www.balkandownload.org
– Nije uopć e važno kol iko to puta vidiš. Ja sam u Kor ej i vid io najm anje
ped es et ljud i ubijen ih bajonet om, i nik ada mi nije prest alo biti zlo. Znao
sam jednog čov jeka u Lou isvill eu, dvadeset godin a u pol icij i. Jedne je večer i
otišao u neki bar zbog tučnjave s nož ev ima, a na podu je bilo tol ik o krvi po‐
mij eš ane s piv om da je dob io srčani udar i umro pokuš avajuć i doći do svo‐
jih kola.
Zač uje kako s drug e strane linij e netk o podiž e slušalic u. Mol im te neka
to bude Orval.
– Pa dob ro, što je, Will? Nadam se da je tako važn o kao što ti kažeš.
Bio je to on. Orv al je bio najbolji prijatelj njeg ova oca, i njih su trojica
obično svak e subote tok om sez one odl azil i u lov. A onda, kada je Tea sleo v
otac ubij en, Orval mu je post ao drug i otac. Sada je bio u penz ij i, ali je bio u
bol joj form i nego upol a mlađi muškarc i, i imao je najbol je dres irani čopor
lovačk ih pasa u pokrajini.
– Orval, uprav o smo imali bijeg iz zat vor a. Nem am vrem en a da ti sada
objašnjavam, ali mi lovim o tog frajera, a on je ubio jedn og od mojih ljudi.
Mislim da sa drž avnom polic ij om za vrat om neće ost ati na cesti. Sigur an
sam da će krenut i prem a planin am a, i proklet o se nad am da si rasp ol ožen
da svojim psima pruž iš trku živ ot a.
51
13.
Rambo na mot oru prot utnji Glavn om ulic om. Vjet ar mu je šibao lice i
grudi, oči su mu suzil e od vjet ra, i boj ao se da će morat i usp oriti da vidi što
se nap rij ed zbiva. Automobili su se naglo zaustavl jal i, voz ači su kroz prozo‐
re buljili u njega gol og na mot or u. Ljudi duž cij ele ulic e su se za njim okre‐
tali, pok azuj uć i na nj prs tom. Iza njeg a se zač uje sir ena. Poveća brzinu na
šezdes et, proj uri kroz crv en o svjet lo, u posl jedn jem trenutku skrene da iz‐
bjegn e vel ik u cistern u koja je prel azila raskršć e. S lijeve stran e začuj e još
jednu sir enu. Nije bilo nač ina na koji bi motor mog ao prestić i pol ic ijs ke
autom obile. Ali mot or je mogao tamo kamo pol icijs ki automobili nisu mo‐
gli: u plan in e.
Ulica se nag lo spuštala a zatim se usp injala uzb rd o, i Rambo, začuvši si‐
rene, poveć a brzin u. Čuo je da je sir en a s lij ev e stran e skrenula i pridruž il a
se onoj iza njeg a. Stig ao je na vrh brda tako brzo da je mot or izletio s cest e,
nagn uo se nast ran u i tako ga prisil io da uspori i ponov o uhvat i ravn otež u.
Tada opet jurnu.
Prođe tablu SADA NAP UŠ TAT E MADIS ON, prođe jar ak u kome je to
pop odn e pojeo hamb urger e. S obje su se strane pruž ala pol ja smeđeg kuk u‐
ruz a, sirene su se prib liž av ale, a plan in e su mu bile s desn e stran e. Skrene u
tom smjer u na prašn jav i sels ki put, te got ov o padn e kada okren e naglo ne
bi li izbjeg ao mljekars ki kam ion. Voz ač se nagn e kroz proz or, url ajući za
njim.
Sada je iza sebe dizao prašin u, zad rž av ajući brzin u na ped es et da se ne bi
okliznuo na šljunk u. Sirene su prvo bile iza njeg a s desne strane, a onda di‐
rekt n o iza njega. Dolaz il e su prebrz o. Ako ostan e na ovom put eljku, nikada
ih se neće otaras iti na vrijem e da stigne do planin a; morao je napust iti ovu
52
www.balkandownload.org
cestu i krenut i nek am o kamo oni ne mogu. Naglo skren u ulij evo kroz otvo‐
rena vrat a dvor iš ta i niz usku cest icu za kola, svu punu dub okih i žutih ru‐
pet ina. S obje se strane i dal je nalazio kuk uruz, planine su mu i dal je bile s
desn e stran e i on je tražio put da do njih dođe. Siren e su se čule sve glasni‐
je. On stign u do kraj a kuk ur uznih polja, i skren u nadesno na sasuš enu liva‐
du. Mot or je pos kakivao na neravnom tlu, spuštao se i diz ao, šibao je kroz
trav u. Ali pol ic ijski će ga autom ob ili ovim put em i dal je moći goniti, a onda
zač uj e sir en e još glasnije, odm ah iza sebe.
Vel ik a drv en a ograda isp red. Poj uri bliž e, izb ez uml jen od sirena, i ugled a
gov eda. Mora da ih je bilo oko stotin u. Stok a je pol ako ispred njega ulaz il a
kroz otvor en a vrata na ograd i i uzbrd o prem a drveć u. Rika njegova motora
nat jer a je u gal op prij e nego što je i stig ao do ograde. I po tri krav e su jurile
zajedn o kroz vrat a, a vim en a puna mlijeka su im se njih al a. Post ajal e su sve
veće što im se više prib liž av ao, nat jer ane u bijeg, kopit a su im grmjel a i on
je s pos l jednjima prošao kroz vrata i ubrz ao uz brdo. Bilo je strmo i morao
se nagn ut i naprijed da mu se prednji kotač ne dign e. Prođ e jedno drvo, pa
još jedno, prib liži se planinam a i tada sa strm ine prij eđ e na ravn i teren. Pre‐
skoč i mot or om usku rječicu te se got ov o prevrn e na drug oj obal i. Ali plani‐
ne su sada bile čudesno blizu te on isp ravi motor i da gas do das ke. Isp red
njega red drv eć a, zat im gust a šuma, stijen e, šik ara. Naposl ij etk u ugled a ono
što je traž io: putel jak izmeđ u dvije strmine što vodi u kršev it a brda, i on
krene tim putem dok je zvuk sir en a nestaj ao iza njega.
To je znač il o da su se patroln a kola zau stavila. Pol ic ajc i će sada isk očit i
niš an eći na njeg a. Skonc entrir a se na putel jak. Pucanj, metak zaz viž di po‐
kraj njeg ove glave i zabij e se u drvo. Ubrz a prema raš trkan om drv eć u i u
cik-cak linij i prem a put eljku. Još jed an puc anj, ali met ak ne prođe blizu nje‐
ga. Odjedn om se nađe u gust oj šumi, izgubivš i se s vida polic ij i. Desetak
metar a ispred njeg a hrpa stijen a i drveć a mu blok ira put i on siđe s motor a,
pustivš i ga da se razbij e o stijen e. Popn e se uz strm inu, a ošt re su ga grane
bole po cij elom tij el u. Sigurno će za njim poslati još pol icije. Puno više.
Uskor o. Barem će dok ne stign u imat i vrem ena usp eti se visoko u plan in e.
Krenut će prema Meksiku. U Meks ik u će se sak riti u nekom mal om gradiću
na moru i svak i će dan plivat i. Ali bol je da više nik ad a ne vidi onog kurv i‐
nog sina Tea slea. Sam je sebi bio obeć ao da više neće ljudima nan os iti bol, a
sada ga je taj kurv in sin nat jer ao da još jednom ubije, i ako Teasle nast avi
53
tjer at i svoj e, Rambo je odl uč io da će mu pruž iti takvu borb u da će Teasl e
požal iti što ju je ikad a započ eo.
54
www.balkandownload.org
DRUGI DIO
55
1.
Tea sle nije imao mnogo vrem ena; mor ao je org aniz irati svoje ljude i kre‐
nuti u šumu prije drž avn e policij e. Skrenu patroln im kolim a sa prašnjave
ceste na liv ad u, jur eć i preko trag ov a koje su dva pol ic ijska automob ila i fra‐
jer ov motor ost avil i u travi, prem a drv en oj ograd i na kraju pol ja, prem a
otvoren im vratima. Pok raj njeg a se Shinglet on drž ao za šof ers ku ploču, a
pat rolna su kola pos kakiv ala i zanosil a se na polju. Rupčage su bile tako du‐
bok e da je teš ka karos er ija preko amortizer a udar ala o osov in u.
– Vrata su preuska – upozori ga Shing leton. – Nik ad a neć eš kroz njih
proć i.
– Drugi su prošl i.
Izn enada zak oči, uspor i dok je prolaz io kroz vrata ost avivš i sa strane
samo dva-tri cent im etra, a zat im ponovo ubrza strm om uzbrd icom prem a
policijs kim autom ob ilim a koji su bili park iran i na četvrt puta do vrha. Mora
da im je crknuo motor: u trenutk u kada je stig ao do njih, uzb rdica je post ala
tako strma da mu motor počne gub iti snag u. Ubac i u prvu, doda gas i osjeti
kako mu se stražnji kotač i ukopav aju u trav u, i tada pat rolna kola polet e
prem a vrhu brda.
Šerif ov zam jenik Ward je bio gore na uzvisin i i čekao ih je, sav crv en od
sunc a koje je već blješ talo na pola puta iza planina s lijev e stran e. Ram en i‐
ma je bio pogn ut naprij ed i hod ao je s izb ačenim trbuhom, s opas ač em vis o‐
ko o struk u. Bio je kod autom obila prije nego što se Tea sl e zaustavio.
– Ovim putem – reče pok az ujuć i na puteljak koji je vod io izmeđ u drv eć a.
– Pazi na rij eku, Lester je već upao u nju.
Pok raj rijeke su se čuli zrikavc i. Teasle je baš izaš ao iz automobil a kada
zač uje zvuk motor a dolje na put eljku. Brzo se okren u u nadi da to nije dr‐
56
www.balkandownload.org
žavna polic ija.
– Orv al.
Stari volk s wag enov kombi, i on sav usij an od sunca, štrop ot ao je liv ad om
na dnu brij eg a. Zau stavi se jer nije mogao uz takvu uzbrd icu kao njegov
autom ob il, i iz njega iza đ e Orval, visok i mršav, u društvu polic ajc a. Tea sl e
se pob oj a da psi nisu u komb ij u jer nije čuo laj anje. Znao je da ih je Orv al
tako dob ro izdres irao da laju samo kada se to od njih i očekuje. Ali ipak nije
prest aj ao brin uti da ih sada ne čuje samo zato što ih Orv al nije ni doveo.
Orv al i policaj ac su žuril i uz obron ak. Pol ic ajcu je bilo dvades et šest go‐
dina i bio je najmlađi među Tea sl eovim ljud ima. Nosio je opas ač na obrat an
način nego Ward, nis ko na bok ovima kao što su nekad nosil i revolv eraš i.
Orval ga prest igne u trku, protežuć i svoj e dugačk e noge. Ćela mu se sjajila
nav rh glav e, a s obje je stran e bio sijed. Imao je naočale i zel enu najlons ku
jakn u, zelen e platnene hlače, visok e cip el e na žnir anje.
Državn a policij a, pomisl i pon ov o Tea sle i pogled a dol je na puteljak pro‐
vjer av aj ući nisu li možda već na putu. Opet baci pogled na Orv ala koji je
sada bio već bliz u. Prij e je samo mogao vid jeti mršavo, tamn o, sunc em opa‐
ljen o lice, ali sada je na njemu vidio i dub oke bore i mloh avu kožu na pred‐
njem dijelu vrata, i zaprep asti se kol ik o je ost ar io otkad ga je pos ljedn ji put
vid io prije tri mjes ec a. Pa ipak Orval nije djelov ao starije. Još se uvijek mo‐
gao popeti uz tu strm in u, gotovo da i nije ost ao bez daha, puno prij e od
mladog zamjenika.
– Psi – pov ič e Tea sl e. – Jesi li doveo pse?
– Naravn o, ali ne vid im nik akv u svrhu u slan ju zamjen ik a po njih – od‐
govori Orval već na vrhu, usp or avajući. – Pog ledaj sunce. Za jedan će sat
past i mrak.
– Misliš da ja to ne znam.
– Vjeruj em da znaš – reče Orval. – Nisam misl io pok uš at i i reći ti bilo
što.
Tea sle poželi da Orval zaš ut i. Nije si mogao priuštit i da opet sve krene iz
poč etka. Ovo je bilo previš e važno. Orval se prem a njemu uvij ek ponaš ao
kao da ima trin aest god in a, gov orio mu što treba učin it i i kako da to učin i,
baš onak o kako je to radio i kada je Tea sle kao dječ ak s njim živio. Tea sl e bi
čistio piš tolj ili bi priprem ao pos ebno punjen je met aka, i odm ah bi ušao Or‐
val sa svojim savjet om, preuzimajući stvar u svoj e ruke. Tea sl e je to mrz io,
57
gov or io bi mu da prest ane, da može i sam nešto napraviti, često se s njim
prep irao. Shvaćao je zašto ne voli sav jete: post ojali su učit el ji koje je nek ad
upozn ao a koji nisu mog li prestat i drž ati pred avanja ni kada su izašli iz raz‐
red a, a on je pomal o sličio na njih. Tol ik o je bio nau čen izdav ati nar eđenja
da nije mogao prih vat iti da mu netko govor i što treba rad it i. Nije uvijek od‐
bijao sav jet. Ako bi savjet bio dobar često ga je i koristio. Ali nije mogao do‐
pustit i da mu to postane nav ik a; za dob ro obavljanje posl a bilo je neophod‐
no da se osl anja samo na sebe. Da mu je Orval samo tu i tamo govorio što
da čini, ne bi mu to tol ik o smet alo. Ali ne svaki put kada bi se našl i zajedno.
I sada su got ov o opet zap očeli dis kusij u, ali je Teasl e odl učio šutjet i. Orval
je bio jedini čovjek kojeg a je u ovom tren utku trebao, a Orv al je bio dovolj‐
no tvrd oglav da odvez e svoje pse nat rag kući samo ako se ponov o počn u
prep irati.
Tea sl e učin i sve da se nas mij eš i:
– Čuj, Orval, to ja opet samo zvučim jadno. Nem oj obraćat i pažnju. Dra‐
go mi je što te vid im. – Isp ruž i ruku da se rukuj e s njim. Orval ga je još dok
je bio dijet e naučio kako se rukuje. Dugo i čvrsto, rekao je Orval. Učin i ru‐
kov an je tako dobro kao i riječ. Dugo i čvrs to. Sada, kada su im se ruke srele,
Tea sl e osjeti kako ga nešto steže u grlu. Usp rk os svemu, volio je ovog starc a
i nije se mogao priv iknuti na nove bore na njegovu licu, na sijed u kosu koja
je postajala sve tanja i prozr ačn a kao paučina.
Njihovo rukovan je ispadne nesp retno. Teasl e namjerno nije vid io Orval a
već tri mjes ec a, sve otkad je iza š ao urlajući iz Orvalov e kuće samo zato što
je njeg ova mala prim jedba prer asl a u dugu prep irk u oko toga na koju se
stranu opasuje futrola pištolja, prem a naprij ed ili prem a natrag. Malo posli‐
je mu je bilo neugodn o što je tako napustio kuću, a bilo mu je neu godno i
sada, pok uš av aj uć i izg ledat i najp rir odnij e mog uće i gled at i Orval a ravn o u
oči, ali nek ako mu to baš i nije najbol je uspijev alo.
– Orv al, za ono prošli put, žao mi je. Stvarn o to misl im. Hvala ti što si
došao tako brzo kada te treb am.
Orval se samo osmjehnu; bio je divan.
