www.balkandownload.org
svim drugim pucn jev im a tamo dolje; neće otk rit i njeg ov pol ož aj. Cil janje u
noći je uvijek bilo teš ko, ali sa fosforescentnom boj om, koju je starac sa des‐
tilerij om stav io na niš an ove puš ke, imao je šans u. Čekao je i čekao, i baš
kada je znoj na njeg ov u licu, hladn oć a na njegovim leđ ima post al a prejak a,
on začuje jedn o jedin o lamat an je krila, pog led a i ugled a brzu sil ue tu kako
se obara i spuš ta na drvo. Jedan, dva i već mu je puš ka bila na ram enu i ci‐
ljal a je na tam an obris sove. Tri, čet ir i, i on je drht ao, napinjao miš iće da ih
kontrol ira. Buu um, trz aj mu udari o rebra i od boli pos rn u na ulaz u špil ju.
Pom isl ivš i da je mož da promašio, pob oj avši se da sova može odlet jet i i više
se ne vrat it i, ugleda je kako se miče, samo malo. A tada ona gracio zno pad‐
ne sa stabla, udari o granu, prevrne se, izg ub i se u mrak u. Začuj e kako je
šuš tav o udaril a o lišć e i brzo se spust i prem a drv et u, ne usuđ uj uć i se skinuti
pog led s mjest a na koje je, kako je proc ijen io, pala ptic a. Izgub i orijentac iju,
nije mog ao naći pticu, i tek nakon dugog traž en ja slučajn o na nju nalet i.
Kada se konačno vrat io u špil ju, sruš i se s vrt og lav icom na grane, jako
drht eći. Bor io se da zaborav i bol koncentrir ajuć i se na sov ine zatvorene
pand že, glad eći njeno nak ostrij eš eno per je. Zak ljuči da je to star a sova, i
pril ičn o mu se svidjelo njeno smež ur an o lice, ali nije mogao dov oljn o smiri‐
ti ruke da njima glad i perje.
Još uvij ek, isto tako, nije mogao shvat it i čemu ona pucn java tamo vani.
151
4.
Hitn a pom oć je uz zvuk sir ene projur ila pok raj kamiona za vezu, žur eć i
natrag prema grad u, iza nje su štrop otal a tri kam io na, puna civ il a. Neki su
od njih glasn o gunđ ali, nerazgov jetno vik al i na pripadnike teritorijaln ih je‐
dinica duž cest e. Odmah iza kamio na prohuje dva automobila drž avne poli‐
cij e, drž eć i ih sve na oku. Tea sl e je staj ao pokraj cest e, a farov i su ga osvjet‐
ljaval i u noći. Zav rt i glavom i polak o odš eta do kamiona.
– Nema nikakvih vij est i o tome kolik o ih je još ustrijel jeno? – upit a ve‐
zistu na kamio nu.
Vez ist je oko glave imao aureolu od bljeska žar ulje koja je vis jela iza nje‐
ga.
– Baš sada, boj im se – reče, polak o, tiho. – Jed an njih ov. Jedan naš. Civil
je pogođen u čašku kol jena, ali naš je čovjek dob io metak u glavu.
– Ah. – Na tren ut ak zakl opi oči.
– Pratil ac hitn e pom oći kaže da možda neće preživ jeti do bolnic e.
Kako su se stvar i raz vij al e u posljedn ja tri dana, neće uspjet i. Nema sum‐
nje. On jedn ost avn o neće usp jet i.
– Da li ga ja poznajem? Ne. Čekaj. Bolje mi nem oj reći. Već je umrlo i
prev iš e ljud i koje pozn aj em. Da li su ti pijanc i bar em sada svi sak upljeni pa
da više nik oga ne mogu ust rijeliti? Da li je i posljedn ji od njih u kam io ni‐
ma?
– Kern misl i da je tako, ali ne može biti sigur an.
– Što znači da ih isto tako tamo vani može biti još stotinjak.
Bože, ne želiš li da postoji i drug i nač in da se ovo sred i, da ste opet samo
ti i fraj er. Koliko će ih još umrijeti prije nego ovo zav rši?
Prev iš e je šet ao uokolo. Opet mu se zavrtjel o, i nasloni se na kam io n ne
152
www.balkandownload.org
bi li se pridrž ao, noge mu naglo popustiše. Osjeć ao je kao da će mu se oči
okren uti u očne dupl je. Kao lutkine oči, pom isli.
– Možda bi se trebao opet pop eti i odmoriti – reče vezist. – Čak i kada si
got ovo potp un o u mraku, vid im kako se znoj iš... tvoje lice, kroz zavoje.
Slabašno kimn u glav om.
– Samo to nem oj reći kad je Kern ovd je. Dod aj mi tvoj u kavu, mol im te?
– Ruke su mu se tresl e dok je uzim ao kavu i proguta je s još dvij e tablet e.
Jezik i grlo mu se stisn u od gork og okus a, i upravo se u tom trenutku vrati
Trau tm an. Bio je razg ovar ao sa sjen ovit im likovima pripadnik a ter itorijal‐
nih jedinica. Pogled a Teaslea i reče:
– Trebali biste biti u krevetu.
– Ne dok ovo ne prođ e.
– Pa dob ro, može vrlo lako potraj at i dulje nego što oček ujet e. Ovo nije
Korej a i Choisin rez erv oar. Taktika mas ovnih trupa bi bila u redu, pod uvje‐
tom da imate dvij e grup e, jedn u nas uprot drug e: ako se jedno kril o zbuni,
vaš bi nep rij atelj bio tako vel ik da bi ga mog li vid jet i na vrij eme i stigli bi
poj ačat i to krilo. Ali to se ovdje ne može učinit i, ne prot iv jedn og čovjek a,
pos ebn o njeg a. Najm an ja zbrk a duž jedne linij e, a njeg a je tako teš ko prim i‐
jetiti da se može prov uć i među vašim ljud im a a da ga nitko ne prim ij et i.
– Ist akl i ste dovoljn o nedostat aka. Mož ete li izn ijet i nešto poz itivno?
Rekao je to jače nego što je namjer av ao, pa je, kad je Trautman odgov o‐
rio „Da”, u tom glas u bilo nešto novo, ogorč en ost skrivena u tom jednol ič‐
nom glasu:
– Moram još sred it i nekoliko sitn ica. Ne znam kako vi vod it e svoju pol i‐
cijs ku jed in ic u, ali ja volim biti sig uran prij e nego kren em u akc ij u.
Tea sle je treb ao njeg ovu suradnju i odmah pokuš a pop ustiti.
– Oprostit e. Čini mi se da sada ja zvuč im kriv o. Nem ojte obraćat i pažnju.
Ja jednostavn o nis am sretan ako se tu i tamo ne osjet im bij edno.
Opet se poj av il o, ono čudno int enzivn o miješanje prošlosti i sad ašnjosti:
prij e dvij e noći kada je Orv al rekao „Za jedan će sat pasti mrak”, a on se iz‐
derao „Zar misl iš da ja to ne znam”, da bi se odm ah poslij e isp ričao Orval u s
gotov o istim riječ ima kao sad Trau tmanu.
Mož da je to od tab leta. Nije znao što je u njima, ali su svej edno djel ov ale,
vrtoglav ica je nest ajal a, mozak mu se pol ak o vrać ao na počet ak. Brinulo ga
je što su razd oblja vrt oglavice bili sve češći i što su traj al i sve dulje. Barem
153
mu srce više nije nep raviln o kucal o.
Primi se za rub kam io na da se popne, ali nije imao snag e.
– Evo. Daj ruku – reče vez ist.
Uz pomoć se uspio pop eti, ali prebrz o, pa je mor ao pričekat i trenut ak
prije nego se dov oljno smirio da ode i sjedn e na klup u. Kon ačno se nasloni i
malo pred ahne. Tako. Got ovo. Ništa za radit i, nego sjed it i, odmarat i se. Uži‐
van je u umor u i olakš anje koje je ponek ad osjeć ao nakon povrać anja.
Trautm an se popn e s očit o nesvjesnom lak oćom i stan e otrag a, proma‐
traj ući ga. Nešto što je Trau tm an maloprij e rekao još je uvij ek mučil o Tea s‐
lea. Nije mog ao zak ljuč it i što je to bilo. Nešto o ...
A tada se sjeti.
– Kako ste znali da sam bio u Choi sin rezervoaru?
Trau tm an ga upitno pogleda.
– Baš sada – reče Teasle. – Spomenuli ste...
– Da, prije nego što sam napustio Fort Bragg naz vao sam Washington i
proč it al i su mi vaš dosje.
Tea sl eu se to nije svid jel o. Uopće.
– Morao sam – reče Trau tman. – Nem ojt e to shvać ati osobn o, kao da
sam se uplitao u vaš privatn i život. Morao sam shvatit i kak av ste vi čovjek,
u sluč aju da je ovaj problem s Rambom vaša greška, u slučaju da ste sada u
lovu na krv, da mogu pred vid jeti bilo koji prob lem koji bi mi mog li stvor iti.
Bila je to jedna od vaših greš aka s njim. Kren ul i ste za čovjekom o kome ni‐
šta nist e znal i, čak ni njegov o ime. Postoji pravil o koje mi poučav am o: nik a‐
da se ne upuštaj u borb u s nep rijateljem dok ga ne upozn aš tako dob ro kao
sebe.
– Dob ro. Što vam Choi sin rez ervoa r gov ori o meni?
– Kao prvo, sada kad ste mi nešto rekl i o tome što se tamo dogodil o, to
djelomičn o objašn java kako ste usp jel i pob jeći od njega.
– Nema tajne. Trč ao sam brže. – Od sjeć anja na to kako se uplašio i po‐
bjegao u pan ici, napust ivš i Shing let on a, osjet i odvratn ost, gorč inu.
– U tome i jest stvar – reče Trautm an. – Niste smjeli brže trč ati. On je
mlađi od vas, u boljoj kond ic ij i, bolje obučen.
Vezist je sjed io za stolom i sluš ao ih. Sada pog led a jednog pa drug og i
reče:
– Volio bih znat i o čemu to vas dvoj ic a razg ov ar at e. Kakav je to rez ervo‐
154
www.balkandownload.org
ar?
– Nisi bio u vojs c i? – reče Trautm an.
- Nar avno da jesam. U morn ar ic i. Dvije god in e.
– Zato nik ad a za njega nisi ni čuo. Da si bio marinac, znao bi sve det alje
napamet i hvalisao bi se njima. Choisin rezervoa r je jedna od najslavnijih
bitaka u Korejs kom ratu. Bilo je to zapravo povlačenje, ali je bilo žest ok o
kao bilo koji napad, i stajal o je nep rijatel ja trid es et sed am tisuća ljud i. Teas‐
le je bio u sam om njen om žar ištu. Dov oljno da zar ad i Križ za zaslug e za na‐
rod.
Tea sle se osjećao čudn o zbog nač ina na koji je Trau tman govorio o nje‐
mu, kao da nije na ist om mjest u s njim a, kao da je negdje izv an kamiona,
dok Trau tman, ne znaj ući da ga on sluš a, prič a o njemu.
– Ono što želim znati – upit a Trau tman Tea sl ea – je da li je Ramb o bio
svjest an čin jen ice da ste vi sud jel ov al i u povlač enju?
Slegnu ram en ima.
– Služben a pohvala i med alja se nal aze na zidu u mom ured u. Vid io ih je.
Ako mu je to išta znač ilo.
– A, svakako mu je neš to značil o. To je ono što ti je spas il o živ ot.
– Ne vidim kako. Izgubio sam glavu kada je Shing leton ubij en i trčao
sam kao proklet o prestrašen štakor. – Kada je to izg ovor io, osjet i se puno
bolje, javn o prizn avš i, otvoreno, bez da ga itko kritizira dok nije u blizini.
– Naravn o da ste izg ub ili glavu i potrč al i – reče Trau tm an. – Već godina‐
ma niste bili u toj vrs ti akc ij e. Tko ne bi trč ao da se naš ao u vaš oj koži? Ali
vid it e, on to nije od vas očekiv ao. On je prof esio nalac i on bi prirodn o po‐
misl io da je netko s tom medaljom isto tak av prof es io nalac. Ah, malo izv an
prakse i svak ako ne tako dob ar kao on, ali bi ipak o vama razm išl jao kao o
profesionalc u. Ja mislim da je on na osnov i tog razmišljan ja kren uo za
vama. Jest e li ikada gled al i partiju šaha izmeđ u prof esio nalc a i amater a?
Amat er dob iv a više fig ura. Zato što je profesionalac nau čen igrat i s ljud im a
koji igraj u rezons ki i za svak i pot ez imaj u određ en u shemu. A ovd je ima
amatera koji pomiče figur e po cijel oj ploh i, ne znajuć i zaprav o što nam jera‐
va, pokušavajući izv uć i najviše s ono malo znan ja. Dob ro, prof esio nal ac se
toliko zbun i pok uš avaj uć i dok učiti nep ostojeću shem u i pril ag od iti joj se da
vrlo brzo ost ane u zaost atku. U vaš em slučaju, vi ste slijepo bježal i, a Rambo
je bio iza vas i pok ušav ao je predvid jet i što bi netko kao on sam učinio da se
155
zaštit i. Očekivao je da ćete negdje leći i ček at i ga, pokuš ati ga zaskoč it i, i to
ga je uspor il o sve dok nije shvat io, ali tada je već bilo prekasno.
Vez ist baš u tom tren utk u stavi sluš alic e na uši da posluša izvješ taj koji
je pristiz ao. Teasl e vidje kako blijed o zuri u pod.
– Što je? Što se dog odil o?
– Naš čov jek koji je bio pog ođen u glavu. Upravo je umro.
Naravn o, pomisli Teasle. Dođavol a, naravn o.
Pa zaš to onda dopuš taš da te to uznem irava, kao da je to neš to što nisi
oček ivao? Već si bio sig ur an da će umrij et i.
U tome i jest prob lem. Bio sam siguran. On i koliko još njih prije nego
ovo zav rši.
– Neka mu bog pom ogn e – reče Tea sl e. – Ne mogu smisl it i niti jedan
drug i način da krenem za tim fraj erom osim sa svim ovim ljud ima, ali ako
nešto žel im najv iše na svijetu, onda je to da opet bud emo samo on i ja.
Vezist skine sluš al ice i ustade polako od stola.
– Radil i smo u obrnut im smjenam a, ali sam ponek ad s njim razgovar ao.
Ako nemat e niš ta protiv, volio bih malo proš et ati. – Rast res eno siđe s kami‐
ona na cest u, i zastan e na trenutak prije nego opet prog ovor i: – Mož da je
onaj kamion sa hranom još uvijek park iran tamo dol je na cest i. Možda do‐
bij em koji uštipak i još malo kave. Ili bilo što. – Zastan e još na trenut ak, a
tada odštet a i izgub i se u mraku.
– Da se opet nađete vi i fraj er nas am o – reče Trautman – ovaj bi put on
znao kako da vas ulovi. U trku. Sig urn o bi vas ubio.
– Ne. Zato što sada ne bih trčao. Tamo gore sam ga se boj ao. Sada ga se
više ne boj im.
– Trebali bist e ga se boj ati.
– Ne, zato što učim od vas. Ne kreći nik ad a za čovjekom ako ga ne poz‐
naješ. To ste rekli. Pa, sada o njemu znam dov oljn o da ga mogu uhvatiti.
