Tom Rob Smith - Dete 44

Bosnaunited

TJEDAN DANA POSLIJE

Moskva

25. srpnja

Lav i Raisa sjedili su u uredu ravnatelja Sirotišta 12, smještenog u blizini
zoološkog vrta. Lav je pogledao svoju ženu i pitao:

"Zašto im toliko treba?" "Ne znam." "Nešto nije u redu." Raisa je zatresla glavom:
"Ne vjerujem."

"Ravnatelju se nismo naročito svidjeli." "Meni je izgledao u redu."
"Ali kako smo mi njemu izgledali?" "Ne znam."
"Misliš li da smo mu se svidjeli?" "Nije važno što on misli. Važno je što one misle."
Lav je nemirno ustao i rekao: "Mora potpisati."
"Potpisat će. To nije upitno."
Lav je opet sjeo, kimajući glavom. "U pravu si, samo sam nervozan."
"I ja sam." "Kako izgledam?" "Izgledaš dobro." "Ne izgledam previše službeno?"
"Lave, opusti se."
Vrata su se otvorila. Ravnatelj, muškarac u četrdesetima, ušao je u prostoriju.
"Našao sam ih."
Lav se pitao je li to bila samo fraza ili je zaista morao pretražiti zgradu. Ravnatelj
je zakoračio ustranu. Iza njega su stajale dvije djevojčice, Zoja i Jelena, kćeri,Mihaila
Zinovjeva. Prošlo je nekoliko mjeseci otkad su svjedočile pogubljenju svojih roditelja u
snijegu pred njihovom kućom. Međutim, fizičke promjene dviju djevojčica bile su
dramatične. Smršavile su, a koža im je izgubila boju. Mladoj djevojčici, Jeleni, kojoj su
bile samo četiri godine, obrijali su glavu.
Starijoj djevojčici, Zoji, kojoj je bilo deset godina, također su odrezali kosu.
Zasigurno su imale problema s ušima.
Lav je ustao, Raisa zajedno s njim. Obratio se ravnatelju.
"Možete li nas ostaviti nasamo?"
Ravnatelju se ovaj zahtjev nije svidio. Ali poslušao je i povukao se, zatvarajući
vrata za sobom. Obje su djevojčice okrenule leda vratima i udaljile se od Lava i Raise
najviše što su mogle.
"Zoja, Jelena, ja sam Lav. Sjećate li me se?" Nije bilo odgovora, nikakve promjene
na njihovim licima. Pogledavale su ih oprezno, iščekujući opasnost. Zoja je uhvatila

251

Bosnaunited

mlađu sestru za ruku.
"Ovo je moja žena Raisa. Ona je učiteljica."
"Zdravo Zoja. Zdravo Jelena. Zašto ne sjednete? Puno je udobnije sjediti."
Lav im je primaknuo stolice. Iako nisu bile sigurne žele li se udaljavati od vrata,

ipak su sjele, još uvijek držeći se za ruke, još uvijek šuteći.
Lav i Raisa kleknuli su tako da su bili niži od djevojčica, ali i dalje zadržavajući

određenu udaljenost. Djevojčicama su nokti bili potpuno crni, ali su im ruke bile čiste.
Bilo je očito da su ih na brzinu uredili za ovaj susret. Lav je započeo.

