Ratko Martinovic -Svjetske misterije i tajne

WILLIAM SHAKESPEARE
(KNJIŽEVNOST)

William Shakespeare rodio se u Stratfordu na Avonu 23. travnja 1564., a u istom mjestu i
umire 3. svibnja 1616. Iako ga doslovno zna gotovo svaka osoba na svijetu Shakespeare je
misteriozan i gotovo nepoznat povijesni lik. Život mu nije bio previše javan, roditelji su mu
bili nepismeni, nije išao u školu iza 14. godine, kćer mu je bila nepismena do 27., sačuvano je
samo sedam njegovih originalnih rukopisa, nikada nije napustio Englesku, a prečesto niti
vlastiti gradić, nije imao kućnu biblioteku i znao je vrlo malo latinskog dok grčki nije niti
poznavao.

Također, imao je ženu od rane mladosti i troje djece, a kroz pojedina djela mu se provlači
homoseksualna sklonost. Ovo je samo jedan niz čudnih i prilično nelogičnih činjenica vezanih
uz najvećeg književnika svih vremena. Pitanja koja možemo postaviti su zbilja brojna - od
upita odakle je izvlačio inspiraciju i povijesne reference do toga kako su mu djela bila tako
opskurna za njegovo bogatstvo, a tako poznata diljem države. Sve ovo navodi na neke vrlo
zanimljive indicije

Kroz cijeli život je napisao čak 34 drame, 154 soneta i pjesme, a čak niti mainstream
povjesničari nisu izričito rekli da su sva djela upravo Shakespeareova. Ovaj veliki pisac je bio
toliko dosjetljiv da je, unatoč tome što je pročitao jako malo knjiga zbog nedostupnosti,
koristio ni više ni manje nego 30.000 različitih riječi što je do bilo do deset puta više od svih
njegovih suvremenika. Upravo ovdje dolazi i ono najbitnije vezano uz njegov opus - je li
zaista upravo on autor svojih djela i ako nije, zašto je netko drugi pisao pod njegovim
imenom?

Ova teorija nije nipošto nova već je duboko istražena još u 19. stoljeću kada je svima bilo
malo bizarno da jedan Shakespeare ima tako tajanstvenu biografiju. Od tada se razvilo više
od 70. možebitnih teorija i kandidata o pravom autoru ili autorima njegovih uspješnica.
Najbitniji kandidat svakako je Sir Francis Bacon, ponajveća siva eminencija svog doba i
veliki kancelar Engleske. Poznat po okultnom djelovanju i masonsko-illuminatskom štihu uz
vladavinu nad Rozenkrojcerima, djelovao je u doba Elizabete I. i kralja Jamesa I. Skriveno
znanje godinama šifrira i koristi se alegorijama i pseudonimima, a već je tada Ameriku
smatrao plodnim tlom za novu velesilu. Šifra 33 je najbolji pokazatelj ove teorije, a ta brojka
je poznata kroz niz Shakespeareovih djela. Folio 1623 pak na 56. stranici 21. put nabraja
Baconovo ime (21 i 56, bitne tarot karte). Zanimljivo, dok je s jedne strane bio veliki okultist,
pod opaskom kršćanstva je s druge strane započeo zloglasnu inkviziciju, mrzio je žene, a bio
je poznati pedofil, homoseksualac i seksualni perverznjak. Pošto je obilježio svoje doba kao
najobrazovanija i najinteligentnija osoba ne bi previše čudilo niti da je autor ovih djela.
Karijeru je zaključio na sramotan način jer je izbačen iz parlamenta zbog korupcije, nedugo
nakon čega je i umro.

Bez obzira koja je prava Shakespeareova pozadina ostavio je iza sebe djela poput Romea i
Julije, Hamleta, Otela, Kralja Leara, Macbetha, Sna Ivanjske noći, Mletačkog trgovca,
Oluje... Samo nabrajanje bi potrajalo, a to je dovoljno da se uvidi kako je njegova ostavština
zadužila čovječanstvo do kraja povijesti.

KONTEMPLACIJA

FRIEDRICH NIETZSCHE
(FILOZOFIJA)

Friedrich Wilhelm Nietzsche rodio se u Röckenu (Prusija) 15. listopada 1844., a preminuo
je u Weimaru, 25. kolovoza 1900. Danas je poznat kao jedan od najkontroverznijih i
najprovokativnijih filozofa u povijesti.

Jako teško djetinjstvo u kojem je doslovce gledao smrt oca i brata u svemu podcrtavaju
njegov daljnji život jer u potpunosti gubi vjeru u Boga. Dodatni uteg za njegov intelekt bio je
odgoj od strane majke i slanje u čvrsti katolički internat kod Naumburga. Samoća i
odvojenost uz duge kontemplacije činili su ga drugačijim od ostale djece u školi. Kasnije
upisuje studij teologije, no nešto se u njemu slama, odbija pričest i napušta faks te prelazi na
filozofiju, točnije - antičku Grčku. Sa samo 24. godine postaje profesor u Baselu, a tijekom
posjeta javnim kućama dobiva sifilis, uz kasniju dizenteriju i difteriju. Jedini prijatelj mu je
poznati kompozitor Richard Wagner, no i s njim se svađa nakon što uviđa da ovaj osim
kršćanstva gaji i članstvo u starogermanskom tajnom društvu.

Kako je cijeli život bolestan dosta je prikovan za krevet pa ima vremena za pjesme i filozofske
tekstove. Sve češće očajava, a duševni slom doživljava u Torinu. Umire kao umobolnik pod
sestrinom skrbi, a njegova sestra zbog rasističkih manira falsificira njegova djela. Upravo
zbog tih promjena nacizam Nietzschea koristi kao jednog od glavnih ideologa iako on
zapravo s tim nema nikakve veze. Njegova rastrojena sestra Elizabeth kasnije osniva i kult
štovanja njegovog lika i djela, gdje je često zalazio i Hitler. Zanimljivo je da je ovaj pisac
zapravo bio antinacionalist i možda i prvi propagator Europske unije.

Kroz svoja djela ponajviše je gurao kritičko razmišljanje i borio se protiv lažnog morala,
licemjerja i religije kao institucije koja uzima novce od ljudi i smišlja zakone da bi njima
manipulirala. On je smatrao da život nije nemoralan, a svemu su potrebne nove vrijednosti. U
doba ludila prozvao je papu i kralja Italije na smrtne kazne usmjerene ka njemačkom caru i
antisemitima što je vladajuća crkva u to vrijeme smatrala smiješnim.

Iako ga se danas percipira kao autora zloglasne nacističke teorije, naročito zbog pojma
Übermenscha, odnosno nadčovjeka, kojeg je razvio kroz suradnju s Wagnerom, Nietzsche je
više shvaćao da ovaj svijet ide u krivom smjeru, da se opet sve ruši i da će se opet sve graditi.
Ukoliko nadvladamo taj začarani krug onda ćemo postati nadljudi. Narod po njemu opet
postaje stado, a to znači propadanje, te će biti potreban drugačiji sklop razmišljanja ukoliko
želimo napredovati.

