Ratko Martinovic -Svjetske misterije i tajne

RAPA NUI (USKRŠNI OTOCI)

Otok smješten 4000 km zapadno od Čilea, ujedno i najusamljeniji otok na svijetu, 3800 km je
istočno od Polinezije i poznat je pod imenom Rapa Nui (veliki Rapa). Nizozemac Jacob
Roggeveen ga je prozvao Paasch-Eyland iliti Uskršnji Otok. Originalno ime mu je Te Pito
o te Henua, tj. Pupak Svijeta, i Mata ki te Rangi, Oči Koje Promatraju Nebo. Povijest i
običaji su u većoj mjeri uništeni, neki će reći zbog enormnog iscrpljivanja resursa, ponajviše
drveta (koje im je po teoriji služilo za transport kipova!?, op.a.), no srećom tu je i struja
znanstvenika koji realnije promatraju situaciju te kao uzrok za nestanak domaće populacije
razmatraju dolazak Europljana i odlazak u svijet zbog "dobrotvornog" rada, točnije, ropstva.
Otok danas naseljava dvjesto sedamdeset i šest Moai divova, visoka čak i do 22 m, a pedeset
trojica imaju i crvene šešire (što je poprilično in, op.a.). Njihov pravi značaj nije poznat.

39

Po Dänikenu, kipovi su portreti bića iz svemira, a možda su obilježje stanovnika legendarnog
otoka Mu (pacifička verzija Atlantide). Neodoljiva je sličnost s gorespomenutim nalazištem
Tiwanakom, gdje se nalaze Sunčeva vrata, a čije šifre i kodovi ni danas nisu dešifrirani. U
legendi je zapisano da je Bog-Kralj Kon Tiki, nakon užasnog poraza, otišao preko mora
(možda je baš misteriozni bolivijski okrug bio destinacija).

40

Brojne špilje su prepune raznih simbola i slikarija, pismo zvano Rongorongo je totalno
nerazumljivo i nevjerojatno podsjeća na misteriozno pismo iz pakistanskog Mohenjo Dara,
religijski koncept je nepoznat... Zato je na nama da maštamo, stvaramo hipoteze i
zataškavamo (srećom, ne svi, op.a.) pravu istinu…

Slika 39 – Ahu Tongariki, Uskršnji Otok, Čile – Autor: Ian Sewell (ianandwendy.com)
Slika 40 – Screenshot iz dokumentarnog filma „Otkrivanje tajne piramida“

SAN AUGUSTIN

Civilizacija koja je rasla na gornjem toku rijeke Rio Magdalena u Kolumbiji, kultura grada
San Augustina, nastala je oko 600. godine prije nove ere. Za razliku od ostalih Indijanaca,
ovi su bili sretniji pa je grad propao do dolaska konkvistadora. Prvi pisani dokument potječe
od Fra Juana de Santa Gertrudisa koji na slikarijama vidi tri čovjeka u svečanom odjelu, od
kojih samo jedan ima ruke, te dva kipa bez lica.

1808. godine Francisco Jose de Caldas opisuje nalazište kao trag jednog umjetnički zrelog i
marljivog naroda koji je najvjerojatnije štovao Sunce.

41

Mjesto okružuju kipovi s prijetećim izrazom lica, veličine od par desetaka centimetara pa sve
do četiri metra. Po nekim istraživačima ovaj narod je štovao i kult mrtvih pa takve kipove
nazivaju čuvarima grobnica. Kipovi ne bi bili neko posebno čudo da ih nema čak pet stotina.
Ukoliko su oni dio mitologije ili vjerskog života to bi značilo da je takav sustav po svojoj
brojnosti jedinstven u svijetu. Činjenica koju možemo u potpunosti prihvatiti je da su
naseljenici imali puno bliži odnos sa prirodom nego moderan čovjek i to posredstvom
šamana. Možda su i ovi kipovi nekakav tribute tome.
Još jedna zanimljivost je fontana "La Fuente de Lavapatas", veliki kompleks kanala i bazena
prepun gmazovskih slikarija. Ovo sveto mjesto pokazuje prilično sofisticirano znanje o
hidraulici i poveznicu vjerskog kupanja kao jedne od središnjih religijskih ceremonija u
različitim religijama diljem svijeta. Također su pravili umjetne visoravni čiji je način izrade
velika tajna, kako za istraživače, tako i za arhitekte. Mišljenje vezano uz to je opet velika
grobnica. Uz "prirodne" fenomene grobnica je definitivno najčešće objašnjenje neobjašnjivih
fenomena kada se priupita znanstvenu zajednicu.

Nestanak civilizacije nije u potpunosti objašnjen što je posve normalno za cijeli američki
kontinent. Narodi dolaze iz nepoznatih smjerova, stvaraju civilizacije koje su s jedne strane
nevjerojatno napredne, a s druge usmjerene ka prirodi što je današnjem čovjeku zaostalo (to
dovoljno govori o nama, op.a.), te onda odlaze bez traga ostavivši jako malo tragova o
vlastitom postojanju. Suživot s prirodom, odlasci u druga stanja svijesti, monumentalne
građevine, navodni kontakti sa izvanzemaljskom inteligencijom, krvna žrtva, napredna znanja
– sve su to izravni dokazi kako znanje ne leži isključivo u tehnologiji već je tu i puno širi izvor,
onaj u nama samima…

Slika 41 – Prikaz bogova, Arheološki park San Agustín, pokrajina Huila, Kolumbija – Autor: Mario Carvajal

AZIJA

POČETAK NAŠE CIVILIZACIJE

- Pećina Belt (11000-7000 god. pr. Kr) – primitivni srpovi i posude od gline
- Pećina Hotu (8000-6000 god. pr. Kr) – počeci poljoprivrede i stočarstva
- Džermo (7000 god. pr. Kr) – prve kuće i oruđa od kosti
- Hasuna (7000-5000 god. pr. Kr) – naseljavanje sjeverne Mezopotamije
- Halaf-Samara (5000-4500 god. pr. Kr) – prve nadsvođene građevine
- Al'Ubaid (4500-3500 god. pr .Kr) – prvi gradovi s hramovima na platformama

42

- Uruk (3500-3200 god. pr. Kr) – početak Sumerije i prvog pisma
- Jemdet Nasr (3200-2800 god. pr. Kr) – vojska, gradovi-države, novo pismo

43

Slika 42 – Statua iz Al'Ubaida, Sumeranska kultura,Provincija Dhi Qar, Irak – Autor: Nepoznat
Slika 43 – Tablet iz Jemdet Nasra, Provincija Babil, Irak – Autor: Nepoznat (Sveučilište Pennsylvania, SAD)

SUMER (KI-EN-GIR)

Prva razvijena civilizacija na zemlji (po našem saznanju, op.a.), nastala u južnoj
Mezopotamiji, i iz "ničega" se razvila u tadašnju velesilu i kolijevku kulture. Povijest ih je
zapamtila ponajviše po matematici i astronomiji, poznavali su put kretanja svih planeta, a
solarni sat su podijelili na 86 400 sekundi (24 h, po 60 min i 60 s ). Proračun kretnje Mjeseca
im odstupa od današnjeg za samo 0.4 sekunde, a pogreška u proračunu godine je samo tri
minute. Za stare Grke beskonačnost je počinjala već od 10 000, dok su Sumerani vladali i sa
petnaestoznamenkastim brojevima.
Iza sebe su ostavili veličanstveno carstvo uz dug period vladanja (po glinenim pločicama
preko sto tisuća godina) što znanstvenici ne vjeruju već sve pripisuju mitologiji. Najpoznatiji
je misteriozni drevni proračun od 195955200000000. Po Morrisu Chatelainu taj broj
predstavlja točno 240 ciklusa rotacije godišnjih doba. To je tzv. velika konstanta našeg
planetarnog sustava. Znanstvenici su se dvije tisuće godina mučili da je saznaju, a Sumerani
su je očigledno dobro poznavali, iako "stručnjaci" smatraju da je to slučajnost proizašla iz
dokolice (da barem u silnoj dosadi dođem do takve slučajnosti, op.a.).
Pisali su prve knjige na svijetu, smatra se da su vladali i baterijama, mikroskopima, a oni
najsmjeliji tvrde da su poznavali struju i antigravitaciju. Izračunali su da se svakih 2.268
milijuna dana svi planeti i sateliti nađu u istoj ravnini, te su, također, znali i za zvijezdu Sirius
B, koja je otkrivena tek u 19. stoljeću. Dakle, vrlo zanimljivo znanje za jedan drevni narod.

44

U posljednje vrijeme je najzanimljiviji njihov religiozni život koji uključuje bogove iz svemira
zvane Annunaki. Ti bogovi su po predaji ljude stvorili iz posude, te su nam nepoznatim
tehnikama onemogućili pojedine dijelove DNK da bi bili manje napredni. Postoji i teorija da
su ti gmazoliki bogovi preživjeli do danas i da upravljaju svijetom kroz kraljevske loze. Da li
je to istina prosudite sami (internet Vam može poslužiti kao izvor za početak, op.a.). Kako je
Sumer općepoznata misterija, i za više saznanja lako možete pregledati web.
Nakon svega ostaje pitanje da li su Sumerani zbilja sami došli do poznavanja čuda
astronomije ili su ih naslijedili od neke mnogo drevnije civilizacije (Atlantida ili Mu)?

Slika 44 – Karta gradova država drevne Mezopotamije – Autor: Zunkir (wikipedia.com)

BABILON

Babilon (Božja ili Zvjezdana Vrata, akad. jezik) je nastao nakon propasti Sumerskog carstva

u središtu današnjeg Iraka. Iskoristili su akadski jezik kao službeni, a sumerski za religijske

obrede (poput latinskog u nekim kršćanskim crkvama danas, op.a.), te su najpoznatiji po

građevinskom umijeću i poznatoj pravnoj praksi. Zanimljivo, najveća pomoć pri očuvanju

drevnih babilonskih građevina je došla od ruku Saadama Husseina koji je smatrao da je

izravni nasljednik Nabukodonozora, a sada su u "pomoć" priskočili George W. Bush i Barack

Obama.

Iz Biblije dolazi najpoznatiji tekst o Babilonu koji govori o tome da su svi ljudi u davnim

vremenima u principu pričali istim jezikom, vjerojatno s različitim dijalektima. Znanstvenici

su podjelom jezika na centum (latinski-100) i satem (staroindijski-100) jezike dobili

predodžbu tog prajezika.

Riječ - BRAT

latinski grčki talijanski njemački engleski

frater frator fratello bruder brother

Na tisuće riječi svih jezika svijeta je povezano na jedinstven i specifičan način. Primjer

pokazuje da potraga za Kulom babilonskom ipak nije poput potrage za El Doradom i da

određeni dokazi postoje. Osim matematike, astronomije, medicine i prava, Babilonci su bili

odlični građevinari i arhitekti. Kao najpoznatiji babilonski car, Nabukodonozor je bio čuven

po svojim građevinskim vizijama, od svete ulice, zidina itd. Mjesto u povijesti je zauzeo i

veličanstvenom pobjedom nad Asircima, kao i rušenjem Jeruzalema i Solomonovog hrama. I

dan danas se načelo talona, odnosno, oko za oko, zub za zub direktno veže za Babilon.

Sudeći po legendama, famozna Kula babilonska bila je stupnjevita građevina sa nevjerojatno

rafiniranim sustavom za pročišćavanje zraka i navodnjavanje. Po arheologu Wilfridu

Allinger-Csollichu to je najveća ljudska građevina od cigle u povijesti. Kula je bila visine oko

70 m i posvećena vrhovnom bogu Marduku. Babilonci su kulu zvali "Božjim vratima", dok je

cjelokupni Babilon za židove bio prijestolnica grijeha i bluda osuđena na propast (vjerojatno

kao i Maje za prosvijetljene konkvistadore, op.a.). Većina građevina je posvećena božici Ištar

i vrhovnom bogu Marduku. Po Herodotu graditelj kule se zvao Nimrod, te je kula više puta

rušena i obnavljana. Konačnu obnovu kule je zacrtao Aleksandar Veliki, no, njegova smrt je

ipak "pokvarila" planove o gradnji kule.

45

Babilon je danas dio pop kulture, prikaz većinom negativnog aspekta čovječanstva kroz
prizmu prošlosti, odnosno, sa svrhom zaborava bahatosti današnjeg doba. Ipak, na tisuće
pokušaja oživljavanja kule babilonske nije uspjelo i to nam je upozorenje koje, bojim se,
nećemo poslušati.

Slika 45 – Kula Babilonska, umjetničko dijelo, Kunsthistorisches Museum, Beč, Austrija – Autor: Pieter Bruegel

DILMUN

Zelen i palmama prekriven skup otoka danas poznat kao Bahrein, šeikat u Arapsko-
perzijskom zaljevu, već godinama je jedno od najvećih arheoloških nalazišta u svijetu. Između
2200. i 1700. godine prije nove ere otoke je naseljavala posve autohtona civilizacija koja je s
okolnim narodima održavala bogate odnose, prije svega trgovačke, i na neki način bila
njihova "izvozno-uvozna tvrtka". Osim toga su imali bogatu kulturu i umjetnost.

46

Jasno, Dilmun ne bih niti spomenuo da nema mnoštvo misterija vezanih uz tu nekad zbilja
sjajnu kulturu. To je po legendi bila magična zemlja, rodno mjesto bogova i mjesto gdje su
sve vještine prenesene čovječanstvu. Legende koje su ispričane od strane Sumerana također
govore da je to bila zemlja poznata po tom što je smrt i bolest bila nepoznata i što su ljudi i
životinje živjeli u mirnom suživotu. Poznato da je u Epu o Gilgamešu Gilgameš otputovao u
Dilmun zbog pronalaska tajne vječite mladosti.
Tako je to i mitsko mjesto Rajskog Vrta, barem onoga koji se nalazi u sumerskoj predaji.
Također je ovo moguće odredište Noe i njegove arke. U jednoj drugoj sumerskoj legendi,
bogovi tj. Annunaki su sletjeli na ovu zemlju s planeta križanja, zvanog Nibiru (o njemu ćemo
čuti u jednom drugom poglavlju, op.a.) prije 450.000 godina. Tu su započeli s genetskim
eksperimentima i baš ondje su stvorili današnjeg čovjeka iz nekakve vrste posude. Bilo kako
bilo, ja ću kao i u prethodnom tekstu o Indiji staviti citat iz sumerskih glinenih pločica koji
opisuje Dilmun, ekvivalent biblijskom Edenu, pa sami izvedite zaključak da li smo zbilja na
pragu otkrića istoga:

„Zemlja Dilmun je čista, zemlja Dilmun je bistra;
Zemlja Dilmun je svježa, zemlja Dilmun je najblistavija.

U Dilmunu gavran se glasa, ne plaće,
ittidu-ptica se glasa, ne plaće,

lav ne ubija, vuk ne grabi janjad.
Oni s poteškoćama s vidom ne kažu "Bole me oči,"

umobolni ne kažu "Ja sam umobolan,"
starica ne kaže "Ja sam stara," starac ne kaže "Ja sam star,"

On ispunjava nasip vodom, On ispunjava jarak vodom,
On ispunjava neobrađene površine vodom…“
(ANET 1969, 38-9)

Slika 46 – Pečat u kamenu, Dilmun, uzorak iz Metropolitan Muzeja, New York – Dar Martin i Sarah Cherkasky

PETRA

Narod koji je naseljavao drevni Jordan, poznatiji pod nazivom Nabatejci, svojim trgovačkim
umijećem bili su najsofisticiraniji posrednici pri kupoprodaji u drevnom svijetu. Iako im je to
glavna odlika puno poznatiji su po naseobinama i spektakularnim građevinama koje su
naseljavali. Misteriozni grad Petra (grč. Stijena) po tradicionalnoj povijesti sjedište je ovog
drevnog naroda iako postoje indicije da je upravo ovo mjesto gdje je Mojsije iz stijene dobio
vodu i gdje je sahranio vlastitu sestru Miriam. Sada se svi vjerojatno pitamo kako je to
moguće ukoliko je izgrađena tijekom prijelaza tisućljeća? Mainstream znanost kao rješenje
donosi postupnu gradnju monumenata i napredak. Riznica Khazne al-Firaun je tipičan
primjer (slika). Zanimljivo je i da joj ime znači Faraonska riznica (arapski, opa.), a
znanstvenici tvrde da je to zabluda i da monument zapravo predstavlja grobnicu.

47

Petra je otkrivena za zapadni svijet tek 1812. godine, a do tada je bila u sferi Atlantide,
Troje i sličnih „mitskih“ gradova. Čak i kada bi povezali Nabatejce s izgradnjom Petre ne
bismo puno dobili na zaključcima pošto ne znamo njihovo podrijetlo, kao niti vrijeme
naseljavanja područja. No, postavlja se još jedno pitanje – ukoliko Nabatejci nemaju veze s
izgradnjom Petre, tko ima? Sofisticiranost tehnike uklesavanja u stijene sama po sebi je
nevjerojatna i automatski dovodi do razmišljanja kako narod Nabateje nije imao tehnološku
podršku za takav pothvat.

48

Dio znanstvenika tvrdi da postoji rješenje i za to, odnosno, da je Petra izgrađena kada i drugi
monumenti u neposrednoj blizini – za vrijeme rimske okupacije i vladavine cara Hadrijana.
Kako se nitko ne usudi ništa pretpostavljati bez konkretnih dokaza (naročito iz razloga što su
i dalje moguća daljnja arheološka otkrića), a alternativni istraživači nisu previše obradili
ovaj fenomen teško je izvući temeljite tvrdnje i pretpostavke. Nevjerojatne građevine u stijeni i
dalje ostaju misterija – po načinu gradnje, vremenu izgradnje, svrsi i graditelju...

Slika 47 – Khazne al-Firaun, Petra, Jordan – Autor: Đuro Vukelić
Slika 48 – El Deir grobnica u stijeni, Petra, Jordan – Autor: Đuro Vukelić

IZRAEL (KANAAN)

Jedna od najpoznatijih i najkontroverznijih svjetskih država nalazi se na istočnoj obali
Mediteranskog mora. Moderni naziv države navodno potječe s Merneptah kamena gdje se
Israel prvi puta spominje te govori o ljudima koji su izvan vlastite države. Po židovima, ime
Izrael znači "Bog vlada", no to ne bi bilo to da nema i drugačijih razmišljanja. Jedno od
takvih je da dolazi iz sljedeće složenice:

Is (Izida – glavna egipatska božica)
Ra (egipatski bog Sunce)
El (sumerski Ellil i Enlil – bog zemlje, bog zraka i oluja)

Kanaan je pak područje puno većeg radijusa, s nepoznatim podrijetlom imena. Moderna
država je po nekim teoretičarima zavjere rezultat višestoljetnog stremljenja Cionista
(nacionalni pokret za utemeljenje države, op.a.) za povratkom u svoju kolijevku. Tako je po
njima cijeli drugi svjetski rat manipuliran tako da bi konačni rezultat bio smještaj izbjeglih
židova u Palestinu. Ovo je vrlo kontroverzna teorija te su njezini zagovornici nebrojeno puta
optuživani za antisemitizam.
Ono što je pak glavni dokaz o slavnoj židovskoj prošlosti je najpoznatija svjetska knjiga
Biblija, točnije njezin stari zavjet (Petoknjižje, Povijesne knjige, Psalmi, Mudrosne knjige,
Proročke knjige). Gotovo svatko zna osnovne dijelove ovog štiva pa neću pisati o tome.
Također, posebno poglavlje ove knjige govori o nekim povijesnim mjestima iz Biblije.
Ono što je interesantno su neki događaji koji se s jedne strane mogu povezati sa
paranormalnim. Sam Eden, odnosno, Rajski vrt, sada je spominjan u kontekstu sa
Dilmunom, no ostatak legende je prilično težak za objasniti jer sve seže u eru znanstvene
fantastike pošto pravih dokaza nema. Kula babilonska? To je možda i moguće, ali ne baš tako
kako piše barem sudeći po znanstvenicima. Sljedeći na redu je Noa. Veliki potop je i
znanstveno dokazan, priča o arci je vjerojatno nekakva alegorija. Sodomu i Gomoru ću
spominjati u posljednjem poglavlju ove knjige. Okršaj Davida i Golijata je možda i u
potpunosti izmišljen.