– Zar ti nikada nisam rekao da ništa ne gov or iš čovjeku dok se s njim ru‐
kuj eš? Pog led aj ga ravn o u oči. Nem oj mu niš ta klep etati. Ja još uvij ek mis‐
lim da futrol a mora gledat i prema natrag. – Namignu ost alim a. Glas mu je
bio tih i zvuč an. – A što je s tim frajerom? Kamo je otiš ao? – Orval kimn u
58
www.balkandownload.org
na prepreku od stijena i drv eć a preko put eljk a, na šikar u s obje strane. –
Da, može se vid jet i kuda se pop eo kroz grml je s desn e strane.
Kao da je njeg ov glas bio znak, nešto velik o zaš ušta tamo u grml ju, i po‐
mislivš i da postoj i mog ućn ost da je to fraj er, Teasle ust ukn u, inst inkt ivn o
trgn uvši piš tolj.
– Nema nikoga – reče čovjek tamo gore, i Tea sle je mog ao vid jeti Lester a
kako se gubeć i ravn ot ež u spuš ta kroz grmlje uz odron jav an je kam enčića i
prašine. Bio je potp un o mokar od pada u rijeku. Oči su mu inač e bile malo
izb ul jene, a kada ugled a Teasleo v pištolj, još mu se više izbul jiše. – Hej, pa
to sam samo ja. Samo sam prov jer avao nije li fraj er možda još u bliz in i.
Orv al se poč eše po brad i.
– Bol je bi bilo da to nisi učin io. Možda si zamijen io mir is e. Will, imaš li
nešto od tog frajera što bih mog ao dati svoj im psim a da ponjuš e?
~ U prtljažn iku. Donji veš, hlače, čizme.
– Sve što nam onda treba je hran a i prosp avan a noć. Mor amo sve dob ro
organ izir at i i možemo kren ut i već u zoru.
– Ne. Večeras.
– Kako to misliš?
– Kreć emo večer as.
– Zar nisi čuo da sam uprav o rek ao kako će za jed an sat past i mrak? Ve‐
čeras nema mjes ec a. Toliko nas je da ćemo se, kad se razdvoj im o, u mrak u
izg ubiti.
Teasle je ovo i očekiv ao, bio je sig ur an da će Orval htjeti odgoditi stvar
do jut ra. To je bilo praktičn ij e. Ali s tim prakt ičnim način om samo jedn a
stvar nije štimala: on nije mog ao tol iko čekat i.
– Mjeseč in a ili ne, moramo krenut i za njim sada – reče on Orval u. – Is‐
tjerali smo ga iz naše sudske oblasti, i jedin i nač in da ga zad rž im o je da nas‐
tavimo s progonom. Ako ček am do jutra mor at ću čit avu ovu stvar predati
državn oj polic iji.
– Pa predaj im. To je tako i tako prljav posao.
– Ne.
– Pa kakva je razl ik a? Drž avna će pol icij a tako i tako uskor o biti ovd je;
čim ih vlasnik ovog zemljiš ta poz ov e zbog svih ovih automob ila koji su
prešli prek o njeg ov ih polja. Bez obzir a na sve ovu ćeš stvar mor ati predat i
njim a.
59
– Ne ako se ja izgubim u ovoj šumi prije nego oni stignu ovamo.
Bol je bi bilo da je pok ušao nagov or it i Orval a bez svih njeg ov ih ljud i oko‐
lo. Ako ne pritisn e Orvala, imat će manje uspjeh a kod svojih ljud i, ali ako
ga pak bude previše nag ovar ao, Orval će samo dići ruke i otići kući.
Ono što je Orval nak on toga rek ao nije niš ta pom oglo.
– Ne, Will, žao mi je što te moram raz oč arat i. Učinit ću mnog o toga za
tebe, ali vrlo je teš ko probiti se kroz ova brda čak i po danu, a ja neću tamo
povest i svoj e pse noću da osl ij ep e samo zato što ti ovu preds tav u žel iš sam
za sebe.
– Ne tražim od tebe da ih oslij epiš. Sve što tražim je da pov edeš svoje pse
sa mnom, i onog trenutk a kada pomisliš da je premračno, stat ćemo i posta‐
vit i logor. To je sve što mi treba da nast avim potrag u. Hajde, već smo kam‐
pir al i vani, ti i ja. Bit će to kao kad je tata bio živ.
Orv al isp usti dug uzd ah i pogleda okolo na šumu. Bilo je mračnij e, hlad‐
nije.
– Zar ne vid iš kakv a je to lud ost? Nem am o oprem u za takv u potrag u.
Nem am o ni puš ke ni hranu ni...
– Shingleton može ostati i nabav it i sve što nam treb a. Dat ćemo mu jed‐
nog psa da nas ujutro može pronać i. U gradu imam dovoljno zamjen ik a, pa
ih čet vorica može sut ra doći sa Shingletonom. Imam prij atel ja na lokaln om
aerodromu koji kaže da će nam posuditi helikopt er i odvest i nas kamo god
hoćem o i letjet će ispred nas da vidi može li loc irati frajer a. Pitam, hoć eš li
pom oći?
Orv al je gled ao u svoj e noge, vukući čizmu gore-dol je po praš in i.
– Nemam mnogo vrem en a, Orval. Ako se uskor o popnemo tamo gore,
državn a će mi polic ij a mor ati dopustit i da zad ržim kontrolu. Podržat će me i
post av it i patrolna kola na glavne ceste koje vode iz brda, i ostaviti nas da ga
lov im o po planin i. Ali kažem ti, isto tako mogu zabor aviti da ću ga ikad a
pronaći ako mi ti ne daš svoje pse.
Orval pog leda prem a gore i polak o segn u u svoju jaknu po vrećic u za du‐
han i cigar et pap ir. Razmišljao je dok je pažljivo mot ao cig aret u, i Teasl e je
znao da ga ne smije pož ur ivati. Konačno, trenutak prije nego što Orval za‐
pal i šib icu:
– Moglo bi ići, ako sam dobro razumio. Što ti je taj fraj er učinio, Will?
– Prerez ao je jedn og zamjen ik a gotovo nap ol a, a drugog je mož da osl ije‐
60
www.balkandownload.org
pio.
– Da, Will – reče Orval i zap al i šibicu, prib ližavaj ući ju da prip al i cig ar e‐
tu. – Ali nisi mi odgov orio. Što je tebi učinio taj frajer?
61
2.
Kraj je bio vis ok i divlji, s gust om šumom, isp resijec an gud ur ama i pu‐
teljc im a i prepun rupa. Baš kao i brda Sjeverne Karol ine gdje je bio na obu‐
ci. Vrlo slič an brdim a kroz koja je bjež ao za vrijeme rata. Njeg ov a vrsta te‐
rena i njegov način borbe, i bol je da mu se nitko prev iše ne približ i jer će on
ošt ro odg ovorit i. Boreći se da pobij ed i svjet lo koje je nestaj al o, trčao je što
je mog ao dalje i brže. Golo mu je tij el o bilo obliv en o krvlju od gran a koje su
ga šibal e, bose noge su mu bile pune pos jekotina i krvav e od ošt rih grana
koje su lež ale na putu, od kršev it ih strmina i stij en a. Dođe do uzvis ine na
koj oj se rask reč io kost ur dalek ov odn og stup a i gdje su vrh ovi stabala bili
odrez ani ne bi li se spriječ ilo udaran je vis okon apons kih električn ih kab lova
o njih. Čistina je bila prekriv en a šljunk om i kamen jem i ošt rom šik ar om, pa
se on uz vel ike bol ov e penjao isp od kab lov a vis okog napon a. Treb ao je stić i
do najviš e točk e prije nego se smrači; mor ao je vidjet i što se nal az i s drug e
stran e uzbrdic e i odl uč iti koj im put em kren uti.
Zrak je na vrhu ispod dalekovodn og stupa bio bist ar i čist i dodir ivale su
ga pos ljedn je zrake zalazećeg sunca koje je već bilo dal ek o s lij ev e strane.
Zastane na trenutak, dopusti da mu tijelo upije blag o top lo svjetlo, uživ ajući
u mek oći zemlje pod svojim nog ama. I vrh un ac prek o puta njeg a sjajio se
na sunc u, ali njeg ov je obronak bio siv, a kotlina tamn a. Uputi se tamo, i s
meke zemlje prijeđe opet na šljunak i stij ene, prema kotlin i. Ako tamo ne
nađe ono što traž i, morat će skren uti ulijev o prema rijeci koju je vidio, a za‐
tim će mor at i krenut i uz rij ek u. Bilo bi lakš e ići tim putem uz obalu, a ono
što je on traž io sig urno će biti bliz u rijek e. Jurn u prema kot lini po šljunku,
posk liz ujuć i se, padaj uć i, slani ga je znoj pekao na ran am a. Kotlina mu se
nije svidjela, točno prek o puta nje nalazila se močvar a, mulj i tamn a voda.
62
www.balkandownload.org
Ali barem je zeml ja bila ponov o meka, te on zao biđe moč varu s lij ev e stra‐
ne, sve dok ne dođe do rij ek e koja se u nju ulijev ala, zatim kren e uzvodn o,
više ne trč eć i, sada samo brzo hod ajuć i. Prošao je gotov o pet mil ja, i to ga je
umorilo: još nije bio u tako dob roj formi u kakvoj je bio prij e zarobl jeništva
u ratu, još se nije oporav io od tjed an a prov edenih u bolnic i. Pa ipak, sjeć ao
se svih vještin a bjež an ja, pa čak i ako neće moći dalje trč at i bez poteškoća,
ovih je pet milja jako brzo prešao.
Rij ek a je vijugala i kriv ud ala i on ju je slij ed io. Znao je da će uskor o za
njim biti psi, ali nije ni pok uš ao pregaziti rijeku i tako zamesti miris. To bi
ga samo uspor il o, a bud ući da bi u jednom trenutk u morao iza ći iz rijeke
bilo na jedn u ili na drug u obalu, dres er bi pse samo podijelio na obje obale
dok ne bi ponov o uhvatili miris, a on sam bi samo izg ubio vrij em e.
Smrač ilo se brže nego što je oček iv ao. Penjući se uzb rd o uhvat io je pos ‐
ljednje trake sum raka, a tada su se šuma i šik ara pret op il e u sjen u. Uskoro
su se na hor iz ont u mog li prepoznat i obrisi samo najveć eg drv eć a i stij en a, a
tada nastupi noć. Čulo se žub oren je rijek e, zrik avc i i noćn e ptice i živ ot inje
i on započne zvat i. Sigurno nitko od onih koje je tražio neće otk rit i da su
tamo ako samo nast av i slij editi rij ek u i zvat i. Mor ao je učin iti nešto da za‐
zvuči zan imljiv o. Morao ih je natjerati da požel e vidjeti tko je to. Viknu na
vijetnamskom, na ono malo francuskog što ga je nau čio u školi. Počn e go‐
vor om oponašat i južn jački naglas ak, pa zap adnjački, pa crn ački. Izg ov ori
duge liste najg or ih prostota kojih se mog ao sjet iti.
Rij eka se spuš tala u malu kotlinu na stran i uzb rdic e. Nik oga. Rij eka se
pen jala i spuštal a u još jednu kot linu i penjala i spuštala, ali i dalje nikog a, a
on je i dalje zvao. Ako uskoro ne nađe nekoga, bit će tako dubok o u brdim a
da će mož da doći i do izvora i više neće imati rij ek u kao smjer koji će prati‐
ti. Uprav o to se i dog od i. Znoj ga je hladio na noćnom zrak u; dođe do mjes‐
ta gdje se rijek a pretvar al a u malu baru i zač uje klokot an je izv ora.
Kamo da kren e? Vikn u još jednom, prost ote odjeknu kroz mrak, on sač e‐
ka, a zatim krenu uzbrdo. Ako nastavi ravno uzb rd o, pa onda nizbrd o, mis‐
lio je da će mož da naići na još neku rijek u i onda ju slijedit i. Prođ e nek ih
deset ak met ara od izv ora kada s lij ev e i s desn e strane bijesn u dvije bat er ij e.
Zastan e, potp uno mir an.
Pod bilo kojim drugim okolnost im a izjurio bi izvan dometa svjet iljki i ot‐
puzao u mrak. Bilo je opasno po živ ot lut at i noću ovim brd im a, zab adati nos
63
tamo gdje mu nije mjesto.
Kol ik o li je samo ljudi dob il o met ak u glavu samo zbog onog što je i on
sam činio, i nak on toga bilo bač en o u plit ak grob za hranu noćnim životi‐
njama.
Svjetiljk e su bile uperene ravn o u njega, jedna u lice a druga u njegov o
golo tij el o. Još uvijek se nije mic ao, samo je mirno stajao, uzdign ut e glave,
zureći mirn o naprijed između svjetiljk i kao da mu je tamo i mjest o i kao da
to čini svak e noći. Kukci su letjeli oko svjetla. Ptica odl eprša sa stab la.
– Da, bol je bi ti bilo da baciš taj piš tolj i britvu – reče star ac hrapava gla‐
sa s desne strane.
Rambu lakn e: neće ga ubiti, barem ne odmah, dov oljn o ih je zai nteresi‐
rao. Pa ipak, bilo bi nes igurno zad rž at i pištolj i brit vu. Kad su ih ovi ljudi
već vidjel i, mogli bi se osjet it i ugroženima i ubiti ga. Ali nije si mog ao do‐
pustiti da luta noću ovim šumam a bez ičeg a s čim bi se mogao obranit i.
– Da, gosp odin e – reče Rambo jedn oličn im glasom i ispusti pištolj i bri‐
tvu. – Ne mor ate se zabrin jav at i. Piš tolj nije napun jen.
– Naravn o da nije.
Ako je onaj čov jek s desne stran e star, onaj bi drugi, s lij eve stran e, mo‐
rao biti mlad. Možda otac i sin. Ili ujak i neć ak. Tako su se uvij ek vodil e te
ekip e u obitelji, star iji da izd aje naredb e i jedan ili nekol ic in a mladih da
rade. Rambo je osjeć ao kako ga ova dvojic a iza svjet iljk i proc jen juj u. Star iji
je sada šutio, i Rambo odluči da neće niš ta gov orit i sve dok ga se ne pita.
Uljez, bolje da drži začepljenu gubic u.
– Da, svo ono smeć e i prost ote koje si izv ik iv ao – reče star iji čovjek. –
Zvao si nas ili koga si naz ivao pizd uncim a?
– Tata, pitaj ga zašto hoda okol o gologuz i s jaj ima koja mu vise – reče
onaj s lij ev e strane. Zvučao je mlađ e nego što je Rambo oček ivao.
– Ti začepi – nar ed i starij i čovjek dječak u. – Rekao sam ti da ne želim
čuti ni glas a od tebe.
Rambo s desne strane začuje nap in janje oroz a.
– Ček aj malo – reče brzo. – Sam sam. Treb am pomoć. Nemoj puc ati dok
ne čuj eš sve.
Starac ne odgov ori niš ta.
– Stvarno to mislim. Ne žel im ovdje stvar ati nik akv e neprilike. Nije uop‐
će važn o ako znam da vi nist e dva muš karc a, da je jedan od vas samo još
64
www.balkandownload.org
dječ ak. Neću pokušati nikoga povrijed iti samo zato što to znam.
Bilo je to gađ anje naslijep o. Naravno da je starac već mog ao izg ubit i in‐
teres za njega i odluč io pucat i. Ali Rambo je mislio da onak o gol i krvav
starcu izgleda opasno, te da on više neće ništa prep ustiti sluč aj u sada kada
Rambo zna da su oni samo jed an muš karac i jedan dječ ak.
– Ja bježim od pol icije. Oni su uzeli moju odjeću. Jedn og od njih sam i
ubio. Zvao sam u pom oć.
