Zane Grey - Princezin ranč

GLAVA 8. Uve er, nakon ve ere, Starr je, u susjednoj kabini, prepri avao i č č č preuveli avao doga aj sa č đ Madge i Dervišem, dok je Lance, u svojoj sobi, sjedio u naslonja i i zurio u onu lijepu sliku. Izvana se za uo č č ne iji laki korak, potom kucanje na vratima. Lanceu srce posko i, č č hitro sakraje Madgeinu sliku, pa vikne: — U ite. đ Vrata se otvore i na dovratku se pojavi Beulah Allen. Na sebi je imala haljinu boje kave, razgoli enih mlje nobijelih ruku i vrata. ć č Pojava joj bila još arobnija nego ina e. č č — Dobro ve e, Lance. Evo mene — ona e. Nespretno joj č ć uzvratio pozdrav, pa e: ć — Da, vidim da ste tu. Tko je s vama? — Sama sam. Nešto sam se porje kala sa Snakeom, pa sam č potražila vas. — Divno!... Samo, šta e ć Snake od mene napraviti? — Nisam ja njegova stvar. Doduše, nekoliko smo puta ve bili ć vjereni, i isto toliko puta raskidali vjeridbu ali ve eras je to bio č posljednji put. Pošto je ustao, Lance ju je sad promatrao, posve svjestan njene zavodni ke pojave, i nešto ga tjeralo da joj se približi. č — Što je vama lijepo ovdje! Madge je uživala kad je namještala ove kabine. Zar ona nije zlatna? Uvijek se igra Djede Mraza! — Zaista je veoma ljubazna. Da, sad ste me sjetili... u onoj nervozi jutros, zaboravio sam da joj se zahvalim. 151

— Zahvale su njoj mrske... Zar mi ne ete ponuditi da u em? ć đ — Ne, ne u, ve idem s vama van — odvrati Lance, dohvati ć ć sombrero i povede djevojku preko trijema. Ona ga uhvati ispod ruke i re e mu kako su ve eras i no i pun mjesec kao stvoreni za ljubav. č č ć — Je li? Ali, šta mislite o ovjeku koji se jednom zaljubi, pa mu č to više ne izbije iz glave? — Zar biste vi mogli biti takvi? — ujte Beulaih, vi ste privla na mala. Svi ate mi se. Meni je Č č đ drago da vam poma-žem kod jahanja... kako ste od mene tražili. Ali nemojte me zavaditi sa Snakeom Elwellom. On bi me mogao izdevetati na mrtvo ime. — Ne bih rekla. Možda je Snake neka juna ina s loptom. Ali, u č stvari je mekušac. Uvijek mu nešto fali. — Mali avole! — nasmije se Lance. — Sad, iskreno re eno, đ č kažite mi, je li Snake zaljubljen u vas? — Jeste — ona preko volje priznade. — Ali, za mene on ne postoji. — Beulah, u svom životu dosta sam mladi a upoznao. I zato ć vam kažem: Elwell nije neka blještava pojava, on je više nalik nebrušenom dijamantu, ali je ovjek na mjestu. Ako ste ga voljeli č toliko da se vjerite s njim, sad ne bi trebalo da ga tek tako izbacite iz svog srca. — Pa to i ne inim. č — A kako ovo nazivate što ste došli po mene, meni u stan? — Lance, ako ve morate biti ozbiljni, znajte da sam došla zato ć što sam se ve eras osjetila suvišnom. Znate, ima jedna djevojka č više. Snake i njegovi drugovi su lanovi istog bratstva. Me utim, ja č đ ne spadam u Madgeino posestrimstvo. — Ah tako! No, nije vas valjda ona udaljila? — Ne, nije, ona je dobar drugar. A ja bih je ludo voljela, kad bi ona to prihvatila. Ali, naprotiv, sa mnom je nešto hladna i rezervisana. A ja sam vam sva ponosna, od glave do pete. I tako, kad me Snake naljutio, utekla sam k vama. — To mi i te kako laska. Hajde da prošetamo do gostionice u selu i pojedemo jedan meksikanski sladoled. 152

Bilo je posve tamno, sijale su samo zvijezde. Lance pomisli kako je put prili no nera-van, pa se Beulah mora vrsto držati za č č njega. No, nakon nekog vremena, on ju uhvati rukom oko struka. Stigli su do mutno osvijetljene gostione, s trijemom obraslim u puzavici. Lance ne stiže da na vrijeme skine ruku s djevoj ina struka. č Spazilo ga Bonitino crno oko. Bila je tamo, s nekom mladeži, s njom u društvu bijaše neki momak, Meksikanac, kojeg Lance nije još nikad vidio. Bio je to tip kravara, ro eni jaha , vitak, mršava lica, đ č sitnih, crnih, svjetlucavih o iju. Na prolazu pored stola za kojim č je Bonita sjedila, osjetljivi kauboj o uti da je ć Danny-jeva k i ljubomorna, ć a njen prijatelj pak smeteno krije lice. To mu podsta e sumnju da bi č se me u Bonitiairm udvara irna našli i takvi koji bi ne im mogli đ č č rasvijetliti tajnu plja ke stoke. č — Zdravo, Bonita. Tebe Ren traži — naslijepo izbaci Lance, s jednim zna ajnim pogledom. Kad joj se crne o i uširiše, on shvati da č č je nekamo pogodio cilj. On i Beulah nisu završili da pojedu sladoled, a Bolita se ve izgubila, zajedno sa svojim pratiocem. Ta zgoda ć natjera Lancea na odluku da nešto više pažnje posveti lijepoj k eri ć Dannyja Mainsa. Pokazalo se da je Beulah Allen silno zainteresirana filmom, o kojem se Lance raspri ao naduga ko i naširoko, zapravo itavim č č č putem do ku e na rancu. Ona ga povela do jarko osvijetljene dnevne ć sobe, gdje su za dvjema stolovima za kartanje sjedeli Madge i neki njeni gosti, dok su se ostali okupili oko Stewarta i njegove žene. Bili su ponajviše obu eni u bijelo; Lance je morao izdržati i novu muku da č gleda krajnje arobnu č Madge u prozra no-plavom. č Kako su ušli, tako zastadoše i razgovori i igre. Beulah, koja se sva sjala, posve dobro iskoristi situaciju. Pozdraviše ih vrlo rje ito, s č otvorenim zanimanjem. — Beulah, pa ti arobno izgledaš — re e č č Madge. — Imaš li recept za takav ar? Oh, moj kauboju! Gdje si ga to ukrala? č — Oh, Lance je došao po mene — umilno odvrati Beulah. — Odveo me u selo... na kornet. — Na... što? — Na kornet! — Ah, misliš na sladoled? — Da, divno je bilo. Voljela bih da smo popili koju ašu onog č meksikanskog pi a što smo ga pili u gradu, ali Lance ne aš ava ć č ć 153

djevojke pi em... Vidjeli smo onu zgodnu Bonitu. Uh, što je ta prima! ć — Hodi amo, Barg — re e č Nate Salisbury — po imo i mi u selo đ na kornet. Dva momka izletješe što su brže mogli. — Gospodine Sidway, da li igrate bridž? — uljudno upita Madge. — Jednom sam pokušao ali ga nisam shvatio. — Da li igrate ikakvu igru... mislim na karte? — Igram, poker. — Naravno. Ren igra poker. Lijepo bi bilo da do ete jednom na đ ve er. č — Lijepa hvala. Mrsko bi mi bilo da vas oplja kam. Ali, ipak u č ć do i... Drago mi je što ste posve dobro, poslije one trke na Dervišu. ć — Možda s ela izgledam posve dobro... ali, pogledajte, kauboju č č č eli nih ruku! — Madge ustane i okrene mu le a. Dekolte joj je imao đ dubok izrez na le ima. Usred Madgeinih lijepih golih le a opružile se đ đ crne i plave masnice izazvane jednim strašnim stiskom. — Uh, što mi je žao! — ote se Lanceu, pošto mu druga uvstva č zagušiše iznena enje i kajanje. — Pa to je strahota... Ali, gospo ice đ đ Stewart, kako sam to mogao izbje i? ć Njen eteri an osmijeh sadržao je kojekakva obe anja. Me utim, č ć đ u tom trenu, kauboja dozove Stewart: — Sidway, uo sam nekoliko verzija č o toj trci. Madge ne e ništa ć da kaže. No, prema onim šarama na njenim le ima, zaklju ujem da si đ č je morao i te kako stisnuti. Nels je sve uveli ao. č Starr nije vidio ništa. Drugi tako er nisu vidjeli ništa. Da ujemo, šta je i kako bilo? đ č — Gospodine Sidway, sjednite na ovu stolicu — re e gospo a č đ Stewart pozivaju i ć Lancea da sjedne kraj nje. Ovaj osjeti kako ga ona promatra ljubaznim i prodornim pogledom. — Hvala vam... Pa, zapravo, i nije bilo neke opasnosti. Bar ne za jednu djevojku sa Zapada! — otpo e Lance nemarno odmahnuvši č rukom. — Derviš se stao propinjati. Madge... gospo ica đ Stewart je dobro stajala u sedlu. Potom se konj oteo i stao juriti. Rena nije bilo, udaljio se s ostalom družinom. Ja potjeram za Dervišom preko ravni. To kljuse zna kasati. Dostigao sam ga, i nju zgrabio, nešto pregrubo, priznajem to, na žalost. — Zar si zaboravio moje instrukcije? — upita Stewart, a 154

ljubazne su mu o i svjetlucale. — Zabranio sam da č Madge jaše Derviša. A tebi sam rekao da joj ne dozvoliš da pojaše tu zlu životinju. Ti znaš šta su konji zar ne? — Ne baš naro ito. Ja... sam... ovaj, zaboravio šta ste naredili, č gospodine — odvrati Lance, ne gledaju i ć Stewartu u o i. č — Tata, tvoj je kauboj lažov— javi se bogati Madgein glas, s nekim zvonkim odjekom. — Zapravo, strašan je lažov. On mi je rekao neka ne pojašem Darviša. Insistirao je da to ne smijem u initi. č Natjerao me u bijes, jer mi je zaprijetio da e po i k tebi, da ti javi. ć ć Tata, ti znaš kakva je tvoja mala Madge. Derviš je bio posve dobar sve dok sam ga mogla obuzdavati. Malo smo se odmorili. Kad sam se ponovo popela u sedlo, stao se propinjati. Od toga mi se zavrtjelo u glavi, boljelo me... iscrpio mi je svu snagu. Pošto je uvidio da me ne -može izbaciti, taj je avo udario u trk. Ja sam se opet nekako đ držala. Nakon nekog vremena za ula sam topot č Umpqua za le ima. đ A Sidway se derao: »Pustite ga neka juri! Držite se!« Da nije toga bilo, stradala bih. Strašno sam se uplašila, jer je tamo kamenito tlo. Ruke mi odrvenile. Noge mi iskliznule iz stremena. I upravo u asu kad č sam se rušila sa sedla, Sidway me zgrabio. Jest da je ostavio znak na meni... ali, tata, spasio me, da se ne razbijem, ili ne unakazim, ili možda i poginem! U sebi je Lance negodovao što se od njega pravi ovakav heroj premda mu se njene rječi usjekoše u dušu i još ja e stegoše lanac č koji ga je okivao. — Sidway, tačna je ona da je skromnost majka vrlina, ali to te ne opravdava zašto lažeš svog gazdu i ne kažeš mu da si mu spasio svojeglavu i udljivu k er — blago e ć ć ć Stewart. — Tata, pusti to sada—pomirljivo e ć Madge, a potom, uzimaju i ć karte, ona produži: — Gdje smo ono stali, Allie? Igra i se ponovo posvetiše kartama. Gospo a č đ Stewart uze pitati Lancea o Oregonu, a bila je toliko ljubazna i zainteresirana, da joj je on ubrzo po eo pri ati č č o svom djetinjstvu, domu, o majci i sestri, o sestrinoj bolesti, i kako je napustio koledž i sa konjem Umpqua krenuo u Hollywood, kako je njegov divan konj sjajno uspio, koliko mu je on drag, te se ne bi rastavio od njega niti za cijeli svijet, i kona no kako je krenuo za Arizonu i Novi Meksiko. č — Princezo Stewart! Pa ovo je moj as! — u nevjerici je vikao Rollie Stevens. 155

— Ona je daleko odavde! — izjavi Allie. — Ona sluša gospodina Sidwaya — ubaci Maramee uz hihot. — Princezo, ne haješ mnogo za nas. — Neka vam bude! — vikne Madge, zacrvenivši se, i tresne karte na stol. — Ionako mi je bridž odvratan. Hajde, upalite radio ili otvorite gramofon. Zaigrajmo! Zbog ega ste došli ovdje?... Mama, č molim te, predaj mi malo gospodina Sidwaya. Željela bih da malo sa mnom popri a! č Uhvatila je Lancea za rukav i povukla ga. Ovaj ustane, nakloni se gospo i đ Stewart, i djevojka ga povede vratima. — Madge, uzmi kaput ili šal, ako ideš van — upozori je majka. — Eno mi ga na hengematu, mama. Rollie Stevens iz sveg grla povi e za njom: č — Princezo, evo me za tobom, kako se ono Španjolski kaže... da, pronto! — I ho e ta budala! — šapne ć Madge.—Ali, prevarit emo mi ć njega! Dvorište je bilo okupano srebrnastom svjetloš u punog ć mjeseca. Vodoskok je žuborio, liš e je šuštalo, a pospane ptice su ć cijukale. Madge dohvatu s hengemata bijeli kaput što je tamo ležao i pruži ga Lanceu. Ovaj joj pomogne da ga obu e, podigne joj č okovratnik i nezgrapnim prstima zakop a gornju dugmad, dok je ona č mirno stajala i zurila u njega o ima s kojima se njegov pogled nije č smio sresti. Potom ga ona uhvati ispod ruke i povede širokim trijemom, na ijem su se crijepovima crno ocrtavale sjenke liš a. č ć Ponesen ovim trenutkom, Lance se osje ao posve bespomo nim. ć ć — Lance, najbolje da vam odmah kažem, dok sam još sva o arana — re e č č Madge. — Beulah Allen se zaljubila u vas. Svi su to vidjeli. A ja sam to vidjela ve odavno. Šta ste joj to u inili? Ušla ć č je kao kakova paunica. A to je išlo na moj ra un. Naime ja sam ju er č č rekla djevojkama da se vi ne ljubite. Kakvog ste lažljivca stvorili od mene...! ... Svima ste se dopali. Tati ne priraste tako lako k srcu svaki ovjek koji ovuda nabaše, pa nek je sto puta kauboj. A č mama!... Mladi u, znate li vi da ste ovdje požnjeli nezapam en ć ć uspjeh? Maloprije sam vas slušala. A vidjelo se da to nije neka vaša taktika. Sve ono što ste pri ali č o sestri! Oh. Lance... Mama vas voli! Ona vam je bila posljednja prepreka! Voli vas moja divna, plemenita majka! 156