49

Nakon svega ovoga dolazi najzanimljiviji lik – Mojsije. Košarica, odgoj na egipatskom dvoru,
deset pošasti… Sve je to vjerojatno samo metafora na nešto sasvim drugo. Toliko je mogućih
odgovora na ovo da je možda i besmisleno sve to pisati bez relevantnih dokaza (npr. Mojsije
– faraon Tutmozes, dolazak u košarici identičan rođenju Horusa itd.).

Slika 49 – Slika navodnog kotača, Crveno more – Izvor slike: http://azmann6.wordpress.com/2009/06/18/1040/

Tu je recimo i intrigantno Mojsijevo otvaranje mora jer su pronađeni dokazi kočija na dnu
Crvenog mora čije daljnje analize navodno onemogućava izraelska vlada (slika gore). Deset
zapovijedi se pak uspoređuje sa Egipatskom knjigom mrtvih. U nekim dijelovima su gotovo
identične uz vrlo slične "zapovijedi". U knjizi mrtvih se to može nazvati nekom vrstom
ispovijedi bogu, dok je to kod deset zapovijedi više-manje upravo nekakva naredba ukoliko
vjernik ima aspiracije ka pristojnijem životu i odlasku u raj.
Dakle, zanimljivo je to da su gotovo svi biblijski događaji možda samo mitovi. Naravno, tu je
i druga strana medalje. Naime, postoji dio kršćana, kreacionisti, koji u potpunosti vjeruju u
biblijske događaje i njihovu stopostotnu vjerodostojnost. Tako je svijet nastao prije svega 6-7
tisuća godina, u arci su zbilja bile tolike životinje, itd. Možda je tvrdnja da je sve alegorija
smiješna, no što onda reći za ovo?
Pošto je Biblija inspiracija za gotovo sve vezano uz židove, tako je tu i zagonetka o deset
izgubljenih židovskih plemena. Nakon uništenja drevne države od ruke Asiraca deset od
dvanaest židovskih plemena je netragom nestalo. Po teoriji se vjeruje da su se razdvojili i
otišli u određene dijelove svijeta, te da svi današnji ljudi dolaze upravo od tih plemena.
Određeni dokazi su pojedine grupacije koje tvrde da su potomci tih plemena. Tako su tu
skupine iz južne i sjeveroistočne Indije koje dolaze od Efrajimovog i Manašeovog plemena,
Etiopljani iz Danovog plemena, Iranci iz Efrajimovog plemena, Nigerijci iz više različitih
plemena, te brojni drugi uključujući čak i Kineze, Indijance i Kurde. Neizbježna je
poveznica s teorijama zavjere i zavjerama u stvarnosti. Cionisti teže tome da sve pripadnike
izraelskih plemena dovedu na drevni teritorij i to bez obzira na posljedice po lokalno
stanovništvo (čitaj: Palestinu, op.a.). S današnje perspektive gledano, moguće je da je ovo
legenda o nastanku čovjeka u Mezopotamiji i njegovom naseljavanju svijeta stavljena u
kontekst Judaizma.
Sljedeća na redu je legenda o Solomonu, sinu Davidovom. Ono što nas zanima kod ove
(možda povijesne, možda i ne, op.a.) osobe je predaja raznih rabina koji ga opisuju kao
velikog maga. Pečat kojeg je dobio, poznat kao Solomonov pečat ili Davidova zvijezda,
navodno mu je davao moć nad demonima i gmazovima. Što to znači? To znači da su oni bili
pod njegovom komandom. Tako postoji više priča o njegovom sukobu sa moćnim demonom
Asmodeusom, kraljem demona, u kojima uz svoju beskrajnu mudrost jasno uvijek pobjeđuje.
Gradnju veličanstvenog Hrama u kojem će biti čuvan Zavjetni kovčeg (obrađen u poglavlju
Tajanstveni artefakti i simboli, op.a.) mu je pomogao tajanstveni crv Shamir kojeg je prizvao
uz Asmodeusovu pomoć. Uz svu tu mistiku, Solomon često upotrebljava broj 666 u svojim
dosezima, koristi nevjerojatno brz i velik leteći tepih, zapošljava demone i u banalnim i
nepotrebnim situacijama itd. Danas je poznat i podatak da je Zavjetni kovčeg viđen očima
moderne znanosti nekakva vrsta električnog generatora i da je ulje koje je danas poznato kao
Abramelinovo također služilo u neke zagonetne svrhe. Stoga je prilično zanimljiva i sama
svrha Solomonovog hrama koji je prema nežidovima bio "leglo" magije i okultizma.

Moderni židovi su nakon višestoljetne povezanosti sa Jahveom danas više povezivani sa
novcima što je u više navrata bio razlog velikih povijesnih genocida i previranja. Nažalost, to
mnogima nije bila pouka već primjer pa smo svjedoci sličnih etničkih čišćenja diljem svijeta.
Biblija je knjiga mudrosti s puno relevantnosti u današnje doba, no ta ista biblija se tumači
kako kome odgovara, te je normalno da u težnji za vlastitom zemljom činiš sve što ti je pri
ruci. Zato nam se ponekad svima čini da je sreća za pojedince nevjerica u Novi zavjet jer on
ionako propovijeda samo praštanje, mir i slogu, što nisu vrijednosti za današnjeg čovjeka. Po
svemu što ste mogli pročitati u prethodnom tekstu Judaizam je iznimno mistična i zanimljiva
drevna religija koja sadrži brojne zagonetke. Legenda ili ne? To je već pitanje koje prepuštam
stručnjacima, a poslije ćemo upoznati i kabalu, tj. znanstvenu metodu za proučavanje
duhovnog svijeta koja potječe od rabina.

INDIJA (BHARAT)

Tisućgodišnja tradicija ratništva u Arijaca ponos je Indije. Mahabharata, poznati indijski ep,
pokazuje da je civilizacija u Indiji bila puno razvijena od općeprihvaćenog primitivizma u
željeznom dobu. Viteška etika među stanovnicima pri ratovanju je samo jedan od brojnih
dokaza, i kada bi se današnja ratna pravila usporedila s onim iz Mahabharate koji su,
podsjećam, stari tisuće godina, naša civilizacija nema ni mrvicu poštovanja ljudskog
dostojanstva protivnika.

50

Promatranje cijelog sunčevog sustava pri ratovima u Mahabharati daje naslutiti da je Zemlja
nekada bila jedno od poprišta interplanetarnih ratova. Samo znanje o zvijezdama je
apsolutno nevjerojatno i nemoguće bez visokorazvijenih teleskopa. Kretanja Arijaca iz Indije
su lako vidljiva gledajući bogove (ekvivalenti u nordijskim i keltskim predajama, op.a.) i
ratnu etiku koja je strana mnogim nearijcima. Dio Mahabharate je posvećen i svjetskom ratu
koji je tad bio u punom naponu. Za razliku od današnjih ratova, odnosno, suprotstavljenih
sila osovine i saveznika, tamo je u ratu bio sukob između Kurua i Pandava. Postojala su i
bića savjetnici, koji savjetuju pri ratnim pravilima, voze se u "nebeskim kočijama" i od krvi i
mesa su, kao i mi. Kraljević Pandava, Ardjuna, sudjeluje u nebeskom ratu, te po spisima
svladava rukovanje sa energetskim i atomskim oružjem u borbi protiv Nivatakavačama
(također obrađeni i u mitologiji kanadskih Indijanaca, op.a.).
Ovo je Ardjunin opis "nebeske kočije" (morate uzeti u obzir da je Ardjuna iz željeznog doba i
da ljudi još ne znaju ni što je zapravo Mjesec?!):

„...lebdeći grad, sjajan i blistav
kao Sunce, kretao se uvijek u željenom smjeru.

Uspješno se branio zahvaljujući darovima
od Dajta dobivenim,

čas nestajao u njedrima zemljinim,
čas se skrivao u daljinama nebeskim,
čas dolazio sa strane, čas nestajao,

u vodu uronjen.
Najzad ga strijele moje

željezne i oštre
razbiše u komadiće
i ruševine tog grada asurskog
na Zemlju popadaše...“

Slika 50 –Slika Bitke kod Kurukshetre, Mahabharata – Autor: Nepoznat (Manuskript iz Mahabjarate, 18.st.)

Arheološki ostaci iz tog vremena daju naslutiti da se nešto zbilja događalo, i to u velikim
omjerima. Možemo započeti s onim najkontroverznijim. Rakhaldas Bandyopadhyay je 1922.
otkrio ono što danas poznajemo pod nazivom Mohenjo Daro. Britanac David Davenport je,
prevodeći dio Mahabharate pod nazivom Drona Parva, naišao na odlomak gdje je opisana
eksplozija oružja Agneye: „Bijeli vrući dim bio je tisuće puta svjetliji od sunčevog svijetla na
beskonačnom usijanju, te je rastavio grad u prah. Voda je proključala... konji i ratne kočije su
gorili u tisućama... leševi palih su unakaženi strašnom vrućinom tako da više nisu izgledali
poput ljudskih bića... izgledalo je poput sjajne vatre čija je vrućina palila svijet poput
groznice. Zatim su uslijedili hladni vjetrovi...“
Sve bi ostalo nezapaženo da Mohenjo Daro nije u potpunosti staljen poput atomskog zgarišta,
a točka na i ovoj atomskoj mogućnosti su leševi s radijacijom zabilježenom samo na mjestima
nuklearnih eksplozija. Profesor Antonio Castellani vjeruje da postoji vjerojatnost da ovo nije
prirodni fenomen s čime se u potpunosti slažemo.

51

Povezanost pisma iz ovog nalazišta s onim na Uskršnjim Otocima već smo spomenuli, no
nikada nije problem dvaput navesti tako bitan podatak.
Na zapadu Indije, u državi Guharat, nedavno je otkriven veliki potopljeni grad u zaljevu
Khambhat. Poznati istraživač Graham Hancock ga je prije par godina proučavao kroz
ronilačke ekspedicije, a sve je priznato tek nakon tsunamija i velike novonastale oseke koja je
otkrila dijelove ovog monumentalnog zdanja. Dr. D.P. Agrawal je pojedine artefakte poslao
na različita sveučilišta radi datiranja, a Sveučilište u Hannoveru je otkrilo da se kod ovog
nalazišta može razgovarati o vremenu oko 7545.-7490. pr.n.e. Glavna struja znanosti na sve
moguće načine želi osporiti ovu mogućnost, a nakon već spomenute oseke tradicionalna
"prirodna formacija" pala je u vodu. Pošto je naselje definitivno ljudskih ruku zdanje, a k
tome je još i pod vodom sadašnja mainstream teorija je da su mještani zbog neznanja koristili
drevni građevni materijal, te je zbog toga grad naoko toliko star. Zbilja domišljato :D

52

Uz sve navedene misterije vrijedi dodati i hramove Khajuraho (seksualna energija i
Kamasutra) i Kailasu (gigantski hram isklesan iz stijene?!).

Slika 51 –Mohenjo Daro, Pakistan – Autor: Grjatoi (Wikipedia)
Slika 52 –Potopljeni grad, Khambhat, Indija – Autor: examiner.com

KINA (ZHONGGUO)

Kineski naziv za Kinu (perzijanski naziv kojeg je na zapad donio Marco Polo, op.a.) je
Zhongguo što označava centralnost te države s obzirom na Zemlju. Kineska tradicija po
arheolozima započinje oko 2100. godine pr.n.e. dinastijom Xia za koju neki sumnjaju da je
ikada i postojala. Dinastija Shang počinje sa zapisivanjem povijesti i iz tog izvora znamo za
njihovu fascinaciju vlastitim precima - svoje očeve i djedove su štovali poput bogova. Uz njih
su tu razni bogovi vremena i nebesa, kao i glavni bog, vladar nad drugim bogovima, Shang-
Ti. Dolaskom Chou dinastije nastaje vjerovanje u t'ien ili Nebo. Od tada je vladar mogao
dobiti vlast jedino pod tzv. Nebeskim mandatom. Kada Nebo odluči da car više nije podoban,
započinje velika prirodna katastrofa što ga tjera na odlazak s prijestolja. Kasnije, počevši s
Han dinastijom, Kina prihvaća Konfucionizam.
Kineske legende spominju i fascinaciju letećim zmajevima koji su simbol cjelokupne kineske
kulture i žute rase. Kinezi diljem svijeta se nazivaju "Lung Tik Chuan Ren" ili u prijevodu
"Potomci zmaja". Lung je također simbol i dio grba svih carskih dinastija. Zanimljivo je da je
u ostatku svijeta zmaj ili zmija najčešće simbol negativnog, dok je ovdje naznaka sreće,
mudrosti i ljepote. Car Hirohito je tako ustvrdio da cijela njegova loza potiče od zmaja. U
kineskom narodu je pak uvriježeno mišljenje da su carske obitelji zapravo zmajevi i da se
pomoću opsjene skrivaju od običnih ljudi. Upravo na tom počiva i obožavanje vladajućih od
strane puka. One azijske loze koje nemaju drakonsku krv prizivaju zmajeve pomoću tajnih
rituala i s njima se savjetuju. Broj 12 je vrlo bitan jer označava broj godina između dvije
posvećene zmaju. Zmajevi su tako u principu nepobjedivi bogovi i dan danas ih Kinezi štuju
na raznim svetkovinama, proslavama i novoj godini. Uz te zmajeve dolaze i leteća zvona koja
"zvone" nebom, a ne proizvode nikakve zvukove. Sima Qian, poznat kao kineski Herodot,
smatrao je zanimljivom legendu o junaku Huang Diu koji je vladao Kinom prije 4500. godina.
Taj junak je navodno zmajeve koristio za transport poput zrakoplova. Uz takav način
putovanja valja istaknuti da je njegov život prilično sličan životima junaka iz sumerskih spisa.
Po spisima postoje indicije da su Kinezi poznavali i nekakvu vrstu rendgena, umjetnog
zimskog sna, leta na druge planete itd.
Najveći ovozemaljski doseg im je ipak Kineski zid. Dinastija Qin je poznata zbog njegove
gradnje, a gotovo tisuću petsto godina kasnije ga je dogradila i unaprijedila dinastija Ming.
Zanimljivo je da se i danas tvrdi da je to jedina građevina izrađena ljudskim rukama koja se
vidi iz svemira iako po svjedočanstvima astronauta baš i nije tako. Spomenuta dinastija Ming
je poznata po urbanizaciji carstva, kao i velikoj centralizaciji moći. Pošto je vladala od 1368.
do 1644. godine imala je dosta vremena za razvijanje učinkovitog mehanizma. Uvođenje
ogromne birokracije je bio sasvim nov potez ove dinastije, no zanimljivo je da ih je
birokracija kasnije i uništila onemogućivši im neminovne promjene tijekom vladanja i
upravljanja carstvom. Po nekim autorima upravo su oni uzor današnjoj globalizaciji i
urbanizaciji, te centralizaciji financija i dobara, odnosno Novog svjetskog poretka. Misterija
je i najveći potres svih vremena koji se zbio 1556. godine, Shaanxi zemljotres, koji je usmrtio
preko 830.000 ljudi. Po nekima je za to krivac nekakva vrsta podzemne nuklearne aktivnosti
nepoznatog podrijetla. Uništenje ove dinastije 1644. Godine, započinje vladavina dinastije
Qing. Iz tih vremena bilježimo nastanak tajnog ili elitnog društva, zvanog "Barjaktari".
Članstvo je zahtijevalo određene stvari, te su imali ekonomske i zakonske privilegije u državi.
U današnje doba Kina je totalitaristička komunistička država koja je blizu k tome da postane
nova svjetska velesila. Jasno, kršenje ljudskih prava, ubijanje neistomišljenika, atomsko
naoružanje i najveća svjetska emisija štetnih plinova nisu razlozi da im se nametnu sankcije
od strane UN-a.

TIBET (BOD)

Ova kineska pokrajina je danas najpoznatija po grčevitoj borbi za neovisnost i represiji od
strane komunističkih vlasti. Drevni samostani i redovnici sve više su postrance i prolaze
postupak "pročišćenja" poput onoga kojeg su prolazili i južnoamerički Indijanci tijekom
dolaska konkvistadora. Osim raznih metoda meditacije i odlazaka u druga stanja svijesti (više
u jednom od sljedećih poglavlja, op.a.) Tibetanci su poznati i po legendi o mističnom gradu
Shambali, koji se nalazi na samom rubu naše fizičke stvarnosti ili po nekim tumačenjima u
četvrtom denzitetu (denzitet ću također pojasniti u nastavku knjige, op.a.).
Proročanstvo Shambale govori da će bliskoj budućnosti svijet u potpunosti okrenuti leđa
duhovnom i postati materijalan u svoj suštini, te kada bude imao vlast nad cijelom planetom
pokušat će pod rukovođenjem zlog vođe pronaći i pokoriti Shambalu. Bez obzira na oružanu
moć trideset drugi kralj Shambale, Rudra Cakrin, će ga poraziti i vratiti svijet ka svom
duhovnom podrijetlu.

53

Teorija o akupnkturi Zemlje navodi svetu tibetansku planinu Kailash kao šestu čakru,
odnosno treće oko. Samim time ona postaje mjesto spoznaje, drugačijeg protoka
konvencionalne energije i bržeg širenja svijesti. Mnogi odlazak na Tibet smatraju vrhuncem
na svom duhovnom napretku, a razlika između tog mjesta i ostalih više zemaljskih vidljiva je
na svakom koraku. Shambala je kraljevstvo koje je po legendi najbliže upravo na ovoj planini.
Brojni lame su dugogodišnjom pripremom uspijevali probiti duhovnu barijeru i svojim
spiritualnim bićem doći u ovo kraljevstvo. Shambala je prikazana kao palača Kalapa
smještena unutar lotosova cvijeta s osam latica. Sam kraj materijalnog svijeta je predviđen
oko 2045. godine, no, to ne bi bilo to da ne postoji dio tumača koji smatraju da taj proces
prelaska u više stanje svijesti neće započeti na toliko spominjanu 2012. godinu.
Prva asocijacija na Tibet je zasigurno Dalai Lama. To je vjerska titula poglavara žute sekte
tibetanskog budizma. U prijevodu znači "Dalai guru" što s drugim imenom svakog lame
Gyatso znači oceanski dalai guru. Danas je aktualan četrnaesti dalai lama, Tenzin. Pošto je
od 1959. godine u stalnom progonstvu postao je svojevrsna pop ikona poput Che Guevare i
simbol otpora protiv represije. Na iživljavanje od strane totalitarne vlasti svijet zatvara oči
poput nekadašnjeg ponašanja Staljina prema političkim oponentima što nije ništa novo jer
svjetske velesile odlaze tamo gdje vjeruju da postoji famozno oružje masovnog uništenja što
nije slučaj i s državama gdje znaju da postoji. Propovijedanje mira i jedinstva na planeti
prolazi samo kada se skuplja humanitarna pomoć i donacije, no očito ne i kada se treba tako i
djelovati. Na našu nesreću taj fenomen je najveća misterija vezana uz čovječanstvo, bilo u
prošlosti, bilo u sadašnjosti, bilo u budućnosti…

Slika 53 – Planina Kailash, Tibet, Kina – Autor: Ondrej Žvaček

JAPAN (WA, YAMATO)

Japan je zapadno ime za Nippon ili Nihon (Zemlja Izlazećeg Sunca). Stariji nazivi su Yamato
(Japan) i Wa (kineski naziv za drevne Japance, japanski naziv nije poznat). Japanska kultura
je misteriozna upravo koliko i sve ostale u ovom poglavlju. Nitko sa sigurnošću ne zna kako
su i kada Japanci zauzeli ovaj otok koji se navodno odvojio od Azije u zadnjem ledenom dobu,
dakle prije nekih četrnaest tisuća godina. Prvi spomen Japanaca dolazi iz kineske predaje, a i
cijela ranija povijest Japana prolazi pod velikim utjecajem svojih zapadnih susjeda.
Mitologija je vrlo snažna, a poput sve literature takve tematike danas mnogi ljudi vjeruju da
ima usku poveznicu s japanskom povijesti. Ono što je zajedničko svim vladarima je ime tennō
koje ih označava, a u slobodnom prijevodu znači "nebeski vladar". Poput svih ostalih
mitologija u početku su s neba sišli samo jedan muškarac i jedna žena uz ukrašenu katanu
kao poklon. Naravno, imali su i dvoje djece, te je nakon što su pogriješili (nešto poput Evine
jabuke, op.a.) odlučeno da žena više ne smije pričati prije muškarca (kako je u skladu i s
modernijim običajima, op.a.). Jasno, napravili su još osmero djece koji su postali japanski
otoci, a nakon smrti Izanami je ošla u kraljevstvo mrtvih. Smrt je pak nastala nakon njezinog
ljubomornog povika da će ukoliko je ostavi muž svakog dana ubijati tisuću ljudi. Srećom, on
je bio mudar pa je doviknuo da će onda podariti tisuću petsto novih života i tako je nastao
životni ciklus.

