ČUDESNA KAABA
Kaaba, ili najveća islamska vjerska relikvija već je 1400. godina centar molitvi i nalazi se u
Meki. Stručnjaci smatraju da je obnavljana od pet do dvanaest puta. Alahova kuća ili
Baytullah, tj. mjesto prema kojem se svaki musliman klanja pet puta dnevno je i mjesto gdje
se nalazi. Kaaba na arapskom znači visoko mjesto s velikom važnošću, a po nekim
znanstvenicima se može povezati s riječi kocka. Po predaji, Kaabu je stvorio Alah i potrebno
ju je izgraditi u obliku Nebeske kuće zvane Baitul Ma´amoor. Također je jedna poslana i na
Zemlju da takvo isto mjesto sagradi prorok Adam. Ovo je prilično slično biblijskom slučaju i
Abrahamu.
240
Kada je prorok Abraham izgradio Sveti hram u Makkahu, njegova želja je bila da ovo mjesto
bude sastajalište svih dobrih i poštenih ljudi. Nakon Abrahama i Ismaela, Abde Manaf i
njegov sin Hashim preuzimaju brigu o Kaabi. Kasnije pak Muhammad Ibne Abdullah ulazi u
Kaabu i uništava sve kipove poput onog boga Hubbola, te iznova donosi riječ Kur'ana unutar
zidova svete građevine. Biblijski prikaz ovog svetišta je sličan u tome da je Bog naredio
Abrahamu njegovu izgradnju kao svetište jednoga Boga.
Znanstvene studije govore o najvećem protoku energije tijekom Haja na cijeloj planeti jer
milijuni ljudi rotiraju u molitvi oko kamena. Islamski nauk tumači te podatke na način da
svemu "kumuje" kamen u sredini ove građevine. Postoje brojne polemike o podrijetlu istoga.
Kako ga je nemoguće datirati zbog sastava vjeruje se da je došao puno ranije od nastanka
islama i to s neba kao nebesko tijelo, najvjerojatnije meteor. Tako što je teško dokazivo,
naročito jer se iz vjerskih razloga ne dopušta znanstvena analiza objektivnim promatračima.
Mogućnost da je dio meteorita palog prije 6.000 godina u Wabaru, Saudijska Arabija, nije
isključen iako i tu postoji struja koja smatra da kamen nema nikakav značaj, osim onog
religijskog. Kako islam zabranjuje idolopoklonstvo smatra se da sve ima prirodni značaj koji
je objašnjiv kroz simboliku i posebne moći. Naveli smo da hodočasnici sedam puta kruže u
smjeru suprotnom od onog kazaljke na satu čime kreiraju ogroman izboj energije. Razni
dokumentarci su aludirali na "činjenicu" kako to zapravo nije smjer pozitivne energije i da je
sve krivo interpretirano pošto bi se trebali rotirati u smjeru kazaljke na satu. Onda se
postavlja pitanje – Kakva energija se proizvodi ukoliko je kretanje zaista pogrešno? Odgovor
je vrlo kontroverzan...
Slika 240 – Haj i Kaaba, 2003. – Autor: Al Fassah, wikipedia
KONTROVERZE VJERSKE
LITERATURE
TEMELJI CRKVE
Najbitnija osoba u povijesti kršćanstva je nedvojbeno Isus Krist. U ovom dijelu sam se vodio s
mišljenjem nezavisnih istraživača i znanosti. U brojnim knjigama tako nije napuštena samo
Isusova božanstvenost, nego i sama egzistencija kao čovjeka. Neki od najsposobnijih svjetskih
znanstvenika negiraju da je ikada i postojao. Brojna literatura čiji broj raste u svim zemljama
širi uvjerenje da je Isus Krist mit. Svi nekršćanski svjedoci ili ljudi koji su Isusa uopće i
spominjali, mogu biti dovedeni u sumnju što se tih svjedočanstava tiče.
241
Kornelije Tacit tako možda i nije pisac ovih redaka:
"Ali nikakvo ljudsko sredstvo, ni careva darežljivost, ni pomirni obredi, ne zatomiše javno
govorkanje, nego se držalo da je požar naređen. Da stane dakle na kraj tim glasovima,
podmetne Neron krivce i stavi na najrafiniranije muke one koji su bili omraženi sa svojih
gadosti, a koje prosti narod nazivaše kršćanima. Ime im to dolazi od Krista (grč. Mesija),
koji, za Tiberijeva vladanja, biva pogubljen po naredbi prokuratora Poncija Pilata. "
I Gaj Svetonije spominje Chresta, no, kao i za prethodnog pisca, ovdje se navodi mogućnost
naknadnog krivotvorenja od strane Sulpiciusa Severusa. Tako Celzo uopće nije vjerovao u
postojanje Isusa, a o Kršćanima nam je posvjedočio ovo:
"Kršćani, nepotrebno je ponavljati, krajnje preziru jedni druge. Kleveću se neprestano na
najgore moguće načine i nikako se ne mogu dogovoriti ni oko čega u svojim učenjima. Svaka
njihova sekta zastupa svoje odvojeno učenje, puni glave svojih pripadnika vlastitim
prijevarnim besmislicama, i proizvodi savršene ovce od onih koje pridobije za sebe."
Slika 241 – Naslovnica dokumentarca The God Who Wasn't There, 2005. – Autor: Brian Flemming
Što se židova tiče, Filo Aleksandrijski je u svojoj knjizi otprilike opisao reference budućeg
Mesije, i, zanimljivo, kasnije ničim nije dao naznaku da je Isus postojao iako bi on bez obzira
na svoju vjerodostojnost zasigurno bio predmet Filovog proučavanja. Slično tako, Justus
Tiberias nije ni spomenuo Isusa u svojim djelima o povijesnim događajima u to vrijeme. Josip
Flavije pak u cijelu ovu priču unosi i Isusovog brata Jakova koji je bio kamenovan. Ono što
skepticima ide u prilog su brojne krivotvorine dokaza vezanih uz Isusa kao i naknadno
pisanih tekstova.
Stoljeće i pol, dok knjige nisu bile u rukama biskupa Svetog Ireneja i nazvane evanđelje po
ovom ili onom apostolu, nije postojala niti jedna riječ niti postoji bilo kakav opipljivi dokaz o
njima. Irenej je 185. godine objavio svoju raspravu u kojoj optužuje neke kršćanske grupe
(npr. Markoniti ili Valentijanci) zbog korištenja različitog broja Evanđelja, što on smatra
herezom i obrazlaže da samo četiri evanđelja koja on zagovara sadrže istinu.
242
Evanđelja su pisana na grčkom, dok su apostoli navodno govorili aramejsko-židovskim
dijalektom, a vjerojatno su bili i nepismeni. Grčki pisci, odnosno, prevoditelji koriste
Septuagintu - prijevod Starog Zavjeta s hebrejskog na grčki, što jasno dokazuje tko su oni
bili. Zašto bi Židovi citirali iz njima stranog grčkog prijevoda umjesto iz originala na
hebrejskom? Brojne nesuglasice između pojedinih evanđelja jasno pokazuju da pisci (bilo
grčki bilo aramejski) nisu komunicirali između sebe i kako objasniti da se nisu mogli
usuglasiti o tako prevažnoj stvari kao što su Isusove posljednje riječi na križu?
