Ratko Martinovic -Svjetske misterije i tajne

UPITNICI PROŠLOSTI

YONAGUNI

1987. Japan. Ronilac Kihachiro Aratake (inače direktor lokalne turističke zajednice) ronivši
u arhipelagu najzapadnijeg japanskog otoka Yonaguni na dubini od 30 metara otkriva čudnu
strukturu. Ta novootkrivena formacija stijena prekrivenih muljem i pijeskom od tada je kako
velika turistička senzacija tako i predmet brojnih znanstvenih i inih kontroverzi. Niti dan
danas stručnjaci se nisu posve usuglasili oko ovog fenomena. Njegova fasciniranost otkrićem
dovodi do zanimanja znanstvene elite, konkretnije, tadašnjeg profesora emeritusa Ryukyu
Sveučilišta, Masaakija Kimure. Doktor podmorske geologije i čovjek koji se ne libi iznijeti
sasvim nove ideje jedan je od predvodnika teorije da je ova geološka tvorevina u potpunosti
umjetna. No, ono što je toliko zapanjujuće kod ovog otkrića je i neizbježno pitanje - ako je to
zbilja nekakva vrsta piramide, kako je završila pod vodom?
Što se toga tiče svi znanstvenici su se složili da je taj dio obale potopljen prije čak šest do
deset tisuća godina podizanjem razine mora usred završetka ledenog doba. Svima vam je
jasno što ovakav zaključak implicira. Kako glavna struja znanosti poučava, prva civilizacija
na Zemlji se počela razvijati prije nekih pet do deset tisuća godina u Mezopotamiji, a ovo
otkriće bi tu tvrdnju drastično uzdrmalo. Stubišta i terase kao na stepenastim piramidama
Južne i Srednje Amerike su japanskim znanstvenicima nedvojbeno znak ljudskih prstiju, dok
američka struja znanstvenika ipak tvrdi da su to samo zanimljive prirodne formacije.

150

Dr. Robert Schoch tako tvrdi da je najveći dio tvorevine prirodan, te da je čovjek možda samo
utjecao na vanjski izgled. To je i stajalište Johna Anthonyja Westa. Zanimljivo je da su oni
jedni od glavnih pobornika teorije o puno starijem datumu izgradnje egipatskih piramida.
Teoretičari zavjere ih ne shvaćaju preozbiljno jer dolaze sa Sveučilišta Yale koje je samo po
sebi kontroverzno. Tu je i još jedna teorija da je ovaj dio arhipelaga zapravo lokacija
drevnog izgubljenog svijeta, Mu, i da tek slijede prava otkrića. Tako bi ledeno doba bilo
krivac za nestanak Atlantide (Sredozemlje ili Atlantski Ocean) i Mua (Yonaguni ili
Antarktika). To bi potvrdilo i tvrdnje o drevnim narodima koji su bili iznimno razvijeni.
Nakon svega, ovo je možda impuls znanstvenicima da dokaze o njihovoj razvijenosti ipak ne
moramo tražiti kilometrima pod zemljom već mnogo bliže, u najplićim dijelovima Tihog
oceana.

Slika 150 – Dio podvodne tvorevine Yonaguni – Izvor: www.yonaguni.ws

KAMENI ZIDOVI

Goleme kamene kocke koje tvore zidine podigao je deveti car Inka. Zanimljivost ovog slučaja
je neobična povezanost kocaka, ili bolje rečeno, nepovezanost. Dakle, kamenje je gotovo
"zalijepljeno" jedno za drugo. Profesor Jean-Pierre Protzen je prvi koji se ozbiljnije dohvatio
ove misterije. Zidovi u Cuzcu, Sacsahuyamanu i Ollantaytambu su bili predmet njegovog
istraživanja. Otišavši na kamenolom iz kojeg je kamenje uzimano, otkriva brojno kamenje
koje nije došlo do finalne obrade već je ostalo na gradilištu. Kameno oruđe za obradu
kamena je služilo za obradu grubog kamena, obradu kamenih kocaka i finu obradu. Profesor
je teoriju mogao jedino provjeriti u praksi. Obradom kamena je zaključio da je točna.
Pomnim proučavanjem je otkrio da su u kockama koje su nosioci drugih kocaka postoje
usječena udubljenja u koja gornje kocke savršeno uliježu. Profesor je i to pokazao u teoriji i
vjerojatno je rasvijetlio ovu misteriju. No i dalje ostaju dva pitanja – kako je bilo moguće
raditi detaljne utore nepoznate svrhe (fotografiju ovakvog utora možete pronaći u drugom
poglavlju, op.a.) s toliko savršenom preciznošću koju je i danas teško replicirati (pokusom
zaključio inženjer Christopher Dunn) i zašto je kamenje obrađivano na kompliciraniji i teži
način? Na ovo drugo pitanje znanstvenici tvrde da imaju odgovor i da je to primitivnost
gradnje graditelja i pogreška, no primjeri iz Egipta govore suprotno. Tamo je jasno
dokazano kako su "pogreške" simetrične i postoji vrlo jasno vidljiva ideja i plan drevnih
graditelja

151

Egipat i Južna Amerika? E, da, to možete vidjeti na slici. Nevjerojatnu sličnost u gradnji
mainstream znanost gotovo uvijek povezuje s arhetipovima i istim misaonim formama na
različitim dijelovima planete. Ovdje je sve slično u tolikoj mjeri da se možda može pričati i o
istom graditelju. Ostala zanimljiva pitanja su npr. Zašto je drevnom graditelju bila toliko
bitna bliskost između dvije građevne plohe i što točno označavaju ovakve građevne naznake?
Evidentna sličnost u zidovima kao i namjera arhitekta nas opet vraća do anomalija i otkrića
bez objašnjenja. Pojedini autori smatraju kako je u sve umiješana sveta geometrija dok neki
idu tako daleko da ovakav način gradnje povezuju s iskorištavanjem Zemljine energije. Kako
izuzev par strojara i građevinara znanost nije dala veći obod ovim istraživanjima teško je
izvlačiti konkretne zaključke, ali je teško biti i skeptikom kada postoji ovako veliki broj dokaza
o povezanosti drevnih kultura...

Slika 151 – Sličnost zidina različitih drevnih civilizacija – Screenshot: The revelation of the pyramids dok. film

BOSANSKE PIRAMIDE

Mjesto ove "anomalije" je brdo Visočica, 32 kilometra od Sarajeva. Dr. Semir Osmanagić
idejni je pokretač kontroverznog otkrića koje kao konačni cilj ima oživjeti zakopanu dolinu
piramida u Visokom. Svake godine tisuće turista obilazi dolinu dok stotine volontera putem
neprofitne organizacije otkopava piramide i tunele u okolici. Kako se sve nalazi u Bosni i u
neposrednoj blizini EU samim time sam sve okarakterizirao "kontroverznim". Nevjerojatna
količina truda uložena je potkopavanje, a ne otkopavanje projekta. Kada su svi protiv
nastavka projekta onda je to, sudeći po praksi kroz stoljeća, najbolji motiv za korak dalje.
Velika bosanska piramida višestruko nadmašuje one u Gizi što, po Osmanagiću, ugrožava ne
samo povijesni nego i turistički potencijal Egipta. Iako na prvu sve izgleda kao kompleks
brda već jednostavnom metodom mjerenja stranica i usporedbe sa stranama svijeta dolazimo
do velike podudarnosti. Nakon svih ostalih znanstvenih metoda provjere dolazimo do
zaključaka kako je brdo odjednom sve bliže tomu da postane piramida.
Osim pitanja odakle piramida u Bosni drugo povezano pitanje je i – Tko su graditelji? To je
vjerojatno i najdelikatnije pitanje u cijeloj priči, a Osmanagić je uvjeren u postojanje više
civilizacija koje su živjele u području i utjecale na izgled piramida. Kada su izgrađene? Isto
tako delikatno pitanje koje iziskuje dosta znanstvene istrage i dokaza. Razni predmeti
pronađeni u neposrednoj blizini ukazuju na prilično hrabre pretpostavke o datumu izgradnje.
Treće pitanje je možda i najintrigantnije – Zašto su izgrađene? S obzirom na količinu energije
koje piramidalne formacije uvijek odašilju možda je upravo to i najbitniji opseg djelovanja, a
onda bi dodali i ono – Kome ide stvorena energija? Jako sklizak teren...

152

Već su pronađeni ostaci drevnih kamenih blokova kao i podzemni tuneli što navodi da su
arheolozi vrlo blizu nečemu. Toplinska satelitska snimka govori da je okolno tlo dosta toplije
od onoga ispod piramida što je jedan od mogućih dokaza jer je piramida hladna iznutra zbog
brojnih prostorija. Jedna od teorija također stoji uz bosanske piramide jer na piramidalnom
pojasu nedostaju samo europske piramide, a pojas jasno prolazi i kroz BIH.
No, nisu baš svi sto posto zagrijani za ovakva arheološka istraživanja. Jedan dio bosansko-
hercegovačke vlade i parlamenta nije za to jer će eventualna blamaža donijeti jednu prilično
grotesknu sliku prosječnog Bosanca, poput one u vicevima o Muji i Hasi. Ja osobno smatram
da tko ne riskira i ne profitira, i dajem podršku Osmanagićevoj tezi bez obzira koliko ona
nekima nevjerojatna i smiješna bila. S obzirom tko je na suprotstavljenoj strani Semir
zasigurno ima raju kao podršku. Ovo bi bilo veliko otkriće za BIH jer bi je diglo na noge iz
dubokog "knockdowna" u kojem leži već 10 godina. Za povijest ovo znači još i više jer bi
Europa napokon pokazala da može parirati Africi i Americi po razdoblju prije mnogo tisuća
godina. Nadamo se samo da ove piramide neće završiti kao one kineske pod zemljom ili pak
kao japanske pod vodom.

Slika 152 – Osmanagić i piramida, tuneli Ravno i stranica velike piramide – Autor: Ratko Martinović

INTRIGANTNE LEGENDE

Stari rukopis iz dvora cara Cin Shia u Shen Siu:
"... To ogledalo je bilo visoko 1,76 metra, a široko 1,22 metra,
sjajno naprijed i na pozadini. Kad bi netko stao ispred
njega, svi njegovi unutrašnji organi postajali su
vidljivi. Ako je netko bio bolestan, mogao je pronaći
uzrok svojoj bolesti stojeći pred tim ogledalom..."
(prijevod Ahmed Bosnić)

Ovo poglavlje sam s namjerom započeo ovim rukopisom jer detaljno govori o uređajima koji
su se u nekim ranijim vremenima svakodnevno koristili, a danas su puka znanstvena
fantastika. Oko tri tisuće godina stara knjiga Surija sidhanta govori o Zemljinom ekvatoru
od 12.617 km i udaljenosti Zemlje i Mjeseca od 407.198 km. Moderni račun pokazuje ekvator
od 12.756 km i razmak Zemlje i Mjeseca od 406.731 km. Pitanje je kako su drevni Hindusi
znali tako složen račun kad su Europljani Zemlju smatrali ravnom pločom. Kinezi Huai Tsu
i Lung Heng s početka nove ere temeljito objašnjavaju Big-Bang (Veliki Prasak). Zanimljivo
je i da Biblija sadrži osnove elektrotehnike. Bog Jahve je prilikom opisa zavjetnog kovčega i
njegove izrade Mojsiju zapravo dao shemu i princip električnog kondenzatora od 500 do 700
volti, sudeći po jednoj znanstvenoj replici. U zaljevu Paracas je pronađen veliki trozub u
smjeru Sjever – Jug koji neodoljivo podsjeća na seizmograf Inka, a otkriva ga Hautefeuille
1703. godine. Tao Hung Ching, s pravom zvani kineski Leonardo iz 5. i 6. stoljeća, izrađuje
prvi planetarij s kretanjem Sunca, Zemlje i još nekih planeta. Pri ulasku u Egipat carevi
Hadrijan i Septimije govorili su o čudesnom pjevu kipa Memnona pri izlasku prvih Sunčevih
zraka. Feničani Sanchuliaton i Filon govorili su o "oživljenom kamenju". Povjesničar
Euzebije je pri istraživanju tog kamenja otkrio da ispušta zvukove nalik zviždanju. I u Bibliji
nailazimo na zanimljive teorije. Filozof Majmonid (interesantno ime, op.a.) tako govori o
poganskom kipu kojeg su "obasjale zvijezde" i tako su mogli komunicirati s inteligencijom iz
svemira (radio?). Demon Azaziel je poučavao ljude za izradu ogledala pomoću kojih vidimo
udaljene ljude i događaje (televizor?). Postoji i pripovijest kada Maksim Gorki, prilikom
obilaska Indije, nailazi na Jogija. On mu nudi album sa slikama i otvorivši ga Gorki vidi
najljepše prizore Indije. Zatvorivši ga jogi mu kaže da ga opet otvori. Prilikom novog
otvaranja, u katalogu nije bilo ništa. Hefest, grčki bog kovač, prema legendi je napravio dva
kipa koji su ga služili i pomogli pri kretanju tog hromog boga (zanimljivo razmišljanje za tako
staro vremensko razdoblje, op.a.). U Kini je car Ta Chun je zbog ljubomore naredio
deaktivaciju kipa njegovim stvoriteljima jer mu se žena zagledala u kip koji je svojim
pokretima zadivio i samog cara. Platon u jednom svom poglavlju govori o Ikarovom ocu,
Dedalu, koji je proizveo kipove koji su bili tako dinamični da ih je bilo teško držati na jednom
mjestu. Garcilaso de la Vega govori o tome da su Inke bile tako napredne zbog kipa koji im je
odgovarao na sva moguća pitanja. Argonauti su, u potrazi za zlatnom runom, došli i na
Kretu. Potraga im nije dozvoljena od strane metalnog čovjeka koji je zaprijetio da će im
slomiti brodovlje ako pristupe otoku. Papa Silvestar II. je pomoću zvjezdanih naputaka
izradio kip koji mu je pomoću da ili ne odgovora govorio o svim važnijim pitanjima. Albert
Veliki iz Regensburga u 13. stoljeću je pomoću zvijezda izgradio robota koji mu je pomagao i
obavljao kućanske poslove. Njegov učenik Toma Akvinski je bio toliko izluđen njegovim
čavrljanjem da ga je ugasio čekićem. Ovo nije obična anegdota, upravo njegov naziv za tog
robota, android, je i danas prihvaćena u suvremenoj robotici. Nabrajanje legendi ili istina? E
to prepuštam Vama na procjenu...

VELIKA LINIJA

Osamnaest drevnih građevina koje svojim sličnostima pri izgradnji i usmjerenosti
nevjerojatno podsjećaju jedne na druge i još su uz to na istoj liniji? Kada se poigramo
brojkama dobivamo i iste udaljenosti između građevina? Sveta geometrija na prezentaciji uz
naoko novu hipotezu o drevnom sjevernom polu prije promjena polova? Ovo je jedna od
rijetkih tema u ovoj knjizi na koju postoje samo pitanja, bez gotovo ikakvih logičkih
objašnjenja. Svaki možebitni odgovor je nevjerojatan, a o čemu se radi pogledajte na slikama
i u dokumentarnom filmu "Otkrivanje tajni piramida" gdje ćete naići na još pitanja...

153

NANJING ALUMINIJ

1.12.1952. u kineskoj provinciji Jiang-Su gradilo se sportsko igralište jedne škole. Radovi su
bili obustavljeni prilikom nailaska radnika na velik broj prastarih predmeta zakopanih pod
zemljom. Pronađena je grobnica s listićima nekog metala uz porculan i lončarske posude.
Grobnica plemića Zhoua Chua ne bi sama po sebi bila previše intrigantna, da on nije umro
297. god. pr. n. e. u borbi protiv Tibetanaca. Sada se vraćamo na one tajanstvene pločice
metala. One su od aluminija. To naravno i nije neko čudo ako znate koliko se trenutno taj
metal koristi. Stavimo naglasak na riječ trenutno. Aluminij je izoliran tek u 19. stoljeću, a
prava primjena je započela u 20.-tom. Ali to nije sve. Za izolaciju aluminija je potrebna
električna energija. Kako to u znanstvenom svijetu uvijek biva, ovim otkrićem su počele
brojne svađe i nesuglasice među svim eminentnijim licima u struci. Glavna misao skeptika je
da je aluminij možda kasnije završio u grobnici. Takva prepucavanja su odlučili prekinuti
doktori sa odsjeka za kemiju Sveučilišta St. Andrews, Butler, Glidewell i Pritchard. Odmah
su odbacili tezu o eventualnom slučajnom podmetanju aluminija jer bi bilo neobično da su
eventualni pljačkaši grobnica ostavili srebro u grobnici. Tu je bila i teza o stvaranju
aluminija pri vrlo visokim temperaturama. Na taj način se dobiva prilično nečist aluminij, što
nije činjenica u ovom slučaju. Nisu otkrili pravi način dobivanja aluminija, ali nešto što bi im
poduprlo teoriju je otkriće iznimno rijetkog prirodnog aluminija u Kini. Eventualna obrada
ovog prirodnog aluminija je možda rješenje cjelokupnog slučaja. Moj zaključak je da se po
tko zna koji put pokazuje da su pravi tragovi najčešće pred našim nosevima, te ih možemo
otkriti čistom logikom i isključivši sve mogućnosti koje nisu moguće dobivamo rješenje ma
kako ono nemoguće bilo (razmišljanje slično ovom dugujemo Sherlocku Holmesu, op.a.).

Slika 153 – Velika linija, drugačiji sjeverni pol i poveznica s brojem Fi – Screenshot: The revelation of the pyramids dok. film

NAPREDNI INSTRUMENTI

KRISTALNE LUBANJE

Lubanja koja se nalazi u Muzeju čovječanstva u Londonu je manje tajanstvena od druge, no
ne i manje zanimljiva. Napravljena je od čistog kristala, nemoguće joj je utvrditi starost, a
muzej ju je 1898. kupio u Tiffany´s za 120 funti. Anne Mitchell Hedges drži u posjedu onu
drugu lubanju, slikovito nazvanu lubanjom smrti. Dok je bila dijete s ocem je bila u potrazi za
Atlantidom, i pri tome su otkrili drevni grad Maja Lubaantum, u Belizeu. Samo otkriće
lubanje je prilično zanimljivo jer znanstvenici tvrde da ga je Annin otac podmetnuo Anni, a
da ga je otkrio negdje drugdje.
U svojoj knjizi "Opasnost je moj saveznik" Mike i sam govori o tome da ima za pravo čuvati
tajnu mjesta pronalaska lubanje. Lubanja je stara najmanje 3600. godina, a upotrebljavana
je najvjerojatnije za tajne obrede. Sama izrada je potrajala 150. godina, uz bitnu napomenu
kako su majstori brusili po čitav dan i noć veliki komad kristala. Naravno, proces bi rapidno
ubrzalo posjedovanje lasera. Razlika između dviju lubanja je ta što je prva napravljena iz
jednog komada, a drugoj se čeljust može odvojiti. Pri analizi je zaključeno da su obje lubanje
oslika jedne, i to ženske, osobe.

154

MEHANIZAM S ANTIKYTHERE

1900. godine kod otoka pored Krete pronađena je olupina broda sa kipovima. Među
kipovima je pronađen dio nekakvog mehanizma. 1958. Englez Derek de Solla Price, danas
umirovljeni profesor povijesti znanosti na sveučilištu Yale u Americi, otkriva da predmet ne
može postojati u tom vremenu. S vanjske strane je imao brojčanike uložene u drvenu kutiju, a
unutra je bilo najmanje dvadesetak zupčanika, i to diferencijalnih (smatralo se da su
izumljeni 1575. god., op.a.), a izvana je također imao astronomski kalendar. 1971. otkriva
cijelu zbirku zupčanika.
Ne zna se točno čemu je mehanizam služio, kao ni je li znanstveno ili umjetničko djelo, ali bez
obzira je jedan od najvećih tehničkih pronalazaka u povijesti. Po ovakvim izvorima, stari
narodi su itekako bili tehničko obrazovani. Također su bili potkovani u znanjima koja su i
danas prilično u eksperimentalnom stadiju. Mehanizam se danas nalazi u Nacionalnom
arheološkom muzeju u Ateni, a dio znanstvene zajednice i dalje šuti o mogućim primjenama
jer je "do jučer" ovaj predmet smatrao nemogućim...

Slika 154 – Dvije kristalne lubanje, Mehanizam s Antikythere i rekonstrukcija – Kompilacija fotografija, wikipedia

OSTALI MEHANIZMI

Navodne Bagdadske baterije otkrivene su 1936. i stare su preko 2.000 godina. Wilhelm
König, njemački arheolog, prvi dolazi do zaključka da pronađeni predmeti imaju određene
sličnosti s modernim baterijama. Popularna emisija Myth Busters je realizirala njegovu
hipotezu i došli su do dokaza kako je takva baterija mogla proizvoditi struju. Drevni indijski
tekst "Agastya Samhita" govori o sličnim objektima, a gore navedena ekipa poznate emisije
Discovery Channela kreirala je i Zavjetni kovčeg po uputstvima te ga je priključivši na
baterije došla do zaključka kako pojedini drevni uređaji zbilja imaju određene mogućnosti
ukoliko se znaju koristiti na taj način.