Legendarne kronike, Kojiki i Nihon Shoki, tumače to da je Japan osnovan oko 600. godine
prije Krista, prvi car je bio Jimmu, direktni potomak Amaterasu iliti Božice Sunca, odnosno,
šesti potomak već spomenutog para prvih izdanaka kraljevske obitelji s nebesa. Danas je
polemika da li je Jimmu bio stvaran ili je prvi car ipak bio Ojin. No, to očito nije bilo bitno
1940. kada je zbog svojih postupaka (povrat dijela japanskog teritorija) Jimmu poslužio kao
savršen primjer dizanja nacionalne svijesti pred rat.
Poznata je i legenda o mongolskim invazijama koje su trajale od 1272. do 1281. godine.
Oružano i strateški puno naprednija vojna sila nije mogla prodrijeti i zauzeti otočje zbog
božjeg vjetra, tajfuna Kamikaze. U blizini grada Yamagata su otkrivene slikarije na starom
plemićkom grobu, a jedna od njih ukazuje na kralja koji nedvosmisleno podignutom rukom
pozdravlja sedam letećih tanjura ili diskova. Grob je star oko četiri tisuće godina i pripada
plemenu Ainu. To pleme u svojim kronikama i legendama navodi da su ih posjećivali leteći
diskovi pod nazivom Shinta što u prijevodu znači kolijevka. Tako je iz takve letjelice sišao na
zemlju i bog Ukikurumi Kamui. Drugi pokazatelji da se nešto zanimljivo zbivalo u Japanu su i
crteži sa groba na otoku Hokkaido. Tamo pojedinci pogledom ispraćaju kolijevku. Nepoznati
objekti su popularni i kasnije. Na jednom se tuširanom crtežu iz 9. stoljeća nalaze tri
svećenika koja promatraju svjetleći objekt na nebu dok je na tlu nekakvo krilato stvorenje.
Kako je Japan zemlja izlazećeg Sunca tako su kroz povijest posebnu naklonost pokazivali i
prema tom nebeskom objektu. To im je poveznica prema brojnim drugim narodima s istim
sklonostima. Pitanje koje se postavlja je da li je na japanskom otočju ranije obitavao neki
drevni narod sa sličnim uvjerenjima? Sve je moguće. Dokaz tome su piramidalne građevine, a
možda i cijeli gradovi u podmorju južnog arhipelaga Ryukyu otoka. To ćemo podrobnije
objasniti u jednom drugom poglavlju. Nas trenutno zanima da li su graditelji tih gradova bili
drevni Japanci ili neki drugi drevni narod. Vjerojatnije ovo drugo. Time otvaramo Pandorinu
kutiju neotkrivenog svijeta koji je prethodio Japanu i čiji su oni možda i direktni potomci.
Gledajući sve iz prizme takvih teorija nije nemoguće niti to da su svoj zenit dostigli i mnogo
ranije nego što to shvaćamo. U krajnjem slučaju, najniži oblik civilizacije su susreli 1945.
godine i, ruku na srce, ako su to preživjeli…

AFRIKA

DOGONI

Dogoni su skupina drevnih plemena koja su živjela na tromeđi Malija, Senegala i Gvineje.
Plemena Aru, Diju i Domo naseljavaju litice brdskog grebena Bandiagara, a Arui su duboko
u brdima. Poznato je jedino da je do preseljenja došlo prije propasti velikog afričkog carstva
Mali.
Prvi pravi kontakt između zapadne civilizacije i ovog plemena je započeo u ekspediciji
francuskih antropologa Griala i Dietereina 1931. godine. Dogoni su bili toliko interesantni
da je ovaj dvojac više od trideset godina istraživao njihovu povijest. Ono što je bilo
nevjerojatno je astronomska stručnost kod ovog naroda. Naime, poznavali su prsten Saturna
prije Galilea, imali su slikarije četiriju Jupiterovih mjeseca, te im naravno nije bilo strano niti
kretanje planeta oko Sunca za što bi u tom vremenu u Europi vjerojatno gorjeli na lomači.
Najintrigantniji dio cjelokupnog naslijeđa je ipak bilo poznavanje zvjezdanog sustava Sirius,
te njegove binarne prirode što zapadni svijet nije otkrio do polovice 18. stoljeća. Problem u
ovome je bio taj što je Sirius B bijeli patuljak oko 100 000 puta teže vidljiv od svog imenjaka.
Intriga se još više nastavlja time što su vjerovali da je Sirius B najteža zvijezda što s
današnjim stelarnim saznanjima i nije toliko krivo poimanje.

54

Sada dolazimo do njihove najpoznatije vještine, a to su nevjerojatni bunari. Naime, dubina
bunara je u prosjeku oko 80 m, a sagrađeni su prije čak 600. godina.
Dogoni, koji su se tada zvali Mande, po predaji kažu da su vještinu izgradnje tih bunara kao i
veliko poznavanje astronomije spoznali od ljudi sa zvijezda, tj. ljudi-riba pod imenom
Nommo. Bića su došla u velikim letjelicama, te su preko noći odlazila u nekakvu vrstu vode i
to kopanjem rupa u zemlji. Te rupe Dogoni danas koriste kao bunare i izgrađuju nove na
njihovu sliku i priliku. Pričao sam o binarnom sustavu Sirius. No, taj sustav po Dogonima
ipak nije binaran. Naime tu je i Sirius C kojeg znanstvenici ipak nisu otkrili i ne vjeruju u
njegovo postojanje.

Da li je sve ovo nevjerojatno pronicljiv mit ili stvarnost, u Africi je to najteže dokučiti, pa je
na vama da vjerujete ili ne vjerujete. Znanstvenici su bez teksta, nemaju nekih pravih teorija o
svemu ovome pa tako niti ne pobijaju vjerodostojnost svega. Dogoni su mi dali povod za
zaključak : "Sve ćete saznati, samo pričekajte ponovni dolazak Nommoanaca"…

Slika 54 – Tipično Dogonsko selo, Mali – Autor: Dario Menasce

EGIPAT (KEMET)

Drevni Egipat je zasigurno najpoznatija drevna kultura, bok uz bok još neotkrivenoj Atlantidi.
Oaza između pustinja obilježila je povijest u kulturološkom kao i u brojnim drugim aspektima.
Najmanje sedam tisuća ljeta stara tradicija Egipat postavlja kao vodeću državu u svijetu što
se tiče konstantnog razvoja. Za gradnju su vrlo bitna njihova božanstva, poput vrhovnog boga
Amona Ra, uz brojne druge bogove koji su imali svoja svetišta. U principu, egipatsko
kraljevstvo dijelimo na staro, srednje i novo. Jasno, nas ponajviše zanimaju piramide (koje su
po znanosti oni i sagradili na primitivan način, op.a.).

55

Razvoj piramida po povijesnim udžbenicima započinje izgradnjom Djoserove stepenaste
piramide u Saqqari. Novi korak je Snofrouva piramida u Dahshuru koja je zbog oblika
zvana svinuta piramida (iako je očito da je namjerno svinuta, znanstvenici tvrde da je to
pogreška koja potvrđuje primitivizam graditelja, op.a.). Posljednji korak ove "amaterske"
izgradnje je stepenasta piramida u Medumu čija je izgradnja pripisana kralju Huniju,
posljednjem vladaru Treće dinastije.

56

Također, znamo i za hram u Karnaku koji oduševljava svojim stupovima, kao i hram u
Luxoru koji je poznat kao Amonov "ljetnikovac", te hram Deir el-Bahari. Tu su i hramovi u
Abu Simbelu, s poznatim dvadesetmetarskim statuama Ramzesa II. Dolina kraljeva je dolina
grobnica uz slikarije po zidovima tih grobnica. Nama je ipak najzanimljivije područje (osim
Gize) Abydos i Dendera.

Slika 55 – Sfinga i Khufuova piramida, Giza, Cairo, Egipat – Autor: Ian Sewell
Slika 56 – Hatshepsutin hram, Deir el-Bahri, Egipat – Autor: Ian Lloyd, "Free Desktop Wallpaper"

Abydos je sazdan na Abdju brdu (brdo simbolike) i poznat je po hramu Ozirionu. Izuzev tih
spomenutih osnovnih referenci godinama oduševljava i alternativne istraživače. Po samoj
strukturi i načinu gradnje nevjerojatno podsjeća na Sfingu i Gizu, naročito kada upletemo
desetke blokova poslaganih jedan na drugi, sve odredom teški po 100+ tona. Proračuni
onemogućavaju prijenos blokova putem radne snage ili primitivnih uređaja pa sami moramo
zaključiti što je u pitanju. Ukoliko je Giza po predaji služila kao prikaz neba onda je Abydos
predstavljao prikaz života nakon smrti. Zanimljiv je i posmrtni prilog bogovima u kojem je
svatko tko je sahranjivan morao dati drugačiji poklon, po sličnoj osnovi (formuli). No, ono po
čemu je Ozirion posebno poznat je hijeroglif na kojem su navodno prikazana moderna plovila
poput helikoptera, aviona ili glisera. Objašnjenje skeptika ovaj puta čak i ima logike, naročito
kada pogledamo sve vizualno. Naime, oni smatraju da je ovo igra slučajnosti nakon
pomiješanih (jedno ime preko drugoga) imena dvaju faraona. Drugo isto tako fascinantno
otkriće je Cvijet života, simbol povezanosti svih živih bića kojeg, poput svastike i drugih
simbola, nalazimo diljem svijeta. Ovaj je pak drugi najstariji takav simbol ikada pronađen.
Kada se sve zbroji i oduzme Abydos definitivno ima veliki značaj, kako u drevnoj povijesti
tako i u misterijama sadašnjosti.

57

Podjednako bitna i misteriozna lokacija je Dendera. Sjeverno od Tebe su locirani hramovi
Hator i Izide kao i pripadajuće misterije. Ovdje se nalazi jedno od prvih kola zodijaka i karta
noćnog neba bazirana na astrološkim mjerilima. To je neosporan dokaz da su Egipćani bili
povezani s astrološkim čimbenicima poput ostalih drevnih naroda. Ukoliko je to prilično
važna referenca nešto drugo je prilično nevjerojatna mogućnost. Naime, znanstvenici već
desetljećima muku muče s osvjetljenjem u podzemnim prostorijama raznih hramova, piramida
i grobnica. Glavni problemi vezani uz baklje su onaj očigledni, nepostojanje držača, i onaj
logični, nedostatak dovoljne količine kisika već iza par uglova. Problemi ogledala i sunčevog
odsjaja su pak ti da niti jedno ogledalo nije pronađeno kao i mrtvi kutevi u kojima se rasipa
svjetlost te fizički ne može doprijeti iza nekoliko prostorija. Što je onda osvjetljivalo
prostorije? Neki kažu – Žarulje! Jedna takva je navodno pronađena iliti uočena na hijeroglifu
u Denderi. Skeptici će reći da je to zapravo sveti cvijet lotosa, no ako u priču dodamo
Bagdadsku bateriju (pročitajte više u poglavlju Otkrića bez objašnjenja, op.a.) onda
dobivamo puno šire konotacije...

58

Slika 57 – Cvijet života // NLO u Ozirionu, Abydos, Egipat – Autor: Kompilacija slika raznih autora
Slika 58 – Kolo zodijaka // Žarulja u Denderi – Autor: Kompilacija slika raznih autora

Sada smo došli i do piramida u Gizi, odnosno, "onih" piramida. Povijesna imena su im
"Keopsov obzor", "Velik je Kefren" i "Božanski je Mikerin". Izgradili su ih navodno robovi uz
dovoženje kamena do mjesta gradnje ili po novijim teorijama lijevanjem betona. Ovo je
naravno stajalište službene znanosti. Protivnici povijesne teze ističu da je Khufuova
(Keopsova) piramida dobila takvo ime bez prave povijesne relevantnosti već samo zbog ploče
koja je pronađena nekih stotinjak metara dalje na kojoj je pisalo njegovo ime. Niti sama
pozicija piramida nije nikako slučajna kako se navodi već je itekako planirana i to po
položaju zvijezda iz sazviježđa Orion u godini 10.450. prije nove ere što je možda i prava
godina gradnje piramida.

59

Nadalje, tu su i procjepi koji iz glavne komore piramide nevjerojatnim arhitektonskim čudom
prikazuju određene zvijezde na nebu (u položaju u kojem su bile u navedenoj godini, op.a.) i
to redom Zeta Orionis, Sirius, Beta Ursa Minor i Alpha Draconis (puno više o ovome
možete vidjeti u mojem predavanju Egiptu ili putem brojnih internet stranica i filmova). Takve
teorije najviše omalovažava zloglasni Zahi Hawass koji je trenutno svjetski poznat po otkriću
"prave" prošlosti Tutankamona koji je po njemu bio dijete incesta, šepavac i umro je od
malarije. To je izrazito interesantno jer je upravo on ismijavao sve kritičare svoje donedavne
teorije da je popularni egipatski faraon umro od infekcije prouzrokovane lomom noge. Vidite
i sami sve probleme na koje nailaze istraživači koji nemaju raznorazne funkcije dobivene
političkim i interesnim putem već istražuju iz čiste ljubavi i entuzijazma. Situacija je takva da
gotovo uvijek imaju poteškoće sa bilo čime vezanim uz svoj rad, a i kad dokažu da su u pravu
drugi ubiru lovorike njihovog uspjeha.
Teorija o ranijoj gradnji Sfinge također "pije vodu" jer je ona dijelom uništena zbog vodene
erozije koja je moguća isključivo na način da je cijela građevina bila doslovno do grla
prekrivena vodom. Ono što je prethodilo ovom zaključku je teorija belgijskog istraživača
Roberta Bauvala koji je Sfingu smjestio u isto vremensko razdoblje kao i piramide i to
isključivo zbog nebeskog položaja sazviježđa lava. Pošto je povijesno zabilježen i globalni
veliki potop, možda je upravo to i razlog devastiranosti ovog drevnog objekta.
Nakon ovog ćemo spomenuti i kontroverzno "krivovjerje" Amenofisa IV. koji je ukinuo Amona
i ostale bogove i za svog vladanja uveo heliopolsku monoteističku religiju s glavnim bogom
Atonom. Promijenio je ime u Ekhnaton ("onaj koji se sviđa Atonu"), te je ukinuo sve statue
koje nisu bile potrebne Atonu jer je bio sveprisutan. Božji medij bio je sunčev disk koji je
štitio njegove poklonike. Zanimljivo je to da sve ovo podsjeća na židovsku doktrinu o jednom
bogu, kao što i ovaj Atonov sunčev disk neodoljivo podsjeća na nešto što spominjem u jednom
drugom poglavlju.

Slika 59 – Tlocrt piramida u Gizi i poveznica s Orionom, Egipat – Autor: Osobna rekonstrukcija i montaža

Svi naravno znamo za famozno prokletstvo mumije koje je zadesilo svakoga tko nije dostojan
ili oskvrnjuje grobnicu faraona. Sada je vrlo vjerojatno da se to može opisati na jednostavan
način jer su istraživači nabasali na bakterije ili viruse koji su bili smrtonosni.
Tu je i legenda o "Oku Horusovom", odnosno, završnom kamenu na vrhu Velike piramide koji
je svijetlio kilometrima.
To oko je simbol Masona, magijski simboli Davidova zvijezda i Solomonov pečat su također
spoj dviju takvih trokuta. Vrh je opet trebao biti postavljen na piramidu 1999. no zbog
strašnog medijskog pritiska o povezanosti toga i uspostavljanju novog svjetskog poretka
(proročanstvo Edgara Caycea, op.a.) sveprisutni je generalni tajnik egipatskog vrhovnog
vijeća antikviteta Zahi Hawass odlučio isti ne postaviti.
Brojne i obilato tekstualno potkrijepljene priče dobivaju na važnosti među običnim pukom
kada se zna da je Egipat poprilično spominjan i u Bibliji. Poveznice dviju religija najviše se
dodiruju u Matejevom evanđelju, dijelu Novog zavjeta. Naime, on jedini spominje pojavu
zvijezde na istoku uz rođenje Isusa, kao i bijeg obitelji u Egipat. To evanđelje je pisano oko
50. godine u Aleksandriji. Pisac bi definitivno vidio zvijezdu Sirius koja u Egiptu od
pamtivijeka označava rođenje božanskog djeteta. Tako je prema predaji Izida rodila Horusa,
pred zvijezdom istoka Siriusom, uz dolazak tri kralja, tri zvijezde iz tog sazviježđa. Ovakva
usporedba i svi ostali zaključci su strašno kontroverzni i to ću obraditi u jednom drugom
poglavlju knjige.
Intrigantna zagonetka vezana uz Egipat, a koja se i danas istražuje, legendarna je tajna
komora skrivena u Velikoj piramidi u Gizi. Probijanjem komore 2002. je otkriveno da je
blokada dvostruka što nam samo produbljuje misteriju jer zašto bi neki nebitan odjeljak u
piramidi bio tako zaštićen?

60

Dr. Hawass je pokretač (koji je ljubomorno ili radi mjera opreza držao ekskluzivu sve do
vlastite smjene nakon egipatske revolucije, op.a.) ovog projekta, koji je nastavljen 2007., a u
kojem znanstvenici pomoću radara, bušilica i raznih robota pokušavaju dokučiti ovu tajnu.
Smatra se da se u ovoj komori nalaze stvarni dokumenti o izgradnji piramida. Postoji i krug
ljudi koji tvrde da su tamo proročanstva Hermesa. Do sredine 2010. nisu otkriveni novi
dokazi (izuzev čudnih slika između komora (op.a.) jer su radovi još u postupku realizacije
zbog silnih problema s robotima i logistikom.
Ako bih išao dalje, mogao bih napisati cijelu knjigu isključivo o misterijama drevnog Egipta.
Poveznice s Atlantidom, vanzemaljska veza, piramide kao akumulatori energije za Zemljine
akupunkturne točke, piramide kao portali u druge dimenzije i planete, piramide kao spremišta
kristala što proizvode ultimativnu energiju, nedavno otkrivena najveća građevina u povijesti –
Labirint u Hawari (nažalost, nije još objavljen veći broj podataka o kojem bih mogao pisati,
odličan filmić možete pronaći na internetu, op.a.) su samo od nekih istraživanja o kojima
postoje deseci knjiga, a ukoliko želite više možete me pozvati kao predavača…

Slika 60 – Fotografija iz tajne komore, Khufuova piramida, Giza, Egipat – Autor: Rudolf Gantenbrink

NUBIJA (KUSH)

Drevno nubijsko carstvo nalazilo se južno od Egipta u današnjem Sudanu i vjerojatno je bilo
visokorazvijeno. Piramide ne izgledaju poput egipatskih, nisu velike, najveća među njima
visoka je 30 metara što ih razlikuje od ostalih u svijetu. Izgledom podsjećaju na replike nekih
većih građevina uz misteriozni pokrov koji je nekada bio na samom vrhu piramide.
Meroë, njihov poznati grad, danas krasi ni manje ni više već dvije stotine piramida. Reljefi na
istim prikazuju bogove i crne faraone Nubije. Zanimljivo, njihovo društvo je po arheološkim
nalazima u velikom opsegu ovisilo o ženama koje su iz pozadine krojile vlast. Ovaj dio
Sudana Egipćani su zvali Nubijom po najvažnijoj sirovini koja je odatle dolazila. "Nub" na
staroegipatskom označava zlato. Danas su tu pojedina nalazišta zlata i tragovi njegovog
kopanja koja pojedinci datiraju i do vrtoglavih 450.000 godina u prošlost što ih je navelo na
pomisao da su kopači vrlo vjerojatno bili došljaci iz svemira zbog nedostatka istovjetne
zemaljske tehnologije kao i modernog čovjeka. Naravno, suvislo je pričati o mišljenju
"mainstream" znanosti o ovoj tezi.
Nubijci su posjedovali pismo od dvadeset i tri slova danas poznato kao meroitsko pismo i
različito od egipatskih hijeroglifa koji su poslužili kao uzor. Lingvisti su uspjeli dešifrirati
pismo, no imaju problema sa shvaćanjem "što je pjesnik htio reći". 2008. godine je otkriven
dokument koji bi usporednim prijevodom mogao do kraja rasvijetliti tajne ove civilizacije i još
nam više dočarati svu njihovu moć.
Uz razvijen jezik i pismo, umjetnost nije ništa zaostajala. Neki znanstvenici tvrde da su
pojedine slikarije nubijskih umjetnika možda i najstariji takav talent zabilježen u povijesti. Uz
to, imali su vrlo razvijenu trgovinu, željezo visoke kvalitete, te građevinu koje se ne bi
postidjele ni današnje kulture (ili možda nekulture, op.a.). Takva otkrića podcrtavaju
zajedničku crtu svim drevnim narodima – mnogo veći stupanj razvoja od prihvaćenog.