— Samo je bila naprosto... ganuta onim što sam za vas u inio — č re e Lance nesigurno č — Ne. Pustite te izgovore. Ja ozbiljno govorim. — Zastala je pod posljednjim lukom na trijemu i okrenula se k njemu. Na onom svjetlu što se odbijalo s njena blijeda, ovalna lica, o i su joj imale č svu ljepotu ovog svijeta. — Zar to nije žalosno, što meni niste drag? — Možda je to sre a za mene — on promuklo odvrati. ć — Da li imate vjerenicu u Oregonu? — Ne, nisam vjeren. — Je li vam srce potpuno slobodno? — Jeste — on slaga. — Vi ste zaigrali igru kod Bonite. Oh, neka, znam ja. Ona se izdala, i sebe i vas. Bila sam dovoljno lukava da to iscijedim iz nje... Lance, da li znate da je Ren Starr strašno zaljubljen u Bonitu? — To sam jako brzo otkrio. — I svi ste se s njom samo igrali? — To pak nisam rekao. — A šta sad? — Ne diram u nju otkad sam doznao za Rena. — ujte, ovi moji prijatelji iz koledža, a naro ito Barg i Č č Nate, poludješe za onom malom Meksikankom. Ona je upola bijele rase, da, ali u njoj ipak preovladava španjolska krv. — Bonita nije baš takva — usprotivi se Lance. — Jeste. A ja sam ljubomorna na nju. Ali, sve je to zbog Rena. Vi ste po svemu sude i zaista silan, taman kao ona planina tamo. ć Dali ste dovoljno silan da idete Renu na ruku... da ove vragove koleške držite što dalje od Bonite? Oni su nakani da idu do kraja. Jedan ili drugi, a po svoj prilici Nate, dobit e je. ć — Bojim se da baš nisam toliko... silan — odvrati Lance, sve više u vlasti i njene ubita ne umilnosti i svoje paklenski izranjene č taštine. Pustila mu je ruku i uzdigla lice. Njen se savršeni profil sjao kao izbrušen iz dragog kamena. No ni povjetarac mrsio joj je zlatnu ć kosu. 157

— Opet ste me razo arali. č — A zašto biste bili razo arani, gospo ice č đ Stewart? — on kruto upita, bore i se sa sobom, ali gotovo uzalud. — I ja sam ovjek, kao i ć č vi. Prosto naprosto ne valjamo! — Kako se usu ujete! — ona uzvikne, trgnuvši se preneraženo. đ — Bar se nasmiješite kad tako nešto kažete. Ali se Lance nije smješkao. Htjela je ozbiljan razgovor i on joj rekao istinu. Bez ijedne rije i, ona mu okrene le a. Lance uroni u č đ crnu sjenu zida, misli mu se uskovitlale, savjest ga stala pe i, razum ć ga izdao, u njemu je ljubav odvažno ustala u obranu one izopa ene i č prevrtljive ljepotice. Sa tisu u se ludih pitanja borio njegov duh, koji ć nije mogao izna i niti jedinog odgovora. Uop e nije bilo odgovora ni ć ć na što. Zašto mu je postavila onakva izazovna, neposredna pitanja? Što bi bilo lako pobje i od nje, kad bi ona bila samo kao Beulah! Ali ć Madge Stewart ima podmuklu mo da ljude natjera da povjeruju u ć njenu iskrenost. Sam. pogled njen dovoljan je da svaku mušku budalu smjesta uznese, do sedmog neba — do ubje enja da je upravo đ on izabranik! Mozganje njegovo, bez kraja i konca, prekinuše ne iji glasovi č koji su se približavali. Njilh dvoje prilazilo je dvorišnom stazicom. Lance se u mjestu uko i za uvši Madgein srebrnasti, pomalo č č podrugljiv smijeh. — Princezo, ti me tjeraš u ludilo — uo se prigušeni glas č Rollieja Stevensa. — Znaš da ti onaj kauboj ama baš ni emu ne služi. č Tako si mi i sama rekla. Pa ipak, ve si danima strašna sa mnom, a ć sve zbog njega! Oh, ukop ao je brat! č Sidway se nije zacopao u tebe, pa ti je povrijedio taštinu. Osim toga, ti ho eš njegovog konja. Zašto ć ne igraš s ovjekom fer igru? To je pravi ovjek. Nije to neki mamlaz. č č Ali e se ubrzo zaljubiti u tebe, makar znao da nisi poštena prema ć njemu. — Eh, Rollie, a možda ja to želim — naruga se ona. — Šipak! Šta, nema ni mjesec dana da si mi rekla kako bi se udala za mene. — Otad je prošlo mjesec dana, dragi moj. itav vijek! Č — Princezo, ne možeš se valjda udati za jednog kauboja — zapanjeno se usprotivi mladi . ć — Na to još nisam mislila. Ali... a zbog ega ne bih mogla? č 158

— Ti si ro ena dama, fina djevojka. On uop e nije dorastao tebi. đ ć Premda Sidway jeste fin ovjek, i on mi se veoma dopada, Princezo, č ali se ti ipak ne možeš udati za njega. Oh, pa uop e je glupo pri ati ć č o tome! — U redu, onda se okanimo takve pri e... Rollie! Jesi pametan, č da me ljubiš ovdje, na mjese ini? č — Kladim se da te on ipak ljubio na mjese ini — muklo odvrati č mladi . ć — Tko, on? — Tvoj kauboj! — Nikad mu to nije ni na pamet palo. — Da, meni si našla pri ati! Šta misliš, da u ti to vjerovati? č ć Uslijedilo je neko tiho gušanje, ulo se kako se djevojka protivi, č potom se za uše poljupci. ć — Rollie, nema nikakve potrebe da mi trgaš odje u. Podigni mi ć kaput. I upamti, le a me i previše bole, da bih se grlila. đ — Draga... ja naprosto izludim... im ti okusim usne. Samo č zalebdim... — Moj novi ruž. Sve ti je lice umazano. Bit e da je i moje. ć — Princezo, reci mi prošteno... zar te onaj Sidway nije nijedanput poljubio? — Nije, Rollie. Stid me priznati, ali to nije nikad niti pokušao. — Pa što ga je sprije ilo? Kao da te nije mogao poljubiti! Svi te č momci ljube! To se u cijelom koledžu znalo! — Gusane ljubomorni! Mogao je, zna se, a i momci me ljube, zna se. Meni se to svi a. Uostalom, šta je to poljubac? đ — Ali ti znaš kamo poljubac vodi, Princezo Stewart! — Je li? Pa, mene nikamo odre eno ne vodi, osim što mi se đ haljina zgužva i šminka upropasti, kao što si sad ti u inio. č — Izvini. Ali, u ludilo me tjeraš... Poljubi me za laku no , ljubavi. ć Dat mi pravi poljubac, kao što si to radila... — Evo ti, mali moj. Hajde, da se vratimo. Hladno mi je. Tihi koraci i prigušeni glasovi postepeno se izgubiše. Lance po e stazom, posr u i poput slijepa ovjeka. Dobio je traženi đ ć ć č 159

odgovor. * * * Svakog se jutra Lance budio kao u sjenci prijete e opasnosti. ć Šta li e se danas zbiti? Ili — šta ć Madge sad sprema? Lanceu od toga nije bilo niti lakše niti teže ali se inilo kao da je sudbinski č predodre en da se nade na licu mjesta kad god se ona zatekla u đ nekoj nevolji. Razne se zgode dogodiše Madgeinim gostima: Šarac se otrgao i odjurio s Beulah na sebi; Pequita, ina e slaba pliva ica, bit e pala ili č č ć ju netko gurnuo s odsko ne daske na jezeru, ali je malo manjkalo da č se udavi; Maramee je tako gadno ozlijedila koljeno da nije mogla jahati; Allie se tako re i nije micala s pijeska na obali jezerceta, pa ć je izgorjela na suncu. I tako, nezgodne se zbivale usprkos tome što je Lance po Stewartovu zahtjevu pazio na djevojke. Prema Starrovim rije ima, primicao se dan odlaska na odavno č planirano putovanje u brda; ovo je pak onoj dvojici kauboja zbilja bio preveliki posao. Starr re e drugaru, kako pokušava nagovoriti č Madge neka sobom povede kravare i jednog kuhara. Momci su jednom otišli u skitnju za svoj ra un, pa su se izgubili č na nekih desetak milja od ranca. Drugom prilikom kriomice odoše u grad, pa se na ran vratiše tek sutradan kasno, zbog ega ih je č č Madge nazvala »gomilom protuha«. Me utim, kad se đ Madge štogod desilo, bilo to najmanja sitnica, ili pak nešto doista ozbiljno, kao što je bio slu aj s Dervišom, Lance č bi se nekako uvijek našao na mjestu. Jednog se jutra tako zatekao gdje u sebi tmurno preme e takve doga aje, i pita se nisu li dva ć đ takva posljednja slu aja bili možda namješteni, mada ga je, s druge č strane, zbog takve sumnje zapekla savjest. Poslova je bilo bez kraja i konca. Sad je radio na jednom ambaru. Ren je bio poveo momke na pecanje. I upravo u jednom trenu kad je Lance bio zaboravio svoj jad, iz velike staje odjeknuše nekakvi lu a ki vrisci. đ č »Kao da su se uplašile. Šta je, kog pakla?« izmrnđao je natmureno i krenuo prema staji. Prvi su vrisci možda bili samo sumnjivi, ali oni koji im slijediše nagnaše Lancea u trk. Poletio je stazom. 160

Djevojke su bile u jezivom strahu, vriskale su, o i unezvjereno č iskola ile, na smrt su problijedile. Odmah se vidjelo da se neko zlo č desilo. Jednim pogledom uo ivši da u grupi nema č Madge, Lance grmne: — Gdje je Madge? Šta se ovdje doga a? đ — Oh, oh, poginut e! ć — Spasite je, kauboju, za ime božje! — Ako padne, bit e... bit e užasno! ć ć — Gdje je? Šta se doga a? — opet je dreknuo Lance. đ — Djevojke, ako mu kažete... ubit u vas — odnekamo je dopro ć prodoran Madgein glas. — Lance, iza ite odavde! Da se niste usudili đ pogledati! U tom Lanceu pritr i č Beulah Allen. — Klatila se na konopcu u staji, s jednog kraja na drugi, uhvatila se za samu om u!... Potom negdje nešto popusti i ona kao č munja sune ka krovu... Eno je! — To eš mi platiti, Bu ć Allen! — krikne Madge. Uto Lance spazi Madge, kako visi ispod samog krova, gdje ju je uže odvuklo do samog kotura. Om a je s njenih bokova skliznua do ispod pazuha, pa č je za sobom povukla haljinu, ali je Lance vidio samo one njene užasno iskola ene o i i pomodrjelo lice. č č — Odlazite! — vrisnula je djevojka. — Madge, u strašnoj ste opasnosti — vikne Lance — Hvatajte kotur! — Radije bih umrla... nego da me vi... — Nisam se zagledao u vas! — razbjesni se Lance. — Nisam uop e pogledao u ć vas... niti mi je uop e stalo da ć gledam... zar još nikad niste uli za džentlmena?... Držite se!... č Pomozite mi, djevojke. Nabacajte ovdje sijena ispod nje... ako padne... Kao pomaman stao je trgati ogromne naru aje sijena s plasta i č dobacivati ih djevojka-ma. One su se zdušno dale na posao. Potom Lance pojuri k to ku za okretanje kotura. Bila je to starinska č naprava. Teški kamen, što se na to ku nalazio, pokrenuo se s mjesta č stao obrtati to ak koji je povukao uže naviše. č 161

— U redu — vikne Lance, im je odriješio konopac i vrsto ga č č stegao. — Sad pustite kotur... Spustit u vas... Držite se za konopac. ć — Stiš e me... ugušit u se — derala se ć ć Madge. Najzad je dosegla tlo i uže olabavi. Od djevojaka, koje su opkolile Madge, digao se itav kor izraza su uti i miline. Uzradoš enih o iju, Bu č ć ć č Allen pri e Lanceu. đ — Ništa joj nije. Ja bih rekla ovako: ovaj put je zaista vrsto č stisnuta. Lance se prima e krugu oko č Madge, koja je ležala na sijenu. Bio je ostao bez daha, ne samo zbog napora ve i zbog uzbu enja. Bu ć đ mu su utno položi ruku na mišicu. Lance je imao utisak da je ova ć djevojka vrijedna simpatije, usprkos njenom naopakom odgoju. — Djevojke, kako joj je? — istisne kauboj. — Izgleda, dobro — odvrati Allie koja je kle ala na sijenu. č Madge je položila glavu u krilu Maramee. Djevoj ina haljina bila je č dovedena u red. — Gdje je taj zmajoubica? — upita Madge slabim glasom, ali o igledno nemalaksala duha. č Bu Allen povu e č Lancea k gomili sijena na kojoj je ležala Madge, bijela kao kreda. — I baš vi! — uzvikne djevojka gledaju i u ć Lancea nekakvim nedoku ivim pogledom č — Baš ja... šta? — Da budete taj koji e me zate i u toj situaciji. Ja sam se tako ć ć igrala kad sam bila mala. Nikad mi nije palo na pamet da pogledam u to ak, što sam budala... č Sidway, molim vas obe ajte mi da ne ete ć ć re i ni Nelsu, mi tati, ak niti Renu. ć č — Niti do sada to nisam u inio, gospo ice č đ Stewart — mirno otpovrne Lance. — Otpratite me do kola — ona ć ć e, pa uz pomo Allie i Maaramee s mukom ustane. — vor te proklete om e utisnuo mi se u meso na č č le ima. đ Djevojke pomogoše Madge da se popne u kola, potom i same u oše. Allie zauzme mjesto za volanom. đ Madge se naže na vrata i nesigurnim prstima povu e skute Lanceova prašnjava prsnika. č — Da li sam vam zahvalila? 162

— Niste. Ali, nije ni potrebno — užurbano odvrati Lance. — Ama što kažeš! — upadne Beulah. — Trebala bih biti bar toliko pristojna. — Ona eka nešto jako važno i veliko — tiho e Allie. — Bilo č ć kako bilo, Lance, mi vam sve zahvaljujemo od sveg srca. — Lance Sidway, više me nemojte spašavati — zapovjedni ki e č ć Madge. — Ni od konopaca, ni od ograda, ni od konja, ni od kola, niti od studenata ili ganstera, niti od mene same. Ako to opet u inite, ja č ne odgovaram za sebe. — Je li to nare enje? đ — Da, to je nare enje. đ — Hvala. Idu i put, mene ne e biti. Ali me ne e biti niti na ć ć ć vašem pogrebu! Kola krenuše. Lance je nekako bio ubije en da je za slijede ih nekoliko dana đ ć uspio izma i kojekakvim nevoljama samo zahvaljuju i tome što se ć ć pommo držao što dalje od klape djevojaka. No, unato tome, nije č mogao izbje i a da od Rena, na kojem je ostao teret tog posla, ne ć čuje za njihove raznorazne nezgode i nevolje, o kojima je drugar s užitkom brbljao ne samo u toku ve ere, nego dugo posle nje, na č Lanceovo nezadovoljstvo. Me utim, neraspoloženje mu se još više đ pogoršalo otkrivši kako sam uli uši kad god se na e malo dalje van ć đ dometa sluha. Ali, tre eg dana na ve er, zbog tko zna kakvih razloga, Ren je ć č bio šutljiv i tmuran. Nels mu uputi nekoliko »skliskih« pitanja. A kad je Lance uz to dometnuo: — Zar su našoj pudlici skratili rep? — Ren samo izleti iz sobe. — No, rijetko je kad takav — zamišljeno re e č Nels. — Mislim da jedan od nas dvojice mora nešto poduzeti. — Idem ja, Nels — odvrati Lance, zapali cigaretu i iza e za đ Renom. Došao je do Renove kabine, primijetio da je svjetlo ugašeno, pa pokuca i re e: č — Izvini, start moj, samo sam se šalio. — Ma nego, znam ja to. U redu je — promuklo odvrati Ren. — Nešto ti nije po volji, Ren? 163