Možda je "u igri" i egipatska žarulja. Poznati hijeroglif tzv. lotosovog cvijeta iz Dendere po
mnogim istraživačima prikazuje upravo žarulju. Kako do danas nije dokazan način
osvjetljenja unutar piramida (zbog nedostatka kisika i prevelikog broja kuteva odbačene
baklje i ogledala, op.a.) možda je upravo ovo rješenje. U Pompilijevom hramu se spominje
kupola s neprekidnom i snažnom svjetlošću, a Grk Lukian u svom opisu govori o
Hijerapolskim čudima iz 2. stoljeća gdje je na glavi božice Here vidio nakit koji svijetli kao
tisuće svijeća i gdje god bi okrenuo oči Here bi ga slijedile. Willhelmin u Novoj Gvineji,
poznat je po kamenju promjera tri i pol metra, koje zrači neonsku svjetlost. Američki
znanstvenik C. S. Downey smatra da je taj princip osvjetljenja naslijeđe od neke mnogo
starije civilizacije.

155

Nebra je pak nebeski brončani disk star gotovo 4.000 godina, a otkriven je 1999. u
Njemačkoj. Uvjerljivo je najstariji poznati ručni opservatorij i navodno je služio za
određivanje početka žetve i sijanja sjemena. Osim Sunca i Mjeseca prikazuje i klaster
Plejade uz Mliječni put. Kako je sve povezano sa solsticijima i zodijakom podsjeća nas na
kamene monumente koje pronalazimo u Britaniji. Uređaj je građen kroz četiri osnovna
razdoblja, a Nijemci su se poveli za Amerikancima pa su već izgradili veliki muzej na mjestu
pronalaska.

Staklena ploča iz Galileje je isto tako vrlo važna anomalija. Pokušajem preuređenja jedne
pećine u Beth Shearimu znanstvenici nailaze na veliku ploču. Godinama je model muzeja bio
izložen na samoj ploči pa nitko nije ni slutio da je baš ploča najveća misterija. Malo po malo,
ploča je posjetiteljima bila sve zanimljivija. Ljubičasto-zelenog je stakla s veličinom 3,4x1,94
metra, debljine 50 centimetara i težine 8,8 tona, a otkriveno je da je to treći po veličini komad
stakla što ga je napravila ljudska ruka u vrijeme otkrića (pedesete godine prošlog stoljeća).
Dvije ostale ploče su služile za Haleov teleskop što dodatno daje na značenju ovoj ploči pošto
je stara preko tisuću godina. Vođa grupe istraživača, dr. Robert Brill, otkriva da je ploča
napravljena u kontejneru za taljenje. Sam proces nije uspio i ploča je ostala pod zemljom.

Slika 155 – Mehanizmi po redu kojim su navedeni u tekstu – Kompilacija fotografija

PRIRODNE ANOMALIJE

NEUOBIČAJENE KIŠE

Postoje brojni izvještaji o čudnovatim padalinama i njihovim potpuno nepoznatim
podrijetlima. Pionir i ponajveći ekspert što se ove teme tiče je definitivno Amerikanac
Charles Fort (1874.-1932.). Bizarna i čudnovata svjedočanstva su njegova specijalnost na
koju je potrošio veći dio svog života. NLO-i, fenomen bermudskog trokuta i sl. su obilježili
njegove knjige unatoč tome što leteći tanjuri još nisu bili aktualni, kao niti bermudski trokut.
Ono što nas zanima u ovom poglavlju su kiše, i to ni manje ni više nego prašine, povrća,
zmija, žaba i još brojnih neletećih objekata. Pošto sam financijski ograničen u stvaranju ove
knjige nisam bio u prilici pregledati eventualne domaće neobične kiše pa ću vam prenijeti
neke od inozemnih slučajeva koje je probrao slavni A. C. Clarke.
Tu je recimo kiša riba iz 1947. u američkoj državi Louisiani. Stotine i stotine riba su padale
po začuđenim stanovnicima Marksvillea, koji nikad nisu dokazali što je zapravo uzrokovalo
ovu misteriju. Poznata je i kiša žaba kraj Perpignana u Francuskoj. U vezi ovakvih, recimo
to tako, jezerskih kiša znanstvenici imaju jasno mišljenje. Velika oluja, tornado ili pijavica
dospiju u položaj nad jezerom i svojom strašnom usisnom snagu zahvate živi svijet u i oko
jezera. Ja osobno vjerujem da ovakva tvrdnja nije daleko od prave istine i da smo tu ipak
poprilično blizu nekim vrlo prizemnim rješenjima.

156

Takve su, recimo, kiše sjemenja. Obitelji Moody, Stockley i Gale su tako bili svjedoci kiše
graška, kukuruza i graha. Nakon kiše su skupili popriličnu količinu zrnja koje su kasnije i
zasadili. Misterija se teško može objasniti iako zbog uskog spektra padalina možemo tvrditi
da je možda sve ispalo iz nekog aviona transportera. Tko zna, no, jedno je sigurno, životi ovih
obitelji su obilježeni ovim zanimljivim misterijem. Obitelj Osbourne iz Bristola se tako
suočila sa kišom lješnjaka usred grada. Slične karakteristike kao i u svim slučajevima na koje
sam naišao možda i daje pravo znanstvenicima na već spomenutu tvrdnju da je za sve
zapravo krivac priroda. Slučajeva ima popriličan broj, i da se vratim na početak ovog teksta,
zbilja je šteta što nema pravih dokaza za slučajeve koje je zabilježio Fort...

Slika 156 – Kiša zmija, Erasmus Francisci, 1680. – Autor fotografije: Steve Nicklas

OSTALI FENOMENI

Kamene kugle Kostarike otkrivene su u delti Diquisa te su jedno od najčudesnijih otkrića
arheologa. Veličine su od teniske loptice pa sve do 2,4 metra. Zbog uništavanja i krađe nije
poznato koliko ih je napravljeno. Vjeruje se da su postojali i kalupi jer su kugle gotovo
savršeno okrugle. Ne postoji pravi dokaz o njihovom značenju jer i stručnjaci za kugle
nemaju rješenje o njihovoj svrsi. Kako je u naslovu navedeno znanstvenici tumače kako su ove
kugle nastale prirodnim procesom na nepoznat način. Naravno, takvo objašnjenje je prilično
bizarno. Slične kugle pronalazimo i na Balkanu, i to u Bosni, Srbiji i Makedoniji. Pošto su
većinom pronađene na području bez razvijene kulture onda je logično da ih znanost pokušava
ugurati kao prirodne fenomene.

Nalazi se u Dolini smrti u Kaliforniji. Zanimljivo je da nitko nije vidio kamenje u samom
pokretu. Sumnja da kamenje pomiču ljudi je odbačena zbog težine kamenja (270 kilograma) i
nedostatka tragova ljudi i pomagala. 1968. god. kalifornijski geolozi Sharp i Carey
označavanjem kamenja i drugih predmeta dolaze do zaključaka da se svi pomiču. Njihova
tvrdnja je da nakon velikih vlaga kamenje uz pomoć vjetra dobiva pogon i da je upravo zato
pokretno u raznim smjerovima.

157

Također su poznati pojmovi kuglaste munje, čija je pojava i ovjekovječena u fotoaparatima no
ne i znanstveno objašnjena. Fenomen nije moguće samo tako osporiti pa znanstvenici dolaze
do svih mogućih objašnjenja koliko god bila nevjerojatna. Tako je nemoguće da u Bosni
postoje piramide ali nije nemoguće da kuglaste munje predstavljaju prirodna nanovlakna,
nepoznat izboj plazme ili mikro crne rupe.

Još jedno nevjerojatno otkriće na koju znanost nijemo šuti je selo Kuško u Azerbajdžanu.
Na ulazu u selo postoji natpis "Davno njet na svjete takavo čuda". Naime, rijeke Bur i Zak
znaju samo nestati pa postoji i interna kladionica gdje će se pojaviti. U selu nema telefona jer
se ionako ništa ne čuje u slušalici. Kao što vjerujete, to nije ono zbog čega je ovo selo bilo u
spektru svjetske javnosti prije mnogo godina. Testiranje kamiona Perestrojka je uzbudilo
svjetsku javnost jer se kamion s priličnim poteškoćama penjao na brdo da bi vozači vidjeli
nešto prilično neviđeno – rijeka je tekla uzbrdo. Vozači su poludjeli i htjeli su pobjeći s tog
"ukletog" mjesta. Kako kamion nije htio nizbrdo motor se pokvario pa je kamion bez pritiska
na kočnice otišao uzbrdo. Nikada nije otkriveno kakva je sila uzrok svega ovoga, a razne
istraživačke agencije su isključile prisustvo ljudskog faktora u bilo kojem obliku. Sve je
zabilježeno i u Kanadi na fenomenu brda Magnetic Hill, a znanost sve nastoji objasniti
"optičkom varkom okoliša" teorijom gravitacijskih brda.

Slika 157 – Fenomeni po redu kojim su navedeni u tekstu – Kompilacija fotografija

ANOMALIJE NEPOZNATOG
PODRIJETLA

SHIVAPURSKI KAMEN

Senzacija koja već desetljećima zapanjuje svijet kamena je kugla iz džamije u Shivapuru u
Indiji. Naime, kugla teška 65 kilograma je prilično poteška za dizanje čak i najspremnijim za
takav pothvat. Logika nam nalaže kako bi više ljudi lakše podiglo tu kuglu, no, ovdje se gube
sve mjere o proporcionalnosti. Slučaj je takav da petero ljudi ovu kuglu može podići samo s
kažiprstima i to do dva metra iznad glave. Ovo tradicionalno zbivanje se odvija za sjećanje
Qamaru Aliju koji je po legendi umro u kasnim tinejdžerskim godinama te je na samrtnoj
postelji rekao:

"Ako jedanaest ljudi položi svoje kažiprste desne ruke pod kamen (koji će se nalaziti na
njegovoj grobnici) i zajedno prozivaju moje ime, učiniti ću da se kamen uzdigne iznad
njihovih glava. U suprotnom, ni pojedinačno ni zajedno neće moći dići kamen niti dvije stope
od poda. Neka to bude simbol, podsjetnik moje poruke da je spiritualna snaga veća od

fizičke…"

158

Tako i dan danas gomila znatiželjnika uzdiže kamen s povikom "Qamar Ali Darveeeesh"
iznad svojih glava poput balona. Ovakve mogućnosti su prilično zanimljive, pogotovo za
utovar i istovar, ili pak za unos namještaja, no, čini se da je to ostvarivo samo kod određenih
predmeta. Tu je i nezaobilazni znanstveni kutak. Dio znanstvenika tako vjeruje da je 8-9 kila
koje svaki pojedinac uzdigne moguće podići kažiprstom. Druga struja pak smatra da se ovo
može objasniti vrlo rijetkom sposobnošću nekih predmeta da postižu gubitak težine pomoću
grupnog fluida, odnosno, grupe ljudi. Tako je moguće da u svemiru postoji zbilja velik broj
takvih "antigravitacijskih" predmeta. Bilo kako bilo, ovo je ključan dokaz da su čuda ipak
moguća. Pomisao o drevnoj civilizaciji koja je bila nadmoćna i na ovu današnju, zastrašujuće
fizikalne sposobnosti u prirodi ili pak izvanzemaljska ostavština nas dovode u nedoumicu i
pomisao da možda ništa nije onako kako isto promatramo. Znanost je u ovom slučaju u
potpunosti zakazala iako im je objekt promatranja konstantno "pred nosom"...

Slika 158 – Folklorna igra s levitirajućim kamenom, Shivapur, 2001. – Izvor: http://www.margaretdeefholts.com

ANĐEOSKA KOSA

Anđeoska kosa je skupina posebnih niti koje se stvaraju iz ničega i imaju jedinstvene uzorke.
Također su poznate i kao paukove niti ili silikonski pamuk, te su povezane sa fizikom.
Metafizički, smatra se da povezuju sve tvari da tvore osnove geometrijske uzorke. Također su
povezane sa NLO-ima, ili kako samo ime govori, sa anđelima. Pozornost privlači i to što je
cijela nakupina ispletena od samo jedne niti, kao i to što navodno nakon nekog vremena same
od sebe nestanu. Najveći broj uzoraka je uočen upravo između 1989. i 1991. god. Također je
zabilježeno da fotografski aparati ne uspijevaju zabilježiti fotografiju, što narušava
vjerodostojnost unutar znanstvene zajednice. Neki autori sve vežu s Morgellonovom bolesti
(pogledajte poglavlje NLO i Chemtrailovi, op.a.). Zabilježen je i slučaj iz 1998. kada je u
Novom Južnom Walesu, Australija, anđeoska kosa padala iz velikog broja NLO-a koji su
kružili nebom. 61-godišnja gospođa Stansfield tvrdi da je vidjela velik broj niti koje padaju s
neba. Vidjela je dvadesetak srebrnkastih kugli koje lete po nebu. Kada ih je pokušala pokupiti
u ruke same su se raspale. Auto joj je bio prekriven tim famoznim nitima. Istražitelj Raymond
Brooks je izvijestio o "raznim letjelicama" koje lete i izvode razne akrobatske manevre, te to
čine čak sat i pol uz konstantno ispuštanje anđeoske kose. Očevici su je uočili i 1917. prilikom
ukazanja Gospe u Fatimi što je navodni dokaz nekim grupacijama za NLO teoriju ukazanja.

Objašnjenja ovog fenomena koja dolaze od znanstvenika su paukova mreža od vrsti pauka što
migriraju zrakom ili atmosferski elektricitet koji spaja dijelove prašine kroz zrak. 1957. je
uzorak navodno prošao laboratorijsku analizu te je otkriveno da je kosa zapravo nakupina
bijelih pahuljica koje su biljnog podrijetla. Bilo kako bilo, ovaj fenomen je prilično teško
komentirati jer pravi dokazi ne postoje, izuzev svjedočanstava raznih ljudi. Naša jedina opcija
je strpljenje dok se ne otkrije nešto konkretno...

CRVENA KIŠA

Početkom ožujka 2006. ova teorija opet dolazi u spektar javnosti. Znanstvenici tvrde da je u
2001. Zemlja imala bliski susret s vanzemaljcima i to putem crvene kiše. Istraživanja se
obavljaju na sveučilištu Mahatma Gandhi. Naravno, upitno je što ovdje predstavlja
vanzemaljce. Skeptici su automatski tvrdili da je to kiša s pustinjskim pijeskom, dok je dr.
Godfrey Couis smatrao kako je to tvar ćelijske strukture vanzemaljskog podrijetla. Kiša je
počela padati 25.6.2001., a trajala je dva mjeseca.

Znanstvenici su godinama nakon događaja u sukobu. Ono što su sa sigurnošću ustvrdili je da
kiša nije pustinjska prašina iz Sahare i da ne sadrži DNK. Jasno, to ništa ne znači jer
vanzemaljci ne moraju nužno DNK ni sadržavati. Kasnije je zaključeno kako se vjerojatno
radi o eksploziji meteora koji je u sudaru s algama pretvoren u ovakav tip kiše. Pojedinci su
ipak iskreno zaključili da bi im bilo puno lakše da mogu reći kako je sve izmišljotina ili kako
kiše nije niti bilo, ali kada ista pada dva mjeseca gotovo čitavo stanovništvo danas ima svoje
uzorke. Meni osobno je posebno interesantna činjenica kako znanstvenici imaju primjerke
kiše iz različitih dijelova mjesta gdje je padala i kako su imali preko deset godina za
istraživanje, a do današnjeg dana nisu plasirali niti službeno, a niti iole uvjerljivo rješenje o
fenomenu. To je sasvim dovoljno za zaključak...

MARFA SVJETLOST

"Sablasna" Marfa svjetlost službeno nije bila priznata sve do 1957. kada je prvi puta
spomenuta u jednim novinama. Prvo svjedočanstvo datira pak iz 1883. Već najmanje stotinu
godina brojni stanovnici Presidio Countya viđaju ova interesantna svijetla. U principu, ta
svijetla kruže otprilike na visini ramena i ne postižu neke zavidne brzine kao što nemaju niti
neki određeni smjer kretanja. Često se pojavljuju u određenim grupama, spajaju u jedno,
dolaze i odlaze, te nekad čak i imaju putanje. Oblik im je gotovo uvijek nogometna lopta. To
je noćni fenomen koji se pojavljuje svaka dva tjedna što očigledno ima neku nama nepoznatu
logiku. Traje od nekoliko minuta pa sve do par sati. Pojavljuje se bez obzira na godišnja
doba. Sve ovo nam ništa ne pomaže pri dekodiranju. Težak pristup samoj svjetlosti kao i
privatni posjed na kojem se pojavljuju je jedna od otežavajućih okolnosti pri njihovom
proučavanju. Moguće poigravanje sa specijalnim efektima od strane vlasnika posjeda bi
možda i bilo rješenje zagonetke da iste takve svjetlosti ne postoje i u Meksiku, Norveškoj,
Australiji... Skeptici tu pronalaze i teoriju o izmišljotini zbog turizma jer je to dotad bilo
slabo posjećena lokacija. Tu je i mogućnost odraza svjetlosti zbog specifičnog kuta odbijanja
i piezoelektrički efekt izazvan električnim nabojem u kvarcu iz okolnih stijena. Moguće
povezivanje ovog fenomena s još jednim, munjama u obliku kugle koje smo kratko opisali
ranije, vjerojatno nije posve bez temelja...

TAJANSTVENI ZVUKOVI

Niskofrekventni zvuci koji se čuju diljem svijeta, posebice u SAD-u, UK i sjevernoj Europi
nisu novost. Najčešće ih čujemo u prilično tihim okruženjima. Sve je znanstveno potvrđeno
pomoću VLF antene i ima zvuk poput dizel motora, a samo podrijetlo je i dalje misterija.
Zanimljivo je i to što ne može svatko čuti ove niskofrekventne zvukove i oni koji su na to
osuđeni nisu preveliki sretnici. 1977. britanski tisak je zaprimio oko 800 pisama ljudi koji su
se žalili na nesanicu, vrtoglavicu, kratak dah, anksioznost itd. Najpoznatije svjetsko područje
gdje vlada ovaj tajanstveni zvuk je Taos, Novi Meksiko, SAD. 1997. je i američki kongres
uputio znanstvenike da promotre ovaj fenomen zbog sve većeg pritiska ljudi kojima smeta.
Ministarstvo obrane je u pokus uključilo velik broj ljudi, te je izveden na otvorenom. Svjedoci
su tvrdili da zvuk gotovo sigurno nije prirodan. Gotovo 2% populacije Taosa tvrdi da čuje
zvukove, a to ipak nije utjecalo na zaključak znanstvenika da ne postoji nikakav signal kao
niti seizmičke aktivnosti koje bi prouzročile ikakve sumnjive zvukove, a sam zvuk se ipak ne
smije odbaciti kao eventualna mogućnost. Po teoriji znanstvenika Flanagana, ljudsko tijelo u
maternici djeluje kao senzor dok se ne razviju oči, uši i nos. On smatra da koža i dalje ostaje
organ i da baš ona prima zvukove koje potom prenosi u mozak. Pošto smo okruženi s bezbroj
niskofrekventnih uređaja, možda je baš to rješenje. Veliki minus ove teorije je da nisu uspjeli
napraviti uređaj koji bi po istoj toj teoriji trebao spriječiti daljnje patnje ljudi iz okruga
Taosa. Druga teorija je svemir. Po Naokiu Kobayashiju, teoretičaru sa Tokyo institute of
Technology, Mars i Venera imaju upravo takve zvukove unutar svojih atmosfera. Tu su i
pretpostavke o seizmičkim zvukovima poput navedenih na Marsu. Ono što je definitivno jasno,
ovakvi zvuci nemaju nikakav znanstveni dokaz. Nisam čuo za ovakve slučajeve unutar naših
granica, no, uz objašnjenje o podrijetlu zvukova nadam se da ćemo jednog dana dobiti i
objašnjenje zašto su tako učestali u određenim dijelovima svijeta.

LITERATURA (PREPORUKA)

BOSANSKA DOLINA PIRAMIDA
Semir Osmanagić
2006., Mauna-Fe, Sarajevo

KRISTALNA LUBANJA
Richard Garvin
1997., Hlad i sinovi, Zagreb

NAJLJEPŠI SVJETSKI MITOVI I LEGENDE
Anthony Horowitz
1998., Naklada Uliks, Rijeka

EXTRATERRESTRIAL TECHNOLOGY
David H. Childress
2000., Digitalna knjiga

PARAPSIHOLOGIJA - DUŠA

Duhovi su misterij koji već tisuće godina utjeruje strah u kosti gotovo svakog
čovjeka. Vrlo često su krivci za sve. Pomicanje namještaja, pad antene s
televizora, znaju biti sjenka u daljini, mrlja na fotografiji… I sve su to duhovi.
Youtube je jednostavno pretrpan sa raznim snimkama koje su najčešće
krivotvorine i to sve uvjerljivije. Ipak, postoje neki neobjašnjivi snimci i
fotografije sa začuđujućim sadržajem. Dakle, ako su duhovi zbilja duše umrlih,
kako onda objasniti reinkarnaciju? Objašnjenja dakako postoje, a njihova
vjerojatnost je već diskutabilna. Prava znanstvena istraga je rijetkost, što je isto
zanimljivo jer bi svakako bilo interesantno raznom znanstvenom aparaturom
ispitati prostorije i djelovanje najpoznatijih medija te vidjeti eventualne stvarne
promjene. Poznajući tajna vladina odjeljenja ne bih se čudio da se sve to i zbiva
daleko od očiju javnosti…

Tko ili što su duhovi? Znanstvenici tvrde da ne postoje, spiritisti tvrde da su to
duše umrlih, pojedinci da je to viša razina postojanja, a neki čak tvrde da je sve

to poigravanje demona i bića iz drugih dimenzija ili denziteta.