Ukoliko ove misli shvatimo kao poveznicu s možebitnim napretkom čovječanstva ne možemo
se oteti dojmu da je Nietzsche bio vrlo blizu svim događajima u vlastitoj, a i u budućnosti
čitavog čovječanstva. Možda bi bio daleko ozbiljnije prihvaćen da nije stigmatiziran, osuđen i
lud, barem za većinu „normalnih“ ljudi...

SIGMUND FREUD / CARL
GUSTAV JUNG (PSIHOLOGIJA)

Dva velika suvremenika i najveće legende psihologije međusobno su se poznavali te su prošli
gotovo čitav spektar međuodnosa - od uzajamnog respekta do sukoba.

Sigmund Freud rođen je u češkom Priboru 6.5.1856. Odrastao je u velikoj obitelji, a pošto je
bio židov mogao je birati samo između prava i medicine te je usporedno učio jezike i čitao
filozofiju. Zanimljiva je činjenica da nitko ne zna puno o ranom Freudovom životu jer se
osobno pobrinuo za uništenje svih dokaza. Putem hipnoze i elektroterapije dolazi do svog
prvog velikog djela vezanog uz analizu snova - Tumačenje snova. I danas postoji veliki razdor
oko toga da li je Freud zapravo psihijatar ili filozof. Otac je šestero djece, vrlo dosadan
čovjek koji je živio po šabloni i običajima koje je mahnito ponavljao.

Teoriju o tome da su roditelji seksualni objekti djece iznosi sredinom karijere, a u djelu Totem
i tabu raspravlja o incestu zbog čega šokira zajednicu. Ego, id i superego uvodi 1920., a
kasnije postaje i veliki pobornik medicinskog kokaina ne sluteći da je zbog njega sam postao
teški i svakodnevni ovisnik. Freud umire od smrtonosne doze morfija koju je sam tražio
23.9.1939. u Londonu, gdje je morao pobjeći od njemačkih nacista. Osam situacija kojima
možemo analizirati osobu su po Freudu hipnoza, asocijacije, snovi, smisao za humor,
projekcija, životne okolnosti, tabui i umjetnička djela.

Carl Gustav Jung je švicarski psiholog i psihijatar rođen u Kesswillu 26.7.1875. Kasnije je
studirao u Baselu gdje postaje poznat s metodom koja otkriva ljudske komplekse. Začetnik je
analitičke (arhetipske) psihologije u kojoj razlikuje osobno nesvjesno i kolektivno nesvjesno.
Tu u igru ulaze mitološki i religijski simboli, a danas sve više i logotipovi koji su nastali po
njihovom uzoru.

Jung je nakon sukoba s Freudom (koji je smatrao da Jung previše zavire u parapsihologiju i
paranormalno, op.a.) postupno razvijao i mijenjao vlastitu psihoanalizu. Postoje tri vrste
osobnosti - ego ili svjesno biće, osobno nesvjesno (porivi, želje, strepnje i frustracije) i
kolektivno nesvjesno (sadržaji evolucije čovječanstva). Tim posljednjim principom povezuje
modernu psihologiju s drevnim učenjima tajnih škola i hermetizmom. Na početku je smatrao
kako svaki narod ima svoje sadržaje no kasnije je uvidio kako je sve "univerzalnog" tipa.
Arhetipe dijeli na Jastvo ili pravi ja (Kristova ili Budina svijest), Animus (praslika muškarca
u ženi), Anima (praslika žene u muškarcu), Sjenu (zapreka napretku) i Personu (uloga
nevezana uz osobnost, pokupljena od osobnosti okoline i uzora).

Tu su i iznimno bitni pojmovi - psihoidnost zbilje i sinkronicitet. Prvo označava psihu i fizičku
stvarnost kao lice i naličje novčića. Sinkronicitet je pak akauzalna veza između pojava u
materijalnom svemiru koja ide između dvije nepovezane tvari. Najlakše je sve objasniti kao
telepatiju ili predosjećaj (sve ćete kasnije pročitati u knjizi, op.a.), ili kineski princip I Ching.

Ova dva psihoanalitičara su zbog vlastitog ega spriječila možda i najvažniju suradnju u
povijesti psihologije, te smo njihovim sukobom izgubili neki sasvim novi i jedinstveni pristup.
To nikada nećemo saznati, a možda sam i ja u krivu i upravo je to razdvajanje zbog
konkurencije potaknulo ono najbolje u njima...

HUMANOST

MAHATMA GANDHI (OTPOR
TIRANIJI)

Veliki humanist i čovjek koji je prije svega želio biti upravo to – čovjek, zadužio je cijelu
povijest svojim djelovanjem. Mahatma Gandhi rodio se u hinduskoj obitelji u Porbandaru,
Gujarat, Indija 2. listopada 1869. godine. Završava pravo 1891. u Londonu, te se nakon
neuspješnog povratka kući usmjerava u indijsku tvrtku u Južnoj Africi gdje postaje njezin
pravni savjetnik u Durbanu. Ono što je najpoznatiji dio njegovog aktivizma je nenasilni
prosvjed kojeg započinje u Južnoafričkoj Republici, državi s dubokom podjelom stanovništva
načetu rasizmom i apartheidom gdje ga lokalni bijelci smatraju nižom rasom. Tijekom tih 20.
godina u JAR-u Gandhi često boravi u zatvorima, biva pretučen i kao rezultat se fokusira na
nenasilne prosvjede i nekooperaciju sa sustavom u čemu su mu uzori bili ruski pisac Lav
Tolstoj i američki pisac Henry David Thoreau. Smatrao je kako pasivni otpor i građanski
neposluh nisu pravi nazivi pa je vlastiti koncept nazvao - Satyagraha. Prije povratka u
domovinu lokalna vlast mu je priznala neke od zahtjeva suočena s ogromnim pritiskom sve
većeg broja nezadovoljnika.

U Indiji se automatski nastavlja njegov oštar rad, naročito nakon izglasavanja kontroverznog
Rowlatt Acta koji je Britancima dao pravo na oružani sukob s indijskim revolucionarima.
Demonstracije protiv tog ljigavog akta "prisiljavaju" iskvarene Engleze na masakr Indijaca
kod Amritsara. Gandhi tada započinje s nekooperativnosti protiv Britanaca, milijuni Indijaca
daju ostavke u državnim firmama, institucije bivaju bojkotirane, a djeca ispisivana iz škole.
Indijci su zauzeli ulice i sjedili, a policija ih je premlaćivala zbog neustajanja. Gandhi je
uhićen, no zbog pritiska odmah i pušten.

Najveći aktivist za prava čovjeka u povijesti započinje sa svojim swaraj pokretom gdje se
ekonomija vraća na selo i tradicionalne obrte. Duhovnost i meditacija su nadvladali sve
aspekte njegovog života te mu vlastita žena postaje prema njegovim riječima "poput sestre".
Gandhi je odbio sva materijalna dobra i jedino što je posjedovao bila je odjeća
najsiromašnijih Indijaca. Britanci su se u potpunosti povukli zbog straha od velikog rata, a
Gandhija Indijski nacionalni kongres proglašava potpunom izvršnom vlašću.