– To je užasno glupo. Got ov o vam ništa o njemu nisam rekao. Mož da bi
neki psih ij atar-šarlat an mog ao izvući teoriju o tome kako mu je majka umr‐
la od raka kad je bio dijet e, kako mu je otac bio alkohol ič ar, o tome kako ga
je otac pok uš ao ubit i nožem, i kako je te noći pobjeg ao od kuće s luk om i
strij el om, da je pucao u starog i got ovo ga ubio. Neku teo rij u o frust rac ij i i
156
www.balkandownload.org
represiji i tome sličnom. Kako nije bilo dovoljn o novc a za hranu i kako je
mor ao nap ust it i gimn az iju i raditi u gar až i. To bi zvuč al o log ično, ali niš ta
ne bi znač il o. Zato što mi ne primam o luđak e. Testir ali smo ga i on je isto
tako uravn otežen kao vi ili ja.
– Ja ne ubij am za živ ot.
– Naravn o da ne. Tol erirate sist em koji dop uš ta drugima da to čine
umjesto vas. A kada se vrat e iz rata, ne mož ete podnijet i smrad smrt i na nji‐
ma.
– U početku nis am znao da je bio u ratu.
– Ali ste vidjel i da se ne ponaš a norm aln o, a nist e se baš jako pot rudil i
da otkrij ete zaš to. Bio je skitnic a, rekli ste. Pa što bi, dođ avol a, drugo mogao
i biti? Dao je tri god in e da bi otišao u rat koji je trebao pom oć i njeg ovoj do‐
mov in i, a jedin o što je tamo nau čio bilo je kako da ubij a. Gdje je mogao do‐
biti pos ao za koji bi treb alo takv o isk ust vo?
– Nije mor ao otić i u rat, i mog ao se vratit i na pos ao u gar až i.
– Javio se u vojs ku zato što je pretpost avl jao da će mu tako i tako posl at i
poziv, a znao je da najb ol je obuč en i kadrovi, za koje nisu uzim ali reg rute
već samo dobrov oljc e, imaj u najv iše izg led a da preživ e. Kaž ete da se mogao
vrat it i u garaž u. Slab a je to utjeha, zar ne? Tri god in e i dob iv a Med alju čast i,
slom živ aca i posao podm az ivanja autom obila. Tako vi gov orit e o borb i s
njim oči u oči, a ipak dajete nasl ut it i kako misl ite da je neš to bol esno u čo‐
vjek u koji ubij a za živ ot. Bože, nist e me usp jeli zav ar at i, isto ste tolik o voj‐
nik kao i on, i tako je sve ovo i počel o. Nad am se da ćete se uspjet i bor it i s
njim oči u oči. Bit će to posljedn je iznenađen je vašeg živ ota. Zato što je on
ovih dana nešto pos ebn o. On je stručnjak u svom posl u. Tamo dol je smo ga
u to gurnuli, i sada nam on sve to vrać a. Da biste ga nadmud ril i samo jed‐
nom, mor ali bist e ga proučav ati godinam a. Mor al i bist e proći kroz svak i te‐
čaj koji je on proš ao, kroz svak u borbu u kojoj je on sud jelovao.
– Za jednog kap etana, po nač in u na koji gov orit e, ne bi se rekl o da jako
volit e vojs ku.
– Nar avn o da ne vol im. Tko bi je zdrave pamet i volio?
– Pa zaš to onda ostajete u vojsci, nar očito bav eći se posl om koj im se vi
bav it e, pou čavajući ljude kako da ubij aj u?
– Ne učim ih to. Učim ih kako da preživ e. Dok god šal jem o ljud e bilo
kuda u borbu, najv ažn ija stvar koju mogu učiniti je da bud em prokleto sig u‐
157
ran da će se bar em neki od njih i vratiti. Moj je posao spašavan je živ ota, ne
oduz iman je.
– Kaž et e da vas nis am zav ar ao, da sam isto toliko vojnik kao i on. Mislim
da niste u pravu. Svoj posao obavl jam kako najb ol je znam i umij em. Ali os‐
tav im o to na trenutak. Jer ni vi mene niste zav aral i. Kaž ete da ste došli ova‐
mo pomoć i, ali zasad jed ino što ste učin il i je to da o tome samo prič ate. Ka‐
žet e da želite spaš avati živ ote, pa ipak još niš ta niste učin ili da ga sprij eč ite
prij e nego ubije još nekol ik o ljudi.
– Pretpostavit e nešto – reče Trau tman. Polako zap al i cigar etu iz kut ije
koja je bila na stol u. – U pravu ste. Suzdrž avao sam se. Ali pretp ostavit e da
sam pom ogao. Razmisl ite sada o ovom. Da li zai st a želite da vam pomog‐
nem? On je najbol ji učen ik koji je ikada izašao iz moje škol e. Boriti se pro‐
tiv njega bilo bi kao bor it i se prot iv samog sebe, jer ja pretp ost avl jam da je
bio gurnut u ovo ...
– Nitko ga nije natjer ao da ubij e policajca sa brit vom. Da raščistim o s
tim.
– Reći ću to drug ačij e. Ovdje dolazi do konf likt a interes a.
– Do čega? Dođavol a, on je ...
– Dop ust ite mi da završim. Ramb o nije kao ja i ne bih bio isk ren kada ne
bih prizn ao da suo sjeć am sa sit ua cijom u koj oj se nalaz i, dovoljno da bih
volio da pob jegne. S drug e stran e, Isu se, on je pod ivljao. Nije vas mor ao lo‐
vit i nakon što ste se počel i povl ač iti. Već in a tih ljud i nije morala umrij et i,
ne kada je on dobio šans u za bij eg. To je nem og uće opravd at i. Ali štogod ja
misl io o tome, ja još uvij ek suo sjeć am. Što ako ja, a da nis am toga svjestan,
naprav im plan prot iv njega koji će mu omog uć iti bijeg?
– Nećete. Čak ako ovd je i pob jegn e, mi ga moram o nast av it i loviti, i još
će netko sigurn o biti ubij en. Već ste pristal i na to da to post ane vaša odg o‐
vornost isto koliko i moja. Pa ako je on vaš najb ol ji, onda to, dođav ol a, i do‐
kaž it e. Stavit e pred njeg a sve zap reke kojih se možet e sjetit i. Pa ako i onda
pobjegn e, učinil i ste sve što ste mog li i imat ćete dvost ruke razl og e da se
njim e ponosit e. Već zbog tih nek ol iko razlog a ne mož et e si priuštiti da ne
pom ognete.
Trautrnan pog leda svoju cigaretu, dub oko uvuč e dim, a zatim je baci iz
kam io na. Iskrice zablistaše u mrak u.
– Uopć e ne vid im zaš to sam zapal io tu cig ar et u. Prestao sam pušit i prij e
158
www.balkandownload.org
tri mjesec a.
– Nemojt e izbjeg avat i pitan je – reče Tea sl e. – Hoćet e li sada pomoć i ili
ne?
Trau trn an pog led a u kart u.
– Pretpost avljam da sve ovo što gov or im ništa ne znači. Za nekol ik o go‐
dina ovakva potraga neće uopć e biti pot rebna. Sada imam o instrument e
koji se mogu mont ir ati na donju stranu avio na. Da bi pron ašao čov jek a, sve
što trebaš učinit i je da prel et iš preko mjesta na koj em misl iš da se nal az i i
stroj će registrirat i tjelesnu toplinu. U ovom tren utk u još nema dov oljn o tih
stroj eva za masovn u upot reb u. Većin a ih je u ratu. Ali kada se iz rata vrat i‐
mo kući, bjegun ac više neće imat i nade. A čovjek kao ja više neće biti potre‐
ban. Ovo je pos l jedn ji trenut ak neč eg a. Baš šteta. Kol iko god se boj im rata,
isto se tolik o boj im dana kada će stroj ev i zauzeti mjesta ljud i. Sada čov jek
bar može usp jet i sa svoj im sposobn ost ima.
– Ali vi izb jegav ate pit anje.
– Da, pomoć i ću. Njeg a se mora zaustaviti, a volio bih da osoba koja će
to obavit i bude netko kao ja. Netko tko ga razumije i zaj edno s njim prolaz i
kroz njeg ovu patnju.
159
5.
Ramb o je u ruci drž ao mek an a gipka sovin a leđa, zgrabi šaku punu perj a
na trbuh u i pov uče. Dok je čupao per je čuo se priguš en zvuk trg anja. Sviđao
mu se osjećaj perja u ruci. Očer upa strvin u, odrež e joj glav u i krila i kandže,
a tada pritisn e vršak svog noža na kraj grudn og koša i povuče ošt ricu sve
do izm eđ u nogu. Rastvori strvin u i pos egnu unutra za toplom mokrom
utrob om. Lako i sig urnim pok ret om ruke izv uče je van, usp jevš i pri prvom
pok ušaj u izv uć i veći dio drob a, i ost rug avš i nožem ostat ak. Bio bi otiš ao is‐
prat i strv in u u vodi koja je kapal a sa svod a rudnik a, ali nije znao sad rž i li ta
voda neke otrov e, a ispir anje ptic e bi tako i tako bila samo još dod atna
komp lik acij a u tren utk u kada je želio da sve ovo prođ e što brže, da poj ed e i
iza đ e. Već je ionako gub io prev iše snag e. Uzme dugačku granu koja nije
bila na vatri, zaš il ji je i zab od e šil jak u sovu. Pruž i je izn ad vat re. Kom adići
perj a koji su još bili na sovi zai sk re u plamenu. Sol i pap ar, pomisl i. Budući
da je sova stara, vrlo je vjer ojatno žilava i tvrda. Smrad spaljen e krvi je bio
trp ak, a najv jeroj atnij e će i meso imati tak av okus, pa on požel i da ima ba‐
rem sol i pap ar.
Dakle to je ono jebeno do čega je došao, pomisli. Od kamp ir anja u šumi s
vreć om za spavanje i hamb urger a zalivenih sa coca-col om u prašn javoj tra‐
vi pokraj ceste, do krev et a od bor ov ih gran a u rudniku i strv in e sove i to
bez prokl ete soli i pap ra. Nije to bilo tolik o razl ič it o od log or ovanja u šumi,
ali tada je život na minimumu bio na neki način luks uz, zbog toga što je
tako želio živjeti. Sada pak, mož da će biti prisil jen ovako živ jeti duže vrij e‐
me, a stvarn o je izgled alo bij edn o. Uskor o mož da neće imat i ni ovol iko, i
sjeć at će se ove dob re noći kada je nek olik o sati spav ao u rudnik u i kuh ao
ovu star u žilav u sovu. O Meksik u više nije čak ni razmišljao. Samo o slij e‐
160
www.balkandownload.org
dećem obroku i na koj em će drvetu spav ati. O jednom po jedn om danu. O
jednoj po jednoj noći.
Osjeć ajuć i boln o kuc anje u grudima, podigne svoje dvij e košul je i pogle‐
da si reb ra, zapan jen kako su oteč ena i upaljen a. Kao da tamo ima tum or ili
da u njemu nešto rast e, pomisli. San to neće izl ij eč it i. Bar em više nije imao
vrt oglavic u. Vrijeme je za pokret. Skupi žar na hrpu, ne bi li se ptica što pri‐
je spekla. Vat ra mu zag rije čelo i nos. A mož da je to i grozn ic a, pomisli. Le‐
žao je na leđim a na bor ov im iglicama, oznojen im licem okrenut prema va‐
tri. Sluznic a u ustim a bila mu je suha i ljepl jiv a i želio je otp it i iz čuturic e,
ali je već prev iše iz nje bio pop io, morao je uštediti neš to i za kasnije. Ali
kadg od bi malo otvorio usta, među usn icam a bi osjet io tank u mrež icu ljep‐
ljiv e sluz i. Kon ačno srkne i progrgl ja toplu metalnu vodu, sakupljaj uć i sluz,
razmišljaj ući može li si priuštit i da ispljune vodu. Zaključ i da ne može i pro‐
gut a je.
Glas ga uplaš i. Odjekn u nej asno niz tunel. Zazvučao je kao da vani stoji
čovjek s meg af onom i govori mu neš to. Kako su mog li saznati gdje se nal a‐
zi? Na brz in u prov jer i jesu li mu piš tolj, nož i čuturica pričvršć eni za opa‐
sač, zgrab i puš ku i štap na koji je bila naboden a sova i pojuri prema izl az u.
Vjetrić koji je puhao kroz rov bio je svjež i hlad an. Uspor i malo prij e otvora,
paz eći da ga netk o ne iznenad i vani u noći. Ali, nije mog ao vid jet i nikog a. A
tada opet zač uje glas. Sas vim sig urn o dol azi iz megaf on a. Iz helik opt er a. U
mraku zač uj e mot or kako bruji iznad njega, i kroz tu buku glas i: „Grupe
dvanae st do trideset i jedan. Sakupit e se na istočnoj pad ini. Grupe trideset i
dva pa sve do čet rdes et. Prošir it e se na sjever”. Dal ek o dolje još je uvij ek
mog ao vidjet i red svjetal a, ček ao je.
Teasle ga zai sta želi. Mora da tamo dol je ima malu vojsku. Ali čemu me‐
gaf on? Zar nema dov oljn o rad io prijemnik a za koo rd in acij u grup a? Ili je
ova buka možda samo zato da mi ide na živc e? pom isli. Ili da me prest raši,
da mi se da na znan je kol ik o ih dolazi po mene. Možda je to samo trik i mo‐
žda uopće nema ljud e na sjever u i ist ok u. Možda ih ima dov oljno samo za
jug i zap ad. Rambo je u ratu kod spec ijaln ih jed inica čuo za ovakvu upot re‐
bu meg afon a. Uglavnom je služila za zbun jiv anje nep rij at elja i navod ila ga u
iskuš en je da ih pokuša nadmud riti. Post oj alo je i prot uprav il o: kada te net‐
ko želi natjer at i da ga nadmudriš, nemoj to ni pok ušavat i. Najb olja rea kc ij a
je nastavit i kao da niš ta nisi ni čuo.
161
Sada se glas pon avl jao i postaj ao sve nej asn iji dok je helikopter nestajao
iza brda. Ali Ramb o nije mario niz aš ta što je taj glas gov orio. Što se njega
tiče, Tea sle u ova brda može dov esti ljud e sa svih stran a. Nije uopć e važno.
Tamo kamo on ide, oni će proć i baš pokraj njega.
Pogleda na ist ok. Nebo je sada bilo sivo. Uskoro će svanut i. Sjedn e na
hladn u stij en u pokraj ulaz a u rudn ik i prs tom isp rob a je li ptic a još uvijek
prev ruća za jelo. Tada otk in e komad i prožvače ga. Okus je bio upravo od‐
vratan. Gori nego što je oček ivao. Tvrd o i suho i gorko. Mor ao se pris il iti da
zagriz e još jedn om i mor ao je žvak at i i žvakat i prij e nego je uspio progutati.
162
www.balkandownload.org
6.
Tea sle uopć e nije spavao. Sat prij e zore Trautm an se izv ali na pod i zak‐
lopi oči, ali Tea sle nastavi sjed iti na klup i i reče vezist i da zvuk iz slušal ica
prebac i na zvučn ik. Posl uša dolazeće izvještaj e o pol ož ajim a, ne skid aj uć i
pog led s kart e. Izvješ taj i uskor o poč eš e pristizat i sve rjeđ e i rjeđ e, i vez ist se
nasl on i na stol, s glavom na rukama, i Tea sl e ponov o ostan e sam.