61

Crni faraoni, replike piramida, zanimljivo pismo. Sve podsjeća na Egipat koji im je i bio uzor.
Ono što razdvaja ova dva naroda je sveprisutna ženska ruka. No, možda i ne… Možda žene
ipak vladaju svijetom i to bez teorija zavjere. Ovo bi bio i zanimljiv poučak za neke
feminističke organizacije...

Slika 61 – Nubijska piramida, Meroë današnji Meruwah, Kabushiya, Sudan – Autor: Wufei07 (wikipedia.org)

ZULU

Zulu je najpoznatije pleme koje obitava u Južnoj Africi. Povijest ih ponajviše pamti po ratu s
Englezima i po poznatom kralju i ratnom vizionaru zvanom Shaka Zulu.
Rat sa Englezima neobično podsjeća na filmski hit "Avatar". Naime, Englezi su napali
područje Zulu naroda radi dijamanata. Prvi puta su izgubili bitku, no na kraju su dobili rat
pobijedivši deseterostruko brojniju vojsku. Možda će takav biti i najavljeni nastavak
holivudskog megahita (ukoliko Cameron pokaže agresivniju stranu :D, op.a.).
Danas je svojevrsni brand ovog naroda poznati šaman Credo Mutwa. Najbliži suradnik
Davida Ickea (kontroverznog engleskog pisca, op.a.) je kroz razna svjedočenja praktički upro
put vjerovanju da našim planetom upravlja vandimenzionalna sila u obliku gmazovskih
entiteta. Da li to pije vodu ili ne prosudite sami, no istina je takva da je poznat po svojim
iscjeliteljskim vještinama. Veliki je borac za prava čovjeka i kritički oponent trenutnom
američkom predsjedniku Baracku Obami kojeg naziva lažljivcem. Također poznat je i po
prvim sumnjama da je princeza Diana zapravo ubijena, kao i brojnim drugim teorijama
zavjere. Pošto je duhovni vođa vlastitog naroda njegove misli i riječi imaju veliki utjecaj u
Južnoj Africi što ipak nije slučaj u cijelom svijetu gdje ga pojedinci smatraju ludim.

62

Sama riječ Zulu prema zapadnim stručnjacima znači "nebo", dok već spomenuti šaman za
prijevod smatra prostor između nebeskih objekata (tamnu materiju) koji vidimo tijekom noći.
Religija im je pak bazirana na tipične tematske bogove te jednog glavnog boga koji pomaže
(ili ne pomaže, ovisno o tumačenju) u ljudskim međuodnosima i situacijama. Zanimljiva je i
sličnost pojedinih riječi Zulu jezika i jezika orijenta, ostalih afričkih naroda, a ponekad čak i
američkih Indijanaca.
Tisućgodišnja neovisnost i bogatstvo tradicije i običaja je kao i uvijek narušena dolaskom
Europljana. Englezi su započeli ono što je apartheid gotovo zaključio, a to je segregacija
domicilnog stanovništva na uštrb vladajuće elite. Znakovito je da ukoliko Mutwa ima pravo u
vezi svojih teorija (neovisno o vanzemaljskom utjecaju) tako nešto je posve uobičajeno diljem
naše lijepe planete. Domaća krema pušta u vlastitu zemlju svjetsku elitu (bankare,
biznismene...) bez pogovora, a najviše ispašta lokalno stanovništvo jer prirodna (jedina
prava) bogatstva padaju u ruke beskrupuloznog lobija. Opet, da li to pije vodu ili ne
prosudite sami. Ukoliko je tako nešto istinito, vratimo se na onu usporedbu sa "Avatarom".
Možda se ona odnosi i na globalni poredak… Za one kojima je ovo preteška tema pogledajte
reprize svjetskog prvenstva u nogometu jer je i to Južnoafrička Republika i Afrika…

Slika 62 – Shaka Zulu, legendarni kralj – Autor: Nathaniel Isaacs, "Travels and Adventures in Eastern Africa"

EUROPA

ETRURIJA (TYRRHENIA)

Ova drevna civilizacija je prethodnik rimske kulture na tlu Italije. Po otkrićima vezanim uz
arheologiju, postoji povezanost Etrurije s Kartagom i helenskom civilizacijom.
Najpoznatija nalazišta su kod Pyrga, Viterbea, Siene itd. Otkriveno je najviše nekropola i u
njima je pronađeno mnogo predmeta vezanih uz umjetnost. To navodi da su jedini uz
Egipćane razvili kult mrtvih. Unatoč svim otkrićima, podrijetlo, jezik i razvoj Etruščana
obavijeni su velikim velom tajne. Uz podrijetlo tako vežemo više različitih teorija, kao
Dionizijeva teorija o Etrusčanima starosjediocima koja ujedno ima i najviše poklonika. Tu su
i teorije Herodota o dolasku iz Male Azije (Lidije), poistovjećivanje sa Pelazgima,
tajanstvenim prastanovnicima Grčke itd.
Istraživači i lingvisti i dalje tvrde da etruščanski jezik nema apsolutno nikakve srodnosti s bilo
kojim drugim poznatim jezikom. Tako im jezik nije klasificiran niti u jednu poznatu jezičnu
porodicu. Pronađeno je na desetke tisuća spomenika s jezikom, no, većina ih sadrži samo
nekoliko riječi. Zagrebački laneni tekst je i dalje najopširniji etruščanski tekst, ima oko 1130
riječi, a u Zagreb ga je donio Mihael Barić 1848. iz Egipta. Kako je etruščanski natpis
završio u Egiptu, kako je bio povoj mumije i zašto sadrži poglavlja egipatske Knjige mrtvih
nikome nije jasno te je to i ponajveća misterija vezana uz ovaj narod.

63

Dodatna zanimljivost ovog jezika je što je pismo slično ostalim mediteranskim pismima i lako
se dešifrira, ali uvijek postoji ono ali. Pismo se može dešifrirati samo uz usporedbu s
latinskim tekstovima koji su bili napisani uz etruščanske tekstove, i, zanimljivo, ne postoje
slova o, b, k, i d.
Kraj Etrutskog carstva počinje jačanjem Gala i Rimljana, i od tada je poznata legenda o
desetogodišnjoj opsadi Veja. Tijekom opsade Tiber je postao crven od krvi, rađala se telad s
dvije glave, djeca bez ruku itd. Rastom Albanskog jezera i gradnjom kanala, što im je rekao
ratni zarobljenik, uspijevaju slomiti etruščanski otpor u Vejama.
Definitivno zanimljivo, jer ovaj fenomen po svom zemljopisnom položaju u mnogočemu dotiče
i nas, naročito kada sve povežemo sa Zagrebačkim tekstom. Odakle je zapravo ovaj narod
možda nikada nećemo niti saznati...

Slika 63 – Zagrebačka lanena knjiga, Arheološki muzej u Zagrebu – Autor: SpeedyGonsales (wikipedia.org)

GRČKA (HELLAS)

Uz Egipat najpoznatija i najopjevanija drevna civilizacija. Gotovo sve znanosti imaju duboko
uporište na području stare Grčke, tu su i antičke građevine, kultura, sport i praktički sve što
prosječnom čovjeku može pasti na pamet.
Nastanak Grčke počiva na velikoj misteriji koja je poznata pod nazivom Mikena. Predivan
primjer kako ponekad treba vjerovati tekstovima koji nisu izričito povijesni (Homerov grad
"bogat zlatom") svijetu je pokazao Heinrich Schliemann otkrićem Lavljih vrata. Ta vrata
označavaju ulazak u utvrdu (iako još nije sigurno da su zapravo lavovi na slici niti što oni
zapravo označavaju, op.a.). Odakle su došli Mikenci i gdje su nestali nije razjašnjeno. Nakon
pada Mikene Grci napuštaju linearno B pismo i modificiraju feničanski alfabet u grčki.
Zanimljivo je i to da tristo godina između Mikene, Agamemnona i Troje i početaka grčke
civilizacije (1100. god. pr. Kr. – 800. god. pr. Kr.) ne postoje pisani zapisi i to razdoblje
povijest pamti kao "mračno doba".

64

U samo dva stoljeća Grčka postaje velesila. Nažalost, iz tog vremena potječe termin
Aristokracija koji označava vladavinu najboljih, nadljudi koji imaju veći značaj od puka i
samim time i prirodno pravo za vlašću (tirani su predstavljali narodnu vlast i svrgavali su
aristokrate). Do danas se nismo oporavili od realizacije tog termina jer su gotovo svi ratovi i
nesuglasice nastale na vladavini unaprijed izabranih. Veliki sukobi se dodatno pojačavaju
izumom tiskanog novca. Logično je po režimu zaključiti i gdje je bila najsnažnija
aristokratska vlast. Sparta je militaristička sila starog vijeka, dok je istodobno u Ateni
zabranjena aristokracija i započeo je razvoj čiste demokracije. Film 300 vuče korijene iz
velike bitke kod Termopila nakon koje je perzijski vladar Kserkso I. zapalio Atenu. Za
Kserksa su mnogi vjerovali da posjeduje paranormalna obilježja poput vladanja magijom i
svijetom duhova što je protivniku ledilo krv u žilama. Izuzev povijesne okosnice nama jednako
važna je ona mitološka gdje je stara Grčka jako dobro potkovana.
Započnimo sa bogovima. Životopisan odnos među žiteljima Olimpa je poput scenarija
meksičke sapunice. Zeus je tako aktivan otac (pravio djecu i boginjama i ljudskim ženama,
op.a.) dok mu je hobi upravljanje munjama i gromovima. Ostali bitniji bogovi su njegova
žena Hera, Afrodita, Apolon, Ares, Artemida, Atena, Dioniz, Posejdon… Popis bi se mogao
nastaviti do kraja stranice. Junaci nisu ništa manje istaknuti. U pravilu potomci bogova i
ljudi radili su velike stvari i to ponajviše za običan puk.

Slika 64 – Lavlja vrata, Mikena, Grčka – Autor: Andreas Trepte

Za svoje božanske roditelje i nisu previše marili, a u herojskom djelovanju su činili greške
koje su bile pouka za buduće naraštaje. Među junacima se najviše ističu Herkul, Ahil, Odisej,
Jason, Hektor itd. Pojedini autori navode da je poveznica između heroja i bogova zapravo
vanzemaljska veza i da junaci nisu ništa manje negoli hibridi ljudi i posjetitelja iz svemira.
Ono što je sigurno je to da ili mitovi nemaju uporište u stvarnosti (iako je više puta dokazano
upravo suprotno, op.a.) ili neke stvari trebamo prihvatiti s dozom skepse odnosno
promišljanja o eventualnom prenesenom značenju napisanih rečenica. Vrijedi ipak zabilježiti
da je pojam polubogova okosnica stotina kultura diljem svijeta a stara narodna kaže: "Gdje
ima dima ima i vatre."
Gledajući politiku današnjice čovjek se ne može oteti dojmu da sve vodi ka globalizaciji i
politici da su svi ljudi jednaki (nažalost, uvijek ima i jednakijih, op.a.) što će na koncu dovesti
do stvaranja jedne svjetske države. Ideja je svakako humana ukoliko ne gledamo na pozadinu
svega, a baš ta ideja dolazi iz stare Grčke i to putem Olimpijskih igara. Igre su započele kao
svojevrstan obračun bogova da bi poslije služile kao spoj sportskog i natjecateljskog duha.
Nama je interesantno to da su nakon početnog entuzijazma igre prerasle u demonstraciju
moći, političke intrige, ratnu propagandu i razne druge peripetije. Zaključak je takav da sport
i politika oduvijek koegzistiraju bez obzira na posljedice, a teoretičari zavjere ovo
podcrtavaju kao dokaz da je i sport putem "bogova" ubačen u ljudske živote kao još jedan u
nizu sjemena razdora (politika, vjera, novac, rasa…). Ako ništa drugo, barem je zdraviji.
Prva promišljanja o vanzemaljskom životu također dolaze iz Grčke i to iz pera grčkog pisca
Thalesa i njegovog učenika Anaximandera unatoč problemu geocentričnog svemira.
Ponajveći oponent vanzemaljske inteligencije je iznenađujuće bio Aristotel koji je takvu
inteligenciju direktno suprotstavljao filozofiji smatrajući je nemogućom i nepojmljivom. Bez
obzira na takva promišljanja tvorac SF žanra dolazi iz Grčke, a ime mu je Lucian iz
Samosate (današnja Turska, op.a.). Teme su mu bile stanovnici Mjeseca kao i ratovi
planeta. Mnoštvo artefakata (ćupovi, medalje, vaze itd.) prikazuje razne čudne kreature koje
su danas inspiracija brojnim modernim autorima takve literature i Grčka je time kolijevka
SF-a.
Upravo taj žanr ovisi o mašti, a bića koja su u to vrijeme hodala Grčkom su sve samo ne
obična. Minotaur, Kentaur, Kiklop i Meduza su opisani u jednom od daljnjih poglavlja knjige
no pravo je pitanje da li su oni imalo stvarni. Promatrajući sve sa distance i objektivno tako
nešto je teško za pojmiti običnom čovjeku, no opet gledajući toliko dugo osporavanu Mikenu i
Troju ništa nije isključeno. Problem je tehnološka nedoraslost takvim projektima (koja bi čak
i danas bila problem unatoč brojnim saznanjima o genetici, op.a.) pa kada se u priču uključi i
vanzemaljski utjecaj sve postaje još teže probavljivo. Dodatkom neizbježne pouke na kraju
prispodobe sve poprima okvire mita što zapravo i jest. Pošto je pomno istraživanje mitova
više puta dovelo do rezultata stručnjaci i dalje vjeruju u Platonovu legendu o Atlantidi, a tim
redoslijedom malo hrabriji autori ova nevjerojatna bića povezuju sa čudesnim otokom jer je
to i najlakši način.
Uz već postavljeno pitanje o stvarnosti mitologije neovisno o danom odgovoru se da zaključiti
da su postojale krvne žrtve što je još jedna od poveznica s drugim civilizacijama. Ono što se
meni osobno sviđa je to što žrtvovani volovi, svinje ili koze poslije žrtvenika (oltara) nisu
ostavljene na milost i nemilost bogovima već su pripremane za gozbe u kojima im je
zahvaljivao običan puk. Običaj je bio takav da se žrtva smije pojesti samo u određenom
prostoru i u određenom vremenu što u prijevodu znači da nije bilo odnošenja hrane kućama
niti odugovlačenja s jedenjem. Pošto vjerujem da je to zgodan zaključak ovog dijela knjige
(starim Grcima zasigurno je), a također vjerujem i da je ovo jedini način kako za istim stolom
spojiti suprotstavljene strane (bolji i od Olimpijade), ne preostaje mi ništa drugo nego
nazdraviti za sjedište kulture i zdravog razuma starog vijeka jer je Grčka danas u najvećim
problemima još od Kserksa. Ako pobijediš birokrate heroji i bogovi ti ne trebaju…

RIM

Ako Grčku pamtimo po kulturi onda nam je rat prva asocijacija na Rim. Pokoravanje silnih
civilizacija i brojni vanjski pokušaji prodora unutar vlastitih granica su na neki način
zaduživali generacije ljudi da daju svoj obol vojnoj sili. I ime naroda počiva na jednom
sukobu, odnosno, legendi o njegovoj prijestolnici. Da li je grad dobio ime po Romulu nakon
njegove pobjede i ubojstva vlastitog brata Rema (poznata braća imaju mjesta i u prethodnom
poglavlju jer ih je odgajala vučica, op.a.) ili po Romi, ženi koja je zapalila trojanske brodove
u želji da ostanu na naseljenom području nije poznato, no ono što je poveznica ovih dviju
priča je trojanska flota na čelu s princom Aeneasom. Aeneas je sin božice Afrodite i ponosni
predak te poveznica s božanskim Julija Cezara, kao i legendarnih kraljeva Britanije
(najpoznatiji kralj Arthur, op.a.). Pošto se neke kraljevske loze i u današnje vrijeme pozivaju
na Cezara i britanske kraljeve možda je i istina da aristokracija proizlazi iz božanskog.
Početak pisane povijesti donosi svrgavanje ostalih kultura na području današnje Italije (npr.
Etruščana) i stvaranje Rimske republike. Nakon brojnih ratova na vlast dolazi Prvi
trijumvirat i Julije Cezar. Njegova smrt putem atentata ostaje druga najveća misterija te vrste
u povijesti (prva je ubojstvo JFK-a, op.a.). Veliko je pitanje da li je Cezar zbilja ubijen u
senatu nakon dvadeset i tri uboda nožem ili ga je ubila ljubomorna žena Kalpurnija koja ga je
prema još jednoj teoriji navodno čak pokušala i spasiti te je molila da ne ode u senat jer ga je
sanjala krvavog u ležećem položaju? To nikada nećemo saznati. Nakon Drugog trijumvirata i
smrti svih umiješanih u atentat započinje vladavina Oktavijana Augusta.

65

Oktavijan među ostalim uspjesima pretvara Egipat u rimsku provinciju i pobjeđuje Marka
Antonija i Kleopatru koji počinjavaju samoubojstvo. Pravi razlozi sukoba su obiteljski jer je
Marko Antonije varao Oktavijanovu sestru s Kleopatrom. Za nju je pak prilično sigurno da
nije umrla od zmijskog ugriza iz više razloga (višesatno umiranje, mogućnost smrti ispod 50%
itd.) što dovodi do pitanja što je pravi razlog smrti i da li je najpoznatija Egipćanka uopće
umrla ili je sve inscenirala što je moguće i kod Julija Cezara? Danas je svaka smrt poznatih
osoba pod povećalom javnosti i opće je uvjerenje da svi koji su neprirodno umrli (Elvis
Presley, 2Pac, Michael Jackson, Hitler itd.) žive zajedno na nekom pustom otoku ili na
Antarktici. Zanimljivo je i to da stari Rim i Egipat imaju mnogo više teorija zavjera
uključenih u vlastitu prošlost od ostalih civilizacija te ih možemo smatrati svojevrsnim
centrom i mjestom podrijetla urote poput današnjeg SAD-a pa tako niti jedan rasplet nije u
potpunosti nemoguć iako je priča o bijegu Cezara i Kleopatre prilično nategnuta.

Slika 65 – Morte di Giulio Cesare (Smrt Julija Cezara), 1798. – Autor: Vincenzo Camuccini

Ako su raniji vladari bili prepredeni i lukavi, kasniji su bili ili sposobni ili ludi. Kaligula i
Neron su po nekim izvorima koristili droge koje su ih prilično ometale u prosudbi. Incesti,
ludilo, čudno ponašanje, slavljenje samog sebe kao boga su samo neke od karakteristika ovih
životopisnih careva. No, ruku na srce, nisu niti do koljena Elagabalu. Ovaj tinejdžer je prvi
zabilježeni transseksualac koji nije prezao ni pred čime, pojedina dijela su mu toliko odvratna
da Vam preporučujem da za daljnje čitanje pogledate internet. Najluđa trojka je navedena
kao pravi prikaz što se događa nakon stoljetnih incesta i održavanja aristokratskih loza što je
slučaj i danas.
Rimljani su poput Grka imali zanimljiva božanstva. Planeti u sunčevom sustavu su dobili
nazive po Merkuru (trgovina i putovanja), Veneri (ljubav i plodnost), Marsu (rat), Jupiteru
(kralj bogova, gromovnik), Saturnu (otac bogova) i Neptunu (more i zemljotres). Jedini
"grčki" planet je Uran (bog neba, otac bogova, titana i kiklopa). Ovi i ostali bogovi su poput
onih grčkih te uživaju u međusobnim podvalama i spletkama. Ipak, teško je povjerovati da su
ova bića imala uporište u stvarnosti i mitologija je najbolje opisala granice istih.

