The words you are searching are inside this book. To get more targeted content, please make full-text search by clicking here.
Discover the best professional documents and content resources in AnyFlip Document Base.
Search
Published by preda74pop, 2023-06-30 17:02:55

Uhvacen - Harlan Coben

Uhvacen - Harlan Coben

"Znam da je otrcano, ali postala sam novinarka jer sam htela da tragam za istinom. A ovo je sranje. Nameštaljka. Zato sam htela da znaš šta se događa." Vendi izusti: "Opa." "Šta?" "Ništa. Samo sam iznenađena." "Oduvek sam ti se divila, kako se držiš, kako vodiš reportažu. Znam kako ti ovo zvuči, ali istina je." Vendi je samo stajala. "Ne znam šta da kažem." "Ne treba ništa da govoriš. Ako ti je potrebna pomoć, tu sam. To je sve. Sad idem. Radimo reportažu o kojoj sam ti pričala perverznjak Artur Limejn kome su pucali u kolena." "Ima li nečeg novog?" "Ne baš. Tip je valjda dobio ono što zaslužuje, ali je i dalje vrlo čudno osuđeni dečji pornograf vodi dečji hokejaški tim." Vendi oseti kako joj se dižu dlačice na vratu. Hokejaški tim? Seti se kako je tu reportažu gledala sa Čarlijem i njegovim drugovima. "Čekaj, ustreljen je ispred arene Saut mauntin, je li tako?" "Tako je." "Ali ne razumem. Sećam se da sam čitala kako arena proverava prošlost svojih trenera." Mišel klimnu glavom. "Da. Ali u Limejnovom slučaju, osude nisu nađene." "Kako to?" "Tako što se proveravaju samo zločini počinjeni na tlu Sjedinjenih Država", reče Mišel. "A vidiš, Limejn je Kanađanin. Mislim iz Kvebeka."


TRIDESET ČETVRTO POGLAVLJE VENDI NIJE TREBALO MNOGO DA SVE SLOŽI u glavi. Mišel Fisler joj je pomogla. Već je imala mnogo materijala o seksualnom prestupniku Arturu Limejnu, pa i njegovo porodično stablo. Vendi se zadivila koliko je Mišel uradila. I dobro, Mišel možda ima malo veću glavu, a možda taj utisak naglašavaju zaista uska ramena. "Šta sad?", upita je Mišel. "Mislim da bi trebalo da javimo šerifu Vokeru. On vodi slučaj ubistva Dena Mersera." "Dobro, zašto ga ti ne bi pozvala? Ti ga poznaješ." Vendi nađe broj Vokerovog mobilnog telefona pa ga pozva. Mišel sede do nje. Ona marljivo izvadi novinarski notes i pripremi olovku. Voker odgovori na četvrto zvono. Vendi ga ču kako se nakašljava pa kaže: "Šerif Miki Voker." "Ovde Vendi." "O, uh, ćao, Kako si?" O, uh, ćao? Glas mu je zvučao stegnuto. Kad je bolje razmislila, Vendi shvati da joj je video ime na ekranu. "Vidim da si čuo one priče koje kolaju o meni", reče Vendi. "Jesam." "Super." Nije bio trenutak da u to ulazi. Ionako nema veze ko ga šiša, zar ne? no ipak ju je zabolelo. "Jesi li čuo za slučaj Artura Limejna? Tipa kog su ustrelili u kolena?" "Jesam", reče on. "Samo to nije moja nadležnost." "Jesi li čuo da je Artur Limejn već osuđivan dečji pornograf?" "Mislim da sam čuo za to." "Jesi li čuo i da je Artur Limejn šurak Eda Grejsona?" Nastade kratka tišina. Zatim Voker izusti: "Au." "Baš au. Hoćeš li još au? Limejn je bio trener ekipi svog sestrića. Za one koji ne razumeju dobro rodbinske odnose, to bi bio I Džej, sin Eda Grejsona, žrtva dečje pornografije." "To je još jednom au", složi se Voker.


"A možda je i ovo au onaj što je pucao Limejnu u kolena to je uradio iz daljine." "Pucao je stručni strelac", reče Voker. "Zar to isto nije rekao vlasnik Gan-o-rame za Grejsona?" "Tačno to je rekao. Gospode. Ali ne razumem. Mislio sam da si videla kako Grejson ubija Dena Mersera zato što mu je Merser slikao sina." "Jesam." "Znači pucao je u obojicu?" "Pa, mislim da jeste. Sećaš li se kako se Ed Grejson pojavio u Državnom parku Ringvud da pomogne u nalaženju tela Hejli Makvejd?" "Da." "Tad mi je rekao da nemam pojma. Sad mislim da imam. Njega proganja griža savesti jer je ubio nevinog čoveka." Mišel je uporno hvatala beleške mada Vendi nije mogla ni da zamisli kakve. "Evo kako ja mislim da je sve teklo", nastavi Vendi. "Den Merser je oslobođen. Ed Grejson pobenavi. Ubije Mersera i oslobodi se tragova. Kad stigne kući, njegova žena Megi vidi šta je učinio. Ne znam šta se onda tačno događa. Možda Megi poludi. Možda mu kaže: 'Šta si to uradio, nije Den, moj brat je.' Ili možda I Džej tad kaže istinu o svom ujaku. Ne znam. No zamisli šta je sve moglo da prođe kroz glavu Eda Grejsona. Mesecima je dolazio na svako saslušanje, govorio za medije, predstavljao žrtve, tražio da Den Merser bude kažnjen." "A onda otkrije kako je ubio pogrešnog tipa." "Tačno. Osim toga, zna kako njegov šurak Artur Limejn nikad neće izaći pred lice pravde. Čak i da ga nekako optuže, njemu bi to moglo razoriti porodicu." "Kakav bi to skandal bio", reče Voker. "Izložio bi porodicu svemu iz početka. Morao bi da prizna svetu kako je sve vreme grešio. I šta, umesto toga Grejson ga osakati?" "Da. Ne verujem da je imao dovoljno snage da opet nekog ubije. Naročito posle onoga što se dogodilo prvi put." "A voleo on to ili ne, ipak je ovo brat njegove žene." "Tačno." Vendi pogleda Mišel s druge strane stola. Sad je držala mobilni i


tiho pričala. Voker reče: "Priča se da je Grejsona ostavila žena. Povela je dete." "Možda zbog onoga što je učinio Denu." "Ili možda zato što joj je pucao u brata." "Tako je." Voker uzdahnu. "A kako da išta od ovoga dokažemo?" "Ne znam. Limejn verovatno neće progovoriti, ali možda biste vi mogli da ga pritegnete." "Čisto sumnjam. U njega je pucano po mraku. Nema očevidaca. A već znamo da je Grejson vraški dobar u potiranju dokaza." Sad su se ućutali. Mišel je prekinula vezu. Zapisala je još nešto i iscrtala velike dugačke strelice. Onda je stala, zagledala se u notes pa namrštila. Vendi je upita: "Šta je?" Mišel ponovo poče da piše. "Nisam još sigurna. Ali nešto ne štima u toj teoriji." "Šta?" "Možda to nije bitno, ali nekako mi se ne uklapa vremenski. Limejn je ustreljen dan pre Dena Mersera." Vendi zavibrira telefon. Poziv. Ona proveri broj na ekranu. Bio je Vin. "Moram da idem", reče Vokeru. "Imam drugi poziv." "Izvini zbog tona u početku." "Ne brini o tome." "I dalje hoću da te pozovem kad ovo prođe." Ona pokuša da se ne smeje. "Kad prođe", ponovi. Zatim prebaci na drugu vezu. "Halo?" "Na tvoj zahtev", poče Vin, "proverio sam prekid radnog odnosa Fila Ternbola." "Znaš li ko mu je smestio?" "Gde si?" "Kod kuće." "Dođi u moju kancelariju. Mislim da bi trebalo da vidiš ovo." VIN JE BIO BOGAT. Prebogat. Primer: "Vin" je skraćeno od Vindzor Horn Lokvud Treći. Kancelarije su mu na uglu Četrdeset šeste ulice i Avenije Park u


oblakoderu Lok-Horn. Sad sami procenite. Vendi je stala na parkiralištu zgrade Metlajf Otac joj je radio nedaleko odatle. Razmišljala je o njemu, o tome kako je uvek zavrtao rukave do lakata, a to je bilo dvostruko simbolično uvek je bio spreman da se baci na posao i nikad nije hteo da neko pomisli kako je u upravi. Otac joj je imao neverovatne podlaktice. Zbog njih se osećala bezbedno. Iako je umro pre više godina, želela je da se sruši u njegovo veliko naručje i da čuje kako joj kaže da će sve biti u redu. Da li ikad prerastemo tu potrebu? Džon je isto tako na nju uticao osećala se bezbedno. Možda to nije feministički ovo toplo osećanje sigurnosti koja proističe od muškarca ali tako je. Ćale je sjajan, ali to nije njegov posao. Čarli, pa Čarli će uvek biti njen mališan i njen posao će uvek biti da brine o njemu, a ne obrnuto. I jedan i drugi muškarac koji su joj pomagali da se oseća bezbedno sad su mrtvi. Oni je nikad nisu izneverili, ali sad, sa svom ovom mukom koja se nadvila nad nju, neki sićušni glas joj je šaputao da nije ona možda izneverila njih. Vin je preselio svoju kancelariju sprat niže. Lift se zaustavio i otvorio pred znakom Predstavništvo MB. Na prijavnici joj je službenica prodornim piskavim glasom rekla: "Dobro došli, gospođice Tajns." Vendi se umalo nije vratila u lift. Službenica je bila veličine fudbalskog linijskog igrača. Bila je utegnuta u kao ugalj crn kombinezon, u nekoj košmarnoj verziji Adrijane Barbo u Trci Kenonbola. Šminka joj je izgledala kao da je nabacana lopatom za sneg. "Uh, ćao." Tad se pojavi jedna Azijka u belom kostimu šivenom po meri. Na tren te dve žene stajahu jedna uz drugu pa Vendi nevoljno pomisli na kuglu koja samo što nije oborila čunj. Azijka reče: "Gospodin Lokvud vas čeka." Vendi pođe za njom hodnikom. Žena otvori vrata kancelarije i reče: "Gospođica Tajns je stigla." Vin ustade od pisaćeg stola. Bio je izuzetno zgodan muškarac. Iako nije bio njen tip, s onim plavim uvojcima, gotovo tananim crtama lica i lepotanskim izgledom, ipak je u njemu bilo pritajene snage, u plavim očima ledeni pogled i u preterano mirnom telu opruga što svakog