Svaka je jed in ic a bila na svom mjest u. U mašti je vid io policij u i prip ad‐
nik e ter itor ij alnih jed inic a duž polja i na rub ovima šuma kako gase cig ar ete
i pune svoje puške. Bili su u grupama od po ped eset ljud i, i svaka je grupa
imal a čov jek a sa ter enskim rad io-prijemn ik om i u šest će sati prek o radija
krenut i naređenje za pokret. Još uvij ek u širok om nizu, kren ut će prek o po‐
lja i kroz šumu, krećući sa glavnih toč ak a. Trebat će im nekoliko dana da
prijeđu tolik o pod ručje i da se sastan u u sred in i, ali će ga konačn o imat i.
Ako neka grupa zal uta u guštari i na taj način uspor i tempo, onaj s rad io m
će jav it i drugim grupama da i one uspor e i da pričekaj u. To će spriječiti da
jedn a grupa zao st an e iza glavne lin ije, da nez am jetljiv o prom ij eni smjer i da
pon ovo pretraž uj u pod ručja koja su već pretražil i drug i. Rupe u lin iji neće
biti mog uć e osim onih koje su pred viđ en e kao zamke. Tamo će ga čekati
grup a ljudi i uhvat it i ga u slučaj u da on pok uša isk or ist iti taj bris an i pros‐
tor. Fraj er. Čak i sada, kada je Teasl e znao njegov o ime, nije se mogao pris i‐
lit i da ga njim e i zove.
Kako se približ av al a zora, zrak je postajao sve vlažn ij i i on Trau tman a na
podu pokrij e vojn ičk om dekom, a zatim se i sam u jednu umota. Uvij ek je
postojalo nešto što se još mora učin iti, neki propust u planu; sjećao se toga
sa obuk e u Koreji, a i sam Trautm an je to spom enuo. Tako je on opet anali‐
zirao plan potrag e iz svih moguć ih uglov a ne bi li se sjet io je li što zabora‐
163
vio. Trautm an je žel io da hel ikopter i izb ac e patrol e na najviše vrh ove, s ko‐
jih bi mog li prim ij et iti fraj era ako potrč i isp red glavne linije. Bilo je opasno
u mrak u spuštat i patrole na kolot urnicima, ali imali su sreć u i nije došl o ni
do kakve nes reć e. Trau tman je želio da helik opter i lete naprij ed-nat rag i da
emit ir aj u lažne pravc e kako bi zbun il i frajer a, a to je i učin jen o. Trautman
je pretp ostavl jao da će fraj er pob jeći prema jugu: bio je to smjer koj im je
bježao u ratu, i postoj al i su veliki izgled i da će opet pok ušati tim putem, pa
je tako južna linija bila poj ač an a, osim na nam jern im slabim točk ama koje
su bile zamk e. Tea sleove su oči gorjele od nedostatka sna, ali nije mog ao
spav at i. Tada, kada se više nije mog ao sjet iti nij ednog dij el a plana koj eg
nije provjer io, počn e razm išljat i o drugim stvar im a koje je želio zab orav iti.
Stalno ih je tjer ao iz glav e, ali sada, kada ga je glav a poč ela boljeti, duhov i
su se pojavili sami od sebe.
Orval i Shing leton. Več ere petk om uveč e kod Orval a. „Dob ar nač in da se
zap očne vik end”, rekla bi gospođa Kellerm an, i uvijek ga je četvrtkom naz i‐
vala u ured da sazn a što želi jest i idućeg dana. Nekoć bi ona dan as naz vala,
a sutra bi oni jeli – jeli što? – ne, pomis ao na hran u u ustima mu je bila ne‐
podn ošljiv a. Nik ad a Beatric e. Uvijek gosp ođ a Kell erm an. Tako su odl učil i
kada mu je otac poginuo i kada je on poč eo živjet i s njima. Nije se mogao
prisil it i da je zove „majk a”, a „teta Bea trice” mu nikada nije zvučalo prir od‐
no, pa je tako zau vijek ostal o gosp ođa Kellerm an, i Orvalu se to svid jelo,
bud uć i da je i sam bio odgoj en da svoje rodit el je naz iva gosp od ine i gosp ođo.
S Orval ovim je imenom bilo drugač ij e. Orval je tako čest o dol azio kod nje‐
govog oca, da se Teasle već bio nau čio zvat i ga Orv al, a bilo je teš ko preki‐
nuti tu nav iku. Večere petk om. Ona bi kuh al a, a on i Orval bi bili vani sa
psim a. Zatim bi ušli u kuću na piće prije več er e, ali Orval je u to vrijem e već
bio prestao piti, pa bi tako pili samo gosp ođ a Kellerman i on, a Orv al bi pio
sok od rajčice sa soli i tab asc om. Pris jeć aj uć i se sada toga, Tea sleova se usta
ispun e gorkom slinom, i on pokuš a ne razm išl jat i o hran i, pok uša se umjes‐
to toga sjet it i kako su počel e svađ e i kako su prest ale večere petk om. Zašto
nije popust io Orval u? Da li je zaista bilo tako važn o kako se opasuje pištolj
ili dresira pas, da su se oko toga moral i raspravljat i? Da li se Orval boj ao
staren ja i morao je pok az ati da je još uvijek u punoj snazi kao i prij e? Mo‐
žda su bili tako blis ki da je svako nesl agan je bilo shvać en o kao izd aja i mo‐
ral i su se svađat i. Ili sam ja mož da bio tako pon os an da sam mu mor ao po‐
164
www.balkandownload.org
kazati da više nis am klinac, pom isl i Tea sl e, a Orval nije mogao podnijet i da
njegov posin ak s njim razgovara onak o kako se on sam nik ada nije usuđi‐
vao razg ov ar ati sa svoj im vlast itim ocem. Gospođ i Kellerm an je bilo šezde‐
set osam godin a. Već je četrd eset godina bila udana za Orvala. Što će ona
sada bez njega? Cijeli je njen živ ot bio vez an uz njegov. Za koga će ona
sada kuh ati? Za koga će čist it i i kome će sada prat i rubl je?
Meni, pretp ostavl jam, pom isl i Teasl e.
A što je sa Shingletonom i strel jačk im turnir ima na koj im a su zaj edno
sudjelovali kao preds tavnici cij el og odsjeka? I Shingleton je imao ženu i tro‐
je male djece, i što će ona sada? Naći posao, prod ati kuću, plać at i nek og a
tko će joj čuv ati djec u dok će ona raditi? I kako ću ja njima objasn iti kako
su umrl i njih ov i muževi, pom isl i. Trebao ih je naz vat i već prije nek oliko
sati, ali se nije na to mogao prisiliti.
Papirn at a šalica s kav om bila je puna raskvašenih opuš ak a. Zapali svoj u
posl jedn ju cigar etu, zguž va kut ij u i počne razm išljat i o panic i na strm ini, o
Shingletonu kako viče: „Pazi, Will! Ima me!” A zat im pucanj i njeg ov bij eg.
Da je ost ao, možda je mog ao pog odit i fraj era, da je mož da usp io doći do
Shing letona, možda bi ga naš ao još živog i mož da bi ga mogao spas it i. Pri‐
sjećajući se svog hist er ičn og bijega sa brda, strese se s gađ en jem. Baš si mi
ti neki fraj er, reče sam sebi. A da, puno prič aš. A kada bi još jednom morao
kroz sve to proći, opet bi isto postupio.
Ne, pomisl i. Umro bih prije nego bih opet pob jegao.
Tij el a tamo gore na brdu. Drž avn a ih je polic ija pok uš ala naći s helik op‐
terom, ali iz zraka sva brda izg ledaj u isto i pol ic ij a nije našl a ono prav o, i na
kraju su ih pozval i natrag da pom ognu u potraz i. Je li ih kiša mož da napol a
prekril a prljavštinom i lišć em? Njuškaju li mož da oko njih život in je? Puze li
kukc i po njih ovim lic ima? Kako li izgled a Orv al nakon pada s lit ic e? Galtov
je sprovod bio jučer ujutro, dok je on puzao kroz ono pol je. Bilo mu je dra‐
go da nije pris ust vov ao. Poželi da ne mora ići na sprovod svim a ost al im a
kada ih jednom pronađ u i odnesu nat rag, ono što će od njih ost at i nak on
nek oliko dana prov ed en ih u šumi. Masovn i sprovod. Svi lij es ovi por edan i
ispred olt ara, zatvoren i. Cijel i grad gled a u njeg a pa u lijes ov e pa pon ov o u
njeg a. Kako će on tim ljudim a objasn iti zaš to se to mor alo dogod it i, zaš to je
mislio da je najb olje frajer a izb aciti iz grada i zaš to ga fraj er u svoj oj gorč in i
nije mogao prest at i izaz ivati, i zašto ni jed an ni drugi nije mogao prest ati
165
prk os iti onom drug om u tren utku kada je sve poč el o.
Pog leda Trautman a koji je spav ao pod vojničkom dekom na podu i shva‐
ti da poč in je gled ati na fraj er a s Trau tm anova gledišta. Ne sasvim, ali do‐
voljno da shvat i zašto je frajer sve to učin io, čak da malo suosjeć a s njime.
Naravno, ali ti nisi nikoga ubio otk ad si se vratio iz Koreje, a prošao si
got ovo isto tolik o kol ik o i on.
Ali razm išl janje o tome kako se fraj er treb ao pris il it i da se kontrol ira
neće oživ jet i Orv al a i Shing let ona i ostal e, a njeg ov je bij es zbog ubojs tva
Orval a bio prevel ik a da bi mog ao tek tako prij eći preko njega. U posljed‐
njih ga je nek ol ik o sati umor nadvl ad ao. Više nije imao tolik o snag e da bi se
nasl ađiv ao okrutn im slikama onog a što bi uživ ao učin iti fraj er u.
Razmisli o tome i u omamljenosti od neisp av anost i, na ludi mu se način
učin i da mu je sve izm akl o kont roli već i prije nego što su se on i frajer uop‐
će srel i, on i Anna, fraj er i rat. Anna. Izn en adi se kad se sjeti da već dva
dana nije na nju pom islio, otk ad je poč elo ovo ubijanje. Sada mu se ona či‐
nil a udaljenij om od Kalif orn ije, i bol zbog njenog gubitk a je bio uman jen
svim onim što se dog odilo od poned jeljka. Pa ipak, iako mala, bila je to bol,
a on nije želio još boli.
Žel udac mu se zgrči. Mor ao je prog ut at i još dvije tab lete, a gor ak kred as‐
ti okus je sada bio još gori jer ga je mogao predvid jet i. Kroz otvoreni straž‐
nji dio kam iona ugleda sunce jedva izn ad hor izont a, blij ed o i hladn o; trupe
spremne na pokret duž ceste. Vez ist je poz iv ao svak u grupu pojedin ačn o da
prov jeri jesu li spremne.
Tea sle se nagnu nap rij ed i prodrm a Trautm an a na podu ne bi li ga pro‐
budio.
– Počinje.
Ali Trau tm an je već bio bud an.
– Znam.
Kern se dov eze do kamio na i brzo se popn e.
– Prov jerav ao sam duž lin ij a. Sve izgleda dobro. Što je sa štabom teritor i‐
jalnih jed inic a?
– Spremni su hvat ati signale kad god budem o spremni – reče vezist.
– To je onda to.
– Zašto me gled at e? – reče Tea sle.
– Bud uć i da ste vi sve ovo zap oč eli, misl io sam da mož da želite izdati na‐
166
www.balkandownload.org
ređ en je za pok ret.
167
7.
Izvaljen na hrpt u vis ok og brda, Ramb o pogleda dolje i ugled a ih kako do‐
laze, prvo male grupic e koje su se prob ijale kroz šumu u daljini, a zatim do‐
bro organizirano, metod ičn o pret raž ivanje ter ena s više ljudi nego što ih je
on uopć e mog ao izb rojiti. Bili su na oko dva kilometra od njega, malene
točkice koje su brzo rasle. Helik opter i su ih nadl ijetali, emit irajući naređe‐
nja koja je on odbac io, još uvijek nesig uran jesu li prava ili lažna.
Misl io je da Teasle od njeg a oček uje da se povuče dublje u unutrašnjost.
Umjest o toga on kren e nizb rdo, prema njim a, stalno pognut, i služeći se
svakim moguć im zaklon om. Pri dnu poj ur i nal ijev o, drž eć i se jednom ru‐
kom za grudi. Uskoro će moći stat i. Nije mog ao dop ustiti da ga bol uspori.
Potjera je bila na samo ped eset ak met ara dal je, možda i man je, ali kad bi
samo mog ao stići do mjesta na koje se i zaput io prij e njih, onda bi imao sve
mog uć e šanse da pred ahne. Jako se mučio krećuć i se uz šumov it obron ak,
uspor av aj uć i usprkos sebi, dašćući nastojeć i da stigne do vrha i do rijek e.
Tražio ju je otk ad je napust io rudn ik. Rijeka u kojoj je ležao nakon što je
Teasle pobjeg ao među kupin e. Proc ijenio je da je vjer oj atn o negd je bliz u
rudnika, i čim je kren uo pop eo se na najviš u točk u u bliz ini da je pronađe.
Nije imao sreće. Rij eka je bila pren isko i prev iše zaklonjen a drvećem da bi
on mogao vidjeti vodu ili cik-cak lin iju. Got ov o je već bio odust ao kada
shvat i da je ono što traž i stalno tamo. Izmag lic a. Rana jut arn ja maglic a iz‐
nad vode. Tako on pož uri prem a njoj, i sada se uz bol ov e spuš tao do rijeke.
Dođe do mjesta na koj em je voda tekla preko kamen ja, a obje obale su
bile prekriv en e trav om. Krene duž obal e i dođe do dubokog i mirn og mjesta
kod koj eg je obala bila strm a. Međ ut im, i ovdje je zeml ja bila prek riv en a
travom. Kren e dal je sve dok ne dođe do idućeg takvog mjest a. Drvo pok raj
168
www.balkandownload.org
rij eke imalo je ogoljel o kor ij en je, zeml ju je odnij ela rij ečna buj ic a. Nije mo‐
gao zag az iti u blat o a da ne ost avi trag ov e. Mor ao je dugačkim korak om
prići stab lu. Tada se paž l jiv o spusti u rijek u, ne usuđ uj uć i se uzburkat i mulj
s dna. Mulj bi se mog ao zadrž ati u mirn oj vodi i odat i ga. Sklizn e izmeđ u
korij enja i obale, a tada se polak o, oprezno počn e ukopav ati, razm azujuć i
blato po rukama i nogama, preko grud i, privlač eć i kor ij en je bliž e k sebi.
Svij ao se i zak op av ao dub ok o u blat o pop ut raka, sve dok na sebi ne osjeti
hladnu mok ru težin u, sve dok ne počn e teš ko dis at i. Za dis anje je ostav io
samo prostor šir ine slamč ic e. Bilo je to najbolje što je mogao učinit i. Niš ta
više ne može pokušati. Kao šala mu se vrat i star a posl ovic a: kako prost reš,
tako ćeš i leći. Tako i učini, i priček a.