Novac je najveći problem u ocjenjivanju kvalitete medija jer 99% tzv.
"stručnjaka" djeluje isključivo zbog tog papira i bacaju veliku mrlju na prave

medije.

SUSRETI S DUHOVIMA

DUHOVI

Uz vanzemaljce, ovo je definitivno najrašireniji, medijski najistaknutiji i najtajanstveniji
misterij od svih navedenih u ovoj knjizi. Uz sve to je po meni i najvjerojatniji. Poslužio sam se
velikim djelom svjedočanstvima kojima se poslužio i A. C. Clarke u svojim knjigama jer
smatram da jedan takav autor ne bi uzimao bilo kakve izjave pošto je paranormalno koliko
svjedočanstava ima.
1965. godine, u Porter Countyu, Indiana, na najjezovitijem dijelu šume kod jezera
okruženog močvarom je viđena ženska prikaza bez lica, zvana Šumska Gospa. Prema legendi,
žena je umrla izgorjevši ili se utopivši s djetetom, a prema novoj urbanoj legendi neopreznim
prolaznicima govori da joj spase dijete. To sve je potaknulo možda i najhrabriji lov u na
duha. Neki očevici su se zaklinjali da je nešto jezovitim glasom jecalo: "Spasite moje dijete! "
Policija je upozoravala da svi lovci čine glupost, da duh ne postoji i da je bolje da se raziđu
prije nego netko zbilja strada. Uz još mnoštvo viđenja, lov je prestao, no ovo ostaje pojam
masovne histerije i straha koji je potaknut najvjerojatnije alkoholom. Zanimljivo, na vojnoj
straži u Zadru kola jedna poprilično slična priča i moram priznati da je i tamo sve ovo
popraćeno priličnim strahom.

Čuo sam za svakakve gluposti, ali vjerujem da je ovo u samom vrhu. Na poleđini jednog letka
u turističkoj zajednici Chicaga stoji:

• Posjetite sablastima opsjednuto Robinsonovo indijansko groblje
• Posjetite židovsko groblje i plesnu dvoranu u kojoj obitava duh
• Saznajte pravu tajnu Peabodyjeva groba

Iako nam ovo izgleda kao neka šala sve je istina, a kako su Amerikanci od Bigfoota i
Roswella napravili međunarodnu turističku rutu ništa zapravo niti ne čudi previše. No nije
uvijek lov na duhove uz vezana svjedočanstva bio lakrdija i turizam. Još iz pradavnih
vremena postoje predaje i legende o duhovima. Ciceron je u jednoj svojoj priči naveo kako su
dva putnika došla u gostionicu. Jedan je u snu vidio svog kolegu kako ga moli da ga
gostioničar ne ubije. Odmah nakon toga ga je prijatelj molio da ga osveti i da mu je tijelo u
slami. Jasno, sve ovo je bilo na kraju potvrđeno.
Poznata je i priča o djevojci poljsko-američkog podrijetla, Mary, koja je voljela plesati, da bi
svakom partneru na kraju večeri rekla da je ostavi na groblju. Kao pravi i uzoran policajac,
1976. narednik Pat Homer je na tom istom groblju slijedio plavokosu siluetu koja je, došavši
do ograde, jednostavno nestala. Rezultat potrage su razmaknute grede i otisci ruku u
brončanoj šipci debeloj 16 inča koji govore da Mary možda zaista postoji, osim ako
Superman nije bio u blizini. Sada ću vam nabrojati neke od najpoznatijih datuma vezanih uz
fenomen duhova:

1662.god. Tedworth, obitelj Mompesson dobiva bubanj ukraden od skitnice, koji
konstantno sam udara, te to možemo smatrati začetkom poltergeist fenomena

1779.god. Barun Lyttelton vidi pticu koja se preobražava u ženu i govori mu kako su
mu ostala tri dana života. Jasno, ostali lordovi su mu se podsmjehivali, a on umire za tri dana
u snu

1882.god. Nakon brojnih slučaja koji nisu bili objašnjivi konvencionalnom znanošću
je utemeljeno londonsko Društvo za parapsihološka istraživanja

1864.god. Barbados, gospođa sjedi u vrtu i nailazi njezina crna dadilja. Ona je
zapita s kim je to razgovarala, gospođa se jasno čudi, a dadilja kaže da je jasno vidjela njen
razgovor sa visokim i blijedim čovjekom koji od nje traži nekakvu zamjenu. Gospođa je još
danima bila u čuđenju, sve dok nije zaprimila tužnu vijest da joj je umro brat

1891.god. U knjižnici palače jednog lorda fotografkinja Sybell Corbet je došla uslikati
prostoriju, i to na samookidanje. Nakon izrade slike se vrlo jasno vidi osoba koja sjedi u
stolcu. Interesantno je što je lord baš u tom trenutku bio zakapan

159

Što se starijih fotografija tiče, poznajemo i onu u Newby Church koja je snimljena od ruke
svećenika i pokazuje vrlo sablasnu kukuljicu u desnom kutu slike.

1914.god. Dva pilota lete u bazu u Tadcaster, i dok se jedan bez problema spušta,
drugi ima velike probleme i pogiba u nesreći zabivši se u drvo. Drugi pilot je prije saznanja o
sudbini drugog pilota vidio kako je drugi pilot uredno došao u bazu, popričao s njim te
naposljetku otišao. Jasno, poslije je uslijedio veliki šok i nevjerica

1944. god. Owen Howison, bratić gospođe Feakes pogiba u Italiji. Za nekoliko dana
Owen joj dolazi u magličastom oblaku, tvrdi da je umro i da se još osjeća živim, te joj ostavlja
iznimno rijetku plavu orhideju

Naravno, postoji i bezbroj slučajeva u kojima nije bilo ni d od duha gdje su u pitanju bile žive
osobe, izmišljanja ili neke pojave sasvim normalne prirode. Poznat je župni dvor Borley
Rectory, navodno kuća s najviše opsjedanja duhovima u Engleskoj koja više ne postoji.
Dokazi tamo su sumnjivi jer je sve tamo viđeno moglo biti plod sasvim normalnih događaja.

1953.god. Harry Martindale je uređivao podrume u Treasurer´s house u Yorku.
Probivši rupu u zidu vidio je nešto zbog čega je godinama mislio da nije normalan, i to nije
bila scena iz Nad lipom 45. Iz zida su marširali rimski vojnici s konjima, trubama, štitovima.
Nakon nekoliko godina otkriveno je da je na tom području bila rimska cesta

1971.god. u srednjem Walesu su gotovo svi suseljani vidjeli svoje pokojne bračne ili
obiteljske članove i što je zanimljivo, nitko ih nije opisao u negativnom aspektu, pa bi se ovo
moglo navesti kao predivni obiteljski reunion

1979.god. Roy Fulton, kamiondžija, vozi uobičajenu noćnu rutu te je zapazio
autostopera. Bilo je čudno što momak mojih godina nije ništa rekao već je pokazao cestu,
odnosno, znak koji vodi pravo. Tijekom puta Roy staje pored kioska te se naginje da kupi
cigarete. Kad je htio jednu ponuditi stoperu njega više nije bilo. Jasno šokiran Roy i dan
danas tvrdi da se svijetlo nije uključilo, što u šoferskom žargonu znači da nitko iz kamiona
nije izašao.

Slika 159 – Legendarna fotografija Sybell Corbet – Izvor: http://geoffrey-foster.webs.com

1979.god. Vozač autobusa Trevor Pease je obavljao posao kao i inače. U prazan
autobus ulaze četiri putnika, dvije žene i dva muškarca. Otišavši na platformu, na sljedećoj
stanici ulazi gospođa. Bila je obučena u leopardovo krzno, sa šeširom, torbicom i brošem
dijamantom oko vrata. Strašno je sličila na dvije gospođice koje su ušle ranije. Kada je otišao
naplatiti karte vidio je da nedostaje starija gospođa. Opisao im je gospođu, a mlađe putnice
su šokirane rekle da znaju tko je to, te da su baš one kupile bundu. Bila je to njihova majka,
koja je nažalost umrla prije 14 mjeseci

Da i poznate osobe nisu imune na duhove dokazuje poznati glumac Telly Savalas (upravo ga
trenutno možemo gledati na HRT-u u ulozi Kojaka, op.a.) koji nakon ovog događaja nikad
nije bio isti (što smo vidjeli i kroz buduću filmsku karijeru). U pustopoljini mu se pokvario
auto i uz veliku sreću baš je tada naišao vozač koji mu je ponudio prijevoz u crnom Cadillacu.
Tijekom vožnje vozač mu je rekao da je čuo za smrt nekog mladog atletičara baš gdje mu se
auto pokvario. Sutradan, Telly čita u novinama da je atletičar sinoć poginuo na tom mjestu.
Jasno, javljaju se sumnje da je njegov dobročinitelj imao veze s tom smrću, te naziva broj koji
mu je njegov dobročinitelj ostavio. Javlja se žena koja jaže Tellyu da nije nimalo duhovit i da
je po tom opisu njezin muž umro prije tri godine što je kasnije i potvrđeno. Događaje novijeg
datuma namjerno nisam uključio jer je razvojem digitalnih kamera i fotoaparata uz snažne
računalne programe za manipulaciju poput GIMP-a ili Photoshopa ovaj fenomen postao
omiljena razonoda varalica i pakosnih osoba. Teško je razaznati je li pojedina fotografija
manipulirana što je nekada bilo znatno lakše za provjeru.

Što se tiče dvoraca opsjednutih duhovima najpoznatiji je škotski Glamis. Nalazi se na
sjeveroistoku države u dolini Strathmore. Danas je velika turistička atrakcija. Ono što sve
ovo "uljepšava" je tajna koja obavija dvorac, a koju i sada poznaje samo par ljudi od
povjerenja. U dvorcu se naime nalazi mrlja krvi Malcolma II. koja je navodno nepresušna i
nikako je se ne može oprati. Tu je i Lady Glamis koja je spaljena kao vještica. No, to su
općepoznate stvari, a tajna leži u sasvim drugim činjenicama. Brojanjem prozora izvana i
iznutra nailazimo na dva prozora više s vanjske strane što otkriva tajanstvenu tajnu prostoriju
unutar zidina.

160

Sluge su kroz stoljeća čule neobične zvukove koji dolaze još iz vremena Jamesa V. koji je
prema legendi nešto zatvorio u svojoj sobi. Na slici u dvorcu postoji i prikaz djeteta čudne
kože s deformiranim torzom što potkrepljuje mišljenje sluga da je zatvorio deformirano dijete,
rezultat brojnih incesta u kraljevskim obiteljima širom svijeta. Moguće je i poigravanje
obitelji Ogilvies koja je zaklete neprijatelje, obitelj Lindsay, zaključala u sobu bez hrane i
vode, te nakon mjesec dana pronašli člana obitelji koji je ostale "potamanio". Zbog toga je
možda i zazidana prostorija. Tajna je bila čuvana pod motom "cilj opravdava sredstva". Tako
je mlada sluškinja iz mjesta bila svjedokom tajanstvene odaje. Da ne bi slučajno išta ikome
rekla odrezan joj je jezik, ali je bez obzira pobjegla što joj je bio kraj.

Slika 160 – Dinner dance, Glamis, 2009. – Autor: Ian Robinson

Tu je i legenda o Beardievom kartanju s vragom, gdje je isti izgubio dušu. Možda je to ta
prostorija? Ipak, jedno je istina, nitko od članova kraljevske obitelji nikada nije priznao
postojanje ikakve tajne, no, ono što iznenađuje, nikad to nije niti zanijekao unatoč zločinima
koje su provodili radi zaštite tajne. Naravno, postoje i brojni drugi dvorci sa sličnim tajnama,
većinom iz srednjeg vijeka. Templari i poneka britanska kraljevska obitelj su glavni akteri
barem što se tiče vlasništva tih posjeda. Danas postoje i neke uklete kuće, a modernizacijom i
ukleti stanovi.

Još jedan legendarni fenomen koji uključuje duhove je misterij sablasnih brodova. Od
najnovije holivudske uspješnice Pirati s Kariba pa do desetak drugih blockbustera vidimo da
je prilično komercijalan. Uvjerljivo najpoznatiji ukleti brod je Leteći Holandez. 1641.
prilikom povratka u Nizozemsku nakon prilično uspješne trgovačke "turneje" po Dalekom
Istoku ulazi u oluju. Pošto su se nalazili kod Rta Dobre Nade, kapetan je izrekao legendarnu
rečenicu: "Zaobići ću ovaj Rt pa makar plovio do sudnjeg dana...". Trup mu je tada probijen
na stijenu, a brod navodno plovi li ga plovi. Mit o brodu je nastao nakon te navodne izjave
kapetana. Brojni turisti i lokalno stanovništvo su bili svjedoci neprestanih pojava ovog
sablasnog broda i u današnje vrijeme. Tu je i legenda da tko vidi brod umire strašnom smrću.
Tako je jedan časnik broda kraljevske mornarice Bacchante 1881. vidio navedeni brod, te je,
nakon što je to ispričao kolegama poginuo u padu s jarbola. Ovakvih svjedočanstava ima
poprilično i nije nevjerojatno da su neke nesreće povezane s eventualnim viđenjem
Holandeza.

161

Poznata je još jedna tragedija. To je bio sudar brodova Queen Mary i Curaco. U sudaru je
poginulo 338. članova posade Curacoa (zanimljiv naziv za brod, naravno, ovisi o čitanju
riječi, op.a.). Kasnije je Queen Mary pretvoren u hotel. Danas se pak često bilježe susreti
gostiju broda s duhovima preminule posade. Tu je poznata soba 13. iz koje dolaze zvukovi.
Također, ljudi znaju vidjeti duh preminulog Johna Peddera (opet zanimljiva igra riječi,
op.a.). Znamo za još neke brodove koji su potonuli, kao recimo najpoznatiji Titanic, no pošto
su duboko pod vodom još nisu zabilježeni neki poznatiji slučajevi s duhovima što će se
vjerojatno promijeniti ukoliko u planu bude izgradnja podvodnog hotela. Sam način
potapanja broda je veliki mamac za filmove i nije čudo da je žanr filmova katastrofe nastao
filmom Poseidon (danas postoji i remake, op.a.) koji opisuje baš pomorsku katastrofu.

Gotovo je svatko imao neke izravne ili neizravne veze s duhovima, od prizivanja do slušanja
tuđih svjedočanstava. Smatram da je sve povezano s ovim misterijem moguće i da su duše
mrtvih u našoj neposrednoj blizini. Riječ duh sama po sebi utjerava strah u kosti običnim
smrtnicima, no, moramo shvatiti to da su te duše vjerojatno izgubljene na svom putu ka
beskraju i ipak moramo biti tolerantni prema svakome u nevolji. To automatski znači da ih se
ne treba uznemiravati preko raznoraznih tabli za prizivanje i sl. Zaključak je taj da u 90%
slučajeva duhovi ne diraju nas, pa samim time, nemojmo ni mi njih previše pipkati.

Slika 161 – Leteći Holandez, 1896. – Autor: Albert Ryder

POLTERGEIST

Osnovna definicija poltergeista je bučni duh koji pravi nered, a značajke su mu primjena sile,
pomicanje predmeta i mučenje medija pomoću kojih djeluju. Evo jedan od slučajeva koji je i
sa znanstvene strane ispitan. Odvjetnički ured u Rosenheimu 1967. je potresao priličan
nered. Više kancelarijskih telefona je neprestano zvonilo pa je kancelarija bila primorana
pozvati majstore, a onda kasnije i telekomunikacijsku tvrtku. Otkriveno je da telefoni nazivaju
međusobno jedni druge i to 46 puta svakih 15 minuta te, naravno, nitko tim telefonima nije
upravljao. No, niti to nije sve jer su se zatim počele gibati fluorescentne cijevi, pucale su
žarulje, otvarale ladice itd. Mnoštvo okupljenih stručnjaka sa svih grana znanosti je na kraju
moralo priznati da je riječ o neobjašnjivom fenomenu. U ovom slučaju je bila "kriva"
devetnaestogodišnja pripravnica koju je poltergeist iskoristio kao medij i pri čijoj bi
nazočnosti počelo ludilo u sobi.

Poltergeisti su zabilježeni od Južne Afrike, pa sve i do Hrvatske gdje je još 1885. godine
izašao izvještaj o pojavi koja razbacuje stvari. Poznata je i istraga u Birminghamu gdje je
kuća mjesecima čak i pod nadzorom policije konstantno gađana kamenjem čiji su bacači
ostali neidentificirani jer je kamenje samo letjelo. Slučajevi bacanja kamenja dolaze još iz
858. godine, iz grada Bingena, iz Francuske, sa Sumatre itd. Da ne pomislite da je ovo tema
sa znanstvenih margina, morate znati da je čak i u struci ozbiljnim časopisima poput National
Enquirera pisano o poltergeistu iz Belizea. Slike poltergeista su nalik na bijele i prozirne
kugle ili cjevaste formacije koje svojom nepoznatom energijom podižu stvari u kućama.
Odlaskom na internet ćete doći do neiscrpnog vrela ovakvih fotografija, no, po meni je
njihova vjerodostojnost prilično upitna. To je možda moja pogreška, ali vjerojatno je da je na
deset takvih fotografija samo jedna ili nijedna zbilja prava snimka nepoznatog.

Najpoznatija konstantna žrtva poltergeista Rumunjka Eleonora Zugun je godinama imala
ožiljke i ogrebotine koje su se događale bez pravog razloga. Zanimljivo je to što su poznate
stotine slučajeva demoliranja kuća i čak jedno paljenje, a jako je malo slučajeva snimke
poltergeista kao i snimanja zvuka. Tijekom 18. stoljeća mnoge pojave tada pripisivane vragu
sada dobivaju nešto drugačije objašnjenje. Postoje i slučajevi pomicanja grobova unutar
grobnice na područjima gdje nije bilo potresa.

Kao i sve velike svjetske zagonetke i ovi slučajevi su znali biti namješteni, ponekad čak i
prilično smiješno. Zanimljiv je i slučaj Gefa, legendarnog i ništa manje nevjerojatnog
mungosa koji je ovladao engleskim jezikom. Danas je pak ovaj fenomen aktualniji nego ikad.
Svi takvi slučajevi izlaze u medije i budu okarakterizirani ili kao religijsko opsjednuće ili kao
senzacionalistički natpis žutog tiska, najčešće britanskog tabloida Sun. Štancanje
holivudskih filmića poput Paranormal activity samo dodaje dašak humora znanstvenom
proučavanju. Znanost fenomen smješta u sferu prijevare ili masovne halucinacije, a oni malo
smjeliji u sve uvrštavaju kuglaste munje i telekinezu. Pošto su ovakvi događaji prilično
učestali ne vidim razloga da tehnologija ne bi pomogla u rasvjetljivanju prave pozadine koja
stoji kao prepreka priznavanju poltergeista. Kako nitko ne tvrdi da se ne događa ništa onda
vjerujem kako bi sljedeći logičan korak bio doznati što je u igri. Moj zaključak je da fenomen
poltergeista vrlo vjerojatno zbilja postoji i da je prilično opasno biti svjedokom njegovih
aktivnosti. Zato je poigravanje sa fenomenom dozivanja duhova iznimno nezgodno i
neugodno iskustvo koje je par puta i tragično završilo. Ukoliko ovdje nije problem u tome
onda se trebamo dobro pripremiti, jer tko zna – možda sam upravo ja sljedeći...

MATERIJALNI DOKAZI

Ektoplazma je vjerojatno najpoznatiji materijalni dokaz o postojanju duhova. To je
materijalizirana duhovna energija koja izlazi kroz tjelesne otvore medija. Iako su dokazi
naoko laki za prikupljanje, nema važnijih znanstvenih ispitivanja. Francuski istraživač Gustav
Geley je masu opisao kao "vlaknastu i gustu, ponekad nalik gumi" dok je Arthur Conan
Doyle, poznatiji kao kreator Sherlocka Holmesa, u svojim istraživanjima isto nazvao
"želatinoznom plazmom koju je nemoguće usporediti s bilo čim drugim". Naravno, skeptici su
više puta otkrili očitu prijevaru koju su mediji izvodili gutanjem i pljuvanjem rastopljenog
sira, no tako što je uočeno samo kod onih koji su skupo naplaćivali seanse. Putem ektoplazme
su se znali manifestirati i pokojnici, a fotografije takvih događaja su također danas odbačene
kao vješte obmane za koje je trebalo dosta truda što s obzirom na količinu moguće zarade nije
niti problem. Nakon što je spiritualizam neslavno napustio svoj zvjezdani status i ektoplazma
je odjednom ponovno postala nemoguća. Šteta, iz razloga što je ovo jedan zaista jasno uočljiv
i lagano provjerljiv fenomen, a ukoliko ona zbilja postoji i manifestira se možda bismo
doznali kakav je kemijski sastav naših pokojnika nakon smrti.