– Da, treb aš pom oć – reče star ac. – Pitan je je samo, od koga?
– Poslat će za mnom pse. Pron aći će kotao za rakiju ako ne učin im o ne‐
što da ih zaustavim o.
Sada dolazi onaj najosjetljiviji dio. Ako ga misle ubit i, sada je za to pravi
trenut ak.
– Kotao? – reče star ac. – Tko ti je rekao da ovdje gore post oji neki ko‐
tao? Misliš da ovdje peč em rak iju?
– Nalaz imo se u mrklom mraku kotlin e blizu izvor a. Što bi te drug o do‐
vel o ovam o? Mora da ti je jako dob ro skriv en. Čak iako znam da je ovd je,
ne mogu vidjet i plam en tvoj e peći.
– Ti misl iš da bih ja gubio vrijeme s tobom umjesto da radim kada bih
znao da je u bliz ini kotao? Kvragu, ja sam lovac na rak un e.
– Bez pasa? Nemam ja vrem ena za ovo. Moram o sve sred iti prije nego
oni prav i psi stignu sut ra ovam o.
Starac je sam za sebe psovao.
– Točno je da si u guž vi – reče Rambo. – Žao mi je što sam te u to uvu‐
kao, ali nem am izbor a. Trebam hranu i odjeć u i puš ku i neću te pustiti sve
dok to ne dob ijem.
– Ubijm o ga, tata – reče dječak s lijeve strane. – Nasamar it će nas.
Star ac niš ta ne odgov or i, a i Ramb o je šutio. Morao je dati starc u vreme‐
na za razm išljan je. Ako pok uša požur iti stvar, star ac bi se mog ao osjetit i
stjeran u tjesnac i pucat i.
S lijeve strane Ramb o zač uj e napin jan je oroz a.
– Spust i tu sačmaric u, Matth ew – reče star ac.
– Ali on će nas nas amar it i. Zar ti to ne vid iš? Zar ne vidiš da je on vjero‐
jatno neki vladin čovjek?
– Omotat ću ti uši tom sačm ar ic om ako je ne spustiš kao što sam ti re‐
kao. – Starac se zatim zasmijul ji. – Vlad in čovjek. Gluposti. Pog led aj ga,
65
gdje bi on, dođav ol a, mog ao sak rit i svoj u značku?
– Bolje posluš aj svog tatu – reče Ramb o. – On shvaća vezu. Ako me ubi‐
jet e, polic ajc i koji me ujutro nađu htjet će sazn at i tko je to učin io. A zat im
će za vaš im trag om poslati pse. Neće uopće biti važno gdje me pokopate ili
kako ćete pok ušat i sakriti mir is, oni će ...
– Živo vapno – reče dječak mud ro.
-- Naravno da će živo vapn o pom oć i da se sakrij e moj mir is. Ali psi će
ostat i na vama, i oni će na taj mir is nah uškati pse.
Zast an e na trenutak, zureći u svaku svjet iljku, daj uć i im vremena za raz‐
mišl janje.
– Problem je u tome da ako mi ne date hranu i odjeću i puš ku, tada neću
otić i odavde sve dok ne pronađem taj vaš kot ao, a ujut ro će pol icij a slijed it i
moj trag do tamo. Neće uopć e biti važno ako ga noć as rastavit e i sakrij et e.
Ja ću vas slijedit i do mjesta na koj em ćete sakrit i dijelov e.
– Ček ali bis mo do zore da ga rastav im o – reče starac. – Ne mož eš si pri‐
uštiti da ostaneš tako dugo ovd je.
– Bos ih nogu tako i tako ne mogu daleko odm akn uti. Ne. Vjerujt e mi.
Imaj u velik e šanse uhvat iti me ovakv og kakav sam, a ja isto tako mogu do‐
pustiti i da vas uhvat e zaj edno sa mnom.
Malo posl ij e starac opet počne psov ati.
– Ali ako mi pom ognete, ako mi date ono što treb am, onda ću brzo otić i
odavd e, i pol ic ij a se vašem kotlu neće ni približ it i.
Bilo je to najjedn ost avn ij e što je mogao reći. Zamis ao mu se učin i uvjer‐
ljivom. Ako žele zaštit i svoj u opremu, morat će mu pomoći. Naravno, može
se dogod it i da se naljut e zbog način a na koji ih je na to pris iljav ao i odl uč e
ga ubit i. A mož da su i inc estuozn a obitelj, ned ovoljn o int elig entni da vide
logik u u njeg ovim rij ečim a.
Postajal o je sve hladnij e i Rambo počn e drht at i. Sada, kada su svi šut jeli,
zrikavci su se čuli jako glasn o.
Kon ačn o star ac prog ov ori.
– Matt h ew. Misl im da će biti najb olje da otrčiš do kuće i dones eš ono što
ti on kaže. – Glas mu nije zvuč ao najsretnij e.
– I don es i kantu keroz in a – reče Ramb o. – Bud uć i da mi pom až et e, po‐
brinut ćemo se da zbog toga ne stradat e. Nam oč it ću odjeću u keroz in i osu‐
šiti je prij e nego se obučem. Ker oz in neće odvest i pse sa mog traga, ali će ih
66
www.balkandownload.org
spriječ iti da nanjuš e vaš mir is na odjeć i i da, slijed eći ga, pronađu onog a tko
mi je pomogao.
Dječakov a je bat er ija i dal je bila uperen a u Ramb a.
– Učinit ću ono što mi kaže tata, a ne vi.
– Učini onak o kako on želi – reče star ac. – Ni meni se to ne sviđ a, ali on
svakak o zna u kakv o nas je sranje uvalio.
Dječakov a svjetiljk a ost ad e uper en a u Ramba još na trenut ak, kao da je
dječ ak bio neod l uč an da li da krene ili ne, ili je mož da čuv ao lice. Tada snop
svjet la sa Ramba prij eđe na grml je a zatim nestade i Ramb o ga začuj e kako
šuš ka kroz šik ar u. Vjerojatn o je tol iko puta išao i vraćao se kući od ovog iz‐
vor a da je put mog ao prij eći i zat vorenih očiju, a da o svjetlu i ne govor imo.
– Hvala – reče Rambo starc u čija mu je svjet iljka i dal je bila uper en a u
lice. A zatim se svjetlo ugas i. – Hvala i za to – reče Ramb o. U očima je još
nekolik o trenutaka vidio zvjezd ic e, a zat im se one polako izgub iše.
– Samo štedim bater ij e.
Rambo ga začuje kako mu se prib ližava kroz šikaru.
– Bol je mi nemojt e prilazit i – reče on starc u. – Ne želim pomij eš ati vaš
mir is s moj im.
– Ni neću. Samo sam htio sjest i na panj.
Starac zapali šibic u i prin es e je luli. Šib ica ne ost an e dugo upal jen a, ali
kako je starac uvlačio lulu, a vat ra šib ic e se razb uktal a, Rambo je mog ao vi‐
djeti rašč upanu kosu i sivk asto lice i gorn ji dio crvene karir ane košulje s na‐
ramenic am a prek o nje.
– Imaš li pića kod sebe? – upita Rambo.
– Možda.
– Užasno je hladn o. Prij ao bi mi gutl jaj.
Star ac priček a, a zatim upali svoj u baterij u i podignu vrč tako da ga
Rambo može vidjeti na svjetlu i uhvat iti. Vrč je bio tež ak kao kug la za ku‐
glan je i na svoje iznenađ en je Ramb o ga gotovo ispusti. Starac se zasmijul ji,
Ramb o izvadi čep, vlaž an i škrip av, i usprk os tež in i otp ije drž eć i vrč u jed‐
noj ruci, upravo onako kako je znao da će starac poštovat i, gurn uvši kaži‐
prst kroz kuku na vrhu i balans iraj uć i vrč na laktu. Imao je okus na dvjesto‐
post otn i alk oh ol, zlatno jak i pekao mu je jezik i grlo, paleći svaki milim et ar
sve do njeg ova želuc a. Gotovo se uguš i. Oči su mu suz ile kada je spust io
vrč.
67
– Malo prejak? – upita starac.
– Malo – reče Rambo, nastojeći da dođe do glasa. – Što je to?
– Kukuruzna sladn a kaša. Ali ipak je malo prej ak a, zar ne?
– Da, rek ao bih, malo prej aka – pon ovi Ramb o, a glas mu je još uvijek
zad av ao teš koće.
Star ac se nasmij e:
– Da, stvarno je malo prejak a.
Rambo podigne vrč i opet otpije gutl jaj, ispunivši usta vruć om, gustom
tekućin om i star ac se još jedn om nasmij e.
68
www.balkandownload.org
3.
Prvi jutarnji pjev ptica probud i Tea slea u mrak u. Lež ao je na zeml ji po‐
kraj vat re, zam otan u deku koju je don io iz kola, zur eć i u kasn e zvijezd e iz‐
nad vrhova drveća. Prošl o je mnog o god ina otkad je posl jedn ji puta spavao
u šumi. Prek o dvadeset god in a, shvati, brojeći unaz ad do 1950. godin e. Ne
do kraja 1950-e: nije račun ao spav anje u smrzn ut im rov ov im a u Koreji.
Kvrag u, ne, pos l jednji put kad je uistinu kamp ir ao bilo je ono prol jeć e kad
je dob io poziv za vojsku i kad se odlučio za mornaric u. Tada su on i Orv al
prvi lijepi vik end otpješač ili u brda. Sada je bio sav ukočen od spav an ja na
ner avn oj zeml ji, odjeća mu je bila vlažna na mjest u gdje je rosa promoč ila
kroz deku, i hladnoća mu je usprk os vat ri prodiral a sve do kostiju. Ali već
godinama nije osjećao u sebi tolik o živ ota, uzb uđ en što je pon ov o u akc ij i,
nest rpljiv za lovom na frajer a. Ipak nije bilo pot rebno probudit i ost al e prije
nego što se Shingleton vrati sa svim pot rebnim stvarima i ostalima. Zas ad
je, buduć i da je jedin i bio bud an, uživ ao u sam oći, tol iko različ itoj od sam ot‐
no proved en ih noći otk ad je otišla Anna. Zamot a se čvrš će u deku.
Tada do njeg a dop re mir is, on pogled a i ugled a Orval a kako sjedi pok raj
vat re i puši tanko smot anu cigaret u. Hlad an jut arn ji pov jet arac je dim nosio
prema Teasl eu.
– Nisam znao da si budan – proš apć e Tea sle ne žel eći probudit i ost ale. –
Kako dugo?
– Prije tebe.
– Ali ja sam budan već prek o jedan sat.
– Znam. Više ne spavam puno. Ne zato što ne mogu. Ne mogu si priuštit i
da tol ik o vremen a proved em spavaj uć i.
Stiskaj uć i deku, Teasl e se privuče bliž e Orval u i na užar en om prut ić u s
69
vatre zap ali cig ar etu. Plam en se sman ji, a kada Teasl e gurn u prut ić natrag
opet se top lo razbukt a, pucketaj ući. Bio je u prav u kada je rek ao Orvalu da
će ovo biti kao nekad, iako u tren utku kada je to gov or io nije u to vjer ovao.
Rek ao je to samo zato jer je treb ao Orv ala i gad io se sam sebi što je morao
upot rijebit i tako emot ivan argum ent ne bi li ga uvjerio. Ali sak upljan jem
drva za ogrjev, rašč išć av anjem kam en ja i grančica da poravna zeml ju, pros‐
trij evši deku zabor av io je kako je to sve bilo čvrsto i dob ro.
– I tako je ona otišl a – reče Orval.
Teasl e nije žel io o tome razg ovarati. Ona je bila ta koja je otišl a, nije bilo
obrn uto, i tako je sve izg led alo kao da je on svem u kriv. Mož da je i bio. Ali
bila je i ona. Nije se, međutim, mog ao pris il iti da svu krivic u svali na nju
samo da Orval ne bi o njemu loše mislio. Pokuš a to objasnit i nep ristran o:
– Mož da se vrati. Razm išlja o tome. Već smo se neko vrijem e dost a sva‐
đal i.
– S tobom nije lako.
– Pa, bože, nije ni s tob om.
– Ali ja već četrdes et god in a živim sa ist om ženom, i kol ik o se meni čini,
Bea nije puno razmišl jal a o odlas ku. Znam da te ljud i stalno pitaju jedno te
isto, ali uzim aj ući u obz ir ono što smo ti i ja, mislim da imam pravo. Oko
čega ste se svađal i?
Got ov o ne odg ov or i. Uvij ek ga je zbunjivalo gov or iti o osobn im stvari‐
ma, pogot ovo o ovoj situacij i koju još nije pros udio: tko je u prav u, ima li
on kakv o opravdan je.
– Oko djece – reče, a budući da je već poč eo, nastav i. – Mol io sam je bar
za jedno dijet e. Nije važno, dječ ak ili djevojčic a. Samo bih volio imati neko‐
ga kao što sam ja bio tebi. Ja, ja ne znam kako da ti to objasnim. Čak se
osjeć am glupo gov or eć i o tome.
– Nem oj mi samo reći da je to glupo, prijat el ju moj. Nemoj mi samo to
reći kada sam se ja tako dugo trudio da imam svoje vlastit o dij ete.
Teasle ga pog leda.
– Ah, pa ti si kao moj sin – reče Orv al. – Kao moj vlast iti. Ali ne mogu
prestat i razm išljat i o tome kakvo bi bilo Beino i moje dij ete. Da smo ga
samo mogli imat i.
Bol jel o je. Kao da sve ove god in e nije bio Orvalu niš ta drugo nega sir oto
dij ete pok ojnog najb ol jeg prij at el ja. Nije se mog ao s tim pomiriti; bila je to
70
www.balkandownload.org
veća sumn ja u sebe samog a nego čin jen ica da je Anna otišl a. A sada, kad je
već govorio o njoj, mor ao je to izvesti na čist ac, zav ršit i s tim.
– Prošl i Božić – reče – prije nego smo došli kod vas na večeru, otišl i smo
kod Shingletona na piće. Tada sam, gledaj uć i njegov o dvoj e djec e, njihov iz‐
raz lica kada su ugled al i pokl on e, pomisl io da bi mož da bilo dob ro imati jed‐
no svoje. Iznenad il o me da u mojim godinam a žel im dij et e, a u svak om je
sluč aj u i nju jako iznen adilo. Razgovar al i smo o tome, i ona je to uporno od‐
bijala, a nakon nekog vrem en a sam, čini mi se, počeo prev iše inzistir at i. Do‐
godilo se to da je ona odvagn ula mene i probleme za koje je misl il a da će
doći s beb om. I otišla je. Najluđ e u cij eloj stvari je to što kol iko god ne
mogu spavat i zbog toga što je otišl a, s druge sam strane zbog toga sret an.
Opet sam sam, nema više svađ a, slobodan sam rad iti što hoću, kada hoću,
mogu doći kasno kući a da ne mor am naz ivati i objašnjavat i da mi je žao što
ne mogu doći na več eru, mogu izać i ako mi se izlazi, mogu ševiti okol o. Po‐
nekad mi se čini da je najgora stvar u tome koliko će me ta rastav a koš tat i.
A ist ov remen o ne mogu ti reći koliko žel im da mi se vrat i.
Kad izdahn e iz usta mu izađe mag lica. Ptice su počele glasno pjevati. On
nastavi gled ati Orv al a kako uvl ači posljednji dim cigar et e među kvrgav im i
od nikot ina žut im prstima.
– A što je s ovim tip om kojeg lov imo? -reče Orv al. – Da li se na njem u
svetiš?
– Ne.
– Jesi li sig uran?
– Znaš dob ro da jes am. Znaš da ne postup am oštrije nego što bih trebao.
Znaš isto kao i ja da je grad siguran zbog sitn ic a koje drž im pod kontrolom.
