ve daleko u preriji. đ ć ć — Gospo ice đ Stewart, ako vas konj zbaci, vaš e tata mene ć pozvati na odgovornost. — Ma zar tako? Zna i vas je strah da ne izgubite posao! č Lance odustane od dalje borbe, i po e sedlati Šarca. đ Starr u ini č kako mu je Madge na-redila, i izvede vitkog, rasnog Derviša iz njegove pregrade. Lan e za uje kauboja kako nešto u bradu kune. č č Čuo je i kako Allie Leland i neke druge djevojke brane njegovo stanovište pred Madge. Uši su mu gorjele ne im ja im od ljutine. Svi č č su Madgeini gosti bili prema njemu fini, a Bu Allan mu je bila više nego prijateljski naklonjena. Pomogao je Pequiti Nelson da se popne na Šarca, pa požuri da osedla Kožnu arapu. Momci su se zabavljali č sami sedlaju i svoje konje. Lanceu se koleška klapa bila dopala ć daleko više no što je o ekivao. č Na kraju, sve su djevojke bile na konju, osim Madge koja je Derviša povela van staje. Pored nje je bio Ren. Lance požuri da pojaše svoga Umpqua. Svi ostali, osim Allie Leland, krenuše prema preriji. — Sidway, po ite s ostalima — doviku đ Madge. Sa ekao je dok joj je R č en pomogao da uzjaše Derviša. Ni najmanje se nije plašila konja. Obrazi su joj gorjeli, o i plamsale č vatrom. Lance se morao diviti njenom prekrasnom liku na konju. Uo io je da se Derviš zasada pristojno ponaša, ali ga č Madge ipak obuzdava. No, može li ga ona obuzdati ako nagna u bijeg, i može li se ona održati na njemu ako se stane propinjati? Bio je sigraran da u tom nikako ne bi uspjela. Starr mu se pridruži i oni pohite da pristignu družinu. — Ren, podmukla varalico, zašto me nisi podupro? — iritirano upita Lance. — Sto mu gromova, znam da je tako trebalo — skrušeno odvrati Ren — ali me Princeza uvijek uspije nasamariti, natjera me da sam sebe smatram nekim grubijanom. — Je li? A da si bio uporan, mogli smo izbje i opasnost. ć — Sna i e se ona na onom kljusetu. ć ć — Ja se nadam. Sjajno ga vodi. Ali, Ren, do sto avola, pamti đ da je to konj, i to podmukao konj! A ona ne teži više od sto i deset 145

funta. — I petnaest drugaru, a osim toga je snažna. Mada priznajem da nema kondicije. — Dobro, po imo. Nastojat u ju uvjeriti kako me ni najmanje đ ć nije briga ako i vrat slomi... Zapravo, i nije me briga. Ali, pazit u na ć nju. — I ja u, drugaru. Zar ne izgleda divno ova družina? Što bih ć volio da je i Bonita ovdje! Princeza re e da sam je mogao zvati. Ali, č znao sam da onda ne bih smio niti jednu drugu pogledati, eh! Lance napusti razgovorljivog kauboja i sav se savjesno usretsredi na svoj zadatak. Zašli su u kadulju, gdje je opasnost od nesre e bila manja. Djevojke su se bar povinule razumu, ukoliko to ć nije u inila njihova doma ica. Uostalom, osim č ć Dixie Conn, sve su se toliko plašile konja, da se ne bi usudile izvesti kakvu vragoliju. Dixie i Madge potjeraše naprijed, a Lance se držao na udaljenosti s koje bi lako stigao Derviša ukoliko bi se ovaj oteo. Ali cijelim putem preko kadulje do pet milja udaljene glavice s borikom ništa se ne dogodi. Madge ih povede na vrh glavice, potom nizbrdo, pa preko talasasta zemljišta prema predgorju. Nakon pola sata kasa i galopa stigoše do uspona ispod predgorja. — Princezo — vikne Maramee Joyce — za ime božje, stani! Crkla sam! — Mene gadno boli... otraga — prodere se Selma Thorne. — Ve emo se odmoriti — veselo im uzvrati ć ć Madge. — No, kako ć ć ete vi, djevojke, uza i u brda? — Ali... ne emo valjda jako brzo? ć — Ah, to je divota, Princezo! — Princezo, hajde da ove zeleniše ostavimo za sobom na tom putu — dobrodušno predloži Snake Elwell. — Šta? Ti, komadino protoplazme! — vikne Bu Allen, sva zajapurena u licu, usplam-salih šeretskih o iju, raš upane kose. — č č Šta mi se ti javljaš pa ti na tom konju izgledaš toliko kaubojski koliko ja kao kraljica rodea! Na kraju, kad su se odmorili, Madge naloži: — Idemo! I... gas! Čim krenuše, uz vesele povike i krikove, Lance, koji je budno pazio na Derviša, opazi da konj nešto vrda. A kad ga Madge podbola 146