Kako to nažalost uvijek biva, Indijci dobivaju moć te oružano napadaju Britance, a Gandhi
priznaje da je sve doživjelo krah. Britanci iskorištavaju situaciju i zatvaraju ga do 1924. kada
se povlaći iz politike. 1930. se vraća u aktivizam i poziva Indijce da ne plaćaju porez
britanskoj kruni. Uz sve odbija britansku proizvodnju soli i maršira sa stotinama tisuća ljudi
do Arapskog mora. Novi aspekt sustava prosvjeda bio je štrajk glađu zbog čega su ga
Britanci vrlo brzo puštali iz pritvora jer su se bojali da bi njegovom smrću revolucija mogla
poprimiti svjetske dimenzije.

Slom njegove politike zajedništva, mira i ljubavi započeo je 1947. kada se od Indije odvaja
muslimanski Pakistan. Zbog daljnje podrške ujedinjenju 30.1.1947. ga mučki ubija hinduski
fanatik Nathuram Godse. Iako je pokazao da narod može biti iznad bilo kakvih političkih i
interesnih skupina njegova smrt je vjerojatno početak Novog Svjetskog Poretka u kojem Vlast
gazi stanovništvo, a ljudi to smatraju "prirodnim stanjem stvari".

MARTIN LUTHER KING
(LJUDSKA PRAVA)

Što se humanosti i ideje o svijetu mira, nepostojanja problema rasa i ljudskim pravima tiče
ovaj čovjek će nažalost vjerojatno vječno ostati izvan svoga vremena. King je rođen 15.
siječnja 1929. godine u Atlanti, Georgia, SAD. Pošto je bio sin svećenika s pet godina nakon
posjeta Njemačkoj dodaje Luther u svoje ime. Tijekom školovanja je diplomirao sociologiju
te kasnije napreduje do doktora filozofije. Otac je četvero djece.

U dvadeset i petoj godini postaje pastor u Montgomeryju, Alabama. Veliki utjecaj na Kinga
su imali poznati borac za ljudska prava Howard Thurman i susret s obitelji Gandhi u Indiji.
Ovo je formiralo Martinovo gledište da su ljudska prava i nenasilni otpor nit vodilja ka
boljem i ljepšem svijetu. 1957. King i razni drugi aktivisti osnivaju SCLC iliti Južnjačku
konferenciju kršćanskih vođa. J. Edgar Hoover, Robert F. Kennedy i FBI počinju sa
prisluškivanjem Kingovog telefona i enormnog pritiska da raspusti ovu udrugu pod
izgovorom da ga komunisti koriste za infiltraciju u SAD. Pravo glasa, radnička prava,
nepostojanje rasne segregacije – sve je to bilo u području djelovanja SCLC-a te su neki
dijelovi ovoga preneseni u zakone izglasane od strane kongresa. Jasno, sve je ovo divno na
papiru dok su segregatori i rasisti (koji su "čudom" često bili i guverneri država gdje se
prosvjeduje) napadali marševe.

Detalj iz njegovog života koji je najpoznatiji zasigurno je "Marš na Washington" 1963. gdje
je s drugim predstavnicima ovakvih pokreta došao prosvijetliti već duboko iskvarenu naciju.
Famozni "I have a dream" govor je danas više nego ikada samo nedostižni san jer nacije
provode tzv. politiku nekolicine na štetu množine uz neizbježni problem-reakcija-rješenje i
doktrinu šoka. Nakon Washingtona dobro je poznata i "Krvava nedjelja" u Selmi gdje se
policija brutalno obračunala sa prosvjednicima, te je King pod pritiskom predsjednika
Lyndona B. Johnsona odlučio odgoditi marš, koji je bez njega odrađen uz nove državne
brutalnosti, da bi ga ipak King i predvodio 25. 3. 1965. Poslije toga je ostao u spektru
javnosti jer je bio veliki protivnik rata u Vijetnamu, a uz to je želio financijsku jednakost
cijele države što je pod izlikom riječi komunizam osudio vrh.

Ono što je postalo neizbježno uz ovakvu borbu za svjetsku ravnopravnost je atentat 29. 3.
1968. Sve ovo podsjeća na Kennedyja i ubojicu koji to vjerojatno i nije. Naime, osuđenik u
bijegu, James Earl Ray, bez pravih dokaza je optužen da je u Lorraine Motelu u Memphisu
ubio Kinga iako mu je za to priznanje bilo potrebno čak trodnevno uvjeravanje od strane sile
zakona. On i danas uporno tvrdi da je sve urota s najviše instance, a dokaza da on nije krivac
ima na desetke. U prosincu 1999. okončana je građanska parnica u kojoj je obitelj King
tužila Lloyda Jowersa, vlasnika restorana odakle je 1968. Ray ubio Kinga. Sud je, vjerovali
ili ne, zaključio da je King žrtva zavjere s najviših instanci te je obitelji dodijelio odštetu od
simboličnih 100 dolara koliko su i tražili. Jowers je ranije izjavio kako je on kupio oružje po
nalogu mafijaša iz New Orleansa, a iza mafije su stajali najviši dužnosnici vlade SAD-a.

Nasljedstvo Martina Luthera Kinga Jr.-a je enormno, no problem je licemjerje vrha države
pod kojim su osnovani razni memorijalni centri, njegov dan itd. jer je zbog te iste borbe za
ljudska prava i ubijen, no, eto to je svijet u kojem živimo…

LITERATURA (PREPORUKA)

BLAGA LEONARDA DA VINCIJA
Matthew Landrus
2010., Profil

TESLA – ČOVJEK IZNAD VREMENA
Margaret Cheney
2007., Planetopija

GANDHI – MOJA TRAGANJA ZA ISTINOM
Mahatma Gandhi
2008., VBZ

GENIJALNE MISLI
Albert Einstein
2010., Šareni dućan

MAGIJA

Svijet kojeg ne shvaćamo, po mnogima stvaran kao i ovaj materijalni, je tema
narednog teksta. Zanimljivo je da niti skeptici ne vole čin priziva bilo duhova
bilo anđela ili demona iako ne vjeruju u njihovo postojanje. To je dokaz da tu
ima "nečega". A što je TO nitko ne zna. Pretpostavke ćete moći pročitati, a oni
najhrabriji će i otići do raznih okultista da uz pomoć prizovu demona iz druge
dimenzije, odnosno, pakla. Ovo posljednje nikako ne bi preporučio ali bih Vas
svakako upitao za rezultate. Šarlatan je najčešći opis raznih vračara, spiritista i
okultista, no kao u svakom segmentu paranormalnog i ovdje ima pravih znalaca.
Izučavanje magijskih disciplina je sve rjeđe kod običnih ljudi jer je danas
materijalno u svim segmentima iznad duhovnog. Tako znamo za gotovo sve
poznate atome i čestice, a ne poznamo svijet u koji idemo kada umremo.
Bacanje uroka je tako ok i dio mainstreama, ali upit o duhovima često ostaje
ismijan. Kontrola strahom je sveprisutna i ljudi se boje i poriču nepoznato.
Zašto postoji takav tip blokade? To je već drugo pitanje. Za kraj, teme ovog
poglavlja su najjednostavnije za privatnu istragu i želim Vam svu sreću pri
tome…

Što? Kako? Odakle? Zašto? Sve su ovo pitanja koja traže odgovor kada dođemo
do "one strane ogledala". Niti jedno nema ni natruhe mogućeg odgovora. Kada
će imati? Tko zna. Možda su neki drevni ili moderni magovi imali odgovor na to

koji je zajedno s njima otišao u taj vrli novi svijet.