Pavao, pravi osnivač i tumač kršćanstva, najviše zaslužan za širenje crkve, pisac najvećeg
broja materijala u Novom Zavjetu, prvo je progonio kršćane , a Isusa je odjednom vidio u
svojoj viziji kada je pao s konja. Dotični je vjerojatno i živio u Isusovo doba, ali ga uopće nije
vidio. Isti ne navodi niti jednu Isusovu izreku, čudo, ikakav podatak, Josipa, Blaženu Djevicu
Mariju, razapinjanje na križu, moralnu pouku, propovijed Isusovu na Maslinskoj gori,
Isusovu molitvu koja se dan danas moli u svakoj crkvi ili bilo što od Isusovih učenja. U
trinaest poslanica koje čine najveći korpus Novoga Zavjeta Pavao niti jednom ne citira Isusa,
osim u "Gospodin reče: Blaženije je darivati nego dar primati... " što nije zabilježeno ama niti
u "službenim" niti u odbačenim evanđeljima. Isusove izjave dolazile su isključivo iz Pavlovih
vizija. Tek tri godine nakon svoga iznenadnog preobraćenja, on na petnaest dana posjećuje
Jeruzalem. Taj događaj je naravno rezervirao za par godina nakon uzašašća Isusovog. On to
ne čini da bi vidio Isusov grob, došao na Kalvariju ili Maslinovu goru, posjetio još živu
Isusovu majku Mariju, već, kako spominje u Galaćanima, samo da se upozna s Petrom, bez
namjere da posjeti apostole. Od dotičnog Petra on ne doznaje ama baš ništa o Isusu ili
njegovim izrekama i zatim četrnaest godina ne posjećuje Jeruzalem.
Slika 242 – Simulacija pravog Isusovog izgleda – Autor: BBC
Evanđelja su kanonizirana, tj. "crkveno verificirana" tek poslije drugog stoljeća, a najviše
zahvaljujući Ireneju koji je iz mase evanđelja izabrao četiri, prema četiri kuta zemlje, četiri
vjetra, četiri znaka (Bik, Lav, Orao-Škorpion i Anđeo-Vodenjak) i četiri elementa (zemlja,
voda, vatra i zrak).
Tu je i pitanje osnovnih pojmova iz Biblije. Pošto ne postoji original, već čak 1.500 prijepisa
nije čudo da je znanstvenom usporedbom otkriveno da ne postoji niti jedna međusobno ista
knjiga već su razlike, vjerovali ili ne, čak u 80.000 pojmova. Jedan od ljudi koji je pokrenuo
stvaranje suvremene biblije je car Konstantin. Da se razumijemo, ovo nije moje iskrivljavanje
povijesti, već povijest i činjenice uz teorije raznih povjesničara koje je u jedno spojio Erich
von Däniken. Konstantin nije bio nikakav kršćanin i povijesno je dokazano da je posvećen na
samrti. Pri promjeni imena Bizantinopola u Konstantinopol je tako u središtu grada izradio
svoj kip sa Suncem koje je obožavao.
Prvi ekumenski koncil u Niceji je prošao pod palicom Konstantina koji je, iako nije kršćanin,
imao privilegiju biti glavni biskup koji predsjedava svim odlukama usko vezanim uz
budućnost kršćanstva. Tijekom svoje vladavine je donosio naredbe poput one u kojima
lopovima izlijeva vrelo olovo u usta ili je pak donio novu revolucionarnu socijalnu politiku u
kojoj omogućava iznimno siromašnim obiteljima prodaju vlastite djece radi egzistencije.
Očigledne su prave "kršćanske" manire.
243
Takav "sveti" čovjek je pod navodnim utjecajem duha svetoga donio odluku spajanja Boga i
Isusa u jednu osobu (to je naravno kombinirao zbog lakšeg vjerovanja, a samim time i većeg
zajedništva ljudi u carstvu, op.a.). Tu je i njegovo otkriće Isusovog groba u Jeruzalemu na
čiju lokaciju ga je doveo izravno Duh Sveti. Iste godine nakon koncila ubija sina, ženu i tasta.
Drugi koncil u Carigradu saziva Teodozije I. Veliki. Taj čovjek je bio poznat kao socijalno
neosjetljiv čovjek i "koljač" koji je pobio 7.000 Solunaca (nešto poput Mladića s manjim
brojem ljudi, no, pazite, Mladić neće donositi nikakve duboke vjerske odluke, op.a.). On i
biskupi donose odluku koja obilježava katoličku crkvu, Sveto Trojstvo. Treći koncil sazivaju
Teodozije II. i Valentinijan III., pod velikim utjecajem Teodozijeve sestre Pulherije. Bila je
poznata kao žena za zabavu unutar dvora, no to je nije spriječilo da na koncilu izjavi da je
bezgrješna djevica što biskupe pod pritiskom navodi da je proglase svetom. Iako je uz sve
bila poznata po smaknućima političkih protivnika, koncil uz njezinu "pomoć" donosi odluku o
Mariji kao Majci Božjoj. Četvrti koncil također prolazi pod utjecajem Pulherije koja je u
međuvremenu osvojila novog sazivača koncila cara Marcijana. Ovaj puta se biskupi bune na
njezino prisustvo. Zaključak sabora je sjedinjenje Isusove božanske i ljudske naravi. Peti
koncil saziva Justinijan I. uz nagovor žene Teodore. Car donosi zakon u kojem sve nekršćane
kažnjava smrću. Jasno je kao dan da su bitne religijske odluke plod politike i interesa. Deseci
nelogičnosti u bibliji nas navode na to da je netko tu modernu bibliju prilično loše skrojio.
Pronalaskom gnostičkih evanđelja dolazimo do zaključka da su možda birana podobna, a ne
korisna evanđelja, što je još jedna čista politička boljka...
Slika 243 – Konstantinova statua, Rim – Autor: Jean-Christophe Benoist
NAG HAMMADI
Arheološki i vjerski gledano, ovo je jedno od najvećih otkrića u povijesti. Sve počinje 1945.
god. Tada je naime Muhamed Ali (ne onaj na kojeg mislite, op.a.) u gornjem Egiptu otkrio
trinaest drevnih spisa. Ne znajući što je pronašao, sve se našlo prvo na tržnici, a zatim i na
crnom tržištu nakon otkrića koliko je otprilike vrijedno. Zanimljivo je i to da je njegova majka
upotrijebila dio papirusa kao papir za ogrjev. Naravno, tada nisu ni slutili da je sve zapravo
neprocjenjivo. Gilles Quispel, profesor iz Utrechta, Nizozemska, uspio je preko Jungove
fondacije doći do velikog dijela kodeksa. Već u prvom redu otkriva da bi ovo otkriće moglo
biti jedno od najvećih u povijesti religije. Starost rukopisa je više od petnaestak stoljeća, uz
dodatak da se radi o prijepisima. Starost originala je ipak mnogo zanimljivije pitanje. Pošto
su ova evanđelja navedena kao heretička, vjerojatno su i starija od četiri biblijska (60-100.
god.). Profesor Helmut Koester s Harvarda pak smatra da su napisana oko 140. godine, no
možda ipak sadržavaju i i dijelove napisane čak i prije biblijskih.