Astralno tijelo se može snimiti i putem Kirlianove fotografije. Istu je osmislio ruski istraživač
i inovator Semyon Kirlian 1939. i to sasvim slučajno. Danas taj princip nazivamo
elektrofotografija i on navodno služi za slikanje ljudske aure. Ukoliko aura zbilja postoji, a
ima veliki broj dokaza da je to tako, onda je vrlo logično pretpostaviti da postoji i duh (duša)
osobe. Takvim slikanjem, kao i brojnim drugim metodama možemo vidjeti u kakvom nam je
stanju duh iliti bioenergetsko polje i onda liječiti eventualne poteškoće i bolesti na fizičkom
tijelu. Sve je naravno vrlo pouzdana alternativna metoda uz bitnu napomenu da je danas po
cijeni itekako konkurentna modernoj medicini. Kako je alternativa sve bliže tome da prijeđe u
regularni biznis tim putem se osmišljava i sve više dobre aparature za snimanje, liječenje i
rehabilitaciju pacijenata. Nama je najbitniji koncept taj da bi ovakvom mašinerijom trebalo
biti moguće snimiti duha u određenoj prostoriji. Pošto to nije znanstveni proces često smo
prepušteni običnim termometrima i kamerama, a vjerujem da će doći i bolji dani za
proučavanje ovog fenomena na znanstveni način.

Najgori i najperfidniji oblik dokaza o prisustvu duha je formiranje čudovišnih teratoma
tumora u čovjeku. Tzv. Mojo duhovi se po teoriji "kače" na psihički labilne osobe (najčešće
alkoholizirane ili drogirane ljude s prethodnim problemima, pa ubuduće dobro pazite na onu
"pijem da zaboravim") i zatim se brutalno manifestiraju u njihovim organizmima. Takve
prikaze su nepoznatog podrijetla i vrebaju žrtve na štokovima vrata. Nakon što se infiltriraju
u čovjeka osoba gubi svoju dobro poznatu osobnost i počinje se čudno i bizarno ponašati,
depresija prerasta u suicidalnost, a tumor se formira unutar njezinog tijela. Da sam htio
mogao sam staviti sliku ovog tumora no namjerno sam to preskočio. Koga zanima može sve
vrlo lagano proguglati, a radi lakšeg saznanja radi se nepoznatoj tumorskoj formaciji koja u
organizmu stvara novu osobu, često sa zubima, udovima i ostalim ljudskim karakteristikama.
Znanstvenici ne znaju što je tomu povod niti kako je tako što moguće, sumnja se samo na
mogućnost parazitskog blizanca ostalog još od rođenja. Istraživači fenomena duhova sve
povezuju s utjelovljenjem duha parazita, a crkvene instance idu do toga da je sve rezultat
opsjednuća nekom vrstom demona, prodaje duše vragu ili ono najbizarnije – spolnog akta s
nečastivim. Osobno bih volio vidjeti takve svećenike i priupitati ih znači li to da i muškarci
mogu imati djecu? Ukoliko je tako onda ovaj Mojo duh možda zbilja ima poveznicu sa
seksualnom energijom...

KONTAKT S DUHOVIMA

SPIRITIZAM

Nakon smrti Edgara Vandyja u bazenu na začuđujući način njegova braća su preko medija
odlučila stupiti u vezu s bratom radi dokaza o smrti. Medij je iznio znakove o pregrizenom
jeziku, reketu, iako po braći Edgar nije igrao tenis, kutiji za cigarete i šeširu. Pošto je Edgar
bio izumitelj dao je i sheme nekih izuma, jasno, nakon smrti. Ovaj slučaj je i danas možda i
ponajbolji primjer komunikacije s mrtvim i najveći razlog za napade skeptika.
Postoji bezbroj slučaja spiritizma i njegovih pokušaja. Najugledniji i najgrlatiji protivnik
spiritizma je bio nitko drugi do legendarni iluzionist Harry Houdini. On je kao i Randi
prilično uspješan skeptik. Pomoću voska je nastojao objasniti materijalizaciju i ektoplazmu
dok je spiritiste često optuživao za obmanu ljudi radi stjecanja financijske koristi. Kao i u
ostalim slučajevima i ovdje postoje brojni slučajevi prijevare, možda čak i ponajviše od svih
fenomena. Tako što je i logično s obzirom na broj spiritista početkom prošlog stoljeća, kada
je to bilo više IN nego današnje proricanje putem Tarota ili nazivanje 060 brojeva radi
saznavanja tajne života.

162

Osim direktnog načina zarade postoje i brojni mediji koji tvrde da uz pomoć mrtvih umjetnika
dovršavaju njihove zamisli. Tako Luiz Antonio Gasparetto tvrdi da su njegove slike, koje slika
nevjerojatnom brzinom, djela znamenitih slikara. Rosemary Brown smatra da skladbe koje
ona izvodi imaju podrijetlo od mrtvih glazbenika.
Upotrebom tehnologije možemo izraditi "Goniometar" koji pomoću magnetofona, mikrofona,
dioda i aparata služi za komunikaciju s mrtvima. Poznati stručnjaci smatraju da su to zalutali
radiosignali koje svako subjektivno može protumačiti na drugi način jer su nerazgovijetni. Uz
velik broj profesionalnih medija, na našim prostorima je trenutno u modi biti vrač, vidovit ili
u najmanju ruku čitač iz dlana. Jasno, njihove prave sposobnosti su najčešće varanje
"mudrih" klijenata što na najsimpatičniji način ukazuje legendarni Vidoviti Milan. Svakako je
realniji čak i onaj najamaterskiji oblik spiritizma, odnosno, dozivanje duhova u nečijoj
garaži, podrumu itd. Moje mišljenje je da je ovo područje zlatna koka za sve varalice pa tako,
nažalost, na jednog pravog medija dolazi sto šarlatana...

Slika 162 – Harry Houdini u lancima, 1899. – Autor: McManus-Young Collection

Mediji su ekstrasenzibilne osobe koje posjeduju neke moći koje su prosječnim ljudima strane i
znaju biti subjekti i posrednici kod nekih parapsiholoških fenomena. To su vrlo kontroverzne
osobe jer su u znanstvenom svijetu opisani kao šarlatani, dok su u puku najčešće vrlo
cijenjeni.

HELENA BLAVATSKY

Možda i najpoznatiji, samim time i najkontroverzniji, medij je gospođa Helena Petrona
Blavatsky. Rođena je u Dnjepropetrovsku u Ukrajini, a već kao malo dijete bila je iznimno
nesretna s brojnim i učestalim glavoboljama. Udala se s 18. godina za mnogo starijeg
muškarca, no ubrzo se razvela i prepustila nešto "življem" životu. Raskošna putovanja su bila
okosnica njezinog života. Odlazak na Tibet je utjecao na njezin život jer je tamo bila pod
utjecajem tamošnjih mistika od kojih je dobila brojne nove spoznaje. Povratkom u Europu,
donijela je misao o reinkarnaciji. Smatrala je da savršena bića koja su došla do vrhunca kroz
brojne reinkarnacije žive u Šambali, tibetanskom raju i posjeduju drevne mudrosti i tajne.
Osniva Teozofiju kojoj je konačni cilj ujedinjenje svih svjetskih religija. Materijalizacija je
postala sastavni dio njezinih seansi, a također je bila u mogućnosti pisati riječi iz svijeta
duhova. U jednoj svojoj knjizi spominje Atlantidu koju navodi kao kolijevku mudrosti i
samim time je opet stavlja u spektar javnosti iz kojeg se izgubila još od Platona. U drugoj
knjizi donosi pojam tektonske ploče i navodi točnu lokaciju afričke ploče što pridodaje i
geografski genij Blavatskoj. Blavatska je tvrdila da je sve podatke koje je zabilježila u
knjigama spoznala upravo na Tibetu. Ima tezu i o propasti svijeta u kojoj navodi da će svijet
biti uništen poput Atlantide prije 11.000 godina, da će potonuti Engleska i dio zapadne
Europe, a izronit će potonulo azorsko područje i Posejdonov greben.

163

Znanstvenici su joj za zlo uzeli to da uz tvrdnje daje samo natruhe dokaza, te neke promašaje
kao i kult samozatajnosti koji joj je pomagao pri dobivanju "mušterija" seansi. Također
vjeruju da je na Tibetu razgovarala samo sama sa sobom, ako je uopće i bila tamo. Bez
obzira na sve, madam Blavatsky je obilježila jednu eru i njoj možemo zahvaliti na novim
idejama o Atlantidi, kao i još brojnim stvarima vezanim uz život i djelo ove gospođe.

Slika 163 – Helena Blavatsky, 1877. – Autor: Nepoznat

DANIEL DUNGLAS HOME

Daniel Dunglas Home, koji se nalazi i u dijelu o levitaciji, bio je spiritist s najviše potencijala
postići nešto više. Imao je zbilja zavidno širok spektar aktivnosti. Rođen je 1833. u
Edinburghu, Škotska. Kao dijete je vidio smrt vlastite majke koja je baš tada preminula u
drugom gradu. Tužno djetinjstvo s tuberkulozom i preseljenje u Connecticut, SAD, ga je
obilježilo za cijeli život. Teta ga je izbacila iz kuće pod uvjerenjem da je opsjednut vragom i
to je bila sreća u nesreći jer je tako imao priliku razviti svoje medijske sposobnosti da bi
preživio. Specijalnosti su mu bile komunikacija s mrtvima, levitacija, stvaranje sablasnog
okruženja od niotkuda, mogućnost mijenjanja veličine vlastitog tijela, telekineza itd.

164

Zanimljivo je da te sposobnosti nije smatrao nekim pravim moćima već pomoći prijateljskih
duhova s kojima je mogao razgovarati. Home je bio i jedan od skeptika prema tuđim
medijskim sposobnostima. Zato je svoje seanse izvodio danju, pod jakom svjetlošću ili pak
vani. U jednoj od seansi je uspio dobiti i potpis Napoleona za koji je potvrđeno da je
autentičan. Znanstvenici tvrde da je rješenje za njegove sposobnosti masovna halucinacija
koju je bio u stanju proizvesti na neki način. Ono što im ne ide u prilog je to da ga je
znanstveno ispitivao Sir William Crookes, jedan od najpoznatijih znanstvenika tog vremena.
On je postavio harmoniku u neku vrstu kutije koja blokira magnetsku energiju. Po njemu je
ona bila izvor Homeovih moći. Harmonika je zasvirala i Home je i od njegove strane
potvrđen istinskim medijem. To je još samo jedna od potvrda da nisu svi mediji varalice i da u
tom moru ima i istinskih medija koji zavrjeđuju pozornost. Također ga je potvrdio i Arthur
Conan Doyle koji je doduše smatrao kako je Home opsjednut demonima.

Zaključak ovog dijela je takav da neki ljudi zbilja imaju neke mogućnosti i spoznaje koje su
nama strane ili prilično daleko od naše svakodnevice. Izabrao sam baš ovo dvoje medija jer
je Blavatska možda i najsporniji medij u povijesti dok je Home možda jedini medij koji je u
svoje vrijeme bio i znanstveno priznat. Pod ovim smatrajte da mu nisu uspjeli naći nijedan
pravi i vidljivi nedostatak. Vjerujem da i sad postoje neki istinski mediji, no problem je
kapitalizam i želja jedino i isključivo za samopromocijom i zaradom.

Slika 164 – Ilustracija Homeove levitacije, Mystères de la science, 1887. – Autor: Nepoznat

APARATURA ZA KONTAKT

Ouija ploča najpoznatiji je primjer artefakta za komunikaciju sa svijetom duhova. Zanimljivo
je da je prvotno donesena iz Maroka gdje ju je koristilo jedno od beduinskih plemena za
kontakt s duhovima, a dolaskom na Zapad je postala igračka koju je korporacija Hasbro
plasirala djeci. Svoj pravi procvat je doživjela nakon I. svj. rata kada ju je popularizirao
mediji Pearl Curran. No, nije ova vrsta ploče rezervirana isključivo za arapski svijet. Prva je
pronađena u Kini uz starost od 1.000 godina, prakticirala ju je Quanzhen škola misterija, a
zabranila ju je dinastija Qing. Puno raniji spomeni ovakvog načina kontakta s
paranormalnim pronađeni su u Indiji i Grčkoj. Nekada su prizivi bili rezervirani za
znanstvenu elitu i filozofe dok je SAD danas dao obol tome da djeca diljem svijeta obavezno
prakticiraju komunikaciju s "onom stranom". Crkvene institucije su tako gorljivo protiv
ovakve prakse pa je to vjerojatno i razlog što nema pravih znanstvenih i povijesnih
istraživanja vezanih uz nastanak i funkcije ploče. Znanost ne poriče rezultate nastale putem
ploče već za sve krivi osobe koje sugestijom pomjeraju kazalo. Najpoznatiji eksperiment vezan
uz priziv dogodio se 2007. u eteru emisije Coast To Coast gdje je George Noory pozvao
Jordana Maxwella i par znanstvenika u studio gdje je odradio klasični priziv. Iako im se
nakon svega dogodilo dosta nezgodnih situacija u svega tjedan dana zaključak je bio da su u
pitanju većinom slučajnosti.

165

Svima dobro poznata je i kristalna kugla kojom razgovaramo s duhovima ili gledamo
budućnost. Osim kugle ovakve tehnike možemo prakticirati i putem odraza u vodi ili crnog
ogledala. Najčešće je u pitanju priziv duhova, no sve se može povezati i s demonima. Prvi koji
su se bavili ovom vrstom priziva bili su drevni druidi. Oni su kristale vezali uz brojne rituale i
iscjeljivanje. Također su sve koristili i za gledanje u daljinu, alkemiju, a veliki povratak ovoj
tehnici osigurao je John Dee (kojeg opširnije spominjem u poglavlju Magija, op.a.). Danas je
ovakav princip komunikacije s nepoznatim većinom promoviran kao banalan i smiješan pa je
tako gotovo uvijek mag putem filmova i romana prikazan kao sjedi starac s plaštom i
kristalnom kuglom iako u praksi gotovo svatko može na ovaj način prakticirati dozivanje.
Crna ogledala su više povezana s crnom magijom i demonologijom, naročito jer su bila
predmet proučavanja nacističkog okultizma. Čisto da ne biste pomislili kako i u uobičajenom
životu nema okultnih primjera za kraj moram dodati i televizor. Naime, otkriće katodne
televizorske cijevi plod je Williama Crookesa koji je zapravo razvijao alatku s kojom će
komunicirati sa svijetom mrtvih i smatrao da je upravo ovo najbolji način. Vjerojatno ćete
sada s više napetosti pogledati Spielbergov film Poltergeist...

Slika 165 – Tipična ouiji ploča i najveća kvarcna kristalna kugla u Washingtonu – Kompilacija fotografija

DUŠA NAKON SMRTI

KLINIČKA SMRT

Raymond Moody Jr. je pionir na ovom polju istraživanja i gotovo je sam stvorio suvremene
temelje za istraživanje onoga što se događa nakon kliničke smrti. Prilikom odvajanja iz tijela
duša doživljava tzv. retrospektivu života, odnosno, iz trećeg lica svjedoči o vlastitom životu.
Sljedeći korak je brzi uspon na nebo, najčešće uz "tunelsko iskustvo", lebdenje ili letenje. Ono
što je zajedničko gotovo svakom tko je doživio kliničku smrt izrazito je neprijateljstvo prema
doktoru koji je tu osobu oživio zbog odupiranja povratku koji je ionako bio neizbježan.
Drukčije vrijeme i prostor je također jedna od odlika jer svjedoci ove pojave kažu da je
osjećaj takav da je jedna sekunda duga kao vječnost. Bića sazdana od svjetlosti na tom mjestu
spokoja i nestanka boli dovode duše do vrhovnog svjetlosnog bića koje, u ovom slučaju,
naravno dušu vraća u život. Jasno, bilježimo i ne tako lijepe izlete na drugi svijet. Glumac
Curd Jürgens, za vrijeme kliničke smrti doživio je izlet do pakla i nazad:

"Staklena kupola operacione sale najednom se promijenila. Postala je užareno crvena. Iza
stakla sam vidio grimasama izobličena lica koja su buljila u mene. Padala je nekakva vatrena

kiša, ali me kapi nisu doticale. Rasprskavale su se svuda oko mene, a zastrašujući plameni
jezici išli su prema meni poput brojnih kobri. U magli, primjećivao sam velik broj nepoznatih
likova. Nesumnjivo, likovi su pripadali prokletima i to saznanje ispunjavalo me užasom koji

mi je stezao grlo, prijeteći da će me ugušiti. Očito, nalazio sam se u paklu!..."

Ovo svjedočanstvo je po jednom dijelu istraživača neosporan dokaz o postojanju pakla, po
drugima halucinacija dok postoje i oni koji vjeruju u to da je, s obzirom na postojanje matrice
i kolektivne nesvijesti, smrt svakome onakva kakvu si sam zamišlja. Ovo posljednje bi dodatno
ojačalo religijsku manipulaciju stvarnosti zbog (ne)potrebnog nabijanja (ne)postojeće krivice.
Moody je u slučaju kliničke smrti učinio ono što bih iskreno volio da se dogodi sa svim
poglavljima ove knjige. Na znanstven je način bez imalo predrasuda ispitao fenomen, došao
do brojnih rezultata i sve osnažio putem brojnih dokaza i literature. Teško mu je osporiti
neprikosnovene rezultate, a ono što je preostalo skeptičnom krugu u znanstvenoj zajednici je
osporiti razlog zašto su rezultati upravo ovakvi kakvi jesu (iako sam Moody ne želi ništa
prejudicirati sa svoje znanstvene strane, op.a.). Razmišljanje tih znanstvenika je naravno
poprilično drugačije od onoga kakvo posjeduju vjeri sklone osobe. Oni vjeruju u tipičnu
biokemijsku moždanu reakciju koja se može pobuditi i na umjetni način (recimo kod
astronauta prilikom centrifugalne obuke, op.a.), te je to odgovor mozga na izniman stres
prisutan u tom trenutku. Tu je učinak DMT-a (Dimethyltryptamine), odnosno, jednog od
najpoznatijih psihodelika i halucinogena koji se nalazi i u legendarnoj Ayahuasci, a tu je
djelovanje gotovo istovjetno NDE-u (Near Death Experience). Lučenje DMT-a u trenutku
kliničke smrti neosporno je znanstveno dokazano sredinom devedesetih, a usporedbama
dolazimo do realne znanstvene diobe – Ili je cjelokupno iskustvo nuspojava lučenja supstance
ili je supstanca upravo tu da bi kreirala ovakvu nuspojavu. U tom slučaju bi DMT baš bio ta
božanska molekula.
Ja osobno vjerujem u nekakav viši aspekt ovog fenomena koji se ne može samo tako lako
objasniti, a to je stvarni odlazak duše u neki drugi denzitet, vibracijsko stanje, odnosno,
frekvenciju ili dimenziju postojanja. Naravno, ne žurim s otkrivanjem tog fenomena, ima još
puno vremena za iskušavanje tako nečega…

