251 Bili je spustio hladno pivo ispred mene. – Mušterije su glasanjem odlučile da ova runda ide na tvoj račun. Da se iskupiš za to što si nas zamalo sve pobila. – A je li? – pogledala sam sve prisutne u baru. – Pa, ako moram… Sva pida su na moj račun! Bili je natočio sebi pola krigle i podigao je u vazduh. – Za Džas, što nam je spasla grad! – Za Džas! – povikali su gosti nazdravljajudi. Nazdravljali su mi drage volje samo zato što sam platila pivo. I to je bar nešto. – Kako su ti ruke? – pitao je Dejl. – Spečene, u plikovima i bolne. – Popila sam gutljaj piva. – Usput, hvala što si mi spasao život. – Nema na čemu. Možda deš hteti da zahvališ i Sančezovoj. – Neka hvala. Slegnuo je ramenima i popio još malo piva. – Tajler se baš brinuo za tebe. – Sigurno. – Voleo bi da se vidite. Nas troje bismo možda mogli da odemo zajedno na ručak? Ja častim, naravno. Ugrizla sam se za jezik da ne bih uzvratila zajedljivim komentarom. A pogodio bi u centar mete. Umesto toga, čula sam sebe kako izgovaram: – Važi, može. Očigledno nije očekivao takav odgovor. – Stvarno? Zato što… stani, stvarno? – Da. – Pogledala sam ga i klimnula glavom. – Da. Možemo da odemo na ručak. – Ko bi rekao – primetio je. – To je sjajno! Hej, hodeš da povedeš onog tipa, Svobodu? – Svobu? Zašto bih njega povela? – Vas dvoje ste zajedno, zar ne? On je očigledno lud za tobom, a i ti deluješ malo… – Ne! Mislim… nismo u takvom odnosu. – Aha. Znači, vas dvoje ste samo prijatelji? – Pa… Dejl se nasmešio. – Kapiram. Pili smo neko vreme u tišini. Onda je dodao: – Sto posto deš se kresnuti s njim. – Daj, zaveži! – U hiljadu mapaga da dete se kresnuti u roku od mesec dana. Besno sam ga pogledala. I on je mene pogledao. – Pa? – rekao je.
252 Ispila sam svoje pivo. – Nema opklade. – Znao sam!
253 Dragi Kelvine, Izvini što ti tek sad odgovaram. Sigurno si u vestima čitao o incidentu s hloroformom. Ljudi ovde su prozvali događaj „Dremkom“. Nije bilo smrtnih slučajeva niti ozbiljnih povreda, ali šaljem ti mejl samo da ti potvrdim da sam dobro. Doduše, provela sam tri minuta pržeći se na mesečevoj površini bez skafandera. To je bilo neprijatno iskustvo. Osim toga, svi znaju da sam ja odgovorna za Dremku. To me dovodi do mog sledećeg problema: ostala sam švorc. Da skratim priču, grad mi je oduzeo skoro sav novac da bi mi opalio packu za moju nesmotrenost. Nažalost, nisam stigla da ti pre toga prebacim tvoj deo zarade za ovaj mesec, pa ću morati da ti ostanem dužna. Vratiću ti čim budem mogla, časna reč. Imam i jedan zadatak za tebe tu na Zemlji: tip po imenu Džin Ču (što mu možda i nije pravo ime) upravo putuje s Meseca nazad na Zemlju. Rekao je da je iz Hongkonga i to je verovatno istina. Radi u nekoj kineskoj kompaniji koja se bavi istraživanjem materijala. Ne znam u kojoj. Bio je bezobrazan pa su ga izbacili iz Artemide. Ukrcali su ga na brod koji je krenuo pre nekoliko dana, što znači da mora da je na Gordonu. To znači da imaš četiri dana pre nego što stigne u KSK. Angažuj detektiva ili šta god treba da otkriješ gde radi. Potrebno nam je ime kompanije. Jer, Kelvine, kućo stara, ukazala nam se jedinstvena prilika. Ta kompanija će uskoro vredeti milijarde. Planiram da investiram sve što imam i predlažem ti da uradiš isto. Duga priča – poslaću ti kasnije detaljniji imejl. Osim toga, naš posao se nastavlja po starom. Samo šalji robu. Takođe, ubrzo ćemo morati da povećamo obim poslovanja. Artemida se sprema za nagli porast populacije. To znači više mušterija za nas! Bićemo bogataši, druže. Truli bogataši.
254 I, slušaj, kad se to desi, trebalo bi da dođeš u posetu. Nedavno sam naučila lekciju o tome koliko vrede prijatelji, a ti si jedan od najboljih prijatelja koje sam ikad imala. Volela bih da te upoznam uživo. Uostalom, ko još ne želi da dođe u Artemidu? Ovo je najbolji mali grad u čitavom svemiru.
255 Zahvalnost Želim da zahvalim: Dejvidu Fjugatu, svom agentu, bez kojeg bih još uvek pisao priče za blog, nodu i vikendima. Džulijanu Paviji, svom uredniku, jer me je pritiskao baš kad treba. Celom timu u Kraunu i odeljenju prodaje prava u Rendom hausu na zalaganju i podršci. Vi ste moja vojska, previše brojna da navodim svakog poimence, ali molim vas, znajte da sam neizmerno zahvalan što je toliko pametnih ljudi verovalo u moj rad i upoznalo svet s njim. Želim posebno da zahvalim svojoj dugogodišnjoj PR agentkinji Sari Brajvogel, koja mi je pomogla da sačuvam zdrav razum u poslednjih nekoliko godina. Za pametne komentare u različitim oblastima, ali pre svega za pomod u stvaranju ženskog pripovedača zahvaljujem Moli Stern (uredniku), Andželini Rodrigez (Džulijanovoj asistentkinji), Džilijen Grin (svom izdavaču za UK), Ešli (svojoj devojci), Mavaši Sidiki (prijateljici, koja mi je pomogla da tačno predstavim islam) i Dženet Tjuer (svojoj mami).
256 Beleška o autoru Endi Vir je radio kao softverski inženjer dok mu uspeh debitantskog romana Marsovac, nije omogudio da se u potpunosti posveti pisanju. Celog života gaji ljubav prema svemiru, a slobodno vreme posveduje istraživanju tema kao što su relativistička fizika, astrodinamika i istorija svemirskih letova sa posadom. Živi u Kaliforniji.