Pojedini dijelovi evanđelja su iznimno šokantni. Tako recimo u "Svjedočanstvu istine"
doznajemo događaje iz rajskog vrta sa Zmijine točke gledišta, u "Evanđelju po Tomi" Isus
kaže da nije učitelj, itd. Tu su i brojne filozofske i mitske pjesme, te opisi. Pitanje je zašto su
uopće ova evanđelja skrivena? Antiheretička kampanja koja je tada vladala je uklonila ove
spise baš radi stvaranja pravovjerja (definicija pravovjerje je u ovom slučaju prilično
subjektivan pojam, op.a.). Sam naziv evanđelja, gnostički, dolazi od riječi gnosis (grč.
znanje). Postoje i mišljenja da su gnostička evanđelja pisana pod dojmom budizma i
hinduizma. Ogromni problemi pri skupljanju evanđelja su još jedna od sjena koje se
nadvijaju nad slučajem Nag Hammadi. Osnova cijelog kršćanstva je misao "Vjerujem u
jednoga Boga, Oca Svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. " Postoji mišljenje je da je ona
nastala baš na vrhuncu borbe protiv heretika. Kršćanin iz Male Azije, Markion, smatrao je
da postoji velika razlika između Boga Stvoritelja iz starog zavjeta, koji je bio borac za židove
bez obzira na svoje postupke (smrti novorođenčadi, velike pošasti) i Boga kojega je Isus
slavio, Boga puna oprosta, mudrosti i ljubavi. Tako se Vjerovanjem njegovo mišljenje
proglasilo heretičkim. U čak tri evanđelja je tako pronađen navod da se Bog hvalio anđelima
da je jedini, te ga je sustigla Vjera koja mu je navela da postoji nešto veće, a to je besmrtno
čovječanstvo. Također, jedna od osnova kršćanstva je i patrijarhalni odgoj. Za razliku od
većine religija na svijetu, židovi, kršćani i muslimani ne poznaju žensko božanstvo. Kod
Svetog trojstva postoje Otac i Sin koji su muškog spola i bespolni Duh Sveti. Isto tako, tu je i
seksualni nagon jako stran od svega božanskog. Marija je tako prilikom trudnoće bila
bezgrešna djevica, dok Isus prema "originalnim" evanđeljima nije imao nijednu družicu
tijekom života. Ovi kultni tekstovi su redom:
Evanđelje po Tomi, Evanđelje po Filipu, Evanđelje po Mariji, Evanđelje Istine, Tajna knjiga
Jakovljeva, Rasprava o uskrsnuću, O podrijetlu svijeta, Prvo otkrivenje po Jakovu, Drugo
otkrivenje po Jakovu, Grom: Savršeni um, Druga rasprava velikog Seta, Otkrivenje po Petru,
Petrova poslanica Filipu i Alogen.
Logično pitanje koje se postavlja na ovaj dualizam nastao ovim otkrićem je – koja je crkva
prava? Ja ne želim davati mišljenje o ovom pitanju, no, zanimljiva je ova "igra skrivača" s
ovim spisima jer nikoga nije strah od eventualne neistine već od istine. Ovdje moram podvući
sličnost sa bukom oko filmova i knjiga "Da Vinciev kod" i "Anđeli i demoni". Crkva je podigla
prašinu oko stvari koja praktički niti jednom pravom vjerniku ne može poljuljati vjeru izuzev,
kao što sam rekao, ako sve to nije istina... Na koncu, svi se vraćamo onoj staroj "Povijest pišu
pobjednici".
EVANĐELJE PO JUDI
Evanđelje pronađeno 1980. godine, a napisano između 130.-170., najnoviji je povod velikog
sukoba znanstvenika, katoličke crkve i običnih ljudi, naravno, ovisno o tomu tko u što vjeruje.
Osnovno pitanje uz ovaj tekst je njegova autentičnost koja je bez pogovora utvrđena. Sada je
naravno u pitanju istinitost istog. Sadržaj evanđelja je objavljen tek 6.4.2006. u
dokumentarnom filmu.
244
To dovoljno govori o svim nespretnim okolnostima koje su išle uz ovaj vrijedan dokument.
Prema podacima koje je objelodanio National Geographic, skrbnik o evanđelju, postoji
trinaest stranica koje su u potpunosti ispisane na koptskom jeziku. Ja sam imao sreće pa sam
uspio nabaviti i prevesti evanđelje u cjelosti. Vatikan je u početku osporio evanđelje nazvavši
ga "religioznom fantazijom", što je već rutinska i očekivana reakcija vjerskog vrha. Pitanje
oprosta je ono što evanđelje odvaja od onih izabranih u Bibliji. Ovdje Isus ne samo da
oprašta Judi, već mu je Juda najvjerniji učenik koji je jedini pristao da ga izda i bude ocrnjen
u povijesti pošto nitko drugi nije htio preuzeti tu ulogu. Također, Juda je bio inteligentniji od
drugih učenika pa se po tom vidi odmak između njega i ostalih apostola koji su zbog toga
ljubomorni. Ovo je temelj nauke gnostičke sekte kainista koji slave negativne likove bez kojih
u principu ne bi niti bilo Božjeg plana. Tu su i djelovi u kojima se Isus smije učenicima
prilikom molitve uz obrazloženje da oni to ne čine radi volje već samo radi slave Boga. Na
pitanje da li je on Njegov sin, odgovara da ga nitko nikad neće zapravo upoznati. Juda je tako
imao i privilegiju vidjeti neke stvari što nijedan čovjek nije. Saznanje da su svijet napravili
anđeli odmetnici Nebro i Saklas. Saklas je atvorio Adama i Evu, i obećava im besmrtnost, a
Bog kao odgovor na to šalje anđela Mihaela i daje im dušu na zajam. Još mnogo
zanimljivosti počinje sa nespominjanjem Petra koji priznaje Isusa kao Božjeg sina, nema ni
Svetog Trojstva, niti Boga kao osobe već kao "Boga u njima". Juda se isto tako jedini imao
"petlje" suočiti s Isusom koji ih je izazivao.
Ne pogledavši ga u oči rekao je: "Znam tko si i odakle si došao. Ti si iz besmrtnog carstva
Barbela, a ja nisam dostojan izustiti ime onog tko te je poslao." Isus je znao odlaziti i drugom
svetom naraštaju kojeg neće vidjeti nitko iz našeg eona. U ovom evanđelju oduška će dobiti i
dr. Vječeslav Zajcev koji je osnovao sektu koja smatra da je Isus ni manje ni više nego
vanzemaljac, uz brojne ostale likove iz Biblije. Uz teoriju su i brojni citati iz Biblije koji
navodno navode na takvu pomisao. Dakle, iz svega proizlazi da ako ima istine u ovom
evanđelju drastično se mjenja položaj Jude u glavama vjernika. Osobno znam za par izreka u
kojima se spominje Juda poput prodaje za Judine škude ili samih usporedbi nekog sa Judom.
Možda će u dalekoj budućnosti uz pretpostavku točnosti svega ovoga biti veliko priznanje
usporedba s Judom.