Dugo im je treb al o. Koliko je mog ao procijen it i, bili su dva brda dal je u
trenutku kada je on doš ao do rij ek e, a računao je da će proći petn ae st min u‐
ta, mož da i dul je dok stign u do njeg a. Ali petnae st je minut a već prošlo, a
od njih još uvijek ni trag a ni glas a. Zaključi da je izg ubio osjeć aj za vrijem e,
da mu se, dok je ležao u blat u niš ta ne rad eći, učin il o da je prošlo puno više
od nek ol iko minut a. Pod tež in om blat a jako je teš ko dis ao. Nije imao do‐
voljn o zraka, ali nije si mog ao priuštit i veći otvor za zrak. Netko bi izvan a
mog ao vidjeti rupu i postat i znat iž eljan. Vlaga mu se počela kond enzir ati u
nosu, i nos mu se ispuni sa sluz i. Žmirio je, a blat o mu se poč el o skor iv ati
na očim a.
Još uvijek ni glas a od pot rage. Mor ao je nešto rad it i, neš to što će mu po‐
moć i da ostan e tih i mir an. Poč eo je gubiti živc e, pa stane odbrojavat i se‐
kunde, oček ujuć i da će ih čuti na kraj u svak e minut e. Zat im bi ponov o po‐
čeo novu rund u od šezdeset, oček ujući da će ih čuti nakon te minut e, ali još
uvijek ništa. Kada po petnaesti put odbroji do šezd es et, znao je da je nešto
kren ulo kriv o. Blat o. Možda je u tome stvar, mož da je blat o prikril o zvuk
kor aka, i možda ga je potjer a već odavn o prošla.
Naravno, a mož da i ne. Ako ih nije čuo, možda još nisu ni stigli. Nije mo‐
gao ris kirat i i isk op at i se da pogled a; možda se baš sada prib ližavaj u rijec i.
Možda su se zadrž al i na nekom uspon u zbog guste šik are. Ček ao je dok mu
je vlag a isp unjavala nos kao da će ga udav it i. Bio je izvan sebe od pot rebe
za zrak om. Blato ga je sve jače pritiskal o, i očajnički se žel io iskop rcat i. Sjeti
se kako se kao dječ ak igrao u pij es ku, kako je u pij es ku kopao špilju, kako
se u nju uvl ač io. Tada bi ga običn o spopala izn enadna pot reb a da iz nje iza‐
169
đe. Jedn om se cij ela hrpa pij es ka obruš ila na njeg a i zak opal a ga. Polud io je
od strah a, luđačk i je kop ao po pij esku i izm ilio baš u trenutk u kada se sruši‐
la cijela hrpa. Jed va se izv uk ao na vrijeme, i te je noći, dok je pokuš av ao
zaspat i, bio siguran da je to bio nagovješ taj smrt i, da je taj nag ovještaj bio
ono što ga je natjer alo na bijeg. Sada, zakopan u mulj i blat o, mislio je da
ako netko prođe i stan e na njega, dio se obale može pomaknut i, spustit i i
prer ez at i mu dov od zrak a. Javi mu se trenutačni nagovješ taj smrt i, baš kao i
u pješč an oj špil ji: bit će živ zakopan, umrijet će ovdje. Vlag a mu je u nosu
već potp un o oduzim al a dah. Mora izać i odavde, mili bože, ne bi mog ao pod‐
nijeti guš enje u blatu.
Skameni se, začuvši ih. Tihe jednoličn e korake. Puno njih. Sve zaj edn o
na vrhu. I prig ušen e glasov e, štrc an je u rij ec i, kor ake kroz rijek u. Koraci su
mu se sve više približ avali. Neki se zau st aviš e, zat im zagrmiš e još bliž e, na
njemu, na njeg ov im grudima, na sloml jen im reb rim a. Nije se mog ao po‐
maknuti, nije uopće dis ao. Kol iko dugo može izdrž ati bez zraka. Tri minut e.
Ako prij e toga nekoliko puta dub ok o udahn e. Dvije minute. Pokušaj zad rža‐
ti dah dvij e minute. Ali vrijeme je za njeg a post al o neod ređ en o, i jedn a mi‐
nut a mu se učin i kao dvije, i možda će osjet iti takvu potreb u za zrak om da
će izmig ol jit i i izbit i van prij e nego što je nam jeravao. Pet, šest, sed am,
osam, broj ao je. Do dvad es et, do četrdeset, a kako se niz nast avljao, broj evi
u glav i mu se pomiješ aš e s otkucajim a srca koji su bili sve brži i glasn ij i.
Grudi mu se zgrčiše, guš eć i ga. Kon ačn o. Blat o izn ad njega se pom akn e, pri‐
tis ak popust i, čovjek na njemu se pomakne. Ali požur i, nije dovoljn o brzo.
Glasov i i zvukovi izg ub iš e se mil osrdno. Ali prepol ako. Nije se još mog ao
isk op ati. Mož da je netko zaostao. Možda netk o slučajno baci pogled nat rag.
O Isuse, požur ite. Na pola puta do kraj a drug e minut e, trides et pet, trid es et
šest, trides et sedam, grlo mu se iskrivi, četrd eset osam, čet rd eset dev et. Ni‐
kad a nije stig ao do šezd eset, nije više mog ao izd ržat i, odjednom pomisl i da
je tolik o slab od nedost atka zrak a da se neće moći isk opati. Gurn i. Gurn i,
dođ av ol a. Ali blat o se nije micalo, i pokuš avao se dignut i, iščup ati iz blat a. I
odjedn om, o bože, udahne svježi zrak i nađe se na svjet lu. Daht ao je, napol a
u vodi. U glavi mu sivo prij eđ e u bij el o; grudi mu se nadmu u zanos u, a za‐
tim mu se zab odu ošt ro u reb ra. Duboko je udisao i izd is ao. Prevel ik a buka.
Čut će ga. Brzo se osvrn e.
Nik oga u blizini. Glas ov i i šuš kan je u šikari. Ali nije ih više mogao vid je‐
170
www.balkandownload.org
ti, već su otišli. Konačn o je bio siguran, a morao je proć i samo još jedan te‐
žak dio. Morao je prij eć i preko cest e u bliz ini. Izađ e na obalu. Slob odan.
Ne, nisi još slob odan. Moraš još mnog o toga proć i prij e nego stign eš do
cest e.
Dođavol a, zar misliš da ja to ne znam? reče sam sebi.
Uvij ek treba još neš to učinit i. Uvij ek. Nikad a nije gotov o.
Pa kreni onda.
Evo za tren utak.
Ne. Sada. Moći ćeš se staln o odmar ati ako te ulove.
Udahn e, kimne i gunđajući izađe iz rijeke, te krene prema ogol jelom ko‐
rijen ju. Natrpa blat o u rupu u kojoj se skrivao, u sluč aju da ovuda prođe
drug a grupa, pa da ne primijet e da ona prva grup a nije pron ašl a njegovo
skrovište. Htio je da pom isl e da je visok o u brd im a, a ne bliz u cest e.
Zatim, ostavivši pušku na obali, zaroni u najd ubl ji dio rij eke i spere svo
blato sa sebe. Više nije bilo važno hoće li zam utiti rij ek u ili ne; ovi koji su
mal oprij e ovuda prošl i tol iko su je zamutili da nik om u onoj drug oj grupi
neće past i ni na kraj pam et i da je to bio on. Zar on i glavu da isp er e prl javšti‐
nu iz kose i da opere lice, napun i usta vod om a zat im je ispljun e sa svim
onim blat om. Isp od vode isp uše nos da iz njega izb aci svo ono blato koje se
u njemu skupil o. Samo zato što živi kao život in ja ne znač i da se tako mora i
osjeć at i, pom isli. To je nau čio u škol i za specij alne jedinice. Budi čist kad
god mož eš. Tako ćeš više moći izdrž ati i bolje se bor iti.
Izađe iz rijek e, pronađ e tanku grančic u na zeml ji i upotrij eb i je da očist i
blat o iz magaz in a, da išč eprka prljavš tinu iz pušč anog mehanizma. Tada ne‐
kol iko puta isprob a pol ugu da se uvjer i da radi kako treb a, napun i je pon o‐
vo čahur am a koje je bio izbacio, i kon ačno krene dal je, paž ljivo se provl ač e‐
ći kroz grmlje i drveće prema cest i. Bio je zad ovol jan što je sa sebe oprao
blato u rij eci; osjeć ao se bolje, snažnije. Osjeć ao je da može pobjeć i.
Osjećaj se izg ubi u onom tren utku kada začuje pse, dva čopora, jednog
koji je laj uć i dol azio prem a njemu, a drugi s njegove desne stran e. Dol az ili
su vrlo brzo. Oni isp red njeg a su sigurn o prat il i njegov mir is od mjesta na
kojem je u kup inam a izgub io Tea sl ea, odlutao do rijeke a zat im se u polus‐
vjesn om stanju popeo u brda, i kon ačno zav rš io u rudn ik u. Oni s lijev e stra‐
ne su onda sasvim sigurno pratil i put koj im je on pratio Teaslea do kupin a.
Taj je trag bio star već preko dvad eset čet ir i sata, i ako sa psim a nije neki
171
stručnjak, neće znat i koji je miris prav i, onaj koji ide do kup in a ili onaj koji
ide od kupina. Dakle, niš ta ne prep uštaj u slučaju; poslal i su pse na oba tra‐
ga.
To mu saznanje nije mnogo pomoglo. Još je uvijek mor ao pob jeć i od
ovih pasa koji jure prem a rijeci, a sigurn o ih neće prestići, ne s ovakvim bo‐
lovim a u grud im a. Mogao bi im postaviti zasjedu i ubiti ih kao što je učin io
sa Teasl eovom grupom, ali bi zvuk puš ke otkrio njeg ov u poz iciju, a sa ovo‐
likom pot jerom u šumi vrlo bi ga lako uhvat il i.
Tako. Treba mu neki trik da skine pse sa svoj ih leđa. Barem za to ima
malo vrem en a. Neće odm ah doći na ovaj dio rij eke. Prvo će prat iti njeg ov
mir is od rijeke, kroz brda do rudn ik a, a tek onda će se spust it i dol je. Mogao
bi pok ušat i doći do rijeke, ali će psi na kraj u krenuti tim put em, a potjer a će
radio m jav iti da mu postave zamku.
Imao je ideju. Nije baš bila dobra, ali je bila najb olja koje se mog ao sjetiti.
Brzo se povuč e kroz drveć e do mjesta na koj em se sakrio pokraj rij ek e; brzo
sklizne u vodu, i pusti da ga nosi niz vodno prem a cest i, zamišl jajući što će
učin it i psi. Slijed it će njeg ov trag od rudnik a, naći put kojim je krenuo iz
skrov iš ta, prat it će ga i zbun jen o njuš it i kada se njeg ov miris iznen ada izgu‐
bi u šikar i. Svakome bi dugo treb alo da shvati da se on vrat io po istom putu,
da se vratio do rijeke i bac io u nju; a kad u jednom trenutk u shvat e što je
učin io, on će već biti dal eko. Mož da će u tom tren utk u već voz it i neki auto‐
mob il ili kam io n koj eg će usp jet i ukrasti.
Ali polic ija će rad iom jav it i svim patrolam a da traže ukrad eni autom ob il.
Onda će ga ost avit i nakon nek oliko kil omet ara.
A što onda? Ukrasti još jed an automobil i ost avit i i njega? Ostaviti ga i
pob jeći u pol je i pustit i da ga psi ponov o nanjuš e?
Dok je gacao kroz rij eku, očajn ičk i razm išl jaj uć i o tome kako da pob jeg‐
ne, pol ako je poč injao shvać at i kako će to biti teš ko, got ov o nem oguće. Te‐
asle ga neće pust iti. Tea sle mu nikad a neće dop ust it i da pob jegn e, neće mu
dopust it i čak ni da se odm ori.
Zabrin ut zbog lavež a u bliz ini, pog leda uprt og u noge da izbjegne kam e‐
nje i cjepan ice pod vod om na koje bi se mog ao pop ikn ut i, stišć uć i čvrsto
svoja rebra, nije ga vidio dok nije doš ao do njeg a. Zađe za zavoj na rij eci, i
ugled a tog čov jeka kako boson og sjedi na obal i, s nog am a u rij eci. Imao je
plav e oči. U ruci je držao puš ku, izg led ao je sumnjič av o. Sig urno je čuo
172
www.balkandownload.org
Ramba i za svak i se slučaj priprem io. Očigledno nije ni san jao da bi to mo‐
gao biti Rambo, jer kad je shvatio tko je on, širom razjap i usta i ost ane uko‐
čen u tren utku kad ga je Ramb o napao. U tiš in i. Ne smije se ništa čuti. Bez
pucn jave. Ramb o izv uč e nož, istrgn e čov jek u puš ku iz ruke. Čov jek se po‐
kuš av ao svim sil ama popet i uz obalu. Rambo ga nož em ubod e u trb uh, i po‐
vuče ga sve do reb ar a.
– Isu s e – reče čov jek izn en ađ eno. Posljedn ji mu se slog pret vor i u fij uk, i
u tom je tren u bio mrt av.
– Što? – upita netko.
Ramb o se neh ot ic e lecnu. Nije se nikak o mogao sak riti.
– Nis am li ti rekao da se prest aneš žaliti na svoje noge? – govor io je glas.
Ne. Ne. – Hajd e, navuci cip ele prije nego ... – Ugled a čov jeka kako izlaz i iz
rupe, zakopčav a hlače, a kad ga je ugled ao, bio je brži od svog prij atel ja. Po‐
trči prem a puš ki koja je bila nasl on jena na drvo, i Rambo pokuša doći prvi
do nje. Ali čovjek je prvi stigao do puš ke, i, ne, ne, prst mu se nađe na oki‐
dač u, pov uče ga, i odjekn u puc anj koji sruši sve Rambove nade. Čovjek se
upravo spremao na drugi puc anj kad mu Rambo rascopa glav u. Morao si
puc ati i upozorit i ih, zar ne, kurvin sine? Mor ao si me zajeb at i.
Mili bože, što ću sada?
Zač uje povike u šumi. Grančic e su puc al e i imao je osjećaj da se cijel a
šuma miče. Ljud i su jurili. Začuj e lavež pasa. Nije imao kuda otići, nije ništa
mogao učin it i. Ljud i su pos vuda. Got ov sam.
Bio je gotov o zah valan što je izg ub io. Neće više mor at i bjež ati, neće ga
više bol jeti grud i, odvest će ga doktoru, nahran it i ga, dati mu krevet. Čistu
odjeć u. San.
Ako ga prij e toga ne ubij u ovdje, misleć i da se još uvij ek želi bor it i.
Onda će bacit i puš ku i dići ruke u zrak i vik ati da se predaj e.
Zgrozi se nad tom idejom. Nije mogao dopustiti da samo stoj i i čeka ih.
Nikad a to prije nije učin io. Bilo je to odvratn o. Mora da postoj i još neš to što
se može učiniti, a tada se pon ovo sjet i rudn ik a i konačnog prav il a: ako će iz‐
gub iti, ako će ga uhvatiti, barem može iza brat i mjest o na koj em će se to do‐
godit i, a mjesto na koj em je imao najveć u prednost bio je rudnik. Tko zna
što se sve može promijeniti? Mož da po putu do rudn ik a smisli neki drugi
nač in bij eg a.
Ljud i su mu pril az ili sve bliže i bliž e kroz šikaru. Još ih nije mog ao vid je‐
173
ti. Uskor o. U redu, u rudn ik. Više nije imao vremena o tome razm išljat i, i
odjednom mu tij elom prostruj i val uzbuđenja zbog ponovne akcij e, i više
nije bio umoran, i skrene s obal e dub ok o u šumu. Čuo ih je isp red sebe kako
se probijaju kroz grml je. Skrene lijevo i ost an e pogn ut. Sada ih je vidio sa
svoj e desn e strane kako trče prema rijec i. Prip adnici ter itorij alnih jed inic a.