Ne možeš učinit i ništa da sprij ečiš razb ojn ički prep ad ili ubojs tvo. Ako to
netko zai st a želi učin it i, on će to i učin iti. Ali sitnice čine grad onakv im ka‐
kav je. Sitnic e na koje možeš paz iti, a da grad ost an e siguran. Da sam se
samo nacerio i uzeo ono što mi je fraj er pružao, možda bih se uskor o na to
navikn uo, pa bih i drugim fraj erima dopuštao to isto. A uskoro bih puštao i
druge stvar i. Zab rin uo sam se za sebe isto kolik o i za tog frajer a. Ne mogu
si dopust it i pop uš tan je. Ne mogu jednom drž at i red a drugi put ne.
— Još ga uvij ek siln o želiš uhvat it i, iako je tvoj dio posl a završen. Ovo je
sada pos ao drž avne pol icije.
– Ali on je ubio mog čovjeka i moja je dužn ost da ga priv edem. Žel im da
71
moji ljudi znaju da neću prezati ni pred čim da uhvatim onog a tko ih pov ri‐
jedi.
Orval pogled a zgnječen i opušak cig aret e koji je držao u ruci i kimn u, ba‐
civši opuš ak u vatru.
Poč ele su se pojavl jivat i sjene, počel a su se raz abirat i stab la i grmovi.
Bila je to lažn a zora, i uskor o će se čin iti da svjet lo pon ovo nest aj e, a tada će
se pojaviti sunc e i sve će se razbist rit i. Mog li su već biti na nogam a i krenu‐
ti, pomisli Teasle. Gdje je Shinglet on s ljud ima i oprem om? Mor ao se vrat iti
već prij e pola sata. Mož da se nešto dogod il o u grad u. Možda mu državna
pol icija ne dopušta da uđe u šumu. Tea sl e grančic om prom ij eša žar i pod ig‐
ne se plam en. Gdje je?
Tada zač uj e prvi pseć i lavež daleko u šumi, i to uskomeša pse priv ez an e
za drvo najbliže Orv alu. Bilo ih je pet, i bili su budni, ležali su na zeml ji, oči‐
ju uprt ih u Orv al a. Sada su ust al i, uzb uđ en i, i laj ali su na pozd rav.
– Pst – reče Orv al, oni ga pogledaš e i umiriš e se. Slabin e su im pod rht a‐
val e.
Ward, Lest er i mladi zamjenik se uzv rp oljiš e u snu. Bili su s druge stran e
vat re i čvrsto su uza se privlačil i deke.
– Uh – reče Ward.
– Samo tren utak – reče Lest er u snu.
Pas opet zalaje u daljini, iako se sada učin i da je neš to bliže, a psi pok raj
Orv al a naćuliše uši, uzb uđen o laj uć i.
– Pst – reče Orv al odl učn ije. – Lezi dol je.
Umjest o toga oni trgn uše glave prem a još jednom lav ež u iz dal jine, a
nozd rve im zadrhtaše.
– Lezi dolje – nared i Orv al, i oni polak o, jedan po jedan posl uš aše.
Ward se promeškolji na svojoj stran i deke, skvrčenih nogu.
– Što je? Što se događa?
– Samo je vrij eme da ustan eš – reče Teasle.
– Što? – reče Lester i promeškolji se. – O bože, kako li je hladn o.
– Vrijeme je za ustajanje.
– Za tren ut ak.
– Za tol iko će oni već biti ovdje.
Ljud i su se prob ijali kroz šikar u, prilazeći sve bliž e. Teasle zapali još jed‐
nu cig ar et u, usta i grlo su mu bili suhi, i osjeti kako se puni energij om.
72
www.balkandownload.org
Odjednom shvat i da bi to mog la biti i drž avn a pol ic ija i brzo ustane, uvlač e‐
ći dim cigaret e, nap rež ući se da vidi kroz šumu, u smjer u iz koj eg su dolazili
šum ov i.
– O bože, kako li je hladno – reče Lester. – Nadam se da Shing let on nosi
nešto toplo za jelo.
Teasle se nadao da je to samo Shing leton sa zam jen ic ima, a ne drž avna
pol icija. Odjedn om iskrs n e pet or o ljud i. Trčali su izm eđu drveća i kroz grm‐
lje u slab om hladn om svjet lu, ali Teasl e nije mog ao vid jet i koje su im boje
unif orme. Govor ili su neš to jedan drugom e, jedan se od njih spotakn e i op‐
suje, ali Tea sle nije mogao raz aznat i glasov e. Ako je to državn a policija, po‐
kušav ao je pronać i nač in da slučaj i dal je ostan e pod njeg ovim vodstvom.
Tada su prišl i bliže, žureći izm eđu drveća uz onu kratk u uzbrdicu i Teas‐
le ugleda Shing leton a kako pos rče iza psa koji ga je vuk ao na lanc u, i vid je
da se iza njeg a nalaz e njeg ov i vlastit i ljud i. Nik ada nije bio tako sret an što
ih vidi. Nosili su pren at rpan e platn en e vreć e, i puš ke i kon op ac, i Shingle‐
ton je preko ramena nos io poljs ki rad io. Pas ga je vuk ao prema logor u.
– Topla hran a? – zapit a ga Lester. – Jesi li donio neš to toplo za jelo?
Shing let on ga očig ledno nije čuo. Bio je bez daha, i predavao je psa Or‐
valu. Lest er se brzo okren u prem a zamjenicim a.
– Jest e li donijeli neš to toplo za jelo?
– Sendviče sa šunk om i jaj im a – reče jed an od zamjenika, sav usp uh an. –
Term osicu punu kave.
Lest er kren u prem a vreć i koju je nosio zam jen ik.
– Ne tamo – reče mu zam jen ik. – Mitch. Iza mene.
Mitch se cer io otvar ajuć i vreću i vadeći iz nje sendvič e zam otane u vo‐
štan i pap ir. Svi pograb iš e send vič e i poč eše jest i.
– Prešli ste prokl et o vel ik u udaljen ost sin oć u mraku – reče Shingleton
Teasleu, hvataj ući dah, nasl anjaj uć i se na drvo. – Misl io sam da ću vas naći
za man je od pola sata, a treb al o mi je dvostruk o više.
– Mi se nis mo mog li kret ati tako brzo kao oni sin oć, sjeti se – reče Mitch.
– Imal i smo više ter eta.
– Svej edno su prešl i prokl eto veliku udal jen ost.
Teasle nije mogao odredit i da li se Shing leton isp rič av a zbog kašnjen ja ili
mu se zaist a divio.
Teasle zag rize u sendvič, mast an i mlak, ali bože, bio je tako dob ar. Uzme
73
papirn at u čašu koju je Mitch do vrha napunio vruć om kavom, puhn e u nju i
otp ije gutl jaj. Pri tom si sprži gornju usnicu i nepc e i jezik. Osjeti kako mu
hladna smjesa jaja i šunke u ust ima postaje vruć a.
– Što se događa tamo dol je?
Shinglet on se nas mij e.
– Drž avna se pol icija razljut ila zbog ovoga. – Zaš ut i da zagrize u sendvič.
– Kao što si rek ao, malo sam sinoć prič ek ao u onom pol ju i pojav ili su se
deset min ut a nak on što si se popeo u šumu. Bili su jeb en o bijesni zbog toga
što si iskor ist io ono malo dan jeg svjetla što ti je preostalo da kreneš u lov za
frajerom i da ostaneš u igri. Izn en ad ilo me kako su brzo shvat ili koje su tvo‐
je nam jer e.
– Ali što se dogodil o tamo dol je?
Shinglet on se ponosno nac eri i odg riz e još jedan zal ogaj send viča.
– Proveo sam pola noći s njim a u stanici, i kon ačn o su prist ali na surad‐
nju s tobom. Blokirat će ceste koje vode iz brda i neće ulaz iti ovam o. Mogu
ti reći da sam ih dost a dugo mor ao uvjer avati da ne ulaz e ovam o.
– Hval a. – Znao je da Shing leton to i oček uj e.
Shing let on kimn u žvačuć i.
– Ono što je konačn o učv rs til o naš dogovor bilo je kad sam rekao da ti
fraj era pozn aj eš bolje nego oni i da ti najbol je znaš što bi on mog ao učin it i.
– Znaj u li oni išta o njem u, tko je ili zbog čega ga još traž e?
– Rade na tome. Rekl i su neka se redovno javl jamo na ovaj rad io. Na prvi
znak neprilik e ulaze sa svim oružj em koje im je na rasp olaganju.
– Neće biti nepril ik e. Neka netk o probudi Balforda – reče, pokaz ujući na
mladog zam jenik a zam otan og u deku pok raj vat re. – Taj će sve prespavati.
Orv al potapš a psa koj eg mu je doveo Shingleton, odved e ga do Balf orda
te mu ovaj poliže lice. Mlad i zam jenik poskoč i, ljutito briš ući slin u sa svojih
usta.
– Pa što se to, kvrag u, događa?
Muš karci se nas mij u, i odjedn om zast anu iznenađen i. Začuj e se brujanje
mot ora. Bio je predal ek o a da bi Tea sl e mog ao pogod it i koje je vrste, ali je
tutnjao sve jasn ije, a tada se iznad drv eća pojav i helik opter, vel ik, blistajuć i
na suncu.
– Pa što ... – zap očne Lester.
– Kako je znao gdje smo?
74
www.balkandownload.org
Psi počnu laj at i. Iznad buke mot or a, krila propel era su fijuk ala kroz zrak.
– Neš to novo što mi je dala državn a pol icija – reče Shing leton. Izv adi ne‐
što što je izgledal o kao tamnosiva kutija za cig aret e. – Emit ira radio sign al e.
Rekl i su da u svak o doba žele znati gdje se nal aziš i natjer ali su me da to po‐
nesem a drug u polov ic u su dali fraj er u kojeg si mol io da ti pos ud i svoj hel i‐
kopt er.
Teasle prog uta posl jednji komad send viča.
– Tko je od naš ih zam jenik a gore s njim?
– Lang.
– Da li imaš radio-vezu s njim gore?
– Nar avno da imam.
Radio je bio tamo gdje ga je Shing let on i stavio, na niskoj grani na sta‐
blu. Tea sle pritisnu prekidač na kontrolnoj ploč i i bul jeći u helikopter koji
je kruž io u bliz ini, reče glasno u mikrofon:
– Lang. Portis. Sve spremno gore?
– Kad god ste vi spremn i, šefe. – Glas mu je bio jedn oličan i kreš tav.
Zvučao je kao da dol az i iz velike udaljenosti.
Tea sle ga je jed va čuo od buke motora. Pog leda okolo na svoj e ljude. Or‐
val je užurban o skupl jao pap irn at e čaše i voš tani papir od send vič a, bacaj u‐
ći ih u vat ru. Ostali su se opasav al i, preb acuj uć i puš ke preko ramen a. Kad
su se čaše i papir pret vor il i u pepeo, Orval na vat ru baci zeml ju.
– Sve je sada u redu – reče Tea sle. – Pok ret.
Od uzbuđenja nije mogao pričvrs tit i mikrof on natrag na rad io.
75
4.
Cijelo jutro, dok je trč ao i hodao miljama, čuo je bruj anje mot ora i po‐
vremen e prig ušene pucnjev e iz puške i mrml janje dubok og muš kog glas a
kroz meg afon. Tada odjednom začuj e motor samo nek ol iko brda dalje i on
iz rata prep ozn a zvuk helik opt er a te ubrza korak.
Bio je obučen već got ov o dvanaest sati, ali nak on što se po hladn om noć‐
nom zrak u popeo gol u brda, sada je još uvij ek uživ ao u top loj odjeći. Na
nogama je imao teš ke stare cip ele koje mu je oko ponoć i dječak don io u ko‐
tlinu pokraj izvora. U prv om su mu tren utk u cip ele bile prevelike, ali je on
u njih nagurao lišć e pa su mu tako cipele postale taman, noge mu se u nji‐
ma nisu skliz al e i nije dobivao žuljeve. Čak je i tada na bosim nogama osje‐
ćao oštru i krut u kožu, i žal io je što se dječak nije sjetio donijeti mu i čar a‐
pe. Možda ih je nam jerno zabor avio. S drug e su mu strane hlače bile pre‐
uske, i pomisl ivš i kako je i njih dječak namjerno don io, morao se nasmijati.
Prevelike cip el e, preuske hlač e, dob ro se s njim našal io.
Hlač e su izgled al e kao da su jednom bile svečan e hlače koje su se izl izale
na guz ici pa ih je onda netk o pok rp ao, i sada su služ il e kao radn ičke hlače,
svij et le sa tamnim masnim mrljama. Košul ja je bila bijela, pam učna, izl iz an a
na manš et ama, kragn i i oko rupica za dugmad. Za preko koš ul je i da bi mu
bilo top lij e po noći, star ac mu je čak dao svoj u deb elu crv enu kariranu vu‐
nen u košulju. Iznenad ilo ga je to što je star ac na kraj u post ao tako dar ežlji‐
vo i prij at eljs ki rasp oložen. Možda je to bilo zah valjuj uć i vis kij u. Nak on što
su on i star ac poj el i mrk v u i hladn u prženu pil etin u koju je donio sin, stalno
su iz vrča pili viski, sin zajedno s njim a, pa je starac otišao tako dal eko i dao
mu svoj u pušku sa zav ež ljajem pun im met ak a.
– Jedn om sam se i ja morao skriv ati nek ol ik o dana u brd im a – rekao je
76
www.balkandownload.org
starac. – Prije puno god ina. Tada nis am bio puno starij i nego što je moj sin
dan as. – Nije rekao zašto se mor ao skriv ati u brd im a, a Rambo je bio dov olj‐
no oprez an da niš ta ne pita. – Nisam čak imao priliku otić i kući i uzeti svo‐
ju pušku. Naravno da sam je mogao upotrij ebiti. Izv uc i se i poš al ji mi nov ac
za ovu pušku. Želim tvoju riječ. Nije mi stal o do novc a. Sa ovakv im pić em
koje proi zvod im, sam bog zna da si mogu priuštiti i novu. Ali kada se izv u‐
češ, žel io bih znati kako ti je to uspjel o, a nadam se da će te puška pods jetit i
da mi to jav iš. Dob ra je to puška. – I zai sta je bila dob ra, .30-30 kar abin, i
bila je tako snažna da je mogla pogodit i čovjek a na osams t o met ara kao
kroz kom ad sira. Starac je na kraj kund aka stavio debeli kožn ati jastučić da
uman ji trz aj. Na niš an u na vrhu cijev i imao je točku svjetleć e boje za bol je
cil janje po noći.
Tada Rambo učin i ono što je obeć ao, i povuče se niz vodn o u suprotnom
smjer u od mjest a na kome bi starac mog ao imati kotao i spiral e i vrčev e;
brzo zat im kren u prem a zap ad u, još uvijek planir ajući put za Meksik o. Nije
se zav ar av ao idej om da će biti lako stići do tamo. Bud ući da nije žel io ris ki‐
rat i i odat i se krađom autom ob il a, mor at će pješice putov ati mjesecima kroz
pust e kraj ev e, prehranjivat i se samo sa plod ovima prir ode. Pa ipak, nije se
mogao sjet iti niti jednog bliž eg mjesta gdje bi bio sig ur an, i kol iko god gra‐
nica bila dalek o, bar em mu je zas ad a daval a neki smjer kretanja. Kada je
prešao nekol iko kil om etar a, prisiljen kretat i se polako zbog mraka, zasp e na
stab lu. Probudi ga sunce i za doruč ak poj ed e još mrk ve i pil et in e koju je
spremio za put. Sada, kada je sunc e već bilo visok o i zas ljepl jujuće, bio je ki‐
lom et rima dalek o, i jur io je izm eđ u drv eć a uz dugačku širok u uzbrd ic u.