66

Osim utjecajne mitologije i teorija zavjera Rimljani su iznimno jaki i u poljima magije i tajnih
društava. Simon Mag i Apolonij iz Tijane su liječili bolesne, letjeli i činili brojna druga čuda
što ih je dovelo do osude ranog kršćanstva. Vještičarenja, proricanja i uroci su bili
svojevrsna okosnica magije u ono vrijeme što možemo pročitati u očuvanoj literaturi. Pošto je
literatura pod snažnim utjecajem kršćanske dogme nikada nećemo znati što je zapravo prava
priroda starorimske magije, crna ili bijela magija. Ono malo što znamo je očuvano preko
tajnih društava i pokreta (mitraizam), a ono što ne znamo vjerojatno kod neizbježnih masona
(ukoliko datiraju još iz Egipta, op.a.). Hermetički red također seže kroz rimsku kulturu dok
brojna današnja tajna društva i redovi štuju rimska božanstva i običaje. Najveće zlo novijeg
vremena, njemački nacizam, također je uzeo pojedine rutine iz Rima što i nije najbolja
reklama. Ritualna magija je zastupljena prije ratnih pohoda i polaganje vjere u stvorenja
iznad naših domena shvaćanja je bilo popularno gotovo kao danas.
Kao što sam već naveo, ljubav i liberalno seksualno ponašanje je još jedna odlika društva.
Osim incesta, trans i homoseksualaca te brojnih ostalih izričaja svaki Rimljanin je slavio
Kupida, odnosno, Amora, boga ljubavi, erotike i ljepote. Još jedna ikona ljubavi dolazi iz
Rima, a to je mučenik i svetac Valentin. Upravo ovakav zaključak o Rimu je i najbolji. Ljubav,
ratovi i spletke su brand ovog društva gledajući iz perspektive današnjeg čovjeka i ako su
međuodnosi grčkih bogova scenarij za meksičku sapunicu onda je kompletna rimska povijest
scenarij za holivudsku filmsku trilogiju. To bi voljeli vidjeti…

Slika 66 – Petrov sukob sa Simonom Magom, 1620. – Autor: Avanzino Nucci

KELTI I GALI

Kelti su po definiciji Europljani koji pričaju keltski, dok su Gali Kelti koji žive u Galiji.
Brojna božanstva, zanimljive legende, odlična glazba, život u skladu sa prirodom i konstantan
hod po rubu stvarnosti najbolje opisuju folklor ovog naroda.
Štovanje bogova je bilo nešto drugačije nego kod suvremenika, bilo zbog mjesta štovanja ili
zbog svećenstva. Naime, druidi (koji su bili i filozofi, učitelji, liječnici i suci) su poput
južnoameričkih Indijanaca svetkovine održavali pred artefaktima koje najvjerojatnije nisu
sami izgradili, kao što je npr. Stonehenge kojim ćemo se pozabaviti u petom poglavlju.
Najpoznatiji druidi su Merlin (ukoliko je stvaran i ukoliko je bio druid), Mug Ruith i Getafix
(lik iz stripa Asterix i Obelix :D, op.a.), a pošto su gotovo svi značajniji druidi podrijetlom iz
mitologije ili fikcije ne možemo sa sigurnošću ustvrditi da li su bili i svojevrsni čarobnjaci.
Razne keltske bogove su kršćanski kroničari kasnije proglasili demonima što je bacilo ružno
svijetlo na druide i njihove djelatnosti. Bogovi su bili čuvari gotovo svih segmenata iz okoline
(šume, životinje, voda…) što je kao što sam već naveo okosnica čitave kulture. Hrvatima je
posebno bitna božica rijeka Asullata po kojoj je ime dobila rijeka Sava.

67

Leprechauni (maleni postolari), jednorozi, patuljci, vilenjaci, vile i divovi su životopisni
junaci keltskih priča i često čuvaju portale u "Druge svjetove" (druge stvarnosti, svijet
bogova) među kojima su najpoznatiji Avalon (Otok Jabuka), Mag Mell (Lijepi Plato) i Tir
na nÓg (Zemlja Mladih). Pravo podrijetlo ovih bića nije poznato, a postoji više priča o
njihovoj pozadini. Duhovi, drugačiji ljudi, posve nova vrsta, demoni, anđeoska bića,
vanzemaljci i još bezbroj drugih teorija stoje kao moguće ili manje moguće objašnjenje
njihovog eventualnog postojanja. Brojni turisti i starosjedioci znaju i danas vidjeti patuljke i
vile što je po znanstvenicima prouzrokovano predugačkim boravkom u Pubu.
Druidska praksa je u pogonu i u moderna vremena, pa tako imamo više neodruidskih
organizacija poput europskih, britanskih i američkih. Keltska glazba je popularnija nego
ikada, brojne video igre i romani bave se sa čudesnim keltskim bićima dok se Gali pak
prezentiraju preko Asterixa i Obelixa, najpoznatijih strip junaka. Velika popularnost keltske
kulture po pojedincima označava i rast neopaganizma na što se modernijem svećenstvu diže
kosa na glavi. Ja mislim da je to čisto rezultat povratka prirodi i postepeni odmak od
modernog i urbanog što nam je konstantno nametano već godinama i svojevrsni bunt na
tehnološki napredak poput 70.-tih godina prošlog stoljeća. Kakav god bio razlog ja sam za
prakticiranje predugačkih boravaka u Pubovima jer sam ljubitelj empirijske znanosti…

Slika 67 – Princ Artur i Kraljica vila, 1788. – Autor: Johann Heinrich

VIKINZI

Vikinzi su narod koji je "ordinirao" Skandinavijom i općenito, sjevernom Europom od
osmog do prvog dijela jedanaestog stoljeća. Ono što je zanimljivo je da ovo doba u povijesti
ostaje prilično nerazjašnjeno zbog iznimno malog broja pisanih dokaza. Materijalni dokazi su
pak brojni te možemo izdvojiti ostatke brodova (drakkar, knarr, snekkje), oružje (štitovi,
sjekire, metalni prsluci), grobnice, ploče sa runskim pismom itd.

68

Kacige s rogovima, krigle od ljudskih lubanja, pljačkanje kao jedina grana profita i nemar
oko vlastite higijene su velike zablude proizašle iz pera neprijatelja njihovog lika i djela ili
religije. Razlog daljnjem produbljivanju neistine je uloga vikinga u popularnoj kulturi. Sport,
glazba, filmovi, video igre i romani stvaraju sliku ovog naroda kod prosječnog čovjeka. Takva
percepcija pokazuje dvorove diljem Europe kao leglo higijene dok Skandinavci smrde iako je
stvarnost bila zapravo dijametralno suprotna. Također, najjača trgovačka velesila Srednjeg
vijeka je bila vikinška zbog opsega pomorskih putovanja. Velika je vjerojatnost da su upravo
Vikinzi posjetili američki kontinent pet stoljeća prije Kolumba prozvavši ga Vinlandom
čemu svjedoče i brojni vikinški predmeti pronađeni u Kanadi. Pošto su ovakve predrasude
učestale i kod ostalih drevnih civilizacija jedino je pitanje da li je to namjerna
antipropaganda ili slučajna greška. Ostavljam Vama na prosudbu.
Vrlo jako vikinško uporište je u religiji i mitologiji. Sve počiva na devet različitih svjetova,
Midgardu (svijet ljudi), Álfheimru (svijet vilenjaka), Svartálfaheimu (svijet crnih
vilenjaka), Vanaheimru (svijet Vanira - grupacije bogova), Muspellheimu (svijet vatre),
Jötunheimru (svijet divova), Niflheimu (svijet leda), Asgardu (svijet Æsira - grupacije
bogova) i Helu (svijet mrtvih). Najpoznatiji bogovi su Odin, Thor, Freyr, Freyja, Frigg,
Baldur i Tyr. Svatko je čuo i za Valhallu, vikinški pandan Olimpu, Valkyrie, ženska bića koja
odlučuju tko umire u bitci, kao i za Ragnarök, apokalipsu bogova i ljudi. Pismo kojim su
urezivali mitološke koncepte su rune. Podrijetlo istih je nepoznato, neke teorije navode da je
izvor bio etruščansko ili raetsko pismo što nije do kraja potvrđeno. Postoji i poveznica sa
tarotom koji u načelu možda dolazi upravo iz ovog zagonetnog pisma.
Rezimiranjem dolazimo do toga da su i Vikinzi preslika ostalih kultura iz prošlosti s nejasnom
slikom o stvarnoj prirodi uz pojedinosti koje nadilaze prosječan razvoj ostalih naroda i vrlo
blisku povezanost s bogovima tko god da su ti bogovi bili (plod mašte ili posjetitelji iz
svemira). Za sam kraj ostavljam Prsten Nibelunga Richarda Wagnera i prsten J.R.R. Tolkiena
iz "Gospodara prstenova", oba posuđena iz jednog vikinškog epa što je nekim istraživačima
postala opsesija jer su uvjereni u njegovu stvarnu prirodu. Idemo u potragu…

Slika 68 – Replika vikinškog broda Snekkje, Morag, Poljska – Autor: Vikinški arhiv u Jarmeryku

OSTALI NARODI

Nabrojane civilizacije nisu i jedine koje okupiraju područje Europe, već dapače, najveća i
najrasprostranjenija etnička skupina su Slaveni. Nije posve poznata njihova pradomovina
kao niti područje iz kojeg su došli u Europu. Naravno, postoje brojne teorije, a među njima se
ističe Ukrajina kao glavna mogućnost. Iz tih davnih vremena dolazi Herodotov zapis o
Neurima, velikim čarobnjacima koji su se mogli pretvarati u vukove. Tako je i nastala prva
legenda o vukodlacima.

69

Danas je pak teško protumačiti kakva je zapravo bila slavenska religija zbog nepostojanja
pisanih izvora. Sve je funkcioniralo na prijenosu s koljena na koljeno što se na kraju pokazalo
fatalnim. Jedini pravi dokaz za pismenošću dolazi s otkrićem "Velešove knjige" 1919. godine.
Knjiga je predmet brojnih kontroverzi, veliki broj povjesničara je smatra krivotvorinom, a
Neopogani je pak koriste kao svetu knjigu. Ona opisuje dolazak Slavena, najvjerojatnije iz
Kazahstana, prolazak kroz Nabonasarovo Novobabilonsko Carstvo i pisana je pismom
sličnim ćirilici.
Mali broj izvora pak govori i o bogovima. Slaveni su vjerovali u sveto trojstvo zvano Triglav
u kojem su se nalazili Svarog, Perun i Dajbog (Veleš). Tu su i Dažbog, Morana, Jarilo, Zora,
Danica, Živa, Hors, Lada, Rod itd. Od duhova i demona vrijedi izdvojiti Babu Yagu (vještica
što jede malu djecu), Bluda, Drekavca, Vampire, Vile i još brojne druge. Iako je broj pisanih
zapisa krajnje deficitaran da se zaključiti da je nekada bio bogat život na području slavenske
Europe. Vukodlaci, vampiri, vile su dolaskom kršćanstva pretvoreni u demone i šteta je da su
slavenska vjerovanja gotovo poistovjećena sa sotonizmom kod nekih ljudi. Pošto i u moderna
vremena jako puno starijih ljudi slavenske pripadnosti i dalje vjeruje u natprirodne sile,
uroke, vradžbine, drevna bića vjerujemo da je jedan dio predaje preživio i da mnoge bake uče
svoje unuke kako je to bilo nekada prije dvije, tri tisuće godina.
Njihova tajnovitost nije ni do koljena Baskima. Narod zvan Euskaldunak ("oni koji pričaju
baskijski") prema jeziku kojeg pričaju, Euskari ("način izričaja" ili po drugom prijevodu
"jezik Sunca"), obitava na području današnje Španjolske i Francuske barem još od rimskog
carstva. Veliki broj Baska živi i u Južnoj Americi gdje su postavili temelje Čilea kao države.
Vjerojatno su jedan od najstarijih naroda europskog kontinenta sa jezikom koji je u
potpunosti drugačiji od svih ostalih (izuzev modernih fraza i utjecaja globalizacije). Lokacija
doma im je vrlo bitna i sva prezimena dolaze od lokacije kuće.

Slika 69 – Baba Yaga – Autor: Ivan Yakovlevich Bilibin

Religija im se bazirala na središnjoj figuri, božici Mari. Svijetom su se kretali i divovi
(Jentilak) koji su i graditelji monolitnih građevina, nimfe (Lamiak), vještice (Sorginak) dok se
danas starije stanovništvo priklonilo kršćanstvu (osnivači Jezuita Sveti Ignacije i Xavier su
Baski), a mlađe ateizmu i agnostici.

70

Izgled Baska je specifičan jer ih nazivaju ljudima sa zečjim licem. Crna kosa i oči uz orlovski
nos ih izgledom povezuju sa Majama. Krvna grupa 0- ih pak odjeljuje od ostalih naroda s
obzirom na učestalost (čak 60%) kod stanovnika. Postoji puno teorija o podrijetlu Baska, a
jedna je da su pravi potomci Kromanjonaca jer se pojedine seoske obitelji i dalje služe
običajima koji su u najmanju ruku primitivni. Baski su preživjeli zub vremena međusobnom
ženidbom i nemiješanjem sa drugim stanovništvom te su živi dokaz autohtone civilizacije ili
ostataka neke velike imperije (Atlantida ili Mu?, op.a.). Postoji legenda da je Diego de
Landa, inače biskup i konkvistador imao Baska kao prevoditelja za majanski jezik koji se bez
većih problema sporazumijevao sa lokalnim stanovništvom što svakako dokazuje nešto.
Današnje težnje Baska su usmjerene ka samostalnoj državi koju su s obzirom na naslijeđe i
zaslužili…
Teško je i nabrojati sve tajnovite europske civilizacije. Rimljani su se divili Teutoncima zbog
hrabrosti prikazane masovnim samoubojstvom njihovih žena koje nisu željele postati robinje
vojnicima. Vandali su ostali poznati po divljanjima što je i sada slučaj sa istoimenim
terminom, dok je trenutno najaktualnija civilizacija koja je najmanje istražena.

71

Göbekli Tepe bi jednog dana mogao biti prva direktna indikacija da je čovječanstvo starije
nego što pojedinci žele priznati. Najstarije pronađeno svetište svijeta staro od jedanaest do
trinaest tisuća godina nalazi se u jugoistočnoj Turskoj. Sastavljeno od 20-tak kamenih
krugova zapanjuje kvalitetom izrade i nenalaskom ostataka civilizacije. Znanstvenici su
odmah sastavili teoriju da je primitivni čovjek ovim hramom nadmašio samog sebe i to je bio
vjetar u leđa za početke stočarstva i poljoprivrede (u najmanju ruku bizarna teorija, op.a.).
Ima istine u tvrdnji jer bi ovo mogla i nama biti inspiracija za spoznaju o prošlosti…

Slika 70 – Planina Amboto, prebivalište božice Mari – Autor: Ardo Beltz
Slika 71 – Monolit, Göbekli Tepe – Autor: Zunkir (wikipedia.org)

AUSTRALIJA, NOVI ZELAND I
OTOČJA

ABORIDŽINI

Što se tiče starih dokumenata, legendi i tradicija, Australija nije nimalo siromašan kontinent.
Aboridžini najmanje 40.000 godina naseljavaju australski kontinent što im i ime govori (lat.
ab origine – od pamtivijeka), razlikovali su oko tristo (danas dvjesto) različitih jezika sa šesto
narječja. Mitologija i religija su povezane sa animizmom te je cijeli koncept života usmjeren
na dva kolosijeka, san i javu.
Jedan od simbola mitologije je Zmija duge koju Aboridžini povezuju sa dugama, kišom,
rijekama i podzemnim vodama. Ona je po naravi nekada kreativno a nekada destruktivno biće
koje ovisno o plemenu živi ili unutar Zemljine kore ili u dugi. Iz tog mita proizlazi i Bunyip,
biće nalik demonu koje živi u močvarnim predjelima Australije. Ima pseće lice, konjski rep,
škrge i rogove nalik kljovama morževa. Da li je zbilja stvaran nikada nije dokazano jer su
očevici po pravilu čuli za aboridžinske mitove.

72

Yowie, australska inačica Bigfoota, također hoda diljem zemlje uz brojna svjedočenja
očevidaca. Vrijeme sna (Dreamtime) je osnova cijele religije, nešto poput druge stvarnosti
tijekom koje je nastao čitav svijet. Zemlja je majka svega i njezino bušenje (nafta) je poput
bušenja kože. Bića zvana Wandjina su stvorili ljude i svake godine Aboridžini obnavljaju
davno nacrtane crteže koji se nalaze na najvećem svjetskom monolitu, Uluru gorju. Brojni
istraživači takve tematike ove kreature uspoređuju sa sivim vanzemaljcima, a bumerange
zbog svoje aerodinamičnosti s nekim njihovim letjelicama.
Diljem planete postoje i brojne energetske točke gdje su preci ostavili duhovnu energiju zvanu
djang, a prevlast bijelog čovjeka željnog tehnologije i osvajanja uništava duhovnost. Pošto je
san spektar stvarnosti za ovaj narod, znanost ne uzima za ozbiljno bilo kakve tvrdnje
Aboridžina iako bi se o mnogo čemu dalo raspravljati. Meni osobno možda i nije najbitnija
tema dolazak Wandjina već odnos modernog čovjeka i prirode koji zasigurno nije onakav
kakav bi trebao biti. Ako nas netko može naučiti tom odnosu onda su to Aboridžini i kada to
shvatimo svi ćemo zasvirati didgeridoo…

Slika 72 – Crtež Wandjina, aboridžinski umjetnici – Autor: Nepoznat

MAORI

Uz Australiju se i Novi Zeland može podičiti autohtonim stanovništvom. Māori naseljavaju
Aotearou ("zemlju dugog bijelog oblaka") oko 1300. godine pr.n.e. sa zagonetnog otoka
Hawaiki usred Tihog oceana. Pojedinci veo tajne skidaju usporedbom sa otokom Mu,
navodnom drevnom civilizacijom koju podrobnije opisujem u jednom od sljedećih poglavlja
knjige. Znanstvenici su metodom provjere DNK ustanovili sličnost Māora i Tajvanaca, te su
tu zemlju naveli kao pradomovinu. Naziv ovog naroda pak dolazi iz riječi "oni koji se
razlikuju od bogova i duhova".
Znanje o zvijezdama i morskim strujama su donijeli upravo iz pradomovine. Pri ulazu u svoja
sela obavezno postavljaju toteme, što dovodi do pitanja od koga su naučili taj običaj kojeg
dijele s američkim Indijancima. Diljem svijeta su poznate i atraktivne tetovaže koje krase
tijela i lica māorskih muškaraca i žena. Razlika između Tā moka i obične tetovaže je što je
kod māorske koža sječena sječivom, a ne bodena. Najpoznatiji maneken je legendarni boksač
Mike Tyson. Kapa haka je ratnički ples kojeg su svjetski proslavili uspješni ragbijaši Novog
Zelanda. Hei-tiki, odnosno, ogrlica načinjena od dragog kamena isto ima značajnu ulogu u
popularizaciji ovog naroda u zapadnoj kulturi.