mamuzama, on se stao propinjati. U tren oka se Lance na svom Umpqua stvorio pored Madge, ali kako posegnu rukom ka Dervišovoj glavi, djevojka vikne: — Pustite ga na mirnu! — Ali e vas zbaciti! ć — Ne e! ć Prema naravi svih konja što se ritaju i propinju, Derviš bi bio svakom jaha u pogibeljan. Me utim Lance na svoje u enje uo i da č đ č đ č se Madge ipak drži u sedlu. Presami en, bijesan, crvenih o iju, konj ć č se propinjio preko cijele ravni, i nije uspio zbaciti devojku. Ona je u njega zabila mamuze i posadila mu se u sedlu kao da je s njim slivena. — Eh, kaubojska djevojko, sjajno ga jašete! — dreknu Lance, ponesen njenom odvažnoš u i prizorom koji je pružala. ć Uto Derviš, uspjevši da se u jednom trenu otme, zaždije preko ravni, u suprotnom pravcu od ran a. Kratak je pogled ovjeku bio č č dovoljan da uo i kako je ovaj konj trka koji e, kad se otme, prije ili č č ć kasnije odnijeti pobjedu nad svojim jaha em. Lance podbode konja i č potjera za Dervišom. Dotle se cijela družina ve našla ć par milja daleko, u pravcu ran a, i nitko nije primijetio kakva je nevolja snašla č Madge. Derviš je bio brz. Da bi ga pristizao, Lance je morao natjerati Umpqua u najve i trk. Vidio je da e to biti i te kakva trka. Madge se ć ć dotle nosila sa svojim konjem koliko god je mogla. Možda je i ula č Lanceov povik neka pusti konja da juri koliko ga volja, ah to ni imč nije pokazala. Djevojku je Derviš po svoj prilici iscrpio propinjanjem i sad je ona ulagala posljednje snage. Bilo je jasno da e ju konj ć zbaciti. Najzad, nakon doista oštra trka, Lance se uspio prima i ć Dervišu. Na djevojci su se zapažali znaci slabosti. Ve se povodila u ć sedlu. — Pustite uzde! — drekne Lance. — Zgrabite jabuku! Držite se! Čula ga je i poslušala. Time se spasila od momentalnog pada. Umpqua je grmio sve bliže i bliže, dok mu njuška nije prošla Dervišove sapi. No, Madge se opet povodila. Pad je bio neminovan, a tlo kamenito, puno izbo enih stijena. O ajni ki tjeraju i svog konja, č č č ć Lance se pomicao sve palac po palac bliže, i najzad uspio, ispružiti ruku. Djevojka je imala toliko prisebnosti koliko joj je trebalo da oslobodi noge iz stremena. Ali, ovaj gubitak ravnoteže izbaci je iz sedla. Ve je bila ć u padu, kadli ju Lance zgrabi jednim stiskom nalik 147

č č č eli nim kljusama i privu e je na sedlo ispred sebe. — Oh! — ona pomamno krikne — kosti ste mi zdrobili! Lance opusti stisak i obujmi djevojku, rukom, svejednako drže i je na sedlu pred sobom. U ć mpqua se tako er razigrao, pa ga je đ sad bilo teško obuzdati. — Hua! Polako, stari moj! — dovikne Lance konju. — Sad je imamo... Neka Ump, neka... polako, stani! Najzad je zaustavio konja i, svrati pozornost na djevojku. Njeno je lice bilo posve blizu njegovom ramenu. Bila je blijeda. Crveni ruž na zgr enim usnama zapanjuju i je odudarao od blijedila lica. č ć — Uh... žao mi je... što sam toliko... stisnuo — smeteno eć Lance. — Ali, druga ije se nije moglo. Taj prokleti konj... umije juriti. č Sva sre a da sam vas uop e uhvatio. ć ć — Što ste snažni! — ona uzvikne netremice ga gledaju i ć uširenim o ima. — Zdrobili ste mi sve kosti na le ima. Bojim se da č đ dugo ne u mo i da nosim svoj novi dekolte. ć ć — Da sjašim? Ho ete li vi pojahati mog konja? — žurno upita ć Lance. — Meni je sasvim dobro ovdje gdje sam... Lance, baš sam ovo zaslužila. Nisam imala pravo... bila sam tašta, jogunasta. Pravo ste mi rekli... Je li sada zadovoljena vaša izranjena taština? — Moji osje aji nisu važni. Ali, koliko se ja sje am, tu taštine ć ć nije bilo. — Do avola s vama, kauboju! — ona e, gledaju i ga užarenim i đ ć ć zamišljenim o ima. č — Niste naro ito ljubazni — odvrati Lance, ve popuštaju i pod č ć ć udarom napora posve druge vrste. Ležala mu je na rukama, glava joj sad bila na njegovom ramenu. Nešto je malo boje stalo pridolaziti u njene obraze. Lance gotovo klone od strašne želje da je poljubi. — Nisam ljubazna; zato ste uvijek vi taj koji me zate e u ne em č č neumjesnom... pa mi onda napravite uslugu... Eh, to mi nije lako! — Gospo ice đ Stewart, ja sam naslutio šta e taj konj uraditi. ć — Dosta je ve jednom s tim vašim »gospo ice«. Zašto me ne ć đ ispsujete? — ona vatreno odvrati. — Da pravo kažem... ni sam ne znam zašto — potišteno 148