REINKARNACIJA

Hinduizam i budizam nose uvjerenje da je smrt samo predigra novom životu. Postoje stotine i
stotine svjedočanstava i hipnoza u kojima se ljudi prisjećaju svojih starih života. Slučajevi
reinkarnacije su najčešće zabilježeni tamo gdje je ona vjerski potvrđena. Tako je, recimo,
najčešća u Indiji gdje postoji vjerovanje da se duša reinkarnira u tijelo po zaslugama iz
prošlog života. I sam Gandhi je prilikom vjerskih nemira našao dokaz u jednoj djevojčici koja
se neobično prisjećala svog prošlog života. Ono što nas interesira su slučajevi iz krajeva gdje
reinkarnacija nije dio opće uvaženog vjerovanja i gdje je moguće objektivno ispitivanje
slučaja i subjekta. Tako Naomi Henry iz Exetera pod hipnozom postaje Irkinja Mary Cohan
iz Corka. Hipnotizer ju je pred novinarima Daily Expressa prisjetio njezine smrti i jedva se
spasila od prave smrti. Legendarni hipnotizer Martin St. James je po seansama i turnejama
diljem Engleske tisuće ljudi prisjetio njihovih prošlih života putem regresivne hipnoze. Jedan
od najznamenitijih slučajeva regresije je Virginia Tighe koja postaje Irkinja Bridey Murphy.
Iako nikad nije putovala iz SAD-a znala je prezimena svih stanovnika malog irskog zaseoka,
kao i potpunu biografiju s najsitnijim pojedinostima iz života Irkinje. S naglaskom, slengom i
pojedinostima tipičnima za taj kraj i vrijeme po jednoj teoriji znanstvenici tvrde da je to
pokupila iz nekog filma. Kod ovog poznatog slučaja na temelju kojeg je nastao i holivudski hit
drugi znanstvenici pak tvrde da su u pitanju podsvjesna zapažanja pomoću kojih je ona
stvorila sliku Irske, odnosno, kriptomnezija.
Tu su i pogreške koje im daju u prilog da je i to moguće. Tu je i A. C. McDonough, pukovnik
indijske vojske, koji je imao prisjećanje antičke Grčke i sahrane jednog generala Aleksandra
Velikog. Još jedan vojnik, Alex Ainscough, tako je imao vizije povlačenja iz sjeverne
Francuske u I. svj. ratu. Po meni je ovo tipičan primjer kako od jednog prilično jasnog
slučaja koji praktički dokazuje ovu teoriju znanstvenici mogu naći nemoguće rješenje, a kad
je u pitanju suprotno, onda meteorološki baloni lete i padaju posvuda. Poznati su i slučajevi
prisjećanja ranog djetinjstva kao kod Yvette Jones koja se prisjetila života djeteta iz 17.
stoljeća. U ovom slučaju je interesantno što je podatke o sebi do kraja izrekla tek nakon
buđenja što je tipična zbunjenost za djecu mlađe dobi. Poznata je i regresija koju je ponajviše
označio A. C. Clarke, a ona je vezana uz gospođu Stewart koja je 1967. s ekipom BBC-a
otišla u Škotsku snimiti reportažu o smrti kralja Jamesa IV. na polju Flodden Field. Zbog
toliko snažne vizije koja joj je iz korijena promijenila život gospođa i dan danas smatra da je
reinkarnacija Jamesa IV. te se oblači u crnu odoru. Mnoge Jamesove poteze objašnjava na
zanimljive načine i to u prvom licu. Upravo to daje indicije kako sjećanja možda i nisu izričito
naša nego su "uploadana" sa servera iz kolektivne nesvijesti, matrice ili nečega trećeg.
Finski psihijatar Reima Kampman je za znanstveno istraživanje upotrijebio skupinu
srednjoškolaca savršenog mentalnog zdravlja. Od njih je čak tridesetak imalo iskustvo s
višestrukim ličnostima. Jedna trinaestogodišnjakinja je proizvela čak osam osoba. Prva je
bila Bessina iz Babilona, druga je Ving Len iz Nankinga, zatim Engleskinja, Norvežanka,
Francuskinja. Posebnost svega je to što je kod nekih ličnosti uspjela projicirati i govor i to
specifičan za ta povijesna razdoblja. Pjevala je pjesmu iz srednjovjekovne Engleske i to baš
tim naglaskom. Znanstvenici naravno i za ovo imaju objašnjenje, ma koliko ono nemoguće
bilo. Po njima, ključ ovog fenomena je već spomenuta kriptomnezija, odnosno dozivanje
nesvjesno upamćenih činjenica. Jennifer i Gillian Pollock su poseban slučaj jer su i u ovom
životu blizanke. U prošlom životu su živjele u Indiji.
Zaključak svega ovoga je teško izvući jer je prvo treba utvrditi da li je sve ovo sjećanje ili pak
usadak nečijeg pamćenja putem telepatije . Kako sam se i sam podvrgnuo ovoj hipnozi tim mi
je još teže sve zaključiti...

LITERATURA (PREPORUKA)

NAJVEĆE SVETSKE SABLASTI I DUHOVI
Nigel Blundell, Roger Boar
1985., Vladimir Avramović, Kragujevac

SPIRITIZAM I CHANNELING
Nigel Havens
1997., Nova Arka, Zagreb

PARAPSIHOLOGIJA I SPIRITIZAM
Bartul i Miroslav Matijaca
2011., Naklada Pavičić, Zagreb

GHOSTS
Hans Holzer
2004., Amazon

PARAPSIHOLOGIJA - UM

Paranormalne sposobnosti pojedinca su razmatrane kao stvarna pojava još od
drevnih vremena. Mozak kao šesto osjetilo ili pak oružje zapanjuje čovjeka te
postoji na desetak disciplina koje se bave isključivo mogućnostima mozga.
Ovdje sam naveo neke direktne sposobnosti mozga na tijelo i okoliš, indirektne
poput moći uvjerenja i samouvjerenja, te neobjašnjive poput samozapaljenja.
Jedini ljudski organ koji je možda i u potpunosti neistražen nosi sa sobom već
stoljećima mistiku oko njegovog pravog značaja. Ja sam u ovom poglavlju
isključivo obradio fenomene koji su usko vezani uz moć razuma s ovog ili onog
kuta iz razloga što mnogi i duhove, mitska bića ili moći pojedinih artefakata
također smatraju priviđanjem ili snagom mozga.

Da li je mozak primopredajnik kao što to tvrde u hologramskoj teoriji? Da li je
mozak puno više od centralne procesne jedinice? Da li je korištenje 100%

mozga put ka višoj razini postojanja? To su samo neka od pitanja bez odgovora
koja čine kontroverzu mozga kao organa.

Ovo je iznimno objektivno poglavlje jer postoji struja u znanosti koja će većinu
paranormalnog povezati sa mozgom i umom, dok je tu i ona druga strana koja

će sve povezati s nepoznatim, pa je u svemu bitno i Vaše mišljenje.

SVJESNA UPORABA SNAGE UMA

TELEKINEZA

Za početak ću navesti slučaj s dvije curice koje su snagom mozga mogle lomiti grančice i
otvarati pupove cvijeća. Ovaj kineski slučaj vrlo je dobro znanstveno ispitan i potvrđen te je
dobar uvod za ono što slijedi. Legenda suvremene telekineze, Uri Geller, dolazi u središte
pozornosti 1973.godine kada je za sobom ostavljao na stotine savijenih žlica, iskrivljenih
ključeva, i naravno, suprotstavljenih znanstvenika. Uživo je odašiljao telepatske znakove koje
je navodno čulo na stotine ljudi.

166

Gelleru se mora priznati da je svojim sposobnostima mnogo učinio za popularizaciju
paranormalnog. Iako je kasnije počeo gubiti svoje očigledne moći i glumiti da ih posjeduje
zbog televizijskih ugovora teško mu je osporiti ovaj talent.
Margareth Pauley je kvačilo auta popravila snagom volje. Došla je do automehaničara koji
je zamjenu kvačila procijenio na 300 $. Uporno je pred automehaničarima uzvikivala da se
pokvareno kvačilo popravi, što je naravno i bio slučaj, prenosi Arthur C. Clarke. Nakon ovog
slučaja postavlja se pitanje zašto i nama, običnim smrtnicima, auto, televizor ili najobičniji
mobitel tako ne proradi, već mora na generalku?1871. godine neka žena je navodno uspjela
napraviti vlastitu teleprojekciju na jednoj seansi udaljenoj više kilometara. Izuzev toga što je
medij, zanimljivo, bila je poznata i prepričavana i kao najdeblja žena u Londonu pa je
projekcija time još i teža. Postoje i razni znanstveni pokusi, jedan je recimo izveden na težini
podignutih predmeta, no ništa zapravo nije znanstveno potkrijepljeno. Također, jedna od
nažalost prebrzo zaboravljenih legendi psihokineze (američki pojam za telekinezu, op.a.) je
Ted Serios. Čovjek nikada nije u potpunosti prihvaćen jer je svoje sposobnosti koristio jedino
u potpunom zadovoljstvu, što je u njegovom slučaju u potpuno zadimljenoj prostoriji, s mnogo
promila u zraku, a još više pod kožom. On je prvi čovjek u povijesti koji je mogao uslikati
vlastite misli. Imao je velike uspjehe jer je, vidjevši neki objekt, mogao isti taj fotografirati
fotoaparatom, a da uređaj nije u blizini objekta. Bio je zanimljiv i njegov nastup prilikom
seansi jer bi jednostavno poludio, urlao i skakao. Njegove seanse nisu neka lakrdija jer na
internetu možete skinuti itekako lijep film o njegovim nastupima uživo.

Slika 166 – Uri Geller pri posjetu Rusiji, 2009. – Autor: Dmitry Rozhkov, wikipedia

On je jasno potpao pod utjecaj skeptika koji međutim niti u jednoj knjizi nisu objasnili kako je
čovjek okidao aparat bez dodira, odnosno, kako je ponekad stvarao crne slike što nastaju uz
ručni pomak leće? Ted je u međuvremenu propao, 2006. i umire, a pojedini skeptici poput
Persija Diaconisa danas prodaju tv nastupe i knjige s time što otkrivaju kako je Serios
zapravo stvarao fotografije. Iako nemaju niti dokaza, a hrabrost nisu pokazali tijekom
Tedovog života diskreditacija je očito najlakša kad je netko mrtav.
Najpoznatiji skeptik ovih fenomena je čuveni iluzionist James Randi. On pomoću svojih iluzija
na ovu temu želi spriječiti bogaćenje, kako on kaže, lažne gomile koja juri za profitom.
Smatra kako je i Uri Geller jedan veliki iluzionist, a uz to i veliki lažljivac. Sam je iluzijom
uspio napraviti sva čuda Gellera i drugih, doduše ne tako dobro i neuočljivo. Njegov
znameniti pokus je onaj iz jedne tv emisije u kojem tobože dovodi najvećeg medija na svijetu
koji će svojom energijom prouzročiti mnoštvo neobičnih događaja u gradu, i jasno, da ih
gledatelji jave putem telefona. Mnoštvo ljudi se javljalo da bi komentiralo događaje ovog
lažnog medija što samo dokazuje da je dosta toga i u psihi. Postoji puno slučaja varalica koji
su se pokušali proslaviti telekinezom, no srećom, većina je raskrinkana. Randi danas nudi
milijun dolara za svakog "čudotvorca" koji se usudi svoje moći prezentirati pod znanstvenom
opremom, pa tko voli nek izvoli. Svi dosadašnji kandidati su se predomislili prije dolaska.

167

1972. u pokusu bračnog para Owen, par izmišlja duha Phillipa i njegovu biografiju sa željom
da dokažu da će gledatelji svjesno ili nesvjesno sami stvoriti duha. U jednom od
najuspješnijih pokusa, bez materijalizacije, stol se pomicao pred mnoštvom kamera i ljudi, a
duh bi lupom odgovarao na pitanja. To je udarilo temelj na razmišljanje kako čovjek
vjerojatno posjeduje ove moći, ali ih ne zna koristiti. Telekineza je zasigurno najveća sila koju
čovjek može proizvesti vlastitim umom, što ljude zna usmjeriti i prema kasinu. Tako ima
mnogo zabilježenih prijevara telekinezom kod kartanja, kocke itd. Baš jedan takav slučaj je
zabilježio i istraživački program SORRAT, koji je i zadužen za ovakve misterije.
Osobno smatram da je telekineza područje koje je sasvim realno i moguće, što je posve
suprotno izgledima onog kockara da više ikada zakorači u kasino. Pošto čovjek po nekim
procjenama koristi svega 10-15% svojih mogućnosti mozga, a iz vlastitog iskustva znam da
neki ne koriste ni toliko, vjerujem da će ubrzo ljudi zaboraviti na sve ove benzine, nafte,
vodike i ostale izvore energije, te će malo protresti i obrisati prašinu iz glave, jer je to najjači
izvor energije za čovječanstvo. Dakle, sve nam je pred nosom ili, u ovom slučaju, unutar
nosa, i samo trebamo sve iskoristiti na pravilan način.

Slika 167 – James Randy, 2004. – Autor: Nepoznat

TELEPATIJA

Telepatija je stoljećima imala remeteći faktor, kako u društvenim, tako i u znanstvenim
krugovima. Na stotine filmova je kao glavnu temu imalo upravo telepatiju. Glavni junaci
stripova i romana mogu zahvaliti ovom fenomenu na svojim supermoćima. Obitelj je jedan od
najčešćih faktora telepatije. Blizanci učestalo tvrde da osjećaju što se događa onom drugom.
Tako je Christine Young vjerovala da je osjetila trudove svoje sestre, a i vrlo često u dnevnom
tisku naiđemo na nešto slično.
Joicey Acker Hurth je u trenutku pranja posuđa pogledavši u tanjur osjetila da se njezinoj
kćeri nešto strašno dogodilo. Nazvavši kino gdje joj je kćer trebala biti, upitala je gospođu
kakvu je nesreću doživjela njena kćer, a nju je upravo u tom trenu udario automobil. Srećom,
ništa joj nije bilo. Djevojčica je priznala da je trenutak prije nesreće razmišljala o majci.

Neke slučajeve je u svojim djelima naveo Arthur C. Clarke:
1610. god. John Donne je vidio vlastitu ženu kako prolazi pored njega, raspletene kose

s mrtvim djetetom. Pri povratku kući, nakon dvanaest dana njihovo dijete je zbilja bilo mrtvo.
Jasno, Donneu nitko nije vjerovao, pa je lokalni kroničar sve ovo zabilježio.

1930. god. Objavljena je knjiga u kojoj supruga autora, Mary Craig Sinclair, uspijeva
crtati crteže na daljinu. Samo djelo je zaintrigiralo i Alberta Einsteina koji je napisao
predgovor.

1940. god. Gospođa Carrie Thomas u snu vidi svog sina s vojnicima ali ne u uniformi
već u odjelu u kojem sliči na dječjeg medvjedića. To je ispričala snahi i samim time postala
predmet ismijavanja, i vjerojatno senilnosti. Nakon povratka s ratišta sin im je ispričao da je
od neprijatelja pobjegao u ogrtaču sa žutom kukuljicom.

1962. god. Pukovnik Mervin Cowie je smatrao da jedna afrička obitelj u Tanzaniji
živi u suživotu s lavovima te su s njima napadali sela. Kada su obitelj uhitili, otac obitelji je
rekao da ako ih se ne pusti iz pritvora, poglavičina stoka će biti ubijena. Sljedećeg jutra je
četrnaest goveda zaklano. Uz ovaj slučaj, postoji više desetaka pokusa s kartama, crtežima
itd. koji dokazuju telepatiju.

Već sam spominjao Rhineove eksperimente s kartama pomoću kojih je Jung dokazao
sinkronicitet, no što ako je u pitanju telepatija? Možda zapravo u takvim pokusima nije sve
bazirano na normalnoj nevjerojatnoj slučajnosti koja sveprisutno prožima našu realnost nego
poveznici između umova dva subjekta u pokusu. Ovakav ishod ne bi odbacio Jungovu
kolektivnu nesvijest nego bi samo dodao mogućnost da osobe putem podsvjesnog priključenja
na mrežu mogu komunicirati. Čak bi i arhetipi ostali aktualni jer su možda upravo oni simboli
koji su najjednostavniji za telepatski kontakt. Znanost je bila dosta suzdržana kada je u
pitanju telepatija, a računalni dodaci NeuroSky tvrtke daju im u potpunosti za pravo. Naime,
plasirali su video igru MindFlex gdje osoba pokušava baciti loptu što dalje putem uma.
Elektroencefalogram zatim mjeri moždanu električnu aktivnost kod igrača što u prijevodu
znači koncentracija i u povratnoj komunikaciji s platformom odašilje podatke koji zatim
sukladno određenim pravilima bacaju loptu. Kroz godinu dana se taj princip vjerojatno
razvio do neslućenih razmjera te se možemo samo nadati sljedećem velikom izumu. Upravo je
ovo odličan primjer kako je jako mala granica između znanosti i magije. Iako je telepatija
bila praktički nemoguća sada, s ovim posve novim saznanjima kao i novim otkrićima o
povezanosti tvari putem kvantne fizike, sve postaje itekakva stvarnost. Naravno, teško je
nakon ovako minimalnih koraka naprijed odjednom vjerovati u komunikaciju s
vanzemaljcima putem kanaliziranja, no za sve postoji određeno vrijeme...

LEVITACIJA

Levitacija je interesantan fenomen sve dok je u granicama vjerojatnosti. Nažalost, gotovo
uvijek je plod pretjerivanja, legendi ili u najgorem slučaju, prijevari. Biblija je glavni izvor za
ovaj fenomen. Na desetke svetaca je u slobodno vrijeme između molitvi ili čak i u njihovom
tijeku levitiralo. Definitivni rekorder u levitacijama je Josip Kopertinski koji je svojih
sedamdesetak letova ostvario u Rimu, Napulju, Assisiju i Copertonu. Sveti Dominik je
1601. god. levitirao po Madridu dok su časne sestre bile šokirane kada su pokušale zadržati
Terezu Avilsku koja je unatoč tomu poletjela zajedno s posteljom na kojoj je ležala. Lodovik
od Mantove je tako letio okolo neprekidno 3. dana (hm?). Nije samo katolička crkva sklona
lebdenju. Jogiji iz Indije su vjerojatno i utrli put ovom omiljenom nedostižnom hobiju. Oni su
levitirali nakon dugih stadija meditacije i mentalnih treninga. Pojedini jogiji su došli do
razine kada su letjeli i u snu. Najpoznatiji drevni letač je Buda koji je letio i hodao po vodi.
Simon Mag je također oduševljavao svoje sljedbenike ovom interesantnom prezentacijom.
Stoljećima su sveci levitirali zbog posvećenosti bogu, a onda dolazi mračni Srednji vijek u
kojem započinje levitacija opsjednutih osoba. Demoni im umjesto Red Bulla daju krila i
borba sa svetom vodom postaje teža nego ikada. Vjerojatno ste vidjeli veliki broj prikaza
egzorcizma putem filmova i penjanje glavnih junaka po zidovima čemu su svesrdno prkosili
sili teži. Nakon inkvizicije dolazi period zatišja. Sredinom 19. stoljeća pojavljuje se već
spomenuto ludilo za medijima koji osim kontakta s duhovima pokojnika mogu i letjeti. Tu je
navedeni Daniel Dunglas Home koji je upravo levitiranjem postao senzacija Londona, dok
skeptik Archie Jarman smatra da je ovo jedna velika prijevara i da Home levitira pomoću
kuka, a da je ključni dokaz zabrana suučesnicima da gledaju kroz prozor za vrijeme seanse.
Kao što smo ranije pročitali, Arthur Conan Doyle sve veže uz opsjednuće i time možemo
zatvoriti ovaj začarani krug pošto je i danas prisutan sve veći povratak vrijednosti vezanih uz
Srednji vijek.

Znanstveni program koji je nastojao objasniti sve je LM Sidhi program u kojem su polaznici s
određenim moćima levitirali nad zemljom, ali nažalost i dalje bez objašnjenja. Promatrani su
polaznici programa Maharishi Mahesh Yogija i njegovog koncepta levitacije, a skeptici tvrde
da je u pitanju skakutanje s jako dobro razvijenom tehnikom koja optičkom varkom ukazuje
promatraču da osobe zapravo lete. Znanost se tako već godinama bori sa svim fizikalnim
preprekama kod ovog fenomena. Trenutno još nije u mogućnosti dokazati stvarnost ovog
fenomena. Rusi i Amerikanci su tijekom Hladnog rata dosta energije i resursa uložili za
ispitivanje umnih moći subjekata jer su smatrali da je to budućnost ratovanja. Kako su pokusi
izloženi prvenstveno vojnom sektoru ne postoje opširni podaci o rezultatima, ali se uvijek
govori o Andriji Puharichu s američke, i tajanstvenim blizankama s ruske strane. Prvi je bio
kreator projekta dok su blizanke navodno imale gotovo sve umne moći prilično izoštrene.
Jasno je kako sve podsjeća na X-Men ili neki drugi strip iz tridesetih godina prošlog stoljeća.
No, čak i ako je sve moguće kako je moguće? Možda je u pitanju zaista snaga uma, a možda
je sve povezano i s mogućnošću manipulacije Zemljine sile teže ili magnetskog omotača. To
nećemo još dugo saznati ukoliko se nastavi ovakvo neistraživanje fenomena. Kako je vjera
ovdje očigledan faktor možda je upravo u tom smjeru i locirano rješenje. Kao zaključak
moram podcrtati činjenicu da je ovdje prilično prisutna prijevara pošto je levitacija gotovo
nestala iz mainstreama alternative porastom tehnologije. Upravo je tehnologija ono što već
danas putem jet-packova i ostalih naprava omogućava letenje i kroz desetak godina će se sve
usavršiti do te mjere da će prirodna levitacija postati zapravo i manje bitna. Tada će i
varalice shvatiti kako njihova obmana nema smisla...