Ouiji ploča, demonski sigili, anđeoski simboli, okultna svjedočanstva,
egzorcizmi, sve dokaz do dokaza za postojanje i istraživanje druge ili posthumne

stvarnosti…

UROCI

Početak poglavlja, a već velika kontroverza. Da li je urok isključivo djelovanje
samouvjeravanja zbog saznanja o bacanju istog ili je to učinak nekih tajnih i drevnih
magijskih postupaka na čovjeka preko predmeta katalizatora? To se zasad ne zna. Znanost je
apsolutno na strani ovog prvog uzroka dok pobornici druge teorije to sve uspoređuju sa
drevnim ritualima i vjerojatnim istim ishodištem. Najkontroverznija takva teorija tvrdi da su
sve te magijske vještine podrijetlom sa Atlantide ili Mua iako nema pravih dokaza niti za
postojanje tih dviju civilizacija.
Fenomen uroka je prilično rasprostranjen diljem zemaljske kugle što govori o tradicionalnoj
ljudskoj "ljubavi prema svome bližnjemu". Tako znamo za poznate hoodoo uroke, te
indijanske čarke. U velikom broju slučajeva onaj tko može "skinuti" urok, može ga i "baciti",
poput recimo fakira ili hodže. Danas je urok banaliziran mišljenjem da su to "bapske priče"
prepune praznovjerja sve dok pojedinci ne osjete to na vlastitoj koži. Najveća zanimljivost
svega ovoga je pristupačnost. Gotovo svaka okultistička trgovina sadrži amajlije, magijske
simbole, knjige za prizive, ili recimo, crne svijeće smrti koje nose simboličnu cijenu. Kupnjom
sedam svijeća i njihovim sedmodnevnim paljenjem iznad žrtvine slike žrtva brzo i učinkovito
umre!? Da, tako barem piše na deklaraciji (:D). Lako je kupiti i čupe, prašinu s groblja, šape
raznih životinja, napitke smrti itd.
Prva zabilježena bacanja uroka dolaze od drevnih Kelta iako postoje indicije da su i ostali
suvremenici vladali ovom mogućnošću, poput recimo Babilonaca. Kelti su preferirali bacanje
uroka na pojedince većinom zbog raznih svađa ili pak ljubomore. Nekako se ne možemo oteti
dojmu da je ovo polje bilo marginalno ili čak namjerno zanemareno kroz povijesnu literaturu,
a eksplozija dolazi u, pogađate, Srednjem vjeku. Crkva odjednom "otkriva toplu vodu" i
koristi svijet magije kao savršeni poligon za vlastite hijerarhijske i ideološke koncepte. Ne
znam točno podatke no uvjeren sam da je omjer žena i muškaraca koji su putem Malleus
Magnificaruma (kontroverznog inkvizitorskog priručnika – Malja za vještice, op.a.) kažnjeni
na ovaj ili onaj način 90-10, izraženo u postotku. Žene postaju glavni i odgovorni krivci za
nepoćudno i nemoralno ponašanje jer su po prirodi promiskuitetne dok muškarci preuzimaju
ulogu suca i porote. U svom tom nenormalnom okruženju teško je razaznati da li su postojale
osnovane sumnje za vračanje i bacanje uroka kod ijedne žrtve, pa samim time ne možemo niti
realno uvidjeti sve tipove bačenih uroka i magija. Najčešće spominjani uroci su bili oni
ljubavnog karaktera (poput menstruacije u piću), religijske izopaćenosti ili želje za nečijom
smrću. Neke od opaski vezanih uz bacanje uroka su recimo:

- Stvaranje đavolje djece
- Podavanje demonima
- Magije ljubavi, mržnje i impotencije
- Pretvaranje ljudi u životinje
- Pobačaji i žrtvovanje djece
- Ugovori s đavlom
- Ulasci demona u ljude
- Uzrokovanje bolesti
- Uzrokovanje prirodnih nepogoda
- Uništavanje priroda i stoke

Ovo je samo jedan dio, no na slikovit način može prikazati koliko je opsežno napisana
inkvizicija, putem vodećih stručnjaka kanonskog prava.