otpovrne Lance. Osje ao je da je za njega kobno što mu se ona našla ć tako blizu, i njemu je ovakav dodir nepodnošljiv. Ukoliko se nje što prije ne riješi, više ne može odgovarati za sebe. Leži mu na rukama, i to joj se dopada, ili pak glumi. U to Lance spazi kako se Starr približava, tjera konja duga kim galopom, a za njim jure i drugi, č otprilike milju daleko. — Evo ih idu — s olakšanjem re e, i spusti se s djevojkom sa č sedla. — Možete li stati? — Mogu, ako me držite. — I ona se povede i nasloni na njega. — Gospo ice... đ Madge, pa niste toliko ozlije eni! — on đ prosvjedi. — To vi kažete. Ki ma mi je slomljena. č — Besmislica! — uplašeno uzvikne Lance, i okrene je da joj opipa le a. — Imate samo masnicu, pa vas boli. Bit e da sam vas đ ć prejako stisnuo. Ciknula je kad joj je opipao rebra da vidi ima li kakav prelom, — Krasna ste vi djevojka sa Zapada. Zar ne možete ni toliko podnijeti? — A šta vi možete podnijeti, Lance Sidway? — To ni ja ne znam! — on otpovrne, u sebi jeknuvši. — Evo Rena. A i drugi pristižu. Sjednite. Idem da uhvatim Derviša. Pustio ju je osvjedo io se da ona može posve lako stajati. č — Šta se to desilo, kog vraga? — drekne Starr, ska u i iz sedla. č ć — Meni nešto! — nasmije se Madge. Uzradoš ano, Lance ć potjera galopom da uhvati Derviša, koji je sad milju dalje zadovoljno grickao travu. Kakva djevojka! On tone, tone. Potom mu se milina preobrati u buru uzbu enja, a dijelom u srdžbu. Drugog izlaza nije đ imao. Zla ga sre a prati, da joj upravo on spašava život, ili je u ć najmanju ruku pošte uje, od pogibeljna pada. I u tren oka da mu se đ našla u rukama! Pakla mu! Kakva li je ta djevojka? Njene divna, lažljive o i napravile bi kretena i od najlukavijeg Indijanca! Pa ipak, č č č č inilo se da na njoj ima ne ag veoma umilnog, veoma estitog. Da ga samo nije zamrzila, možda on nikad ne bi spoznao kakva joj je druga strana naravi! Ali, onda bi bilo još gore. Na kraju, uhvatio je Derviša, i kada je prišao grupi koja ga je ekala č već je bio povratio mir i hladnokrvnost. 149

— Jeste li ga istukli? — upita Madge. — Nisam. Konje nikad ne tu em. č Ren krvni ki pogleda konja koji je krotko stajao i glavu trka a č č oborio. — No, vjerujte mi, jednog dana ja u ga prebiti ć — udi me ovolika blagost prema jednoj podmukloj životinji — Č re e č Madge. — ujte, prijatelji. Č Sidway mi je glavu spasio. I to pošto sam odbila da ga poslušam, i još ga izvrije ala! Podmukla sam. đ Gledajte sad kako u mu se izviniti. ć Zaprepaš uju e naglo, kako je ve umijela, okrenula se Lanceu. ć ć ć — Lance, žao mi je. Molim vas, oprostite mi. Vi ste divno sa uvali hladnokrvnost, i bili ste džentlmen. To u i tati re i. A č ć ć Derviša ne u tako brzo pojahati. A možda i nikada. ć — To je fino — od srca prihvati Lance. — A sad pojašite mog Umpqua do ku e. On je miran i krotak. ć — A šta ete vi? — ona upita. ć — Ja u pojahati Derviša. Sad se izmorio. Pomogao joj da se ć popne u sedlo, i skratio joj stremen. Ostali su svaki na svoj na inč izražavali svoje olakšanje. Djevojke su se bile naro ito uplašile. č Momci, osim Rollieja Stevensa, brzo se pribraže. Upravo kad je povorka krenula, Bu Allen e lukavo: ć — Lance, ako ja jednom pojašem Derviša, ho ete li i mane ć herojski spasiti? 150