Pucnjev i su se čuli sve glasnije, glas iz zvučn ika sve jasn ij e i znao je da će
uskor o hel ik opt er prel etjeti i ovu uzb rd ic u. Izl et i iz šume u nam jer i da pre‐
trč i otvor enu livad u i na četv rt puta, gotovo točno iznad sebe, zač uj e zvuk
prop elera i pan ičn o se okrenu traž eći zaklon. Jed in o što je vid io bio je bor
koji je ležao na livadi, te po deb lu Ramb o zak ljuči da ga je vjer ojatn o oborio
grom. Nije više bilo vremen a za povratak u šumu. Potrč i i zar on i ispod gus‐
tih zag ušl jivih grana, te si prit om ogrebe leđa. I tada spaz i hel ikopt er kako
se pojavl juj e uz obron ak. Iz trenutk a u tren utak je post aj ao sve veći i veći.
Stajn i trap je got ovo dod iriv ao najg ornje grane drveć a.
– Ovo je pol icija – tutn jao je muš ki glas iz meg afon a. – Nemaš šans e,
pred aj se. Tko god se nalazi u ovoj šumi. Opas an bjegun ac vam može biti u
77
blizini. Pok až ite se. Mahn it e ruk om ako ste vid jeli jednog sam og mladić a. –
Glas se prekin e, a zatim opet nespretn o nast av i, kao da čita tekst. – Ovo je
pol icija. Nemaš šans e, predaj se. Tko god se nalazi u ovoj šumi. Opasan bje‐
gun ac vam može biti u blizin i.
I tako se nastavljal o, pa bi prestal o i opet počel o, a Ramb o je ležao potpu‐
no mir an ispod gran a. Znao je da ga gust e iglic e štite sa zemlje, ali prom a‐
traj ući helikopt er kako sa šume prelaz i na liv ad u nije bio siguran da li ga se
vidi iz zrak a. Helik opt er je bio vrlo bliz u i mog ao je vid jet i u pil otsku kab i‐
nu. Sa stran e je jasn o vidio dva muškarca koji su bul jil i kroz otvoren e pro‐
zore, civiln i pilot i policaj ac u siv oj unif orm i Tea sleo vih ljudi. Kroz prozor
je drž ao uper enu vis okok alib ars ku pušku sa tel es kopskim nišan om. Odjek‐
nu pucanj, nac iljan na hrpu stij ena i grmlja na rubu šume, preko koje je he‐
lik opt er uprav o bio preletio.
Bože, Teasle ga zai sta jako želi, s obz ir om na čin jen icu da je rekao svom
čovjek u da puca na sva moguća skrov iš ta, bez strah a da će pog od it i nekog
nevinog. Već ina ljud i bi tako i tako posl uš ala obavij est i izašl a bi van na čis‐
tinu. S Tea sleovog gled iš ta, zaš to ne? Po Teasl eu, on je bio uboj ic a policajc a
i nije se smjelo dop ustiti da im pobjegne. Mor ao je post at i prim jer drugim a,
da sluč ajn o i netk o drug i ne dođe na istu ideju. Pa ipak, Teasl e je bio pred o‐
bar polic ajac a da bi ga ubio prij e nego što bi mu dao šans u da se preda.
Zato je vjer ojatn o obav ij est i pucan je u mog uć a skrov iš ta bilo više da ga
zast raš i nego da ga pog od i. Ali sada su šanse da bude pogođ en bile prev el i‐
ke, i nije više bilo važn o jesu li pucn jev i samo za zastraš iv an je ili ne.
Buuum. Još jed an puc anj u gran je na rubu šume. Sada je hel ik opt er preli‐
jet ao livadu i za nekol ik o će sekundi biti izn ad njeg a i gotovo će sig urno pu‐
cati. Naniš ani pušku izm eđ u grana, ciljajući u glavu čovjek a s puškom,
spreman dign uti ga u zrak u onom trenutku kada on spust i pogled na nišan.
Nije više žel io ubijat i, ali nije imao izb ora. Još gore, ako ubije ovog čovjeka,
pil ot će leći na pod hel ik optera izv an njegova niš ana i brzo će odlet jet i po
pom oć, i svi će znati gdje se on nal azi. Osim ako ne zaustav i hel ikopt er dig‐
nuvši mu u zrak rezerv oa re za gor iv o. Znao je da je ludo uopće o tome raz‐
mišljat i. Sig urn o bi ih mog ao pog odit i. Ali dignut i u zrak? Samo u snovima
je netk o bez fos forne mun icij e mog ao u tome usp jeti.
Nepom ično je ležao u išček iv anju, srce mu je sve polakše kucal o, dok je
hel ik opter tutnjao izn ad njeg a. Odm ah zat im čovjek s puškom spust i pogled
78
www.balkandownload.org
na tel es kop, a i on sam se baš spremao pov ući obar ač kada spazi na što to
čov jek cilja. Zahvaljujući bogu što je na vrijeme rea girao, pop usti obar ač.
Ped esetak metar a dal je bio je kam eni zid prekriv en gran ama, odmah pok raj
mal og jez erc a. Gotov o se tamo bio sak rio kada je zač uo hel ik opter ali je bio
predal ek o. Sada se hel ik opt er oborio na zid – pucanj – i nije mogao vjerov a‐
ti svojim očima, pomisli da ga oči var aj u. Grmlje se mic alo. Zatrepć e očima,
i grml je se pomakn u. Tada shvat i da ga oči ne var aju, grmlje se šir oko ras‐
tvor i i preko zida se posrć uć i uzver e vel ik jel en sa golem im rog ov ima. Pad‐
ne, podign e se, i pojur i prek o liv ad e prem a šumi s drug e stran e, hel ikopter
za njim. Niz bed ro mu je tek ao mlaz tamn e gust e krvi, ali ga to izgleda nije
smetal o, jer je u prekrasnim dug ačk im skok ovima jur io prem a drveć u, heli‐
kopt er za njim. Srce mu je luđ ački lupalo.
Nije prest ajal o lup ati. Vratit će se oni. Jel en je bio samo igračka. Čim
zađe među drveć e, izv an njih ov a vid ik a, oni će se vratit i. Ako se neš to skri‐
val o u grmlju pokraj jez erca, mož da ima nečeg a i isp od ovog drvet a. Morao
se brzo makn uti odavd e.
Ali morao je pričekati da se rep hel ik opt er a okren e prema njem u i da lju‐
di u helikopteru budu okren uti prem a jelenu koj eg su lov il i. Prvo je čekao, a
onda više nije mogao ček at i, iskotrlja se ispod gran a na mjestu gdje je trav a
bila najk raća da ne ostav i trag. Približav ao se grmlju i stij en am a. Prebrz o se
zvuk helik opt er a prom ijen i, brujeći sve jače. Jel en je stigao do šume. Heli‐
kopter se vrać ao. Divl je pojuri pogrbljen prem a zaklonu od stij ena, baci se
pod grmlje i spremi se puc ati u sluč aj u da su ga vidjel i kako bježi.
Još dva pucnja, prvi kada se helikopt er naš ao izn ad srušen og bora, drug i
kada ga je prelij et ao. Oklij ev ao je na tren ut ak, a zat im se pol ak o okren uo i
krenuo dalje uzbrd o. Napuštao ga je.
– Ovo je pol icij a – opet je tutnjao glas. -Nem aš šanse, pred aj se. Tko god
se nal az i u ovoj šumi. Opas an bjegun ac vam može biti u blizin i. Pok ažite se.
Mahnit e ruk om ako ste vidjel i jedn og samog mlad ića.
Iz želuca mu se pod ign u kiseli zal og aj nep rob avl jen e mrkve i pil etine i
on ga ispl june na travu, jez ik mu se prit om natopi gorčin om. Ovo je bio uži
kraj rupe. Stij en e su se malo dalje zat var al e s obje strane, a on je, slab od
povraćan ja, gledao kroz grmlje helikopt er kako prelaz i prek o drveća, a za‐
tim kako se podiž e, kako prelaz i vrh lit ic e, i spušta se u slij edeć u kot lin u.
Buka motor a se polako gub il a, a glas iz megaf on a je postaj ao sve priguš en i‐
79
ji.
Nije mog ao stajati, noge su mu prev iše drhtal e. Zbog toga što se tres ao,
počne se još jače tresti: helikopt er ga nije smio toliko prep laš iti. U ratu je
bio u mnogo gorim situa cij ama nego što je ova i izašao je iz njih jako potre‐
sen, ali nik ada tako jako da nije mog ao kont rolir ati svoj e tijel o. Koža mu je
bila vlažn a, hladn a i ljepl jiva, i morao je nešto pop it i. Ali voda je u jez erc u
pokraj grml ja bila zelen a i ustaj al a, i od te bi mu vode bilo samo još gore.
Pred ug o nisi bio u borb i, to je sve, reče sam sebi. Samo nisi u kondiciji.
Uskoro ćeš se već naviknut i.
Svak ak o, pom isl i. To mora da je odgovor.
Hvat ajuć i se za stij en u, pris il i se ustati, polako, i onda se okren e da pro‐
vjeri ima li koga u bliz ini. Zad ovol jan, nasl on i se na stij en u, još uvijek slab
u nog am a i očisti borov e iglic e iz pušč anog meh anizma za okidanje. Bez ob‐
zira na sve, morao je održavati svoj e oružj e. Smrad kerozina koj eg je pol io
po svoj oj odjeć i se izg ubio, a zam ijenio ga je slab trp ak mir is terpentina s
bora. Pomij ešao mu se s gorčinom u ustima, i Rambo pomisl i kako bi mu
opet moglo biti zlo.
U prv om tren utk u nije bio siguran da je dobro čuo: zap uh ao je vjet ar i
rasp ršio zvuk. Tada se zrak smiri i on ih jasno zač uje, prve nej asne odjek e
psećeg lav ež a iza sebe na kraju kot lin e. Skrenu nadesno i potrč i svom sna‐
gom.
80
www.balkandownload.org
5.
Frajer nije imao vel ik u predn ost u start u, razm išljao je Teasle dok su se
on i njeg ov i ljudi sa psim a prob ijali kroz drveće i šik ar u. Pob jegao je iz za‐
tvora u pola sed am, mrak je pao u pola devet, a po noći nije mogao dal ek o
odm ać i u ovim brd ima, jedan sat, možda najviše dva. Krenuo je vjer oj atno
sa sunc em, kao i oni, pa je tako sada samo četir i sata isp red njih. Ali ako se
u obzir uzme i sve ostalo, najv jeroj atnij e je samo dva sata u predn ost i, mo‐
žda čak i manje: gol je i to će ga usp orit i; ne pozn aje ovaj kraj, pa će svako
toliko krenuti niz strme klanc e i kotlin e koje nemaju izlaza i izg ub it će
mnogo vremena tražeći drug i put. Osim toga nema hrane i to će ga izmor it i,
još više usporit i, sman jit i razd aljinu među njima.
– Sig urn o je man je od dva sata isp red nas – reče Orval u trku. – Ne može
biti više od jedn og sata. Pog led aj pse. Miris mu je tako svjež da ne mor aj u
ni njuškati zeml ju.
Orv al je bio isp red Teasl ea i ost alih, trčao je sa psima, ruke ispružene u
produž etak njih ov e glavne uzic e, a Tea sle se penjao, prob ij ao među grm‐
ljem pok ušavaj uć i s njim drž ati korak. Bilo je to na neki nač in smiješno, se‐
damd esetdvogodišn jak koji određ uj e tempo sve ih je bac ao s nogu. Ali Or‐
val je svak o jutro trč ao osam kil ometar a, pušio samo četir i cigar et e na dan i
nik ada nije pio, dok je on sam puš io po kut ij u i pol cig aret a dnevn o, pio
pivo na lit re i nije vježbao već god in am a. Bilo je čudo već i to što je uopće
mog ao drž at i kor ak s Orval om. Dis ao je tako dubok o i brzo da su ga pekl a
pluća, nogama su mu prol azili trnci, ali barem nije trčao tako nesp retno kao
u početk u. U morn ar ic i je bio boks ač, i tamo su ga naučil i kako treba trč at i
za trening. Pa ipak, tijel o mu već dugo nije bilo uvježban o, i mor ao se pon o‐
vo pris jet it i lagan og brz og ugodnog hoda, nagn ut malo prema naprij ed, do‐
81
puštaj ući tako da ga tij elo vuče nap rijed te na taj nač in pris il i noge da ga
vuku a da ne padne. Post epen o je to svlad ao, trčeć i brže, lakš e, uz man ju
bol, a u njemu je rast ao užit ak od napor a.
Posljednji se put ovako osjeć ao prije pet god ina, kada se vrat io iz Lo‐
uisvill ea u Mad ison kao novi šef pol icije. Grad se nije mnogo prom ijenio, ali
je ipak izgled ao drug ač ij e. Stara cig len a kuća u kojoj je odrast ao, drvo u
dvoriš tu iza kuće na koj em je njegov otac naprav io ljuljačk u, nadgrobni
spom enic i njegov ih rod itelja – kroz godine koje je bio ods ut an usp omen a
na njih je post al a bež ivotn a i bezbojn a kao na crno-bij elim fotograf ijam a.
Ali sada su ti spom en ic i imali duljin u i dubinu, i bili su zeleni i smeđi i crv e‐
ni, a nadgrobni je kamen bio od grimizn og mram ora. Nije vjerov ao da će
pogled na te grobove tako jako pot ištit i. Djev ojč ica, zapravo fet us, u plast ič‐
noj vreći kraj majč inih nogu u lijes u. Oba tij ela već odavn o pretvor ena u
praš inu. A sve to samo zato što je bila kat olk in ja. Fet us ju je trovao, crk va je
odbila pob ač aj, pa je ona naravn o posl ušal a i umrla, i dijete zajedno s njom.
To se dog od ilo kad mu je bilo deset godin a, i nije shvaćao zašto je nak on
toga otac prestao odl aziti u crkv u. Otac mu je, pok uš av aj ući ist ovremen o
biti i majka, pokaziv ao sve o oružj u i ribam a, kako da zak rpa čar ap e i kako
da neš to skuh a, kako da čist i kuću i opere odjeću. Tako ga je osam ostalio,
kao da je pred vid io svoju smrt od metka u šumi tri godin e kasn ij e. Tada ga
je odg oj io Orv al, pa Kor ej a, i Louisvill e, i onda se, sa trid eset pet godin a, na‐
šao opet kod kuće.
Samo što to više nije bio dom, samo mjest o gdje je odrastao, i onog pr‐
vog dana po pov ratk u, dok je obil az io nek oć pozn at a mjest a, shvat i da je
već proživ io gotov o pol ovicu svog živ ot a. Bilo mu je žao što se vratio, got o‐
vo je telef onir ao u Louisville da vidi može li se vrat it i. Konačn o se zaput io
kod pos rednika za prod aj u nekretn ina, malo prije zatvar anja, i te su se veče‐
ri on i posredn ik zaputili u obil azak kuća na prod aju ili iznajmljivanje. Ali
sve su kuće i stan ov i koje je vidio još bili nast anjen i, i nije se ni u jednoj
mogao zamisliti kako živi sam. Posredn ik mu je dao knjig u s pop isom i fo‐
tograf ijam a da prou či prij e spav an ja, i list ajući je u maloj hot elskoj sobi na‐
iđe na mjesto koje mu je bilo pot rebn o: vik end ic a u brdu blizu grada, s po‐
tokom isp red, s drv enim most ić em i gust om šum om iza nje. Proz ori su bili
razbij en i; krov ulekn ut, a prednja ver anda sruš ena; boja je bila ost rug ana i
gulil a se; kapci su bili pol oml jen i i visil i su.