U uniformama. Sa šljemovim a na glav i. U noći se, gled aj ući lan ac svjetal a
udal jen nek olik o kil om et ar a, šalio kako je Teasle za njim poslao čitav u malu
vojsku, ali, Isu s e, ovo je zai st a bila vojska.
174
www.balkandownload.org
8.
Prip adnici ter itorij aln ih jedinic a su, povlač eći se u unutrašnjost, javljali
opis ter en a, lit ic e i moč var e i prov alije koje je zamjen ik ucrt avao u praznu
kart u, a Tea sl e se sada spust i umor an i praz an na klupu, promatraj uć i ga
kako sa X-om označuje mjesto na koj em su pok raj rijek e pronađen a tij ela
dvojic e civ ila. Osjeć ao se kao da sve to promatra izdal eka, konačn o omam‐
ljen od svih onih tab let a koje je progut ao. Nije ništa rekao Trautman u ili
Kernu, ali malo nak on što je stig ao izv ješ taj o zaklanom i ustrij eljen om tij e‐
lu, osjet io je oštro stez anje oko srca, tako jako da se prest rašio. Još dvoj ic a
ubijenih. Kol ik o je to sada sveu kupno bilo? Petnae st? Osamn ae st? Brojke
mu se u glavi pob rk aše u želji da izbjegn e novu sumu.
– Mora da je kren uo prema cesti kada su ga otkril a ta dva civ il a – reče
Trautman. – Zna da ga oček ujem o blizu cest e, pa će se morat i okrenuti i
vratit i u brda. Kada će misl iti da je sigurn o, pokuš at će nek im drug im pu‐
tem doći do nek og drugog dij el a ceste. Ovaj puta možda na istok.
– Onda je to gotovo – reče Kern. – Uhvat il i smo ga u stupicu. Lin ija je iz‐
međ u njeg a i brda, pa ne može tim put em. Jed ini otvor eni put mu je prem a
cesti, a tamo ga čeka druga linija.
Tea sle nastav i gledat i kartu. Sada se okrenu.
– Ne. Niste li slušali? – reče on Kern u. – Fraj er je vjer oj atno već u brd i‐
ma. Cijela priča vam je ovdje na kart i.
– Ali to mi ne zvuč i logičn o. Kako će se prob iti kroz liniju?
– Lako – reče Trautm an. – Kada su vojn ici čuli pucnjev e iza sebe, iz
glavn e se linij e izd vojila jedn a grup ic a i vratila se da pog leda što se dogod i‐
lo. Kad su to učinili, na njih ovim je mjest im a ostal a rupa, veća nego što mu
je bilo potrebno da se provuč e i kren e prema brd im a. Kao i vi, svi oni oče‐
175
kuj u da će on nast avit i bježati od linij e, pa neće očekiv ati da ga uoče tako
blizu i on će se provući. Bolje im recite da nast av e prema brdim a prij e nego
im on odm akne još dalje.
Tea sle je već dugo ovo očekivao od Kern a. Sada je poč el o.
– Ne znam – reče Kern. – Post aj e prekomp lic ir ano. Ne znam što mi je
pametnij e. A što ako on ne misli tako. Što ako on nije shvat io da je u lin iji
nast al a rupa, i ako je ostao tamo gdje je i bio, izm eđ u linije i cest e. Pa ako
nar edim tim ljudim a da krenu dalje prem a unut rašn jost i, uništit ću stupicu.
Trautman pod ign e ruke.
– Pretpostavljaj što god hoćeš. Baš me brig a. Kao prvo, uopće ne volim
pomagat i. Pa ipak pom až em. Ali to ne znač i da mor am nep restan o pon av‐
ljat i što mislim da se mora učinit i, a zat im te, kvragu, moliti da to učin iš.
– Ček aj, nemoj krivo shvat iti. Ne stavljam u pit an je tvoj e mišljen je.
Samo što on u svom polož aju neće učinit i ono što je logičn o. Možda će po‐
misl iti da je opkoljen pa će trč at i u krug kao preplaš en zec.
Po prvi je put pon os u Trautm anov u glas u bio potpuno otvoren:
– Neće.
– Ali ako tako postup i, ako samo sluč ajno tako post upi, ti nisi onaj koji
će odgovarat i za slan je ljud i u krivom smjer u. Ja sam taj. Ja ovu stvar mo‐
ram proučiti iz svak og ugla. Na kraju kraj ev a, ovdje samo teo retizir am o. Još
nemamo izvješ taja da bi mogli kren uti.
– Tada dopust i meni da izdam nar eđ enje – reče Teasl e, i učin i mu se da
se kam ion spustio za nekol ik o centim etar a. Opet ga počn e stezati oko grud i.
Borio se da nastav i gov or it i, nap rezao je svoj e tijel o. – Ako je nar eđen je kri‐
vo, ja ću rado za njega odgovarati. – Ukoč i se, zad ržavajuć i dah.
– Isus e, je li vam dob ro? – reče Trau tman. – Bol je legnite što brže.
Mahn e ruk om da zad rži Trau tm an a. Odjednom vez ist reče:
– Stiž e izvješ taj – a Teasle se bor io da ne obrać a pažnju na nepravilne ot‐
kuc aj e svog srca i da sluš a.
– Ležit e – reče Trau tm an. – Ili ću vas ja pol eć i.
– Pustite me na miru! Slušajte!
– Ovd je vođa terit orijaln e jed in ic e broj trideset pet. Ništa ne razumij em.
Mora da nas je tol iko da su psi izgub il i osjet miris a. Žele da idem o u brda,
umjesto prema cesti.
- Ne, nisu izg ub il i osjet mirisa – reče Tea sle Kernu, stisn uvš i se, glasa
176
www.balkandownload.org
pren ap etog od boli. – Ali mi smo izg ubil i proklet o mnog o vremena dok ste
pok ušaval i donijet i odluk u. Mislit e li da se sada mož ete pris il iti i izd ati to
nar eđ enje?
177
9.
Uprav o u trenutku kada je Rambo kren uo usp onom prem a rudn ik u, zabi‐
je se metak u stij enu na nek ol iko cent imetara od njega. Kroz šumu iza njega
odjekn e puc anj iz puške. Buljeć i u ulaz u rudn ik, on pož uri pos rć uć i uzb rdi‐
com u tun el, zakl anjajuć i lice od krh ot in a koje su još dva metka odl omila sa
stij ene. Dubok o u tun el u, izvan dom et a metaka, stane isc rpljen, nasl on i se
na zid, dašć uć i. Nije mogao održati razd aljinu među njim a. Njegova rebra.
Sada su vojn ic i bili na man je od kilom etar udaljeni od njeg a, i dol azil i su
brzo, tol iko zah vaćen i žel jom za lov om da su puc al i i prije nego su dob ro
naniš anili. Vikend aški vojnic i. Obuč eni za ovo, ali bez ikakv og isk ustva, pa
nisu bili disciplinir an i i u uzb uđ en ju bi mog li svaš ta učinit i. Pojurit i glupo
unut ra. Isp al it i rafal niz rov. Dob ro je učin io što je doš ao ovamo. Da se po‐
kuš ao pred ati dol je na rij eci, oni bi bili preb rzi, ubil i bi ga. Bio mu je pot re‐
ban tampon prostor između njeg a i njih da ne bi mogli puc ati prij e nego im
on sve objasn i.
Vrat i se niz tam an tun el prem a svjet lu kod otvor a, prou čav aj uć i svod.
Kada je našao mjest o na koj em je svod bio opasno nap ukn ut, odg urne pot‐
porne grede, ods koč ivši natrag prij e nego što ga je strop mog ao zatrpati.
Nije ga brin uo rizik. Ako bi palo toliko kam en ja da zatrp a ulaz i zau st avi
dov od zraka, znao je da će ga isk opati prij e nego umre. Ali kada je odgur‐
nuo gred e, ništa se ne dogodi, i mor ao je pokuš ati sa slijed eć im gredama,
nekol ik o deset in a centimetara dal je. Ovaj se put, kad je gurn uo, strop sruš io
i got ov o pao na njega uz tresak i grmljav in u od kojih mu je zaj ečalo u glavi.
Hodnik je bio pun prašine i on se poč eo davit i. Odm akn e se kašl jući. Morao
je prič ek ati da se slegn e prašin a, pa da može vidjeti koliko je kamenja palo.
Tank a zrak a svjet la probijala se kroz praš in u. Prašina se poč ela slijegat i na
178
www.balkandownload.org
pod, a izmeđ u barijere od kamen ja i got ovo uništen og strop a ost al o je got o‐
vo trid es et cent im et ara prost ora. Još se neko kamenje pom akne i taj se
prostor sman ji na des etak centimet ar a. Ono malo vjet rić a što je puhalo no‐
sil o je praš inu niz tunel. Zah ladilo je. Sklizne niz zid na vlažan pod, osl ušku‐
jući svod kako štropoć e i smiruje se, a uskoro izvan a zač uje i nej asne glas o‐
ve.
– Misl’š li da ga je ovo ubil o?
– Kake bi bilo da se uvuč eš i provjer iš?
– Ja?
Neki od njih se na to nasmij aše i Rambo se nas mij eši.
– Špilja ili rudnik – reče neki čov jek. Gov orio je glasn o i pol ag ano, pa
Rambo pomisli da možda govor i u rad io. – Vidjel i smo ga kad je ulet io unu‐
tra, a onda se sve srušil o na njeg a. Treb ao si vid jet i praš in u. Imamo ga sa‐
svim sig urno. Ček aj malo, samo sekund u. – U tom tren utku kao da je počeo
govorit i nekom e vani. – Makni svoju glupu guz icu s ulaz a. Ako je još živ,
može te vid jeti i puc ati u tebe.
Ramb o se pol ak o i oprezno penjao po odronu, žel io je prov ir iti kroz
otvor na vrhu. Vidio je obje strane ulaza u špil ju koje su uokv ir av ale uzbr‐
dica i ogol jelo drveće i nebo izvan a, a tada mu kroz vidn o polje prot rči voj‐
nik s lijeve na desn u stran u. Dok je trč ao o bok mu je udar ala čut uric a koju
je imao za pas om.
– Hej, zar me nisi čuo kad sam ti rekao da se drž iš dalje od ulaza? – reče
čovjek s desn e strane.
– Ja ovdje ne čujem što ti govoriš u rad io.
– Isus e bože.
Ovo isto tako može i zav rš iti.
– Žel im Teaslea – reče kroz mali otvor. -Žel im se pred at i.
– Što?
– Jeste li vi momc i ovo čuli?
– Doved it e Teaslea. Želim se pred at i. – Njegov e rij eč i odjeknuše u tune‐
lu. Paž l jivo je osluš kiv ao u strah u da strop ne popusti i padne na njega.
– Tamo unut ra. To je on.
– Ček aj, pa on je živ tamo unut ra – reče čovjek u radio. – Neš to nam go‐
vori. – Nastan e pau za i tada čov jek progovori puno bliž e ulaz u, ali još uvi‐
jek izvan Rambova vidnog pol ja. – Što želiš ti tamo unutra?
179
– Umoran sam od ponavljan ja. Želim da Tea sl e dođe ovam o i želim se
predat i.
Sada su svi neš to šaput ali, zat im je čov jek govorio neš to u radio, ponav‐
ljao por uku, i Ramb o požel i da pož ur e s tim i da se sve ovo već jedn om za‐
vrš i. Nije vjer ovao da će se zbog pred aje osjetiti ovako prazan. Sada kada je
borba bila got ova, znao je da je precijenio svoj umor i bol u rebrim a. Nar av‐
no da je mogao nast avit i. U ratu je tako post upao. Tada se okrene i reb ra ga
prob odu i znao je da nije pretjer ao.
– Hej, ti tamo – vikne čovjek s radio m kojeg nije mog ao vid jeti. – Čuj eš
li me? Tea sle kaže da ne može doći gore.
– Dođ av ola, ovo je on cijel o vrij eme ček ao, zar ne? Rec it e mu da dođe
ovamo.
– Ja o tome niš ta ne znam. Rekl i su samo da ne može doći.
– Upravo ste mi rekl i da je to Tea sle rek ao. Sada su oni. Jest e li razgova‐
ral i sa Tea sleo m ili ne? Želim da dođe ovamo. Želim njeg ovu gar anc ij u da
me nitk o neće greš kom upucat i.
– Ne brini. Ako te netko od nas i upuca, to sas vim sig urn o neće biti gre‐
škom. Iza đ i pažl jivo i neć emo nap rav it i nikakvu grešku.
Razmisl i o tome.
– U redu, ali trebam vašu pom oć da razgrn em ovo kamenje. Ne mogu to
učiniti sas vim sam.
Ponov o ih začuj e kako šapću, a tada čov jek reče:
– Tvoj a puška i nož. Izb ac i ih.
– Bac it ću čak i svoj pištolj. Imam rev olv er za koji vi čak ni ne znate.
Sada sam poš ten prem a vama. Nisam tako glup da se pok ušam prob it i po‐
kraj svih vas, pa recite svojim ljudima da drže prste dal je od okidača.
– Tek kada vid im tvoj e stvar i.
– Stižu.
Mrzio je to što mora izb ac it i svoj e stvar i. Mrzio je osjeć aj bespomoćn osti
što će ga imati bez njih. Virk aj uć i kroz otvor na vrhu odrona, promat rajuć i
ogol jel u šumu i nebo tamo vani, prij ao mu je hladan vjet rić koji je pirk ao
kroz tunel.
– Još ništa nisam čuo – reče čov jek koj eg još uvij ek nije mogao vid jeti. –
Imam o mi i suzav ac.
Tako dakl e. A onaj kurvin sin ne želi doći gore.
180
www.balkandownload.org
Gurao je pušku kroz otvor. Gotov o ju je ispust io u tren utk u kada shvati.
Vjet rić. Vjetrić niz tun el. Ovako jak mora da nekud ide. Puhao je niz ras‐
puklinu na kraj u. Odatle je bio usisavan i isi s avan kroz drug i tun el u brdu.
Još jed an izlaz. Bilo je to jed ino objašnjenje. Inače zrak ne bi struj ao i cirk u‐
lirao tun elom. Adrenal in mu skoči u glav u. Još nije bio izg ubljen.
– Gdje je oružj e, pit ao sam – oglas i se čov jek izv ana.
U tvojoj guzic i, pomisl i Rambo. Pov uče pušku natrag i dok mu je srce uz‐
buđ en o lupalo pož ur i kroz mračan tun el. Žar je bio ugaš en i uskor o je mo‐
rao tapkati da pronađ e mjest o na kojem je kampir ao. Zgrabi borove grane i
neizgor ene komade drvet a i pones e ih niz tunel sve dok, glave pognut e pod
nis kim strop om, ne začuje kapanje vode i ne udari u stražnji zid. Nova vatra
da ga vodi što dal je. Dim borovih gran a da lakše ust an ovi smjer vjetra na‐
kon toga. Isuse, možda.
181
10.
Bol se pon ov o javi, i Tea sl e se nagn e nap rijed na klup i, škil jeći na tamn u
masnu mrl ju na drv enom podu. Znao je da više neće moći dugo izdržati. Bio
mu je potreban san. Kako li mu je samo bio pot reban. Neš to od dokt ora.
Nije mogao uopće reći kolik o se nap rezao i uniš tio. Hval a bogu da je ovo
skor o gotovo.