— Da, tako nešto... Danas su od mene napravili užasnu budalu! — Tko? — A šta misliš tko? — Bonita! — Ta mala balavica!... uj, pa ona je pošašavila . za onim Č momcima. A ja tu baš ništa me mogu. — Nemoj ni pokušavati. Ta oni se samo zabavljaju, Ren. — Paklenska je to zabava! — gorko uzvikne kauboj. — Ren, ja sam zbog tebe digao ruke od Bonite. Možda to nisam trebao u initi. Ja sam se njoj svi ao. Ali, ja sam ti drugar, to valjda č đ znaš. — Imaš vraški pravo da nisi trebao ostaviti Bonitu. Oni momci u posljednje vrijeme jure za njom i njenim prijateljicama da sve praši, i to bez Princezina znanja. — To nije dobro, Ren. — Nije dobro! Pa to je paklenski loše, ako mene pitaš! — Dobro, po i u kod male, pa u joj o itati bukvicu, Ren... Ali, ć ć ć č zaboravio sam te pitati... Tko je to od tebe napravio budalu? — Pusti to sad, drugaru. Nije me volja da te ujem kako č vrištiš... Lance po e cestom prema redu visokih topola gdje je selo đ ležalo. No je bila prijatna i topla. Veseli glasovi kod jezerceta ć svjedo ili su da se na njemu nalaze no ni kupa i. S ljetnom no i č ć č ć lijepo su se slagali zvu i gitare i španjolska ljubavna pjesma. Na č jednom zavoju Lance skrene ulijevo, pa pode dugim drvoredom topola. Prošao je pored nekih praznih ku a, pa pored osvijetljena ć du ana, i došao do bu ne kr me. Pod sjenicom prekrivenom ć č č puzavicom nikoga nije bilo. Zavirio je i spazio samo muškarce, Meksikance, ali nigdje nikakve djevojke, niti bijelaca. Prošao je na drugu stranu ulice, pa polako pošao u dubokom mraku ispod dugog niza topola ka ku i ć Dannyja Mainsa. Došavši do ugla, zastao je u sjeni. Kapija se nalazila nešto malo dalje. Namislio je da se malo zadrži tu, pa tek kasnije u e u ku u. U ku i su svjetla gorjela i iz nje đ ć ć se ula muzika. Uto se pojave tri gologlave djevojke sa šalovima č preko ramena. Prva je bila Bonita. Zastale su, stale se nešto uzbu eno došaptavati, o igledno su nekoga o ekivale. Lance se javi, đ č č 164

a Bonita se trgne, pa mu polako pristupi, dok su druge dvije djevojke ostale na mjestu. On joj po e u susret kod kapije. đ — Zdravo mala. Kamo ste to krenule? — On, gospodine Lance. Bojala sam se da to nije moj brat Manuel... ovaj... imam sastanak. — To se i vidi. Slatka si kao divlja ruža!... Bonita zar si ti izdala i Rena i mene? — Ne nisam. Ali, tebe vaše nisam vidjela, a njega jako rijetko. On je ljubomoran. Pokušao je da mi zapovijeda. A ja to ne mogu podnijeti, Lance. — Nemoj njega za to kriviti. Je li te upitao da se udaš za njega? — Nije — odvrati ona.— Ali je zato rekao da sam ja tako loša, da nije siguran da li me ho e. ć — Pa, gadne su to rije i... Ali, č Bonita, da li si ti ipak malo vrdala u posljednje vrijeme? — Nisam toliko koliko misliš. Ve eras sam prvi put pristala da č iza em. Franciska i đ Maria su ve izlazile. Mene je strah. Ako tata ć dozna, on e me izbi evati. ć č — Ostani kod ku e. Ili do i sa mnom da posjetiš Rena, rastužio ć đ se. Pusti druge neka po u same. đ — Lance, da me ti za sebe tražiš, ja bih pustila ne znam kakav sastanak. Bih, drage volje. Jer su ovi momci iz koledža ionako prehitri za Bonitu Mains. — uj zlato. Nemoj biti šašavica. Nema ni eg zla u tome da Č č ideš, ukoliko odbiješ da piješ. Zabavljat eš se u kinu i na plesu. ć — Oni ti svi piju kao smukovi. — Tako je. — I Lance se nasmije djevoj inoj iskrenosti. Privu e č č je k sebi i poljubi je. — Bonita, ovo dobro upamti. Ti se meni svi aš, i đ ja te volim više nego ti momci, gosti gospo ice đ Stewart. Ali, Ren tebe istinski ljubi, draga, i ja to znam. A mrsko mi je gledati kako ta ljubav propada. Budi dobra mala. Obe aj mi nešto: sutra u ve er ć č ć ć emo se ti i ja sastati, otprilike u ovo doba, pa emo porazgovarati. — Obe ajem, Lance — ona uzradoš eno odvrati, drže i ruke na ć ć ć njegovim mišicama. — Ve eras ne u piti. Ali, utoliko ne budeš mogao č ć pomiriti mene i Rena, znaj da nije mojom krivicom. — Bravo! Dobra si ti Bonita, a Ren je staro zakeralo. Uredit 165

ćemo to... Hej! Otkud sad ova kola? — To oni dolaze. Možda bi bolje bilo da te ne vide. Kauboj je potapše po crnoj kosi i hitro se povu e u sjenu stabala. Ali kola ne č pri oše blizu ku e, pa Lance nije uspio vidjeti ija su. Djevojke đ ć č izletješe iz dvorišta. Do ekaše ih radosni pozdravi. Kad su kola č krenula, Lanceu se u ini da se netko drži za njih otpozadi. Uvjeren da č je dobro vidio, on po e cestom, pa polako nizbrdo. Znao je da ako se đ ono netko uhvatio za kola, ne e izdržati dugo po ovakvoj esi i uz ć č brzinu kojom oni momci jure. Kola, me utim, đ ubrzala su tek kad su došla do ravnice u dolini. Lance produži put, stiže i sam do ravni, kojom je do izvjesne ta ke č bilo teško i i zbog jaruge i pijeska. Najzad se Lance riješi da digne ć ruke od orava posla i ve se spremao da okrene natrag, kadli naleti ć ć na nekoga koji je sjedio na rubu ceste. Njegovo iznena enje uve a đ ć mali, zvonki, srebrnast smijeh. — Lance Sidway! Ve sam se pitala kad ete sti i — re e ć ć ć č Madge Stewart. — Nek sam uklet! — To sam ja ukleta. Uklela me sudbina da me redovito vi vadite iz svake platke. — Zaista je to za vas gadno. Niste sami? — Da, jesam. To smo Allie i ja skuhale. Trebalo je da se uhvati za drugu stranu kola. Ili se nije na vrijeme uhvatila, ili je negdje ispala. Niste naišli na nju uz put? — Nisam. Uop e je nema. Vidio sam samo jednu priliku koja se ć držala za kola. — Vidjeli ste me? A kada? — Dok su kola stajala kod Mainsove ku e. Bio sam s Bonitom. ć One druge dvije ekale su u dvorištu. č — Oh, tako! Pa da, vi se u as stvorite! Jeste li vidjeli koji su č momci bili? — Nisam. To me nije ni naro ito zanimalo. č Bonita mi re e da su č ti momci nešto prehitri za nju. I kona no, šta č Bonita radi, mene se ni najmanje ne ti e ali je rije č č o Renu pa me zato interesira. Zato sam od nje zatražio da ne pije, i ona mi obe a da ne e. Jer, ako ovjek ć ć č umije, onda se na Bonitu može lako utjecati. 166

Ja sam u odnosu na nju nastupio kao Renov prijatelj, ukoliko shva ate šta želim re i. ć ć — Nisam shva ala sve do sada — otpovrne mu ć Madge. — Mi djevojke mislile smo da e momci i i u gostionu u ženskom društvu. ć ć Mislim da je nepošteno od njih, a naro ito od č Barga Hillcotea. Upravo se vjerio sa Maramee! Da, sad sipam žu ... Lance č Sidway, pokvareni su muškarci! — Je li? — odvrati neuvjereni Lance. Njemu se inilo da na njoj č ima ne eg neuobi ajenog. Nje se ni pomakla, samo je sjedila, č č naslonila se na ruke koje je zabacila iza sebe, a jedna joj noga visjela nad jarugom. Na svijetlu zvijezda ogledahu se njeno ljupko lice i izražajne o i. č — Maramee bi zbog ovoga raskinula vjeridbu s Bargom. I ja bih tako u inila. A bila je toliko sre na... Samo se nadam da Allie nije č ć negdje pala... Morala bi svakog asa sti i. č ć — Šta je s vama? — odjedared upita Lance, i naže se njoj bliže, da joj zaviri u lice. — Mislim da sam se ozlijedila — ona e, a velike o i nedoku iva ć č č pogleda uperi u njega. — Šta ste ozlijedili? — Nogu. Ovu. Mislim da sam iš ašila zglob, ali nisam sigurna. č — Dozvolite da pogledam. Lance klekne. Bjla je skinula cipelu i arapu. Na svjetlu č zvijezda bjelasala joj se noga i stopalo. — Pustite! — kriknula je, ali se on nije obazirao dok nije vrisnula od bola. — U redu, u redu, praskalo!... Da vidim možete li je micati. Savijte je! — Oh, to mogu. To me ne boli. — Zglobu nije ništa. Nategli ste miši , bit e tako eto. Mirujte i ć ć č ć esto držite u toploj vodi, pa e vam do sutra ili najkasnije prekosutra pro i. ć — Moram pješke ku i. ć — Ne morate. Ne možete. Ja u vam dotjerati kola. ć — Ne u da itko ista dozna ć o ovome, a znat e ako budem došla ć 167

kolima. Morat u se uvu i u svoju sobu preko zapadnog krila. Moram ć ć pješke. — Besmislica. Ja u vas ponijeti. Ona udari u neobuzdan ć smijeh. — Mogu. Jak sam — živo i uslužno prosvjedi zapanjeni Lance. — Mogu odavde tamo baciti vre u pšenice, sto funti tešku. ć — Jak ste? Znam da ste savršeni Herkules, gospodine Sidwayu — ona e izazovno. — Ali ne dozvoljavam da me kao vre u nosite ć ć naokolo. Vrlo oprezno je stala na nogu i krenula. Lance je znao da ju noga mora gadno boljeti im njom dotakne tlo. Uzeo ju je ispod č pazuha i upol nosio. Došli su na neki put, pa se inilo da je djevojci č sad lakše. Me utim, kad su stigli do borova, ona je teturala. Samo, đ bila je od onih što se naprosto ne predaju. — Zašto ne ete da vas ponesem? — on najedared upita. — ć Jednom ste mi ve dozvolili. ć — Upravo zato sad ne u. ć — Ako igdje ima udnija i prkosnija djevojka od vas, ja u č ć pojesti svoj šešir! — Što me strah da to ne u inite! — ona ortjpovme. č Produžila je, ali je Lance vidio da ne e mo i daleko. On je ć ć č đ ekao, uzbu en i u nedoumici. Najzad ona gotovo u jednom dahu opsuje i jekne. Bez ijedne rije i više on je podiže na ruke i nastavi č put. Namještaju i ruke tako da njoj bude što udobnije, on e: ć ć — Tako. Zar nije bolje! Niste tako teški uostalom. — Zaista, bolje je. Ali, i riskantnije, bojim se — odvrati ona čudno izmijenjenim glasom. Bio je prisiljen da pogleda u nju. Prije ovog, sve se inilo u redu. č Njemu je bilo drago što e joj prištediti bol. Sad je njena glava ležala ć visoko na njegovoj desnoj mišici, gotovo na njegovim grudima, lice njeno bilo je okrenuto njemu, i ta divna blizina namah ga uzbudi. Gledala ga o ima iji izraz nije nikako mogao doku iti. č č č — Riskantnije? Objasnite, šta želite re i? — on upita. ć — Kao što vidite, potpuno sam bespomo na. A u vama bi se ć mogao probuditi pe inski ovjek... Mada to zapravo ne bi bilo loše. ć č Ali ste po svoj prilici ve poljubili Bonitu... ć 168

— Jesam. I to Rena radi... uglavnom. — Oh, bogovi, ujete li ovo?... A sino bez sumnje je Bu č ć Allen bila na redu. Došla je sva umazana šminkom. Blistala je. Uzoholila se kao sam avo. I kad smo je stali zadirkivati, nije nijekala. đ — Gospo ice đ Stewart, sino je nisam ni vidio usprotivi se ć Lance. — Dajte, zaboga, okanite se tog »gospo ice«... nekako, đ neprirodno zvu i... I dobro da ste vi bili sa Bu, biste i vi nju poljubili? č — To bi zavisilo potpuno od nje. — Što ste kavalir! Kad bi ona žudjela za dodirom, ili za olakšanjem, vi biste bili savršen utješitelj... Lance, od vas mi se smu i. č — To znam. Ali zašto, zašto? — on se razbjesni. — Mora da je zato što ste lažov. — Dobro, Madge Stewart, a vi se meni smu ite još gore, jer ste č nevaljalica. — Pustite me. To ste mi ve jednom rekli. Radije bih umrla nego ć da... — Jezik za zuibe! Umirite ukoliko ho ete samo ete najprije ć ć ku i. I baš bi mi bilo drago. Volio bih da se zagušite vlastitim ć poganim jezikom. U Lanceu su rasli i bujali i bijes i duboko poniženje, i još neka čuvstva. — Djevojke misle da imate silnu narav, da ste divan ovjek. č Gospode! — i ona ispusti nekakav mali, zvonki smijeh, koji u Lanceu rasije e poput ledena noža. č — Vaši prijatelji to isto misle za vas. Ali su oni svu praznoglavci. Ne poznaju vas uop e. ć — A vi me poznajete! — Poznajem, i te kako dobro. Bolje nego što vi možete zamisliti — Srkne Sidway. Zastenjao je pod silinom tereta što ga je tištio. Na pola puta do ku e, sjeo je na jednu klupicu ispod borova, da bi došao k sebi, ć ali Madge nije pustio iz ruku. Osje ao je kako njeno srce kuca uz ć njegovo. I najedared mu pade na pamet šta je ona rekla Rollieju 169