trena može da ga baci u smrtonosni napad. Vin se obrati Azijki. "Hvala ti, Mi. Da li bi bila ljubazna da kažeš gospodinu Bariju da smo spremni?" "Svakako." Mi ode. Vin priđe Vendi i poljubi je u obraz. Pritom napravi zadršku, onaj nezgodni zastoj. Pre šest meseci njih dvoje su vodili ljubav i bilo je više nego predivno, bez obzira na to što lepotani nisu bili njen tip. "Izgledaš da ti pamet stane." "Hvala. Ne osećam se tako." "Koliko shvatam, prolaziš kroz težak period." "Prolazim." Vin sede i raširi ruke. "Spreman sam da ti pružim utehu i podršku." "A pod utehom i podrškom podrazumevaš...?" Vin zaigra obrvama. "Coitus koji nije interruptus" Ona zadivljeno odmahnu glavom. "Izabrao si najgore vreme da mi se nabacuješ." "Tako nešto ne postoji. Ali razumem te. Jesi li za brendi?" "Ne hvala." "Neće ti smetati da ja uzmem?" "Kako god hoćeš." Vin je imao starinski globus koji se otvara i u njemu je stajala kristalna boca. Pisaći sto mu je bio od debelog trešnjevog drveta. Po kancelariji je bilo slika s muškarcima u lovu i jedan debeli istočnjački tepih. U jednom uglu je bila veštačka trava za golf. Na zidu je visio i ogromni televizor. "Ispričaj mi šta se to događa", reče Vin. "Mogu li da ne pričam o tome? Samo treba da saznam ko je smestio Filu Ternbolu." "Svakako." Vrata kancelarije se otvoriše. Mi uvede starijeg čoveka s leptirmašnom. "A", reče Vin. "Ridli, hvala ti što si došao. Vendi Tajns, upoznaj Ridlija Berija. Gospodin Beri je suosnivač Beri braders trasta, bivši poslodavac tvog gospodina Ternbola." "Drago mi je što smo se upoznali, Vendi." Svi posedaše. Na Vinovom stolu nije bilo ničeg do visoke hrpe nekakvih fascikli. "Pre nego što počnemo", reče Vin, "gospodin Beri i


ja treba od tebe da dobijemo potvrdu kako ništa od onoga što budemo pričali neće izaći iz ove prostorije." "Vine, ja sam novinarka." "Onda ti je svakako poznata reč: 'nezvanično'." "Dobro. Ovo je nezvanično." "A kao prijatelj", nastavi Vin, "tražim tvoju reč da nikome nećeš otkriti ništa što kažemo." Ona pogleda Ridlija Berija pa polako vrati pogled na Vina. "Imate moju reč." "Lepo." Vin pogleda Ridlija Berija. Gospodin Beri klimnu glavom. Vin stavi ruku na onu hrpu. "Ovo je dokumentacija o gospodinu Filu Ternbolu. Kao što znaš, on je bio finansijski savetnik pri Beri braders trastu." "Da, znam." "Nekoliko sati sam ih pročešljavao. Nisam žurio. Osim toga, pregledao sam kompjutersku trgovinu koju je vodio gospodin Ternbol. Proučio sam mu trgovačke obrasce, prodaju i kupovinu sve što je ušlo i izašlo ako tako hoćeš. Zato što te veoma cenim, Vendi, i poštujem tvoju inteligenciju, prilježno sam i do tančina prošao njegovu radnu istoriju imajući sve vreme u vidu to da je možda neko podmetnuo Filu Ternbolu." Vin je pogleda u oči, a Vendi oseti jezu. "Fil Ternbol nije ukrao dva miliona dolara. Moja procena je da je ta cifra bliža trojci. Ukratko, nema sumnje. Htela si da znaš kako je Ternbolu podmetnuto. E pa, nije. Fil Ternbol je počeo s prevarom najmanje pre pet godina." Vendi zavrte glavom. "Možda nije on. Nije radio u praznom prostoru, zar ne? Imao je partnere i asistenta. Možda je neko od njih..." I dalje je gledajući u oči, Vin podiže daljinski upravljač i pritisnu taster. Televizor se uključi. "Gospodin Beri je bio tako ljubazan da mi dozvoli da pregledam bezbednosne trake." Televizijski ekran je zasijao i na njemu se pojavila neka kancelarija. Kamera je postavljena visoko i snimala odozgo. Fil Ternbol je ubacivao dokumenta u aparat za sečenje papira. "Ovde tvoj gospodin Ternbol uništava izvode svog klijenta koje je trebalo da mu pošalje."


Vin opet dotaknu daljinski. Slika na ekranu se promeni. Sad je Fil za pisaćim stolom. Ustao je pa prišao štampaču. "Ovde gospodin Ternbol štampa lažne izvode koje će kasnije poslati poštom. Vendi, ovo ide u nedogled. No sumnje nema. Fil Ternbol je pokrao svoje klijente i gospodina Berija." Vendi se zavali. Okrenu se Ridliju Beriju. "Ako je Fil već tako veliki lopov, zašto nije uhapšen?" Nakratko niko ništa ne reče. Ridli Beri pogleda Vina. Vin mu klimnu glavom. "Samo napred. Ona neće pričati." Beri se nakašlja i popravi leptir-mašnu. Bio je to sitan, spečen čovek, kakve neki zovu dragim ili slatkim čičicama. "Moj brat Stenli i ja osnovali smo Beri braders trast pre više od četrdeset godina", poče on. "Radili smo rame uz rame trideset sedam godina. U istoj kancelariji. Stolovi su nam stajali jedan naspram drugog. Svakog radnog dana. Nas dvojica smo uspeli da izgradimo posao s bruto početnim kapitalom koji prelazi milijardu dolara. Zaposlili smo preko dve stotine ljudi. Firma se zove po nama. Tu odgovornost shvatam vrlo ozbiljno pogotovo sad kad mi brata više nema." On stade i pogleda na sat. "Gospodine Beri?" "Da." "Sve je to vrlo lepo i krasno, ali zbog čega Fil Ternbol nije gonjen ako vas je pokrao?" "Nije krao od mene. Krao je od svojih klijenata. I mojih." "Svejedno." "Ne, nije svejedno. U pitanju je mnogo više od značenja reči. No dozvolite da vam na to pitanje odgovorim na dva načina. Dozvolite da odgovorim prvo kao hladni biznismen a onda kao starac koji veruje da je odgovoran za dobrobit svojih klijenata. Hladni biznismen: U okruženju nastalom posle Mejdofove prevare, šta mislite da bi se dogodilo s Beri braders trastom kad bi se obelodanilo da je jedan od naših vrhunskih finansijskih savetnika igrao Poncijevu šemu?" Odgovor je bio očigledan pa se Vendi zapitala kako to odmah nije uvidela. Čudno. Fil je to pitanje upotrebio u svoju korist, zar ne? Koristio ga je kao dokaz da mu je smešteno "Zašto me nisu uhapsili?" "S druge strane", nastavi on, "starac oseća odgovornost za one koji su njemu i njegovoj kompaniji poklonili poverenje. Zato ću sam


proveriti sve račune. Obeštetiću klijente ličnim sredstvima. Ukratko, preuzeću udar. Pokradeni klijenti će biti u potpunosti namireni." "I ništa neće znati", reče Vendi. "Da." Zbog toga ju je Vin zakleo na ćutanje. Ona se zavali i najednom joj se složi još delića zagonetke. Još mnogo delića. Sad je znala. Znala je skoro sve, možda i sve. "Još nešto?", upita Vin. "Kako ste ga uhvatili?", upita ona. Ridli Beri se promeškolji. "Poncijeva šema se ne može dugo održavati." "Ne, shvatam. No šta vas je navelo da počnete da ga proveravate?" "Pre dve godine sam unajmio firmu da prouči prošlost svih naših službenika. To je rutinski, ništa više, ali nam je privukla pažnju praznina u ličnom dosijeu Fila Ternbola." "Kakva praznina?" "Fil je lagao u biografiji." "O čemu?" "O obrazovanju. Rekao je da je diplomirao na Univerzitetu Prinston. To nije istina."


TRIDESET PETO POGLAVLJE SAD JE ZAISTA ZNALA. Vendi pozva Fila na mobilni telefon. Opet joj nije odgovorio. Pokušala je na kuću. Ništa. Na putu od Vinove kancelarije zaustavila se kod Filove kuće u Inglvudu. Tamo nije bilo nikog. Proverila je u Starbaksu. Klub očeva se razišao. Predomišljala se da li da pozove Vokera ili možda pre Frenka Tremonta. On je vodio slučaj Hejli Makvejd. Velika je verovatnoća da Den Merser nije ubio Hejli. Sad je pomislila kako možda zna ko jeste, ali to je bilo još samo nagađanje. Nešto ranije, kad je Ridli Beri otišao, Vendi je sve još jednom pretresla s Vinom. Za to je imala dva razloga. Prvi je taj što je htela inteligentno i nepristrasno uho i mišljenje. Vin može da pruži i jedno i drugo. Ali drugi je to što je želela da još neko sazna ono što ona zna, kao izvesnu podršku da zaštiti i informaciju i sebe. Kad je završila, Vin je otvorio donju fioku stola. Izvukao je nekoliko pištolja i ponudio joj da izabere jedan. Ona je odbila. Čarli i Ćale i dalje nisu bili kod kuće. U njoj je vladala tišina. Pomislila je kako će biti iduće godine kad Čarli ode na koledž, a kuća uvek bude tiha. To joj se nije dopalo pomisao da bude sama u takvoj kući. Možda je vreme da pređe u manju. Grlo joj je presušilo. Popila je punu čašu vode i opet je napunila. Pošla je gore, sela i uključila računar. Mogla bi odmah da proveri svoju teoriju. Sad je išla obrnutim redom skandala u Prinstonu; Stiv Mičano, Farli Parks, Den Merser, Fil Ternbol. Sve joj je sad imalo smisla. Zatim je ukucala svoje ime i pročitala izveštaje o svom "seksualno nepriličnom" ponašanju, pa zavrtela glavom. Plakalo joj se, ne zbog sebe, već zbog svih njih. Zar je sve zaista počelo od studentskog sakupljačkog lova? "Vendi?" Trebalo bi da se uplašila, ali nije. Ovo je samo potvrdilo sve što je znala. Okrenula se. Fil Ternbol je stajao na njenim vratima.