Još malo, reče sam sebi. Prič ek aj samo još malo i ulov it će ga.
Ček ao je da Trautman i Kern pogledaju u drug om smjer u pa da onda še‐
prtljavo prog uta još dvije tablete.
– Ta je kut ija sinoć bila puna – reče Trautm an i,iznenadi ga. – Ne bist e
ih smjel i tol iko uzimat i.
– Ne. Pala mi je i izgubio sam nekol iko komad a.
– Kada to? Nis am primij et io.
– Dok ste spav al i. Prije nego što je svan ulo.
– Nist e ih mog li tol iko izgubiti. Ne bist e ih smjel i toliko uzim ati. Ne s
tom siln om kav om.
– Dobro sam. To je samo grč.
– Hoć et e li ići doktor u?
– Ne. Još ne.
– Onda ću ja dokt or a poz vati ovam o.
– Ne dok on ne bude uhvaćen.
Sada se prib ližavao i Kern. Zaš to ga ne pust e na miru?
– Ali on je uhvać en – reče Kern.
– Ne. Samo je stjeran u škrip ac. A to nije isto.
– Mogu ga isto tako uhvatiti. Samo je pitan je vremena. Zašto je tako
prokl et o važn o sjedit i ovd je i mučiti se bez pot rebe dok ga oni ne zgrab e?
182
www.balkandownload.org
– Ne mogu vam to pravo objasn it i. Vi to ne bist e shvat ili.
– Onda poz ovit e doktora – reče Trautm an vezisti. – Nab avite autom ob il
da ga odvez e do grada.
– Ne želim ići, rek ao sam. Obećao sam.
– Kome? Kako to mislite?
– Obeć ao sam da ću ovo gledati dokraja.
– Kome?
– Njima.
– Misl ite vašoj pot jeri? Onom Orv al u i ost al ima koji su umrli?
Nije želio o tome govor it i.
– Da.
Trautm an pogleda Kerna i zavrti glav om.
– Rekao sam vam da ne biste shvat il i.
Okren e se prema otvorenom stražn jem dij el u kam io na, a sunce koje je
otuda dol az ilo bolo mu je oči. Tada se uplaš i i smrači mu se pred očim a.
Sruš i se na pod. Sjeć ao se da su das ke zaš t rop otal e kad je pao.
– Upozor av am vas, nem ojte zvati doktor a – reče pol ako. Nije se mog ao
ni pomakn uti. – Ja se ovd je dolje samo odm aram.
183
11.
Plamen osvij et li rasc jep, dok je vjet rić nos io dim. Rambo je na trenutak
okl ij ev ao, a zat im gurne puš ku izmeđ u opasač a i hlača, uzme baklju i pro‐
vuče se izm eđu dva zida. Pod nogam a je osjeć ao mok ar i sklis ki kam eni
pod. Vod io je nad ol je. Prisl oni leđa na jedan zid da ne bi rebrima strugao o
onaj drug i. Što je dal je i niže ulazio, to je svod rascjep a bio sve niži, a onda
mu u jednom trenutku nar anč ast i odsjaj bak lje na mok roj stij en i pok aže
mjesto na koj em su svod i zid ov i završav al i otvorom. Podigne bak lju izn ad
otvor a, a sve što je mogao vid jeti bila je ljevkasta rupa u stijeni. Izvad i puš‐
čanu pat ronu i isp ust i je. Izb roji do tri prije nego što je udarila o dno. Zač u‐
je tihu met aln u jeku. Tri sekunde nije dub oko, pa spusti jedn u nogu u rupu,
a zatim i drug u, i polak o se počne spuštati. Kad se spustio do grud i, rebrima
zag lav i i nije mogao bezbolno nast aviti spuštanje. Zurio je u vatru kod ulaza
u rasc jep. Bila je obavij en a dimom koji mu je nadraž ivao nosn ice. Začuj e
glasove u rudn ik u. Još jed an odron, pom isli. Ne. Glas ov i koji su se stap al i i
tutnjali sve do njeg a. Već dol aze. Dub ok o udahn e, sav u znoju, zatvor i oči,
odg urne se i prođ e kroz rupu.
Gotov o padne od grča u grudim a. Nije se smio pustit i. Nije imao pojma
što je ispod njega. Glav e još uvij ek izn ad otvora, uporno se držao na ruk a‐
ma i laktov im a dok je pod nog am a tražio neku izb oč in u ili puk otinu. Stijen‐
ke su bile sklis ke i glatk e, pa se on spusti još malo, no još uvijek nije mog ao
naći niš ta na što bi se mogao osloniti. Težina tij el a mu istegn e grudi. Nejas‐
no je čuo glas ove u rudn iku. Očiju suznih od dima, got ov o se isp usti i padne
dolje, nad ajući se da se neće razb iti o stijene, kad mu noge dot akn u neš to
tanko i okruglo.
Gornja prečk a na ljest vam a. Iz rudnik a, pomisli. Mora da je mom ak koji
184
www.balkandownload.org
je radio u rudnik u ovdje ist raž ivao. Oprezno se spusti na prečku. Svin e se
ali ipak izd rži. Zak or ači oprezno na drug u prečku. Ova pukn e i on pol om i
još dvij e prečk e prije nego se zau st avi. Jeka njegov a pada zat utnji prol az om
i izn en adi ga. Kada se jeka izgub i, on osluhne, ali nije mogao čuti glas ov e u
rudn ik u bud uć i da mu je sada glav a bila potpun o u rupi. A tada, dok se od‐
marao, svin u se prečk a na koj oj je stajao. Poboj avš i se da će past i, spust i ba‐
klju da pog led a što je dolje. Još čet ir i prečke i pod. Kada pada kiša, pom isli,
voda izv an a se sig urno slij eva ovamo. Zbog toga su zid ov i tako glatki.
Dod irne dno, drht eći. Pogled a. Krene rov om, širim rasc jepom koji je ta‐
kođ er vodio nad olje. Ugled a star i pijuk naslon jen na zid, sav rđav, prljav e
drv en e drške, svinut e od vlage. Pod trep eravim svjet lom bak lje, drška piju‐
ka je bacala sjenu na zid. Nije mogao shvatit i zašto je rudar alat ost avio ov‐
dje, a ne u gornjem tunelu. Zađe za ugao, zač uje kako negdje kapa voda i
pronađe ga. Ono što je od njega ostalo. Pod trep erav om bakljom kostur je
izgled ao isto tako odv ratn o kao i prvi osak ać en vojnik koj eg je vid io. U usti‐
ma je osjećao kiselkast okus kad se na tren ut ak odmakn uo od kostur a.
Onda ponovo zak or ači prema njem u. Kost i su pod njeg ovim svjetlom bile
narančast e, ali bio je sig ur an da su zap ravo sive, baš kao i blato oko njih.
Bile su sav rš eno poslož ene. Svak a je kost bila na svom mjestu. Nij edn a kost
nije bila sloml jen a. Nik akvog znaka od čega je umro. Kao da je legao spava‐
ti i nik ad a se više nije prob udio. Možda je doživ io srč ani udar.
Ili otrovan plin. Ramb o znalački onjuš i, ali ne osjet i niš ta osim mirisa us‐
taj ale vode. Nije mu se vrt jelo i nije u žel uc u osjećao mučn in u, ili bilo koje
druge simptome trovanja plin om.
Pa što je onda ubilo ovog čov jeka?
Opet zadrhti. Užasn uo ga je prizor, pa brzo zak orač i preko kost ur a u želji
da se što prij e izg ub i s ovog mjesta. Krene dalje i odjedn om se rov razd voji
u dva ogrank a. Kojim od njih kren ut i? Dim baš i nije bio najb olja idej a. Do‐
sad se već bio rasp rš io i nije mog ao vid jeti u kom smjeru odl az i. Bilo je jako
vlažn o i plam en na bak lji je bio jako slab. Jed in o što mu je preo st alo bio je
dječji štos. Nasl ini prst pa ga ispruž i prvo u jed an a onda u drugi rov. Osjeti
hladan vjetrić na prs tu u desnom rovu pa kren e nes igurn o tim put em. Na
trenutke se morao provlač iti, ponekad sag injati. Plamen bak lje je bio sve
slabiji i slab iji. Dođe do još jedn og rask rš ća i poželi da ima konac koji će pu‐
štati za sob om da nađe put natrag u slučaj u da se izg ubi.
185
Pa da, a možda bi htio i bat eriju? I komp as? Zašto ne odeš do željez arij e i
ne kupiš sve što ti treba?
Zaš to već jednom ne zab or aviš vic eve?
Činil o se da vjet rić opet dol az i iz desn og rova. Prolaz je, kako je odmicao,
post ajao sve komp lic iraniji. Opet nai đe na zav oj e i okuke. Još ogranaka.
Uskor o više nije znao kako je dosp io do ovog mjesta. Učin i mu se da je kos‐
tur jako daleko iza njega. Bilo je čudnovato smij ešno da je u tren utk u kada
je pomislio na povrat ak, shvatio da je izg ubl jen i da to ne može učin it i. Za‐
pravo se još i nije želio vrat it i, samo je o tome razm išl jao, ali bi mu ipak bila
draža mog ućn ost da se vrat i ako vjetrić a nest an e. Tako i tako je vjetrić već
bio jako slab. Pomisl i da je mož da prop ust io neki usjek u stij eni koji je vo‐
dio van. Bože, može lutat i ovuda sve dok ne umre, zav rš iti kao i one kosti.
Do njeg a dopre mrmor i ispun i ga nem ir. Pomisl i da to oni dolaz e, ali
kako su ga samo uspjeli pronaći u ovom labir int u. Tada shvati da je to uda‐
ljen i šum vode. Prije nego što je uopće bio svjest an, poj ur i prema vodi, ko‐
načno imajuć i na umu neki zamjetl jiv cilj. Prob ijao se buljeći preko baklje u
tamu.
Tada se zvuk izg ub i i opet se našao sam. Usp or i i stan e, nasl on i se na zid,
bez ikakv e nade. Nik akv a voda nije šumila, njemu se samo pričin il o.
Ali zvuč al o je tako stvarn o. Nije mogao vjerovati da ga mašta može tako
lako zbunit i.
Pa što se onda dog odil o sa šum om? Bio je tako stvar an, gdje je sada?
Skriven i zavoj, shvat i. Žur eći da što prij e dođe do zvuk a, zabor avio je po‐
tražiti drug e usjeke u stij eni. Vrati se. Pog led aj. I baš kad je kren uo, ponovo
začuj e isti taj zvuk, i pronađ e otvor, pa uđe. Kako je ulazio, to je zvuk posta‐
jao sve glasn iji.
Sada je bio zag lušujući. Baklja mu se gotov o ugasil a. Dođe do mjesta na
kojem je rov prelazio u izbočinu, a isp od njeg a, dal ek o dolje, kroz rupu u
stij en i je otjec ao pot ok, huč ao je u kanalu isp od stijen e. Ovdje. To mora da
je mjesto odakl e je puh ao vjet rić.
Ali nije bilo. Voda se pjen il a preko stij ene i nije bilo mjest a za zrak. Pa
ipak je ovd je osjeć ao jako strujanje zrak a; mora da je u blizin i još neki izl az.
Bak lja mu zat reper i, i on izvan sebe od strah a pog leda uokolo da zapamti
oblik stijen e. Odjednom se nađe u mraku, mraku koji je bio potpun iji i tam‐
niji od ijednog u kojem je dot ad bio. Mrak je bio poj ač an zvukom vodopada
186
www.balkandownload.org
u koji bi lako mogao pasti ako ne bude pažl jiv. Napn e se, ček aj uć i da se pri‐
vikn e na mrak. Nikad a mu to nije uspjelo. Počn e gub iti ravnotež u, ljuljati
se, i kon ačno klekne na kol jena i ruke, pa počn e puzati prem a nis kom pro‐
laz u na kraju stij en e, koj eg je vidio malo prije nego se vatra ugas il a. Da bi
prošao kroz rupu, mor ao je leći na trb uh. Stij en e su tamo bile vrlo ošt re.
Razd er ale su mu odjeć u i kožu, te su mu svin ule reb ra dok je on neprestano
stenjao.
A tada i vrisn e. Ne samo zbog reb ara. Dok je slij ep ulaz io u prost or iju u
koj oj je konačn o imao dov oljn o prostora da digne glav u, ispruži ruku da se
povuče prema nap rijed i napipa kašu. Za vrat mu padn e kapljica mok rog
drek a, neš to ga ujede za prst, a neš to sitn o mu jurn u uz ruku. Lež ao je u
gust oj pjeni koja mu je prom oč ila obje poderane koš ulje. Zač uj e skv ič an je
iznad sebe i papirn ato klepet anje krila. Isu s e, to su šišmiši. Lež ao je u njih o‐
vim govn im a, a ono što je sada već bilo pola tuc eta škak ljivih život injica što
su jur ile i grickale ga po ruk ama, to su bili strv inari koji su se gostil i na ši‐
šmiš jim izmetinama i na bolesnim šišmiš im a koji su pali na pod. Te životi‐
njic e mogu pož derat i strv in u, a sada su grickal e meso s njeg ovih ruku, dok
se on očajnički pok uš av ao isk op rc at i iz rupe. Isuse, gnječ io ih je po ruk am a,
lup ao glavom o svod. Isu s e, bjesn oć a, treć in a svake kolon ij e šiš miša oboljela
je od bjesn oće. Ako se probude i osjet e ga mogli bi ga nap asti i prek riti ga i
grist i ga dok je on vriš tao. Prest an i, reče sam sebi. Natjerat ćeš ih na sebe.
Prestan i vrištat i. Već je čuo leprš anje krila. Bože, ne može prestati vriš tat i,
koprcati se unazad. Konačno se opet nađe na stij eni, protez ao je ruke i
noge, trljao ih, provjeravao nek oliko puta ima li još koji strv inar na njim a,
još je uvijek osjeć ao njihov o škakljan je na svojoj koži. Mož da će me prat it i,
odjedn om pomisli, tapk ajuć i nat rag od niskog ulaz a prem a rupi. Izg ub ivš i
orijentac ij u, jedna mu noga skliznu sa stij ene. Uplaši se od mog ućeg pada.
Iznen ada zat etura u suprotn om smjer u i udari o stijenu. Hister ičn o počn e o
stij enu bris at i kašast a govna sa svoj ih ruku, nesp retno strug ati sluz sa koš u‐
lje. Košulja. Neš to ga je greblo ispod košulje. Gurn e ruku, zgrabi ga, prim i
ga za krhk a leđa, i dok ga je bacao prema vodop adu osjeti pod prstim a nje‐
gov u meku mokru utrobu.
Šiš miš i. Kužna rup etin a. Bolest. Trul i smrad izmet a peck ao mu je grlo i
nos. Tako je umro onaj mom ak koji je radio u rudn ik u. Bjesn oća. Šišmiš ga
je ugrizao a da on to nije ni znao, a nakon nekol ik o dana je poludio; u lud ilu
187
je lutao šum om, pa u tunel, iz tunel a, pa opet u tunel i dolje kroz rov, okolo
naokolo sve dok se nije skv rč io i umro. Sir ot i kurvin sin, sigurn o je misl io
da je to od usamljenosti. Bar em u početk u. A kada je poč eo buncati, više si
nije mogao pom oć i. Ili je možda pred kraj i znao da mu nema pom oć i, pa se
povukao u rov gdje je mogao umrij eti a da nikog a ne zar az i.