Slika 244 – Dio kodeksa Tchacos, 2009. – Autor: Wolfgang Rieger
SODOMA I GOMORA
U Bibliji priča ide nekako ovako. Lot je bio došljak, a kasnije i jedan od malobrojnih
stanovnika grada Sodome koji se nisu odavali uobičajenom bludnom i razvratnom načinu
života. Anđeli koji su mu upravo zbog toga i došli, tražili su da sa svojom obitelji čim prije
napusti Sodomu. Odali su mu tajnu da je Bog odlučio razoriti i uništiti Sodomu i Gomoru
zbog razvratnog života njihovih stanovnika, koji su zaboravili na red i moral i pretvorili se u
razularenu nastranu svjetinu koja je smisao života tražila u neprekidnom grijehu. Anđeli su
im prethodno još naredili da se za sobom ne osvrću prije nego što stignu do dalekog cilja.
Lotova se žena nije pridržavala ovog uputstva pa je tijekom izlaska iz grada svoju
neposlušnost i znatiželju platila životom.
245
No, prije nego što je, kao što stoji u Svetom pismu, postala "kip od soli", još je uspjela vidjeti
dolinu, svu u vatri i dimu, koja je izgledala kao da je zemlja u plamenu. Strašni biblijski
događaj koji ovdje opisuje Mojsije, djelomično podsjeća na izjave očevidaca koji su preživjeli
eksplozije dvije atomske bombe, u Hiroshimi i Nagasakiju. Ova će biblijska legenda, mnogo
kasnije, ponukati neke istraživače i znanstvenike, među kojima je najpoznatiji švicarski autor
Erich von Daniken, da postave hipotezu kako je prilikom razaranja Sodome i Gomore također
bilo upotrijebljeno atomsko oružje i to od strane visokorazvijenih interplanetarnih bića.
Prema Danikenu, Lotova žena nije se pretvorila u kip od soli nego je zaostala za
stanovnicima grada u bijegu i tako nastradala kao žrtva atomskog pustošenja. Nešto kasnije
našao ju je muž prekrivenu bijelim pepelom koji je u Bibliji označen kao sol. Prema
znanstvenim saznanjima, u predjelu oko Mrtvog mora već više od 10.000 godina nije bilo
nikakve vulkanske aktivnosti, pa je vulkanska tragedija isključena. Po Danikenu i NASA-inom
konstruktoru svemirskih brodova, inženjeru Blumrichu, ovo su isti oni nebeski ratnici koji su,
prema Mahabharati, najznačajnijem staroindijskom epu, posjedovali strašna oružja, poput
"plamena indire", "jezika uništenja", "sestre smrti" ili razarajućeg "oružja brame". Tu je i
puno realnija teorija Discovery Channela i znanstvenika među kojima je Alan Bond, a to je
pad velikog asteroida u područje austrijskih Alpi. To objašnjava veliku promjenu klime, dok
su tisuće dijelova asteroida odletjele točno na područje gdje su navodno nekada bili ovi
gradovi. Sve to možemo zahvaliti sumeranskoj glinenoj pločici na kojoj je iznimno točno
zabilježen asteroid i pomoću koje je otkriveno da se sve zbilo prije nekih 5.000. god.
Ovo otkriće je šlag na torti cijelog poglavlja jer otkriva da trud i rad uz ponešto sreće može
dovesti do fascinantnih otkrića koja dodaju znanstvenu crtu cijeloj priči. Tako duboko
vjerujem da će za sve ove fenomene jednog dana biti prilično jednostavno i prihvatljivo
rješenje…
Slika 245 – Drvorez iz Nuremberg Chroniclea, 1493. – Autori: Michel Wolgemut i Wilhelm Pleydenwurff
ESHATOLOGIJA
Eshatologija je po definiciji dio teologije i filozofije koji opisuje apokalipse kod raznih
religija ili pak završne sudbine. Točnije, najčešće promatra mesijansko doba koje dolazi
nakon smaka svijeta. U Budizmu tako nailazimo na riječi Bude da će njegova učenja nestati
nakon 500. godina (u srednjem vijeku produženo na 5.000). Nakon toga će se ljudi predati
grijehu. U zadnjem stadiju će i sam Buda biti zaboravljen što će biti putokaz ka pojavljivanju
novog mesije, Maitreye, koji će obnoviti vjerovanje i mogućnost dolaska u raj, Nirvanu.
Kod Kršćanstva nam je manje više sve poznato jer je medijski najviše pokriveno. Svi iščekuju
ponovni dolazak Isusa Krista i uništenje antikrista koji će se pojaviti uz apokalipsu. Sve
ostalo vezano uz to pitanje imamo u poglavlju Proročanstva.
246
Hindusti smatraju da se nalazimo u tzv. "godinama tame" te da je pitanje dolaska Šive, boga
uništenja, neizbježno. Svaki od prethodnih perioda je ionako već degenerirao čovječanstvo.
Svijet bi iz ovog stanja (Kali Yuge) trebao doći u "Zlatne godine" (Satya Yuga).
U Islamu eshatologija je jedan od tri glavna "stupa" vjere uz tawhid i nubuuwu. Dobri ljudi
će otići u Jannah, a zli u Jahannam. Isa (Isus) se uspeo na nebo (nije umro na križu i nije
božji sin, op.a.) te će svojim ponovnim povratkom na Zemlju uz Mahdija prekinuti sve ratove
i donijeti mir nakon što ubije ad-Dajjala, antimesiju.
Kod židova, smak svijeta je acharit hayamim, kada Bog uspostavlja novi poredak. Po
Talmudu svijet kakav sada znamo egzistira 6.000 godina. Tako će se konačni kraj dogoditi
2.240. godine. Tada će se svi Židovi vratiti u Izrael, njihovi neprijatelji će biti mrtvi, sagradit
će se novi, Treći Židovski Hram u Jeruzalemu, mrtvi će uskrsnuti, te će Mesija postati kralj
Izraela. Zatim će Gog i Magog napasti Izrael, što je poznato i kao Armageddon, a Bog će
intervenirati i spasiti Židove.
Tu su i brojna svjedočanstva Indijanaca. Hopima je tako kraj svijeta bio pretkazan dolaskom
bijelog čovjeka, dok je Siouxima smak došao rođenjem bijelog bizona (1994.).
Drevne južnoameričke civilizacije također nisu ostale dužne. Tako su Maje predvidjele
propast zbog velike katastrofe koja će zadesiti svijet. Njihov ciklični kalendar neobjašnjivo
prestaje 21.12.2012. što je vjerojatno i točan datum kraja. Asteci su sudbinu čovječanstva
podijelili u pet sudbina Sunca, ili vrlo vjerojatno u pet razdoblja čovječanstva. Kraj prvog
Sunca je obilježila smrt čovječanstva od strane ljudi jaguara. Kod drugog Sunca je čarobni
uragan ljude pretvorio u primate. Treće Sunce donosi kraj od vatrene kiše, a četvrto odnosi
živote u poplavama. Ovo je peto doba, te ćemo biti istrebljeni od potresa.