"I drugi ljudi znaju", reče mu ona. Fil se nasmeši. Lice mu se sijalo od previše pića. "Misliš da hoću da te povredim?" "Zar već nisi?" "To je valjda tačno. Ali nisam zato ovde." "Kako si ušao?" "Garaža je bila otvorena." Čarli i njegov prokleti bicikl. Nije bila sigurna šta bi trebalo da uradi. Mogla bi da se trudi da bude fina, da krišom ukuca 911 ili tako nešto. Mogla bi da pokuša da pošalje mejl, nekakav elektronski SOS. "Ne boj se", reče on. "Neće ti smetati ako onda pozovem prijatelja?" "Voleo bih da ga ne zoveš." "A ako uporno hoću?" Fil izvadi pištolj. "Nemam nameru da te povredim." Vendi se sledi. Kad se pojavi pištolj, to je jedino što vidite. Ona proguta knedlu, pokuša da bude snažna. "Hej, File?" "Šta?" "Ništa bolje ne dokazuje da ne želiš nekog da povrediš od mahanja pištoljem." "Treba da razgovaramo", reče Fil, "Samo ne znam odakle da počnem." "Kako bi bilo da počneš od onoga kad si ugledao krhotine ogledala u oko Kristi Stokvel?" "Baš si se potrudila da saznaš, Vendi." Ona ništa ne reče. "I u pravu si. Tako je sve počelo." On uzdahnu. Pištolj je držao uz butinu. "Znaš šta se dogodilo, zar ne? Krio sam se i onda je Krista Stokvel vrisnula. Potrčao sam ka vratima, ali me je saplela i uhvatila za nogu. Nisam hteo da je povredim. Samo sam pokušavao da se oslobodim i uspaničio sam se." "U dekanovoj kući si bio zbog sakupljačkog lova?" "Svi smo bili." "A ti si preuzeo krivicu na sebe." Na tren Fil sasvim izgubljen pogleda u prazno. Ona pomisli da potrči. Nije držao pištolj uperen u nju. Ovo joj je najbolja prilika. Ali se ipak ne pomeri. Samo je sedela dok on konačno nije rekao. "Da, to je


istina." "Zašto?" "Tad mi se to činilo ispravno. Znaš, na fakultet sam došao sa svim mogućim prednostima. Bogatstvom, porodičnim imenom, obrazovanjem u pripremnoj školi. Ostali su se borili i dovijali. Ja sam prirodno došao. Bili su mi drugovi. Osim toga, ja sam u svakom slučaju već zapao u nevolju zašto bih i njih povukao sa sobom?" "Vredno divljenja", reče Vendi. "Naravno, nisam znao u kolikoj sam nevolji. U kući je bilo mračno. Mislio sam da je Krista vrištala samo iz straha. Kad sam priznao, nisam imao pojma da je tako teško povređena." On nakrivi glavu udesno. "Volim da mislim kako bih svejedno učinio isto. To jest, primio udarac umesto mojih drugova. Uistinu ne znam." Ona pokuša da neprimetno pogleda na kompjuter, da vidi ima li nečeg što bi mogla da klikne i potraži pomoć. "I šta je onda bilo?" "Već znaš, zar ne?" "Izbacili su te." "Da." "A tvoji roditelji su platili ćutanje Kriste Stokvel." "Moji roditelji su bili zgroženi. A možda sam, ne znam, možda sam očekivao da će biti. Platili su moj dug i rekli mi da odem. Porodični biznis su preneli na mog brata. Izbacili su me. No možda je i to bilo dobro." "Osećao si se slobodnim", reče Vendi. "Da." "Sad si bio kao tvoji cimeri. Momci kojima si se divio." On se osmehnu. "Tačno tako. I tako sam se, kao i oni, borio i dovijao. Odbijao sam svaku pomoć. Dobio sam posao u Beri bradersu. Sastavio sam spisak klijenata, naporno radio da bi svi bili zadovoljni. Venčao sam se sa Šeri, fenomenalnom ženom u svakom pogledu. Zasnovali smo porodicu. Divna deca, lepa kuća. I sve sam postigao sam. Bez nepotizma, bez pomoći..." Glas mu zamre. On se nasmeši. "Šta je?" "Ti, Vendi." "Šta je sa mnom?" "Evo nas, ti i ja. Ja imam pištolj. Pričam ti sva svoja zlodela. Ti mi


postavljaš pitanja da dobiješ na vremenu, nadaš se da će policija stići u tren oka." Ona ništa ne reče. "Ali, Vendi, nisam ovde sebe radi. Ovde sam zbog tebe." Ona ga pogleda u lice i odjednom, uprkos pištolju i situaciji, oseti da se ne plaši. "Kako to?", upita ga. "Videćeš." "Pre bih..." "Hoćeš odgovore, zar ne?" "Valjda." "No gde sam stao?" "Oženjen, posao, bez nepotizma." "Tačno, hvala ti. Rekla si da si upoznala Ridlija Berija?" "Jesam." "Fini starčić, je l' da? Vrlo prijatan. Izgleda pošteno. I jeste. I ja sam bio." On pogleda pištolj u ruci kao da mu se tu materijalizovao ni iz čega. "Niko ne počinje kao lopov. Kladim se da nije ni Berni Mejdof. Radiš najbolje što umeš za klijente. Ali ovo je surov svet. Napraviš loš korak. Izgubiš nešto novca. Ipak, znaš da ćeš ga povratiti. Zato prebaciš neki drugi novac na taj račun. Samo na dan, možda sedmicu. Kad dođe sledeća transakcija, ti ćeš ga nadoknaditi i još zaraditi. To nije krađa. Na kraju će tvom klijentu biti bolje. Počneš tako pomalo, jedva da pređeš granicu ali šta da radiš? Ako priznaš šta si uradio, upropašćen si. Dobićeš otkaz ili otići u zatvor. Pa kakav onda izbor imaš? Nastavljaš da zajmiš od jednog da platiš drugom i nadaš se da će nešto da se desi, da će ti se molitve uslišiti pa ćeš se dići." "Sve u svemu", reče Vendi, "potkradao si klijente?" "Jesam." "Sebi si odredio pristojnu platu?" "Da bih ostavljao dobar utisak." "Da", reče Vendi. "Shvatam." Fil se nasmeši. "Ti si u pravu, naravno. Ja ti samo iscrtavam okvir, pravičan ili ne. Je li ti Ridli kazao zbog čega su me zapravo proveravali?" Ona klimnu glavom. "Lagao si u biografiji." "Tako je. Ono veče u dekanovoj kući opet me je progonilo. Zbog nečeg što se dogodilo pre mnogo godina iznenada mi se čitav svet


raspao. Možeš li da zamisliš kako sam se osećao? Preuzeo sam krivicu od tih momaka, iako nisam ja stvarno bio kriv a sad, posle svih tih godina, ja i dalje ispaštam." "Kako to misliš da ti nisi bio kriv?" "Upravo kako sam rekao." "Bio si tamo. Šutnuo si Kristu Stokvel u lice." "Nije od toga počelo. Je li ti rekla za pepeljaru?" "Da. Ti si je bacio." "Ona ti je to rekla?" Vendi razmisli. Sama je to zaključila, ali je li Krista Stokvel zaista rekla da je to bio Fil? "Nisam je ja bacio", reče on. "Neko drugi je na nju bacio pepeljaru. Od toga se razbilo ogledalo." "Nisi znao ko je bacio?" On odmahnu glavom. "Svi ostali su to poricali. Na to sam mislio kad sam rekao da nisam ja kriv. I sad opet ništa nisam imao. Kad su moji roditelji čuli da sam otpušten, pa, to je bio poslednji udarac. Sasvim su me lišili nasledstva. Šeri i moja deca počeli su da me gledaju drugačije. Izgubio sam se. Pao sam na dno a sve zbog prokletog sakupljačkog lova. Zato sam krenuo kod starih cimera po pomoć. Farli i Stiv su mi rekli kako su zahvalni što sam prihvatio krivicu, ali šta oni sad tu mogu? Počeo sam da razmišljam kako nije trebalo jedino ja da prihvatim krivicu. Da smo istupili sva petorica, podelili bismo breme. Ne bih bio sam u tome. Fakultet bi bio blaži prema meni. I onda gledam u njih, moje nekadašnje drugare koji neće da mi pomognu, a sad im svima sjajno ide, svi su obezbeđeni i uspešni..." "I tako si", reče Vendi, "rešio da ih spustiš na zemlju." "Zameraš li mi? Jedino sam ja platio cenu za ono što se dogodilo, a sad sam u njihovim očima bio gotov. Otpisan. Kao da me nije vredelo spasavati. Porodica mi je bogata, rekli su. Traži od njih pomoć." Fil nije mogao da izbegne porodicu, pomisli Vendi njihovo bogatstvo, njihov položaj. Mogao je da se trudi da bude kao njegovi drugovi koji su se mučili, ali u njihovim očima nikad nije postao stvarno jedan od njih jer kad dogori do nokata, on jednostavno ne pripada siromašnima kao što oni ne pripadaju bogatima. "Od Kluba očeva si čuo za virusni marketing", reče ona. "Da."


"Tad je trebalo da shvatim. Ponovo sam sve pogledala. Farli je uništen. Stiv je uništen. Ja sam uništena. A o Denu je već bilo dovoljno na internetu. Ali o tebi, Pile, nije bilo ni reči o tvojim proneverama. Kako to? Ako je neko hteo svima da naudi, kako to da nije otvorio blog o tvom potkradanju kompanije? Zapravo za to niko i nije znao. Klubu očeva si rekao da si otpušten. Tek kad me je prijatelj Vin obavestio da su te otpustili zapravo zbog krađe dva miliona dolara, odjednom si progovorio o tome. A kad si saznao da sam u Prinstonu, čak si i to otkrio rekao si momcima da su te izbacili." "Sve je tačno", reče Fil. "Pa hajde da vidimo tvoje nameštaljke. Prvo si našao neku devojku da glumi Kajnu, Denovu tinejdžerku i Farlijevu kurvu." "Tako je." "Gde si je našao?" "Ona je tek kurva koju sam unajmio da odigra te dve uloge. Uopšte nije bilo teško. A što se tiče Stiva Mičana, misliš li da je teško podmetnuti lekove nekome u prtljažnik i navesti policiju da pogleda tamo ? A Den... " "Mene si iskoristio", reče Vendi. "Nije bilo ništa lično. Jedne večeri sam video tvoju televizijsku emisiju i pomislio: Opa, ima li boljeg načina da se nekom osvetiš?" "Kako si to izveo?" "Šta je tu bilo komplikovano, Vendi? Napisao sam prvo onaj mejl od trinaestogodišnje Ešli u čet-rumu Tinejdž-društvo. Zatim sam izigravao Dena u tom čet-rumu. Kad sam otišao da ga posetim, u kuću sam podmetnuo fotografije i laptop. Moja kurva se pretvarala da je Kajna, dete u nevolji. Kad si ti rekla mojoj internet ličnosti 'pedofilu Denu'", on napravi prstima navodnike, "da dođe u određeno vreme na određeno mesto, Kajna je prosto zamolila Dena da se nađe s njom u isto vreme i na istom mestu. Den se pojavio a tvoje kamere su snimile.. On slegnu ramenima. "Opa", reče ona. "Žao mi je što sam te umešao. A još mi je više žao što sam pokrenuo one glasine o tebi. Tu sam preterao. To je bila greška. Užasno se osećam zbog toga. Zato sam došao. Da ti nadoknadim nekako." Stalno je to ponavljao kako je ovde zbog nje. Počelo je već da je