73

Māorska predaja po kojoj je sin prvog čovjeka ubio svog brata, kao i priča u kojoj su sa
planine mogli vidjeli kulu koja je sezala do neba (Babilonska kula?) dovodi u pitanje i
eventualni kontakt s drugim civilizacijama. Vjerojatno još neko vrijeme nećemo saznati
odakle im svo to znanje pa će nam ostati svojevrsni tapu, odnosno tabu.
Ova riječ označava svetinju, nešto zabranjeno i taj termin je usvojen u ostalim jezicima kao
recimo – izraz tabu tema, dok je riječ noa suprotnost od tapua. Od ostalih poznatih riječi
izdvajamo i manu, jedinicu nečijeg osobnog renomea i karaktera bezbroj puta upotrijebljenu
u video igrama. Najveću količinu mane trenutno posjeduje trenutni māorski kralj Tuheitia
Paki.
Ostali narodi poput Samoanaca u svojim legendama znaju i za veliki potop, te postoje i
brojni ostaci građevina i kipova od nekog nama još nepoznatog drevnog naroda. Papua i
Nova Gvineja su zloglasni po kanibalskim plemenima i brojni crtani filmovi ih prikazuju kao
skupine divljaka pred velikim kotlom. To naravno nije tako, a zanimljivo je da ta plemena
upravo nas etiketiraju kao divljake na što bi se svakako trebali zapitati…

Slika 73 – Moko preko lica, māorski muškarac, portret iz 1769. – Autor: Sydney Parkinson

ARKTIKA I ANTARKTIKA

ESKIMI (INUIT I YUPIK)

Eskimi iliti Inuiti, odnosno Yupici po vlastitom jeziku (naziv za ljude, op.a.), polarni su
Mongoli naseljeni na Grenlandu, Sibiru i Sjevernoj Americi. Poznati su po psećim
zapregama, kajaku i umiaku kao morskim prijevozom, toploj odjeći, snježnim naočalama,
igluima i po miroljubivosti (u njihovom jeziku ne postoji riječ za rat). Drugi narodi su ih
nazivali robovima i zmijama.
Osim opredjeljenja za najhladnije predjele za život ono što ih razdvaja od svih ostalih
naroda, a ujedno je i velika misterija je nepostojanje tumora u njihovom društvu. Mnogi tu
otpornost vežu uz prehranu, posebice divljač, koja se hrani sjemenjem bogatim tzv. vitaminom
B17, laetrilom, za koje se smatra da preventivno djeluje na organizam kada je rak u pitanju.
Bilo kako bilo, jako zanimljivo saznanje.
Također je zanimljivo i otkriće iz 1913. kada je u pećinama nedaleko od Pekinga među
ljudskim kostima pronađena eskimska lubanja. Sudeći po karbonskom datiranju Eskimi su
nekim nepoznatim načinom došli u Kinu prije 30.000 godina. Više puta su zabilježeni i
nestanci čitavih naseobina bez traga. Najpoznatiji slučaj je onaj s kojim se suočio Joe Labelle
kada je došao do jednog eskimskog sela 1930. u Kanadi gdje je odlazio svakog vikenda.
Netom nakon dolaska na poznato mjesto 2.000 ljudi je u potpunosti iščezlo. Selo je napušteno,
a sve je ostavljeno kao da je istog trenutka populacija nestala. Istraga je započela i nije
pronađen niti jedan trag čizama, a svi psi za teret pronađeni su u njihovoj ostavi, uginuli od
gladi. Hrana je ostala nedirnuta, a konačna misterija bili su grobovi koji su ispražnjeni. Gdje
su nestali stanovnici nije poznato i situacija neobično podsjeća na onu već spomenutih
Anasaza. Kako to nije jedini takav slučaj velika je misterija seoba Inuita koji to čine na
posebno samozatajan i nepoznat način.

74

Ono najpoznatije kod Eskima je svakako šamanska tradicija. Osnova šamanizma im je
iscjeljivanje, uspjeh u lovu i plodnost te za tu praksu često koriste i posebne jezike. Postoje
tvrdnje da su upravo Eskimi odgovorni za toliku rasprostranjenost ove drevne tradicije i
povezanosti ljudi s prirodom u Sjevernoj i Južnoj Americi. Mitologija im je povezana sa
životinjama i dušom koja ne mora nužno biti povezana s fizičkim tijelom. Čvrst kontakt s
prirodom je vjerojatno upravo njih doveo u poziciju da jednog dana budu uzori možebitnoj
transformaciji čovječanstva i povratku ka korijenima.
Mnogi ih vežu i uz davno izgubljene civilizacije poput Atlantide, ili uz drevne seobe naroda,
a možda bi ipak bilo najbolje da ih se prvo same upita kroz raširenu mrežu legendi, mitova i
povijesti. Tijekom šamanističke prakse spoznaja ionako sama dolazi...

Slika 74 – Inuit u kajaku, Aljaska, SAD, 1929. – Autor: Edward S. Curtis

UNUTRAŠNJOST ZEMLJE

AGHARTA (SHAMBALA)

Mnoge teorije govore o životu i civilizacijama pod Zemljinom korom. Halley smatra da se
polarna svjetlost može objasniti tako da je zemlja tanja na polovima i da je ona zapravo
refleksija svjetlosti koja dolazi odozdo. Prema jednoj legendi Maja, na Jukatanu je postojao
potok kojim se okomito može doći do drugog otvora smještenog na misterioznom unutrašnjem
dijelu kore. Ispod Mont St.Michela se nalazi keltski bunar koji prema legendi vodi u
podzemlje.

75

U šumi Broccliande nalazi se tako Merlinov grob koji također vodi u podzemne špilje.
Najpoznatija je, naravno, legenda o Agharti. Njom je vladao i vjerojatno još vlada „Kralj
svijeta“, biće od krvi i mesa. Tako na prstenu Džingis-Kana uz svastiku postoji i bakrena
ploča s pečatom „Kralja svijeta“. 1937. god. se taj kralj navodno pojavio i u Indiji za
vrijeme krunidbe Georgea IV. Ferdinand Ossendowski je glavni ekspert za ovo područje.
Smatra se da su preživjeli nakon potopa Atlantide i Mu prešli u podzemni svijet. Lama
Turgut, Ferdinandov suputnik, kaže da u glavnom gradu Agharte stanuju veliki svećenici i
znanstvenici, te da upravljaju svim silama prirode. Po unutrašnjosti zemlje putuju u brzim
vozilima. Kralj svijeta, Brahytma, može razgovarati s bogom, pomažu mu i pomoćnici
Mahytma (zna budućnost) i Mahynga (upravlja uzrocima tih događaja). Na sanskrtu Agharta
znači „nepristupačan“, „neusporediv“, „nenarušiv“.
Lobsnag Rampa je jedan od živih vidioca Agharte i svoj odlazak je opisao kao prolazak kroz
špilju sa svjetlima iznad, te je vidio mnogo čudnih strojeva sa transparentnim staklima.
Također, vidio je čudne letjelice, strojeve koji učitavaju misli pomoću slika, te pričaju o
nuklearnoj eksploziji koja je prije par tisuća godina uzrokovala veliki potop, zabilježen kod
mnogih naroda. Energetske kugle, poveznice s Aghartom su smještene ispod piramida, pod
Sibirom, sfingom itd.
Tu je i teorija o gmazovima iz četvrte dimenzije koji pod zemljom proizvode sive vanzemaljce.
Iako izgleda smiješno, ta teorija i nije tako suluda, a ja je, kao niti ranije, nisam podrobnije
opisao jer je njezin glavni pobornik, David Icke, znao i pola knjige posvetiti istoj.

Ovo je još samo jedan od niza misterija koji nas tjeraju da se priupitamo JESMO LI SAMI
ČAK I NA NAŠOJ VLASTITOJ PLANETI?

Slika 75 – Mont Saint Michel, Normandija, Francuska, 2005. – Autor: Wikipedia.org

LITERATURA (PREPORUKA)

CIVILIZACIJE PRIJE POČETKA 'ZVANIČNE' HISTORIJE
Semir Osmanagić
2005., TKD Šahinpašić

MISTERIJA ANASAZIJA
Semir Osmanagić
2005., TKD Šahinpašić

KOSMIČKA MISIJA MAJA
Semir Osmanagić
2005., TKD Šahinpašić

STEPENIŠTE DO NEBA
Zecharia Sitchin
2007., Teledisk

LJUDI IZNAD VREMENA

Ovo poglavlje sam posvetio ljudima koji su svojim znanstvenim i intelektualnim
radom obilježili čovječanstvo i postavili posve nove temelje na područjima koja
su zastupali. Ono što dijeli "običnog" čovjeka i genija najčešće je lucidnost, a
upravo je to ono čega ovi pojedinci imaju i na pretek. Cijela povijest je na
određenoj vremenskoj točki mijenjana iz temelja pod utjecajem genija, a
sljedeće osobe su sam vrh genijalnosti. Bilo je tu i raznih čudesnih otkrića
brojnih drugih ljudi, no kontinuitet tih nevjerojatnih izuma je u rukama ljudi
izvan svog vremena. Iz tog razloga sam obuhvatio samo najveće umove i njihove
najdojmljivije trenutke u karijeri koji se ipak ponekad dotiču i misterija vezanih
uz njihova otkrića. Naravno, nisu izumi samo ono što netko materijalno osmisli
već i intelektualno vlasništvo. Ono što je najzanimljivije je da je upravo
intelektualni aspekt najveće naslijeđe ovih genijalaca i njihove su legendarne
riječi ostale zapisane u povijesnim knjigama kao putokaz budućim
generacijama.

Pitanje koje se postavlja je zašto je ovo poglavlje u knjizi „Svjetske misterije i
tajne“? Odgovor su naravno sama imena spomenutih ljudi koja su u potpunosti

utjecala na znanstveno promatranje paranormalnih fenomena.

Ovaj izbor genija je čisto subjektivne prirode i jasno je da svatko ima svoj
osobni odabir i listu favorita. No, mislim da nitko neće imati ništa protiv

spomenutih osoba već bi vjerojatno samo dodao nekoga.

PRIRODNE ZNANOSTI

ALBERT EINSTEIN
(MATEMATIKA)

Albert Einstein rodio se 14. ožujka 1879. u Ulmu. Već je u ranoj mladosti pokazao
nevjerojatne matematičke mogućnosti, pa je u dvanaestoj godini vlastoručno naučio
geometriju. U petnaestoj godini je iz Münchena otišao u Aarau i odatle je odlazio u Zürich
gdje je studirao matematiku i fiziku. Poznata je urbana legenda u kojoj je Albert pao
matematiku iako je bio genij. To je donekle istina, no isključivo zbog suprotstavljanja
profesoru čiju je teoriju bez problema pobio. Ovaj slučaj govori o njegovom nevoljkom
odlasku na fakultet, problemima sa disciplinom i metodologijom rada. Nije išao na
predavanja jer je volio proučavati fiziku i matematiku na vlastiti način. Unatoč takvom
načinu rada položio je sve ispite i diplomirao 1900. godine uz veliku pomoć zabilješki jednog
svog kolege. Od 1902. do 1909. radi u Patentnom zavodu u švicarskom Bernu. Tijekom toga
je otkrio neke od osnovnih zakona prirode kao što su iznos brzine svjetlosti, dilatacija
vremena i nova interpretacija dilatacije dužina, ekvivalentnost mase i energije, korpuskularna
priroda svjetlosti i princip ekvivalencije, te osnova opće teorije relativnosti. 1903. se oženio
matematičarkom Milevom Marić iz Novog Sada s kojom je zajedno studirao. Iz tog prvog
braka rođena su dva sina. 1905. prima doktorat Sveučilišta u Zürichu za teoretsku disertaciju
o dimenziji molekula. Četiri godine kasnije postaje izvanredni profesor teorijske fizike na
Sveučilištu u Zürichu i redovni profesor na Visokoj Tehničkoj školi. Nakon toga je proveo
godinu dana u Pragu. 1914. postaje direktor Kaiser-Wilhelmovog instituta za fiziku u
Berlinu i član Pruske akademije znanosti. Tamo je dorađivao teoriju gravitacije i
inkorporirao je općoj teoriji relativnosti objavljenoj u dopunjenom obliku 1916. godine.

Dolaskom Hitlera na vlast Einsteinu su oduzete sve funkcije i zaplijenjen imetak. U znak
protesta, Einstein se odriče njemačkog državljanstva i odlazi u SAD gdje do kraja života
radi u Institutu za viša znanstvena istraživanja u Princetonu. Vjerovao je u pacifizam i
cionizam, no istovremeno je podržavao vojno rješenje za nacizam. Iz tog razloga su u
Njemačkoj njegove znanstvene teorije bile javno izvrgnute ruglu. Na njegovo upozorenje kako
bi Nijemci mogli načiniti atomsku bombu u SAD-u su počeli istraživački radovi za njezinu
proizvodnju. Kasnije se Einstein uporno borio protiv primjene toga oružja. Nakon rata je
nastavio davati svoju podršku cionistima, ali je odbio ponudu vođa države Izrael da postane
prvi predsjednik.

Umro je 18. travnja 1955. godine u 76.-oj godini života u Princetonu. Einsteinovo glavno
djelo je teorija relativnosti koja je temelj za daljnji razvoj teorijske fizike. Uz tu teoriju je uveo
i hipotezu o kvantima svjetlosti ili fotonima što znači da se svjetlost može shvatiti i kao roj
čestica. 1917. je izveo je prve kvantne zakone za materiju što ga obilježava kao osnivača
kvantne fizike i za taj rad mu je dodijeljena Nobelova nagrada 1921. godine. Patolog Thomas
Harvey je kasnije obavio obdukciju mozga uz Einsteinov blagoslov. Hemisfera je bila najšira
uz područje parijetalnog režnja i to 1 cm (15%) više nego one u kontrolne skupine. Također je
zanimljivo da parijetalni režnjevi kod drugih pokazuju asimetričnost, dok su kod njega bili
simetrični. Parijetalni režanj je dokazano bitan zbog prihvaćanja semantičkog znanja.

STEPHEN HAWKING (FIZIKA
SVEMIRA)

Britanski teoretički fizičar Stephen Hawking rođen je 8. siječnja 1942. u Oxfordu u Velikoj
Britaniji. Studij fizike završava na Oxfordu, a doktorsku disertaciju iz kozmologije je obranio
na Cambridgeu. U mladosti je obolio od amiotrofične lateralne skleroze (ALS),
paralizirajuće bolesti koja uzrokuje slabljenje tjelesnih mišića. Postupno gubi govor pa danas
komunicira pomoću računalnog sintetizatora glasa. 1974. Hawking postaje članom
Kraljevskog društva (Royal Society) iz Londona, jednog od najstarijih znanstvenih udruženja
na svijetu. Trenutno je profesor matematike na Lucasovoj katedri Sveučilišta Cambridge, gdje
su nekoć predavali velikani poput Isaaca Newtona i Paula Diraca. Krajem 1980-ih piše
knjigu "Kratka povijest svemira" koja postaje svjetski bestseler dostižući višemilijunsku
nakladu što ga je učinilo bogatim i poznatim.

Njegovi daljnji radovi su bitni zbog Hawkingovih poveznica između teorije relativnosti
(makrokozmos) i kvantne teorije (mikrokozmos). Životno djelo će mu biti kvantna teorija
gravitacije koja će stvoriti potpuni opis svih čestica i njihovih međudjelovanja. Uz to je donio
i pretpostavku u suradnji s Jimom Hartleom koja i vrijeme i prostor smatra konačnima, ali
bez ruba ili granica – slično površini Zemlje, samo uz dvije dimenzije više. Ako je to ispravna
teza, ona bi ukinula problem singularnosti početka nastanka svemira.

Sam temelj Hawkingovih teorija su proučavanje crnih rupa. Crne rupe su po njegovoj tezi
velike nakupine tvari čije je gravitacijsko polje toliko snažno da ništa ne može napustiti
njihovo područje prostor-vremena, pa čak niti svjetlost. Izračunao je da bi crne rupe trebale
gubiti masu i smanjivati svoju veličinu emitirajući čestice tj. zračeći. To je njegovo najveće
znanstveno dostignuće koje ima dalekosežne posljedice za fiziku i naziva se Hawkingovo
zračenje. Iako je crne rupe danas još uvijek nemoguće izravno opaziti (detektiraju se
posredno preko vlastitog gravitacijskog utjecaja na okolinu, op.a.) opće je prihvaćeno da su
one stvarni objekti u svemiru.

Hawking je poznat kao i konstantan analitičar moguće vanzemaljske prisutnosti u svemiru, za
što je stvorio i razne jednadžbe koje nedvojbeno ukazuju na život diljem svemira. Unatoč tome
on je možda i najpoznatiji svjetski izolacionist koji smatra da bi prvi kontakt s vanzemaljskom
inteligencijom završio fatalno za ljude, poput dolaska konkvistadora u Ameriku. Inteligentan
život je po njegovoj formuli iznimno rijedak dok primitivne životne forme definira kao vrlo
učestale. 2007. Zero Gravity Corporation mu je prvi puta od nepokretnosti omogućio
slobodno kretanje u prostoru s nultom gravitacijom što je ponavljao osam puta.

Vjerovanje u raj i zagrobni život smatra „običnom bajkom“, vlastiti mozak smatra
računalom, a čitav svijet oko sebe produktom znanosti. Pojedini znanstvenici ga smatraju
manipulatorom, osobe s hendikepom percipiraju ga osobnim herojem dok ga crkva drži na
„piku“ zbog kontroverznih izjava povezanih s religijom i postojanjem Boga. Znanstveni rad
mu nitko ne može oduzeti, a kako još nije u „kritičnim“ godinama najveći dosezi u karijeri su
možda tek pred njim. Zanimljivo je da je u trenutku pisanja ove knjige Hawking jedini živući
„čovjek iznad vremena“ uz kontroverznog Billa Gatesa, a ujedno i jedini kojem je znanost
ipak ispred osobnog profita i korporativnog djelovanja.

ISAAC NEWTON (FIZIKA)

Isaac Newton se rodio na Božić 1642. godine u mjestu zvanom Woolsthorpe, okrug Lincoln,
u Engleskoj. Nakon rizičnog poroda (nedonošče) i odlaska majke s drugim muškarcem o
malom Isaacu se brinula baka. Isaacov ujak William Esconty primijetio je kako Isaac
posjeduje određene talente i enormnu nadarenost. U mladosti je konstruirao mehaničke lutke
i satove, fenjere, mlin kojeg pokreće miš (poput onih iz crtića i komedija, op.a.) itd.

Nakon srednje škole Newton, po preporuci svog ujaka, upisuje Cambridge kao
najsiromašniji student. U samom početku Newton je zbog toga bio posljednje rangiran
student, ali se s vremenom izdvojio i nametnuo. Glavni dokaz je to da je odmah nakon
završenog studija dobio mjesto predavača na Cambridgeu. U početku je predavao optiku, a
potom i druge predmete među kojima i geografiju. U Kraljevsko društvo (Royal Society)
Newton je primljen na osnovu refraktorskog teleskopa kojim je promatrao Jupiterove
satelite. Nedugo nakon toga je uslijedio prvi sukob i to s fizičarem Robertom Hookom. Hook
je bio čovjek koji nije imao strpljenja raditi dugo na jednom projektu i čuvati za sebe otkriće
do samoga kraja. Zbog toga se sporio s drugim znanstvenicima koji su njegove ideje dovodili
do konačnog ostvarenja, i to radi onoga što se danas naziva krađom autorskih prava (vidi:
Tesla&Edison, op.a.). Njih dvojica su imali spor radi teorije svjetlosti. Za razliku od Hooka,
Newton je bio nesklon iznošenju ideja u javnost prije konačnog rješenja. Poznata je još jedna
Newtonova svađa, s Leibnizom, i to oko otkrića infinitezimalnog računa. To mu je vjerojatno i
jedina mrlja u besprijekornoj karijeri i životu jer je za razrješenje spora sam imenovao
članove povjerenstva (poput današnjih političara i sportskih djelatnika u Hrvatskoj, op.a.) što
definitivno nema veze s neutralnošću imenovanih i njihovim poštenjem prilikom zaključne
odluke.