"Moja žena i ja želimo vam ponuditi dom, naš dom."
"Lav mi je objasnio kako ste završile ovdje. Zao mi je ako vam je teško o tome
govoriti, ali važno je da odmah kažemo neke stvari."
"Iako sam pokušao spriječiti ubojstvo vaših roditelja, nisam u tome uspio. Možda
vam sličim na agenta koji je počinio taj užasan zločin.
Ali, vjerujte mi, nas dvojica nismo jednaki."
Riječi su mu zapele u grlu. Zastao je na trenutak kako bi se sabrao.
"Možda ćete pomisliti da bi život s nama značio kako ste izdale svoje roditelje. Ali
ja vjerujem da bi vaši roditelji htjeli najbolje za vas. A život u sirotištu vam ne može ništa
ponuditi. Siguran sam da nakon ova četiri mjeseca to znate bolje od ikoga.
Raisa je nastavila:
"Tražimo od vas da donesete tešku odluku. Vrlo ste mlade. Nažalost, živimo u
vremenu u kojem su djeca prisiljena donositi ozbiljne odluke. Ostanete li ovdje, životi će
vam biti teški i samo će se pogoršavati."
"Moja žena i ja želimo vam ponuditi djetinjstvo, priliku da uživate u svojoj
mladosti. Nećemo zamijeniti vaše roditelje. Nitko ih ne može zamijeniti. Bit ćemo vaši
skrbnici. Pazit ćemo na vas, hraniti vas i pružiti vam dom."
Raisa se nasmiješila, dodajući:
"Ne očekujemo ništa zauzvrat. Ne morate nas voljeti - ne moramo vam se čak ni
svidjeti, iako se nadamo da ćemo vam na kraju biti barem malo dragi. Možete nas
iskoristiti za bijeg odavde."
Pretpostavljajući da će djevojčice odbiti ponudu, Lav je dodao:
"Ako ne želite poći s nama, pronaći ćemo vam drugu obitelj. Neku koja nije
povezana s vašom prošlošću. Ako bi vam tako bilo lakše, samo recite. Ja ne mogu
promijeniti što se dogodilo. Ali možemo vam ponuditi bolju budućnost. Ništa nam nećete
dugovati. Imat ćete jedna drugu. Imat ćete svoju sobu. Ali ja ću uvijek biti čovjek koji je
došao u vašu kuću, čovjek koji je došao uhititi vašeg oca. Možda će to sjećanje s
vremenom izblijedjeli, ali nikad neće nestati. Zbog toga će naš odnos biti složen. No ja iz
vlastitog iskustva vjerujem da to može funkcionirati."
Djevojčice su sjedile bez riječi, zurile su u Lava, zurile su u Raisu - nisu reagirale
niti se pomaknule s mjesta, i dalje su sjedile na stolicama i držale se za ruke. Raisa je
rekla:
"Slobodno možete pristati ili odbiti. Možete tražiti da vam pronađemo drugu
obitelj. Možete odlučiti što god poželite."
Lav je ustao.
"Moja žena i ja otići ćemo u šetnju. Ostavit ćemo vas da popričate o tome same.

252

Bosnaunited
Možete ostati u ovoj sobi. Donesite odluku kakvu želite.

Nemate se razloga bojati."
Lav je zaobišao djevojčice i otvorio vrata. Raisa je ustala i izašla van, Lav ju je
slijedio zatvorivši vrata za sobom. Zajedno su krenuli niz hodnik, nervozniji nego ikad u
životu.
U uredu, Zoja je zagrlila svoju sestricu.

KRAJ

253

Bosnaunited

Zahvale

Bio sam te sreće da sam imao potporu divnog agenta St Johna Donalda iz PFD-a,
koji me je i potaknuo na pisanje ove knjige. Za taj poticaj - i toliko drugih stvari -
neizmjerno sam mu zahvalan. Također bih zahvalio Georgini Lewis i Alice Dunne za
njihovu pomoć cijelo to vrijeme. Sarah Ballard davala mi je korisne povratne informacije
za mnoge radne verzije romana, i one su bile savršen spoj kritike i ohrabrenja.
Naposljetku - i zaista je jasno koliko mnogo dugujem PFD-u - htio bih zahvaliti Jamesu
Gillu koji je dovršenu knjigu uzeo u svoje ruke, i to samo da bi mi rekao kako knjiga
uopće nije dovršena te me natjerao da je prepravim. U toj sam fazi zaista trebao i cijenio
njegov entuzijazam.