izluđuje. "Znači sve si to ti uradio", reče ona, "sredio si sve momke iz puke osvete?" On spusti glavu. Njegov odgovor je iznenadi. "Ne." "Ne budi blag prema sebi, File. Sve si izgubio pa si odlučio da povučeš sa sobom i nevine." "Nevine?" Prvi put mu se u glasu oseti gnev. "Oni nisu nevini." "Misliš zbog onoga što su uradili te večeri u dekanovoj kući." "Ne, ne mislim na to. Mislim zato što su krivi." Vendi napravi grimasu. "Za šta su krivi?" "Zar ne shvataš? Farli je zaista spavao s kurvama. Oduvek je grozni ženskaroš. Svi su to znali. A Stiv je stvarno koristio položaj lekara da nelegalno prodaje i rastura lekove koji se dobijaju na recept. Pitaj policiju. Nisu mogli da ga uhvate, ali znali su. Vidiš, nisam im smestio. Samo sam ih razotkrio." Sad nasta tišina, dubok muk, i Vendi oseti da se trese. Sad su stigli do onog glavnog. On je čekao znajući da će ga podstaći. "A šta je bilo s Denom?", upita ga Vendi. On poče čudno da diše. Pokuša da se umiri, ali sad ga je skolila prošlost. "Vendi, zato sam ovde," "Ne razumem. Upravo si mi rekao da je Farli ženskaroš a da Stiv diluje lekove." "Da." "Zato te logično pitam je li Den Merser zaista bio pedofil?" "Hoćeš li istinu?" "Ne, File, posle svega želim da me lažeš. Jesi li mu smestio kako bi izašao pred lice pravde?" "S Denom", poče on polako, "imam utisak da ništa nije išlo po planu." "Molim te prestani sa zagonetkama. Je li bio pedofil ili nije?" On pogleda ulevo pa dozva nešto u sebi. "Ne znam." Taj odgovor nije očekivala. "Kako to ne znaš?" "Kad sam mu smestio, mislio sam da nije. Ali sad više ne znam." Od toga joj se zavrte u glavi. "Šta, kog đavola, to znači?" "Rekao sam ti da sam išao kod Farlija pa kod Stiva", nastavi on. "I da oni nisu bili zainteresovani da mi pomognu." "Da." "Onda sam otišao kod Dena." Fil podiže pištolj pa ga prebaci u


drugu ruku. "Kako je on reagovao?" "Sedeli smo u njegovoj usranoj kući. Mislim, nisam znao zašto sam uopšte i probao kod njega. Šta je on mogao da uradi? Uopšte nije imao novca. Radio je sa sirotinjom. I tako me Den pita hoću li pivo. Uzeo sam. Onda sam mu ispričao šta mi se dogodilo. Slušao me je sa saosećanjem. Kad sam završio, Den me je pogledao u oči i rekao kako mu je drago što sam svratio. Zašto, pitao sam ga. Ispričao mi je kako je svih tih godina posećivao Kristu Stokvel. Bio sam zapanjen. A onda mi je konačno rekao istinu." Vendi sad shvati šta je Krista Stokvel prećutala. "Šta vam je Den rekao kad je prvi put došao?" "To ostaje između njega i mene.'" Vendi pogleda Fila. "Den je bacio pepeljaru." Fil klimnu glavom. "Video je da sam se sakrio iza kreveta. Ostali Farli, Stiv i Kelvin oni su se već iskrali. Bili su na pola stepeništa kad je Krista Stokvel pružila ruku ka onom prekidaču. Den je hteo samo da joj odvrati pažnju. Da mi omogući da pobegnem. Zato je bacio pepeljaru." "A njom je smrskao ogledalo njoj u lice." "Da." Ona zamisli taj prizor. Zamisli Dena kako priznaje i Kristu kako prosto prihvata to. Ipak su bili samo klinci u sakupljačkom lovu. Zar je tako lako oprostiti? Za Kristu možda i jeste. "I sve te godine", reče Vendi, "ti nisi znao." "Nisam znao. Den je slagao. Pokušao je da mi objasni zbog čega je lagao. Bio je siromašno dete, rekao je. Imao je stipendiju i plašio se. Meni to ionako ne bi pomoglo. A njega bi uništilo - čemu onda?" "Zato je ćutao." "Kao i ostali, računao je da imam novca. Imam porodicu i veze. Mogu da potplatim Kristu Stokvel. Dakle, vidiš, Vendi, Den nije bio baš nevin. U stvari, unekoliko je bio najkrivlji." Ona razmisli o tome, o besu koji mora da je Fil osetio kad je čuo da je platio za zločin koji je počinio Den. "Ali nije zlostavljao decu, zar ne?" Fil promisli. "Mislim da nije. Bar sam u početku to mislio." Ona pokuša da shvati, da uhvati smisao u tome. A onda se seti Hejli


Makvejd. "Gospode, File. Šta si to uradio?" "Oni momci su u pravu. Gotov sam. Šta god da je ostalo od mene onog dobrog čega je bilo više nema. To osveta učini od tebe. Ona ti pojede dušu. Nisam smeo da otvorim ta vrata." Vendi nije znala o kojim vratima priča o vratima dekanove kuće pre mnogo godina ili vratima mržnje zbog koje je žudeo za osvetom. Vendi se seti šta je Krista Stokvel rekla o mržnji, kako te držanje za nju natera da ostaviš sve drugo. No oni još nisu gotovi. Ostalo je još pitanje Hejli Makvejd. "A kad je Den pušten", poče Vendi, "mislim, kad ga je sud oslobodio..." Sledio ju je osmeh na njegovom licu. "Nastavi, Vendi." Ali ona nije mogla. Pokušala je da prati tu nit, ah najednom ništa više nije imalo smisla. "Pitaš se o Hejli Makvejd, zar ne? Zanima te kako se ona tu uklapa?" Vendi ne uspe da progovori. "Hajde, Vendi. Reci ono što si nameravala." No ona je sad videla da to nema smisla. Njegov izraz lica je postao mirniji, skoro pribran. "Povredio sam ih. Jesam li prekršio zakon? U to čak i nisam siguran. Unajmio sam devojku da laže o Farliju i odigra ulogu za Dena. Je li to zločin? Možda prekršaj. Pretvarao sam se da sam neko drugi u čet-rumu ali zar ti to ne radiš stalno? Rekla si da je sud oslobodio Dena. To je tačno, ali šta onda? Nisam se trudio da ih pošaljem na robiju. Samo sam hteo da pate. I propatili su, zar ne?" On pričeka da se složi s njim. Vendi uspe tek da klimne glavom. "Pa zašto bih mu onda smeštao ubistvo?" "Ne znam", promuca ona. Fil se naže napred i prošaputa. "Nisam." Vendi više nije mogla da diše. Trudila se da uspori, da promisli, da nekako načini korak unazad. Hejli Makvejd je ubijena tri meseca pre nego što je nađena. Zašto? Je li Vendi mislila da ju je Fil ubio za slučaj da se Den izvuče pa da ipak može da ga sredi? Da li to ima smisla? "Vendi, ja sam otac. Ne bih mogao da ubijem tinejdžerku. Ne bih mogao nikoga da ubijem."


Ona shvati kako je ogroman korak od virusnog blaćenja do ubistva, između osvete nekadašnjim cimerima i ubistva tinejdžerke. Ona polako shvati istinu i utrnu od nje. "Ti nisi mogao da podmetneš ajfon u njegovu sobu", reče ona polako. "Nisi znao gde je odseo." U glavi nije prestajalo da joj se vrti. Pokuša da se usredsredi, da napravi sled u mislima, ali odgovor je bio sad sasvim očigledan. "Nisi mogao da budeš ti." "Tako je, Vendi." On se osmehnu a na licu mu je opet vladao mir. "Zato sam ovde. Sećaš li se? Rekao sam ti da sam došao radi tebe, a ne sebe. Ovo je moj poslednji poklon tebi." "Kakav poklon? Ne razumem. Kako je onaj ajfon dospeo u Denovu sobu?" "Vendi, znaš odgovor. Brineš da nisi upropastila nevinog čoveka. Ali nisi. Postoji jedno jedino objašnjenje otkud telefon u njegovoj sobi: Den ga je imao sve vreme." Ona ga pogleda. "Den je ubio Hejli?" "Naravno", reče on. Ona ne uspe da se mrdne, da dahne. "Sad sve znaš, Vendi. Slobodna si. Žao mi je zbog svega. Ne znam da li to nadoknađuje ono što sam ti uradio, ali moraće. Kao što rekoh na početku, zato sam ovde da ti pomognem." Fil Ternbol tad podiže pištolj. Sklopi oči skoro smireno. "Reci Šeri da mi je žao", reče. Vendi podiže ruke, povika mu da stane, krenu k njemu. Ali bila je predaleko. On namesti cev pod bradu i povuče okidač.


TRIDESET ŠESTO POGLAVLJE Pet dana kasnije POLICIJA JE SVE RAŠČISTILA. Došli su i Voker i Tremont da je obiđu i čuju njenu priču. Trudila se da iznese sve pojedinosti koje je mogla. I mediji su se poprilično zainteresovali. Farli Parks je izdao izjavu osuđujući one koji su "požurili da mu presude", ali se nije ponovo kandidovao. Doktor Stiv Mičano je odbio intervjue i najavio da se više neće baviti medicinom zbog "prelaska na drugačija interesovanja". Fil Ternbol je bio u pravu što se njih tiče. Život je brzo postao nazovinormalan. NTC je povukao sve sumnje u Vendino seksualno zastranjivanje, ali joj je na poslu bilo nesnosno. Vik Garet nije mogao da joj pogleda u oči. Sve zadatke joj je davao preko lične sekretarice Mejvis. Ti zadaci su bili sve same gluposti. Ako se to ne bude promenilo, moraće da zauzme agresivniji stav. Samo neće još. Ćale je najavio da će za vikend put pod noge. Ostao je da se uveri kako su Vendi i Čarli dobro, ali kako je sam naglasio, on je "lutalica, kamen koji se kotrlja". Nije mu prijalo da sedi na jednom mestu. Vendi je to razumela, mada sam bog zna kako će joj nedostajati. Za divno čudo, iako su na poslu prihvatili da su glasine s interneta o njoj neistinite, njeni sugrađani u Kaseltonu nisu. Pretvarali su se da je ne vide u supermarketu. Majke su se držale podalje pred školom kad dođu po decu. Petog dana, dva sata pre nego što je trebalo da krene na sastanak komiteta za odnose s javnošću u okviru Projekta Matura, telefonirala joj je Mili Hanover. "Radi dece bih ti predložila da se povučeš iz svih komiteta." "Radi dece", odvrati joj Vendi, "predložila bih ti da se nosiš." Tresnula je slušalicu. Iza leda je začula pljeskanje. Bio je to Čarli. "Vrlo dobro, mama." "Ta žena je tako ograničena." Čarli se nasmeja. "Sećaš se kad sam ti rekao kako hoću da