1690. godina je jedna od bitnijih u Isaacovom životu jer se zapalio njegov radni kabinet uz
dugogodišnji pisani rad. U tom požaru koji je navodno skrivila mačka srušivši svijeću
izgorjeli su neki Newtonovi rukopisi. U rukopisima su se nalazili i knjiga o lomu svjetlosti,
kao i pokusi kojima se bavio dvadeset godina. Uz to je zagorio i ogroman neponovljiv
empirijski materijal pa je razumljiv njegov očaj kod ove tragedije. Tri godine je bio blizu ruba
ludila, ali se ipak izvukao iz takvog stanja. Njegovo djelo "Matematički principi prirodne
filozofije" izmijenilo je stajališta u matematici i fizici. Za sve to je nagrađen 1696. godine
kada je postao upravitelj kovnice novca. Danas ta funkcija nije toliko bitna (osim ako se može
kovati bez nadzora, op.a.), no tada je to bila iznimna čast. Jačanjem položaja postajao je sve
veći „diktator“, vješto je iskorištavao svoje mogućnosti i funkcije, objavljivao je tuđe radove
bez dopuštenja (Flamsteed), iskorištavao studente za intrige i sukobe, te je od skromnog i
siromašnog djeteta postao prava siva eminencija svjetske znanosti. Newton je preminuo
31.3.1727. godine u Londonu. Kao vlastito naslijeđe ostavio je brojne neistražene bilježnice
sa tisućama kemijskih recepata.

Newton je osim stajališta službene znanosti proučavao i alkemiju, točnije - materia prima
teoriju (prvobitnu materiju). Kako je bio strastveni teolog takvo razmišljanje mu zapravo i
logično nije u potpunosti strano. San je smatrao "resetiranjem" mozga, te je nakon spavanja
razmišljao. Životna filozofija mu je bila: "Ako sam i vidio dalje od drugih, to je zato što sam
stajao na ramenima divova" (spomenuta u pismu Robertu Hooku, op.a.) i ona najbolje
potvrđuje sav genij ovog velikog znanstvenika i jednog od najvećih umova čovječanstva u
povijesti.

MARIA CURIE (FIZIKA I
KEMIJA)

Poljska fizičarka i kemičarka Maria Sklodowska rođena je 7. studenog 1867. godine u
Varšavi kao peto dijete poznatih učitelja. Pošto joj je rano umrla majka morala je tijekom
studentskih dana raditi kao guvernanta. Tijekom tog posla je upoznala ljubavna razočaranja,
no i po prvi puta je ušla u svijet kemije tijekom vježbi sa rođakom Jozefom Boguskim koji je u
St. Petersburgu bio asistent Dmitriju Mendeljejevu. Nesretna ljubav zbog vlastitih
financijskih nedostataka s Kazimierzom Žorawskim (kasnije će postati poznati matematičar,
op.a.) ju je odvela prema Parizu.

Vrijeme u Parizu je provodila u pokusima magnetskih svojstava elemenata pri čemu je
upoznala fizičara Pierra Curiea. Nakon povratka iz Varšave gdje su je iz seksističkih poriva
odbili kao predavača na fakultetu Maria se udaje za Pierra i ulazi u jednu od najboljih
znanstvenih suradnji u povijesti, koja je u životnom smislu okrunjena sa dvije kćeri.

Nakon nejasnog otkrića Henrija Becquerela o zračenju urana koje nije ovisno o drugim
izvorima, Maria daje hipotezu da zračenje ne dolazi iz molekule već iz samog atoma. Otkriće
je objavila promptno zbog mogućnosti da će netko objaviti slične rezultate. Tako je otkrila i
slične karakteristike urana i torija. Nakon tih saznanja, ona i muž objavljuju otkrića
elemenata polonij (naziv dobio po Poljskoj) i radij (naziv dobio po radioaktivnosti, terminu
koji su osmislili). 1903. Maria zaslužuje doktorat na Pariškom Sveučilištu, a mentor joj je bio
Becquerel. Pošto nisu znali za nuspojave radioaktivnosti nastavili su svoj rad.

Iste te godine ona, muž i mentor dobivaju Nobelovu nagradu iz fizike zbog vlastitih otkrića.
Nakon primitka nagrade Pierre postaje profesor na Sorbonni, a Maria je dobila vlastiti
laboratorij. 1906. dolazi šok. Pierrea nasred ulice u nesretnom slučaju gazi kočija što
ostavlja veliki trag na Mariji. Sorbonnski laboratorij prelazi u njezine ruke, a 1911. dobiva
novu Nobelovu nagradu, ovaj puta za kemiju ("Kao priznanje za njene zasluge za
unaprjeđenje kemije otkrivanjem elemenata radija i polonija, izolacijom radija i
proučavanjem osobina i spojeva tog osobitog elementa."), te je i dan danas uz Linusa
Paulinga jedini dvostruki osvajač.

Tijekom velike slave u tisku je postala poznata i po aferi sa fizičarom Paulom Langevinom
gdje je dobila pridjev "razarača obitelji". Tijekom prvog svjetskog rata svojim je
istraživanjima pomogla u liječenju ranjenika. Nakon početka rata Curie prodaje svoju i
muževu zlatnu medalju Nobelove nagrade i novac ulaže u pomoć ratnim stradalnicima što je
svakako prezentira kao humanista.

Kasnije je posjetila SAD kao velika zvijezda, a uz sve počasti dobila je i Radijski Institut u
Varšavi, te je došla na čelo Pasteurovog Instituta u Parizu. 4. srpnja 1934. umire u Passyju
od dugotrajnog kontakta s radioaktivnim materijalima (leukemija). Posmrtni ostaci joj se
danas nalaze u Pariškom Panteonu, dok je životno postignuće izloženo u Muzeju Curie,
zanimljivo – pod zaštitom od radijacije. Njezino naslijeđe su brojni muzeji i statue, mjerna
jedinica radioaktivnosti, Curie (Ci), kemijski element Curium (96), tri radioaktivna minerala,
te još bezbroj instituta i sveučilišta. Ja moram priznati da me je Maria kao jedina žena u
poglavlju spasila od seksističkih optužbi...

GALILEO GALILEI
(ASTRONOMIJA)

Galileo Galilei je otac moderne astronomije. Rodio se 15. veljače 1564. Godine u Pisi u
obitelji od šestero djece, oca – poznatog svirača lutnje Vincenza Galileia, i majke – Giulie
Ammannati. Četvero od šestero djece preživjelo je dojenačku dob, a najmlađi Michelangelo
postao je poznati svirač lutnje i skladatelj. Školovanje Galileo započinje u samostanu, a
nastavlja ga na studiju medicine i matematike. Na lokalnom sveučilištu dobiva prvi posao -
onaj predavača matematike. Iako je veliki vjernik sa samostanskom pozadinom napravio je u
prilično "nestašnom" životu troje vanbračne djece (sina i dvije curice) koji su također morali
u samostan unatoč tome što ih je Galileo priznao.

Znanost je promijenio iz temelja. Tijekom života otkrio je zakone slobodnog pada tijela i
postavio jednadžbe kosog hitca, uveo je eksperimentalnu metodu i matematičko formuliranje
fizičkih zakona, te je na taj način postavio temelje klasične fizike. Otkrio je cikloidu i njenu
primjenu na lukove mostova. Osnovao je balistiku, određujući paraboličnu putanju zrna.

Konstruirao je i prvi termoskop. 1610. godine je izradio poznati Galileov teleskop s
uvećanjem od 20x, a njime je otkrio planine na Mjesecu, četiri Jupiterova satelita od kojih
jedan nosi njegovo ime, te zvjezdanu konstrukciju Mliječne staze. U svom djelu "Dialogo
sopra i due massimi sistemi del mondo tolemaico e copernicano", objavljenog u Firenci
1632. godine, iznio je učenje heliocentričnog sustava kao jedinog ispravnog, i zbog toga ga je
inkvizicija 1633. godine odvela u Rim, kod pape Urbana VIII. Poslije dva tjedna provedena u
karanteni pod paskom Ferdinanda II. de Medicia, premješten je u rezidenciju toskanskog
konzula.

Iste godine otpočelo je ispitivanje Galileja, a 22. lipnja počinje i sudski proces u kojem ga
osuđuju na odricanje od svog učenja na što on pristaje, iz straha da ne doživi sudbinu
Giordana Bruna, te uz to mora i u zatvor neodređenog trajanja što je kasnije papa Urban
VIII. pretvorio u kućni pritvor. Pritvoren do smrti u svojoj kući u Firenci završio je svoje
veliko djelo „Discorsi e dimonstrazioni matematiche intorno a due nuove scienze attenenti
alla meccanica“, koje je objavljeno 1638., a u kojem je objašnjava zakone fizike i mehanike u
novoj svjetlosti što ga izbacuje kao osnivača klasične fizike i mehanike.

Tijekom pritvora je slobodno pisao i vodio društveni život, a objavljivanje njegova rada nije
imalo nikakve posljedice po Galileov status niti je dovelo do ponovnoga procesa. Prvo
izdanje knjiga izlazi u Firenci između 1842. i 1856. godine i to u šesnaest izdanja.

Najpoznatija storija vezana uz Galilea je čuvena izjava "Eppur si muove" (Ipak se kreće) koju
je on navodno izjavio neposredno prije smrti, unatoč ranijem odbijanju heliocentričnog
sustava. Kako ne postoje dokazi niti zapisi neposredno nakon njegove smrti pretpostavlja se
da je sama izjava samo legenda. Galileo je oslijepio 1638. godine, a umro je 1642.

Zanimljivo, 1992. godine papa Ivan Pavao II. ukida presudu inkvizicije protiv Galilea
Galileia. U njegovu čast, svemirska sonda napravljena za istraživanje Jupitera i satelitski
navigacijski sustav nazvani su njegovim imenom.

DMITRIJ IVANOVIČ
MENDLJEJEV (KEMIJA)

Mendeljejev je svojim neumornim radom zadužio svijet kemije za sva vremena. Priznajem, on
je završio u ovom poglavlju na nagovor mog prijatelja Marka Miškića koji ga smatra
čovjekom izvan vremena što on definitivno i jest. Rođen je u Tobolsku u Rusiji 8. veljače
1834. Nakon pohađanja gimnazije u rodnom mjestu, obitelj bez preminulog oca odlazi u
Sankt Petersburg gdje Dmitrij studira pedagogiju. Zbog tuberkuloze na godinu dana odlazi
na Krim te se vraća u Petersburg posve zdrav.

Sljedeća avantura mu je Pariz, no nakon svega tri do četiri godine se opet vraća u Petersburg
gdje postaje profesor kemije na sveučilištu. 1869. završava projekt pod nazivom "Ovisnost
između svojstava relativne atomske mase i elemenata" u kojem je došao do zaključka da
svrstavanjem elemenata po atomskoj masi dobivamo redoslijed po periodama. Elemente je
svrstavao po atomskoj masi te ih je sveo na valencije i kemijska svojstva. Ono što je još veće
dostignuće je izrada neke vrste matrice ili sheme budućih elemenata po pretpostavkama. Tako
je u tablicu stavio eka-silicij što je postao kasnije otkriveni germanij, eka-aluminij iliti galij,
eka-bor iliti skandij itd.

Velika zabluda mu je pak bila teza koju je pretpostavio pri kemijskom pokušaju dobivanja
etera, a to je da postoje dva elementa s manjom masom od vodikove, te da je onaj lakši
inertan, izuzetno pokretljiv, sveprodirući i sveprožimajući plin. Da li se to možda odnosi na
nepoznat plin ili element koji tvori spiritualna bića, odnosno duhove, možda nikada neće biti
otkriveno.

Otkriće za kojeg ga mladi i stari diljem zemaljske kugle jednostavno obožavaju je
standardizacija ruske votke na 40% alkohola i patent iste. Od drugih priznanja je dobio
zasluge za metrički sustav Carske Rusije, kao i Copley medalju od Kraljevskog Društva u
Londonu. Mnoge ostale nagrade i priznanja je preskočio radi političke angažiranosti koja je
bila nepoćudna Carstvu. Izumio je pirokolidij, vrstu plinovitog praha baziranu na
nitrocelulozi, a 1892. organizirao njegovu manufakturu. Preminuo je 2. veljače 1907. u Sankt
Petersburgu u 71. godini života. Današnja Rusija ima nevjerojatnu korist od njega jer je
svojim radom otkrio prvo naftno polje u Rusiji što je danas glavnina prihoda moćne ruske
države (uz vodku :D, op.a.).

Bio je i vrlo "nestašan" u ljubavnom životu. U prvom braku s izvjesnom Feozvom Nikitchnom
Laschevom imao je dvoje djece, kasnije je ženio najbolju prijateljicu nećakinje te je zbog
zakona postao bigamist. Car osobno mu dozvoljava bigamiju, a poznata je urbana legenda
kako je jedan čovjek htio isto i kao primjer uzeo Mendeljejeva da bi mu car odbrusio: "Čuj,
Mendeljejev ima dvije žene, ali ja imam samo jednog Mendeljejeva." S tom ženom je imao još
četvero djece. Uz Meyera se smatra izumiteljem periodičnog sustava kemijskih elemenata koji
se danas koristi u općoj primjeni uz desetke novootkrivenih elemenata u čijem je otkriću
upravo on direktno svojim predviđanjima pomogao. Ipak, najveća čast koju je stekao je
element pod rednim brojem 101, mendelevij, koji je nazvan po njemu. Na korak je bio i do
Nobelove nagrade, no ostao je samo na nominaciji (1906.). Da li je došao blizu otkriću
duhovnog etera, e to ne znamo…

TEHNIKA I ARHITEKTURA

NIKOLA TESLA
(ELEKTROTEHNIKA)

Hrvatski genijalac srpske nacionalnosti, elektrotehničar i fizičar Nikola Tesla je rođen 9. ili
10. srpnja 1856. godine u mjestu Smiljan kod Gospića. Teslin otac Milutin bio je pravoslavni
svećenik, a majka Georgina Mandić neobrazovana, ali veoma inteligentna žena. Kao dijete je
vrijeme provodio s prijateljima, uživao je u hvatanju ptica i čitanju. U vrijeme puberteta volio
se kartati, a tako zarađeni novac nikada nije nosio kući već ga je poklanjao drugima (??).
Nakon završetka gimnazije roditelji su na Nikolu vršili pritisak da postane svećenik, srećom
(bez loših namjera usmjerenih svećenstvu s moje strane, op.a.), on se tome protivio i upisao
se na Studij tehničkih znanosti u Grazu. Kasnije će u Pragu studirati tehniku. Nakon
završetka studija zaposlio se u telefonskom društvu i priključivao telefone po kućama.

Jedno vrijeme radio je kao inženjer Telefonskog društva u Budimpešti. Nakon Budimpešte
postaje zaposlenik Edisonove tvrtke (Continental Edison Company) u Parizu. 1883. godine
na zadatku u Strasbourgu izvan radnog vremena konstruira prvi indukcijski motor. 1884.
odlazi u SAD i kasnije postaje američki državljanin. U New York je stigao s četiri centa u
džepu, nekoliko vlastitih pjesama i proračunima za leteći stroj. Prvo zaposlenje u Sjedinjenim
Državama našao je ponovo u tvrtki Thomasa Edisona, ali se dva izumitelja nikako nisu mogla
složiti u načinu rada, što je vodilo ka neizbježnom sukobu.

U svibnju 1885. George Westinghouse, glava Westinghouse Electric Company iz
Pittsburgha, kupuje prava na Teslin patent višefaznog sustava naizmjenično pokretnog
dinama, transformatora i motora. Ugovor je doveo do velikog sukoba između Edisonovog
istosmjernog sustava i Tesla-Westinghouseovog izmjeničnog pristupa u kojem je ovaj drugi
odnio pobjedu. Tesla 1887. Osniva vlastiti laboratorij u New Yorku gdje radi do svoje smrti
1943. Godine. Tada je napokon uspio izumiti elektro-magnetski motor koji će biti osnova svih
strojeva koji se pokreću izmjenjivom strujom. Nastavio je stvarati važne izume kao što je npr.
Visokofrekventni elektricitet. U svom laboratoriju eksperimentirao je sa sjenografom, slično
onome što je činio Wilhelm Röntgen kada je 1895. Otkrio X-zrake.

1891. izumio je Teslin navoj, indukcijski navoj često korišten u radio tehnologiji. 1893. U
Chicagu je održan Expo, a izrada sistema osvjetljivanja povjerena je Tesli. Tesla je također
predvodio i konstrukciju pogona hidrocentrale na Niagarinim Slapovima 1896. Kasnije je
nastavio s novim izumima, kao što su bežični prijenos električne energije i radijsko
upravljanje letjelicama. Također je osmislio preteče radara, iskorištavanje solarne energije,
radio komunikaciju s drugim planetima itd.

U Colorado Springsu, gdje je boravio od svibnja 1899. Do rane 1900., Tesla je došao do
vjerojatno svog najvećeg otkrića, stacionarnih valova. Pomoću ovog otkrića dokazao je da
Zemlja može poslužiti kao vodič i može reagirati kao glazbena vilica na električne vibracije
na određenoj frekvenciji. U to vrijeme bio je posve siguran da prima signale s druge planete,
zbog čega je bio ismijavan. Vraćajući se 1900. U New York, Tesla je s kapitalom američkog
financijera J. P. Morgana od 150.000 dolara započeo konstrukciju tornja koji bi bežičnim
putem odašiljao signale.

Tesla je tvrdio da je zajam osigurao tako što je 51% prava na svoje patente na polju telefonije
i telegrafije ustupio Morganu. Pomoću tog tornja želio je osigurati slanje slika, poruka,
vremenskih prognoza i burzovnih izvještaja bežičnim putem. Projekt je napušten zbog
financijske panike, problema s radnom snagom i Morganovim odustajanjem od projekta. To
je bio najveći Teslin poraz. Zbog nedostatka novca njegove ideje su ostale u bilježnicama koje
se još uvijek proučavaju. Tesla je 1917. Odlikovan Edisonovom medaljom (kakva ironija,
op.a.), najvećim odlikovanjem Američkog instituta elektroinženjera.

Kroz život je imao veoma mali broj bliskih prijatelja. Među njima su bili pisci Robert
Underwood Johnson, Mark Twain i Francis Marion Crawford. U financijskim pitanjima bio
je prilično ekonomski neosviješten, te ga je među znanstvenicima i u javnosti pratila
reputacija samotnjaka i ekscentrika. Iako mu je bio potreban novac 1912. Godine odbio je
primiti Nobelovu nagradu iz fizike jer je tvrdio da njegov kolega suprimatelj Thomas Edison
nije pravi znanstvenik. Zadnje godine svog života proveo je hraneći golubove i živio je u
hotelu pomoću godišnjeg honorara iz svoje domovine.

Njegove špekulacije o ostvarenju komunikacije s drugim planetima, izjave da može razdijeliti
Zemlju poput jabuke, kao i njegova tvrdnja da je izmislio smrtonosnu zraku koja može uništiti
10.000 aviona na udaljenosti od 400 km nailazile su na podsmijehe i kritike. Jugoslavija je s
podsmijehom odbila izgradnju raketnog štita u drugom svjetskom ratu dok je SAD navodno
upotrijebio upravo njegovu zamisao za danas aktualni istoimeni štit. Teslino naslijeđe su
uvođenje izmjenične struje u široku uporabu, najmanje tisuću pronalazaka i patenata, u koje
ubrajamo indukcijski motor, trofazni sustav za prijenos električne snage, generator i
transformator za struje visoke frekvencije (Tesline struje) i dr.

Bio je također jedan od pionira radio-tehnike. Otkrio je sustav za bežično upravljanje i
davanje znakova na daljinu, pronašao je nov sustav osvjetljenja, konstruirao je
visokofrekventne alternatore kao osnovu emisionih radio-stanica, proizveo je neprigušene
elektromagnetske valove, otkrio je i patentirao princip rezonancije za radio-veze, izložio ideju
o interplanetarnim telekomunikacijama pomoću ultrakratkih valova, a zamislio je u cjelini
radarski sustav.

U čast stogodišnjice Teslina rođenja Međunarodna elektrokomisija nazvala je njegovim
imenom jedinicu magnetske indukcije Tesla (znak – T). U Češkoj jedna tvornica žarulja nosi
njegovo ime, dok u Hrvatskoj postoji tvrtka Ericsson Nikola Tesla koja se prvenstveno bavi
telefonijom, a i glavni aerodrom Republike Srbije u Beogradu ima njegovo ime. U javnim
glasilima povremeno se javljaju priče kako je Nikola Tesla osmislio neke izume koje nikada
nije obznanio.