ranije. Naelektriziran mišlju koja se iz ovog porodila, u njemu ustade prkos i odvažnost. Djevojku obavije svojim dugim rukama i posve je privu e na grudi. č Madge je bila potpuno mirna, Potom je poljubi, s nikakvim posebnim osje anjem, ve više u znak uvoda. ć ć — Mislim da je ve bilo ć vrijeme — izmuca Madge. Zatim, teturaju i pod boroviima, stao ju ljubiti po obrazima, ć o ima kosi, vratu, i najzad, na njen prosvijed zape ati joj usta svojim č č usnama, u jednom beskrajnom poljupcu u koji je unio cijelo svoje bi e. ć — Proketi bili! — istisne ona, u trenu kad je on zastao da povrati dah, i stane ga tu i pesnicama i vu i za kosu. — Vi me ć ć vrije ate! đ — Vrije am đ vas! Zaboga... pa to... nitko ne može — naruga joj se on, okra ala daha. — uo sam... kad ste rekli... da bi vam se to... ć Č dopalo..: — uli ste... Č šta! — A moji poljupci nisu gori od poljubaca onih momaka, a uz to č ć đ iš i, do avola! I svježiji, jer nisu izvježbani u rasipanju naokolo. Prignu se nad nju, digao joj lice i stisnuo glavu da ju nije mogla ni poma i, i stao ć je kao pomahnitao ljubiti u usta. Poljupci mu zagušiše njen vrisak. Nakon ludog i o ajni kog pokušaja da mu se č č otrgne, ona mu klone na rukama. Ljubio ju je svakim korakom, putem pod borovima, pa kolnikom, gotovo do samog pro elja ku e. Prošao č ć je dalje, i kad se ponovo našao u grmlju produžio je da se halapljivo gosti njenim usnama, kao da mu je glad sve više rasla. Tek kad je došao do zapadnog krila ku e, i stigao od njena prozora, uo io je ć č promijenu na njenu licu, usnama i tijelu. O i je sklopila, kapci dugih, č uzvijenih trepavica; usne je rastvorila, i na njima je gorjela neka č č udna, slatka vatra; grudi je pritisla na njegova prsa. A uo io je da mu je rukom obgrlila vrat tek onda kad ju je podigao da je kroz otvoreni prozor spusti u sobu. Pažljivo ju je spustio na pod, potom, iscrpljen, opustošene duše naslonio se na prozorski okvir. Ona se protegne, sjedne, pa se s mukom podigne i popne na krevet. Gledaju i ju, Lance je iš ekivao, eznuo za tim da ga ona izbi uje ć č č č rije ju, ma koliko kod mu to gorko bilo. Ali ga je ona samo šutke č gledala. Na svjetlu zvjezde vi ao joj je lice, onako kakvo e zauvijek đ ć nositi u svom srcu. — Princezo — po eo je, muklim šapatom — ja... Nije smogao č 170

snage da produži. 171

GLAVA 9. Sjedila je na krevetu, i napeto zurila u tmicu s one strane prozora, u koju se Lance Sidway izgubio. Njena su utila jednim ć djeli em primala pospani mrmor vode, šuštanje liš a, zriku cvr aka, ć ć č pored bu nih glasova i vesela smijeha nekih njenih gostiju u dnevnoj č sobi. Osim ovoga, sva su joj se istan ana utila slivala u goru im č ć ć obrazima i vratu, grudima, a naro ito k usnama koje su gorjele od č stravi nih cjelova onog kauboja. č Razum i svijest joj nisu mogli odjedared raskinuti, tu aroliju. č Trljala je bosu nogu i lanak. Otvrdnulo meso na nozi, i vru ina, č ć zna ili su da je tu ozljeda, ali ona nije osje ala bola. Ponad svih tih č ć osje anja grmjela je istina, njenom duhu sve jasnije. Ona je prešla ć č č đ itavu skalu nevjerojatnih uvstava — okusila je uvredu, iznena enje, zaprepaš enje, bijes, pa je prešla na nenadanu, zagušljivu provalu ć ljubavi, udljive promjene raspoloženja, izranjenu taštinu, zlovolju i ć strasnu mržnju, pa je upoznala kolebanja, prepustila se beskrajnim greškama i sumnjama, i tako je, pošto je danima bacana gore dolje, nakon ovog ve erašnjeg drskog č nasrtaja na nju, spoznala da je gotovo, najzad i zauvijek ludo zaljubljena. »Ja... ja to mogu podnijeti!« šapnula je Madge uzdrhtalim prstima dodirujući vrele usne. Ne pla e. Milosti ne traži. Kuša ono što č je nadrobila. Ali nije onakva kakvom on nju smatra — ova je pomisao njome prostrijelila poput užarena taneta. Od samog po etka sve je č ispadalo na njenu štetu. Njen zapovjedni ki zahtjev da dobije konja. č Ne — nije s time po elo. Susret s gangsterom Uhlom! Otuda je s tim č momkom iz Oregona stvar po ela naopako. I nakon toga je naopako č išla svaka i najmanja stvar ica: i to je skrivala svojom udljivosti i č ć 172

podvalama, neiskrenoš u i ć vrdanjem, ružnim jezikom, otvorenom porugom. Bit e da ju je uo kad je rekla kako voli da se ljubi. One ć č ve eri kad ju je on razbjesnio, pa je kasnije srela Rollieja. Ali, u toj č izjavi nije bilo ni eg ega bi se morala postidjeti. Bila je to istina, s č č tim što je onog trena htjela izmu iti Rollieja. Kauboj ima u sebi nešto č što oni momci nemaju. Njegov malopre ašnji postupak s njim nešto đ je što se stubokom razlikuje od njegove prirode. On nije želio da ju poljubi. On ne odobrava njene postupke. On ju prezire. U njega mora da je neka mrska osobina po kojoj mu je njena sloboda u poljupcima odvratna i nepodnošljiva. Sveti muke momaka koje je ona poljubila i zaboravila. Uvredljivi napad na njenu li nost mogao bi se promatrati č s tisu u uglova i aspekata — ali iz njih sviju izbija samo jedno, ć strahotno otkri e! A to je — da se ma ljubavi, kojim se ona toliko ć č nemilosirdno i tiranski poigrala, najzad stuštio na nju! Prosto neshvatljivo! Da ovog asa Lance č Sidway u e u sobu i zgrabi je... Ali đ ne on nije shvatio da je, ona, na kraju, stala uzvra ati njegove ć poljupce, stala ih uzvra ati iz dna duše. Odjedared se ć Madge stane tresti od pomamne jarosti. Ubila bi ga. Da ga vežu konjima za repove, malo bi bilo. Ne smije živjeti i ljubiti djevojke kao šta je Bonita, u njegovim bademastim o ima ne smije sunce sijati nekoj č drugoj... — Oh, gluposti! — gordo plane Madge, odjedared sita same sebe, toliko umorna da je i sam bijes iš ilio iz nje. — Ve sam prešla č ć svaku mjeru s ovim mozganjem! Bit e da su je uli, jer uskoro kamenim hodnikom odjekne ć č kuckanje petica. — Princezo! — živo je vikala Allie. — Jesi to ti? — Jesam. Psujem. U i. Da ti nešto pri am. Šta je s tobom bilo? đ č — Meni? Ispala sam — šapnu Allie. — Prašina me zaslijepila. Kola prošla dalje i ti s njima. Ja sam nekako odbauljala u sobu, i isprala o i. Poslije sam otišla u borove, niz cestu, tražila sam te. č — Onda je pravo udo kako nisi vidjela onog kauboja kako me č nosi, ili ga nisi ula kako me ljubi. A mora da je odjekivalo kao da se č vodi boj za opstanak ovje anstva! č č — Princezo! — Polako, draga. Ja sam ti sakata. I ja sam ispala s kola. Ozlijedila sam nogu... Pomozi mi da odem u kupatilo. Uz pomo prijateljice, ć Madge je toplom vodom izlije ila bolnu č 173

nogu, vezala ju, i otkrila da može hodati bez šepanja. Poslala je Allie neka pogleda gdje se tko nalazi, pa neka se vrati da spava s njom. Sa zadovoljstvom se proteglila u krevetu, u mraku, i uzela razmišljati. Nešto kasnije, Allie se vrati, pipaju i pre e put do ć đ kreveta. Dvije prijateljice zagrliše se, obje ganute uvstvima. č — Mama ti je išla spavati — šapne Allie. — Snake je igrao dame s tvojim tatom. Rekla sam im da si umorna. Tata ti se iznenadio. »Madge umorna« rekao je. »Tako što još nisam uo.« Jadnik, i on je č sam umoran. Princezo slutim da se on nešto brine zbog tebe i nas... — Pusti to! Gdje su bile djevojke? — U svojim sobama; lijen are, maze se, brbljaju. Osim Bu. Ona č je vani, traži kauboje, tako Dixie re e. č — Oh! — uzvikne Madge u gorkom jadu. — Šta ti je draga? udno mi se držiš i govoriš. Vru a si. ini im Č ć Č se da imaš vru icu. ć — Vru icu! Haha! Da, imam, galop ć iraju u vru icu... A šta je s ć ć de kima? č — Igraju pul. Nisu htjeli povesti djevojke. — Namješteno da štite one tri bitange! — šapne Madge. — Svi su u dogovoru za to... uj me, draga: u onim kolima su bili Č Barg, Dawson i Brand. U selu su uzeli Bonitu i njene prijateljice. Otišli su u grad. — Princezo! Nje mogu e! ć — Kažem ti. šta ti o njima misliš, a naro ito č o Bargu? — O Bargu?... Da je protuha, to je za njega još prelijepa rije . č Prljava, sitna bitangla! Upravo je kona no osvojio Maramee, pa izvodi č takvu svinjariju! A Maramee je sva sretna. Ona ga smatra savršenim. Kad to uje, srce e joj pu i. č ć ć — Ne smije uti. Da joj nisi rekla. č — Ali, draga, oni ne misle zlo. — Tko? — Pa, Barg i ona dvojica. — Ni ja ne mislim da su zlonamjerni, ali me to jedi; Allie. U inila č sam sve što sam mogla da cijelu klapu zabavim. Divni su, samo što svak ho e da radi ono što je njega volja. A zamisli da im se desi ć 174

kakva nesre a, ili zapadnu u kakvu tu u, ili se napiju, pa ć č ih ne bude cijelu no ! Takove se stvari dešavaju i kad se zlo ne misli. Šta bi moj ć tata rekao? Sva se naježim kad samo pomislim na to. On je tako krasan. Vjerujem da sam i ja takva... Oh, do avola!... A šta bi đ Danny Mains rekao? Stari, dobri kauboj. On obožava onu svoju crnooku namigušu! Šta bi onaj kauboj u inio? Nebesa! č — Princezo! Netko e te uti. Onaj kauboj? Misliš na ć č Sidwaya? Pa šta se to njega ti e? č — Ne ti e ga se, je li? č Ren Starr mu je drugar! Ren ve dugo ć obožava Bonitu. A Lance se njoj udvarao za njega. Što bi se on raspalio! Ve eras je bio bijesan, možda zato što sam... Allie, taj bi č kauboj pozvao de ke u štalu... č — Ali, draga, ništa se strašno još nije desilo. I ne eć se desiti. — Jest, desilo se... meni — šapne Madge slomljenim glasom. — Smrt bi mi bila upola lakša. — Princezo, jesi li luda? Šta to govoriš; šta se desilo? Madge pritisne vjernu prijateljicu uza se i stane se tresti u groznici. — Pala sam s kola, na cesti. Ozlijedila nogu. Skinula sam cipelu, i arapu. Sjela sam na rub ceste i ekala. Znala sam tko e č č ć nai i. Mogla sam se u život okladiti. I zaista, došao ć je: Sidway, onaj ukleti gizdavac što svugdje zabada nos. Po eli smo razgovarati i po č obi aju za tren dva ve smo htjeli jedan drugom, iskopati o i. Potom č ć č je on otkrio da mene boli noga. Onda je nešto malo bio ovjek. Nisam č mu dozvolila da mi dotjera kola niti da koga prizove, i po ela sam č hodati uzbrdo. Ali me boljelo! Nije dugo prošlo, on me zgrabio na ruke i ponio. Ja sam ga malo vrije ala, jer sam znala da e me đ ć poljubiti. Nema toga, koji bi se našao u takvoj situaciji sa mnom, a da me ne bi poljubio. A bilo me strah da on to u ini. č Allie... meni... meni se on previše dopada... Dobro, ubrzo me i poljubio. U po etku, č bila sam bijesna kao nikad... Malo kasnije, dopalo mi se. Mislila sam. da e me živu pojesti.. Allie, on je u meni uspalio požar. Da nisam ć bila sva bez snage, ja bih... Oh! Ali se nisam mogla ni poma i. Tek ć kad me ubacio ovdje kroz prozor shvatila sam da sam bila u transu... da sam, na kraju i ja njemu poljupcem uzvra ala svaki njegov ć poljubac. Šta je sve bilo, to se tek sada postepeno prisje am. Sjetit ć ć ć č u se i šta mi je rekao, pa u ti ispri ati... Allie, draga moja, ja sam tebi ovako usred no i mnogo toga napri ala, nakon mojih sastanaka i ć č 175

sa znanim i sa neznanim de kima. Ali, šta ti na ovo kažeš? č — Princezo, ti njega voliš — šapne zapanjena Allie. — Haha! Zna i shvatila si? Što si promu urna, mila! Ne misli na č ć mene, na moju pokvarenu, dvoli nu prirodu... ve misli na to šta č ć Lance Sidway kani! To mi reci! — Madge, naprosto je ljudski nemogu e da te on ne voli. ć — A zašto? — Jer je muškarac. A ti si ga stavila na paklenske muke. Gledao te svaki dan i svaki as... Šta misliš, č Madge, meni je njega bilo žao neki dan, kod jezera. Ti u onom nepristojnom kupa em, ć kostimu... a ti momci te valjaju u pijesku! A on, tamo, kao zakovan, dužan da nam živote spasi ako nas gr uhvati u vodi! č — Opet greške. Ali, da li si na njemu šta opazila? — šapatom bubne Madge. — Vidjela sam mu pogled u o ima. Ti znaš da ima lijepe o i, kad č č nisu ljute. — Ti si sentimentalna i lakovjerna kao Maraniee. Taj me kauboj mrzi od glave do pete. — U to ja ne vjerujem. — Ali uj, mila. Zaboga, misli malo. Zar to nije mogu e, da se ja č ć kona no zaljubim, u pravog ovjeka koji me ita kao abecedu, koji mi č č č je dobro uzeo mjeru, koga ne mogu vu i za nos, ili zavoditi, ili ć op arati, koji ima fine ideale, i koji me baš zbog č toga prezire? — Da, mogu e je. To bi bila užasna nesre a. Ali, da ć ć Sidway nije lud za tobom, ne bi se ponašao onako kako se ponaša. Djela, gorda divljakinjo moja! Djela! Svaki momak, svaki muškarac može da pri ač i bulazni. Ali djelo, to je ono što se ho e. A on je ponešto i u inio, zar ć č ne? — U inio mi je zlo — jekne č Madge, u jalovu pokušaju da se suprotstavi slatkom uvstvu izazvanom uvjeravanjima vjerne joj č Allie. — Sjeti se dana kad si visjela u štali. Madge, zar možeš zamisliti ovjeka koji bi č to zaboravio? — Zaboravio, šta? — Da si bila sva, od brade na niže, bez krpice na sebi? 176

— Ne! nije me... nije me vidio... zakleo se da nije — Ali vidio te Madge. — Allie, strašno me strah da e on, usprkos onoga no as, ć ć ispasti i velik i fin, i plemenit. — On se samo pokazao kao muškarac. — Oh! — Ljubomoran je. Tebe svi ljube. Pa je i on htio, i k tome da ga upamtiš. Za moj ra un, silan je. č — Allie Leland, ti si izdajica. — Ne, Madge, ve si to ti, sebi samoj. ć — Oh, ja ne mogu nikoga izdati — plane Madge. — Ti si samoj sebi i vlast i zakon. A Sidway ne e da ti se ć pokori. Sustala, ali svejednako neubije ena, đ Madge je šutke ležala u prijatelji inu naru ju. č č — Draga, da li si ikad prema Sidwayu. bila iskrena? — upita je Allie. — Jesam, jednom. Prvi put. Onog dana kad sam ga upoznala. — Onda se vrati na to. ak i da te bespoštedno mrzi, mora Č popustiti. Kad mi odemo, a ne bismo smijeli tako sebi no razvla iti č č ovo naše divno goš enje... ć — Kad odete! Pa ja ne u mo i da ostanem! Ne, ipak moram ć ć ostati. Ovo mi je dom. To dugujem mami i tati. Ali, da budem ovdje sama pored tog kauboja koji sve vidi! Mama kaže da je on kao tata što je nekad bio. Tata ga obožava. A Nels... Oh, kakva mi je korist od toga? — Princezo, sve e do i na svoje. Samo, možda eš morati još ć ć ć šta pretrpjeti. — Zar ti nemaš duše? Za ime božje! Ta ja ve tjednima umirem! ć — Draga, smiri se i spavaj — nježno e joj Allie. ć — Mrtva sam, umorna. Ali kako da zaspem?! Šta da radim kad se probudim? — Misliš u vezi s njim? — Naravno. 177