preskočim zdravstveno jer smo zbog njega još neobuzdaniji?" "Sećam se." "Kasi Hanover opravdano izostaje jer se njena majka plaši da joj to ne iskvari moral. Smešno je što nju svi zovu Desna Ruka Hanover. Hoću da kažem, devojka je prava fufa." Vendi se okrenu i pogleda svog mršavog sina kako prilazi računaru. Seo je i počeo da kuca očiju prikovanih za ekran. "Kad smo već kod pravih fufa", poče Vendi. On diže pogled. "Ha?" "O meni se šire neke priče. Stavljene su na blogove." "Mama?" "Da?" "Misliš da ja živim u pećini?" "Video si ih?" "Naravno." "Zašto mi ništa nisi rekao?" Čarli slegnu ramenima i nastavi da kuca. "Hoću da znaš kako to nije istina." "Misliš, ne spavaš sa svima da bi napredovala?" "Ne pravi se mnogo pametan." On uzdahnu. "Mama, znam da to nije istina. U redu? Ne moraš to da mi govoriš." Ona s mukom zadrža suze. "Da li te drugovi gnjave zbog toga?" "Ne", reče on. A onda: "Pa, dobro, Klark i Džejms bi da znaju ložiš li se na mlađe." Ona se namršti. "Šalim se", reče on. "Ta ti je dobra." "Opusti se." On produži s kuckanjem. Vendi krenu iz sobe da ga ostavi na miru. Da je izašla tad, sve bi bilo gotovo. Imali su sve odgovore. Fil je smestio prijateljima. Den je pukao i ubio Hejli. Nezgodno je što nisu našli motiv, ali ponekad je život takav. No ona nije izašla iz sobe. Bila je premorena i usamljena pa je pitala sina; "Šta radiš?" "Na Fejsbuku sam." Tad se ona seti svog lažnog profila, onog pod imenom Šeron Hejt,


koju je Kirbi Senet "prihvatio za prijatelja". "Šta je to red bul zabava?", upita ona. Čarli prestade da kuca. "Gde si čula za to?" Vendi ga podseti kako je pomoću lažnog profila stupila u vezu s Kirbijem Senetom. "Kirbi je pozvao 'Šeron' na red bul zabavu." "Pokaži mi", reče on. Čarli se odjavi i ustade od kompjutera. Vendi sede, prijavi se kao "Šeron Hejt". Bez muke se seti lozinke ("Čarli") pa uđe. Nađe poziv pa ga pokaza Čarliju. "Trulo", reče Čarli. "Šta?" "Znaš kako u školi postoje ona pravila o nultoj toleranciji?" "Znam." "Direktor Zeker je u tome pravi nacista. Mislim, ako nekog vide da pije, taj ne može da igra ni u jednom timu, ne učestvuje u nastupima Novajlija, prijave ga ljudima koji odlučuju o prijemu na koledž, sve redom." "Da, znam." "A znaš i da su tinejdžeri kreteni pa na mreže kao što je Fejsbuk stavljaju slike kako piju?" "Da." "E pa, onda je nekom pala na pamet ideja da redbuluju slike." "Redbuluju?" "Aha. Recimo odeš na žurku i piješ bad iz konzerve, a pošto si gubitnik s malo samopouzdanja, pomisliš: Opa, baš sam kul, hoću da svi vide kako sam kul. Tražiš da te neko slika s badom pa sliku staviš na internet da se pokažeš svojim trulim drugarima. Ali šta ako direktor Zeker ili njegovi trećerajhovski sledbenici nalete na nju? Onda si propao. I šta radiš? U Fotošopu staviš red bul preko konzerve piva." "Šta kažeš?" "Baš to. Kad bolje razmisliš ima smisla. Evo." On se naže preko nje i kliknu mišem. Pojavi se gomila slika Kirbija Seneta. On kliknu neke od njih. "Vidiš? Pogledaj koliko puta su on, njegovi ortaci i njihove gadure pili red bul." "Ne zovi ih gadure." "Kako god."


Vendi poče sama da klikće po njima. "Čarli?" "Da." "Jesi li ti bio na nekoj red bul zabavi?" "Odredište: Gubitnikovac." "Znači li to ne?" "To znači ne." Ona ga pogleda. "Jesi li bio na nekoj zabavi gde se pije alkohol?" Čarli protrlja bradu. "Jesam." "Jesi li pio?" "Jednom." Ona se vrati kompjuteru, nastavi da klikće i posmatra Kirbija Seneta i njegovo zajapureno društvo s konzervama red bula. Na nekim slikama se videlo da su obrađene u Fotošopu. Konzerva red bula bila je prevelika ili premala ili je prelazila preko prstiju, bila malo ukrivo. "Kad?", upita ona. "Mama, u redu je. Bilo je samo jednom. U drugom razredu." Taman je razmišljala dokle da ide u ovom razgovoru kad je ugledala sliku koja je sve promenila. Kirbi Senet je sedeo napred u sredini. Iza njega su bile dve devojke, obe leđima okrenute aparatu. Kirbi se široko osmehivao. U desnoj ruci je držao red bul. Na sebi je imao majicu Njujork niksa i crni kačket. No pažnju joj je privukao i naterao je da zastane i bolje zagleda kauč na kojem je sedeo. Jarkožut s plavim cvetovima. Vendi je već negde videla taj kauč. Fotografija sama po sebi ništa joj ne bi značila. Ali sad se setila poslednjih reči Fila Ternbola o tome kako joj je doneo "poklon", pa da neće više sebe da krivi što je namestila nevinom čoveku. Fil Ternbol je verovao u to, a i Vendi je pokušala da poveruje. U tome je stvar. Ona je slobodna. Den je ubica. Nije namestila igru nevinom čoveku. Zapravo je sredila ubicu. Kako onda to nije sasvim prihvatila? Poslednjih nekoliko dana pustila je da joj se uspava ona intuicija s početka, što joj je govorila da se ogrešila o Dena Mersera, što joj je kuckala u podsvesti od trenutka kad je on otvorio ona crvena vrata i ušao u kuću-klopku. No ona je uvek tinjala.


TRIDESET SEDMO POGLAVLJE PRED KUĆOM VILEROVIH stajao je kamion za selidbe. Pred ulaznim vratima kuće postavljena je rampa. Dvojica ljudi s tamnim rukavicama i kožnim pojasima dizača tegova spuštali su sekreter niz rampu i jedan je sve vreme ponavljao: "Polako, polako", kao neku mantru. U dvorištu je i dalje stajala tabla NA PRODAJU. Pod njom nije visilo ZAKLJUČEN UGOVOR. Vendi pusti da pronesu sekreter pa se pope uz rampu, proturi glavu na vrata i viknu: "Ima li koga?" "Hej." Džena naiđe iz dnevne sobe. I ona je imala rukavice. Bila je u farmerkama. Preko bele majice nosila je ogromnu flanelsku košulju. Zavrnula je rukave na njoj, ali joj je i dalje bila prevelika. Verovatno je muževljeva, pomisli Vendi. Kad si klinka, možeš da nosiš očevu staru svečanu košulju kao kecelju. Kad odrasteš, nosiš muževljevu kad radiš po kući, a katkad i samo da bi osećala njegovu blizinu. Vendi je isto to radila, volela je miris svog čoveka na odeći. "Jeste li našli kupca?", upita Vendi. "Još nismo." Džena je kosu vezala, ali joj se izvuklo nekoliko pramenova. Ona ih zadenu za uho. "Noel sledeće nedelje počinje da radi u Sinsinatiju." "Baš brzo." "Da." "Mora da je odmah počeo da traži taj posao." Džena zastade. "Pretpostavljam." "Zbog stigme branitelja pedofila?" "Tako je." Džena se podboči. "Šta je bilo, Vendi?" "Jesi li nekad bila u Fredijevim deluks luksuznim apartmanima u Njuarku?" "U Fredijevom čemu?" "To je bedni motel usred Njuarka. Jesi li bila tamo?" "Ne, naravno da nisam." "Čudno. Pokazala sam tvoju sliku recepcioneru. On kaže da te je


video tamo onog dana kad je Den ubijen. Zapravo, od njega si tražila ključ Denove sobe." Vendi je ovo delimično blefirala. Recepcioner je zaista prepoznao Dženu Viler i rekao da je bila tamo u poslednje dve nedelje, ali nije znao tačno kada. Uz to je upamtio kako joj je dao ključ ne postavljajući nikakva pitanja kad se kod Fredija pojavi žena finog izgleda, nikad joj ne tražiš legitimaciju no nije se sećao od koje sobe. "Mora da je pogrešio", reče Džena. "Mislim da nije. Što je još važnije, kad budem rekla policiji, ni oni neće tako misliti." Dve žene su stajale tako licem u lice i zurile jedna u drugu. "Vidiš, to je promaklo Filu Ternbolu", reče Vendi. "Pretpostavljam da si čula za njegovo samoubistvo?" "Jesam." "Mislio je da je Den ubio Hejli jer po njemu nije bilo drugih sumnjivih. Den se krio u tom motelu. Niko nije znao gde je, znači, niko nije mogao da mu podmetne Hejlin ajfon. Zaboravio je tebe, Džena. A i ja sam." Džena skinu kožne rukavice. "To ništa ne znači." "A šta misliš onda o ovome?" Vendi joj pruži sliku Kirbija Seneta. Iza njih dve bio je jarkožuti kauč s plavim cvetovima uvijen u najlon, spreman da ga utovare za Sinsinati. Džena je nešto duže gledala sliku. "Da li ti je ćerka pričala šta je to redbulovanje?" Džena joj vrati sliku. "To i dalje ništa ne dokazuje." "Još kako dokazuje. Jer sad znamo istinu, zar ne? Čim ovo saopštim policiji, oni će jače pritisnuti klince. Nabaviće neobrađene slike. Znam da je Kirbi bio ovde. On i Hejli su se žestoko posvađali i raskinuli. Kad sam ga uhvatila nasamo, rekao mi je da je ovde, u tvojoj kući, bila žurka s pićem one večeri kad je Hejli nestala. Rekao je da se samo njih četvoro pojavilo. Sad će ih policija pritisnuti. Oni će progovoriti." Ni ovo nije bilo baš sasvim tačno. Voker i Tremont su stavili Kirbija samog u sobu za ispitivanje. Pripretili su mu svi pod suncem da ga navedu da progovori. Tek kad je njegov advokat dobio pismenu potvrdu o tajnosti iskaza, a ne samo zaštitu od gonjenja, on im je ispričao za žurku. Džena prekrsti ruke. "Ne znam o čemu govoriš."