Glup ost. Što ti o tome, dođav ol a, znaš? Da je imao bjesnoću, mrz io bi
vodu, čak i njen mir is, samu pom isao na nju, i nikad a se ne bi povukao u
vlaž an rov. Samo si zam išljaš da ćeš ti tako umrij eti. Ako te prije toga ne
pož der u.
Što to govoriš? Šiš miši te ne mogu pojesti. Ne ova vrsta.
Ne, ali kukci.
Još je uvij e drht ao, pok ušavao se smirit i. Vjet rić je u onoj kom or i bio jak.
Ali nije mogao tim put em. A nije znao kako da se vrat i do gornjeg tunel a.
Mor ao se suo čit i sa stvarnošću. To je to. Zaglibio je.
Osim što si nije mogao dopust it i da vjeruje da je sve gotovo. Mor ao se
borit i protiv pan ike i pretvarat i se da postoj i neki izl az; mor ao je sjesti i po‐
kuš at i se opustit i. Ako bude dov oljn o dugo razmišl jao, niožda i pron ađe
neki izlaz. Ali postojao je samo jedan izlaz, a on je to dobro znao: prema
vjetrić u u šišmiš ju jazb inu. Obliž e usne i iz čuturic e otp ije gutljaj vode me‐
taln og okus a. Znaš da mor aš ući među šiš miš e, zar ne, reče sam sebi. Ili to
ili sjedi ovd je i gladuj i razb ol i se od vlag e i umri.
Ili se ubij. I to su te naučili. Ako više nema izl az a.
Ali i sam znaš da se nećeš ubit i. Čak i da umireš i sigur an si da ćeš umri‐
jeti, uvij ek post oj i mogućn ost da će pretražit i ove rov ov e sve dok ne naba‐
saju na tebe i zat eknu te ovdje u nes vijesti.
Ali neće. Znaš da mor aš ići za vjet rić em tamo unut ra kod šišmiš a. Zar
ne? Ti to znaš.
188
www.balkandownload.org
12.
Pa hajde onda, kren i, svrši već jedn om s tim, reče sam sebi.
Ali nastavi sjed iti u mrak u na stij en i, sluš ati huč anje vode ispod sebe.
Znao je kak av utjec aj ima taj zvuk na njega. Jedn olič an mu je zvuk otupio
uši, i malo pom alo ton uo je u san. Strese glavom da se razb ud i i odluči ući
kod šiš miša još dok ima dovoljno snage, ali nije se mogao pom aknuti s
mjesta. Voda je i dalje huč ala, ječ eći. Kad se probudio, opet je bio na rubu
stij ene, a ruka mu je visila preko ruba. No bio je tolik o omamljen od spav a‐
nja, pa ga ovaj put opasnost od pada ne uzbud i kao prvi put. Bio je preumo‐
ran da bi se na to obazir ao. Odmar anje u ležećem pol ož aju bilo je tako ra‐
skošn o. Tijelo mu, usp av an o, nije ništa osjećal o, čak ga ni rebra više nisu
bol jela. Bio je potpuno obamro.
Umrij et ćeš ovd je, pomisli. Ako se uskoro ne pom akneš, tama i buka će
te tol iko isc rpiti da se više neć eš moći pokren uti.
Ne mogu se pomakn uti. Ovo je prev iše za mene. Pot reb an mi je odm or.
U ratu si izd ržao i više od ovoga.
Da. A to je ono što me ovd je dot ukl o.
Pa dob ro, onda umri.
Ne želim umrij et i. Jedn ostavno nemam tol iko snage.
– Dođav ola, kren i – reče naglas, i u huč anju vode rij eč i mu ostadoše bez
jeke. – Brzo. Samo brzo uđi i kren i samo ravn o i najg or i će dio biti iza tebe.
Ne. Ovo je najgor e. Ne može post oj at i niš ta gore od ovog a.
Vjeruj em u to.
Pol ak o, oprezno, otp už e u mraku prema ulaz u u komor u. Prič eka, skup i
snag u i počn e migoljit i unut ra. Pret varaj se da ćeš dodirn ut i čokol adn i pu‐
ding, reče sam sebi, uspjevš i se nasmij ešit i na tu šalu. Ali kada isp ruži ruku
189
i pod prstom osjeti neš to svrabljivo u govnima, ref leksno povuče ruku. Udi‐
sao je sumporn i smrad izm eta i trulež i. Plin je sigurn o otrovan; jednom
kada se nađe unutra, mor at će pož ur it i. Pa dobro, evo, oči su ti pune šišmi‐
šjih govan a, reče sam sebi, pok uš avaj uć i se opet naš alit i. Na trenutak zast a‐
ne, a onda zar oni u sluz i ustane. Od plina mu se već vrt jel o i bilo mu je
mučn o. Govna su mu bila sve do koljen a, a šiš miši su šuškal i o njeg ove no‐
gavice dok se on među njim a probij ao. Zrak je strujao prema naprij ed.
Ne. Opet je pog riješio. Vjetrić je dop irao iz sup rotn og pravc a. Ovo je bila
neka drug a zračna struja. Ona koju je on slij edio skrenula je negd je drug‐
dje.
Još je u nečemu pogrij ešio. Kol iko god je htio pož urit i, sjeti se da ne smi‐
je. Mož da je pod prek riven rup am a. Mor ao je prov jer av ati svaki cent imet ar
ispred sebe. Sa svakim je kor akom očekiv ao da više neće nag az iti na govna
već na čist ter en.
Zvuk u prostorij i je bio drugač ij i: prije je čuo skvič anje i klepetan je kril a,
ali sada nije čuo niš ta osim svog gac an ja kroz duboko blat o i nej asan zvuk
vodop ad a s drug e strane. Mora da su šiš miši otišl i. Vjer oj atno je spavao du‐
lje nego što je misl io, u međuv rem enu je pala noć i šiš miši su otišl i u lov.
Krene prema vjet riću, bolest an od smrad a, ali barem njih više nije bilo, pa
se malo opust i. Trulo govno mu kapne na nos.
Obriš e ga, a kosa ga je na vrat u bocnul a u trenutku kada je prostor ija
eksplodiral a od zvuk a tis uću klep eta krilim a. Budući da je dugo bio na stij e‐
ni, zvuk vode ga je djel om ično zagluš io. Šišmiš i su cijelo vrij em e bili ovdje.
Skvičali su i letjel i kao i prij e, ali ih on nije čuo. Sada su šišmiši opet bili po‐
svuda, fijukali su pok raj njega. Rukam a pokrije glavu dok je vrištao.
Udarali su o njeg a, kožnata krila su mu šib al a lice, prodorn i vris kov i su
ga zag luš iv ali. Tjer ao ih je, mahao rukam a, pa opet pok rivao glav u, a zat im
opet mahao. Pot rči naprij ed očajničk i žel eć i što prije izać i odavd e. Posrn e,
padne na kol jen a.obrada.bod en Sada mu je sluz bila sve do kukov a, močil a
mu je gen italij e. A gom il a je šišmiša navir al a, obruš avali su se, napad al i ga.
Ustan e, s rukama u zrak u, slijep o mlat arajući oko sebe. Zrak je bio preplav‐
ljen šišmiš ima. Nije mogao disat i. Udar ao je oko sebe zguren, zaklan jaj uć i
se. Vrt jeli su se oko njeg a, kvrc k al i ga, pleli mu se u kosu. Okren e se, još se
više zguri, i sav se naježi. „Isu se! Isu s e!” Kren e nal ijevo, opet se pos klizne,
padne i udari glavom o stijenu. Pred očima mu se zam agli od boli, i jed va
190
www.balkandownload.org
smogne snage da ustane, zanjiše se, prim i se za oteč eni obraz dok su se ši‐
šmiš i i dalje obruš aval i na njeg a, pok raj njeg a, i nat jer ali ga uz zid. Očajan,
izu d ar an i nap ola besvjest an, osjeti kako se nešto u njem u širi i nap inje i
konačno puca. Niš ta tjel esno. Samo sred iš te onoga što mu je davalo snag u
sve dos ad, ali bilo je to sve. Prek ine borb u s njima, prepusti im se, pust i da
ga gur aj u. Teturao je zaj edno s njim a, ruke spust i polako uz tijelo, i u tom
fantast ičnom osl obađan ju od straha i očaja, osjeć ajuć i se potpuno beznadno
i pas ivn o, po prvi put tolik o slobodan da ne mari što će mu se dog oditi,
shvat i što to oni nam jer avaju. Nisu ga napadal i. Let jel i su prema izl azu iz
rova. Nije mogao kontrol irati svoj smij eh, drhtao je od olakšanja. Sig urn o je
vani noć. Osjet il i su to, vođa je dao znak i svi kao jed an su sa svod a pol etjeli
prem a izl azu dok je on bio tamo s njima, prestrašen da love njega. Žel io si
konac da mož eš naći put? reče sam sebi. Ti slijep a glupa bud alo, dobio si što
si traž io. Borio si se prot iv njih, a oni su ti staln o pokaz iv al i put.
Popne se za njima, po ošt rim stij en ama. Uskoro njih ov o skv ič anje i kle‐
petan je krilim a post an e pred vidljivo i pozn at o kao da se od njih očekiv alo
da žive zajedno, sve dok ga nisu ostav il i dal eko iza sebe. Nek ol ik o ih zaost a‐
ne, pa prolet e pokraj njeg a. A onda se odjednom nađe sam. Jedin i zvuk koji
je čuo bila je jeka njegovih kor aka. Puhao je ugod an i svjež vjet ar. Okre‐
nuvši lice prema njemu, razmišl jao je o tome kako su mu šiš miši pom og li
da nađe izl az. Više nije osjeć ao odvratnost prema njim a. Sada, kada ih više
nije bilo, počel i su mu nedost ajat i, kao da je izm eđu njeg a i njih bila preki‐
nuta neka veza. Uživao je u svjež em zraku, pročišćavao si nosnice i grlo i
pluć a, pokuš av ajuć i izb risat i okus izmetin a iz usta. Srce mu počne ubrzano
kuc ati kada se popeo i dot akn uo zemlju izmiješ anu sa šljunkom. Još nije bio
vani. Ovo je bio samo mulj koji je kiša nanijela u puk ot inu. Pa ipak, osjeć ao
je da je blizu. Nast av io se pen jat i a zrnat i mulj pod prstima isp unjav ao ga je
zadov oljs tvom. Ispuž e na prek ras an hum ak. Kad se izv alio na vrhu, osjet i
miris šuštav og lišća, vjetra u vis okoj travi i dima. Još samo malo. Oprezn o
ispruž i ruku, a ruka mu se zaust av i na kam enoj zapreki. Opip a okolo, i osje‐
ti da je zat voren sa sve tri strane. Rij ečn o kor ito. Kolik o visoko? Mog lo je
biti do neba. Bio je tako bliz u slobode a ipak uhvaćen u stupic u. Kol ik o god
je u sebi osjeć ao lak oć u i zadovoljstvo, znao je da nema dov oljn o snagu da
se popne vis ok o.
Onda zabor av i na penjan je, reče sam sebi. Ne brini o tome. Ili ćeš usp jet i
191
ili nećeš. Ništa ne mož eš učin it i ako je prep rek a jako visoka. Zaboravi.
U redu, pom isl i, pa ost an e sjed iti u mek anom blat u. Odmarao se, priv ik a‐
vajući se na promjenu u sebi. Nikad a prije nije bio svjestan stvari oko sebe.
Bila je ist ina da se u ran ijim akcij am a osjeć ao gotovo isto ovako. Svak i bi
pokret izv odio glatko i prav ilno – trčanje, nišanjen je, lag ani pritisak na oki‐
dač, trzaj koji mu isp unjava tijel o, život koji ovisi o njeg ov oj mil ost i. U tak‐
vim bi trenuc ima bio potp uno obuzet sam sobom, ostal o bi samo njeg ov o ti‐
jel o, potpun o u sklad u sa postupcima. Domać i sav ezn ic i u ratu su to naz iv a‐
li Zenom, put ov anjem do čistog i zau st avljen og tren utka, koji se post iž e
samo nak on duge i naporn e obuke i konc entrac ij e i odlučn osti da se postig‐
ne savrš enst vo. Dio pokret a kada sam pok ret stan e. Njihove rij eč i nisu ima‐
le odgovar aj uć i eng leski prij ev od, a rekl i su da čak i ako bi tak av prijevod
postoj ao ne bi mogao točn o objasn it i taj trenut ak. Osjeć aj je bio potpun o iz‐
van vremen a, nije ga se moglo opis ati u vrem en u, mog lo ga se uspored it i sa
orgazmom, ali ipak nije bio tako određen zato što nije imao fiz ički cent ar,
tjel esno je bio posvud a.
Ali ovo, ovo što je sada osjećao, bilo je drugačij e. U ovom e nije bio sadr‐
žan nik akav pok ret, a osjećaj i nisu bili izolir ani u jedn oj vječnoj sek undi.
Bila je to svaka sekunda. Sjed eć i u mekanom blat u, ugodno naslonjen na
stij enu, u glav i je birao rij eč i i konačn o se odluči za dob ro. Nik ad a se nije
osjeć ao ovak o dob ro.
Pom isli da je možda polud io. One zagušl jiv e pare su na njeg a sigurn o
utjecal e više nego što je bio svjestan i ovo je bio samo tren ut ak lakoumnos‐
ti. Ili je mož da, već se pred avš i smrt i, bio jednost avn o siln o zadovol jan što
je živ. Nakon što je proš ao kroz onaj pak ao, mož da je u svem u drug om e
morao naći užitak.
Ali neć eš više tako osjeć ati ako dopust iš da te ovd je uhvate, reče sam
sebi. Stajao je tako u mraku i opipav ao prostor izn ad sebe da ne bi udario
glavom. Čak se i tada nab ode na nešto, lecn e se, i shvati da je to vrh grane.
Bio je to grm, a kada ispruži ruku, dod irn e rub riječn og kor it a. Bio mu je do
pasa. Van. Bio je vani cijelo ovo vrij em e. Noćno je nebo bilo puno oblak a i
tako ga zavar alo, pa je pomislio da je još uvij ek pod zemljom.
Paz eć i na rebra, povuče se do ispod grma i dub oko udahn e, osjeć ajući
svježin u, miris drv eta. Dol je, dosta dal ek o, ugled a malu vat ru u šumi. Na‐
kon potpunog mrak a u špilji, vat ra mu je izgled ala svijetlo, bogato i živo.
192
www.balkandownload.org
Osjet i nap etost. Netk o je kod vat re nešto prig ušen o govorio. Još se netk o
pomakn e kod stijen a u bliz ini, zač uj e kako netko pali šibic u. Tada se pla‐
men šibice ugasi i on ugleda blagi žar cigaret e.
Dakle tu su i čekaj u ga. Tea sle je pogod io zaš to je otiš ao u rov ov e i špil je.
Teasle je oko brda rasp oredio ljude u slučaju da on pronađ e izl az. Pa dob ro,
ne mogu dobro vid jet i u mraku, a nakon što je tol ik o vrem ena prov eo pod
zeml jom, njemu je mrak bio potpun o normalan, i čim se još malo odm or i,
skliznut će dolje pok raj njih. Sada će to biti lako. Oni će mislit i da je još uvi‐
jek u špil ji, a on će biti kil om etrima udal jen. Bolje da mu se nitk o ne isp rije‐
či na putu. Isu s e, ne. Sve bi učinio. Nak on onoga što je prož iv io, učin io bi
sve da ga ne uhvat e.
193
13.