ČUDESNA IZLJEČENJA

Kroz povijest postoje brojna svjedočanstva koja govore o vračevima, posebnim ljudima i
vjerskim predstavnicima koji vrše čudesna ozdravljenja naoko bespomoćnih ljudi. Priroda,
nadnaravne moći i posredništvo Boga su navodni izvori tih izlječenja, a u ovom poglavlju
ćemo vidjeti neke od najpoznatijih iscjelitelja.
Legendarni Jose Ze Arigo je jedan od ljudi s takvim moćima. Izliječeni ljudi su ga smatrali
čudotvorcem. Rođen 1918. u Brazilu svoja čuda počinje prezentirati prilikom posjete teško
bolesnoj rođakinji. Smrtonosni tumor ju je doveo na rub smrti i prilikom bolesničkog
pomazanja Arigo je osjetio nešto što ga je potaklo na odlazak u kuhinju. Uzevši nož, ženu je
rasporio i golim rukama izvadio tumor. Rođakinja je naravno preživjela, a selo je dobilo
iscjelitelja. Siromaštvo i nedostupne bolnice su ga učinile glavnim kirurgom u selu. On je
smatrao da prilikom operacije biva obuzet duhom preminulog njemačkog liječnika dr.
Adolphusa Fritza. To je možda i najlogičnije rješenje (unatoč svojoj nevjerojatnosti, op.a.) jer
nije posjedovao nikakvo medicinsko znanje i iskustvo, a uz to je bio i minimalno obrazovan.
Alternativna mogućnost je ta da je izmislio doktora kao alibi za eventualnu pogrešku prilikom
uporabe svojih jedinstvenih moći. 1936. je uhićen zbog nezakonitog bavljenja medicinom, no,
predsjednik ga je pomilovao i ispričao mu se i osobno.

168

1964. se nažalost suočava sa nezakonitošću svojih akata. Sudac koji mu je sudio bio je istinski
impresioniran svim Arigovim sposobnostima, no, suočen sa borbom između struke i realnosti
izabire struku te on odlazi u zatvor. Novi sudac koji ga je obilazio u zatvoru bio je svjedok
jedne od brojnih zatvorskih operacija. Na budnoj pacijentici Arigo je operirao mrenu na oku
pomoću škarica za nokte, a dezinfekciju je prethodno obavio brišući škarice o vlastitu košulju.
Tisuće ljudi su izliječene njegovim nevjerojatnim sposobnostima, a još tisuće su ostale
zakinute za isto njegovom tragičnom smrti u prometnoj nesreći 1971. Znanstveno objašnjenje
je tzv. Placebo efekt, odnosno, to da je Arigo uvjerio pacijente da ih je izliječio i da su samim
time oni i bili izliječeni. To je po meni prilično sumnjivo i neuvjerljivo objašnjenje i mislim da
ćemo za rješenje ovog fenomena ipak biti zakinuti.
Njegov današnji "nasljednik" je Rubens Farias Jr. koji također tvrdi kako je opsjednut duhom
doktora Fritza (čije se postojanje nije dokazalo, op.a.) i na sličan način liječi ljude, doduše s
manje poznatog uspjeha. Korporativni milje ga napada da koristi ljudski očaj i loš
zdravstveni sustav u Brazilu za samopromociju.

Slika 168 – Ze Arigo, fotografija Andrije Puharicha – Izvor: http://www.d.umn.edu

Uz proročanstva jedan od talenata možda i najpoznatijeg suvremenog vidovnjaka, Edgara
Caycea, je i čudesno ozdravljivanje. Rodio se 1877. u Hopkinsvilleu u SAD-u. Svoje brojne
talente je pokazivao već u tinejdžerskoj dobi. U 21. godini otkriva da ima bolest koja uzrokuje
gubitak govora. Njegova čudesna ozdravljenja su posljedica hipnotičkih snova u kojima kroz
viziju predviđa lijek za bolest. Tako je svoju bolest izliječio dajući instrukcije zbunjenim
doktorima. Otkrivši svoje sposobnosti u kratkom vremenskom razdoblju postaje najpoznatiji
iscjelitelj unutar granica SAD-a. Samo izlječenje bi započinjalo utvrđivanjem imena
bolesnika da bi potom "uronio" u hipnotički san. Pitanjima koje postavlja žena jednog
njegovog šegrta je nastojao doći do analize bolesti i pronalaska lijeka.

169

Pročitavši odgovore koje je zabilježio njegov tajnik i kombinirajući to sa vizijom, Cayce bi
dolazio do zaključaka. Ušavši u svijet metafizike i filozofije shvatio je da je kroz hipnozu
možda došao do sposobnosti kako čitati mitsku knjigu beskrajne kolektivne mudrosti "Akaški
zapis". Ima li ista poveznicu s Jungovom kolektivnom nesvijesti već smo komentirali. On u to
osobno i nije baš vjerovao, no njegovo tadašnje okruženje ga je navodilo na takvu pomisao.
Bio je veliki zaljubljenik u drevne civilizacije kao što su Egipat i Atlantida, te je ponudio
dotad nepoznata tumačenja o artefaktima koji se tiču istih. Pogodio je i brojne klimatske
promjene koje se trenutno zbivaju i to u najsitnije detalje. Sve u svemu, njegov talent za
brojne nekonvencionalne znanstvene metode sigurno nije došao od nigdje i vrlo vjerojatno je
to da je on zbilja uspio ovladati nekim nepoznatim izvorom svih informacija. Da li je to baš
"Akaški zapis" nećemo saznati, barem ne do pojave nekog novog Caycea, ali ipak ostaje moje
osobno uvjerenje da je Cayce bio vrlo blizu možda i nekim spektakularnijim otkrićima, i
nažalost nije uspio „pročitati“ ništa više od margina neke univerzalne knjige.
Osim ova dva vrlo uspješna iscjelitelja postoji i čitav niz alternativnih grana koje danas nude
oboljelima. Razni oblici energije, čudnovati strojevi i religiozni principi iz dana u dan nas
bombardiraju svim silnim mogućnostima kako na najlakši mogući način potrošiti novac.
Osobe koje su zaista kadra liječiti sve su rjeđe, naročito ovakve koje ne upotrebljavaju
sugestiju i neprovjerljive oblike nepoznate energije već upotrebljavaju zapadnu medicinu na
alternativan način. Duboko sam uvjeren da se rak može izliječiti i umnim putem no trenutno
je ipak najlogičnije liječenje raka ono da rak fizički nestaje putem stvarnih lijekova. Bio taj
lijek soda bikarbona, vitamin b17 ili tupe škare u zatvoru nikoga neće niti zanimati
znanstvena potvrda istoga ukoliko smrtonosni tumor nestane nakon tretmana. Jedini problem
je kao i uvijek zakon, no ponekad nije problem neke stvari i prešutjeti...

Slika 169 – Edgar Cayce, New York Times, 1910. – Autor: Nepoznat

PROKLETSTVA

U svakodnevnom govoru vrlo često rabimo „Proklet bio“ ni ne znajući što takva izreka znači.
Jasno, iz usta prosječnog čovjeka to možda i nije energijom znatno nabijena misao (izuzev
Crnogorca, op.a.), no, sama po sebi može biti vrlo moćno oružje. U ovom dijelu ćemo vidjeti
neka prokletstva čiji su tvorci poznati ili nepoznati i čija su se djelovanja provlačila kroz duže
vremenske periode.
Jedan od najpoznatijih i definitivno kultnih glumaca, "Buntovnik bez razloga", James Dean
bio je najistaknutiji subjekt prokletstva koje je možda i najviše medijski eksponirano u skorijoj
povijesti. Porsche Spyder (poznat i kao "Malo kopile"), kojeg je nabavio 1955., bio je vrlo
nezgodna akvizicija u njegovom (nakon kupnje vrlo kratkom, op.a.) životu. Nakon samo
petnaestak dana umire u frontalnom sudaru, a nije ni slutio da je auto već i prije dolaska na
sajam na kojem ga je kupio bio "proklet". Nekoliko mehaničara se bilo ozlijedilo na autu
prilikom sastavljanja, a dotični događaji su se smatrali nesrećama.

170

Nakon fatalnog sudara karambolirani auto kupuje George Barris, koji je i prije imao iskustva
s istim, pa je odlučio otkriti da li je u pitanju prokletstvo. Poslije preuređenja, auto prodaje
dr. Williamu F. Eschrichu (iako mi osobno i nije jasno zašto mu je prodaja pala na pamet ako
je već sumnjao da je auto proklet, op.a.). Prijenosnu osovinu auta otkupljuje dr. Carl
McHenry, Estrichov prijatelj. Pri prvoj test vožnji oba doktora doživljavaju nesreću. Estrich
prilikom prevrtanja auta ostaje paraliziran, McHenry pogiba zabivši se u drvo. Novi kupac
kupuje gume, gume pucaju, a "sretnik" ipak preživljava. Barris nakon svega ipak odlučuje
prekinuti nesreće i auto prodaje državi Kaliforniji u svrhu promocije sigurnosti na cestama.
Ono što on nije znao je da je auto sam po sebi nesreća. Prilikom držanja u skladištu izbija
misteriozni požar u kojem gori većina automobila, i pogađate, Porsche ostaje neoštećen.
Nakon toga, automobil transportiraju na jedan sajam. Vozač kamiona transportera, George
Barhuis, izlijeće sa ceste, ispada iz kabine, preživljava, no, auto ipak ispada iz kamiona i
ubija ga. Ni ova nesreća nije bila dovoljna. Na jednoj izložbi konstrukcija zajedno s
automobilom pada na dječaka u publici i, naravno, ubija ga. Sljedeća nesreća se dogodila
nakon ispadanja iz kamiona prilikom još jednog transporta kada je auto teže ozlijedio par
ljudi na ulici. Na sreću, auto se raspao na jednoj izložbi i to mu je bio kraj. Bilo je pokušaja
ponovnog sastavljanja, no, Barris to nije dopustio te je dovezao auto do svoje garaže.
Otvorivši kamion, bio je zaprepašten i začuđen jer auta više nije bilo. Gdje je auto danas i tko
ga je uzeo nikad nije rasvijetljeno, ali i dalje stoji da je ovo možda i najsretniji epilog ako ga
netko ipak nije ukrao.

Slika 170 – Poster filma Giant, 1955. – Autor: Warner Bros.

Moje razmišljanje o ovom nizu nesretnih događaja je da čak i neke astronomske mogućnosti
konstantnog ponavljanja nesreće imaju svoje granice, no, moram priznati da definitivno stoji
i to da su neke nesreće možda i pridodane ili preuveličane. Bilo kako bilo, znanstveno
objašnjenje za ovaj slučaj jednostavno ne postoji.
Sljedeće prokletstvo je također poprilično poznato. 1774. se održala bitka doseljenika i
Indijanaca, nakon koje se Cheyenni povlače i potpisuju primirje. Par godina kasnije traje
borba Engleza i ostalih doseljenika u kojoj bi stratešku prednost Englezima donijeli upravo
Indijanci. Poglavica Cheyenna, Keigh Tugh Gua (Cornstalk, eng. ime, op.a.), i poglavica
Delawarea, Red Hawk (eng. ime, op.a.) su se ipak priklonili doseljenicima temeljem starog
dogovora. Kriva procjena doseljenika je dovela do zarobljavanja poglavica pod uvjerenjem
da ih tako neće napasti Indijanci. Nakon par dana su zarobili i Cornstalkovog sina, no,
pritvor je bio samo fiktivan jer su zajedno dogovarali strategije. Pošto Cheyenni i Delaware
nisu znali što se zapravo događa, uhvatili su vojnike u lovu i poubijali ih. To je bila iskra na
fitilj, te je svjetina uletjela u zatvor i pobila zarobljene Indijance. Prije same smrti, Keigh
Tugh Gua baca prokletstvo na zemlju na kojoj su se nalazili. Poglavica je unatoč svemu
pokopan uz sve počasti, ali je godinama i stoljećima kasnije premještan zbog izgradnje
spomenika. Brojni požari, rudarske, zrakoplovne nesreće, nesreće vlakova sa zbilja
katastrofalnim posljedicama, u koje se ubraja sveukupna pogibija preko petsto ljudi uz
kontaminaciju zemlje i lokalnih izvora. Područje pod nazivom Point Pleasant (Ugodno
Mjesto, baš i nije prikladan naziv, op.a.) je tako od smrti poglavice obilježeno nevjerojatnim
slijedom nezgoda, koje su uz pojavu Mothmana (njegov opis se nalazi u jednom drugom dijelu
knjige, op.a.), glavna odlika ovog dijela SAD-a. Je li u pitanju zbilja prokletstvo ili nešto
drugo nikad nećemo saznati, no, ovo je definitivno još jedno od antiturističkih središta.

Treće i posljednje prokletstvo koje ću ovdje navesti je vjerojatno bilo inspiracija za brojne
holivudske uspješnice poput legendarnog Poltergeista Stephena Spielberga. Naime,
doseljenje obitelji Haney i Williams u okrugu Houstona, Texas, bilo je ostvarenje njihovih
snova. Vjerujem da im nije ni u najdubljim mislima bila pomisao da su ti snovi zapravo jedna
velika noćna mora. Sam i Judie Haney nedugo nakon doseljenja počinju izgradnju dvorišnog
bazena čime zapravo sve i započinje. Kucanjem na vrata, stariji čovjek im najavljuje da će
kopanjem bazena kopati po starom afroameričkom groblju, te je i nabrojao neke od
zakopanih. Skepticizam Haneyevih ih navodi na nastavak započetog. Nakon pronalaska dviju
grobova prestaju s "operacijom" i počinju istraživati koga su zapravo otkopali. Od starog
grobara Nortona otkrivaju da su otkopali robove Charliea i Betty Thomas, te da je to zapravo
groblje robova. Nakon neuspjeha s pronalaskom potomaka Thomasovih, zakopavaju groblje u
nadi da se ništa neće dogoditi. Groblje pod nazivom "Crna nada" je ipak mnogo opasnije.
Glasovi, pomicanje stvari, svjetlosni efekti i na koncu, Judiene cipele na Bettynom grobu su
prestravili Haneyeve. Obraćanje susjedima Williamsima, kao i brojnim drugima je dovelo do
otkrića da nisu jedini kojima se sve ovo događa. Kod Williamsovih je čak šestero oboljelo od
raka tijekom godine, i troje je umrlo. Jean, i njezina kćer Tina Williams su odlučile kopati sa
željom da saznaju da li su i kod njihove kuće grobovi. Tijekom kopanja Tina pada, te umire
od srčanog udara. Nakon njihovog odseljenja slični slučajevi nisu prijavljeni što
znanstvenicima daje oduška u tvrdnji da je rješenje možda puno prizemnije, odnosno, da je
područje možda bilo ozračeno, ili da je voda zagađena, što bi objasnilo rak i eventualne
halucinacije subjekata.
Ja vjerujem da su možda i znanstvenici djelomično u pravu, a ako jesu, trebalo bi ispitati tko
stoji iza svega ovoga. Moguće je i da je rak samo fizički način osvete duša oskvrnutog groblja
Crna nada. Prokletstva su pak sama po sebi psihičko samoubojstvo ukoliko osoba zna za
postojanje istog, iako tu ima i nekakva dublja pozadina.

BLOKADA BOLI

Blokada boli je od naših najranijih dana način na koji možete postati popularni u svom
kvartu ili naselju ili pak predmet podrugivanja od strane prijatelja i poznanika. Ovdje ćete
vidjeti da postoje ljudi koji u određenim trenucima (npr. nakon meditacije, op.a.) mogu
blokirati bol i samim time činiti nevjerojatne stvari s vlastitim tijelom.
"Turneju" započinjem s 1901. kada je profesor S. P. Langley sa Smithsonian instituta došao
na Tahiti sa željom da vidi hodanje po vatri. "Vatrodrom" je bio dugačak sedam, a širok tri
metra, ložio ga je Langleyev glavni strojar koji je smatrao da su stopala između Europljana i
domorodaca dosta drugačija. Papa Ita je bio jedan od posljednjih sa sposobnošću hodanja po
bazaltnom kamenu koji gori iznad cjepanica, te je to i bio uzrok profesorovog dolaska. Nakon
četverostrukog prelaska kroz vatru, Langley je odlučio proučiti kamen. Uzeo je veliko drveno
vedro i napunio ga vodom. Zatim je stavio jedan kipući kamen u vodu. Voda je toliko kipjela
da se čak prelijevala iz vedra. Na brodu je profesor zatim izmjerio količinu isparene vode, te
je ponio kamen sa sobom u Washington. Otkriće je bilo da je kamen bio zagrijan na 650ºC.

171

Upravo ovakvi slučajevi su 1935. ohrabrili Harryja Pricea na najveće istraživanje što se
hodanja po vatri tiče. U Charshalton, Engleska, doveo je mladog Indijca Kudu Buxa da bi
znanstveno proučio njegove sposobnosti. Sedam tona hrastovih cjepanica, tona granja,
istovar drvenog ugljena, deset galona parafina i pedeset primjeraka novina je upotrijebio za
loženje. Mladi Indijac je pažljivo pregledan od strane doktora i fizičara. Sam prelazak vatre
se odvijao u četiri koraka, odnosno, 4,5 sekundi i povratak od 4,3 sekunde. Flaster prethodno
zalijepljen na nogu Indijca nije bio oštećen, kao ni sam Kuda. Iza njega su krenula dvojica
svjedoka, očito ohrabrena nakon uspješnog Kudinog prelaska. Krvave noge pune mjehura su
epilog njihovog prelaska. Harry Price je nakon svega zaključio da fizički izgled stopala kao ni
neka pomagala zapravo nemaju veze s prelaskom (naprotiv, još i odmažu, jer je jedan svjedok
stopala polio vodom pa se vreli ugljen lijepio za stopala, op.a.). Prilikom temeljite znanstvene
analize se možda ipak došlo do zaključka. Zadržavanje pojedinog stopala na tlu je bilo kraće
od pola sekunde i u tom vremenu temperatura koja uspije zahvatiti stopalo iznosi samo 15-20
Celzija.
Rješenje ili ne, ovo je definitivno bacilo novo svjetlo na ovaj fenomen, i daje i meni pravo za
mišljenje da baš u tom grmu leži zec... Danas postoje i tečajevi hodanja po vatri, koji imaju
brojne polaznike.

Slika 171 – Hodanje po vatri, Šri Lanka, 2006. – Autor: Aidan Jones

Drugi način obilaska praga boli je samoprobijanje. Sveti hram hindusa, muslimana i budista,
Kataragama na Šri Lanki je najpoznatije mjesto po ovoj vrsti samoozljeđivanja. Probijanje
obraza i jezika sa cijevi bez krvi, bičevanje, probijanje kože noževima, probijanje leđa
kukama koje pomoću njih visi itd. samo su neki od brojnih načina kako ekstremnim tjelesnim
patnjama ljudski duh prilazi Bogu.
Također je i općepoznato fakirsko "odmaranje" na čavlima. Za razliku od prethodnog slučaja
– hodanja po vatri, ovakvi događaji su manje znanstveno ispitivani. Sveučilište u Tübingenu
je došlo do zaključka pregledavajući jednog indijskog fakira pomoću brojnih znanstvenih
uređaja da on kao i brojni drugi "mazohisti" nekako uspijevaju proizvesti velike količine theta
energije pomoću koje smanjuju osjećaj boli u tijelima. Dotični fakir je sam sebi zabio noževe
u želudac, vrat i jezik. Nije bilo ni traga krvi, kao ni boli kod fakira. Jednosatno stajanje bez
treptaja i osjećaja za prostor je bilo jednostavno fascinantno. Theta energija se, naime,
povećava prilikom dubokog sna i znanstveno otkriće je da fakir uspijeva svjesno uspavati dio
mozga po potrebi, ovaj puta dio za bol. Promjena fizikalnih sila unutar tijela objašnjava bol,
no, kako uspijeva da ne postoje tragovi krvi, kao ni rane od noževa već samo tragovi? To će
po svemu sudeći ostati misterija još neko vrijeme...
Treći i posljednji način samoozljeđivanja koji ću navesti je dekorativni. Od drevnog Egipta u
kojem su se lubanje oblikovale pomoću posebnog kalupa do Kine gdje su se ženske noge
zavijale u gaze da bi bile deformirane i da bi stale u što manje "papučice" što je bio znak
ljepote, samoozljeđivanje kao dekoracija ostaje in. Tu je i jedan oblik ovakve dekoracije koji
je navodno i dan danas prakticiran, a to je trepanacija. Trepanacija je način uljepšavanja ili
označavanja rezanjem ili bušenjem rupe u lubanji.

172

Datira još iz vremena plemena prije Inka kao i iz drugih dijelova svijeta, što zapanjuje jer bi
ti primitivni narodi posjedovali vrlo visoke medicinske sposobnosti i to po znanstvenicima,
opet navodno, koristeći samo komadiće stijena i kamenje. Prema drugim teorijama,
trepanacija je vršena zbog liječenja od raznih bolesti, a neki misle da je to medicinski zahvat
kojim se sprječava pritisak mozga. Trenutno službeno mišljenje je ono gdje postoje i dokazi, a
radi se o već navedenoj dekorativnoj kozmetici koja je ponekad bila i prisilna (zarobljenici,
op.a.). Naravno, postoje i vjerski motivi za koje baš i nemamo pismenih dokaza. Po nekim
novim shvaćanjima, trepanacija ima i duhovnu korist iako su svi ozbiljniji znanstvenici odbili
tu tezu.
Kad se sve zbroji i oduzme, samoranjavanje je po meni poprilično nevjerojatan način dolaska
do svevišnjeg i sumnjam da u njemu ima ičega povezanog sa božanskim. Dakle, kao što sam
već negdje rekao, tko voli nek izvoli...