— Ništa. Drži se kao da ništa nije bilo. — Ženo bez srca! Allie... ja... izrnuca Madge, prepuštaju i se ć kona no suzama — mislim da sam gotova... strah me... da ne č ode! Zlatni sun ani zraci što su padali u Madgeinu sobu bili su č nespojivi sa tmurnim sivilom kobi koja ju je po njenu uvjerenju, zadesila. Allie je bila izašla da donese kavu i dvopek. Madgeino se stopalo uko ilo, ali joj nije mnogo smetalo. U tom je trenu žarko č željela da bude kod obora. Ho e li Lance biti toliko kukavica i pobje i ć ć iz straha da e ga ona odati? S kakvim je djevojkama imao posla ć ranije? Ta, ne bi ona pokvarila o evo mišljenje č o njemu ni za što na svijetu. Izgarala je željom da vidi Sidwaya. Da vidi da li se to č č udovište i im podudara sa slikom koju je ona o njemu stvorila. Trebalo je da bude ispijen, iscije en, nakon besane no i, pritisnut đ ć krivicom, nemo an da ikome pogleda u o i. ć č Allie se vrati, pra ena iskupom djevojaka veselih o iju, koje je ć č dovukla iz kuhinje. — Lijen ino! deset je sait — re e Maramee, ije je umilno lice č č č bilo toliko veselo i sretno da se Madge za udila ljudskoj č lakovjernosti. Ušle su sve i oko Madgeina kreveta stvorile živobojni krug. — Gdje su Dixie i Bu? — upita Madge. Polu ješe za konjima. đ Dixie uživa da sjedi na ogradi obora, a Bu pak da jaše na sve strane. — Slomit e se negdje — strogo e ć ć Madge. — Hm. Ona se eš e lomi, kako ti kažeš. Samo što im padine č ć č odmah se diže i po inje iznova. Kauboji se zabavljaju na njen ra un. č č Malo kasnije Madge upita šta je s de kima. Otišli su, ve č ć odavno, pošli su na neki marš! — Zar je mogu e?—usklikne ć Madge kojoj je ruka sa šalicom stala na pol puta do usta. — Nisu valjda išli i Barg... i... — Jeste, i Barg je išao — izjavi radosna Maramee. — Proturio je glavu kroz prozor i bacio mi je divlje ruže u lice, da me probudi. Šapnuo mi je da bi ipak više volio ostati sa mnom. Oh, toliko je mio. — Da, da, svakako, mio je Barg... — Madgeine rije i prekide č Dixie Conn koja stiže sva zajapurena i bez daha. Vidjelo se da je žurila uzbrdo. — Princezo, mislila sam da ti je zlo. Me utim, vidim da divno đ 178

izgledaš — re e južnjakinja. č — Je li? Hvala ti, Dixlie, ali me ti gledaš kroz ruži aste nao ari. č č Gdje si ostavila Bu? — Madge, djevojke! Taj autsajder nas je udesio. asno ime Č našeg posestrimstva osra-mo eno je! ć — Gh zaboga, Sta je sad biilo? — Evo, ovog trena, Bu jaše onog Umpqua. Znate koliko smo se trudile da nagovorimo Sidwaya neka nas pusti da jašemo Umpqua. Kako je i Princeza pokušala da ga kupi. Ali, to kod njega nije palilo! A sad, eto ti Bu, pojahala tog divnog konja, a što uživa! Kauboj u i Bu č kako e na konju preskakati oborena debla i jaruge. Što mi je bilo ć krivo! Svejedno, moram joj skinuti kapu. Divino je izgledala. Kako li je njoj to upalilo kod Sidwaya? — A meni se ini da znam kako, i kanim na isti na in i sama č č pokušati — Selma Thorme e previj ć ano. — uj, nemoj da misliš da sam i ja baš spavala — odvrati joj Č Dixie. — Odmah sam prišla kauboju, i stala mu pjevati pjesme, te kako mu je silan konj, i kako Bu sjajno izgleda. Potom, koliko god umijem, slatko, ja mu rekoh: »Lance ja bih i dušu prodala da malo pojašem vašeg konja!« A on meni: »Zašto mi niste rekli? Ja vam to ne mogu s ela itati. č č Umpqua voli djevojke. Ja bih bio i presretan da ga pojašete. Samo budite tu, sa ekajte da Beulah si e.« Kao što č đ vidite nisam obu ena za jahanje, pa sam ga upitala mogu li do i sutra č ć ujutro. Na to je on bio u neprilici. Prije to nisam primijetila. Izgledao je upravo žalostan. Re e mi: »Da, svakako, samo ako budem ovdje. č Ali, o ekujem da mi gospo ica č đ Stewart jutros otkaže!« Princezo, mila moja, šta je sad u inio? Ali, bez obzira na to, nemoj mu otkazivati.! č I ostale djevojke buknuše u koru, uz molbe, dobacivanja i šale od kojih se Madge razbijesni. Stala ih je ga ati jastucima. đ — Napolje, ugursuzi jedni! Mora biti da sam zrela za ludnicu, kad sam vas pozvala ovdje... Napolje! Ne!... Ne u otkazati Lanceu ć Sidwayu! Što se mene ti e, bacite č se oka vrata i njemu i njegovom dragocjenom Umpqua. Ali ja to ne u u initi, više bih voljela crknuti! ć č Uz paklensku buku izjurile su iz sobe, a Madge zagnjuri lice u jastuk. Teško joj bilo. Bilo je mnogo razloga da se prepusti ludom bijesu, i sve ih je u duhu gledala, jednog za drugim. Ali se s jednim nije mogla nikako pomiriti, s onim što ju je smrvilo — da Lance toliko nedosljedno i posve prirodno posadi Bu Allen na svog konja. No, 179

njena djetinja, besmislena taština postepeno izblijedi pored surovom č ć ć injenicom da su joj sre a, budu nost, dobrobit dragih, njoj toliko privrženih roditelja sada na kocki. Moglo bi biti i prekasno! Ali, ona ć ć č č ć e se poniziti, razapet e svoju silovitu sebi nost, kategori ki e odbiti da prihvati nesre u. Da je prema ć Sidwayu bila upola toliko ljubazna koliko Bu Allen, sad se ne bi našla u takvom o ajanju. č Ni ice je pala pred svojom ljubavlju, što je zna ilo odre i se č č ć ponosa i karaktera. Ljubav joj je bila i prevelika, a da bi je mogla i dalje nijekati. Ali, prepuštaju i se njoj, ona je u. izvjesnoj mjeri ć povratila razum i smisao za sarnosavla ivanjem koji su joj bili đ potrebni u asu takvih iskušenja. Da je boravak njenih prijatelja na č ranicu urodio ¡korisnim plodom, svjedo ile su tri vjaridtoe. Nije bilo č sumnje da e 1 Beulah i ć Ellwell na i jedno, drugo. Madge odlu i da ć č predvi eni program zabave .skrati ali i produbi i da sve svoje sile đ usredsredi na planirano putovanje u brda i plesnu zabavu. Pomo u ovoga e i sebi i svojim gostima unijeti živosti u tupu ć ć dokolicu ljetnih dana. S ovim ciljem pred sobom, ona je sat kasnije napustila sobu i pošla k .roditeljima, koje je našla u maj inoj sobi. č O igledno je svojim dolaskom prekinula nekakav ozbiljan razgovor, č te ona promijeni svoju nakanu i prodorno ih pogleda, svjesna da ih je za ovog ljeta punog uzbu enja posve zanemarila. đ — Dragi moji, da li vam smetam? — upitala je, zastavši na vratima. Ljubazan maj in odgovor i radost kojom je u njenoj prisutnosti č uvijek zra ilo o evo uozbiljeno lice, uvjeriše č č Madge da je dobrodošla, i da ona njima zapravo nedostaje. — Mama, ti nevolju urniješ kriti, ali tata to ne zna — re eč djevojka, prilaze i roditeljima: pomislila je da ta misao nije nova, ć samo nije dosad izre ena jer je bolna. Neka neizreciva suzdržljivost, č što je izrasla iz njezina stida, zaprije i joj da se posadi na naslon č o eve fotelje. Kad je to posljednji put u inila? Koliko je malo bila s č č njim za ovaj mjesec i više dana? To se vidjelo i po njegovoj suzdržljivosti. — Da li vam je moja klapa dojadila? — ona upita. — Tvoji su nam gosti bili pomalo nezgodni — odvrati gospo ađ Stewart uz osmijeh. — Ali samo zato što je nama bilo teško prilagodit; se uzbu enju, veselju, i... pa, životu što ga oni sobom đ donesoše. No, oni se meni dopadaju, Madge. Svi. Tvoja miljenica 180

Allie i meni je mila. I de ki su fini. Drago mi je što si ih pozvala. č — A ti tata? — uporno e ć Madge. — Djevojko, re i u ti pošto odu — odvrati otac, pa žurno ć ć dometne: — Oh, meni su dragi, ne boj se. Samo ne mogu dati dublji sud na brzinu. — Je li? Mislim da sam dobila odgovor... Da li te Rollie Stevens gnjavio u vezi mene? — Nije. Taj se mladi drži podalje od mene. Ali, približio se ć Madeline. — Draga, rekao mi je da bi te htio ožeriti. Tri puta je to ponovio. Iskoristio je priliku da mi pri a č o Stevansima, o njihovu položaju, bogatstvu, i tako dalje. To je vrlo ispravan i fin mladi . Ali ć Madge, on ne bi volio živjeti ovdje. — Pa zna se da ne bi volio — odvrati Madge smiju i se. A i kad ć bi volio, ja ga ne bih htjela. Prema tome, to je odlu eno, mama. č — Madge, pa onda... ti misliš ostati neko vrijeme ovdje? — upita Stewart, ponešto muklim glasom, a pogled, mu sa k eri odluta ć kroz prozor. — Tata! — Da se prepustila asovitom porivu, bacila bi mu se č oko vrata. Ali to nije mogla u initi. Svojom je intuicijom naslutila da č ovdje ima ne eg udnog. — Odlu ila sam da ovu klapu otpremim prije č č č nego što sam namjeravala. A poslije toga ostajem stalno ovdje, s vama. Madge je gledala u majku, naslu uju i da se maj ino vjerno srce ć ć č ni im nije izmijenilo, bez obzira na k erine nepromišljenosti i žalosne č ć mane. Ukoliko se pak otac od nje udaljio, i ona ga izgubila, uslijed njezina dugogodišnjeg odsustva, i njegove nesposobnosti da je shvati nakon povratka domu, slutila je da ni to ne e biti zadugo, jer ć ona umije voljeti, biti nježna, pa ukoliko svoju divlju prirodu izmijeni, i sve usmjeri na pridobijanje o eve prave ljubavi, i na stvaranje svoje č budu nosti na ran u, sve e biti lijepo. Njeni razgovori s Nelsom u ć č ć č đ etiri oka, mada rijetki, odigrali su ne malu ulogu u bu enju njezine savjesti. Kolikogod se kajala, njena ud ipak nije htjela priznati ć pravi, razlog zbog ega ona u ovim momentima krivi sebe. A znala je č taj razlog. Znala je da je to zbog onog kauboja, zato što je postala potpuno bespomo nim plijenom ljubavi prema njemu. Oduvijek je ć znala da e jednog muškarca voljeti svim svojim bi em, da e ga ć ć ć voljeti slijepo, jednom i zauvijek, i znala je da takvog oduvijek traži. 181

Možda i zbog toga ju je vje ni nemir gonio. č — Tata, šta je tebi? — upitala je, staložena nakon onog munjevitog niza plemenitih misli koje su joj i ovaj put pomogle da sebi vrati staro pouzdanje. — Nels mi je rekao da se ti sekiraš jer si u nov anoj neprilici. č — Uh, ta lajava babetina! — ljutito hukne Stewart. — Ne ljuti se na Nelsa. Ja sam to iz njega izmamila. Htjela sam opet po i k njemu, ali sam bila prezauzeta s prijateljima. Osim ć toga, tata, imam i ja svoje neda e. ć — Zar? To po tebi nitko ne bi rekao Pa ti si od svih vas najradosnija, najsretnija i najbezbrižnija. — Izvana. Ali, pustimo moje neda e za sada. One e ionako ć ć potrajati... Nego, htjela bih znati, kad mi prijatelji odu, ho eš li mi ć re i sve i dozvoliti da ti pomognem? Pet godina sam trošila i šakom i ć kapom kao kakav pijan mornar. Tata, pomalo me plaši pomisao da... da sam ja bila raspiku a, dok ste ti mama... Oh, krivo mi je toliko da ć se ne znam izraziti. Na njeno zaprepaš enje, ć Stewart odjedared zagrli djevojku, stisne je na grudi toliko da je ostala bez daha, i dobaci ženi: — Madeline, Nels zna našu malu bolje nego što je mi znamo. Potom joj poljubi kosu i obraze, i izjuri iz sobe. — Mama! — krikne Madge, hrle i k majci — mama, šta sam ć u inila?... Da li je?... Oh! č — Draga, tvoja savjest i tvoje srce progovorili su — živo odvrati majka. — Znala sam da e se javiti. U to nikad nisam, sumnjala. Za ć bogatu i popularnu djevojku nije sitnica napustiti koledž, i velegrad, pa se vratiti starinskom na inu života na jednom ran u. Sad, nemoj č č se više sekirati. Posveti se prijateljima. Kad budu otišli, bacit emo ć se na rješavanje naših problema. Ti si ve riješila onaj jedini koji je ć mene zaokupljao. — Majko! Zar si mislila... da li ja volim, ili ne volim tebe i naš dom? To sebi nikad ne u oprostiti! ć — Kako ti ono kažeš? »pustimo to«. Madge, onda ti ne eš ć mladog Stevensa? O iju punih ¡suza, č Madge je gledala u majku. — Ne u mama. Meni je Rollie drag, i ja sam izlazila s njim. On je ć 182