Sir Arthur C. Clark je u svojim legendarnim knjigama (koje su mi, priznajem, bile jedan od
prvih razloga zašto sam se počeo baviti ovim temama, op.a.) i dokumentarnim filmovima
naveo neke od povijesnih događaja vezanih uz uroke pa ću njegove slučajeve koristiti kao
najbitnije uz neke dodatke koje sam otkrio daljnjim istraživanjem. Često sam koristio i druge
Clarkove materijale tijekom knjige pa se nemojte previše čuditi ukoliko su Vam neke stranice
i priče već poznate (iako ih je i Clark samo prenio od ranijih izvora).
Europa nije jedini kontinent svjedočanstava o urocima. 1587. god. Suarez de Souza je vidio
kako urođenici padaju mrtvi kao pokošeni nakon bacanja usmenih uroka od strane lokalnog
vrača, što je jedno od prvih modernih svjedočanstava bacanja uroka, i to u Africi.1890. god.
na Novom Zelandu vrlo snažan momak na kojeg je bačena kletva umire taj dan jer mu je
vračka iscijedila životnu energiju. Psihijatar John C. Barker je opisao događaj iz Kenije.
Liječnik je bio na rubu smrti zbog velike mršavosti i stalno je tvrdio da je na njega bačen
urok. Psihijatar je mudro postupio, smiješao je neškodljivu mješavinu i rekao okupljenima da
će tekućina ubiti samo krivca (mislim da bi ovo i u Hrvatskoj upalilo, op.a.). Jedan čovjek je
nije želio ispiti, te je sve priznao. Skinuvši urok, liječnik se jako brzo vratio na staru težinu.
Poznat je (meni i najzanimljiviji) slučaj Finisa P. Ernesta koji je više puta dolazio u bolnicu s
teškim astmatičnim napadajima. Jedna od najrenomiranijih bolnica u SAD-u mu nije uspjela
pronaći uzroke gušenja. Nakon više uzastopnih napadaja doktori su počeli sumnjati da je na
njega bačen urok od strane vlastite majke. Nakon nagovora doktora o izbjegavanju majke,
situacija se poboljšala. 23.8.1960. je datum koban za ovu osobu jer se Ernest odlučio javiti
majci preko telefona i nakon sat vremena pada mrtav. Daljnjom istragom slučaja je otkriveno
da se Ernest brinuo o majci i da je nakon ženidbe odlučio prodati lokal koji je bio u njihovom
zajedničkom posjedu što je ženu razljutilo. Rekla je da će mu se nešto strašno dogoditi. Majka
mu je u zadnjem razgovoru rekla da će ga bez obzira na doktore snaći ono što mu je ona
odredila. U Okefenokeu, Saveznoj državi Georgia, babica nakon rođenja tri djevojčice
trinaestog dana u mjesecu izjavljuje da su ureknute i da će prva umrijeti prije 16., druga 21.,
a treća prije 23. rođendana. Prva je umrla nesretnim slučajem, druga na svoj 21. rođendan
uvjerena da je zaobišla kletvu odlazi u disko gdje je ubija zalutali metak. 1966. treća kćer je
na dan pred 23. rođendan ležala pred doktorima, bilo joj je brzo udaralo, a srce
preskakivalo. Pokušali su joj povezati žile, ali je poboljšanje kratko trajalo. Umrla je
predvečer, a obdukcija je pokazala da nema nikakvog opravdanog razloga smrti (osim uroka,
op.a.). 1965. pri rutinskoj operaciji umire majka petero djece, doktori kasnije saznaju da joj
je s pet godina vračara prorekla smrt prije 43. rođendana koji je upravo navršila. Poznati su i
slučajevi vagalne (ne vaginalne :D, op.a.) infekcije, što je glavni pojam voodoo magije. U
početku nastupa panika, diže se adrenalin, tijelo se znoji, zatim nakon spoznaje o beznadnosti
stanja, srce usporava, krvni tlak pada itd. Smrt nastupa ponekad i iznenađujuće brzo. Postoje
slučajevi u kojima osobe same sebe toliko uvjere u urok nad drugom osobom da ga onda
same pod transom obave. Poznat je slučaj u državi Arkansas, u kojem pacijent, crnac, dolazi
u bolnicu u teškom stanju, zgrčen, bez medicinski objašnjivog razloga. Doktor u privatnoj
istrazi saznaje da se žena, inače vrač crne magije, pobojala da je voljeni vara, pa je bacila
urok na dotičnog. Zanimljivo, paranoja je utjecala na njezin "zdrav" razum i ranije, pa su i
prošla dva muža završila na sličan način. Jasno, ženi nitko ne može ništa, jer opipljivi ili još
točnije, zakonom regulirani dokazi ne postoje.
Ovo područje također spada u "slobodnu sudačku procjenu", pa je na vama da prosudite
vjerovati ili ne. Po meni je interesantan ovaj zadnji slučaj, jer poznajući naše žene muško
stanovništvo bi naglo opalo. Također je interesantno da voodoo i slična vračanja nisu i
zakonski regulirana u svijetu, pa ako vam neko zasmeta, komotno ga "maknite" na ovaj način.
Mislim da bi prvi na listi trebali biti oni koji ne predlažu ovaj zakon zbog toga što ne vjeruju i
ismijavaju ovaj fenomen...

ASTROLOGIJA

Astrologija se sastoji od određenog broja sustava vjerovanja u kojima se posebna pažnja
usmjerava ka poveznici astronomskih fenomena s događajima u ljudskom svijetu. Sama riječ
dolazi od latinsko-grčke kovanice astrologya, odnosno, promišljanja o zvijezdama.
Najpoznatiji segment astrologije je horoskop iliti zodijak, poveznica ljudskih rođenja i
svakodnevnih događaja s astronomskim korelacijama, zvijezdama ili planetima Sunčevog
sustava. Kako su tu praksu upotrebljavali razni narodi u prošlosti ne čudi da je vrlo moguć
zajednički predak, drevna civilizacija kao ishodišna točka astroloških uvjerenja.

Gotovo sve drevne građevine (piramide, obelisci, kamene formacije i grobnice) imaju
poveznicu sa zvijezdama. Astronomija, medicina, alkemija i meteorologija gotovo su u
potpunosti "ovisile" o astrološkom konceptu, a danas je nemoguće datirati točnu polazišnu
točku prvih astrologa. Teško ju je povezati s pravom znanosti isključivo zbog nedostataka
empirijskih pokušaja i drugih znanstvenih metoda prilikom kojih dokazima dobivamo
potkrepljivanje teorija. Postoji li "šira slika" između astrologije i prirode svemira možda još
jako dugo nećemo saznati. Mi ćemo se bazirati na jednu bitnu koincidenciju koja nedvojbeno
dokazuje već spomenutu zajedničku polazišnu točku astrologije i drevnih civilizacija. Ona je
podudarnost bogova raznih naroda.

Kao po dogovoru Grci, Egipćani, Babilonci, Rimljani i Indijci bogove raspoređuju na ovaj
način:

- ponedjeljak – Mjesec
- utorak – Mars
- srijeda – Merkur
- četvrtak – Jupiter
- petak – Venera
- subota – Saturn
- nedjelja – Sunce

Saturn je tako dobio posebno mjesto iako je bio sitna i jedva vidljiva točka na nebu. Danas je
poznat kao drugi (po veličini) planet Sunčevog sustava. Kako su drevni narodi znali za
prilično suvremenu astronomiju? Neki tvrde da su drevne civilizacije bile mnogo naprednije
dok drugi u priču dodaju poveznicu s vanzemaljskom inteligencijom. Obje priče daju prilično
veliku važnost astrologiji koja je očigledno nekada bila iznimno bitna grana ljudskog društva.
Babiloncima po suvremenim teorijama dugujemo saznanje o modernom horoskopu. Oni su
bez nekih sofisticiranih naprava otkrili sva zodijačka zviježđa. Asteci su u Tenochtitlanu
(današnji Ciudad Mexico, op.a.) štovali Sunčeve letače. Kada smo već u Južnoj Americi
vrijedi izdvojiti i danas iznimno bitan koncept, onaj precesije ekvinocija. Majanski kalendar
je "predvidio" navedenu precesiju (gravitacijski inducirana promjena u orijentaciji Zemljine
osi od jednog stupnja svake 72. godine, čiji puni krug traje 26.000 godina, odnosno, trinaest
znakova zodijaka) koja bi po tome trebala odraditi veliki krug na famozni datum 21-12-2012.
Već smo spominjali (poglavlje Drevne civilizacije, op.a.) neke od civilizacija koje su svoje
građevine gradile na ovom principu, a u Egiptu smo mogli vidjeti i zodijačko kolo iz Dendere.
Ako drevne civilizacije uzimamo iole za ozbiljno dolazimo do zaključka kako je astrologija
bitnija nego što Zapadna civilizacija uzima za pravo. Iskreno, tako što nas ne bi niti trunčice
iznenadilo...