Slika 246 – Četiri jahača apokalipse, 1498. – Autor: Albrecht Dürer
KONTROVERZNE CRKVENE
ODLUKE
LOV NA VJEŠTICE
1563. počinje jedan od najzanimljivijih povijesnih prevrata, odnosno, lov na vještice, jer
engleska kraljica Elizabeta donosi "Dekret o vračanju" kojim za svaku primjenu vračanja i
"bajanja" propisuje smrt vješanjem. Pisac (ako je to prava definicija za ovo, op.a.) William
Perkins opisuje definiciju vračanja kao vještinu stvaranja čuda uz pomoć vraga. Tako u
principu razlikujemo nisku, visoku i simpatetičku magiju. Zanimljivo je da razlika između
ljekara i vještica postaje samo način interpretacije, pa je tako ljekar Cardano zatvoren zbog
izliječenja astme nadbiskupa Hamiltona. Uputa je bila apstinencija od žena, jela i pića, a kad
je nadbiskup bio izliječen smatrao je to urokom jer je mislio da astma ne prolazi samo tako,
pa je ljekar naravno izvisio. Žene su bila posebna stavka ovog lova, pa je tako preko 90% svih
žrtvi bilo nježnijeg, ili u ovom slučaju, dijaboličnijeg spola. Šovinizam koji je prisutan u
kultnom djelu "Malj za vještice" vjerujem da ne bi vidjeli niti u najgorim primjercima
današnje šaljive literature. Srednji vijek je očito bio plodno tlo za progon bilo kojeg mišljenja
koje nije službeno crkveno. Na svakoj kući su visili vijenci i lišće prikupljano krajem travnja.
247
Inkvizicija je ovako recimo osmislila lik vještice: "...služi đavolu, jede djecu, orgija s
demonima i jaše na metli." Kako je to bilo teško materijalno dokazivo, sve se baziralo na
rekla-kazala principu (kao i današnje pravosuđe na Balkanu, op.a.). Škoti su bili najžešći u
mučenju i ubijanju čime su se dodvoravali Vatikanu, pa je tako škotski i engleski vladar
James I. napisao knjigu "Demonologija" kojom pokazuje običnom puku kako se otkrivaju
vještice i demoni. Glavni znakovi su bili mladeži, bradavice i ožiljci (zanimljivo kako nije i
sam sebe objesio, op.a.). Zgodna napomena je i to što, ako nema nikakvih vidljivih znakova,
lovac na vještice treba unutrašnjost provjeriti šilom. Sada se pitate kako uopće dokazati
nevinost? Na jedan prilično zanimljiv način – zavežu ti ruke i noge i bace te u rijeku. Ako
isplivaš, kriv si, jer je to omogućeno uz pomoć vraga, a nevin si ako se utopiš.
Samoproglašeni stručnjak za otkrivanje vještica, Matthew Hopkins, za godinu dana je ubio
toliko vještica koliko nije ubijeno u cijeloj povijesti Engleske. Kada je obolio od sušice i
žutice, sljedbenici su jasno mislili da je riječ o vragu, pa su ga naravno podvrgnuli njegovom
osobnom patentu, dokazivanju nevinosti.1590. Gill Duncan, inače doktorica koja je obitelj
izlječila od gripe, također je obješena jer je to uspjela prilično brzo. Današnje farmaceutske
kompanije i doktori zbog toga garant ne bi bili na vješalima. Zaključak je da ljudskoj ludosti
nikad kraja, ali kao i uvijek, najgorima se sve vratilo i to duplo. I sada se još imate pravo
buniti našem pravosudnom sustavu?
Slika 247 – Malleus Maleficarum iliti Malj za vještice, 2006. – Izvor: Superknjižara
PEDOFILIJA (OPĆENITO)
Najkontroverznija bolest današnjice, jedini tip zločinačkog ponašanja kod kojeg postoji
konsenzus u vezi smrtne kazne i moralna vratolomija moderne Sodome i Gomore je tema
koju svi izbjegavaju i skrivaju kao zmija noge. Nažalost, prečesto se zaboravlja pravi krivac,
a žrtva biva razapeta po raznim medijima i stigmatizirana kao da je upravo ona kriva za
strašnu ćud svog zlostavljača. Današnje je društvo takvo da ćudoređe ne može probaviti zašto
je žrtva odlučila toliku sramotu izjaviti javno čime je osramotila i sebe i osobu zlostavljača i
to jednostavno zato što su društvene norme postale "nenormalne" pa je zataškavanje danas
sredstvo borbe za novi svjetski poredak, poredak zla, moralne perverzije, izopačenosti,
seksualnih i sotonističkih rituala, kulta tijela, kontrole uma i mučenja podčinjenih. Pedofilija
je prepoznata kao bolest u ranom devetnaestom stoljeću i od tada je najčešće prenošena
figurativno s koljena na koljeno jer su zlostavljači u većini slučajeva i sami bili zlostavljani. Iz
2002. godine dolazi sramotna studija o ovoj izopačenosti prema kojoj su pedofili manje
obrazovani, s nižim IQ i s nižim statusom od "normalnih" ljudi iako rezultati u praksi govore
da je to istina isključivo sa zlostavljanjem dok je pedofilija sramotna "povlastica" bogatih i
dobro zaštićenih individua. Lijek do danas ne postoji jer nema empirijskih dokaza da terapija
zbilja liječi bolesnike (ponavljanje zločina kod velikog broja rekonvalescenata), kastracija
pak ne sprječava fizičko nasilje, a inicijativa za lobotomijom nije ništa drugo nego
izjednačavanje s bolešću zločinca. Dok je smrtna kazna upitno etična za sve zločine pedofilija
okreće tu etiku protiv sebe i jedina stvarna istina je da ne postoji niti lijek niti kazna što je
svrstava bok uz bok s teškim povredama ratnog prava (ubijanju žena i djece) i pokusima nad
ljudima.
Zašto danas pedofilije ima više nego ikada pitanje je koje nema odgovora. Je li to
jednostavno zbog većeg broja ljudi na planeti, zbog medijske popraćenosti, zbog genetske
degeneriranosti, zbog manipulacije i kontrole naših života u svim segmentima ili nečeg
nedokučivog još nismo saznali. Ono što ipak u narednim redovima možemo saznati su
institucije u kojima je ovakvo ponašanje najučestalije a gdje bi ponajprije moralo biti
zabranjeno.
Institucija koja nedvojbeno upravlja našim životima i u koju imamo (neki više, neki manje)
povjerenja je politika. Cijeli SAD je 1993. bio potresen nakon optužbi upućenih vrlo
popularnom republikancu Lawrencu Kingu, inače prvom sveamerički istinski popularnom
afroameričkom političaru, da je godinama rukovodio organiziranim pedofilskim lancem koji
dolazi direktno iz Boys Towna, Omaha, Nebraska, ikone američke brige o potrebitima.
Perverzije koje ne mogu niti izgovoriti a da mi se ne smuči su zataškane od strane najviših
instanci, a trag lanca je vodio sve do Washingtona i predsjednika Reagana i Busha Seniora.
Naravno, ništa nije dokazano, King je odležao deset godina (od petnaest) zbog pronevjere 40
milijuna $, a milijun je isplatio Paulu Bonacciju presudom iz 1999. godine jer se nije želio
pojaviti u sudnici čime je prema sucu potvrdio krivnju. U optužnici su stajale optužbe poput
otmice, kontrole uma, sotonističkih rituala i pedofilije. Ono što je najstrašnije je činjenica da
je jedna od zlostavljanih djevojaka zbog krivokletstva (nije imala dokaza) dobila
nevjerojatnih dvadeset i pet godina zatvora što je presedan u svjetskom pravosuđu. Poznat je i
slučaj Marka Foleya iz 2006. kada je optužen za pedofiliju i morao je odustati od svoje
senatorske pozicije, te se ispričao svima iako je pedofiliju porekao. Azijski političari su
također nebrojeno puta bili uključeni u ovakve skandale, a u Nizozemskoj je osnovana prva
pedofilska stranka (Party for Neighbourly Love, Freedom and Diversity sa porukama
dijametralno suprotnim vlastitom nazivu).