"Znaš li šta me je zapanjilo? Nijedno od te dece ništa nije reklo pošto je Hejli nestala. No opet, ovde ih je bilo samo nekoliko. Kirbi je rekao da je pitao tvoju poćerku Amandu o tome. Amanda mu je rekla kako je Hejli otišla živa i zdrava odmah za njim. S onom politikom nulte tolerancije direktora Zekera, niko ne bi priznao da je pio ako baš ne mora. Kirbi je brinuo da ne bude izbačen iz bejzbol tima. Rekao je kako je jedna devojka bila na listi čekanja za Bostonski koledž, a tamo je nikad ne bi primili kad bi im Zeker rekao za piće. I zato su o tome ćutali kao što deca umeju. A i nije bilo bogzna šta s obzirom na to da im je Amanda kazala kako je s Hejli bilo sve u redu kad je pošla sa žurke. Što bi sumnjali u to?" "Mislim da sad treba da odeš." "Nameravam da odem. Nameravam i da odem pravo u policiju. Znaš da će oni sad biti u stanju da rekonstruišu to veče. Daće imunitet ostaloj deci sa žurke. Utvrdiće da si bila u onom motelu, možda će pregledati bezbednosne trake. Shvatiće da si ti podmetnula telefon. Medicinski istražitelj će malo bolje pogledati Hejlin leš. Lako će se rasplesti tvoja mreža laži." Vendi se okrenu da pođe. "Čekaj." Džena proguta knedlu. "Šta hoćeš?" "Istinu." "Jesi li ozvučena?" "Ozvučena? Mnogo gledaš televiziju." "Jesi li ozvučena?" "Nisam." Vendi raširi ruke. "Hoćeš li da me - koja je tačna reč - ispipaš?" Ona dvojica nosača ponovo uđoše u kuću. Jedan reče: "Da očistimo prvo dečju sobu, gospođo Viler?" "U redu", reče Džena. Ponovo pogleda Vendi. Oči su joj bile pune suza. "Hajde da razgovaramo iza kuće." Džena Viler pođe napred. Otvori staklena vrata. U zadnjem dvorištu je bio bazen. Na vodi je plutala samo plava lopta. Džena se kratko zagleda u nju. Zatim diže pogled i njim pređe po dvorištu, kao da je mogući kupac. "Bio je to nesrećni slučaj", reče ona. "Kad budeš čula šta se dogodilo, nadam se da ćeš razumeti. I ti si majka." Vendi oseti da joj se srce steže.


"Amanda nije popularno dete. Nekad to i nije strašno. Nađeš druga interesovanja ili se sprijateljiš s drugom nepopularnom decom. Znaš kako je. Ali s Amandom nije bilo tako. Mnogo su je zavitlavali. Nikad je niko nije pozvao na zabavu. Još joj je gore bilo kad sam ja branila Dena, ali mislim da to i nije imalo mnogo veze. Amanda je osetljiva. Sedela bi u svojoj sobi i sve vreme plakala. Noel i ja nismo znali šta da radimo." Ona ućuta. "Zato ste resili da priredite žurku?", upita Vendi. "Da. Neću ulaziti u pojedinosti, ali činilo nam se da je to pametan potez za sve. Jesi li znala da su baš te nedelje svi maturanti odlazili do Bronksa jer su čuli za neko mesto koje služi maloletnima? Pitaj Čarlija, on će ti reći." "Ne mešaj mog sina u ovo." Džena diže ruke kao da se predaje. "Dobro, kako hoćeš. Ali to je istina. Odlazili su u taj klub, opijali se pa vozili natrag. Zato smo Noel i ja smislili da priredimo nešto kod kuće. Mi ćemo biti na spratu, da im ne smetamo, a ostavićemo im, ovaj, burence s pivom. Nismo nameravali da im namećemo piće, ali molim te, i ti si bila gimnazijalka. Deca piju. Smatrali smo da ćemo im obezbediti barem sigurno okruženje." Vendi se seti onog štanda na Projektu Matura s kampanjom "Ne i u našem domu", protiv roditelja koji odobravaju piće. Onaj otac je rekao: "Overdozirana bezbednost", a ona se, moguće, na izvestan način slagala s njim. "Pretpostavljam da je i Hejli Makvejd bila ovde?", upita Vendi. Džena klimnu glavom. "Ona uopšte nije volela Amandu. Dotad je samo jednom bila ovde. Pretpostavljam da je samo koristila Amandu zbog alkohola. Mislim, samo šačica njih se pojavila. A Hejli Makvejd je bila uznemirena. Bila je razočarana zbog toga što nije primljena na Virdžinijski univerzitet. Gadno se posvađala s Kirbijem. Zato je on i otišao ranije." Glas joj zamre. Džena opet pogleda bazen. "I šta je onda bilo?", upita Vendi. "Hejli je umrla." Ona to tek tako izgovori. Nosačima je nešto ispalo na stepenicama. Jedan je opsovao. Vendi


je samo stajala pred Dženom Viler. Sunce je pržilo po njima. U dvorištu je bilo tiho, kao da i ono zadržava dah. "Suviše je popila", reče Džena. "Predozirala se alkoholom. Hejli je bila sitna devojka. Našla je neotvorenu bocu viskija u baru. Popila je čitavu bocu. Amanda je pomislila da se samo onesvestila." "Niste pozvali hitnu pomoć?" Ona odmahnu glavom. "Noel je lekar. Dao je sve od sebe da to siroto dete povrati u život. No bilo je prekasno." Džena konačno skrenu pogled s bazena. Molećivo pogleda Vendi. "Molim te, stavi se nakratko u naš položaj. Devojka je umrla. Ništa je više ne bi vratilo." "Kad si mrtav, mrtav si", reče Vendi ponovivši Dženinu rečenicu o svom bivšem mužu pri njihovom poslednjem viđenju. "Zajedljiva si, ali tačno je, kad si mrtav, mrtav si. Hejli više nije bilo. Bila je to strašna nesreća, ali nju nismo mogli da vratimo. I tako smo stajali nad njenim telom. Noel je pokušavao s veštačkim disanjem, ali bilo je beskorisno. Razmisli o tome. Ti si novinarka. Radila si reportaže o tim zabavama, zar ne?" "Radila sam." "Znaš da su roditelji na kraju završili u zatvoru, je li tako?" "Tako je. To se zove ubistvo bez predumišljaja." "Ali bio je nesrećan slučaj. Zar ne vidiš? Suviše je popila. To se događa." "Četiri hiljade puta godišnje", reče Vendi setivši se komesara Pekore i njegove statistike. "I tako Hejli leži ovde. Mrtva je. A mi ne znamo šta ćemo. Ako pozovemo policiju, idemo u zatvor. Otvoren i zatvoren slučaj. Životi bi nam bili uništeni." "I to je bolje nego da ste mrtvi", reče Vendi. "Ali ko bi od toga imao koristi? Zar ne shvataš? Hejli je već umrla. Uništavanje naših života ne bi nju oživelo. Bili smo prestravljeni. Nemoj me pogrešno razumeti. Strašno nam je bilo žao Hejli. Ali za mrtve ne možeš ništa da učiniš. Bili smo uplašeni shvataš to, zar ne?" Vendi klimnu glavom. "Shvatam." "Hoću da kažem, zamisli da si na našem mestu. Čitava porodica bi ti bila uništena. Šta bi ti uradila?" "Ja? Verovatno bih je zakopala u državnom parku." Tišina.


"Nije smešno", reče Džena. "Ali to ste vi uradili, zar ne?" "Zamisli da se to dogodilo u tvojoj kući. Zamisli da je Čarli došao po tebe u spavaću sobu i odveo te dole gde leži mrtva jedna njegova drugarica. Nisi ti naterala malu da pije. Nisi joj točila alkohol u grlo. A sad bi mogla da odeš u zatvor zbog toga. Ili bi mogao Čarli. Šta bi ti uradila da zaštitiš porodicu?" Ovog puta Vendi ništa ne reče. "Nismo znali šta ćemo i, da, uspaničili smo se. Noel i ja smo stavili telo u prtljažnik. Znam kako to zvuči, ali opet, nismo videli drugi izlaz. Da smo pozvali policiju, bili bismo gotovi a ta devojka bi i dalje bila mrtva. To sam stalno sebi ponavljala. Žrtvovala bih vlastiti život da je vratim ali to nije moguće." "I tako ste je zakopali u šumi?" "Nije nam prvobitno to bila namera. Hteli smo da je odvezemo do Irvingtona ili u neki grad i da je, ovaj, ostavimo negde gde bi je odmah našli no onda smo shvatili da bi na autopsiji bilo otkriveno trovanje alkoholom. Policija bi mogla da dođe do nas. Tako smo shvatili da moramo da je sakrijemo. Bilo mi je užasno zbog toga zbog Teda i Marše, što ne znaju. Ali nisam znala šta drugo da radimo. A kad su ljudi počeli da nagađaju kako je Hejli pobegla, pa, zar to nije bolje nego da si siguran da ti je dete mrtvo?" Vendi joj ne odgovori. "Vendi?" "Rekla si da zamislim da sam na vašem mestu." "Da." "A sad zamišljam da sam na mestu Teda i Marše. Jesi li se nadala da oni nikad neće saznati istinu? Da im je ćerka bila tu i odjednom nestala, i da će ostatak života juriti na svako zvono i trzati se na svaki telefonski poziv?" "Zar je to gore nego da znaš da ti je dete mrtvo?" Vendi se i ne potrudi da odgovori na to. "I moraš razumeti", nastavi Džena, "kako smo mi već živeli u paklenoj atmosferi. Svaki put kad bi naše zvono na vratima! ili telefon zazvonili, pitali smo se je li to policija." "Au", reče Vendi. "Baš mi vas je žao." "Ne govorim ti to da bih izazvala sažaljenje. Trudim se da ti


objasnim šta je dalje bilo." "Mislim da znam šta je bilo", reče Vendi. "Ti si Denov najbliži rod. Kad je policija došla da ti javi kako je mrtav, pa, ispostavilo se sasvim zgodno." Džena spusti pogled. Prikupi veliku flanelsku košulju oko sebe kao da će je ona zaštititi. Sad je izgledala još sitnije. "Volela sam tog čoveka. Bilo mi je strašno." "Ali, kao što si rekla, kad si mrtav, mrtav si. Den je već obeležen kao pedofil a i ispričala si mi kako mu ništa ne bi značilo da ga rehabilituju. Nije verovao u zagrobni život." "To je tačno." "Proverom njegovog telefona utvrđeno je da je zvao jedino tebe i advokata Flera Hikorija. Samo tebi je verovao. Znala si gde je. Kod tebe je i dalje bio Hejlin ajfon. Pa zašto da ne? Prikači i to mrtvom čoveku." "Njega ništa više nije moglo da povredi. Zar to ne vidiš?" Na neki grozan način to je bilo tačno. Mrtvog čoveka ne možeš da povrediš. "Na Hejlinom ajfonu si našla Državni park Ringvud preko Gugl erta. To je još jedan trag. Ako ju je Den ubio i zakopao tamo, zbog čega bi ona tražila taj park? Ne bi imala razloga. Jedini zaključak koji mogu da izvučem jeste da je Hejlin ubica hteo da telo bude nađeno." "Ne njen ubica", reče Džena. "Bio je to nesrećni slučaj." "Džena, zaista nisam raspoložena za jezičke začkoljice. Ali zašto si ukucala Državni Park Ringvud u Gugl ert?" "Zato što, uprkos onome što misliš, nisam čudovište. Videla sam Teda i Maršu užas kroz koji su prolazili. Videla sam kako na njih utiče to što ne znaju." "To si zbog njih uradila?" Džena se okrenu ka njoj. "Htela sam da im pružim izvesno smirenje. Htela sam da njihova ćerka dobije pravu sahranu." "Lepo od tebe." "Taj tvoj sarkazam", reče Džena. "Šta s njim?" "To je maska. Ono što smo mi uradili jeste ružno. Pogrešno je. Ali i ti to shvataš na izvesnom nivou. Ti si majka. Mi radimo ono što moramo da radimo kako bismo zaštitile decu."