82
www.balkandownload.org
Iduć eg je jut ra ta kuća bila njegov a, a nar edn ih je dana i noći i tjedan a
bio zap oslen kao nikad dotad. Od osam do pet je org anizir ao svoju četu, in‐
terv j uirao ljud e koji su tamo već radil i, otp uštao one koji nisu željeli ići
noću na pol igon ili u več ern ju školu državne pol ic ij e, uzimao u služb u one
koji su željeli raditi prekov rem eno, izb ac io zast ar jel u oprem u i kupio novu,
efikasnije organ iz irao sav posao kojeg je njegov preth odnik ost av io u ner e‐
du kad je na ulazn im step en ic ama umro od srčanog udar a. Zatim je od pet
pa sve dok ne bi zaspao rad io u kući, stavljao je krov, nova stakla na proz o‐
re, podig ao je novu ver and u i obojio je u boju rđe da se bolje ukl opi u zel e‐
nilo šume. Nekv alitetno drvo koje je skinuo s krov a i s verande je svak u ve‐
čer kor istio za vat ru u dvoriš tu, pokraj koje bi onda sjeo, kuhao, jeo chili s
mesom, odrezak i peč ene krumpir e ili hamb urger e. Hrana mu nikad nije bo‐
lje prij al a, niti je ikada bol je spavao, niti mu se tij el o ikada prije bol je osje‐
ćalo. Zbog žuljev a na ruk ama osjećao se ponosno, a ukoč ene ruke i noge su
postal e snažn e i gipk e. Živ io je tako tri mjes ec a, kada je završ io posao na
kući. Još je neko vrij eme popravl jao neke sitn ice, ali tada su nastupil e bes‐
posl ene noći, pa je odlaz io na pivo ili je ost ajao dul je na pol ig on u ili je odl a‐
zio kući gledati televizij u i piti pivo. Onda se oženio a sada je to bilo gotovo,
i trčeć i među drv ećem po trav i, teš ko dišući, sav oznojen, osjećao se tako
dobro da se zapita zašto je uopće prest ao paziti na sebe.
Isp red njeg a su psi cvil jeli a Orvalov e su se duge noge protezale ne bi li
drž ale korak s njim a. Zam jenici su pok uš av al i držat i kor ak s Teasl eom, a on
se nap rez ao da održ i kor ak s Orv al om. Nast upi tren utak dok je trč ao, sav
okupan u svijetlom i toplom sunc u, ruku i nogu u brz om jednol ičn om rit‐
mu, kada osjeti da bi tako mog ao zauvijek. Odjednom Orv al odm aknu na‐
prijed i Tea sle ga više nije mogao uhvat iti. Noge mu post adoš e teš ke. Dobar
se osjećaj izgubi.
– Usp or i, Orv al!
Ali Orv al nast av i naprij ed sa psim a.
83
6.
Kada je stigao do drveć a i stijen a, morao je usp oriti, paž l jiv o korač ajuć i
da se sluč ajn o ne bi okliznuo na nekoj stij en i i slomio nogu. U podnožj u lit i‐
ce ubrza korak, u potraz i za najlakšim put em do vrha. Pronađ e pukotinu
dub ok u oko jed an metar a koja je išla sve do vrha, te se počne penjati. Neg‐
dje pri vrhu više nije bilo kamenja koje mu je služil o kao uporište i mor ao
se pod ić i na ruk am a, ali nak on toga pen jan je opet post an e lakše i uskoro se
nađe ponov o na ravn om terenu.
Pseć i je lavež glasn o odjek ivao na vrhu brda. Čučnu da pog leda je li heli‐
kopter negd je u bliz in i. Nije ga bilo, a nije ga čak mog ao ni čuti, i nije pri‐
mij et io da ga itko gled a sa susjednog brda ili odozdo. Sklizn u u grml je i
među drveć e blizu ruba litice i brzo otpuže nad esno prema rubu sa šir ok im
pogledom na kot linu. Tamo se isp ruž i promat raj uć i nai zm jence šumu i liva‐
du. Na oko kilom etar i pol niz obronak spaz i ljud e kako prek o livade pretr‐
čav aju iz šume u šumu. U dal jin i su ti ljud i bili mali i teš ko prep ozn atl jiv i:
izb roji des et or icu. Nije mogao vidjeti pse, ali zvučali su kao da ih je mnogo.
Pa ipak, nije ga zabrin javao njihov broj. Ono što ga je zabrin ul o bila je či‐
njen ic a da su očig ledno pronašl i njegov mir is i da su ga brzo slijedili. Još
petn aest min uta i biti će na mjestu na koj em je on sada. Teasle ga nije smio
tako brzo dostići. Teasl e je trebao biti nekolik o sati iza njeg a. Mora da je
postojao netko, mož da Teasle, mož da netk o od njeg ovih ljud i, tko je dobro
pozn avao ter en i tko će iz njegov og glavnog smjer a pronaći preč ace da ga
zaust avi.
Potrč i nat rag prema puk ot ini u lit ici: Tea sl e se nik ak o nije mogao pop et i
tako lako kao on. Spusti pušku na hum ak prek riven travom paz eći pritom
da u nju ne uđe prljavština, i počne gurati velik kamen koji je našao bliz u
84
www.balkandownload.org
ruba. Kamen je bio velik i težak, ali kada se jednom poč eo kotrljati, promje‐
na tež ine mu pom ogne pri gur anju. Uskoro se kamen naš ao tamo gdje je on
to želio, potpuno blok irajući vrh lit ice, a jedna mu je strana vis il a prek o nje‐
nog ruba. Onaj tko bi došao odozdo ne bi ga mogao prjeći ili zao bići. Mor ao
bi ga odgurn uti sa puta prije nego bi se pop eo na vrh, ali poduprt odozd o,
ne bi imao snagu poluge da ga pom akne. Nekol ik o bi mu ljudi moral o po‐
moći, ali puk otin a je bila preu ska da u nju istov rem en o uđe nek ol iko ljudi.
Tea sl e će neko vrijem e provesti u razm išljan ju kako da ukloni taj kam en, a
dot ada će on već biti dalek o. Bar em se tako nad ao.
Bac ivši pog led dol je niz obronak, zapanji se čin jenicom da je, dok je on
namješ tao kam en, pot jer a tako brzo napred ovala da su već bili kod jezerc a i
grml ja u koje se on bio sakrio. Min ij at urni su se ljud i zau stavili pok raj grm‐
lja da prom otre pse kako njuškaj u zemlju, nep restan o lajući. Nešto je sig ur‐
no pobrkal o mir ise. Ranjeni jel en, odjedn om shvat i. Kada se sak rio u grml je,
umrljao se s malo jel en ov e krvi, i sada su psi pok ušav al i odlučiti koji trag
treb a slijed iti, njegov ili jelenov. Prokl eto su brzo iza b ral i. U onom tren utk u
kada su laj uć i jurnuli na njegov put prema litic i, on se okrenu i zgrab i svoj u
puš ku, te potrči prem a unut rašnjost i kroz grml je i drv eće. Znoj mu je od
napor a gur an ja kam ena prekrio lice i grud i, i pek ao ga je i nagriz ao, a sada
se još jače oznoj io bor eći se s hrpom kopriv a, ogulivš i do krvi zglobove na
rukam a.
A onda je odjednom bio slob odan. Izleti iz mračne šume na obronak oku‐
pan sunc em, sav pun kam enja i kamenčića, i na trenutak zast ane da dođe
do daha. Skliznu oprezno do ruba. Pog leda i ugleda dolje lit icu i gol emu
šumu, crv en og, nar ančastog i smeđ eg lišć a. Lit ica je bila prest rm a a da bi uz
nju mog ao sići dol je.
Tako je sada imao liticu i isp red i iza sebe, što je značilo da mu na izbor
ost aju još samo dva puta. Ako kren e prema istok u, vratit će se u dol in u. Ali
Tea sle je najv jerojatnij e postav io grup e da pretraž uju brda s obje strane do‐
lin e, u slučaju da se on vrati natrag. To mu je ost avljalo samo još jedan
smjer, prem a zap adu, u onom pravcu u koj em je odl etio hel ik opter. Pot rč i u
tom smjeru dok ne dođe do još jedn og pon ora i shvat i da je sam sebe ulovio
u zamku.
Bože. Psi su lajal i sve glasn ij e, i on stisn u svoj u pušku, prokl in jući samog
sebe što se nije osv rtao na jedno od najosnovnij ih pravila koje je ikad a na‐
85
učio. Uvij ek iza ber i onaj put koji te neće dovest i u zamk u. Nikada ne bjež i u
onom smjer u gdje bi se mog ao presjeć i. Bože. Da li mu je um osl abio zajed‐
no s tijelom od silnog lež an ja po boln ic am a? Nije se smio popeti uz ovu liti‐
cu. Zasl už io je da ga uhvate. Zasl už io je svo ono sranje koje će mu prired iti
Tea sl e ako dop ust i da ga uhvat e.
Psi su laj ali sve bliže i bliže. Znoj mu je pek ao lice, rukom dodirn e lice i
osjet i kratku, oštru i grub u brad u. Spusti ruku krvav u od rana koje mu je
nan ij el o grmlje i koprive koje su ga išib ale i izd er al e. Od krvi se razb jesn i
sam na sebe. Mislio je da će bjež anje od Tea slea biti prilično jedn ostavno i
rutinsko. Misl io je da će nakon onoga što je prošao u ratu moći sredit i bilo
koju sit uaciju. Sada je sam sebi govorio da bi bolje bilo da razm isli još jed‐
nom. Znao je da mu je onaj užas an strah od hel ikopt er a treb ao biti upozore‐
nje, ali je on još uvijek bio tol ik o samouvjer en, toliko sig ur an da može nad‐
mud riti Teaslea da je sam sebe natjer ao u škrip ac. Sada će biti prokl et o sre‐
tan ako se iz ovog a izv uče samo s krvl ju i ran ama koje je već zarad io. Pos‐
tojal a je samo još jedna stvar koju je mog ao učin iti. Poj ur i do vrha lit ice i
zagleda se dol je, provjeravajući vis inu, te se zaustavi na mjestu koje mu se
učin i najn iž e. Šezd es et pet metara.
U redu, reče sam sebi. To je tvoj a prokl et a greš ka i sam ćeš je i platiti.
Ali pogledajmo samo kol ik o je zai st a čvrsta tvoja guzic a.
Čvrsto gurn e puš ku izm eđu opas ača i hlača, okren uvš i je tako da se spu‐
štala ravn o sa stran e, kundak bliz u paz uh a, cijev pokraj koljen a. Prov jer ivši
da je učvršć ena, da neće past i i razbiti se o stijene, legn e na trb uh i spust i se
prek o ruba. Objesi se na ruke dok su mu noge vis il e dol je. Poč etno uporiš te,
nije mogao naći nik akv o uporiš te.
Psi poč eš e hist erično lajat i, kao da su stigli do blok iran og puta u litic i.
86
www.balkandownload.org
7.
Da upot rijeb i kol utor i dizal icu da pom akn e kam en, da prov jer i blef u
slučaju da je još uvijek gore, iz kojeg god razl oga, Tea sle mora da ga je od‐
mah pozvao preko rad ija. Ramb o je bio deset dužina tijela niz lit icu kada ga
je ponov o zač uo, bruj anje u daljin i koje je postaj alo sve glasn ije. Treb al o
mu je, po njeg ov oj proc jen i, oko minut u za duž inu tij ela. Mor ao je prov jer a‐
vati svak o upor ište za nogu, spust it i se, osl on iti težin u na upor iš te malo po‐
mal o, odahnuti s olakšanjem kada bi ono ost alo čvrsto. Čest o je visio kao na
samom vrhu, cip ele bi mu kliznul e po stijeni, u pot raz i za potporn jem. Nje‐
gov a su uporiš ta bila tako dal ek o jedn o od drugoga da bi penjanje gore bilo
isto tako teško kao i spuš tan je. Pa čak ni tada vjeroj atno ne bi stig ao do
gore prije nego što bi ga helikopt er prelet io, tako da nije bilo pot rebno ni
pok uš av ati. Može isto tako nast avit i sa spuš tanjem, nadaj ući se da ga hel i‐
kopter neće uočiti.
Stij en e isp od njega učiniše mu se gol emim a. Privl ač ile su ga, kao da se
nasl an ja sve bliže i bliž e na njih ovu sliku u pov ećal u. Pok ušavao se pret va‐
rat i da je ovo samo vježb a u skakačk oj škol i. Pa ipak, nije to bila samo vjež‐
ba, i osl uš kuj uć i pse i bruj anje hel ikopt er a u bliz in i, ubrz a spuštan je. Više
nije pažl jivo prov jer av ao uporiš ta, znoj mu je kapao i pek ao ga na licu,
skupljao se trepereći na njegovim usn am a i brad i. Kada je prij e, dok je trč ao
prek o livade, zač uo hel ik opt er, taj je zvuk bio kao neš to čvrsto i snažno što
ga gura nap rij ed. Ali ovd je, sada, ogran ičen, pol agan usp rk os žurbe, osjećao
je sve glasn ije bruj an je kao nešto sklis ko što mu se od križa penje uz leđa i
post aj e sve teže i teže. Kada mu to neš to stign u do luban je, on pogleda pre‐
ma nebu iza sebe i nep okret an se pril jubi uz zid. Hel ik opter je izn ad drv eć a
post aj ao sve veći i veći. Skrenu prema litici. Vanjs ka vun ena koš ulja se cr‐
87
ven jel a na siv om kam en u; molio je boga da je onaj s puš kom ne primijet i.
Ali znao je da ju mora primij etiti.
Prs ti su mu krv ar il i dok se drž ao za liticu. Stajao je pripij en na izb očini
širokoj samo nek oliko cent im etara. Grlo mu nehotično zadrhti kada mu jed‐
na cipela skliznu s upor iš ta. Ošam uti ga udarac metk a o stij enu sasvim blizu
njeg ov a desnog ram en a. Tako se prestraš i da umal o pade, strese glav u ne bi
li je malo razb ist rio, te se zap očne mahnit o spuš tati.
Uspije prij eć i samo još tri uporiš ta, a tada ih odjednom više nije bilo.
Drugi se met ak odbij e od stij ene, pog odivši bliže njeg ov oj glav i, prest raš ivši
ga još više nego onaj prvi. Znao je da je gotov. Podrhtav anje hel ik opt er a je
bio jed ini razl og zbog kojeg je met ak otiš ao tako daleko od njega: izbac ivalo
je cilj, pil ot je preb rzo upravl jao helik opterom, što je prouzr oč ilo još jače
pod rhtavanje. Ali uskor o će pilot to shvat iti i smir it će ga. Ruke i noge su
mu od nap or a drhtale, posegnu za upor ištem, pa još za jednim, grebuć i ci‐
pel am a po stijen i za neč im, bilo čim, na što bi mog ao stati.
Ali nije bilo nič eg a. Vis io je na krv avim prs tim a i hel ikopt er se prema
njemu obori kao neki grot es kan zmaj, i, drag i bože, ne dop usti da se smiri
pa da ovaj može mirn o pucati. Buu uum! Kom adići kam enja mu se zabodu u
obraz. Pog led a prem a stij en am a koje su bile oko trid esetak met ar a ispod
njeg a. Znoj mu je pek ao oči i on jedva raz azna bujnu jelu koja se uzd iz ala
prem a njem u; gorn je su joj gran e bile na oko tri metra ispod njeg a. Ili čet iri
i pol, ili šest: nije imao vrem ena za proc jenu.