Izuzev već spomenutog skandala u vezi američkog Boys Towna i kod nas su pojedini slični
slučajevi do temelja protresli državu. Dječji dom Brezovica je pojam sramotnog zataškavanja
pedofilije gdje su domar Mario Barlović i kuhar Mijo Penić bludničili nad djecom koja
nažalost nikada nisu imala roditeljsku ljubav i to u ustanovi u kojoj bi ih se trebalo odgojiti
da u život krenu s punim jedrima. Ovaj dvojac je navodno potpomagan od ruku Jelene Brajše
koja je Barlovića premjestila u drugi dom, dok je Penićevu "sotonsku" tekicu skrivala od
očiju javnosti. Ipak, zbog opasnosti od tužbe, moram reći da je Brajša sudskom presudom
dokazano nevina jer ova dijela prema našem sudstvu nisu kazneno i prekršajno gonjiva. Tu je
i slučaj profesora PMF-a, Darka Veljana, kojemu su u stanu pronašli razne inkriminirajuće
sadržaje dodatno potkrijepljene svjedočenjem Matea Špehara i Marijana Ostića. Odgojne
ustanove za djecu su nekada imale svrhu da odgajaju nove mlade snage dok danas ovakvim
primjerima čine upravo suprotno.
Bez presedana najneočekivanija grana pedofilije je ona unutar crkvenih institucija. Čak 4%
(4.392) svih katoličkih svećenika u SAD-u je optuženo za seksualno zlostavljanje djece i
pedofiliju. Irsku je zaprepastio "đavolji" svećenik Brendan Smyth koji je u periodu od
četrdeset godina bludničio nad više od sto dječaka i djevojčica i prilikom svake optužbe je
premještan iz župe u župu. Nakon javnog otkrića zbog zataškavanja "pali" su kardinali u tom
dijelu Irske, kao i irska vlada 1994. Belgiju je zgrozio biskup Bruggea, Roger Vangheluwe,
koji je priznao zlostavljanje vlastitog nećaka, te je ostavku uručio Ivanu Pavlu II. I brojne
druge države su bile šokirane sličnim skandalima. Kod nas su najpoznatiji slučajevi
"velečasnog" Ivana Čučeka koji je pravomoćno osuđen zbog šesnaest kaznenih dijela bludnih
radnji nad desetogodišnjim djevojčicama, a nakon uvjetnog odsluženja kazne služi misu na
zagrebačkom kaptolu i vodi vjenčanja i sprovode, te rapskog svećenika Drage Ljubičića koji
je unatoč trogodišnjoj pravomoćnoj presudi zbog bludničenja nad dječacima (od osam do
jedanaest godina) prije zatvora ispovijedao djecu. Trenutno je aktualan slučaj svećenika
Ivanova iz Bibinja koji je djecu, među ostalim, ispitivao za količinu sjemena pri masturbaciji
obećavši im da će sve biti njihova tajna.
Trenutno vlada klima da je zataškavanje opći pojam u katoličkoj crkvi, što dakako nije istina
jer i dalje je 99% svećenika koji nemaju nikakve veze sa zlostavljanjem djece u bilo kojem
obliku, no ipak zabrinjava učestalost zataškavanja na najvišim instancama crkve. Osim
katoličkih pedofila sličnog kukolja ima i u drugim religijama. 2007. godine je u sjevernoj
Britaniji razbijen pedofilski lanac uz šest uhićenih islamista (što nije isključeno da je
namještaljka kao i neki od gore navedenih progona u SAD-u). U arapskim zemljama je čak
ponekad i teško razlučiti običaje i pedofiliju, no mora se jasno razlučiti ženidba s
maloljetnom djevojkom i bolesno ponašanje prema djeci ponajprije zbog rigoroznih zakona
koji to u startu onemogućuju. Ove godine je uhićen i šaman iz Južne Amerike jer se tako
predstavljao da bi mogao bludničiti, a najveća svjetska oaza pedofilije je Tajland gdje
budizam predstavlja 95% naroda. Velika je predrasuda da su samo katolici pedofili, no dokaz
za suprotno nije nimalo ohrabrujući jer pokazuje da pedofilija zapravo nema veze sa
religijom već isključivo s bolešću. Meni je osobno u jednakoj razini sramote i prijezira
zataškavanje iste što se dokazano činilo i čini se i dalje. Ostaje pitanje jesu li svećenici skloni
pedofiliji, devijantno ponašanje iskazuju zbog bolesti ili zbog sfera koje ne možemo shvatiti,
no poruka koju javnost akumulira je da crkvene institucije "gube tlo pod nogama", te
pedofilija postaje živi rak današnje crkve jer uništava njezine iskreno sazdane temelje o
ljubavi prema bližnjem i Bogu.
Iz svega ovoga je jasno da je pedofilija mnogo više od ponašanja pojedinca, ona je rak
društva, ona bez imalo suzdržavanja pokazuje sve manjkavosti današnjice, stid i sram koji da
je sve u redu ne bi niti postojao kod čovjeka, zataškavanje koje manipulatore izjednačava sa
zločincima, izopačenost institucija koje upravljaju društvenim poretkom. Zapadna znanost
nas uči da rak suzbijamo, a mi moramo tražiti njegov uzrok.
BLAGDANI
Okultna strana katoličkih blagdana više nikome nije strana, a ovdje ćemo pogledati korijene
za dva najvažnija blagdana...
BOŽIĆ
Božićno drvce > Stablo-čuvari (Irminsul, Torov hrast i Igdrasil) imali su posebnu važnost za
stara germanska plemena te su se kroz povijest pojavljivala kao sveti simboli i predmeti.
Prema Adamu iz Bremena, jednom od najvažnijih njemačkih srednjovjekovnih kroničara, u
Skandinaviji su germanski poganski kraljevi žrtvovali po devet mužjaka (broj devet bio je
veoma važan u nordijskoj mitologiji) od svake vrste u svetim lugovima svake devete godine
pred drvcem. Zato i danas u nekim zemljama na drvce ide devet ukrasa. Rimski mozaici s
prostora današnjeg Tunisa prikazuju mitski trijumfalni povratak grčkog boga vina i muške
plodnosti, Dioniza iz Indije. Dioniz nosi grančicu zimzelenog stabla. Iz tog razloga su Grci i
Rimljani štovali upravo zimzeleno drvce koje je danas putem fuzije kršćanstva i paganizma
postalo neizostavan dio svetkovine.
25.12. > Neke od svečanosti koje su vjerojatno poslužile kao svojevrstan model Božiću bile su
rimske Saturnalije, Keltski blagdan Jul (Yule) i rimski blagdan Natalis Solis Invicti koji se
održavao 25. prosinca. Najpoznatije rimske zimske svetkovine bile su Saturnalije (Saturnalia)
– vrijeme opuštanja, gozbe, razveseljavanja i odmor od formalnih pravila. Običaj je bio da se
daruju maleni darovi (Saturnalia i Sigillaricia), najčešće lutke za djecu i svijeće za odrasle.