OKULTIZAM I OKULTISTI

Okultizam i njegovo značenje se najlakše mogu shvatiti prijevodom riječi od koje je pojam
nastao. Naime, latinska riječ occultus znači tajno, skriveno, te se odnosi na skriveno znanje.
Okultisti su tako ljudi koji se bave stvarima što se tiču duhovne stvarnosti i koju znanost u
principu ne može objasniti. Oni su samim time magovi i autoriteti na tim rubnim područjima
ljudskog shvaćanja. Pod pojmom okultizam možemo sažeti magiju iliti magiku, astrologiju,
alkemiju, numerologiju, spiritizam, te ekstrasenzibilnost tj. moć medija (određeni dijelovi se
nalaze u drugim poglavljima knjige radi lakše kategorizacije, op.a.). Iako se svi svjetski
religijski rituali smatraju magijskim te za njih treba određena inicijacija (poput krštenja,
op.a.) to nije općeprihvaćena činjenica. Rituali koji se ne boje tog pridjeva su oni od Ordo
Templi Orientisa, Zlatne Zore itd. odnosno disciplina poput hermetizma, drevnih poganskih
religija ili gnostike. Predmeti vezani uz okultno su zbilja iznimno opširan pojam. Kamen
mudraca, Abramelinovo ulje, Baphomet, oltari raznih rituala, štole, žezlo ili štap... Ovaj popis
bi mogao ići u nedogled. Nepoznat je pravi izvor i drevni ritual od kojega je sve krenulo (to bi
mi mogla biti tema neke iduće knjige, op.a.), no neminovno je da svi magijski i religijski
rituali imaju slično polazište. Zanimljivo je i to da dijelovi svijeta i narodi koji nikada nisu
imali međusobne dodirne točke s druge strane imaju gotovo identične mitove, legende i
pojedine segmente rituala. To vjerojatno implicira ka tome da je okultno znanje staro
tisućama godina i da je pažljivo skrivano od javnosti. Odakle nam to znanje? Prema nekim
magovima i šamanima direktno iz sfere duhovne stvarnosti. Tako nešto znanost nikada neće
priznati. Tako su brojni šamanski pripravci, lijekovi travara ili halucinogene smjese rezultati
kontakta s višim i nama nerazumljivim silama (posebice dobar primjer je Ayahuasca čiji
značaj ćemo upoznati u jednom od poglavlja – mogućnost otkrivanja njezine formule u
amazonskoj prašumi je nevjerojatnih 1:4.500.000, op.a.).

78

Danas je jasno razmišljanje da se pod paranormalnim krije isključivo nepoznato suvremenoj
znanosti. Problem je taj što ta ista znanost ne pomaže pri shvaćanju prave prirode fenomena
već ih osuđuje i ismijava, a magove naziva "profesionalnim prodavačima magle". U Srednjem
vijeku je magnetizam bio prikazivan kao okultni fenomen i znanost ga je smatrala takvim zbog
nedostataka dokaza o uzroku, no i enormnoj veličini dokaza o tomu da se to zbilja i događa.
U sadašnjosti je nemoguće osporiti neke fenomene jer je teško čak i znanstvenicima tvrditi da
se tijekom invokacije, otvaranja trećeg oka ili pak opsjednuća ništa ne događa. Zato oni niti
ne žele prisustvovati takvim seansama, a kamoli znanstveno ispitati iste. Moje mišljenje je da
je oružje Srednjeg vijeka bilo mač i strah, a modernog vremena je ignorancija i ismijavanje.
U sljedećim stranicama ćemo upoznati neke od ikona okultizma i magije.

Slika 78 - Baphomet, predmet navodnog templarskog obožavanja

NASLIJEĐE ABRAMELINA
MAGA

Abramelin je lik iz knjige "Sveta magija Abramelina maga" i učitelj magije glavnog lika
knjige, njemačkog židova Abrahama Crva koji je živio od 1362. do 1458. godine, po nekim
navodima u Agramu (današnjem Zagrebu, Hrvatska). Ova knjiga je glavni aspekt
Hermetičkog Reda Zlatne Zore i religije Theleme. Georg Dehn i Steven Guth su prevoditelji
najstarijeg poznatog prijepisa i njihov prijevod se smatra najrelevantnijim. Dehn smatra da
je pravi autor knjige rabin Yaakov Moelin. Djelo je pisano kao nekakva vrsta Abrahamove
magijske ostavštine svome sinu. Original se sastoji od četiri knjige iako postoje nepotpuna i
neispravna izdanja u kojima je sadržano manje knjiga. Sadržaj štiva je opis prijašnjih
neuspjeha prilikom suradnje s raznim magovima i disciplinama diljem Europe pri čemu su
tamošnji magovi gotovo uvijek završili u sukobu sa nečastivim. Abrahamova neupućenost u
pravu magiju je trajala sve dok nije saznao za egipatskog maga Abramelina s kojim je stupio
u kontakt. Nakon povratka kući je odlučio sažeti sva saznanja koja je zaprimio u obuci, te je
to želio prenijeti na sina nakon vlastite smrti.
Rezime knjiga je stupanje u kontakt sa vlastitim anđelom čuvarom koji će polazniku
pripomoći da vladanjem nad demonima ostvaruje vlastite ciljeve. Sam postupak je iznimno
zamršen. U originalnom dijelu priprema traje u tri stupnja od kojih svaki traje po šest
mjeseci. S. L. MacGregor Mathers u svojoj prilagodbi proces smanjuje na tri puta po dva
mjeseca, zbog čega je kasnije došao u otvoreni sukob sa Crowleyem te je izbačen iz magijskih
društava. To dovoljno govori o potrebi pridržavanja istinskog rituala ako želite doći do
rezultata. Sve je smješteno u kontekst Srednjeg vijeka pa ja osobno mislim da ritual ipak mora
proći kroz modernizaciju. Sam ritual sadrži molitve prilikom svitanja i zalaska Sunca,
zabranu zamijene dana i noći, umjerenost pri teškim fizičkim naporima, meditaciju, život u
osami itd. Cijeli događaj je osmišljen u iznimnom kršćanskom duhu i kao takav se i treba
obavljati. Naravno, neke stvari je teško održavati, potreban je poveći novac kao zaliha i vrlo
visoka snaga volje pa isto tako smatram da ritual nije za svakoga, dapače, rijetko tko ga može
održavati. Uz sve je opisan i točan izgled prostorije, oblik oltara kao i brojni drugi artefakti
među kojima bi izdvojio onaj koji je svojom famom nadvisio i sam ritual, kao i maga. To je
Abramelinovo ulje.
Ulje kao takvo svojim sastavom podsjeća na ostala ulja upotrebljavana u sklopu religija, no
sastojci su drugačiji po pojedinim elementima i njihovom udjelu. Ulje je artefakt nužan za
inicijaciju u obred poput ulja za kršćansko krštenje ili obred krizme, i nije dokazano da ima
nekakav poseban halucinogeni učinak bez pripadajućeg rituala. Ono što je također uočljivo u
knjigama su kvadrati s magijskim riječima. Ti kvadrati predstavljaju talismane koje
upotrebljavamo za određene zadaće koje sami želimo izvršiti. Svaki pojedini kvadrat ima
naoko skriveno značenje koje na hebrejskom ili arapskom ima značenje usko povezano sa
značenjem zadatka (npr. kada hoćemo roniti bez kisika u kvadratu se nalazi maiam što je riječ
za vodu, op.a.).
Najpoznatiji praktikant rituala je alfa i omega ovog poglavlja knjige, Aleister Crowley. On ga
je izvršavao tijekom odlaska u Kinu, kao i u Parizu. On je tvrdio da nije dobio neke
nevjerojatne mogućnosti nakon obavljenog rituala. Onaj tko ga želi prakticirati ne smije biti
mlađi od dvadeset i pet, niti stariji od pedeset godina. Uz to moram istaknuti i potrebnu
ozbiljnost koju praktikant mora posjedovati inače će vjerojatno imati velikih problema. Za
stvarno djelovanje rituala ne znam, no postoje brojna svjedočanstva koja Vas mogu uputiti
ako se želite "poigravati" iako to osobno ne bih preporučio…