"Ne zakopavamo mrtve devojke u šumi," "Ne? Znači ti to ne bi uradila ni u kom slučaju? Zamisli da je Čarlijev život u pitanju. Znam da si izgubila muža. Zamisli da je on živ i da mu preti zatvor zbog nesrećnog slučaja, Šta bi ti uradila?" "Ne bih devojku zakopala u šumi." "A šta bi uradila? Hoću da znam." Vendi joj ne odgovori. Na tren zamisli tako nešto. Da je Džon i dalje živ. Da se Čarli popne u sobu. da je na podu mrtva devojka. Nije morala da razmišlja šta bi uradila. Nema potrebe da ide dotle, "Njena smrt je nesrećni slučaj", ponovi Džena tihim glasom. Vendi klimnu glavom. "Znam." "Razumeš li što smo uradili ono što smo uradili? Ne kažem da treba da se složiš. Ali razumeš li?" "Mislim da donekle razumem." Džena okrenu k njoj lice umrljano suzama. "I šta ćeš sad da uradiš?" "Šta bi ti uradila da si na mom mestu?" "Pustila bih to." Džena pruži ruku i taknu Vendinu šaku. "Molim te. Preklinjem te. Pusti to." Vendi razmisli o tome. Ovamo je došla osećajući se drugačije. Je li promenila mišljenje? Ona opet zamisli da je Džon živ. Zamisli Čarlija kako se penje uz stepenice. Zamisli mrtvu devojku na podu. "Vendi?" "Nisam ja sudija i porota", reče ona setivši se sad reci Eda Grejsona o onome što je učinio. "Nije na meni da te kaznim. Ali nije na meni ni da ti dam oprost." "Šta to znači?" "Žao mi je, Džena." Džena ustuknu. "Ništa od ovoga ne možeš da dokažeš. Poricaću čak i da smo vodile ovaj razgovor." "Mogla bi da pokušaš, ali mislim da ti ne bi vredelo." "Biće moja reč protiv tvoje." "Ne, neće", reče Vendi. Pokaza joj na kapiju. Frenk Tremont i dva detektiva su naišla iza ugla. "Lagala sam te", reče Vendi i otkopča bluzu. "Ozvučena sam."


TRIDESET OSMO POGLAVLJE ISTE VEČERI, pošto je sve prošlo, Vendi je sedela sama na verandi pred kućom. Čarli je bio gore za kompjuterom. Ćale je izašao i stao uz stolicu. Oboje su se zagledali u zvezde. Vendi je pila belo vino. Ćale je držao bocu s pivom. "Spreman sam da krenem", reče on. "Nisi ako piješ pivo." "Samo ovo jedno." "Svejedno." On sede. "Ionako pre toga treba da popričamo." Ona popi gutljaj vina. Čudno. Alkohol joj je ubio muža. Alkohol je ubio Hejli Makvejd. Pa ipak njih dvoje sede u ovo sveže, bistro prolećno veče i piju. Neki drugi put, možda kad bi bila ledeno trezvena, Vendi bi potražila dublje značenje u tome. "Šta ima?", upita ga. "Nisam došao u Nju Džerzi samo da obiđem tebe i Čarlija." Ona se okrenu k njemu. "Nego zašto?" "Došao sam", reče on, "zato što sam dobio pismo od Arijane Nazbro." Vendi se upilji u njega. "Ove nedelje sam se video s njom. Više puta." "I?" "I oprostio sam joj, Vendi. Više ne želim da se držim za to. Ne verujem ni da bi Džon hteo. Ako nemamo samilosti, šta onda imamo ?" Ona ništa ne reče. Seti se Kriste Stokvel i kako je ona oprostila studentima koji su joj naneli zlo. Ona je rekla da, ako se držiš mržnje, izgubiš dodir s onim što je mnogo veće. Fil Ternbol je to shvatio na težak način. Osveta, mržnja ako ih se previše čvrsto držiš, možeš izgubiti ono što je značajno. S druge strane, Arijana Nazbro nije studentkinja koja je izvodila bezopasnu smicalicu. Ona je vozila u pijanom stanju, više puta, i ubila joj je muža. A ipak se Vendi nevoljno upitala: Da je Den Merser živ, bi li joj on oprostio? Mogu li se te situacije porediti? Da li je bitno ako i


mogu? "Žao mi je, Ćale", reče ona. "Ne mogu joj oprostiti." "Ne tražim da joj oprostiš. Poštujem to. A želim da i ti poštuješ ono što ja radim. Možeš li to?" Ona promisli malo. "Da, mislim da mogu." Posedeše u prijatnoj tišini. "Čekam", reče Vendi. "Šta čekaš?" "Da mi kažeš za Čarlija." "Šta za njega." "Jesi li njemu kazao zašto si došao?" "To nije na meni", reče Ćale. Ustade i ode da dovrši pakovanje. Sat kasnije je otišao. Vendi i Čarli su uključili televizor. Vendi je sedela neko vreme dok su joj slike treperile pred očima. Onda je ustala i otišla do kuhinje. Kad se vratila, u ruci je držala koverat. Pružila ga je Čarliju. "Šta je to?", upita on. "To je pismo od Arijane Nazbro. Pročitaj ga. Ako budeš hteo da razgovaramo o tome, biću gore." Vendi se spremila za krevet i ostavila otvorena vrata. Čekala je. Na kraju je čula kako se Čarli penje uz stepenište. Stegla se. On je provirio na vrata i rekao: "Idem u krevet." "Je li sve u redu?" "Da. Ne bih sad da pričamo o tome, važi? Hoću još da razmislim." "Dobro." "Laku noć, mama." "Laku noć, Čarli." DVA DANA KASNIJE, pred samu utakmicu ženskog tima kaseltonske gimnazije protiv Ridžvuda u okviru okružnog šampionata u lakrosu, na terenu je održan pomen. Tokom minuta ćutanja na semaforu je istaknut veliki natpis PARK HEJLI MAKVEJD. Vendi je bila na terenu. Gledala je iz daljine. Ted i Marša su, naravno, bili tu. Uz njih su stajali Patriša i Rajan. Vendi ih je gledala i opet joj se srce slamalo. Ispod Hejlinog imena istaknut je još jedan natpis. On je glasio NE I U NAŠEM DOMU i podsećao roditelje da ne


priređuju kod kuće žurke s pićem. Marša Makvejd je skrenula pogled kad je taj natpis dignut. Tad je pogledom prošla po publici i zaustavila ga na Vendi. Lagano joj je klimnula glavom. Vendi je uzvratila. To je bilo sve. Kad je utakmica počela, Vendi se okrenula i otišla. Tu je bio i okružni istražitelj u penziji Frenk Tremont, skroz pozadi, u istom onom izgužvanom odelu koje je imao i na sahrani. Laknulo mu je kad je saznao kako je Hejli Makvejd već bila mrtva kad je on preuzeo slučaj. No tog trenutka nije izgledao kao da mu je to mnogo pomoglo. Voker je bio u kompletnoj šerifskoj svečanoj uniformi, s pištoljem u pojasu. Stajao je na asfaltu i razgovarao s Mišel Fisler. Mišel je prenosila ovaj događaj za NTC. Kad je videla da Vendi nailazi, pomerila se da ih ostavi same. Voker je odmah počeo nervozno da se prebacuje s noge na nogu. Pitao ju je; "Je li sve u redu?" "Dobro mi je. Den Merser je nevin, znaš." "Da." "Znači da je Ed Grejson ubio nevinog čoveka." "Znam." "Ne možeš ga pustiti. I njega treba privesti pravdi." "Čak i ako je smatrao da je Merser pedofil?" "Čak i tako." Voker ništa ne reče. "Jesi li čuo šta sam ti rekla?" "Čuo sam", reče Voker. "I daću sve od sebe." Nije dodao "ali". Nije ni morao. Vendi je učinila sve što je bilo u njenoj moći da rehabilituje Denovo ime, ali za to niko nije mnogo mario. Ipak, kad si mrtav, mrtav si. Vendi se okrenula Mišel Fisler. Mišel je opet držala onaj notes i posmatrala publiku ispisujući beleške kao i kad su prethodni put bile zajedno. To je podseti na nešto. "Hej", pozva je Vendi. "Šta ono beše o vremenskom neuklapanju?" "Pogrešila si u redosledu", reče Mišel. "A da. Ed Grejson je pucao u šuraka Limejna pre nego što je ubio Mersera." "Da. Mada mislim da to ništa sad ne menja." Vendi razmisli o tome i natenane sve ponovi u glavi. Zapravo, to sve menja.


Ona se okrenu prema Vokeru i spazi mu pištolj u futroli. Na tren se samo upilji u oružje. Voker vide šta radi. "Šta je bilo?" "Koliko si čaura našao na parkiralištu za prikolice?" "Molim?" "Tvoji tehničari za mesto zločina pročešljali su parkiralište gde je Den Merser ubijen, je l' tako?" "Naravno." "Koliko su čaura našli?" "Samo onu u bloku od siporeksa." "Onu koja je probušila prikolicu?" "Da. Zašto?" Vendi pode ka svom autu. Voker joj doviknu: "Čekaj, šta se događa?" Ona mu ne odgovori. Priđe kolima i pregleda ih. Ništa. Ni traga, ni ogrebotine. Podiže drhtavu šaku do usta. Uzdrža se da ne krikne. Uđe u kola i odveze se do kuće Eda Grejsona. Nađe ga iza kuće kako čupa korov. Trgao se kad se naprasno pojavila. "Vendi?" "Onaj ko je ubio Dena", reče ona, "pucao je i u moj auto." "Šta?" "Ti si sjajan strelac. Svi to kažu. Videla sam kad si nanišanio u moja kola i ispalio nekoliko hitaca. A od njih nema ni traga. U stvari, jedina nađena čaura na čitavom parkiralištu jeste ona što je prošla kroza zid prvi hitac. Najupadljivije mesto." Ed Grejson diže pogled sa zemlje. "O čemu to pričaš?" "Kako je tako vešt strelac mogao da promaši Dena iz takve blizine? Kako je mogao da promaši auto? Kako je mogao da promaši prokletu zemlju? Odgovor; Nije mogao. Sve je bila obmana." "Vendi?" "Šta?" "Pusti to." Na tren su se samo gledali. "Nikako. Još osećam grižu savesti zbog Denove smrti." On ništa ne reče. "I sasvim je neobično kad bolje razmisliš. Čim sam stigla do prikolice, videla sam da je Den premlaćen. Policija je mislila da je