i s drugima izlazio, dok se meni udvarao. Rollie je stvoren za te stvari. On ne bi izdržao u ovoj samotnosti. Ali ja to mogu, majko! I ho u za muža lijepog grubijana koji e me tu i. ć ć ć — Ovo je posljednje nepojmljivo — blago otpovrne majka. — Nadam se da se tako što ne e dogoditi. Ne želim gledati kako se ć ran raspada u komade ili se iz temelja trese u kataklizmu. č — Precjenjuješ me, draga mama. Ja sam jutros vrlo krotka djevoj ica. č — Onda si svakako udna. č Djevoj ina je prvobitna zamisao bila da od oca traži savjet kako č bi bilo goste povesti u divljinu masiva Peloncillos, do mjesta gdje je nekad bilo uporište uvenog, velikog poglavice č Apacha, Cochisea. Prije odlaska u koledž, Madge je tamo jahala s ocem i kaubojima. To mjesto nikad nije zaboravila, te se mnogo radovala zamisli da prijateljima priredi put i logorovanje tamo. Zbog nekih neobjašnjivih razloga, oduševljenje tim planom stalo joj se hladiti, ali je ona bila i previše tvrdoglava a i plašljiva, da izna e uzroke tome. đ Njenoj prirodi nije odgovaralo da sad napusti ideju o putu o kojoj je sa zanosom tjednima govorila. Ali, dobro bi joj došlo neko razumno opravdanje, pa da odustane, i to je sve više željela što je viiše razmatrala izvedbu plana. Ukoliko se dobro sje a, uspon u ć Cochiseovu uporištu dug i vrletan, te nije za zeleniše. Me utim, ta ju đ činjenica s druge strane podstrekivala na odlazak. Ona se zaklela da će svojim prijateljima prirediti zadovoljstvo da iskušaju šta je »ono pravo«. Osje aju i da joj je jedini spas društvo, ć ć Madge ukrca puna kola prijateljica i potjera u du an. Kao skakavac suhi ć Nels pokazao se spremnim da djevojkama proda šta god ima, od cigareta do platna. Do sada su Madigeini prijatelji ve tri puta pokupili sve što je bilo u ć du anu, na Nelsovo najve e zadovoljstvo. ć ć — Gdje su kauboji? — upita Madge? — Lance kopa rupe za stupove. Taj posao murzi koliko ga mrzi svaki kauboj. Ren kaže da Lance ide kopati rupe svaki put kad nešto nevaljalo po ini. č — To njemu do e kao neka pokora? đ — Bit e tako. Ren se ovuda motao, nema minut. Dozvat u ga. ć ć Zaista, Ren je odimah prona en i ubrza se uzraaoš ena đ ć 183

preplanula lica, sa soanibrerom u ruci, našao pred Madge i njenim prijateljicama. — 'Brojutro, kaulboju. Gdje vam je drugar? — Pa, gospo ice Princezo, on vam je ili lud, ili pijan — odvrati đ Ren uz cerek. — Probudio me prije dana, parni jeniajaviio, glasom da je isve zvonilo: »Rene, idem kopati rupe za stupove za novu ogradu. Ako me netko bude tražio zato da me objesi, ili izbi uje, ja sam tamo. č Jesi razumio? — Što je pažljiv — primijeti Madge, guše i u sebi nekakav drhtaj ć koji nije bio samo uzbu enje. — Šta je sada u inio? đ č — avo e ga znati. Ali mora biti nešto strašno. — Ja mu Đ ć kažem: »Lance, je li to zbijaš šalu?« a on meni odvrati: »Da, šale gore od smrti!« I ode, a da ništa nije pojeo. Jadni Nels, sekira se zbog njega da je udo. č — Da li biste vi i Sidway ui inili meni jednu veliku uslugu? č — Je li to neki posao, ili zabava? — Bit e posao. Nikakva zabava! Ho u da odjašete u Peloncillos ć ć i na ete staru stazu kojom se ide u Cochiseovo uporište, pa đ podnesite o tome izvještaj, i kakvo je mjesto za logorovanje. — Sjajno, gospo ice Princezo, meni se to dopada, a mislim da đ će i Lanceu biti drago da se malo odmori. Ali, izvinite molim vas, u čemu je sitrvar? Znate, ja sam tamo jesenas išao u lov na jelene, pa vam mogu re i gotovo sve što vas interesira. ć — Rene, ozbiljno me saslušajte. Pomislite na moje prijatelje. Da li e njima ovo putovanje biti udobno i .sigurno? — i ć Madge pogleda Starra pogledom koji je ve od ranije me u njima bio dogovoren. Ren ć đ najedared kao da se zamisli i obori glavu. — Pakla mu, ne e! Niti udobno niti sigurno. Ali baš zbog toga ć bilo bi silino. — Renu je bilo mrsko napuštanje takva plana. — Mene je malo strah toga. Vidite Rene, kad sam prvi put tamo išla imala sam šesnaest godina, cijelo ljeto sam jahala i bila sam posve u formi. Na ove rije i djevojke č udariše u gorak protest. — A šta mi nismo u formi?... Zar nismo jahale cijelo ljeto?... Madge, nas nije ni najmanje briga koliko e biti teško. Kad ć je o tome rije , bit emo č ć bolje od momaka. 184

Dobrodušnoj Madge bilo je teško suprotstaviti se njihovim argumentima. A kad su ostale umukle, Bu Allen mimo dometne: — Lance mi re e da je to vraški gadan put. č — Vraški gadan! Šta on pod tim misli? — plane Madge u tili as č usprkos injenici č da je ova Sidwayeva pomalo gruba primjedba bila u skladu s njenim nakanama. — Šta misliš da ga nisam pítala? A on mi je svašta toga strašnog napri ao. Rekao mi je kako su nama noge preslabe i srca č nemo na za takve stvari. Taman je tako rekao, bitanga jedna. On nas ć smatra nekom slatkom dje icom koja ne vrijede ni pola pare za život č na Zapadu. A to i za tebe važi, Princezo. — Meni je sasvim jasno kakvo loše mišljenje ima Sidway o meni — do eka č Madge, koja se ponovo smirila, i koja je onakva svojeglava, upravo gorjela od ežnje da po e na taj puit i pokaže č đ kauboju tko je nemo na srca. ć — Rene, po i po đ Sídwaya i krenite odmah. Ispitajte mi sve o stazi i Cochiseovu uporištu. Javite mi sve što valja i ne valja. Kad se vratite izvijestit ete sve nas, pa emo mi glasati da li da po emo ili ć ć đ ne. — Vrlo rado, gospo ice Princezo, odmah idem. đ — Madge, prava si vještica! Nakon ovog njihovog istraživanja, putovanje e nam biti neodoljivo. ć — Barem ete sami odlu iti — dobaci ć č Madge, pa dozove Rena natrag i pošavši mu ususret re e: — Ho ete li mi tako er re i da li č ć đ ć Sidway prihva a ovaj plan? ć Smiješno smeten, Ren ju je gledao. Madge svrne o i s njega, pa č ć č e: — Znate, Ren, on možda ode, svakog asa. Što mi je više potreban, on sve tvrdoglaviji postaje. — Izgovorila je to nekako čedno i pri tom se nije smješkala. Starrovo se preplanulo lice ozari. — Gospo ice Princezo, vi i ja znamo da je onaj Lance baš luda đ glava i kako je to s njime. Neko vrijeme sam se plašio da vam on nije simpati an. Znate, meni jeste, a tako er i Nelsu. Ako meni ne č đ vjerujete, pitajte Nelsa. Doduše, slab sam ja drugar kad tako izdajem Lancea. Ubio bi me ako bi to doznao. — Ako bi doznao šta, Rene? — mirno i umilno upita Madge, koja je ponovo zagospodarila sobom, ali se u njoj razularila nevjerojatna bura. 185

— Da sam ga ja izdao... Naime, Princezo, Lance je strašan blefer. On blefira da e oti i. Do sada on to nije bio u stanju u initi. ć ć č Jeste bio lud i bijesan, ali naprosto ne može oti i. ć ,— Iznena uješ đ me, Rene... A zašto ne može oti i? — do eka ć č Madge, nesposobna da odoli ovakvoj dragocjenoj ali i nepouzdanoj informaciji od strane lanceova prijatelja. — Tome se vi morate sami dosjetiti. Ako to pak niste u stanju, onda po ite k Nelsu. Ja sarn ionako previše rekao. A onaj demon ima đ o i kao reflektore, i to kad je blizu, a kad je daleko onda su mu č durbini. Ne bih se udio da on sad gleda u nas. Bilo kako bilo on ništa č drugo ne radi nego vas gleda, Princezo. — Rene! A zašto, pobogu? — Bit e zato što u vas nije lijepo gledati. Jednom sam zavirio ć kroz jednu pukotinu u zidu izme u naših kabina, pa sam ga gledao đ kako uzdiše nad jednom slikom. Ponašao se baš kao ovjek koji č He bi htio, ali eto mara gledati. Bila je to vaša slika, Princezo, to znam jer sam se drugi put ušuljao u njegovu kabinu i pogledao sliku. On ju drži ispod jedne knjige u ladici od stola. Više me ništa ne pitajte. I onako se osje am kao lopuža. Ali nikad ne bih izdao kad ne bih slutio ć da je i on vama malo drag. Zar nije? — Lance... drag? — ponovi Madge i sva krv kao da joj šibne u lice. — Rene, ako Lance ne može imati povjerenja u vas, otkud ja mogu? — To tako ne stoji. Vi možete. — Dobro, evo, vjerovat u vam. Da, meni je Lance drag — ć optovrne Madge glasom koji nije mogao biti ležeran taman da joj je od njega zavisio spas života. Vratila se u ku u, djevojkama, da i dalje igra svoju ulogu vesele ć doma ice, ali je u njenim uvstvima došlo do potpunog obrta. Ren joj ć č je dokazao da je njeno duboko ubije enje opravdano — usprkos svom đ sudu o njoj i svojoj volji, ukoliko nju Sidway prezire, on je tako er i đ voli. Kad se ponovo našla u svojoj sobi, sama, pokušala je da se suprostavi toj plimi ogromne ljubavi iju su svu veli inu i poniznost č č potakle puke rije i jednog sentimentalnog kauboja. č Madge se uplašila te poplave uvstva. Njihova slast upozori je da ovo nije č vrijeme da se njima prepusti. No, postoji si ušna nada i na njoj e ć ć ona dalje graditi. Samo da joj je prigrliti taj duh smjernosti! Vrijeme, dani i dani, bit e njeni saveznici. ć 186

Što je august više izmicao, to su se brežuljci više osipali bojom. Stewart opomene Madge neka više ne gubi vrijeme ukoliko još ima u planu putovanje i logorovanje na Pelon-illosu. A ona mu povjeri kako je prili no sigurna da e taj plan pasti u vodu. č ć Snake Elwell mora se ubrzo vratiti u koledž na jesenje vježbe; Allie treba po i na put s roditeljima; a ostali ve misle na grad. Unato tome, još ć ć č su svi oduševljeni predvi enim putovanjem na konju. đ Slu ajnost je htjela da se djevojci, na njeno veliko č nezadovoljstvo nije ispunila želja da prije svojih prijatelja vii i đ Sidway a i Starra, pošto se vrate sa svog puta. Bila je sama s majkom, kad su je obavijestili da su momci stigli. Istr ala je u č dvorište i požurila stazom. Živobojno šarenilo na Nelsovom trijemu svjedo ilo je da su tamo djevojke, a gdje su one bit e i de ki. Put je č ć č bio dug, pa je Madge u svom trku morala zastati da povrati dah. Konje su, bili upravo istovarili s; kamiona, i vre e skinuli. Rena su ć opkolili Madgeini prijatelji i u jedan glas ga obasipali pitanjima. Sidway je stajao nešto po strani razgovarao s Nelsom i njenim ocem. Kravari su se bavili oko konja. Ugledavši Madge, Umpqua zarza, i ona mu pritr a č da ga pogladi po zaprašenu vratu, a konj je podigao nos ište i še er. Od onog prvog dana više ga nije pojahala, ali je ć ć osvojila njegove simpatije, Uzgledavši ispazila je kako ju Sidway gleda prodornim o ima i ona osjeti neku krivnju. Onakav isprljan, č zaprašen, neobrijan i crn, bio joj je toliko silno privla an da se, č približavaju i mu se, pitala kako je uop e u stanju kriti to svoje ć ć čuvstvo. — Princezo, oni ne e niti jedne da kažu — plane Maramee, a ć ostali je poprate veselim i duhovitim upadicama. Madge im pri e i drže i se za o evu mišicu uzgleda u đ ć č Sidwaya i u iscrpenog Starra. Po njihovu, izgledu zaklju ila je da nisu, prošli č glattko. — Momci, dugo vam je trebalo — protisne ona smješkaju i im ć se. — Pa, gospo ice Princezo, vi ste nam rekli neka se ne žurimo — đ do eka Ran, č Tamne i prodorne, Sidwayeve bademaste o i kao da su č probadale Madge. Ve tjednima nije srela njegov i ovakav pogled, i ć premda ju je u tom asu hladan razum izdao, ipak, u tom pogledu č otkrila njegovu ispitiva ku prirodu: kaulboj se trsi da pogodi njena č čuvstva. 187

— Gospo ice đ Stewart, dobro ste u inili što ste nas poslali — č Sidway e jednostavno. — Buidite sigurni da ste na ovaj na in ć č uštedjeli sebi i svojim prijateljima pravu golgotu! Za uo se huk cijelog skupa koji, ga je slušao. č — Pravu golgotu! Kako to mislite? — Za zeleniše je to pretežak fizi ki napor. Kakva filmska ekipa, č na primjer, ustukla bi pred ovim... a one su ve izvježbane... No, ć pothvat je izvodljiv, gospo ice đ Stewart, i prizna-jem da bi bio vrijedan pam enja. ć — Vi ga ne preporu ujete? č — Ne preporu ujem ga. č — Biste li preuzeli odgovornost ako bih ja to tražila? — Bih, ukoliko bi to i vaš otac tražio. — Tata, ho eš li me podržati? ć — K eri, ovo riješite ć ti i Sidway. Meni on nije ništa rekao. Savjetujem ti da najprije poslušaš šta ima da kaže, pa se onda riješi. Ti ve znaš kakva si, ć Madge. Uznemirenim, vatrenim pogledom Madge je zurila u Sidwaya. Nije ju bilo volja da po e na taj put. Radovala se što ga đ Sidway inio č nemogu im. Ali je na njemu bilo ne ega što je nju izazivalo da okuša ć č može li njena Volja prevagnuti nad njegovom. Uz to je shva ala da ć sve dotle dok ne pokori takvu svoju manu ne može se nadati da popravi odnos s njim. — Lance, sad ste vi na redu — re e ona. č — Pobogu, a kad nisam bio? — on usklikne, pa se zajedno sa Stewartom nasmije. Vidjelo se da se njih dvojica dobro razumiju i da im je raspoloženje zajedni ko. Potom kauboj dobaci djevojci pogled, č posve jasan i otvoren, ali u kojem je bilo toliko sumnje, da se ona u sebi trgne. U tom je pogledu ona naslutila žaoku uperenu na neko po kaubojevu mišljenju ranjivo mjesto u njoj, o kojem ona sama ni pojma nema. — Pucaj! — ona e, sa svim prezirom osje aju i se ć ć ć obeshrabrenom još prije nego je napadnuta. Ovaj kauboj mora znati nešto o njoj, što je njoj na sramotu, ina e se ona ne bi ovako osje ala č ć pred njim. — Možda e se vama ovo u initi suvišnim — odvratio je on ć č 188