JOHN DEE

John Dee je jedan od glavnih autoriteta za magiju i okultizam. Spektar njegovog djelovanja je
iznimno velik, od astronomije, astrologije, okultizma, alkemije, matematike pa sve do vojne
taktike, navigacije i rada u tajnoj službi pod kodnim imenom "007" (My name is Dee, John
Dee :D, op.a.). Dee je rođen u Londonu 1527. godine. Tijekom školovanja diljem Europe je
postao i jedan od osnivača Trinity Collegea. Više je puta bio optuživan za izrade horoskopa,
no u tom progonu se svidio biskupu koji je bio nadležan za slučaj te ga je isti vrbovao za
vlastitu službu. To dovoljno govori o intelektualnim mogućnostima Johna Deea, te je
nebrojeno puta pokazao da je mnogo mudriji od vremena u kojem je živio. Pošto mu je
kraljica Mary odbila plan prezervacije kraljevske knjižnice on je svu snagu uložio u svoju i
stvorio je jednu od najvećih europskih književnih oaza toga doba.

79

Njegov uspon počinje usponom princeze Elizabete na mjesto kraljice. Svojim je znanjem
izabrao i sam datum krunidbe. Današnji teoretičari zavjere ga ne simpatiziraju zbog tehničke
i okultne umiješanosti u začetak pojma "Britansko carstvo". U pozadini javnog rada se bavio
hermetičkim spisima i tajnim kabalističkim učenjima. Izradom vlastite okultne simbolike, tj.
glifova je želio objasniti jedinstvo cijelog svemira. Dakle, Dee je s jedne strane poznati
taktičar carstva, osvajač Novog kontinenta, te ekonomski i politički autoritet, a s druge strane
veliki mag, čovjek koji je mnoge drevne nauke izvukao "iz naftalina", te osoba koja je sama
osmišljavala novu simboliku i učenja.
Ono po čemu je on danas iznimno poznat je njegov kontakt s anđelima čiji temelji se i sada
koriste pri takvom prizivu (o tome kasnije, op.a.). Kontakt je postao uspješan tek početkom
suradnje sa Edwardom Kelleyem. Ritual je obavljan u kršćanskom stilu dok je kontakt
omogućen kroz kristalnu kuglu. Anđeli su preko Deea napisali neke od njegovih uspješnih
knjiga i to enohijanskim jezikom koji je naziv dobio po biblijskom proroku Enohu.
Pokušaj dijeljenja svog velikog znanja s čovječanstvom ipak nije prošao u najboljem svijetlu.
Nakon fijaska u Poljskoj i Bohemiji Kelley odlučuje prekinuti s ovakvim javnim
konferencijama te prekida odnose i s Deejem i to na zanimljiv način, tako da ga obavještava
kako anđeosko biće zvano Uriel želi da dijele vlastite supruge. Dee je nakon toga razočaran
otišao za Englesku gdje je naišao na pokradenu knjižnicu. Konačni krah je doživio
Elizabetinom smrću i dolaskom na vlast Jamesa I. koji nije ozbiljno shvaćao okultizam.
Misterioznim naslijeđem Johna Deea možemo smatrati enohijanski jezik, vjeru u mnogo
ranije otkriće Amerike, možda i Voynichov manuskript, Deevo opsidijsko ogledalo, Božji
pečat, kristalnu kuglu, te još mnoge artefakte Može se smatrati da je svojim radom
nepovratno zadužio svu okultnu zajednicu.

Slika 79 – John Dee, 1594. - Autor: Nepoznat

ELIPHAS LEVI

Alphonse Louis Constant iliti Eliphas Lévi jedan je od poznatijih magova u povijesti. Ovo
novije ime je dobio prijevodom vlastitog francuskog imena na hebrejski jezik. Rodio se u
Parizu uz vrlo siromašno zaleđe pa je rano otišao za svećenika putem čega otkriva ezoteriju i
mistična učenja, a kasnije je napustio red te je čak i uhićivan zbog ljevičarskih planova.
Tijekom tih dana imao je brojne ljubavne afere iz kojih je dobio i sina kojeg nikada nije
upoznao.
U počecima svoga djelovanja je pisao religijsku i revolucionarnu kulturu što se mijenja nakon
odlaska u Englesku. Tada piše i prvu knjigu magijskog sadržaja "Transcendentalna magija,
doktrina i ritual". U toj knjizi je došao do zaključka (s kojim se i ja slažem) da je doktrina
okultizma za sve narode ista uz isto polazište. Tom mišlju je ukazivao na činjenicu kako
brojne svjetske magijske prakse imaju slične ili iste osnove, te je bio uvjeren kako u
ruševinama drevnih civilizacija postoje dokazi za njegovu pretpostavku. Osim pisanja u
Londonu je, prema vlastitim navodima, nekromantijom (prizivanje, kontaktiranje i
komunikacija s mrtvima, op.a.) stupio u kontakt s legendarnim mistikom Apolonijem iz Tijane
od kojeg je dobio brojne ideje za vlastite knjige. Ostale knjige su također veliki iskorak za
magijsku popularnost, a nazivi su im "Ključ za velike misterije", "Priče i slike", "Znanost
duša", te završna "Velika tajna iliti razotkrivanje okultizma".

80

Ono što ga izdiže od ostalih magova je realnost i nepodlijeganje tuđim utjecajima. Iz tog
razloga je uzor gotovo svim ozbiljnijim okultistima suvremenog doba. Cijeli red Zlatne Zore
je počivao na njegovim razmišljanjima, a Aleister Crowley je smatrao da je njegovo
utjelovljenje, odnosno reinkarnacija.
On je i jedan od kreatora poznatih TV formata u kasnim noćnim satima jer je osmislio i uveo
tarot u okultizam. Tu je i njegova pretpostavka o tri temelja magije. Prvi je taj da je
materijalni svijet samo dio stvarnosti uz druge duhovne platoe i modele svijesti. Drugi temelj
je ljudska volja pomoću koje čovjek može ostvariti bilo što. Treći uključuje čovjeka kao
mikrokozmos, tj. dio makrokozmosa, te je čovjek bog svijeta, a Bog je čovjek nebesa. Kao
poznati i bogati okultist ulazi u masonski red što mu je kruna karijere za brojne "mainstream"
izvore. Ipak, razočaran s iskustvima iz tog reda vraća se u crkvu, te na samrti prima
posljednju pomast. Lévi je umro 1875. godine, samo par mjeseci prije rođenja Crowleya što
je omogućilo nastavak modernog razvoja magike. Sada dolazimo i do Aleistera.