Navodno je riječ o bežičnom prijenosu električne energije i mogućnosti da se materijalizirani
objekti učine nevidljivima (čitaj – Philadelphia eksperiment, op.a.). Nikola Tesla je preminuo
u New Yorku 7. Siječnja 1943. Godine u 87-oj godini života. Nakon Tesline smrti kovčezi u
kojima se nalaze Teslini papiri, diplome i druge počasti, kao i njegove laboratorijske bilješke
su zapečaćeni. Neko vrijeme nalazili su se u vlasništvu Teslinog rođaka i jedinog nasljednika
Save Kosanovića. On je kasnije svoje stečeno nasljedstvo poklonio gradu Beogradu u svrhu
osnivanja muzeja Nikola Tesla, Tu su i misteriozni američki spisi koji se nalaze u posjedu
FBI-ja, a koje je iz nacionalističkih razloga navodno odbio primiti jedan pravni nasljednik na
visokoj funkciji u Hrvatskoj.

BILL GATES / STEVE JOBS
(INFORMATIKA)

Dvije osobe koje su doslovno kreirale informatičku revoluciju, s tim da se Bill Gates danas
posvetio puno perfidnijim naumima dok je Steve Jobs nedavno izgubio bitku s dugom i teškom
bolešću.

William Henry Bill Gates rodio se u Seattleu 28.10.1955. Obitelj mu je bila solidno
financijski potkovana s dobrim početnim kapitalom. Prvi program kojeg je napisao bila je
igra križić-kružić protiv računalnog procesora. Nakon tih početaka Gates se odvažio na
programiranje i isprobavanje softwarea raznih tvrtki. Sa školskim kolegom Paulom Allenom
1972. pokreće partnerstvo pod nazivom Traf-O-Data bazirano na brojilima prometa. Nakon
školovanja tijekom kojeg potvrđuje inteligenciju od 170 IQ bodova pokreće firmu s Allenom i
upoznaje Stevea Ballmera, kasnijeg direktora Microsofta.

Nakon toga sve ostalo je povijest. Računalnu industriju je ponajviše oblikovao u monetarnom
smjeru jer je doslovno uništio slobodno dijeljenje podataka svojim skupim programima.
Jedna od priča govori i kako je prvi milijun zaradio nimalo moralnim potezima povezanim s
IBM-om. Danas je drugi najbogatiji čovjek svijeta, vlasnik brojnih nekretnina uz dvoje djece.

Nama je posebno zanimljiv zbog želje za smanjenjem stanovništva koju promovira godinama
kao i financiranje sramotne eugenike za što mnogi tvrde da izdašno potpomaže projekt.
Nedavno je razotkriven i kao sponzor chemtrail projekta (kasnije više o tome, op.a.), cijelog
niza programa za kontrolu klime (pod opaskom da se bori protiv "globalnog zagrijavanja") i
izdašnog financiranja cijepljenja za kojeg je ustvrdio kako je za Afriku važnije od hrane.
Ljudi ga percipiraju kao velikog filantropa i humanista, no zapravo on predstavlja sve
negativno u današnjem svijetu, barem prema mojem vlastitom mišljenju.

Stavljanje Gatesa i Stevea Paula Jobsa u isti koš isključivo je vezano uz isti sektor. Pokojni
Jobs rodio se u San Franciscu 24.2.1955., a zajedno sa Steveom Wozniakom u garaži s
jabukama dizajnira prvo kućno računalo nazvano tom prilikom Apple (eng. jabuka, op.a.).
Osim revolucije u dostupnosti računala prilikom dizajna operacijskog sustava za računalo
Lisa domišljato dolazi do ideje vizualne prezentacije i ikonica koje kasnije kopira Gatesov
Microsoft s famoznim Windowsima.

Zatim je osmislio Macintosh (vrsta jabuka iz SAD-a) računala, što je dobrim dijelom
iskopirao IBM i lansirao svoja PC računala koja su Jobsa dovela do problema, te prodaje
tvrtku. Osniva novu tvrtku NeXT s kojom proizvodi skupa računala visoke kvalitete za struku,
a Tim Lee je WWW (World Wide Web) razvio upravo na jednoj od njegovih radnih stanica u
CERN-u. Apple Computers kupuje NeXT 1996. usred najveće krize, a Jobs pomoću
operacijskog sustava NextStep i brojnih inovacija uzdiže svoju prvu tvrtku na današnje
razine. Osim uspjeha u računalnom svijetu Jobs je napravio revoluciju i kod animiranih
filmova pa je tako osnovao Pixar (Potraga za Nemom, Priča o igračkama, Wall-E). Kraj
genijalnog života označava težak rak gušterače koji mu se sedam godina kasnije proširuje po
tijelu i prekida život pun inovacija, novih ideja i revolucija. Razlika između ove dvojice genija
je prvenstveno u želji za profitom koji je Jobsu došao kao "nuspojava" želje za revolucijom, a
Gatesu kao rezultat želje za istim...

FIDIJA / MICHELOANGELO
(ARHITEKTURA I KIPARSTVO)

Fidija je jedan od najpoznatijih grčkih slikara, kipara i arhitekata. Rođen je oko 480. godine
prije nove ere, a umro je vjerojatno pedesetak godina kasnije. Moram priznati da sam imao
velikih nedoumica koga staviti kao predstavnika arhitekture, no Fidija je ipak dobio prednost.
Najpoznatije dostignuće mu je izgradnja Zeusovog kipa u Olimpiji što je ujedno i treće
svjetsko čudo. Zanimljivost je ta da danas ne postoji niti jedno njegovo očuvano djelo već da
su sve legende ili rimske replike.

Tako nešto ipak nije strano jer gotovo sva umjetnička djela antičke Grčke vidimo preko
rimskih kopija i kroz rimsku literaturu. Prvi poznati Fidijin rad je grupa skulptura grčkih
heroja. Zlatna proporcija, φ (phi), koja iznosi 1.6180, te prezentira imaginarnu matematičku
savršenost oblika vjerojatno je ubačena u umjetnost upravo preko Fidije. Zbog toga možemo
vjerovati da su njegovi radovi toliko legendarni i skladni.

Što se već spomenutih heroja tiče, izradio je aktere bitke s Maratona, boga Apolona, heroje
Atike, generala Miltijada, božicu Afroditu i više skulptura Atene. Ipak, njegov kapitalni rad
su spomenuti Zeusov kip u Olimpiji i skulptura Atene Djevice u Partenonu. Ta dva djela su
jedna od kroz povijest najkopiranijih i najutjecajnijih djela umjetnosti.

Zeusov kip je po legendi bio isklesan od bjelokosti dok mu je halja bila u potpunosti izrađena
od zlata. To je bio i nekakav svojevrsni "trademark" Fidije jer se nigdje ne spominje njegova
izrada skulptura u tada vrlo popularnom materijalu, mramoru. Fidija se ograničio na
bjelokost, zlato i broncu. Fidijini učenici su najvjerojatniji arhitekti Partenona, te se može
reći da je on ideolog te monumentalne građevine. Prava je šteta što za veliki broj njegov djela
niti ne znamo. Problem je i taj što nismo sigurni da li je zaslužan za izgradnju i nekih drugih
građevina i statua kao što je već spomenuti Partenon.

Michelangelo di Lodovico Buonarroti Simoni rodio se u Caprese Michelangelu 6.3.1475.
Bio je renesansni slikar, kipar, arhitekt i ono manje poznato - pjesnik. Rodom je iz Firence, a
u trinaestoj godini otkriva slikarski dar i dolazi pod pokroviteljsku palicu Lorenza de
Medicija.

Koliko je zapravo bio genijalan govori činjenica da je Rimsku Pietu isklesao sa samo 24
godine u Rimu. Povratkom u Firencu kleše čuvenog Davida. Kasnije oslikava Svetu obitelj i
kleše Mojsija i Robove. Najpoznatije i kapitalno djelo, najveća relikvija renesanse, a možda i
čitavog čovječanstva je svod sikstinske kapele u Vatikanu. Genijalnom brzinom stvara
čudesan prizor za kojeg i danas postoje brojna tumačenja i teorije o simbolici.

Umire u Rimu 1564. nakon što je odradio hodočašće po sedam crkvi u Rimu, a sahranjen je u
crkvi Santa Croce u Firenci. Mnogi smatraju da je Stvaranje Adama na svodu Sikstinske
kapele kodirana slika koja među ostalim promiče i autorovu homoseksualnost, poput brojnih
pjesama koje je pisao nepoznatom ljubavniku. Poznata kupola bazilike Svetog Petra u
Vatikanu koja je najprepoznatljivija građevina ove crkvene države također je njegovo
kapitalno djelo koje je izgrađeno nakon njegove smrti. Michelangelo je pravi primjer kako
nečija umjetnost ostaje stoljećima iza njegove smrti...

UMJETNOST

LEONARDO DA VINCI (RAZNO)

Ukratko - najveći genij renesanse, možda i povijesti (moje mišljenje, op.a.), čovjek koji
utjelovljuje renesansni ideal svestrana čovjeka. Samo jednostavno nabrajanje njegovih
neumjetničkih interesa graniči s mogućim:

Anatomija
Botanika
Kartografija
Geologija
Matematika
Aeronautika
Optika
Mehanika
Astronomija
Hidraulika
Akustika
Niskogradnja
tehnika proizvodnje oružja
planiranje gradova

Njegova djela "Posljednja večera" (1495.-97.) i "Mona Lisa" (1503.-06.) spadaju među
najpopularnije i najutjecajnije slike svih vremena, dok su očuvani dokumenti vrhunac
znanstvene teorije i prakse koja je bila stoljećima ispred svoga vremena. Slika "Posljednja
večera" je jedna od najzanimljivijih zbog teorije o tome da je broj 4, odnosno Ivan zapravo
Marija Magdalena, kao i da je 7., odnosno Toma, Isusova slika i prilika, a Toma ujedno znači
i blizanac. Tu je i spajanje originalne i zrcaljene slike nakon čega dobijemo samog da Vincia
s desne strane, s lijeve viteza, a u sredini nekakvog reptila…

76

6. – Bartolomej, 9. – Jakov Alfejev, 2. – Andrija, 12. – Juda Iškariotski, 1. – Šimun Petar,
4. – Ivan, 7. – Toma, 3. – Jakov Zebedejev, 5. – Filip, 8. – Matej,10. – Juda Tadej,11. – Šimun

Slika 76 – Posljednja večera, 1497. – Autor: Leonardo da Vinci

Uz ovo kao i brojna druga dijela postoje špekulacije da u njima postoji nekakva vrsta koda
koji je ucrtao sam Leonardo da bi pokazao na učenje nekog tajnog bratstva kojemu je i bio
član ili čak i veliki meštar. Tu su i gore navedene teorije, a posebno se posljednjih desetljeća
vodila velika rasprava o ovom pitanju u prilično uskom krugu ljudi. Danas se ta rasprava
proširila na gotovo čitavo čovječanstvo romanom-bestselerom „Da Vinciev kod“. Roman nije
ništa posebno gledajući sam način pisanja jer imaju deseci boljih knjiga slične tematike na
tržištu poput „Sveta krv i Sveti gral“, no, spoj raznih teorija ga je učinio toliko zanimljivim da
su se čak i crkveni krugovi zabrinuli iako pravog razloga za to zapravo i nema (izuzev
besplatne samopromidžbe, op.a.). Dan Brown je uspio u onom što autori godinama nisu bili u
mogućnosti, a to je ponovna vječna slava Leonarda iz Vincie, uz Mona Lisu. Za Leonarda vid
je bio čovjekov najviši organ. Iz tog razloga je bio iznimno uspješan u svim poljima gdje se
vid ponajviše koristi. Bio je slikar, kipar, arhitekt kao i inženjer.

Najpoznatija slika mu je definitivno Mona Lisa, iliti La Gioconda. Njezin osmijeh u svom
izvornom izgledu možemo vidjeti u Louvreu, u Parizu, i ona je možda glavni izvor kulta svete
ženstvenosti (još jedna od teorija, op.a.). Spajanjem ove slike i zrcaljenog prikaza također
dobivamo neočekivan epilog, majstora glavom i bradom. Još jedno djelo s navodnim kodom
je Djevica u špilji, a ostala dijela sa skrivenim simbolima su Sveti Ivan Krstitelj, Starac i
mladić, te Poklonstvo kraljeva.

Vitruvijev čovjek je Leonardov koncept genijalnosti i shvaćanja savršenog čovjeka, nastao
1487. godine. Dvije pozicije savršenog čovjeka u preklopu unutar kružnice i kvadrata. Djelo
arhitekta Vitruviusa poslužilo je kao uzor, a spoj umjetnosti i znanosti donosi dodatne čari u
ovaj dijagram koji povezuje svetu geometriju i nacrt čovjeka. 16 različitih položaja ove osobe
je povezano s na desetke raznih mjera koje ukazuju u savršenstvo božanske kreacije ljudi uz
mjere poput inča, kubita ili broja fi, odnosno zlatni rez.

77

Rodio se u Firenzi (15.4.1452.), točnije u gradiću Vinci. U službi je radio kod Sforze i
Cesara Borgie, sina zloglasnog pape Aleksandra VI. Umire u Amboiseu (2.5.1519.) u 67.
godini. Privatni život mu je prožet homoseksualnim vezama za što postoje brojne indicije, a
najčešće ih je prakticirao s najbližim prijateljima i učenicima. Također je bio poznati
vegetarijanac, a često je kupovao i ptice koje je potom puštao iz kaveza nazad u prirodu kroz
prozor čime je samo potvrđivao ljubav prema životinjama. Leonardova djela su, rečeno
jezikom umjetnosti, odraz muškarca i žene toga doba, simbolike i dosjetljivosti vrhunskog
majstora. Što je zapravo autor time htio reći ostaje nam vječita enigma. Trebamo samo
pogledati neke od najinteresantnijih ideja od svih sadržanih u više od šest tisuća Leonardovih
zapisa kako bismo shvatili veličinu njegovih misli. Čovjek koji je bio izvan svoga doba barem
par stotina godina je zadužio čovječanstvo za vijeke vjekova bilo svojom umjetnošću, bilo
svojim zagonetkama, bilo izumima. HVALA!

Slika 77 – Posljednja večera, 1497. – Autor: Leonardo da Vinci

SUN TZU (UMIJEĆE
RATOVANJA)

Sun Tsu (544.-496. pr.n.e) kineski je mislilac, pisac, diplomat i general, Konfucijev
suvremenik i filozof koji je najpoznatiji po svojoj legendarnoj knjizi Umijeće ratovanja. To
djelo je napisano za vrijeme cara Ho Lua u trinaest poglavlja i putem nje autor prikazuje
najveće mudrosti vezane uz rat, ratne običaje, izbjegavanje rata, pobjedu, podnošenje poraza
i moral.

Dolaskom japanskih misionara oni spise prenose u Zemlju izlazećeg Sunca gdje ima veliki
utjecaj na stvaranje novih filozofija ratovanja, bushido kodeks i filozofiju samuraja. Sve o
ovom velikom misliocu možemo pronaći upravo u biografiji koju je o njemu napisao Sima
Kvijan.

Sama knjiga je vojni traktat od 13 poglavlja, svako za jedan dio ratovanja. Strategiju na
bojnom polju percipirao je kao brze odgovore na promjene okolnosti i nepredviđenim
situacijama čime je planiranje doveo u posve novo okruženje. Na Zapad dolazi 1782., točnije
u Francusku, pa se smatra da je Napoleonu poslužila kao primjer i uzor. Brojni današnji
vojskovođe i generali knjigu uzimaju kao nacrt za određene strategije, a sve češće je da je i
poslovnjaci drže na policama svojih ureda.

Citati:

Iznenađenje je najbolji prijatelj u ratu

Pobijediti bez borbe jest najbolje.

Upoznaj neprijatelja da bi ga pobijedio.

Drži prijatelje blizu, a neprijatelje još bliže.

Dobri ratnici bore se kada ne mogu izgubiti, i ne previđaju okolnosti koje njihovog
protivnika vode u poraz.

U bici dolazi do otvorenog sukoba; pobjeda se postiže iznenađenjem.

Red i nered zavise od organizacije, hrabrost i kukavičluk zavise od zamaha, snaga i
slabost zavise od formacije.

Postoji pet vojnih pravila: mjerenje, procjenjivanje, proračunavanje, uspoređivanje i
pobjeda. Mjerenje se zasniva na lokaciji, procjene zavise od mjerenja, proračuni
se izvode na osnovu procjena, uspoređivanja na osnovu proračuna, a pobjeda se
postiže na osnovu uspoređivanja.

Kada voda ispuni dubok kanjon, nitko ne može izmjeriti njenu količinu, baš kao što se
ni našoj obrani ne vidi oblik.

WOLFGANG AMADEUS
MOZART (GLAZBA)

Wolfgang Amadeus Mozart rođen je u Salzburgu 27. siječnja 1756., a preminuo je u Beču
samo 35. godina kasnije, 5. prosinca 1791. Vjerojatno je najgenijalniji skladatelj u povijesti
glazbe, neviđeni talent i istinsko čudo od djeteta.

Već s tri godine uz potpunu podršku vlastitog oca sklada melodije, u četvrtoj svira na
čembalu, a već u dobi od pet godina nastupa pred princem i brojnom publikom. Sa šest
godina nastupa u brojnim dvoranama, a vrhunac mu je nastup pred caricom Marijom
Terezijom u njezinom dvorcu. Otac mu je bio menadžer i PR agent, te mu je sredio nastup u
Londonu pred kraljem Georgem III. gdje i njega impresionira briljantna improvizacija
mladog genija i sviranje po naredbi.

Izuzetan talent načet je nizom bolesti kojima se Mozart odupro, no vjerojatno su uzele danak
u kratkom životu. Nastavlja s čudima vlastitih mogućnosti i sve češće odlazi iz Beča zbog
nevjerice konkurentskih glazbenika koji ne daju nastupe tako mladoj osobi ponajviše zbog
straha. Zbog tih objektivnih problema Mozart cijeli život živi na rubu egzistencije, naročito
zbog negativnog lobiranja svih ostalih umjetnika kod carske obitelji.

Seljakanje po cijeloj Europi i uzak izbor između vlastite slobode uz siromaštvo i robovanja uz
egzistenciju stvara sve veći otpor prema sustavu, naročito crkvi (nadbiskupu). Car nije imao
sluha za opere kojima Mozart sve više pristupa, a konačno odvajanje od dogme dvora dolazi
prilikom skladanja čuvene opere "Čarobna frula".

Tu operu sklada za masonski red čijim članom je postao 1785.. Prvu operu je izveo u dvorištu
dr. Antona Mesmera (animalni magnetizam, op.a.) koji je također bio ugledni mason. 1773.
sklada operu Thamos - kralj Egipta, za bečkog masona i illuminata von Geblera s egipatsko-
masonskim simbolima, obredima i notama. Tijekom skladanja Čarobne frule znanje prikuplja
od vođe tadašnjih illuminata von Borna, koji je stručnjak za egiptologiju.

Kantata Masonska radost je isto tako uključivala masonsku simboliku, kao i naredne skladbe
koje je skladao za matičnu ložu. Nakon brojnih koncerata podrške posljednjih šest godina
života ne piše masonske skladbe, sve do 1791., neposredno prije smrti, kada sklada već više
puta navedenu Čarobnu frulu, Malu masonsku kantatu i nedovršeni Rekvijem.

Postoje brojne teorije o uzročniku Mozartove smrti, kao i o naručitelju Rekvijema (Salieri?)
čija je pozadina u potpunosti nerasvijetljena. Kada su znanstvenici skupljali moguće bolesti
od kojih je mogao oboljeti došli su do brojke 118 što dovoljno govori kako je i ubojstvo
logična mogućnost. Simbolika Rekvijema je i dan danas slabo istražena i tko zna da li je djelo
zbilja nedovršeno ili je jedan dio otišao u "nepoznate ruke".

Bez obzira na misterije vezane uz masonski red, illuminate, mračne obrede i misterioznu
pozadinu smrti Mozart ostaje poznat kao najveća legenda klasične glazbe, kao vedar, nizak i
nasmijan čovjek sa čudnim smislom za humor. Ekstravagantan stil odijevanja samo ga je još
više isticao u masi, a čovječanstvo će ga pamtiti po nekim od najljepših skladbi svih vremena.