Posao se odgađao, a slavili su i robovi. Pilo se, kockalo i pjevalo, a česta je bila i javna
golotinja. 25. prosinca Rimljani su slavili Dies natalis Solis Invicti ili "rođendan
nepobjedivog Sunca". Naziv Sol Invictus dopuštao je slavljenje nekoliko božanstava
povezanih sa Suncem. Car Aurelije proglasio je taj dan blagdanom diljem cijelog carstva.
Poganski su Skandinavci održavali zimske julske svetkovine, krajem prosinca do početka
siječnja. Palile su se julske cjepanice (panj, badnjak) u čast Thoru, bogu grmljavine, s
vjerovanjem da će svaka iskra iz vatre predstavljati novorođenu svinju ili tele nadolazeće
godine. Gozba bi trajala dok panj ne bi izgorio, uglavnom dvanaestak dana. Skandinavci još
uvijek Božić nazivaju Julom, a u Engleskoj je riječ Yule sinonimna s Božićem. Poznat je i
julski ovan ili pak koza, Julbock, koji je bio simbol tih svetkovina u Skandinaviji. U Njemačkoj
su postojali blagdani Mitwinternacht (noć u sredini zime) i Wintersonnenwende (zimski
solsticij), a također i dvanaest divljih noći - Rauhnächte - u kojima se slavilo, jelo i pilo.
Danas se umjesto cjepanice ili panja često pravi i istoimeni kolač, najčešće s čokoladnim
premazom boje drveta.
Santa Klaus > Djed Mraz (Djed Božićnjak, Božić Bata, Santa Klaus) je izmišljeni i nametnuti
lik, koji djeci donosi poklone za Novu godinu ili Božić ukoliko su bila poslušna cijelu tu
proteklu godinu. Osim što su Sjeverni pol, patuljci, sobovi i slično također dio nordijske
mitologije i raznih ostalih religija diljem povijesti, najznakovitije je samo ime ovog lika.
Naime prvotno ime koje je bilo vezano uz Nikolu (ne svetog) ima veze sa starim nadimkom
sotone, Old Nick, dok je današnje ime kojeg je promovirala korporacija Coca-Cola zapravo
anagram: SANTA KLAUS = SATAN LUKAS (ime za Lucifera u sotonističkoj crkvi).
USKRS
Easter > Iako je dugoprihvaćena predrasuda da na nekom od starih jezika Easter znači
Isusovo uskrsnuće to zapravo u praksi uopće nije istina. Engleski naziv je ime dobio od
germanskog naziva za mjesec travanj - Ēostur-monath, koji je posvećen božici Ēostur. Ta
božica je nasljednica teutonske božice Eastar čiji je božanski muž Val. Još dalji korijeni sve
povezuju s Babilonom, jer je Nimrod, glavni bog panteona, nazivan i Baal dok je njegova
žena Ištar, poznatija kao Semiramida (kip slobode u New Yorku). Ovaj anglosaksonski spin
jasno ukazuje na NWO elemente, jer danas milijarda ljudi slavi Ištar (iako je u našem jeziku
blagdan korektno nazvan Uskrs, odnosno, Vazam – tri dana Uskrsa) čijeg muža Baala je
Jahve uvijek označavao kao ponajveću prijetnju, a prorok Ilija je prema Bibliji pobio na
tisuće svećenika tog mrskog božanstva.
Odricanje za vrijeme korizme > Jasno je da Isus nije imao vrijeme odricanja ili posta prije
raspeća pa je vječito pitanje odakle takav običaj? Običaj sam po sebi uopće nije loš, da ne
bude zabune, jer odricanje bilo kojeg segmenta trenutnog poretka ili 3D svijeta sam po sebi
može trajno jedino biti pozitivan. No problem je taj što je i ovaj običaj nebiblijski, odnosno
još jedan u nizu spinova. Proljetni post ili odricanje je po lunarnom kalendaru bio običaj
prilikom svetkovina božici Easter (Ištar) u starom Babilonu, a i dan danas ga gaje pojedini
Egipćani ili Kurdi u neopoganskoj religiji. Bog je u starom zavjetu naredio vječnu slavu
Pashe (Druga knjiga Mojsijeva 12:24) pri kojoj je potrebna krvna žrtva janjeta i njegova krv,
te se treba slaviti svakog prvog mjeseca, tj. njegovog četrnaestog dana u židovskom
kalendaru. Jedina izmjena kroz Bibliju je Isusova, on je promijenio krv s vinom i janje s
beskvasnim kruhom. Dakle, slava Uskrsa je (što je i logično) crkvena odluka nastala na
povijesti pashe dok je prekid slavlja Pashe i tradicija odricanja zapravo spin već toliko
spominjanog NWO-a iliti babilonskog bratstva.
Bojanje jaja > Ukoliko niste uvjereni da ova dva prethodna argumenta za drugačiju sliku
Uskrsa "piju vodu" mislim da se morate složiti da štovanje uskrslog Krista definitivno nema
nikakve veze s kokošjim jajima i bojanjem / lijepljenjem preslikača. Niti u jednom retku
Biblije, a također, niti na jednom naknadnom koncilu nema nikakvog spomena o jajima.
Poznato je da se Ištar (Semiramida) rodila iz jajeta, i to na dan svetkovine punog mjeseca,
kao što je to slučaj s današnjim Uskrsom. Kasnije je to preraslo u simbol religijske svetkovine
(mise) starih Babilonaca i Egipćana. Zatim su druidi jaja nosili kao amajliju bojajući ih što
im je naravno davalo određene mistične vrijednosti. Egipćani su pak bojali jaja kao
svojevrsno novo rođenje neba i zemlje, a i dan danas ovaj običaj štuju neopogani.
Zec > Zec je još jedna poveznica s Babilonom i božicom Ištar (Semiramidom). Naime, ona je
prikazivana kao zec u ovozemaljskom obliku, a zec je u svim poganskim religijama štovan kao
simbol plodnosti zbog brzine i načina razmnožavanja. Štovanje zeca je bilo određeno za prvi
dan proljeća i rađanje novog života. Jasno je kako Isus i zec nemaju ama baš nikakve realne
niti simboličke veze. Zanimljivo, običaj uskršnjeg zeca i bojanja jaja došao je tek u
devetnaestom stoljeću i to iz njemačke pokrajine Bavarske, odakle, kakvom slučajnošću,
djeluju i tajna društva, a najpoznatiji su bavarski Illuminati.
LITERATURA (PREPORUKA)
MALLEUS MALEFICARUM
Heinrich Institoris, Jacob Sprenger
2006., Stari Grad, Zagreb
OBRED
Matt Baglio
2011., Verbum, Split
MEĐUGORJE - TAJNA GOSPINIH UKAZANJA
Suzana Ivković
2009., Večernji list, Zagreb
GNOSTIČKA OTKRIĆA
Marvin Meyer
2006., Veble Commerce, Zagreb
DODATAK – SVJETSKA
ČUDA
Ovo poglavlje sam posvetio divljenju prema sedam svjetskih čuda koja su
zasigurno svakom stanovniku ove zemaljske kugle velika misterija. Tisuće
pitanja okružuju svako svjetsko čudo i praktički nema nijednog čovjeka koji
barem jednom u životu nije pri nekom šokantnom stanju rekao: "Ovo je osmo
svjetsko čudo"! Također, osvrnuo sam se i na svjetska čuda novih generacija
koja zasigurno oduzimaju dah podjednako kao i ove mitske, legendarne
građevine. Nova čuda graditeljstva definitivno nisu ništa manje vrijedna od
drevnih i samim gledanjem u njih osjećamo se poput putnika kroz vrijeme i
prostor. Moramo se zahvaliti i napretku čovječanstva koje napokon cijeni
povijest i snagu i karakter dosega pojedinih naroda. Tako napokon možemo biti
sigurni da neće biti uništavanja povijesne baštine u tehnološku svrhu što nam
omogučuje nesmetano gledanje i divljenje svjetskim čudima novog doba.