mirno — ali, da li ste pomislili na troškove? — Na troškove! — ponovi Madge. Ovakvo pitanje sigurno nije ni u snu o ekivala. č — Da, možda na to niste pomislili. — I nisam. Obi no ne razmišljam č o tome koliko me šta košta. — Ta no. Upravo zbog toga sam vam to napomenuo. Ovo č putovanje koštalo bi veoma mnogo. Stazu bi morala prokr iti grupa č radnika. To je najmanje dva tjedna rada. Brvnara u Coohiseovu uporištu trošna je i propala. Mora se popraviti. Na ran u nema ni č šatora, ni šatorskih krila, ni suda za kuhanje. Trebat e vam ć kompletna oprema za logorovanje. Nedostaje nam dovoljno tovarnih sedala. Da li biste htjeli da vam ovo logorovanje bude na visini na kojoj vam je i sve ostalo? — Svakako da bih htjela. — Naravno. Prema tome, trebalo bi kupiti dvadeset novih tovarnih sedala i najmanje deset tovarnih konja. K tome trebalo bi unajmiti najmanje šestoricu jaha a. Eto, vidite, gospo ice č đ Stewart, to je veliki poduhvat. — Zaista vidim — odvrati pokolebana Ma ge. Što se ti e njenih đ č prijatelja, oni se svi iskazaše time što smjesta odbiše pothvat. Pokazali su se toliko razumnim i finim da je Madge bilo krivo što je tražila neki izgovor da odustane od puta. Ali, promišljala je, što se još krije u Lanceovim rije ima? Njegovom je izvještaju potpuno č vjerovala. I manje od polovice poteško a što ih je nabrojio bilo bi ć dovoljno. Izgleda a je on smatrao kako e ona poštopoto odlu iti da đ ć č se po e, bez obzira koliko god mu izvještaj bio nepovoljan ili koliko đ god put strahovito mnogo koštao. Zna i da vjeruje i u druge stvari č o njoj, koje ga dovode u bludnju. Na tren ju uznemiri pomisao da on njoj možda zamjera zato što nije nikad vodila ra una č o troškovima. U njoj se bio javio neki buntovni ki poriv da u ini upravo ono što on č č o ekuje: od nje, ali taj poriv bi zagušen u samom za etku i tome č č doprinese nekakvo udnovato, gotovo podrugljivo svjetlo u č Sidwayevim bademastim o ima. U magnovenju je uo ila kako e ga č č ć iznenaditi i otvoriti inu o i. č — Hvala vam, Sidway. Odri em se logorovanja, za to dovoljan č mi je vaš izvještaj. U vas sam se mogla pouzdati, bili ste vrlo savjesni. Ja to cijenim. Koliko god je Lanceovo slabo prikriveno iznena enje dokazalo đ 189

ta nost Madgeine intuicije, toliko su i radost i olakšanje koji su č ozarili njegovo dotad hladno lice, djevojci dali još više podstreka da razmišlja o ovom momentu. Madge je stekla dojam da se Sidwayeva č č uvstva zrcale i na o evu tamnom licu. Da li su možda njih dvojica u dogovoru? No, Madge odbaci takvu zbunjuju u misao. ć — Prijatelji, gotovo je, srušiše se naši lijepi planovi — objavi Madge. — Neka ostane za drugo ljeto! Umjesto toga, priredit uć najve u zabavu ć svih vremena. Momci i djevojke udare u paklenu bulkiu. Tek što se galama stišala, Madge iznebuha spazi kako se Sidway nagnuo nad njom. U njenim se o ima on u ini izmijenjenim, sad neznanim ovjekom kome č č č cijelo njeno bi e pohrli. ć — Nebesa, još me zadužite da vam podnesem izvještaj o zabavi — on vlikne. No, hodite amo! — Zgrabio joj je ruku i poveo ju u stranu. — Šta sam mislio, to ne znate, niti u vam ikad re i. Saimo vas ć ć molim da mi oprostite. Vi ste divna djevojka! Prave krvi! Nije udo... č Zastao je, stisnuo joj ruku i udaljio se prema spavaonicama. Madge je as stajala, osje aju i kako joj je teško opružiti prste na č ć ć ruci koju je on stisnuo, i pitaju i se šta je mislio na kraju da kaže. ć Nije njena krivica ukoliko on nije u stanju zapaziti sve strane njena karaktera. Vratila se k ocu. — Tata, da li ste se ti i Lance dogovorili? — Draga moja, ja u ovom nemam nikakva udjela — nasmije se on. — Na asnu rije , č č Madge. Naizgled ini se kao da smo se Lance i č ja urotili da ti pokvarimo putovanje. Ali on mi nije ni rije i rekao. Niti č je to Ren u inio. Me utim, smatram da je sasvim lijepo izveo stvar. č đ Tvojoj majci bit e drago. ć — Je li? Šta li taj Macchiaveli smjera time što se umiljava tebi i mami? ini mi se da tu ima ne eg dubljeg. Č č — Madge, on ti je naprosto fin momak koji se u mnogo emu ne č slaže s tobom. — Tata, rekao mi je neke udne stvari. Gotovo mi je smrvio č ruku. Evo, pogledaj! I potom je kidnuo. Pobjegao je prije nego sam stigla odgovortiti. — Djevojko, kad bi te taj Macchiaveli i tvoj tata, ili bolje stari Nels, mogli zatvoriti u nekoj sobi, pa te gla u, ili batinama, ili đ 190

ljubavlju natjerali da nekoliko sati malo poslušas, ti bi došla k sebi kao što je tvoja majka došla kada je prije dvadeset i pet i više godina donijela neke zaista velike odluke. — Tata! Gla u, batinama, ili... Pa ti si mi tajanstven kao i on! — đ I Madge odlu i da joj je najbolje pobje i. No, onog klupka misli č ć izazvanih iznena uju im rije ima kauboja i njena oca otarasila se tek đ ć č onda kada je dulboko zagnjurila u planove o zabavi. Odredila je dan zabave. Poslala je pozive svim poznanicima njena oca od Douglasa do Boltona. Pozvani su i svi kravari i djevojke prijatelji Bonite i njene bra e. Cio jedan dan utrošen je na dekoraciji. ć Kada je Madge nave er probala kako svijetle lampioni i fenjeri, i č sama je bila zanesena njihovom arobnom ljepotom. Sutradan ujutro č stigao je živežar sa svojim kamionima i poslugom. Posljednji stigoše svira i, njih šesnaest. Bilo je to u rano popodne. č Madge po e u krevet đ da se malo odmori, ali nije mogla zaspati. Djevojke ak nisu mogle č niti le i. Cijelo su se popodne vrzmale amotamo. Kad je Allie, na ć Madgeino traženje, izvukla novu haljinu koju još nitko nije vidio, i koja je bila spremljena za ovu priliku, nastalo je takvo ushi enje da ć nijedna nije mogla do i do rije i. Tišinu je, naravno, prekinula ć č Bu Allen, — Gospode! — Ona bukne u nesuzdržljivom uzbu enju. — đ Princezo, u njoj se moraš vjen ati! č — Bu, da bi se mogla vjen ati moraš imati još nešto osim č haljine. — Kraj ovakve, ništa ti drugo ne treba. ak ni rublje. Č Toliko je bilo op e oduševljenje, da je samo Madge primijetila ć kako jednog muškarca nema. Ovo u njoj probudi neko uvstvo zle č kobi. Ima sve — divne roditelje, silne prijatelje, bogatstvo, obrazovanje, ran , konje, kola, sve što jednu djevojku može usre iti č ć — samo nema muškarca za koga se udati. No, bila je toliko zauzeta da joj je u tom asu ta pomisao bila č najmanje važna. Utješila se time da je to nevolja kojoj može na ić lijeka još te ve eri, ako baš ho e, i .ukoliko u sebi zaguši ludilo za č ć jednim kaubojem koji je ne shva a i koji je prema njoj ravnodušan. ć Ali opet, u njenim je djevoja kim snovima bilo ukorijenjeno uvjerenje č da nju može imati samo kauboj nalik njenom ocu. Zaspala je tek kad se taj dugi dan primakao kraju. Kasnije je Allie i Maramee probudiše. Rekoše joj da su svjetla upaljena, 191

mnogobrojni stolovi postavljeni, a gosti pristižu. Madge otpremi prijateljice neka se obuku i sama odleti u kupatilo. Upravo se šminkala kad se one dvije djevojke vratiše, elegantne u svojim sve anim haljinama, i č Madge ih pohvali. — Djevojke, ve eras emo ih samo rušiti za sobom — ona e č ć ć uzradoš eno. ć — Mi? — do eka Maramee. č — Da, mi — otpovrne Madge. — Draga, rekla bih da misliš na sebe i na njega — odvrati joj Allie. Kosu su joj iš etkale sve dok se nije blistala kao plamenom č ozarena, a potom joj spretnim ženskim rukama navukoše plavu i zlatnu haljinu. Madge je na sebe stavila bisernu ogrlicu, dar njene tetke Helen, toliko lijepu i vrijednu da se nije godinama usu ivala đ izvu i je iz sefa. Gledaju i zaneseno u nju, Allie je samo šutila, dok je ć ć Maramee neprestano nešto buncala. — Jednom u životu! — to je sve što je Madge šapnula svojoj prilici što se blistala u velikom zrcalu. Nije objasnila da li time misli koliko je zadovoljna sobom li da e se svojom krasnom pojavom ć poslužiti da igru privede kraju. Pošla je u maj inu sobu. Tamo joj je č bio i otac, visok, crn i lijep u svom crnom odijelu. — Oh, maima, pa ti si mi prava dama iz visokog društva! — klikne Madge, gledaju i u majku sva o arana i prožeta toplinom. — ć č Tata, zar nije uprava zamamna? I otac i majka nisu bili kadri da ijednu progovore, ali im je pogled bio takav da bi zadovoljio ak i daleko sujetniju djevojku. č — Htjela sam da me vi prvi vidite. — I ona se okrene oko sebe. — No, dragi moji ovo je moja zabava. Ve godinu dana je spremam za ć moju klapu. Oni to ne znaju, ali je ovo moj oproštaj s njima, s koledžom, s onim životom. Zato, šta god mi u inili, nemojte se č sablažnjavati. Istr ala je, prošla kroz dnevnu sobu, i izišla pred stubište gdje č naleti na Sidwaya. U crnom, odijelu izgledao je toliko vitak i toliko druk iji da ga ona na prvi pogled nije prepoznala. č — Oh, što sama glupa! Pa to je Lance! — Zastala je ispod obojenih svjetiljki. Kao zablješten i zaplašen on ustukne i nasloni se na ogradu. 192

Potom mu onaj izraz iš ezmu i on se uspravi, te protisne nekakav č čudan mali smijeh i njoj se duboko nakloni. — Lance, da li vam se dopadam? — ona tiiio upita. — Princezo, ja sam smatrao da ste vi jedinstven primjerak ovozemaljske prirode, ali sad vidim da ste s neba sišli. — Je li to kompliment ili poruga? — Izvinite me. Ja. hitno tražim vašeg oca. Upravo sam doznao da je ostatak njegove stoke odvjeden. Kanim da prona em tko ga je đ pokrao i kamo je stoka pognata. — Oh, Lance, strašno! Ali, da li mu morate re i još ve eras? — ć č zajeca Madge. — Kad porazmislim, ne moram — on živo odvrati. — Nisam ak č ni Renu rekao. Jadan mali! Njega e to teško pogoditi. Strašna je ć stvar ljubav! — Zaista jeste — usrdno se složi Madge. — Ali vi, o tome jedva da ste nešto uli ili pro itali. č č Napusti ga i kao strijela odjuri u svoju sobu. Nije imala vremena da razmišlja o Lanceovim udnim rije ima, i to joj je bilo č č drago. Ako bi samo deset minuta provela s tim kaubojem, ve eras za č nju ne bi bilo slavlja. Kako on razorno djeluje na nju! U njenim je odajama bilo nekoliko djevojaka a i ostale ubrzo do oše. Svaka je na đ sebi imala novu haljinu. Domislile su se kako e parirati prijateljici ć Madge! Njihovo avrljanje prekide živežar, zgodan Talijan u č besprijekorno bijelom odijelu. Madge ga primi i istjera djevojke. — Na ite de ke. Ja u odmah do i. đ č ć ć — Nadam se vi zadovoljni — re e živežar trljaju i šake. č ć — Córvalo, i jesam zadovoljna. Upamtite, servirajte šampanjac u dnevnoj sobi mojim gostima. Za drugim stolovima vino. Što se pun a ti e, mora biti č č prava vatra. Ali ne da odmah djeluje. Mentu stavite samo radi arome, neka im se bolje dopadne. Zna i, ukusan, č sladak, pitak pun ... uz to cvije e i muzika da te povedu u bezdan. Je č ć li me shva ate, ć Córvalo? Otišao je blistavih o iju i ozarena lica, č pokazuju i da mu je takav nalog upravo po volji. ć Madge po e da đ potraži prijateljice. One su pokupile momke koji su fino izgledali u bijelim flanelskim odijelima. Primjedbe mladi a još više uspališe ć Ma igeino srce. Rollie đ Stevens objavi: — No as, ulbiistvo na ran u! ć č — Hajde, da pozdravimo goste — re e č Madge. — Moramo bar 193

pozdraviti sve ove nepoznate ljude. — Dovoljno im je što te mogu gledati — re e č Bang. Madge izna e da joj je lako biti u tiva i ljubazna, lakše nego što đ č je zamišljala. Naro ito ju je obradovala radost koju su ispoljili č Meksikanci. Bili su to ljudi sa ran a kojih se ona sje ala. č ć — opor vukova! — gun ao je Rollie. — Živu bi te pojeli! Dobro Č đ je što si pod mojom zaštitom. — Jesi li toliko siguran da se mogu povjeriti tvojoj zaštiti? Dugo dvorište predstavljalo je divan i živobojan prizor. Sredinom se protezao niz stolova. Uza zidove poredale su se klupe i stolice. Navošteni podovi, napravljeni za ovu priliku, blještali su i prelijevali se u svim bojama. Na sve strane visjeli su živobojni lampioni. Bajni španjolski ukrasi davali su starom ran u pe at ne eg č č č bogatog i legendarnog. Madge prinese ruku k srcu da mu smiri kucanje i neku prigušenu bol. Što je ova bol što se prikrada i uvla i u č njenu sre u? ć No, vremena za razmišljanje nije bilo. Veliki gong odjekne ku om i dvorištem, a poprati ga veseo žagor. Potom zabruji egzoti na ć č muzika. Zasvirao je orkestar kojem je Madge bila dodijelila onakvu ulogu. Najavio je španjolsku fiestu koja e potrajati do zore. ć Zajedno sa svojim gostima iz koledža, ocem i majkom, Madge zauzme mjesto u dnevnoj sobi. Stol se kitio svime što se na rancu ikada našlo, od orhideja iz staklenika, do srebrnih i kristalnih tanjira i rijetkih i ukusnih jela dostojnih jedne doista raskošne ve ere. č Takvom divotom Stewart je bio naprosto zapanjen. A kako je ve er tekla, na njega se preniješe ženina radost, Madgeino ushi enje č ć i veseli duh k erinih prijatelja. Prvi par koji je otvorio ples bili su ć Snake Elwell i Bu Allen. Djevojka je bila upravo zamamna u bijeloj haljini koja je svakim njenim kretom prijetila da prsne. — Kakav li zalogaj i ! — otelo se ak i Allie, ina e poznatoj po svojoj blagosti i č ć č č koja nije uop e umjela štagod dobaciti ili se emu narugati. A ć č Madgein otac, koji je uo njenu primjedbu, bezuslovno se prepustio č duhu ove mlade, suvremene generacije. Madgeine budne o i nisu ništa propuštale. Jednom je spazila č kako Sidway i Starr, zajapureni i usplamtjela pogleda, zaviruju u dnevnu sobu. Zamijetila je tako er da joj otac uop e ne pije đ ć šampanjac. Kako se ve era završila, nastao je ples, koji se tek č narijetko prekidao. Madge je voljela plesati, i prvi sat prošao joj je na 194