Hel ikopt er se ukaz a prij et eći. Šib ao ga je vjet ar iz prop eler a. Nacilja tije‐
lo na vrh drv eta, pust i gnjecav e prste i skoč i. Želud ac mu se okrenu, grlo
mu se prošir i od iznen adn e prazn in e, i prođ e tako dugo, tako beskrajno
dugo vremena prije nego udari o prve grane. Proleti kroz gust o granje, i uz
jak udar ac se zaust avi na jedn oj deb eloj gran i.
Potp uno obam ro.
Nije mogao dis at i. Udahn u i bol mu prost ruj i tij elom. Srce mu oštro lup a‐
še, isto tako i leđa, i bio je sig ur an da je pogođen.
Ali nije bio, i buka ga hel ikoptera iznad drvet a i metak koji je doletio
kroz gran e nat jer a na pokret. Bio je vis oko na drv et u. Puška mu je još uvi‐
jek bila izm eđ u rem ena i hlač a, ali ju je udar ac od skok a nabio žest ok o na
slab ine, nap ola ga paral iz iraj uć i. U agonij i, nasil u svin uvš i ruku, zgrabi pu‐
šku i povuč e je ali nije išlo. Iznad njega je kružio helikopter, vraćajuć i se da
88
www.balkandownload.org
još jedn om opali, a on pot egnu i izvuč e pušku uz tak av trzaj da se gran a
pod njeg ov im nogam a zan jiše. Izg ubi ravnot ež u, ogrebe bed ro na ošt ru
koru; očajn ičk i se ruk om uhvat i za gran u iznad sebe. Zap ucket a. On prest a‐
ne disati. Ako se slom i, past će kroz gran e na stijene. Gran a zapucket a još
jednom prije nego se smiri i on opet počne dis at i.
Ali zvuk je helikopt era sada bio drug ač ij i. Nep rom jenljiv. Jednoličan. Pi‐
lot je shvat io da ga treb a umir it i. Ramb o nije znao vide li ga oni ili ne, ali to
nije bilo ni važn o. Prostor na vrhu drv et a je bio tako mali da bi ga sig urn o
pogodil i u sluč aj u da snajperist saspe na njega kišu metak a. Nije imao vre‐
men a prebac iti se na drug u gran u, na snažn iju granu; idući bi ga met ak mo‐
gao dok rajč iti. Užurban, očajan, odgurn u iglic e i tanke granč ic e i potraž i
mjest o na koj em je lebdio hel ik opt er.
Preko puta njega. Na udal jen osti od nekolik o met ar a. A bio je tamo i
snajp er ist koji je upravo ispružio glavu kroz otvor en proz or kabine. Ramb o
pril ično jasn o ugled a njeg ov o okrug lo lice s velikim nos om dok se čovjek
pripremao da još jednom opal i; pogled je bio sve što je Ramb u bilo pot reb‐
no. U jedn om mirn om instinktivn om pok retu on podignu pušč anu cij ev na
gran u izn ad sebe, učvrsti je i nacilja na sredin u okruglog lica, na vrš ak vel i‐
kog nosa.
Lagan i pritisak na okid ač. Sredin a mete.
U kab ini snajp er ist stisn u svoj e upal o lice. Bio je mrtav prije nego što je
uspio otvoriti usta i kriknuti. Na trenut ak je pilot nast avio držat i helik opter
kao da se ništa nije dogod il o, a odmah zatim Rambo vidje kako je čov jek
ugledao komadić e kost i i kose i mozg a posvud a, i kako njeg ovu partn er u
nedostaj e gorn ja polov ica glave. Ramb o vid je kako čov jek sa strav om zuri u
svoj u koš ulju i hlače pošprican e krvl ju. Oči mu se šir om rastvor e; usta mu
se zgrče. U idućem je momentu petl jao nešto oko poj as a, i mahnito stiskao
drš ku gasa dok je zaran jao u kabinu.
Ramb o ga pok uša pog od it i s drv et a. Nije mog ao vid jet i pil ota, ali mu se
činil o da zna gdje bi on mogao biti šćućur en na podu i baš je cil jao na to
mjest o u podu kada hel ikopter ošt ro skren u uz liticu prema gore. Gornji dio
helikopt era lijep o prijeđe greben, ali kut je helik opt era bio tako strm da
stražnji dio zapn e za stijene. U buci mot ora Ramb u se učin i da je čuo met al‐
ni prasak u tren utku kada je stražnji dio udario: nije mogao biti siguran. Či‐
nilo se da će helik opter ostat i vječn o tamo visjet i, a tada se izn en ada počn e
89
ruš iti ravn o niz stijen u, cvileći, lomeć i se. Elips e se od eksploz ij e sav iš e i
slomiše, a kraj drv eta buknu zag lušuj uća kugla vatre i met ala. Vanjske gra‐
ne drv et a plan u. Proširi se smrad benzin a i spal jen og mesa.
Rambo se odm ah pok ren u i počne se spuštati s drveta. Grane su bile pre‐
guste. Morao je obići cij el o deb lo dok nije naš ao mjest o na kojem se može
prob it i. Psi su laj ali sve glasnij e, raz jarenije, kao da su prošli bar ikad u na
sedl u. Prebrzo su uklon ili onaj kamen; nije mog ao shvat iti kako su se Tea sl e
i pot jer a tako brzo pop el i. Čvrs to priv ije puš ku i strugn u niz grane, kroz oš‐
tre iglic e koje su mu bock al e ruke i lice. Srce mu je žest ok o lupalo od skok a
na drvo – boljelo ga je kao da su mu neka rebra smrs kan a ili sloml jen a, ali
nije si mog ao dozvol it i da o tome razm išl ja. Psi su zavijal i sve bliže; mor ao
se spustiti brže, krivud aj ući i klizeći. Vun ena mu se koš ulja zakvač i za gra‐
nu i on je strgn e sa sebe. Bože. Ovi jeb eni psi. Morao je pož ur it i.
Pri dnu ga zaguš i gusti crni dim, i on kroz njeg a nejasn o ugleda iskrivlje‐
ne ost atk e hel ikopter a u plamen u. Na šest metara od zeml je nije se više mo‐
gao spuš tat i: više nije bilo grana. Nije mog ao raš iriti ruke oko deb la i spus‐
tit i se: deb lo je bilo pred eb elo. Skoč it i. Nema drug og izb ora. Psi su zavijali
na vrhu lit ic e, on provjer i stij en e i kam en je pod sob om i iza ber e mjest o koje
mu se činilo najm ekš e zbog hrpe praš in e, blat a i suh ih smeđ ih iglic a. Bez
razm išljan ja se nasmij eši – to su ga naučili da radi za mnog ih tjed ana pro‐
vedenih u padobrans koj školi kada je mor ao skak ati sa torn jev a. S puš kom
u ruci, on slob odn om rukom dohvat i posl jednju granu, objesi se na nju i
skoč i. I savršen o se doček a na zemlji. Kol jen a mu se pravilno savij u i on
padn e pravilno, i otk otrl ja se i ustane onako kako je to činio tis uć u puta pri‐
je toga. Bol mu se u grud ima pojačala tek kada se zakl on io iza drveta ne bi
li izb jeg ao zagušljiv dim i kada je pot rč ao preko stijena. Bol se jako pojač a‐
la. I smij ešak se izgub io. Bože, izgubit ću.
Kren u preko stijena nizb rdo prema šumi. Kol jena su mu klecala, grud i su
mu se bolno nad im al e. Spazi ispred sebe liv ad u i istrči na nju, potrči prem a
drv eć u i u tom tren utk u začuj e iznad sebe luđ ačk i lavež pasa. Mora da se
nalaz e na istom onom mjestu s kojeg se on pok ušao spust iti niz lit icu; po‐
tjera će svak og trenutk a početi puc at i u njeg a. Na otvor enom nije imao ni‐
kakv u šans u, morao je doći do šume. Trč eć i u cik-cak lin iji, sagnuvš i glav u,
mor ao je upotrij ebiti sve poznat e trik ove da ne post ane sav rš ena meta. Dok
se probijao kroz grml je i ulij et ao u šumu, napn e se da prim i prvi metak koji
90
www.balkandownload.org
će mu razn ij eti leđa i grudi. I dal je je trčao, pos rćući prek o vitica i korijenja
sve dok se nije spot aknuo i pao i ostao lež at i, udiš ući vlažnu šumsku zeml ju
slatkast og mir is a.
Nisu pucal i. Nije to mogao shvat iti. Ležao je tako dahć ući, dub ok o udiš u‐
ći, pa pon ovo udiš uć i, i nije se osvrtao na bol u prsima koja se javl jala svak i
put kad bi udahn uo. Zašto nisu puc ali? A tada shvat i: zato što nik ad a nisu
ni bili na vrhu lit ic e. Tek su stizal i tamo. Samo je zvuč alo kao da su na vrhu.
Žel udac mu se stisne, ali ovaj put ne povrat i. Izvali se na leđa i zagled a se u
dub ok o nebo kroz lišć e jes enjih boja. Što se to s njim dog ađ a? Nikada prije
nije tako kriv o proc ijenio.
Meks ik o. Pred očima mu prođe slik a tople plaže koju zapljus kuj u val ovi.
Kreni. Moraš krenuti. Teš ko se pod ign u na noge i baš je ulaz io još dubl je u
šumu kada zač uje ljuds ke glas ove, lavež pasa i potjer a je sada bez ikakve
sumn je bila na vrhu lit ice. Zast ane i osluhn e, i još uvijek dahć ući se okrene
i krene natrag.
Ne baš istim putem. Liv ad a pokraj šume je bila vel ik a, i znao je da je na
njoj ostav io trag koji će oni s litice odmah vid jet i. Potjer a će pron juškati
onim dij el om šume gdje je on u nju ušao, i dok se vraćao, mog ao bi im dati
neki znak koji će im pokaz ati gdje se nal az i. Zato krene nalijev o, prib ližava‐
jući se kraju šume na kojem ga neće očekiv at i. Kada je drv eć e post alo rij et‐
ko, sagn e se i otpuže do ruba šume. Zguren iza grma ugleda prekrasan pri‐
zor: stot in jak met ar a dalje, na vrhu lit ice, jasn o ugled a ljud e i pse. Svi su tr‐
čal i prema mjestu s kojeg se on spustio, psi su lajal i, jedan je čov jek bio iza
psa sa glavnom uzicom, a ostal i su trč al i iza njega. Svi se zaust aviše i pro‐
matraš e dim i plam en hel ikoptera. Ovo je bilo prvi put otk ad je pot jer a po‐
čela da ih je Rambo vid io tako izbliza. Sunc e ih je obasjav alo i čin il o se da
su vrlo bliz u, izgledal i su čudno uvećani. Izbroj i šest pasa i des etoro ljud i,
devet u sivim polic ijs kim uniform ama Teasl eo vih ljud i i jedn og u zelen oj
jakn i i hlač ama. Onaj u zel en oj jakni je držao glavnu pseć u uzicu. Psi su
njuškal i mjest o na kojem se on preb ac io prek o ruba, vrt jel i su se da provje‐
re nije li miris otišao negdje drugdje, vrać ali su se do ruba i raz očar an o laj a‐
li. Čovjek u zelen om je bio viši i stariji od ost alih; umir iv ao je pse, tapš ao ih,
blago im gov orio nešto što je do Ramb a dolaz il o vrlo prig ušeno. Neki su po‐
lic ajc i sjedil i i gled ali dolje u hel ik opt er u plam en u, ili u mjest o u šumi gdje
je on u nju ušao.
91
Ali njega ti nisu zanimali. Zanimao ga je samo onaj koji je hodao gore-
dol je, lupkajuć i ruk om o bed ro. Teasle. Nije mog ao previdjeti to nisko zde‐
pasto tij elo, ta nad ut a prsa, tu nis ku glavu koja se klimal a s jedne na drug u
stran u kao kod pij et lov a za borb u. Naravn o. Kao kokot. To si ti, Tea sle. Ko‐
kot.
Nasmije se šali. Mjest o na kojem je ležao isp od grma bilo je sjenov it o i
odm or je bio raskošan. Uzme Tea slea na niš an upravo u trenutku kada je
ovaj nešto gov orio čovjeku u zelenom. Teasle bi sig urn o bio iznen ađen kad
bi mu usred riječ i met ak proš ao kroz grlo. Kakva bi to samo bila šala. Tol iko
se odušev i tom idej om da gotovo povuč e okid ač.
Bila bi to greška. Želio ga je ubiti: nakon straha koj eg je pret rp io prikl ij e‐
šten izm eđu helikopter a i potjere, nije više mario što sve mora učin it i da
pob jegne. I dok je sada razm išl jao o onoj dvoj ic i koje je ubio u hel ik opteru,
shvati da se nije tako uzn em irio kao nakon što je ubio Galt a. Opet se počeo
priv ikav at i na smrt.
Ali mor ao je razm isliti o prio ritetu. Lit ic a neće zaustav iti Teaslea, samo
će ga usporit i za otp ril ik e jed an sat. A Tea sl eova smrt neće nužno zaust avit i
pot jer u; još će uvij ek imat i pse koji će za njim trag ati. Psi. Nisu bili tako
ćudl jiv i kao njemačk i ovčari koje je vidio u ratu, ali su ipak po svoj oj priro‐
di bili lovci, i ako ga ikad a uhvate, mogli bi ga čak i nap asti umjest o da ga
samo stjeraju u škripac kao što su bili dres iran i. Zato je prvo treb ao ubit i
njih. Nak on toga će ubit i Tea sl ea. Ili čovjeka u zelen om, ako mu se nađe na
niš anu prij e Teaslea. Po nač inu na koji je post up ao sa psim a, Ramb o je bio
siguran da zna mnog o o gon jenju. Ako ubije njeg a i Teasl ea, ostal i bi naj‐
vjer ojatnije izg ub il i glav u, moral i bi se pov uć i kući.
U svakom se slučaj u čin il o da ne znaj u mnog o o ovoj vrsti borbe. Stajali
su ili sjed il i na jasno vidljivom mjest u, i on prezirno frkne nos om. Očig led‐
no im ni na pam et nije palo da bi on još mog ao biti u bliz ini. Čov jek u zele‐
nom je imao problem a sa smir ivanjem pasa; bili su na hrpi, isprep leteni je‐
dan prek o drug og. Odvoj i glavn u uzicu i preda tri psa zam jenik u. Rambo je
lež ao isp od prohladnog grmlja i nanišan i na ona tri psa koje je čovjek u ze‐
len om zad ržao. Samo tako ubije dva. Bio bi pog od io i treć eg sa iduć im met‐
kom da ga čovjek u zelen om nije potegnuo s ruba. Polic ajc i počeš e vikati,
skakat i. Ost al a tri psa su divljala, zav ij ala, nap rez ala se da pob jegn u od za‐
mjen ika. Ramb o jednog ubij e na brz in u. Drug i se uplaš i i skliznu s litic e, a
92
www.balkandownload.org
zam jenik ga pokuš a pov uć i umjesto da ga pust i, izg ubi ravnot ežu i pov u‐
kavši preostal e pse za sob om sleti dol je. Kriknu malo prij e nego što udari o
stij en e.
93
8.
U jednom su tren utku svi lež al i potpuno paraliz iran i. Sunce je blješ tal o,
bez vjet ra, bez ičega. Trenut ak je traj ao i traj ao. A tada Shing leton naniš an i
dolje na šumu, i opal i duž ruba. Isp al i četiri metk a, i tada mu se prid ruži još
jedan polic aj ac, pa još jed an, a tada su svi, svi osim Tea slea i Orv al a, ležal i u
bojn om redu. Pucn jev i su odjekiv ali jednog lasn o, kao da je netk o bacio re‐
den ik municije u peć, a usij an e patrone su jedn a za drugom eksp lod ir al e.
– Dost a – nar ed i Tea sle.