Slika 172 – Prikaz trepanacije, Handywarke of surgeri, 2006. – Autor: Peter Treveris

INDIGO DJECA

Značenje koji stoji iza pojma Indigo djeteta je "dijete višeg stupnja evolucije", a danas je
naročito popularno u New Age zajednici. Ova djeca su tako daleko naprednija u svim
segmentima života, puno brže se snalaze u kontaktu s ljudima i njihova uloga je ubrzavanje
transformacije u sve bližoj promjeni čovječanstva, odnosno prelasku na viši nivo postojanja
iliti četvrti denzitet. Aura ove djece je indigo boje. Pojam je skovala Nancy Ann Tappe 1982.
u knjizi "Understanding Your Life Through Color" (Razumijeti vlastiti život kroz boju). Nancy
je inače poznati vidovnjak i medij, te se bavi proučavanjem aura koje vidi bez mehaničkih
pomagala. Krajem 70-tih godina prošlog stoljeća počela je viđati sve više djece s indigo
aurom pa je počela vjerovati u transformaciju čovječanstva. Bračni par Tober je krajem 90-
tih izdao knjigu o Indigo djeci i to se smatra prvim veliki komercijalnim probojem teorije.
Pošto su sadržaj knjige dobili kanaliziranjem putem vanzemaljca Kryona ne treba previše
navoditi što službena znanost misli o ovom konceptu.
Kako prepoznati Indigo dijete? Takva su djeca osjetljivija, senzibilnija, iznimno snažnog
karaktera i želje za promjenom svijeta u kojem živimo. Pošto su sama po sebi empatična i
zanimaju ih misterije, paranormalno i okultno, a iznimno odbijaju autoritete i podjarmljenost
mogu komotno sebe okarakterizirati kao takvog :D Jedino još nisam provjerio svijetlim li
neonskim bojama. Šalu na stranu, depresivan nisam niti imam noćne more što je završna
karakteristika.

173

Znanstveni element za proučavanje ovakvog tipa djece bi trebao biti ADHD iliti
hiperaktivnost uz autizam, što svakako i jest u ogromnom porastu, no ja osobno mislim kako
je to plod hrane i flourirane vode prije nego nekakve velike buduće transformacije. Doktori su
mi čak interesantni jer ne napadaju ovaj fenomen onako bučno kako napadaju i ostale iako
postoji ista, a možda čak i manja količina dokaza o njemu. To je savršen teren za daljnje
ispitivanje jer su Indigo djeca dobila znanstveni kredit kakav rijetko koji fenomen ima i ovo je
pravo vrijeme da se obave široka ispitivanja koja bi svojim pozitivnim rezultatom pomogla
djeci koja svoj ADHD i autizam moraju liječiti velikim brojem neprovijerenih i štetnih
lijekova farmaceutske mašinerije.
Fenomen je za kraj najbolje opisao Nick Colangelo s Iowa sveučilišta koji je sve povezao s
ogromnim brojem knjiga, prezentacija, radionica i videa što njihovim autorima omogućava
veliku i nesmetanu zaradu. Kada samo pogledamo tko se sve bavi fenomenom jasno je da u
ovoj tvrdnji ima podosta istine.

Slika 173 – Jedna od mase knjiga o temi, Indigo djeca, deset godina poslije – Naslovnica: Planetopija

ASTRALNA PROJEKCIJA

Astralna projekcija je OBE (out of body experience, izvantjelesno iskustvo) u kojemu naša
svijest (duša) napusti fizičko tijelo i odlazi na velike udaljenosti. Najčešće je to put na
astralne i više sfere, dok je put kroz prostor-vrijeme poznat kao Gledanje na daljinu (remote
viewing). Postoje brojne tehnike kako usavršiti ovaj princip, a neke od njih učimo na
Monreovom institutu. Isti je osnovao Robert Monroe, jedan od pionira gledanja na daljinu
kao i astralnih projekcija. Ovaj koncept je doduše star koliko i najstarije kulture na planeti.
Drevne škole misterija su kao tajnu čuvale ljudsku mogućnost da astralnim tijelom posjeti
gotovo sve dijelove svemira. Sve su čuvali putem tajne simbolike u svojim hramovima i
prostorima. Postojanje viših nivoa, denziteta stvaralaštva potvrdili su i brojni vjerski spisi
poput kabalističkih i judaističkih literatura. Drvo života bi tako trebalo biti preslika upravo
tih nivoa. Kinezi, Indijci, Aboridžini i Inuiti su samo potvrda koliko je rasprostranjena
takva teorija.

174

Praksa takvih putovanja započela je, kao što sam rekao, u dvadesetom stoljeću kada znanost i
vojni sektor pokušavaju otkriti o čemu se tu zapravo radi. Emanuel Swedenborg je već u 18.
stoljeću započeo s praksom putem meditacije, a sve nastavlja Honore de Balzac. U početku je
sve usko vezano uz vizualizaciju i lucidne snove u kojima subjekt svjesno upravlja sanjanjem.
Waldo Vieira, Robert Bruce, William Buhlman samo su neki od istraživača i praktičara OBE
fenomena. Putovanja u više nivoe duhovnosti prakticirao je i Crowley dok su na tom putu bili
i brojni drugi mediji, spiritisti i okultisti. Cilj ovog putovanja je gotovo uvijek spoznajni iako
je vojni sektor sve koristio i kao odličnu priliku za lociranje protivničkih položaja. Osim
vizualizacije i lucidnog sna, hipnoza je također vrlo uspješan način nešto prisilnijeg puta.
Znanost je pokušala šutnjom jedan duži vremenski period izbjeći odgovor na ovo kompleksno
pitanje, a danas sve povezuju sa snom, maštom i sanjarenjem. Iako je drugačija slika
moždanih valova nego kod običnog sna ispitanika to nije dovoljan razlog da znanstvenici i
dalje ne sumnjaju u san. Skeptik Randi je u laboratorijskom postupku navode Inga Swanna
nakon puta na Jupiter okarakterizirao vrlo lošima, uz svega 37% točnosti ukoliko gledamo
snimke NASA-e. Kako je bila 1978. kasnije se, boljom kvalitetom fotografija, postotak
navodno popravio, a ja mislim kako je ovo fenomen kojeg svatko osobno može iskušati...

Slika 174 – Odvajanje duha od tijela, Tajna zlatnog cvijeta, 1930. – Autor: Richard Wilhelm

NESVJESNA UPORABA SNAGE UMA
SKRIVENE PORUKE

Ovdje je riječ o skrivenim porukama koje kao zadatak imaju utjecaj na čovjekovu podsvijest
zbog određenih namjera onoga tko ih plasira. Poznajemo subliminalne (na pragu svijesti),
reverzibilne (backmasking) i simboličke poruke. Kako pišem knjigu o ovom fenomenu stavit
ću samo par slika da biste dobili uvid o čemu se radi, a knjigu možete očekivati pri kraju
godine.

Komercijalni aspekt subliminala

Disneyevi crtani filmovi i seksualne aluzije

Facebook

SAMOZAPALJENJE

Gotovo bi svatko tko vidi ovaj naslov postavio pitanje kako je moguće da čovjek sam od sebe
izgori. Doktorima neobjašnjiv, ljudima nevjerojatan, svaki ovakav slučaj plijeni izrazitu
pozornost. Dr. David Gee, sveučilišni profesor iz Leedsa smatra da je potrebna temperatura
od 250°C da bi čovjek izgorio iznutra. Tako je žena izgorjela da niti jedan zapaljivi predmet
oko nje nije ni zahvaćen što je još jedan oblik misterije. Tu su i slučajevi iz Aberdeena i
Massachusettsa gdje je recimo jedna ženska osoba izgorjela tako da su dijelovi odjeće ostali
potpuno čitavi. Poznat je i slučaj iz južnog Londona gdje se pred očima Jacka Staceya jedan
klošar zapalio bez traga vatre. Iz trbuha mu je izlazio plavičasti plamen od kojeg je već bio
mrtav. Prvo poznato povijesno svjedočanstvo samozapaljenja je opisano 1673. u knjizi "De
incendiis corporis humani spontaneis" Jonasa Duponta. Ono što ga je inspiriralo za knjigu je
slučaj Nicole Millet čiji je muž osuđen za ubojstvo. Ni sami tužitelji nisu vjerovali da je on
ubojica već da je u pitanju slučaj samozapaljenja, ali to nije regulirano u zakonu kao
nesretan slučaj pa nisu mogli ništa poduzeti u toj vezi.

175

1985. se dogodio poznati slučaj iz jednog koledža iz Engleske. Naime, sedamnaestogodišnja
studentica Jacqueline Fitzsimon se zapalila pred šokiranim prijateljicama i tri profesora. Pod
zakletvom na sudu su rekli istinu. Iznad Jacquelininog ramena se počeo pojavljivati čudan
sjaj. Nakon sekunde, dvije, kao da joj je pao na rame. Također su izjavile da je izgledala
poput kaskadera iz filmova i da ju je plamen cijelu obavio. Jacqueline je radila u kuhinji i
možda ju je zahvatio plamen. To je sve prilično moguće da se ona nije držala pod ruke s
prijateljicama koje nisu ništa primijetile. Tada je uslijedilo i svjedočenje Roberta Carsona,
učitelja kuhanja, koji tvrdi da su svi štednjaci bili ugašeni. Iz laboratorija je stigao nalaz da
je gotovo nemoguće da kuta tako izgori pod bilo kojim vremenskim uvjetima. Presuda je bila
nesretni slučaj iako službeno objašnjenje zapravo ne postoji. Odlično je ispitan i slučaj iz St.
Petersburga na Floridi iz 1951. Dr. Wilton Krogman sa Sveučilišta Pennsylvania izvijestio
je da je nevjerojatna lokaliziranost požara pri sagorijevanju jedne žene, kao i to da nema
nikakvog mirisa iako je izgorjelo 70 kila mesa. Kasnije su dvojica istraživača, Nickell i
Fischer, "otkrili" da se radi o neugašenoj cigareti (ne znam kakve to ona konzumira, možda s
bojnom glavom, op.a.). U izvještaju su ipak izostavili otkud tolika temperatura, neoštećen
okolni zapaljivi materijal, neizgorena noga, nedostatak mirisa (ako se to mirisom može
nazvati, op.a.)... Znanstvenici su ponudili neka rješenja ovog fenomena kao što je
alkoholizam, naslage zapaljive tjelesne masti, nakupine statičkog elektriciteta, implozija
izazvana probavnim plinovima, kratki spoj električnih polja unutar organizma, te su tu i neka
vjerska, kao božja kazna ili opsjednutost vragom. Jedno je sigurno, nijedno ovo rješenje nije
znanstveno dokazano i baš zato je ovo još jedan neobjašnjiv misterij u ovoj knjizi.

Slika 175 – Najpoznatija fotografija samozapaljenja – Autor: Nepoznat

ZNAKOVITOST SNOVA

Snovi već tisućama godina imaju poseban značaj u ljudskoj kulturi. Američki Indijanci su
smatrali da su snovi vizije budućnosti. Tako su mnoge današnje inovacije imale premijeru u
snovima. Jedna od najpoznatijih imala je revolucionarni učinak na razvoj kemije. Godine
1863. mladi i daroviti njemački znanstvenik August Kekule pisao je drugi dio rasprave o
kemiji. U javi se nikako nije mogao dosjetiti kako formirati lanac od šest atoma ugljika sa šest
atoma vodika od kojih svaki ima samo jednu valentnu vezu, a zna se da je to sastav benzola,
najjednostavnijeg od aromatskih spojeva. To rješenje Kekuleu je došlo kada je bio u polusnu.
Ugledao je molekulu benzola kao zmiju koja se omotala u krug i progutala vlastiti rep. Kekule
se probudio i shvatio da se problem strukture benzola može riješiti ako šest atoma ugljika
bude povezano u prsten, s dodatnim atomima vodika. Jedno ogromno područje, kemija
prstenastih sastojaka se otvorilo pred njim i postalo osnovom uspješne njemačke industrije
boja. San njemačkog fiziologa Ota Levija 1921. je otvorio medicinu elektro-šokova. Levijevi
eksperimenti bacili su novo svjetlo na način da se električni signali prenose nervima i
izazivaju reakcije u mišićima, što će reći na koji način mozak kontrolira tijelo. Iz svog
eksperimenta Levi je zaključio da kod žaba nervi ne stimuliraju srce direktno već oslobađaju
specifične kemijske supstance na krajevima nervi koje modificiraju rad srca. Za svoje djelo o
kemijskoj transmisiji nervnih impulsa, Levi je podijelio Nobelovu nagradu sa sir Henry
Dayleom 1936. godine.
Johan Wolfgang von Goethe, veliki njemački pjesnik, znanstvenik i filozof, je tako tvrdio da je
u snu riješio mnoge probleme i pisao pjesme. Švicarski paleontolog iz 19. stoljeća Luj Agassi
dugo je vremena pokušavao rekonstruirati strukturu fosila neke ribe iz vrlo slabo vidljivih
izmiješanih tragova u kamenu. Na kraju je zaključio da je to nemoguće. No, nakon tri sna u
nizu u kojima je imao viziju cijelog fosila kojeg je uspio i nacrtati, vratio se fosilu i počeo
obrađivati kamen, koristeći svoju skicu iz sna. Na svoje iznenađenje otkrivao je nedostajuće
dijelove fosila, za koje se ispostavilo da su upravo onakvi, kakvi su opisani u snu od
prethodne noći.
Izvještaj Društva za parapsihološka istraživanja iz 1900. opisuje kako je prof. Hilpreht
dešifrirao riječi ugravirane na dva komada ahata iz drevnog Babilona. Sanjao je da ga je
neki mršavi svećenik iz Nipura (sveti grad blizu Babilona, op.a.) poveo u riznicu. Ušli su u
sobu bez prozora u kojoj je bila velika drvena škrinja. Komadići ahata i lapis-lazulija su bili
razbacani po podu. Taj svećenik je ispričao profesoru:"Kralj Kruigauzu (oko 1300. god. pr.
Kr.) je nekom prilikom hramu u Belu poslao jedan ispisani zavjetni valjak od ahata. No, tada
smo mi iznenada dobili naređenje da za kip boga Niniba napravimo par naušnica od ahata.
Mi smo bili jako indisponirani jer pri ruci nismo imali ahata. Da bismo izvršili naređenje,
ništa nam drugo nije preostalo nego da dragocjeni zavjetni valjak isječemo u tri prstena od
kojih je svaki sadržavao dio natpisa. Prva dva su poslužila kao naušnice za kip. To su ova dva
fragmenta koja su vam zadala toliko muke... " Profesorova žena je posvjedočila kako je
spomenute noći vidjela svog muža kako iskače iz kreveta, juri u radnu sobu da pregleda dva
komada ahata i uzvikuje: "Tako je, tako je!"
Giusseppe Tartini, vodeći talijanski violinist 18. stoljeća, navodno je u snu napravio Ugovor
sa vragom. Njegov noćni duhovni posjetilac odsvirao je jedan komad na violini sjajnije nego
što je Tartini ikada čuo. Kada je ujutro pokušao da se prisjeti tog komada, komponirao je
sonatu koju je nazvao "Ðavolji triler".
Kako su stari Indijanci govorili, snovi su vizije budućnosti. Da li je to tako ne znamo, no,
zasigurno ima nešto u tom. Sigurno je jedno, trenutno još znamo samo najsitnije komade
slagalice zvane san.

UTJECAJ NA VODU

Otac suvremene hipnoze, Franz Mesmer, zamišljao je magnetizam u obliku fluida. Kemičar
Reichenbach donosi potvrdu ovoj teoriji tvrdeći da iz svake organske tvari isijava Od. Bračni
par Kirlijan je pomoću aparata potvrdio ove tvrdnje, ali ni dan danas još nije sigurno što su
ta svjetlucanja. Kada bi neka krajnje senzitivna osoba pružila ruku nad čašom vode, njezin
Od bi prešao na tu vodu. Tako bi isto ta osoba mogla "Odizirati" tu vodu i pružiti joj ljekovita
svojstva.

176

Zagrijavanjem ili bilo kojim drugim djelovanjem na tu vodu, to djelovanje bi prešlo i na
onoga koji je tu vodu "Odizirao". Dr. Rudolf Tischner je dvadesetih godina prošlog stoljeća
provodio pokuse na ovom polju, i to hipnozom. Hipnotizirana žena je svoje osjete, opip i živce
prenijela u vodu stavivši ruku nad njom. Čaša s oznakom pod njom je odnesena među druge
čaše, pomoćnik je, ne znavši o čemu je riječ, čaše s rukavicama premještao. Šezdeset puta
ponovljeni pokus je dokazao da štipanjem vode uvijek u istoj čaši dovodi do uvijek istog
rezultata, osjeta nalik štipanju kod hipnotizirane žene. Dr. Tischner je odbijao pomisao o
telepatiji i sve je činio kako bi je isključio iz igre. On je pretpostavljao da se radi o nekoj
energiji ili materiji koje susrećemo kod telekineze i materijalizacije. Ovim pokusima se nastoji
i postići popularizacija parapsihologije, odnosno, postojanje fluida, strujanja po kojem se
prenose misli, osjetljivost i poruke. Kod pokusa sa okusom vode dolazimo do naoko
jednostavnijeg zaključka, promjene kristalne strukture vode.
Pokusi s pisanjem simbola ili riječi na čašu punu vode Masarua Emota su dokazali da se
kristalna struktura nepovratno mijenja te stvara prepoznatljive strukture, ovisno o pozitivnom
ili negativnom značenju poruke. To je osnovni dokaz da jedna jedina misao utječe i na naša
tijela jer je čovjek u potpunosti ovisan o vodi, te po tom tumačenju promjena vode na
negativno može utjecati i kod zdravstvenog stanja osobe. Po nekonvencionalnim granama
medicine upravo to stvara tumore u organizmu.
Sve u svemu, ovo nam govori da i kod najjednostvanijih i najnormalnijih stvari koje nas
okružuju postoje misteriji. Tko bi rekao da i voda krije ovakve tajne? Još se pouzdano ne zna
kako se točno na vodu prenose osjetila, no, vjerujte, kada znanost to objavi, svi ćemo biti
svjedoci. Dok toga nema špekuliranje je u potpunosti dopušteno. Telepatija, obična promjena
kristalne strukture ili nešto treće? Na nama je odgovor…

Slika 176 – Par slika vodenih kristala nakon upotrebe određenih riječi – Izvor: http://mugurbadarau.blogspot.com

POMOĆ PRI EKSPANZIJI UMA
PSIHODELICI

Druga stanja svijesti možemo potaknuti na više načina, a jedan od njih su halucinogene biljke
iliti psihodelici. Zanimljiv je podatak da su pojedine biljke zabranjene zakonom iako imaju
terapeutska svojstva uz halucinogeni efekt te pozitivno utječu na zdravlje, dok su druge
poticane od strane države iako dokazano uništavaju organizam i stvaraju ovisnost te ih uz
blagoslov vladajućih institucija možete kupiti na svakom kiosku uz laboratorijske izmjene.
Riječ je naravno o cigaretama, no ništa bolje nije niti sa alkoholom koji je vodeći svjetski
uzročnik smrtnosti od opojnih supstanci, a također mijenja i stanje svijesti (najčešće ga
degradira) i unatoč tim rezultatima nije zabranjen. Dakle, sve je jasno. Postoje dvostruki
kriteriji koji su dodatno osnaženi medijskim putevima, pa smo tako nedavno bili svjedoci
sramotne reportaže na jednoj od naših televizija u kojoj je veličan metadon naspram ibogaina
iako znanstvena istraživanja upućuju upravo suprotno. Korist i zarada su iznad svega i kako
halucinogene biljke rastu u svakoj šikari i ne donose profit, tako su i zabranjivane putem
raznih zakona. Moj cilj je isključivo poticanje na razmišljanje, ne i drogiranje navedenim
biljkama jer se svi zajedno trebamo zapitati – zašto koristimo štetni genetski modificirani
duhan i alkohol sumnjive kvalitete što je legalno, a ne smijemo koristiti prirodne preparate
koji nakon duge duhovne pripreme čovjeku približavaju davno izgubljene vrijednosti što
država označava ilegalnim? Jasno je da su heroin, kokain, amfetamini i slične kemijske
rukotvorine zabranjeni, no zašto je LSD (katastrofalan učinak na organizam) bio legalan u
mnogim državama sve do sredine sedamdesetih dok je Kanabis (oduvijek koristan medicinski
preparat) zabranjen još početkom 20. stoljeća? Bojim se da odgovor na ova pitanja nikada
nećemo dobiti. Bitna je i opaska da na put na više platoe svijesti odlazi isključivo sama svijest
dok tijelo najčešće pretrpi svojevrsno nadraženje u obliku mučnine i nelagode, pa je tako
povratak u našu stvarnost često vrlo neprikladno iskustvo. Halucinogenih biljaka i elemenata
ima na stotine, a ovdje su navedene isključivo one iz susjedstva i one koje se mogu naručiti
bez straha progona policije.