Herodot i Kalimah idejni su tvorci sedam čuda svijeta iz antike čime su
stoljećima kasnije omogućili divljenje samo jednom preostalom – Velikoj
piramidi u Gizi.
New7Wonders fondacija 2007. donosi popis novih svjetskih čuda što ćemo imati
prilike vidjeti u ovom dodatku.
SEDAM SVJETSKIH ČUDA
VELIKA PIRAMIDA
- sagrađeno – još nepoznato
- lokacija – Giza, Egipat
- povijest – jedino očuvano čudo, 10 piramida
- funkcija – nepoznata, mnogi smatraju da su grobnice, iako nema pravih dokaza
- gradnja – nepoznata, po teoriji 10.000 ljudi, 20. godina, 500.000 plovidbi brodova s
materijalom
- opis – 2.300.000 blokova, 146.5 m, sada 10 metara manja, nekoć je imala žbuku s vrhom
zlatne boje
248
SEMIRAMIDINI VRTOVI
- sagrađeno – oko 600. god. pr. N. e.
- lokacija – Babilon, današnji Irak (blizu Bagdada)
- povijest – nije utvrđeno postojanje, smatra se da ih je izradio Nabukodonozor II. za ženu ili
konkubinu
- funkcija – vrt, poseban sustav crpki i navodnjavanja
- gradnja – nepoznata
- opis – biljke iznad razine zemlje, korijenje drveća na terasi, masa ojačana stupovima
Sve fotografije su s wikipedie
ZEUSOV KIP
- sagrađeno – oko 457. god. pr. N. e.
- lokacija – drevni grčki grad Olimpia
- povijest – u čast ovog kipa su održane prve olimpijske igre, izradio ga je kipar Fidija, nakon
potresa i poplava preseljen je u Konstantinopol gdje izgara u požaru 462. god.
- funkcija – odavanje počasti
- gradnja – nakon Libonove gradnje Zeusova hrama, koji je bio prejednostavan, kipar Fidija
gradi ovaj kip
- opis – kip je visok 12 m, Zeus je u sjedećem položaju sa zlatnom odjećom, licem od
slonovače, očima od dragog kamena, na glavi je imao vijenac od lovorovog lista, u desnoj
ruci simbol pobjede od javorine i zlata, u lijevoj metal s orlom, na nogama zlatne sandale te
je sjedio u zlatnom tronu
ARTEMIDIN HRAM
- sagrađeno – oko 550. god. pr. N. e.
- lokacija – grad Eres, mala Azija
- povijest – najveći i najkompleksniji hram za boginju lova, prirode i plodnosti, izgorio je 356.
god. pr. Kr., obnovljen, drugi hram pale Goti 262. god. pr. Kr., neka umjetnička djela u
britanskom muzeju u Londonu
- funkcija – hram, tržnica, muzej
- gradnja – nepoznata
- opis – mramorni hram sa stepenicama, terasom 80x130 m, krovom poduprtim sa 106
stupova visine po 20 m
MAUZOLEJ U HALIKARNASU
- sagrađeno – oko 353. god. pr. N. e.
- lokacija – Halikarnas, mala Azija, danas SZ Turske
- povijest – sagrađen na inicijativu kraljeve žene Artemise i sestre Artemisije za kralja
Mauzoleja, 16. st. u dobrom stanju do potresa, u 15. st. vitezi sv. Johna s Malte okupiraju
prostor grade dvorac koristeći blokove Mauzoleja
- funkcija – grobnica kralja i kraljice- gradnja – počela za vrijeme kraljeva života, završila
godinu nakon smrti njegove žene
- opis – sastoji se od stupova koji su držali piramidni krov sa statuama, visine 45 m, ljepota
nije samo u strukturi, već i u dekoraciji, izgled je bio toliko upečatljiv da i danas svaku
monumentalnu grobnicu zovemo Mauzolej
KOLOS NA RODOSU
- sagrađeno – oko 200. god. pr. N. e.
- lokacija – blizu rijeke Rodos, grčki otok u Egejskom moru
- povijest – stanovnici grade statuu u čast boga Sunca Heliosa, potres ju je oštetio 226. god.
pr. Kr., puklo je Kolosovo koljeno, kip 1000 god. leži u ruševinama, do arapskog osvajanja
654. god., kip prodaju židovu iz Sirije, 900 deva nosi ostatke
- funkcija – obožavanje Heliosa
- gradnja – traje 12 god.
- opis – kip visok 45 m, od bronce s primjesama bijelog mramora, sličan današnjoj „replici“,
kipu slobode
SVJETIONIK NA FAROSU
- sagrađeno – oko 290. god. pr. N. e.
- lokacija – Aleksandrija, Egipat, drevni otok Faros
- povijest – Ptolomej Soter započinje gradnju, Arapi mu se dive prilikom osvajanja Egipta, no
novi vladari prelaze u Kairo, uslijed zapostavljanja ogledalo se srušilo, potresi su ga i
dokrajčili, sultan Mamelouk od dijelova svjetionika gradi tvrđavu, danas je svjetionik opet u
centru pozornosti jer arheolozi tvrde da su pronašli ostatke
- funkcija – svjetionik pomoću vatre noći i ogledala danju, posvećen bogu Savimoru
- gradnja – započinje je Ptolomej Soter, završava se nakon njegove smrti
- opis – 3 razine - najniža – kvadrat visine 55.9 m
- srednja – oktogon visine 18.3 m ukupno 117m
- najviša – krug od 7.3 m
Svjetska čuda intrigiraju svijet tisućama godina poslije izgradnje što dovoljno govori o
njihovoj povijesti i misteriji, da bi ih uvrstio. Gotovo sva čuda postoje samo u pismenoj
predaji, no, to ne umanjuje njihovu vrijednost. Svakako artefakti vrijedni divljenja.
ZABORAVLJENA SVJETSKA
ČUDA
Sad ćemo prijeći na nepravedno zaboravljena svjetska čuda, odnosno, građevine koje
letimičnim pogledom moramo zamijetiti. Po atraktivnosti ništa ne zaostaju za sedam svjetskih
čuda i samim time imaju strašan utjecaj na kulturu zemalja u kojima se nalaze. Evo kratki
pregled tih građevina:
NOVA SVJETSKA ČUDA
Kao zaključak ove teme, donosim i novih sedam svjetskih čuda za koje su mjesecima
glasali milijuni ljudi diljem svijeta. 7.7.2007. stoga će biti zapamćen kao povijesni datum
zbog službene odluke o građevinama koje predstavljaju ponos čovječanstva. I nemate pravo
na nezadovoljstvo jer ste i Vi mogli biti dio žirija u donošenju ove velike odluke. Dakle,
možemo poželjeti samo sretan epilog ovog glasanja, kao i njegovo opće prihvaćanje u svijetu,
tako da i naši unuci i praunuci mogu raspravljati o njima kao o drevnim svjetskim čudima.