Opet je bio mrak, a Teasle nije mog ao shvat it i kako se našao u tamnoj
šumi. Trau tm an, Kern, kam ion. Gdje su svi oni? Što se dogodil o sa dan om?
Zašto je on tako užurb ano pos rtao kroz sjene stab ala?
Bez daha se naslon i na deblo, i opet mu se javi bol u grud ima. Bio je tol i‐
ko dez orijent ir an da se boj ao. Ne bez smjer a. Znao je da mora nastaviti rav‐
no nap rijed, mor ao je ići nap rijed, ali nije shvaćao zašto, kako.
Trau tm an. Toga se sjećao. Trau tman ga je žel io odvest i doktor u. Sjećao
se da je na leđ im a lež ao na podu kam io na. Pokušav ao se sjet iti kako je od
kamio na doš ao do šume. Da li se sa Trau tm anom borio da ne ide kod dokt o‐
ra? Mož da se oslob odio, možda je iz kam iona skoč io u pol je i prek o polja u
šumu. Sve da dođe što bliže fraj eru. Da pomogne u njeg ovom hvatanju.
Ali to mu se baš nije slagal o. Znao je da nije moglo biti tako. U njegovom
stanju nije mogao pob ij ed it i Trautm ana. Nije mogao misl iti. Mor ao je žuriti
bez obz ira na bol u grud im a i na užasan osjeć aj da mu je netk o za pet ama,
ili će uskoro biti. Frajer. Je li to frajer iza njega?
Oblac i na nebu se razbiše i pokaž e se kom adić mjesec a. Osv jetl jav ao je
drv eć e' a pos vuda oko sebe je mogao vidjet i trupine starih autom ob ila, na
hrpama, nasl on jen e na drv eće, stot in e njih, slupanih, karambol iran ih i tru‐
lih. Bilo je to poput groblja, grot eskno. Mjes ečina je bac ala svjetlo na ovalne
obrise.
Vlad al a je potpun a tišina. Čak i kad se mic ao kroz lišće i srušene kamene
ograde i slomljen o stakl o, čin io je to u potpunoj tišini. Klizio je. I nekako je
znao da to nije frajer iza njeg a, već netk o drugi. Ali zaš to se bojao pog led a
na cest u kroz sablasn e trup ine? Zaš to se boj ao reda kamiona ter itor ijaln ih
jed in ica park iranih pok raj ceste? Isuse, što mu se to dog ađa? Je li pol ud io?
194
www.balkandownload.org
Tamo nije bilo nik oga. Nik og a pok raj kamio na. Strah se izg ubi. Praz an
polic ijs ki automobil, posl jednji u redu, najbliži grad u. Sada je bio ushićen,
puz ao je iz tog groblja automobil a bez vrat a, pod er anih sjedal a, podignutih
hauba, u pol je, tiho, bliz u zemlje, prem a tom automob ilu.
Iznenad a ga buka uzn emiri. Začuj e loml jav u stakla, i on trepnu. Opet je
lež ao na leđim a. Je li ga netko upucao u pol ju? Počne se opip avat i ne bi li
naš ao ranu, i ispod sebe osjeti deku, a ne zemlju. Meke jastuke. Lij es. Trgnu
se, u panici, a onda shvati. Kauč. Ali, Isu se, gdje? Što se to događa? Potraži
svjetlo, udar i o lampu, i zap alivš i je, trepn e, ugled avš i svoj ured. Ali što se
dogod il o sa šumom, s olup inam a, sa cest om? Isu se, bile su stvarn e, znao je
to. Htjed e pogled at i na sat, ali ga nije imao na ruci, pogleda na sat na stol u,
petn aest do dvan aest. Kroz proz or je vid io da je vani mrak. Mora da je po‐
noć, ali pos ljedn je čega se sjećao bilo je podne. A što je sa frajer om? Što se
dog odil o?
Teškom muk om sjedne i prim i se za glav u. Neš to je podig lo pod njeg ova
ured a. Ops uj e, ali iz njegovih usta ne izađ e ni rij eč. Zat et ura do vrata, zgra‐
bi kvak u s obje ruke i okrene je, ali vrat a ostanu zalij epl jen a i mor ao ih je
pov uć i iz sve snage. Vrata se širom otvore, got ovo ga odb ace na kauč. Raš iri
ruke, pokuš avajući post ići ravn ot ež u kao ples ač na žici. S mekanog tep iha u
uredu zakorač i na hlad an kam eni pod u hodniku. Hodn ik je bio u mrak u, ali
je u glavn om uredu bilo upaljeno svjet lo; na pola puta do ured a mor ao se
nasl oniti na zid.
– Probud il i ste se, šefe? – zač uj e glas negdje u hodn ik u. – Je li vam do‐
bro?
Bilo je prekomp liciran o odg ovarati na pitanja. Još je uvij ek dol az io k
sebi. Ležeć i na leđim a u kamionu, zamag lil o mu se pri pog led u na masnu
tkan in u kojom je kam io n bio prekriv en. Glas iz rad ij a; – Mili bože, ne odg o‐
vara. Pobjeg ao je duboko u rudnik. – Borba s Trau tm an om koji ga je htio
odnij eti do kola. Ali što je to bilo sa šumom, s tamom...
– Pit ao sam vas jest e li dob ro, šefe? – reče glas glasnije. Zač uj e neč ij e ko‐
rake. Nije čuo jeku.
– Frajer – usp ije reći. – Frajer je u šumi.
– Što? – Glas je bio pokraj njeg a, i on pogled a. – Ne biste smjeli šetat i
okolo. Opustit e se. Vi i frajer više nist e u šumi. On vam nije za pet am a.
Bio je to zamjen ik i Tea sle je znao da bi ga mor ao poznav ati, ali ga se
195
nije mogao sjet it i. Pokuša. Ništa mu ne padn e na pamet.
– Harris? – Da, tako je. Harris. – Harr is – reče pon osno.
– Bol je dođ it e sa mnom u moj ured, sjednit e i popijt e malo kave. Baš sam
je skuhao. Slup ao sam vrč dok sam nosio vodu iz kup ao nic e. Nad am se da
vas to nije probud il o.
Kupaonica. Da. Harr is ov je glas odjekivao u njeg ov oj glav i. Pozli mu od
zamišljen og okus a kave u ustim a. Kupaonica. Zatetur a kroz vrata i povrat i
u zahod. Harris ga je pridržavao i govorio mu:
– Sjedn ite ovdje na pod – ali sada mu je bilo dobro. Jeka se izg ubila.
– Ne. Moje lice. Vode. – I dok je hladnom vodom zapl jus kivao lice i oči,
slika mu opet bljesn e pred očim a, ne više san, nego stvarnost. – Fraj er –
reče. – Frajer je u šumi pokraj cest e. Na grobl ju autom obil a.
– Samo mirn o. Pokušajt e se sjet iti. Fraj er je upao u rudnik i pob jegao u
labir int tun ela. Evo. Dajte mi ruku.
Teasl e odb ij e pom oć, prim i se za umivao nik, dok mu je s lica kap ao znoj.
– Kažem vam da frajer sada više nije tamo.
– Ali vi to ne mož et e znat i.
– Kako sam dospio ovam o? Gdje je Trautman?
– U kam io nu. Poslao je ljud e s vama u bolnicu.
– Taj kurvin sin. Upozorio sam ga da me ne šalje u bolnicu. Kako sam
dosp io ovamo umjesto u bolnic u?
– Ni toga se ne sjećat e? Isu s e, zadal i ste im puno muke. Url ali ste i bor il i
se u kol im a i staln o ste hvatali volan da sluč ajno ne skren u u boln ic u. Vik al i
ste da ako vas već nek ud moraj u odvesti, neka vas dov edu ovamo. Da vas
nitko neće strpati u krevet prot iv vaše volje. Na kraju su se prep al i da će
vas povrijed it i ako se nastave s vama bor it i, i učin il i su kako ste rekl i. Da
vam pravo kažem, misl im da su jed va doček ali da vas se rij eše, sa svom
onom galamom koju ste dizal i. Kada ste u jednom tren utku ščepali volan,
gotovo ste se zabil i u neki kam io n. Ovdje su vas stavil i u krev et, a čim su
otišl i, vi ste iza šl i i sjel i u kola da se vrat ite otkud ste i došl i. Ja sam vas po‐
kuš ao zaust avit i, ali to nije bio nikak av problem. Onesvij estil i ste se prije
nego što ste pron ašl i ključ. Zai sta se ničega ne sjećat e? Doktor je odm ah sti‐
gao, pregledao vas i rekao da ste u napola prist ojnom stan ju, osim što ste is‐
crpljen i i što ste uzimali prev iše onih tableta. Te su tab lete neka komb in aci‐
ja stimulant a i sed at iv a, a vi ste ih uzel i toliko da ste već let jel i. Dokt or je
196
www.balkandownload.org
rek ao kako je iznenađen što ste uopće tol ik o izd rž al i.
Tea sl e nap un i umiv ao nik hladnom vod om i zaroni u njeg a glav om. Obri‐
še se pap irnatim ručn ik om.
– Gdje su moje cip ele i čarape? Gdje ste ih stavili?
– Zašto?
– Nije važn o zašto. Samo recite gdje ste ih stav il i?
– Nećete se valjda pokuš at i tamo vratiti, zar ne? Zaš to ne sjednet e i ne
odm orit e se? One špilje vrve ljudima. Vi ništa više ne mož et e učin iti. Rekl i
su da ne brin et e, poz vat će vas čim nai đu na neki trag.
– Uprav o sam vam rek ao da on nije... Pitao sam vas gdje su mi cipele i
čarap e.
U glavn om uredu zazvoni tel ef on. Harrisu lakn e što je kon ačno mog ao
otići i jav iti se. Izađ e iz kup aonic e, a tel efon pon ov o zazvoni, pa onda još
jedn om, a onda iznen ad a prestan e zvon iti. Tea sl e ispere usta hladnom vo‐
dom i ispl jun e. Nije se usuđiv ao prog ut at i je da mu opet ne pozli. Zagled a
se u prl jave kockast e pločic e na podu i pom isli kako čistačic e loše obavl jaj u
svoj posao. Iza đ e na hodn ik. Harr is je stajao na kraju hodnik a, tijelom je
djelom ično zaklan jao svjet lo. Bilo mu je neu godn o.
– Pa? – reče Tea sl e.
– Ne znam da li vam smij em ovo reći. Za vas je.
– U vezi s frajerom? – reče Tea sl e i ozar i se. – U vezi s onim grobljem
autom ob ila?
– Ne.
– Pa što je onda? Što se događ a?
– Međugradski poziv... vaša žena.
Nije znao da li od umor a ili od šoka, ali mor ao se naslonit i na zid. Kao da
mu se javio netk o već odavn o mrtav. Sa svim onim što se događal o, post e‐
pen o ju je usp io zabor av iti, tako da se sada nije sjećao ni kako izg leda. Po‐
kuša, ali nije išlo. Mili bože, zaš to se htio sjetit i kako ona izg led a? Je li još
uvij ek žel io bol?
– Ako će vas ona još više uzr uj ati – reče Harr is – možda je bolje da s
njom ne razg ov ar at e. Mogu joj reći da nist e ovdje.
Anna.
– Ne. Prespoj it e je na tel ef on u mom uredu.
– Jest e li sig urni? Mogu isto tako reći da ste vani.
197
– Hajde. Spojit e me.
198
www.balkandownload.org
14.
Sjedne na stol ic u iza radn og stol a i zap ali cig ar etu. Cig ar eta će mu ili raz‐
bist riti ili zamagliti glav u i poč et će mu se vrtjet i, ali vrijed ilo je pok uš at i
zato što s njom nije mog ao razg ovar ati ovak o nem ir an kak av je bio. Priče‐
ka, osjeti se bol je i podigne sluš al icu.
– Halo – reče tiho. – Anna?
– Will?
– Da.
Njen je glas bio promuk ao, više nego što se on sjećao, grlen, u nek im ri‐
ječima čak nap ukn ut.
– Will, jesi li ozl ij eđen? Zab rin ul a sam se.
– Ne.
– Stvarno jesam. Vjer ov ao ti to ili ne, ja sam se zabrinula.
Pol ako uvuč e dim cigar et e. Evo opet je poč elo, ner azumijevanje.
– Ono što sam misl io je ne, nis am ranjen.
– Hvala bogu. – Zast an e, a zatim izdahn u, kao da je i ona puš ila. – Nis am
gled ala tel eviziju ni čit al a novine ni ništa drug o, a več er as sam izn en ad a
sazn al a što se tebi događa i prestraš il a se. Jesi li sig ur an da si dobro?
– Da. – Na tren ut ak pom isl i kako bi joj sve mogao isp rič ati, ali to bi
samo zvuč alo kao da traži sažal jenje.
– Iskren o ti kaž em, bila bih te zval a ranij e samo da sam znal a. Ne bih
htjel a da pomisliš kako mi nije stal o do onoga što se tebi dog ađa.
– Znam. – Pog led a zgužvan u deku na kauču. Bilo je toliko važnih stvar i
o kojim a je želio govor it i, ali nije se na to mog ao prisilit i. Više mu nisu bile
važn e. Šutnja je predug o trajala. Morao je nešto reći. – Jesi li preh lađ en a?
Glas ti zvuč i kao da imaš preh ladu.
199
– Već sam je prebol jela.
– Orv al je mrtav.
Zač uje da je prestala disat i.
– Ah. Sviđao mi se.
– Znam. Sada mi se čini da mi se sviđao više nego što sam znao. I Shin‐
gleton je mrt av i onaj novi čovjek Galt i...
– Molim te. Nem oj mi više o tome govorit i. Ne mogu si dop ust it i da
znam još nešto o tome.
On još malo razmisl i, i zaključ i da joj stvarn o nema što reći. Čuvši njezin
glas nije mu tol iko ned ostaj ala kol iko se bojao da će mu ned ost aj at i, i ko‐
načn o se osjet i slobod an, na kraj u sveg a.
– Jesi li još uvij ek u Kal iforn iji?
Ona niš ta ne odg ov ori.
– To me se vjer oj atn o ne tiče – reče.
– U redu je. Nije važno. Da, još uvijek sam u Kaliforniji.
– Imaš problema? Treb a li ti nov ac?
– Will?
– Mol im?
– Nem oj. Nisam te zbog toga zvala.
– Da, ali trebaš li nov ac?
– Ne mogu uzeti tvoj nov ac.
– Ne raz umiješ. Ja... ja misl im da će sada sve biti u redu. Mislim, sada se
puno bolje osjeć am.
– Drag o mi je. Brinula sam i o tome. Nije da te želim pov rij ed iti.
– Ali ja misl im da ću se puno bol je osjećati, a ti mož eš uzeti nov ac ako ti
treba. Nemoj mislit i da te hoću na nešto obvez iv at i ili nat jerati da se vratiš.
– Ne.
– Barem mi dopusti da plat im ovaj razg ovor. Pusti da ga ja platim.
– Ne mogu.
– Onda dopusti da ga stavim na rač un ured a. Neću ga ja plat iti, grad će
ga plat iti. Za ime božje, dop ust i mi da učinim nešto za tebe.
– Ne mogu. Molim te prest an i. Nem oj da pož alim što sam te uopć e zval a.
Boj al a sam se da će se ovo dogod iti i gotovo te uopće nisam ni nazval a.
Osjet i tel ef onsku sluš al icu svu znojn u u svoj oj ruci.
– Ne vraćaš se, zar ne?
200