Bunika (Hyoscyamus niger)

Biljka koju možete naći na svakoj zapuštenijoj površini i koja naraste do metra visine uz
specifičan miris i plod sa sjemenkama. S medicinske strane se koristi kao lijek protiv astme i
reume, a kod nas je najpoznatija po tragičnom događaju gdje je čovjek izgorio u plamenu
prilikom jedne novogodišnje proslave. Halucinacije su uzrokovane tropanskim alkaloidima
što je buniku još od Srednjeg vijeka plasiralo kao "vještičje maslo". Upotrebljava se pri
proricanju budućnosti, kao i kontaktu sa silama s viših platoa i iznimno je opasna ukoliko ju
se konzumira bez znanja i u nečasne svrhe.

Datura (Datura inoxia)

Iznimno jak halucinogeni efekt i sredstvo samospoznaje kod američkih indijanaca ovu biljku
plasiraju u sam vrh jakih opojnih sredstava. Raste u pijesku, najčešće u zabačenijim
dijelovima gradova ili naselja te je prepoznatljiva po bodljikavom plodu punom sjemenki i
specifičnom mirisu uz ljepljiv list. Legende kažu da zombiji nastaju upravo nakon korištenja
ove biljke koja je izniman životni vodič, no isključivo pod opaskom osobe koja zna odrediti
dozu i voditi ritual pročišćenja, inače može biti i fatalna. S pravom se naziva Đavolja biljka.

Mandragora (Mandragora officinarum)

Korijen biljke neobično podsjeća na čovjeka te se uzima smrvljen uz sok. Vanjski dio se
koristi kao mast protiv reume dok su bobice otrovne. Halucinogeni efekt je sličan onom
pranja mozga jer je čovjek podložan sugestiji, a prizemnije djelovanje je kao afrodizijak.
Pošto je ovo i najpoznatija biljka ove vrste sama po sebi je kroz stoljeća bila predmet brojnih
kontroverzi i praznovjerja. Koristila se najviše u starom Egiptu za danas nerazjašnjene
rituale. Kod nas raste oko Dubrovnika.

Kalamus (Acorus calamus)

Močvarna biljka najčešće se koristi kao sastojak parfema zbog svog lijepog mirisa. Inače je
njezin korijen vrlo jaka supstanca za halucinacije. Uz konzumaciju su strogo zabranjeni
alkohol i lijekovi te je moć vizija podjednaka onoj uzimanjem LSD-a, a jedina je razlika
prirodno podrijetlo kalamusa.

Vučja malina (Atropa belladonna)

Plod ove biljke je bobičastog oblika, te se tekućina ili dim sušenih listova koristi kao medij za
jačanje astralne projekcije. Tzv. vještičja metla je kodni naziv za napitak ili mast ove biljke
koji čovjeka "lansira" izvan vlastitoga tijela pa su vještice "letjele na metlama" (zašto metla i
zašto između nogu neću objašnjavati zbog iznimne neprimjerenosti). Vrlo je opasna jer se
nikada ne zna prava doza (ovisna o količini halucinogene tvari u pojedinoj biljki).

Salvija (Salvia Divinorum)

177

Biljka čije se lišće konzumira putem čaja, pušenja ili žvakanja raste u Meksiku i sadrži
najjaču poznatu prirodnu psihoaktivnu supstancu zvanu Salvinorin A. Vizije su u najmanju
ruku nevjerojatne te uključuju stapanje svijesti s drugim objektima, boravak na više mjesta
odjednom, odlazak na više i niže platoe svijesti i trajno poboljšavanje raspoloženja. Hrvatska
je jedna od rijetkih država gdje je Salvija zakonom zabranjena. Ova biljka je definitivno
vrhunac psihodelije i pošto je zakonom zabranjena nikako se ne preporučuje za konzumaciju.

Ovo su dakle bile najraširenije i najsnažnije psihoaktivne biljke, koje su zakonski ispod
ostalih štetnih čimbenika, što zbog razloga, što zbog nedostatka zarade i želje za uništenjem
duhovnosti. Prevencija je u svakom slučaju najbitnija, uzimanje nikako preporučljivo, no ako
se ipak odlučite na tako što svakako pogledajte ovaj tekst i dobro razmislite…

Slika 177 – Salvia Divinorum – Izvor: wikipedia

DMT

N,N-dimethyltryptamine (en en dimetil-triptamin) iliti DMT je triptamin koji se prirodno
javlja u ljudskom tijelu kao neurotransmiter, stvara se u vrlo malim količinama tijekom
normalnog metabolizma preko enzima triptamin-N-metiltransferaza. Danas je najpoznatiji
kao "duhovna molekula" što ću detaljnije pojasniti u nastavku, a također ćete u prilogu moći
pogledati i odličan dokumentarni film (ovaj puta s hrv. titlom), nastao po istoimenoj knjizi
koju možete naručiti putem Telediska, "DMT – Duhovna molekula". Narav DMT-a je lakše
shvatiti time da ima indolnu strukturu i sličan je neurotransmiteru serotoninu koji je također
po prirodi triptamin, te je poznat kao tzv. "hormon sreće". Ovom usporedbom shvaćamo da je
DMT sasvim normalna i prirodna supstanca koju proizvodi i luči ljudski organizam u
određenim dijelovima životnog procesa.
Čisti DMT na sobnoj temperaturi izgleda kao bezbojni vosak ili kristal a sintetiziran je 1931.
godine (tek je kasnijih godina pronađen unutar ljudskog organizma). Osim svog djelovanja
poznat je i po tome što se nalazi u brojnim biljkama koje se najčešće koriste unutar nekoliko
južnoameričkih šamanističkih kultura. Glavni je aktivni sastojak praha yopo i napitka
ayahuasce. Kako su šezdesete godine prošlog stoljeća bile najveći izvor svih studija o
psihodelicima tako smo tijekom njih i dobili jedine prave lijekove za psihičke bolesti. 1970.
godine je van svake logike Kongres SAD-a zabranio psihodelične droge što su kasnije
slijedile i ostale države svijeta, razlog je bio vrlo negativan učinak istih na čovjeka što nikada
nije dokazano na pravi empirijski način, te se iz ove perspektive može reći da je njihovom
uporabom zasigurno bilo više koristi nego štete. Velika medijska hajka i neizbježni efekt tog
"lova na vještice" zvan Vox Populi su bili uzrok tih zabrana, a svi vrlo dobro znamo tko
manipulira medijima, naročito gledajući državu s pedeset saveznih država.
Nakon niza godina legislativno-medijske blokade psihodelici dolaze na svoje devedesetih
godina prošlog stoljeća kada dr. Rick Strassman dolazi do ideje stvaranja velike studije o
molekuli DMT-a, po njegovom mišljenju, duhovne molekule koja je pravi dokaz postojanja
duše i duhovnosti. Dvije godine su bile potrebne za pribavljanje raznih dozvola no kraj je bio
i više nego uspješan, dozvola je stigla, istraživanje je moglo započeti, a brojnim subjektnim
iskustvima i isto tako uspješno završiti (detaljnija iskustva subjekata pogledajte u
dokumentarnom filmu ili pročitajte u knjizi). Zaključci istraživanja su bili revolucionarni.
Naime, do tada se vjerovalo da se mozak "hrani" isključivo glukozom dok sve psihodelike,
alkohole i ostale štetne kemikalije odbija prirodnom obranom te mu oni štete na brojne
načine.
To je pravilo bilo valjano sve do pokusa s DMT-om. Otkriveno je da je DMT ne samo
prirodni proizvod mozga nego prilikom njegove konzumacije pušenjem, injekcijom ili oralno
mozak na sve načine pokušava „prisvojiti“ što veće količine ove molekule, te, nakon što dođe
do svojevrsnog preopterećenja ili zasićenja istom, nastaju astralne projekcije, odnosno,
napuštanje duše subjekta i izlazak iz 3D vozila zvanog ljudski organizam. Halucinacije su
stvarne, opsežne, pune boja, ornamenata, nevjerojatnih oblika, a kasnije implikacije su
doživljavanje promjene psihe, spoznaja povezanosti čovjeka i prirode, te jednote kojoj svi
pripadamo, tj. egzistiranje samog stvoritelja – Boga. Ta otvorenost mozga ka konzumaciji
DMT-a uzrokuje gotovo trenutačno djelovanje (pušenjem nakon samo 9 sekundi) što duhovnu
molekulu još jedanput razlikuje od svih ostalih psihodelika. Još jedan bitan zaključak je bio
način djelovanja i razlika vizija.

Naime, podvrgavanje psihodelika i posljedice toga u potpunosti ovise o sljedećim
čimbenicima:

- Dispozicija subjekta – Osobni ustroj individue (trenutni i karakterni)
- Okruženje prilikom konzumacije – Prirodno ili tehnološko, društveno
- Droga – Fenetilamin (meskalin) ili Triptamin (DMT, LSD)
- Uvjerenje za konzumaciju – Eksperimentiranje, spoznaja, drogiranje

Meni osobno vrlo bitan zaključak je taj da je DMT svakako bolje uzeti kroz prirodni način,
putem napitka Ayahuasce, koji ne samo da produžuje učinak na čak do pet sati (za razliku od
laboratorijskih 30-40 min.) nego i olakšava shvaćanje vizija. DMT iskustvo (prirodni ili
laboratorijski unos) uključuje izrazite vremenske pomake (usporavanje vremena, petnaest
minuta se ponekad čini kao godine), putovanja kroz vrijeme, putovanja u paranormalne
svjetove i susrete sa spiritualnim bićima ili drugim trans-dimenzionalnim bićima (najčešće
reptiloidnom inteligencijom, što proučava David Icke putem svojih teorija). Ono što je ipak
ključno nakon svega je to da DMT ima revolucionaran učinak na spoznaju ljudskog duha,
razumijevanja mozga i prave prirode svemira. Ostale halucinogene droge su samo blijeda
kopija onoga što pruža DMT i samim time imaju faktor remećenja ljudskog mozga. Rezultat
uspješnog istraživanja je dokaziv i IQ testovima, subjekti su nakon konzumacije u velikoj
mjeri poboljšali spoznaju i divergencijalno (široko) razmišljanje.

178

Ono što Vas vjerojatno najviše zanima je mogućnost osobne konzumacije ove molekule.
Nažalost, iako sam u početku napisao da se DMT može konzumirati u RH prijatelj koji se
puno bolje razumije u to rekao mi je da je DMT zabranjen od 2009. zaslugom našeg voljenog
ministra Milinovića. Da ne bi ispalo da potičem čitatelje na autodestrukciju, ja sam apsolutno
za potpunu dekriminalizaciju svih opojnih sredstava u prirodnom obliku (dakle, ne kokainu,
da lišću koke, ne opijumu, da maku, ne DMT-u, da Ayahuasci...) ili apsolutnu kriminalizaciju
svih opojnih sredstava (zabrana alkohola, duhana itd.). Kako je ovo drugo nemoguće a i
kontraproduktivno (pogotovo za korporacije) onda se zalažem za prvu opciju... Zaključak ne
mogu u potpunosti izreći jer sam nisam probao DMT ali da je prirodna poveznica fizičkog i
duhovnog svakako stoji, pogotovo pošto iza svega stoji i znanstveni kao i iskustveni segment
istraživanja. Dakle, DMT je svakako duhovna molekula, ili nešto najbliže tome do današnjeg
dana otkriveno.

Slika 178 – Kristal DMT-a povećan 400 puta – Izvor: wikipedia

HIPNOZA

Unatoč tome što je ova tehnika prodiranja u subjektovu podsvijest kontroverznija nego ikada,
paralelno s time se više nego ikada koristi u svim stupnjevima života. Kako je medij kojeg se u
ovom slučaju obrađuje ljudski mozak, tako je i strah medicinske zajednice veći jer je upravo
taj ljudski organ najveći poraz suvremene medicine. Nažalost, isto ne misli i toliko spominjani
Novi svjetski poredak pa je subliminalni način manipulacije čovječanstva upravo kroz
hipnozu dobio sasvim novu dimenziju. Da li je hipnoza putokaz za napredak ili način za
degradaciju svijesti, da li je to korak do same duše ili vješto skrivana obmana, psihološka
pomoć ili smrt? To ću pokušati analizirati u narednom tekstu…
Značaj hipnoze se za teoretičare zavjere jasno može iščitati iz činjenice da suvremena znanost
konstantno forsira Franza Mesmera i Jamesa Braida kao tvorce hipnoze iako je kroz brojne
dokaze prilično jasno da je stvarno podrijetlo ove tehnike iz, pogađate, Sumera. U Sumeru je
hipnoza služila kao lijek za sve bolesti jer je svima jasno da je stvarni kreator tegoba u većini
slučajeva psihičke prirode. U Egiptu dolazi i faktor terapije kroz kojeg je pacijent redovito
ozdravljivao na psihičkoj, a zatim i fizičkoj bazi. Nova vrsta hipnoze dolazi u Grčkoj gdje je
ona redovito korištena kao način proricanja budućnosti i kontakta sa višom svijesti, odnosno,
prema njihovoj predaji, bogovima. Dolaskom kršćanstva dolaze prvi oblici po subjekte
nesvjesne hipnoze gdje su pape i kraljevi polaganjem ruku i izravnom sugestijom prema
okupljenim gomilama doslovce hipnotizirali mase što su jedni koristili kao dokaz snage
molitve pri čudesnim izlječenjima a drugi kao pomoć pri vladanju. Mesmer je svojim
magnetima dosta vremena kasnije podigao hipnozu u sve temelje društva dok je već
spomenuti Braid uspio hipnotizirati subjekte na klasičan način te je ovu znanost nazvao
prema grčkoj riječi "hypnos" koja znači san. Emile Coue je na posljetku zaključio da je svatko
sposoban izvršiti autohipnozu ili autosugestiju čime je utro put za tvrdnje koje su danas
osporene od strane mainstream znanosti, a to je da je moć misli presudna u životu. Otkrićem
kako svaka riječ ima fizičkog utjecaja prema vodi na kristalnoj strukturi, dovela je ovu
Coueovu tvrdnju na realne grane jer čovjek posjeduje čak 60% vode u organizmu iako je
značaj misli daleko iznad postotaka i puke statistike. Ono što se da zaključiti iz ove kratke
povijesti hipnoze je da današnja znanost uporno skriva činjenicu da moć sugestije ide do
razine upravljanja svim aspektima subjektove okoline i vlastitog organizma te da istu svodi
isključivo na terapeutski učinak. Zašto je to tako? Zato što hipnoza ima čak i veće
mogućnosti…
Jako je lijepo kada o hipnozi govorimo kao najjednostavnijem lijeku protiv poroka, spasu za
posrnule brakove i mediju za pobjeđivanje strahova iz djetinjstva jer je upravo to lansirano
kao svrha ove puno kompliciranije znanosti, a usporedba je najjasnija kad je povežemo sa
atomskom energijom. Nevjerojatne mogućnosti u energetskoj industriji, putu u svemir,
kvantnoj fizici… No, što nam je ipak prva asocijacija kada spomenemo atom? Upravo se to
počinje manifestirati i prema hipnozi i to apsolutno namjerno. Kao ubojito oružje po prvi
puta je upotrebljena prilikom vojnog drila u jeku drugog svjetskog rata kada su američki
vojnici gledajući nepovezane slike vježbali podsvijest uz gotovo nevidljive, odnosno,
podsvjesno prihvatljive slike neprijateljskih zrakoplova. Tim pokusom je prihvaćeno da su
njezini odjeci puno dalekosežniji nego što se mislilo. Nastankom famoznog Montauk projekta
počinju eksperimenti s tehnikom "pranja mozga" u kojoj se subjekt na sličan način podčinjava
volji ispitivača, u ovom slučaju američke vlade. Velikim uspjehom tog projekta po prvi puta
dobivamo tzv. "spavače", osobe koje se infiltriraju u neprijateljske redove i neznajući za svoju
pravu svrhu postaju tempirane bombe koje pomoću tzv. "otponca" u svakom trenutku mogu
ostvariti unaprijed programiranu funkciju.

To je najučinkovitije pri operacijama čišćenja u kojima vojnici "čiste" čitava sela i gradove
pune civila i nakon tog monstruoznog čina jednostavno zaboravljaju na počinjene zločine.
Mnogi teoretičari tvrde da je upravo to pravi razlog psiholoških poremećaja kao što su
zloglasni Zaljevski sindrom ili PTSP.
Jasno, sve se ovo može gledati kroz ružičaste naočale za one koji nemaju veze s vojskom i
ratovima, no zapravo uopće nije tako. 1957. počinje era subliminalne hipnoze u pop kulturi.
Tada je naime istraživač tržišta James Vicary tijekom projekcije filma "Picnic" koristeći
tahistoskop (uređaj na koji sam mislio prilikom gore navedenih neprijateljskih zrakoplova)
gledateljima u kratkim i oku nevidljivim intervalima usadio poruke da piju Coca-Colu i jedu
kokice čime je 60% povećana konzumacija istih proizvoda. Da je na samoreklamiranju ostalo
nitko se gotovo ne bi niti pobunio no došlo je do razine da su svjesne promidžbe postale
poligon za bizarne i nimalo normalne poruke. Tako se u brojnim glazbenim spotovima
reklamira Novi svjetski poredak, sotonizam, pedofilija, izopačeno ponašanje, seks i ostale
stvari koje čovjekovu podsvijest vode ka autodestrukciji. Zapravo je sve došlo do razine gdje
američki predsjednik Obama reverzibilno u glasovitoj paroli "Yes we can! " eksplicitno
poručuje "Thank you Satan!" što možete jasno vidjeti u video prilogu i gotovo ga je nemoguće
zanijekati niti prozvati slučajnim. Ono što sam htio sugerirati ovim zadnjim primjerom je
bizarna činjenica da hipnotički utjecaj na milijarde subjekata više nije potrebno niti
pretjerano skrivati, te je samopouzdanje hipnotičkih monopolista došlo do razine gdje je
utjecaj na mase očigledan i nimalo sakrivan. To je jednostavno objasnila i jedna naša
medijski istaknuta političarka – pošto ne možemo sami vladati ovoj državi, dajmo onima koji
to znaju (u njenom slučaju Europskoj Uniji). Vjerujem da je ovaj primjer tipičan kao
demonstracija onoga što vladajuća elita servira kako ga oni nazivaju – "malom" čovjeku. "Mi
znamo što je najbolje za vas i plesat ćete kako mi kažemo"! No, kako u naslovu ustvrđujem, a
ja sam pobornik ove prve teorije iz istog, hipnoza je korak do ljudske duše, a njom je ipak
nemoguće upravljati.
Studenti psihologije uopće ne uče o hipnozi (barem ne oni na Hrvatskim studijima, dok na
Filozofskom istu spominju isključivo kao dio psihologije boli u obliku hipnotičkog transa).
Nadasve zanimljivo. Hipnoza, što je očigledno i jasno vidljivo, postaje nekakva okultna
znanost, poput medicine u Srednjem vijeku ili telepatije u sadašnjosti. Prošlost nas uči da je
nekome iz pojedinih razloga stalo do toga, pa je upravo takav i moj stav s ovom tematikom.
Jer je hipnoza sve samo ne obična terapija.
Prvi razlog zašto je to tako moć je liječenja neizlječivog. Postoje na stotine dokumenata i
snimljenih dokaza kako se pravilnom sugestijom, odnosno hipnozom koje subjekt nije
svjestan, liječe neizlječive bolesti. Drugi razlog je širenje svijesti. Nije se jednom dogodilo da
osoba nakon hipnoze shvati svoj pravi značaj i svoju "osobnu legendu". Pravo ja je moguće
doseći na razne načine, a jedan od učinkovitijih je svakako ovaj. Treći razlog je fenomen
poznat pod nazivom regresija. Podrijetlo istog dolazi iz indijske tradicije reinkarnacije, a u
zapadni svijet ga je dovela Helena Blavatsky putem svojih knjiga. Iako je znanstveno upitan,
činjenice mu govore u prilog. U stotinama slučajeva je otkriveno da užasan strah iz
svakodnevice zapravo vuče svoje korijene u nekom od prošlih života, točnije iz neke velike
tragedije. Je li to stvarni put u prošlost ili pristup Jungovoj kolektivnoj svijesti nije poznato,
no gdje ima dima ima i vatre. A četvrti je i onaj najbitniji. To je hipnoza osoba koje su bile u
NDE (Near Death Experience – Iskustvo blizu smrti) stanju. Ukoliko je hipnoza utjecaj na
dušu i um, onda je shvatljivo zašto desetci tisuća ljudi tvrde da su vidjeli vrlo dobro poznati
tunel nakon kliničke smrti, uz svjetlost (matricu, Boga…) na njegovom kraju i preminule
članove obitelji koji ih iščekuju, te neizostavni izlazak iz tijela. S ovim činjenicama možemo
pretpostaviti da hipnotičkim djelovanjem možemo dodirnuti i jedan dio naše biti, naše duše i
svijesti, no da li se na isto može u potpunosti djelovati? Ja znam da ne može, ali isto tako
vjerujem da je to cilj "tlačitelja iz sjene".