Ali nitk o ga ne posl uš a. Bili su pored an i duž ruba, iza stij en a i hum aka, i
pucali su brzo kol ik o su im to puške dopuštal e. Bum, bum, bum, neprek idno
su povlač il i okidač e, izb ac iv ali ispal jen e čahur e, ubaciv al i nove. Zap rav o
uopć e nisu ciljal i dok su povlač il i okid ače, a trz aji su ih samo drmal i. Bum,
bum, bum. A Tea sle je lež ao iza stijen e i urlao.
– Dost a je, rekao sam vam! Rek ao sam da prest an ete!
Ali oni su nastavljali, mitral jir aj ući drveć e i šikar u, ciljajući na mjesta
gdje je nečij i tuđi metak uzburk ao lišć e pa se činilo kao da se netk o miče.
Neki su ponovo pun il i puš ke i počinjal i vat ru. Većin a je to već učinila. Pu‐
ške različite vrste: winc hest er, Springf ield, rem ington, marlin, sav ag e. Različ i‐
tih kalibar a: .270, .300, .30-06, .30-30. Zasuni i kund aci i mag az in i razl ič itih
velič ina sa šest ili sed am ili devet nab oja. Prazn e su se čahure nal az il e po‐
svud a, i svakim trenom ih je bilo sve više i više. Orval je čvrs to drž ao pos ‐
ljednjeg psa i vikao „Prest an ite!”. A Tea sl e je ustajao iza stijene, zgur ivš i se
kao da će skoč it i. Vene na vrat u su mu nabrekle dok je vikao:
– Dođavol a, rekao sam da prestanet e! Onaj koji prvi pot egn e okid ač gubi
dva dana plać e!
To ih pog od i. Neki još nisu bih napunili svoj e puš ke po drugi put. Ost al i
94
www.balkandownload.org
su se nek ako usp jeli kont rolir ati, nap et i, s puš kam a na ram enim a, s prstim a
na obar ač ima, nest rpljivo oček ujuć i da pon ov o počnu s vatrom. Tada oblak
prekrije sunc e i opet je sve bilo u redu. Udahn uš e dubok o i polak o spustiš e
puš ke.
Podignu se vjetrić, nježn o nos eć i suho lišć e kroz šumu iza njih ov ih leđa.
– Isus e – reče Shingleton. Bio je blijed i lice mu je bilo napeto kao koža
na bubn ju.
Ward se s laktova spusti na trbuh i obliž e kut ove usn ica.
– Isu se je prav a riječ – reče.
– Nik ad a nis am bio tako prestraš en – netko je nep rekidn o muml jao. Te‐
asl e pogleda i vid je da je to mladi zamjenik.
– Kak av je to smrad? – reče Lester.
– Nikada tako prestraš en.
– To je on. Dol az i od njeg a.
– Moje hlač e. Ja ...
– Pust i ga na miru – reče Tea sl e.
Oblak koji je bio sakrio sunce lagan o je prošao i sunce ih opet zabl jesn e.
Pogled avši prema mjest u gdje je sunce bilo nisko u dolini, Teasl e ugleda još
jed an oblak kako se približav a, veći, a odm ah iza njeg a nebo je bilo prepuno
oblak a, crnih, tmastih. Odl ij ep i oznoj en u majic u s tijel a i pust i je jer se ona
odm ah pon ov o zal ijepi za kožu. Nadao se da će past i kiša. To bi bar em ohla‐
dilo sit ua ciju.
Pokraj sebe zač uj e Lest er a kako gov or i o mladom zamjenik u:
– Znam da nije kriv, ali, Isu se, kak av li je to smrad.
– Nikada tako prestraš en.
– Pusti ga na miru – reče Tea sl e, još uvij ek prom atrajući oblake.
– Hoće li se tko kladit i da smo sada pogodili tog frajera? – reče Mitc h.
– Netk o povrijeđen? Svi OK? – reče Ward.
– Da, nar avn o – reče Lest er. – Svi smo dobro.
Tea sl e ga oštro pogled a.
– Pokušaj još jedn om. Samo nas je devet. Jeremy je pao sa stijene.
– I moja tri psa zaj edn o s njim. A još dva su pogođen a – reče Orval. Glas
mu je bio jedn ol ič an, kao da je dolazio iz mašine, i baš zbog te čudn ov atost i
se svi okren uš e prema njemu. – Pet. Pet ih je otišlo. – Bio je blijed kao krpa.
– Orval. Žao mi je – reče Teasl e.
95
– Prokl et o ti treba biti žao. Ovo je bila tvoj a proklet o glup a zam is ao. Nisi
mog ao ček at i i prep ustiti stvar državnoj pol ic iji.
Pos l jedn ji je pas drhtao i cvilio.
– Hajd e, hajde – reče mu Orv al, nježn o ga gladeći po leđ im a dok je kroz
naočal e poskriv ečki bacao pogled na dva mrtva psa na rubu lit ic e. – Osveti‐
ćem o se, ne brin i. Ako je on tamo dolje još uvij ek živ, osvetić em o se. – Po‐
gleda Tea sl ea i poj ača glas: – Nisi mog ao prič ek ati i prep ustiti stvar drž av‐
noj pol ic iji, zar ne?
Svi pogledaš e u Tea slea očekuj ući odgovor. On pok ren e usta ali iz njih
ne iza đe nik ak av zvuk.
– Što je to? – reče Orval. – Isu s e, ako imaš neš to za reći, reci to jasno i
glasn o kao prav i muškar ac.
– Rek ao sam da te nitko nije tjerao da kren eš sa mnom. Dob ro si se pro‐
vod io dok azuj uć i nam kako si žilav o staro govno, trč ao si isp red svih, brzo
se pop eo uz pukot inu u litici da pom akn eš onaj kamen i dok až eš svima
kako si mudar. Tvoj a je greš ka što su psi pog ođ en i. Toliko toga znaš, treb ao
si ih držati podal je od ruba.
Orv al se bijesn o trgn e i Tea sle poželi da ništa nije rekao. Spust i pogled.
Nije bilo prav edno od njeg a što je ismij ao Orvalovu pot reb u da svak og a
nadm aši. Bio je zah val an kad je Orval shvat io kako treb a pom aknut i onaj
kamen, da se treb a pop eti i jed an kraj užeta privezati oko kamen a, istovre‐
men o gov or eć i drugim a da vuku drug i kraj užet a dok je on upotrij eb io de‐
bel u granu da sistemom poluge izb ac i kam en. Kam en se sruš io uz tutnjav u i
pras ak i svi su se na vrij em e sklon il i od komadića koji su pos vuda letjeli.
– Dobro, sluš aj, Orv al – reče, sada mirn im glasom. – Žao mi je. Bili su to
dobri psi. Vjer uj mi, žao mi je.
Pokraj njega se odjednom nešto pomaknu. Shing leton je nanišan io i opa‐
lio dol je na grml je.
– Shing leton, rekao sam ti da prestan eš!
– Vidio sam da se neš to miče.
– To te stajal o dva dana plaće, Shingleton. Žena će ti pob jesnit i.
– Ali kad ti kažem da sam vidio da se neš to miče.
– Ne gov ori mi o nečem u za što misl iš da si vidio. Puc aš isto onako uzbu‐
đeno kao što si htio puc at i i u stanici kada nam je fraj er zbrisao. Samo me
pažljiv o sluš aj. To važi za sve vas. Sluš ajt e. Niste pucal i nigd je blizu frajer a.
96
www.balkandownload.org
Za ono vrij em e kol iko je vama treb alo da uzv rat ite vatru, on se mogao po‐
srati i zakop at i govna i još uvij ek pob jeći.
– Ma hajd e, Will, dva dana plać e? – reče Shing leton. – Ne misliš to valj‐
da ozb iljno.
– Nis am još završio. Svi vi, pogledajte samo čahur e koje ste pot roš ili. Po‐
trošil i ste pol ov icu municij e.
Oni pomn o razgled aše prazne patron e koje su lež al e oko njih u prašin i,
te se iznenad iš e kad vid ješe kol iko ih je.
– Što ćete učiniti kada opet nalet it e na njega? Upot rij eb it i ostatak meta‐
ka a onda ga gađati kamen jem?
– Drž avn a policij a nam može posl ati još municij e – reče Lest er.
– I neć eš li se osjećat i fant astično kada stignu ovam o i ismij u te zbog
toga što si potroš io sve svoje metke?
Pok až e još jednom na prazn e pat ron e i po prvi put primijeti da je jedna
hrpica čahura potp un o drugač ij a od ostalih. Ljudi su mor ali oborit i pogled
od srama dok je on sak upljao čah ur e.
– Ovi nisu ni bili isp aljeni. Jedan od vas kreten a je izbacio sve svoje met‐
ke bez da je uopće povukao okidač.
Bilo mu je sasvim jasn o što se dog odil o. Uzbuđen je lovc a. Prv og dana lo‐
vačke sezon e čov jek se može tako uzbud it i kada ugleda metu da izb ac i sve
metk e bez povl ač enja okid ač a, potp un o zbun jen što ne pogađa ono na što
cil ja. Tea sl e nije mogao dop ustiti da to prođ e tek tako, mor ao je to izvesti
na čistac.
– Hajde, tko je to učin io? Tko je taj? Daj mi svoju puš ku, dat ću ti jedn u
drug u koja ispal juj e kapice.
Broj na patron am a je bio .300. Baš je htio provjer it i tko ima pušku toga
kal ib ra, kada ugled a Orvala kako pokaz uje prema rubu litic e. A tada zač uje
cviljen je. Nisu svi psi u koje je frajer puc ao bili mrt vi. Jed an je pao u nesvi‐
jest pa je sada dolaz io k sebi, ritaj uć i se i cvil eći.
– Pog ođ en je u crijeva – reče Orv al s gađ enjem. Pljun u i poglad i psa ko‐
jeg je drž ao te preda uzicu Lester u. – Drži ga čvrsto. Vid iš kako drhti. Osje‐
ća mir is krvi onog drugog psa i može od toga poludjet i. – Još jednom pljun u
i ustane, sav prljav od praš ine i znoj a.
– Čekaj malo – reče Lest er. – Misliš li da bi ovaj mogao postat i divlji?
– Možda. Sumn jam. Najvjer ojatnij e će se htjet i oslobod iti i pob jeć i. Samo
97
čvrsto drži.
– Ne sviđ a mi se ovo.
– Nitk o od tebe nije ni tražio da ti se sviđa.
Ost av i Lester a sa psom i ode do ran jen og psa. Ležao je na boku, ritao se,
pokušavao se okren ut i i ust at i, ali mu to nije usp ijev al o, i nes retn o je cvilio.
– Pa naravn o – reče Orv al. – Pog ođen u crij ev a. Ono kopile ga je pog odi‐
lo u crij ev a.
Obriš e usta o ruk av i pogled a psa koji nije bio ran jen. Vukao je uzicu i
htio pobjeći od Lest era.
– Pazi samo da ga držiš čvrsto – reče Orv al. – Učinit ću sada neš to zbog
čega bi mogao skočiti.
Sagn u se da preg leda ranu na psećem trb uhu, i ustane vrt eći glav om s
gađ en jem. Ne oklijevajuć i ni tren utka opal i hit ac psu iza uha.
– Prokl eta sram ota – promrmlja, prom atrajući tijelo kako se grči a zat im
smir uj e. Lice mu je pocrv enjel o, nabor an ij e nego ikad a. – Pa što još čeka‐
mo? – reče tiho Teasl eu. – Hajd em o zaklat i tog frajera.
Odm akn u se za jedan korak od psa, izn enad a zatetura i izg ubi ravn otežu,
isp ust i pušku, čudno se prim i za kičmu, a iz šume pod lit ic om odjekn u pra‐
sak puš ke. Orval se nagnu prema nap rijed i sruši se potrb uš ke na zeml ju.
Od udarc a mu se na nosu razbiju naočal e. Ovoga puta nitko ne uzvrati palj‐
bu.
– Dolje! – vikao je Tea sle. – Svi lež ite dolje!
Svi se bac iš e na zemlju. I pos l jednji se pas osl obodi i skoči prema Orv alu.
I njeg a pog od i met ak. A iza stij en a, stisnut ih pesn ic a, Tea sl e se kleo da će
zauvij ek prat iti tog frajera, ščepat i ga, unakaziti ga. Nik ada neće pop ustiti.
Ne više zbog Galt a. Ne više zbog toga što nije mog ao dopustiti da pobjegn e
onaj koji je ubio jedn og od njegovih ljudi. Sada je to post ala osobn a stvar.
Za sebe. Otac, očuh. Oboj ic a ustrij eljen a. Luđačk i bij es na trenut ak kada je
njegov pravi otac bio ubijen. Žel io je dav it i fraj er a sve dok mu ne smrska
grlo i dok mu ne isk oče oči. Ti kopil e jedn o. Ti jebeni kurvin sine. Tek kada
mu glav om prođ e pom is ao kako da se spusti s ove litic e i uhvat i fraj er a,
odjednom shvati kako je vel iku pogreš ku učin io. Ne lovi on frajera. Obrn u‐
to. Dopustio je da ga fraj er navede u zasjed u.
A, Isus e, kakva li je to samo bila zasjed a. Fraj er ih je svih mog ao skinuti
kad god mu se to proht jelo. Najb liž i je grad bio udaljen oko četrdes et pet ki‐
98
www.balkandownload.org
lometar a kroz moč varn o područ je, a više nisu imali ni hel ikopter ni pse. Iza
njih je bilo brdo. Ako bi se htjel i povuć i, morali bi trč at i uzb rd o na otvor e‐
nom dok bi frajer pucao na njih iz šume. Gdje je on, dođ av ol a, nabavio pu‐
šku i otk uda je on znao postaviti ovakvu zas jed u.
U tom tren utk u oblac i se zac rn iše na nebu i glasn o zagrmi.
BalkanDownloa d.org
99
9.
Orv al. Tea sl e nije mog ao s njeg a skinuti pog led. Star i je čov jek ležao na
trbuh u pok raj ruba, a Tea sl e je jedva dis ao. Zbog mene. Samo je ovaj jed in i
put u životu bio neop rezan, a ja ga nisam upoz or io da ost an e sagn ut. Počn e
puz at i prem a njemu.
– Frajer će nam doći iza leđa – reče Lester promuklim glas om.
Previše promuklim, pomisli Tea sle. Nerado se okren e zab rinut za svoj e
ljud e. Ost al o ih je samo sed am. Napetih lica, poi grav al i su se puškama i iz‐
gledali su potp uno beskorisn o. Svi osim Shing let ona.
– Kažem vam da će nam doći iza leđa – reče Lester. Kol jen o mu je vir ilo
kroz rupu na hlačama. – Doći će iza nas.
Ljud i se trgnuš e i svi pog led aše u uzbrdicu iza njih, kao da su očekiv ali
da će tamo vid jeti frajera.
– Stvarn o će doći – reče mlad i zam jenik. Sa stražn jice njeg ov ih sivih hla‐
ča cijedil a se smeđa tek uć in a i ljud i se odm aknuše od njeg a. – Dragi bože,
želim nest ati odavd e. Izvuc i me odavde.
– Pa idi onda – reče Tea sl e. – Potrči uzb rd o. Vidi do kuda ćeš stići prije
nego te on upuc a.
Zam jenik zašut i.
– Što ček aš? – reče Teasle. – Kreni. Potrči uzbrdo.
– Ne – reče zamjen ik. – Neću.
– Onda prestan i.
– Ali mor am o se pop et i tamo gore – reče Lester. – Prij e nego nas on pre‐
tekne. Ako bud em o predugo čekal i, on će se pop et i tamo gore i mi se nika‐
da nećem o maknut i s ove hridi.
Kroz tamn e oblak e koji su se sve više prib liž aval i počnu sijevat i mun je.
100