krilima muzike. Kad se jednom njena klapa slu ajno našla na okupu, č netko se sjeti pun a, na što svi nagrnuše u dnevnu sobu. Veliki je č stol bio raspremljen i odgurnut do zida. Na njemu je u sredini ležala ogromna bliještava srebrna i kristalna zdjela puna neke teku ine ć koja se živo iskrila. Pokraj nje stajao je sluga spreman da služi. Zadovoljna i znatiželjna Madge iskapi svoju ašu, postane da dobro č okusi pi e, i na uli uši da uje komentare. Jedino je ona znala da je ć ć č taj pun naivna izgleda zapravo krcat dinamitom. č — uj Č Madge, gdje si pronašla recept za ovu mješavinu? Neko gospodsko pi e — primijeti R ć ollie Stevens, koji je sebe smatrao poznavaocem pi a. ć — I meni je novo, Rollie. — Blago i aromati no — re e č č Brand. — Ovo te samo navla i da č piješ jednu za drugom. — Pijmo, ako mene pitaš — dostojanstveno e Allie, što je iz ć njenih usta izazvalo buru smijeha, jer je bilo poznato da uop e nije ć kadra piti. — Divan pun — dobaci č Elwell. — Šta ti kažeš, Bu? — Dodaj mi još jednu — otpovrne ri okosa. đ — Princezo, je li se ti s nama šališ kad nam ovo daješ? — Zao mi je, Brande. Ali znaš, ovdje simo kod ku e. Uostalom, ć sjetila sam se tebe pa sam naru ila nešto blago. č — Blago ili ne, popijmo još jednu. Najzad je Madge odvukla prijatelje van. U toku slijede eg sata, ć uz ples i pauzu, uspjela je prijatelje sprije iti da pre esto ne obilaze č č zdjelu s pun om. Kako je i o ekivala, oni su ve podlijegali onom č č ć podmuklom pi u. Jednom prilikom, kad je s Rolliejem pošla k zdjeli, ć gotovo je naletjela na oca, Nelsa, Danny Mainsa, Starra i Sidwaya, ali je na vrijeme i sebe i svog pratioca sakrila iza nekog paravana. S đavolskim užitkom i krajnjim zanimanjem promatrala ih je i slušala, dok je odlu nom rukom prije ia Rollieju da se pojavi. č č Ona je grupa gospode o igledno ve prije bila u pohode zdjeli. č ć — Gene, sve bih rekao da smo prerano ostarili — žalohno je otezao Nels. — Gdje ste, Monty Price i Nick Steel! — uzviknuo je Stewart. — Nelse, Danny, šta bi ti naši stari drugari mislili o ovom pi u? ć 195

— Zaboga, mi sam ne znam... Hej, konobaru, nato i mi još č jednu. — Gazda, ovaj ti je pun nektar, med i pakao s č ve zajedno smiješano — re e č Starr. — Otkud sad pakao ovdje? — Pa, ja sam ga primijetio tek kod ove posljednje aše, a bila č mi je šesta... Drugaru, koliko si ih ti popio? — Dosta — tužno odvrati Sidway. — Eh, avo da te nosi ubico svake radosti! Šta ne možeš đ izdržati malo pi a? ć — Rene, ovo pi e ne mogu izdržati, a ne mogu ga ni piti. ć — uj, drugaru, moram par ovih aša Boniti podvaliti — šapne Č č Ren, iza le a đ Dannyja Mainsa. — Nemoj. Izgubit eš je istog asa. ć č — Hm! S ovim u je dobiti. Drugaru, udna je ve eras ć č č Bonita. Plakala je, strašno je neraspoložena. — Hodi amo zakeralo! — i Sidway odvu e Rena iz sobe. č — Gene, kad naletiš na pi e koje starca otbrlati ponovo u ć mladi a, onda ga se drži — re e ć č Nels, — Slažem se s tobom. Ali, drugari, kažem vam, ak i da moja k i č ć nije nama podvalila ovakvo ubita no pi e, ja bih se ve eras morao č ć č napiti samo u ast starih vremena. č — No, evo starog El Capitana! — klikne Danny Mains. — Sad da nam je još cijela družina ovdje! Madge je ula koliko joj je trebalo da je malo žacne savjest. Ali, č u njenom duhu mogle su opstati samo vesele i zanosne misli. Vratila se plesu. Rollie, kojii je popio više no što je mogao podnijeti, postao je nametljiv i nasrtljiv. Ubrzo je pažnju djevojaka na plesnom podiju privukla Sidwayeva pojava. Bio je viši od Madgeinih kolega, vitak i prav u crnom odijelu, širokih ramena, najljepši momak. Po eo je č plesati sa Bonitom, a nije mu mnogo trebalo da od nje pre e đ na Bu Allen. Potom je po eo momcima preotimati djevojke za vrijeme plesa č i u svemu se zabavljao sa Madgeinim prijateljicama. Ona je me utim đ o ekivala da e on prirodno biti naklonjen njoj. Ali on joj se nije č ć približio, niti ju je pogledao, što nije ostalo nezapaženo. Od njega je to grubo, pomisli Madge, jer mu je ona doma ica. No, inilo se da ć č 196

izme u njih dvoje nema poštivanja pravila. Od tog asa Madgeina je đ č radost bila poljuljana. Veseo duh je ipak uzdržala estim odlascima č do zdjele. Oko pola no i vidjelo se da se neumitno primi e ć č kulminacija. Madgein otac i njegovi prijatelji, usprkos posjetama dnevnoj sobi, još uvijek se vrsto držali na nogama. č Stewart, me utim, kao da je izgubio dobro raspoloženje. đ Madge je primijetila da mu je njena majka nešto prigovorila, ali bez uspjeha. Nakon ovoga, majka je nestala. Djevojci je to bilo drago, te se ponadala da i otac brzo ode na spavanje. Mada je znala da ne e biti tu a u stilu ć č onih koje je Stewart u svoje vrijeme doživio kad je bio El Capitán, Madge je ipak slutila da se nešto mora dogoditi, i ve se unaprijed ć kajala što e ona biti za to odgovorna. ć I desilo se — no, bilo je to pravo iznena enje. S ašom pun a u đ č č ruci, Bu Allen sjedne na pod, i izvede salto. Pri tom, ni kap iz aše č nije prosula. Momci i djevojke složno zaurlaše u oduševljenju. Ohrabrena ovim, Bu nastavi izvoditi salta po cijeloj dnevnoj sobi. Nels i Danny Mains tresli su se u histeri nom smijehu; R č en Starr je udario u kaubojsku vrisku; Sidway je izašao iz sobe; Stewart, kojem se lice smrklo poput teške, tmaste obla ine podiže ruke kao u znak č da se glavom kroz zid ne može, pa izjuri u dvorište. Prestrašena munjom što ju je spazila u o evu pogledu, i č gledaju i ga kako nestaje kroz vrata, ć Madge je nešto oko srca štrecnilo. Da li su možda pretjerali? Ali, otkud bi znala da e ć Bu Allen ovako upropastiti zabavu? Umiješao se Snake Elwell i jednim nimalo nježnim trza-em zgrabio djevojku i odvukao ju van, ina e bi č Madge morala pristupiti krajnjim mjerama. Od ove zgode, dunštvo se po elo č osipaiti. Madge je konstatirala da je ples postao »bezvezan«, osim, u dvorištu, gdje su se ostali gosti držali pristojno. Pošto je naletjela na Barga i Maramee, koji su zagrljeni zaspali u jednom kutu, i zamijetila kako se neki drugi parovi udaljuju prema klupama, Madge spoznade da je njena zabava došla kraju. I nije joj uspjela, ve je to bio fiasko. ć Djevojka je znala kad joj je dosta pi a, i toga se držala. Ali, u ć svojoj gor ini, ovaj je put prešla svoju mjeru. .Zajedno s Rollijeim, č popila je još dvije aše pun a. Izašla je s njim napolje, pokrivši gola č č ramena jednim ogrta em, i uo ila dvije injenice — da je Rollie č č č prili no pijan, a ona se nešto razveselila gdje je prije bila č neraspoložena. Sre a je to, kad ti se smakne mrak ispred o iju! A ć č Lance Sidway nije joj se ni blizu primakao. Neka ga sto vragova 197

nose! Rollie je pravi drugar. Putem ispod borova, Madge je svom prijatelju ne samo dozvolila da je žarko stiš e, ve mu je i uzvra ala ć ć ć poljupce. Bila je sva zanesena, i na rubu vrtoglavice. Na jednoj maloj istini, zakriljenoj borovima, i usred niskog č žbumja, na oše klupu na kojoj su ležala ebad i jastuci. Mjese ina se đ ć č provla ila kroz granje i istini davala ar svog srebmastog sjaja. č č č Rollie sjedne na klupu i povu e č Madge sebi u krilo. Njegovo grljenje je njoj u po etku bilo uzbudljivo, i ona mu se prepustila kao kakvoj č ludosti. — Ti eš ć se udati za mene — šaputao je on muklo, izme uđ jednog i drugog poljupca. — Zar tako? A tko ti je rekao? — nasmije se Madge. — To ja tebi kažem. — Rollie, pijan si. — Ako sam pijan, ti si tome kriva. — Svima se osladlo taj pun . A to je moja tajna, Rollie! č — Je li?... Da, specijalista si... za tajne! Sad u ti pokazati... ć gdje si još specijalista. Njegov ton i njegove bezobzirne ruke kona no osvijestiše č Maidge. Shvatila je u kakvoj se stituaciji našla. Ali je, onakva sentimentalna i dobro udna, pružila slab otpor njegovoj nasrtljivoj ć strasti. — Ti me voliš... je li tako? — upita je on silovito. — Da, naravno, Rollie, kao drugara, starog prijatelja i šta ti ja znam... ali... — Gluposti! Ve mi je puna kapa tog rezanja. Plameni poljupci ć kojima joj je pokrio usta i lice bili su sve žesci. Madge mu sad nije više uzvra ala. Od toga je pošla korak dalje — stala ga odbijati. To je ć pak njega raspalilo. Stisnuta u njegovu naru ju, ona nije im č ala kud. No, još se više uznemirila u jednom trenu kad joj je ogrlica stala zveketati. Budala, bisere e joj rasuti. ć — Pusti me!... pijan si... mom e... č — Pa i ti si pijana — dahtao je on, i gurao je sa svojih koljena na jastuke. Madgein prosvejd zagušio je poljupcima. Ona iskrene glavu u .stranu, ali je on navalio još gore. Sad ve bijesna, ona ga odbaci sa sebe, i sko i s klupe. U ć č 198

mraku, spota e se preko nekoga, pomislila je da je Rollie, i zgrabi ga č za mišicu da ne bi pala. Sjedio je, naslonjen na jedno stablo. No, nije to bio Rollie, jer se ovaj nalazio na kraju klupe, gdje je kleo i nešto mumlao. — Oh!... Šta!... Tko je? — vrisne Madge, koja je bila na koljenima, i naže se naprijed da vidi o koga se to spotakla. ovjek je Č rukama skrivao o i č i uši. Šake mu padaše, i pred Madge se ukaza lice Lancea Sidwaya. Prestravila se, snaga joj se oduze, skamenila se, ali joj ipak najzad po e za rukom đ da ustane. Šok pro e i nju đ obuze strahotan stid i gnjev. — Vi! — kriknula je. Sporo je ustao i uspravio se. Zrak mjese ine osvjetli mu lice. č Bilo mu je pepeljasto, ali su u njegovim o ima vrcale iskre, crne kao č ugljen, i oštre poput bodeža. — Da, ja! Ta, tko bi drugi, pakla mu, imao ovakvu smrdljivu sre u — on otpovrne krajnje gorko. ć — Lance Sidway! Vi ste me pratili! — Nemojte sebi laskati — on odvrati uspaljeno. — Napustio sam onu vašu prekrasnu družinu. Putem u kabinu, zastao sam ovdje da... da zapalim. Popušio sam cigaretu, ali sam se još zadržao, jer sam totalna budala. Vidio sam da idete amo. Sklonio sam se, dok vi ne pro ete. Ali se vi zadržavate, đ he — he! — Oh, lažete! I još mi se smijete! — vikne Madge, van sebe od bijesa. — Ne, ne lažem. Ali je ta no da vam se smijem, č Madge Stewart. Drže i se za klupu, Rollie je uspio da stane na noge. Vidjelo se ć da ga je pi e savladalo gore nego ikada. ć — Tko je? — Lance Sidway. Cijelo je vrijeme sjedio ovdje — objasni mu Madge. — Onaj kauboj frajer? Pazi uobražene baraibe!... uješ ti, Č gospodine moj, mene si našao uhoditi? Pa ja u te živa oderati — ć vikne Stevens, i nasrne na kauboja. — Da me niste dotakli — kaulboj e zapovjedni ki i odgurne ć č mladi a. — Izvinite, ali nisam kriv. Nisam vas uhodio. Shva ate li? ć ć 199

— Lažeš, Sidway! Ti vje ito uhodiš č Madge, jer si zacopan u nju. Kauboj se trgne kao uboden. — Stevens, da sam ja na vašem mjestu, ja bih postupao kao džentlmen, ali vi to ne možete, jer niste. Ja ne bih pokušao da iskoristim priliku kad je pijana. Vama su nužno potrebne debele batine. A garantiram vam da ete ih od mane dobiti, ako me dalje ć budete miješali u sve ovo. Rollie se baci na Sidwaya, ali mu se ovaj izmakne i ustukne do klupe. — Pusti ga, Rollie, pijan si — klikne Madge. Sidway je bio prisiljen da odbija mladi eve pokušaje da ga ć udari. No, dobivši vru u pljusku pogred lica, kauboj promijeni taktiku. ć Zgrabio je Stevensa za mišice, i nemilosrdno ga stresao, potom ga odgurnuo. — Stevens, pazi se! Ako me ne pustiš, zviznut u te! ć — Ubio bih te, da imam revolver. — Jest, kad bih ti okrenuo le a. Najobi nija si kukavica... đ č kažem ti, ne diraj me! — Lance, manite se te budale! — stade preklinjati Madge, koja je bila više bijesna na Stevensa nego na Sidwaya. — To vi od mene tražite, je li? Da kidnem, zato da ovom tipu bude sa uvan obraz. č — Ili da se sa uva moj dobar glas. č — Tu nema šta sa uvati, č Madge Stewart. Ovdje se mene vrije a, i mene to ljuti. đ Stevens je ponovo ratoborno nasrnuo na Sidwaya, ali se ovaj put kauboj nije branio. Na mjese ini, stajao je nepomi no, spuštenih č č ruku. Ali se djevojci u inilo užasno opasnim. č — Odvratni kravaru! — razbješnjelo drekne Stevens, i dvaput opali Lancea po licu. — U redu, Rollie. A sad da vidimo možeš li ti izdržati — mrko otpovrne Sidway i teškom pesnicom pogodi momka. Udarac je bio tvrd, pun, Stewens se s bukom sruši i više se ne podiže. — Tako! Izvinite što sam vam dragana udesio ali, kako ste sami vidjeli, nisam to mogao izbje i. ć 200