Moji urednici, Suzanne Baboneau iz britanske podružnice Simon & Schustera i
Mitch Hoffman iz Grand Central Publishinga, bili su nevjerojatni. Uživao sam raditi s
njima. Također bih zahvalio Jessici Craig, Jimu Rutmanu i Natalini Saninoj. Natalina mi je
ljubazno ukazala na neke moje pogreške u vezi ruskih imena i ruske kulture života
uopće.

Posebno bih spomenuo Boba Bookmana iz CAA-e zbog svih njegovih savjeta i
zbog toga što me je spojio s Robertom Towneom. Robert, moj spisateljski heroj, odvojio
je vrijeme kako bi sa mnom podijelio svoje mišljenje o jednoj od kasnijih verzija knjige.
Suvišno je govoriti koliko me je to nadahnulo. Izvan profesionalnih krugova imao sam
nekoliko odličnih čitatelja. Zoe Trodd bila mi je od velike pomoći.

Aleksandra Arlango i njezina majka Elizabeth pročitale su bezbroj inkarnacija
romana i u svakoj mi fazi ponudile detaljne„i neprocjenjive komentare. Na tome im ne
mogu dovoljno zahvaliti. Kako to obično i biva, Alexandra mi je preko Qwerty Filmsa -
gdje je radila s Michaelom Kuhnom, Emelline Yang i Colleen Woodcock - omogućila da se
počnem baviti pisanjem. I upravo tad, kad sam radio istraživanja za scenarij koji sam
pisao za njih, slučajno sam se susreo sa stvarnom pričom o životu Andreja Čikatila i
događajima koji su je okruživali.

Mnogi su mi ljudi pomogli da završim ovu knjigu, no nitko toliko kao Ben
Stephenson. Nikada nisam bio toliko sretan kao u ovih nekoliko posljednjih godina.

254

Bosnaunited

Izvori

Ovu priču nikako ne bih mogao napisati, a da prije nisam pročitao memoare,
dnevnike i povijesti mnogih autora. Uživao sam u istraživanju isto koliko i u pisanju, a
djela koja sam koristio kao izvore o temama kojih sam se dotaknuo u knjizi zaista su
izvanredna. Slijedi mali izbor tih djela. Trebam istaknuti da sam za bilo kakvu slobodnu
interpretaciju istine ili nepreciznost povijesnih podataka u romanu odgovoran isključivo
ja sam.

Memoari Janusza Bardacha Man is Wolf to A Man (napisano u suradnji s Kathleen
Gleeson, Scribner, 2003.) daju snažnu sliku borbe za opstanak u gulazima staljinističke
Rusije. O toj su mi temi bile od velike važnosti knjige Gulag (Penguin, 2004.), autorice
Anne Applebaum, i Arhipelag Gulag (Harvil, 2003.) Aleksandra Solženjicina.

Za opći povijesni kontekst bile su mi iznimno korisne sljedeće knjige: The Harvest
of Sorrow (Pimlico, 2002.) Roberta Conquesta, Staljin (Phoenix, 2004.) Simona Sebaga
Montefiorea i Everyday Stalinism (Oxford University Press, 1999.) Shelie Fitzpatrick.

U vezi procedure ruske policije Anthony Olcott u Russian Pulpu (Rowman &
Littlefield, 2001.) ušao je u detalje ne samo što se tiče samog pravnog sustava, već i
književnog prikaza tog sustava. Knjiga Borisa Levickog The Uses of Terror (Coward,
Mccann & Geoghergan Inc., 1972.) bila mi je od neprocjenjive važnosti za razumijevanje
spletkarenja i rovarenja KGB-a, ili barem pokušaja da se to učini. I naposljetku, The Killer
Department (Orion, 1993.) Roberta Cullena omogućila mi je jasan uvid u stvarnu istragu
zločina.što ih je počinio Andrej Čikatilo.

Visoko preporučujem svaku od ovih knjiga.
19.11.2010.

255