Hester Krimstin mnogo pametna. Iskoristila je moje svedočenje kako bi tvrdila da si ga ti pretukao otuda njegova krv u tvojim kolima. Međutim, policija nije shvatila da ona govori istinu. Našao si Dena. Prebio si ga zato što si hteo da ti prizna. Ali on nije priznao, zar ne?" "Ne", reče Ed Grejson, "nije priznao." "U stvari, ti si mu poverovao. Shvatio si da je možda nevin." "Možda." "Sad mi malo pomozi. Otišao si kući. Šta onda istresao si istinu iz I Džeja?" "Ostavi to, Vendi." "Hajde. Znaš da ne mogu. Je l' I Džej priznao da ga je slikao njegov ujak?" "Nije." "Ko ti je onda rekao?" "Moja žena, kad već moraš da znaš. Videla je da sam krvav. Rekla mi je da moram da prestanem. Ispričala mi je šta se dogodilo, da je njen brat napravio te snimke. Preklinjala me je da se ostavim toga. I Džej već to prevazilazi, rekla je. Brat je zatražio pomoć." "No ti nisi hteo da pustiš da tako prođe." "Ne, nisam. No nisam ni mogao da teram I Džeja da svedoči protiv rođenog ujaka." "Zato si ga ustrelio u kolena." "Nisam tako glup da ti na to odgovorim." "Nema veze. Oboje znamo da si ga ustrelio. I šta si onda uradio, pozvao Dena da mu se izviniš? Tako nešto?" On joj ne odgovori. "Nije bilo važno što je sud odbacio slučaj", nastavi ona. "Moja emisija je uništila Denov život. Čak i sad čak i pošto sam istupila i javno ga očistila od optužbi ljudi i dalje smatraju da je pedofil. Gde ima dima, ima i vatre, zar ne? Više nije imao nikakvih izgleda. Život mu je gotov. Verovatno si krivio i sebe što si ga onako proganjao. Zato si hteo da sve ispraviš." "Pusti to, Vendi." "Što je najlepše, bio si federalni maršal. Oni vode program zaštite svedoka, zar ne? Ti znaš kako ljudi mogu da nestanu." On ne odgovori. "I sad je rešenje zaista jednostavno. Trebalo je samo da odglumite


njegovu smrt. Nisi mogao da nađeš drugo telo ili da napraviš lažni policijski izveštaj kao sa svojim federalnim svedocima. A kad nemaš telo, potreban ti je pouzdan svedok neko ko nikad neće stati na stranu Dena Mersera. Ja. Ostavio si dovoljno tragova kako bi policija poverovala u moju priču jedna čaura, njegova krv, svedok koji vidi da iznosiš itison, tvoj auto na mestu zločina, GPS na mom braniku, čak si otišao i u streljanu no nedovoljno dokaza da bi mogli da te osude. U pištolju si imao samo jedan pravi metak. To je onaj prvi kojim si probio zid. Ostalo su bili ćorci. Den ti je verovatno dao malo krvi ili se namerno isekao to objašnjava otkud ona krv u prikolici. A najmudrije od svega odabrao si parkiralište za prikolice na kojem nema telefonskog dometa. Tvoj svedok će morati da se odveze. Ti ćeš imati dovoljno vremena da izvučeš Dena. A kad su pronašli onaj ajfon u njegovoj motelskoj sobi, pa, na trenutak si poludeo, zar ne? Zato si došao u park. Zato si tragao za obaveštenjima. Uplašio si se, nakratko, da si pomogao pravom ubici da pobegne." Ona pričeka da on nešto kaže. No on joj je samo proučavao lice. "Kakva priča, Vendi!" "Znam da ništa ne mogu da dokažem.. "Znam i ja", reče on. "Zato što je to besmisleno." Sad se gotovo smešio. "Ili se nadaš da ćeš i mene navući na bubicu?" "Nisam ozvučena." On zavrte glavom i pođe ka kući. Ona krenu za njim. "Zar ne vidiš? Ne želim da dokazujem išta od ovoga." "Zašto si onda došla?" Oči joj se napuniše suzama. "Zato što sam odgovorna za ono što mu se dogodilo. Ja sam mu namestila u onoj emisiji. Zbog mene čitav svet misli da je on pedofil." "Verovatno je to tačno." "A ako si ga ubio, mene će to proganjati. Za sva vremena. Nema popravnog. Kriva sam. No, ako si mu pomogao da pobegne, možda je, tek možda, njemu sad dobro. Možda čak i razume i..." Ona ućuta. Sad su bili u kući. "I šta?" Nije mogla da govori. Suze su joj sad lile. "I šta, Vendi?" "I", izgovori ona, "možda mi je oprostio."


Ed Grejson tad uze slušalicu. Ukuca vrlo dugačak broj. Reče nešto nalik šifri. Zatim sačeka da se čuje škljocanje. Onda pruži slušalicu njoj.


EPILOG "Gospodine, Dene?" U Šatoru sam koji predstavlja školu i podučavam ovu decu da čitaju pomoću programa LitWorld. "Da?" "Radio. Za vas je." U selu nema telefona. Do ovog dela provincije Kabinda u Angoli može da se dopre samo putem radio-veze. Ovde sam bio davno, čim sam diplomirao na Prinstonu i radio za Mirovne snage. Čuli ste za onu izreku da, kad Bog zatvori jedna vrata, otvori druga. Ili već tako nešto. I tako, kad sam otvorio ona crvena vrata, nisam znao da će se otvoriti neka druga. Ed Grejson mi je spasao život. On ima prijateljicu Terezu Kolins, koja radi u istom ovakvom selu s druge strane planine. Samo ona i Ed znaju istinu. Za sve ostale Den Merser je zaista mrtav. To i nije puka laž. Već sam vam rekao kako je život Dena Mersera gotov. A počeo je život Dena Mejera - nije baš velika promena, ali je i te kako krupna. Baš čudno. Ne mogu reći da mi nedostaje stari život. U njemu mi se nešto dogodilo - možda neka okrutna hraniteljska porodica, možda ono što sam učinio Kristi Stokvel, možda to što sam pustio Fila Ternbola da sam prihvati krivicu što mi je ovaj posao odredilo za poziv. Valjda bi to moglo da se nazove iskupljenje. Možda je to. No mislim da se to odvija na genetskom nivou, kao što su neki ljudi rođeni da budu lekari ili da vole ribolov ili da vešto ubacuju u koš. Dugo sam se borio s tim. Oženio sam se Dženom. Ali kao što sam vam na početku rekao, sudbina mi je da budem sam. Sad sam je prihvatio. Znam da će vam zvučati otrcano, ali kad vidite osmehe na licima ove dece, uopšte niste sami. Ne osvrćem se za sobom. Ako čitav svet misli da je Den Merser nekakav pedofil, nek mu bude. Ovde nemamo internet, tako da ne mogu da vidim šta se dešava kod kuće. Ne verujem ni da bih pao u iskušenje i da mogu. Nedostaju mi Džena, Noel i deca, ali u redu je. Pomišljam da Dženi kažem istinu. Ona me jedina istinski i stvarno oplakuje.


Ne znam. Možda ću joj jednog dana reći. Uzimam slušalicu radio-prijemnika. Za ovo kratko vreme ovde nisam nijednom imao poziv. Samo Tereza Kolins i Ed Grejson imaju ovaj broj, pa se iznenadim kad čujem kako poznat glas kaže: "Izvini." Pretpostavljam da bi trebalo da mrzim njen glas. Trebalo bi da sam besan na nju, ali nisam. Smešim se. Na kraju, ona me je nekako učinila srećnijim nego što sam ikad bio. Ona sad brzo priča, usput plače, objašnjava. Tek je napola slušam. Nema potrebe da znam išta od toga. Vendi je pozvala da čuje dve reći. Čekam. Kad mi konačno pruži priliku, presrećan sam što mogu da joj kažem; "Opraštam ti."


O AUTORU Harlan Koben, dobitnik nagrada Šamus, Edgar i Entoni, pre ovog je napisao dvanaest romana, među kojima su i bestseleri Njujork tajmsa: Jedan jedini pogled, Samo jedna prilika, Nestao zauvek i Nikom ni reči, kao i popularni serijal Majron Boltar. Živi u Nju Džerziju sa ženom i četvoro dece. www.HarlanCoben.com


1 Engl.: Ivy League, naziv za najstarije i najuglednije koledže u SAD, nastao zbog njihovih fasada obraslih bršljanom. (Prim. prev.) 2 Pravnička metafora u SAD za dokaze do kojih se došlo nelegalnim putem. (Prim. prev.) 3 Engl.: Ed Junior, skraćeno E. J., što se čita kao I Džej. (Prim. prev.) 4 American History, Literature, and Integrated Study of the Arts Izučavanje američke istorije, književnosti i umetnosti uopšte. (Prim. prev.) 5 Američka omladinska organizacija nastala početkom dvadesetog veka, prvobitno usmerena na poljoprivredu, a danas na prava i dužnosti građana, zdrav život, nauku, građevinarstvo i tehnologiju. Ime joj predstavlja četiri lične oblasti razvoja: glavu, srce, šake i zdravlje head, heart, hands, health. (Prim. prev.) 6 Šp.; jaja. (Prim, prev.) 7 Englewood, gradić u Nju Džerziju, odmah do Tenaflaja. (Prim. prev.) 8 People for the Ethical Treatment of Animals - američko udruženje koje se bori za prava životinja. (Prim. prev.) 9 Na engleskom je carpenter drvodelja, tesar. (Prim. prev.) 10 Mischief Night odomaćena tradicija u Americi da 30. oktobra, uoči Noći veštica, tinejdžeri i mlađi prave uglavnom bezazlene šale po susedstvu, bacaju rolne toalet-papira po drveću i pred kućama, kao i da zvone na vrata pa pobegnu. (Prim, prev.) 11 United Parcel Service kompanija za dostavu pošiljaka. (Prim. prev.) 12 Engl.: roommate je cimer, tj. neko s kim deliš sobu, a mate sem što znaĉi drug, kolega, supružnik, jedan od dvoje, kao glagol znači i pariti se. (Prim. prev.) 13 Health Savings Account zdravstveno osiguranje čije uplate na račun ne podlažu federalnom porezu na prihod. (Prim. prev.) 14 Engl; Scared Straight dokumentarni film s kraja sedamdesetih godina dvadesetog veka o grupi maloletnih delinkvenata koji su na tri sata dovedeni u zatvor gde ih grupa osuđenika na doživotnu robiju zastrašuje i time odbija od lošeg puta. (Prim. prev.) 15 Na engleskom se imena svih ovih gradova pišu istim početnim slovom: Columbus, Canton, Cleveland, Cincinnati. (Prim, prev.)


16 Lat.; duhovna majka, škola, koledž ili univerzitet. (Prim. prev.) 17 Lat.: alumnus, bivši student nekog fakulteta ili učenik škole. (Prim, prev.) 18 Engleski izraz za situaciju u kojoj ljudi izbegavaju da se suoče s krupnim nedaćama, kao kad bi se pretvarali da ne vide slona u sobi. (Prim. prev.)


Click to View FlipBook Version