Slika 80 – Eliphas Levi, 1864. - Autor: M. Henri Chevenier

ALEISTER CROWLEY

Aleister Crowley, rođen 12.10.1875. kao Edward Alexander Crowley, poznat je kao jedna od
najkontroverznijih osoba 20. stoljeća. Oba roditelja su imali plemićko podrijetlo što njega
nikada nije posebno zanimalo. Smrću oca postaje veliki vjerski skeptik i majka mu daje
nadimak koji će mu kasnije biti nekakva vrsta alter ega – "Zvijer", po zvijeri iz biblijske
knjige Otkrivenja. 1895. počinje pohađati Trinity College na Cambridgeu što mu određuje
daljnji životni put. Tako već sljedeće godine kreće sa proučavanjem drevnih okultnih i
magijskih spisa, te ulazi u svijet prostitucije i homoseksualnosti preko kojega prakticira
seksualnu magiju. U međuvremenu upoznaje i Samuela Liddella MacGregora Mathersa te
biva uključen u Hermetički red Zlatne Zore. Tijekom te burne promjene u vlastitom životu
mijenja i ime u Aleister, točnije po raznoj magijskoj i numerološkoj simbolici prilagođava
galsku inačicu imena Alexander, Alaisdar, u Aleister. Nakon dolaska u Zlatnu Zoru počinje sa
brojnim sukobima u koje su uključeni i mnogi poznatiji i stariji članovi.
Proučavanje raznih religija i izučavanje misticizma ga vodi na putovanja diljem svijeta. Tako
je 1899. vrijeme provodio uz jezero Loch Ness u Škotskoj gdje je navodno uspio izvesti
brojne rituale priziva tamnih sila (ranije sam naveo da se sve dogodilo nedugo prije prvog
pojavljivanja Nessie, op.a.). Također je otputovao u Meksiko gdje je uz razne psihodelike
došao na više razine svijesti i tamo je otkrio magijsku riječ Abrahadabra. Preko Raja Yoge je
spoznao budizam u svojem najvišem značenju.

81

1903. se oženio sa Rose Edith Kelly. Taj brak je obilježen putem u Kairo gdje osniva religiju
poznatu pod nazivom Thelema (o njoj više kasnije, op.a.). Nakon spoznaje da je upravo on
prorok Novog doba koje dolazi shvatio je i to da mu je žena pomalo promijenila ponašanje
što je kod psihijatara bilo opisano ludilom, a kod Crowleya demonskim entitetom koji ju je u
potpunosti obuzeo tijekom jedne od seansi. Aleister je s Rose imao i dvije kćeri. Prva se zvala
Nicole Ma Ahathoor Hecate Sappho Jezebel Lilith Crowley i umrla je pod ne baš
razjašnjenim okolnostima u rukama vlastite majke dok je otac bio na "poslovnom" putu u
Kini. Drugo dijete se zvalo Lola Zaza te je Aleister na njoj proveo ritual Abramelina maga u
kojem joj je od rođenja htio omogućiti pomoć mističnog anđela čuvara ili po nekim drugim
izvorima razvoj trećeg oka. 1907. osniva novo tajno društvo koje proučava svete knjige
Theleme, zvano Srebrna Zvijezda (A∴A∴), te 1912. osniva britansku sekciju Ordo Templi
Orientisa.

Slika 81 – Aleister Crowley – Autor i copyright: Ordo Templi Orientis

Vjerojatna je i mogućnost Crowleyovog špijunskog rada u SAD-u tijekom I. Svj. rata kada je
navodno promatrao utjecaj njemačke ideologije, te rad irskog pokreta za neovisnost. Što se
tiče tog aspekta njegovog života, tu je iznimna crta povezanosti sa već spomenutim Johnom
Deejem. Iz Italije je izbačen 1923. zbog nauke koja je očito u suprotnosti sa fašističkim
svjetonazorom. Na Siciliji je napravio samostan posvećen Thelemi. Tu je stao na žulj i
katoličkoj crkvi jer je propovijedao slobodnu volju i uživanje, a branio pokoravanje
zakonima, zapovijedima i normama. 1929. godine se ponovno ženi, ovaj puta je "sretnica"
Maria de Miramar. Već sljedeće godine odlaze jedno od drugog ali bez zakonske rastave.
1.12.1947. Crowley umire od respiratorne infekcije. Naime, radi liječenja astme morfijem bio
je heroinski ovisnik. Zbog zabrane daljnjeg korištenja morfija u liječenju od strane doktora
Crowley umire, no prije smrti uspijeva baciti urok na doktora koji umire kasnije istog dana
pod još nerazjašnjenim okolnostima.
To je ukratko bio rezime života ovog modernog maga. Osim Theleme njegovo naslijeđe je
pokušaj povezivanja magije sa ostalim oblicima znanosti. Tako je jedna od njegovih tvrdnji ta
da pojedinac, magijski praktikant, ne mora nužno vjerovati u taj magijski proces već da je
dovoljno da ga poput fizičara ili kemičara jednostavno obavi i rezultati će biti neminovni.
Zbog otvorene homoseksualnosti i biseksualnosti koja je za to vrijeme bila šokantna, postao je
meta gotovo svih poznatih religija. U raznoj literaturi je među ostalim naveo novu magijsku
riječ "abrahadabra" što je formula novog Eona, i razlikuje se od poznate "abrakadabra". Tu
je i novi pojam magika koji se razlikuje od magije poput prave znanosti od "mainstreama". Iz
nemagijskih aktivnosti valja izdvojiti veliku šahovsku vještinu s kojom je mogao postati
svjetski poznati velemajstor, te planinarenje kojim se borio protiv astme. Znanstvena
relevantnost u njegovom slučaju gotovo da i ne postoji zbog njegovih koketiranja sa
špijuniranjem za MI5, zlouporabom raznih droga koje u većini slučajeva nisu služile za
postizanje više razine svijesti, zbog rasističkog, šovinističkog i seksističkog ponašanja, te zbog
pobijanja gotovo svih dogmi već postojećih religija poput pokoravanja svevišnjem biću,
životu prema normama koje je po njemu osmislio čovjek, a ne bog i slično. One kojeg on više
zanima mogu pročitati njegovu stručnu, fiktivnu i pjesničku literaturu. Zanimljivo je to da je
prema BBC-evoj emisiji 100 najvećih Britanaca on zauzeo 73. mjesto. Danas je aktualna
novonastala teorija o Barbari Bush, majci Georga W. Busha, kao kćeri Aleistera Crowleya.
Naime, njezina majka i Crowley su navodno zajedno proveli dva mjeseca kada je njegov
prijatelj, odnosno Barbarin zakonski otac, morao otputovati u SAD. Devet mjeseci kasnije se,
pogađajte, rodila Barbara. Iako priča izgleda prilično nategnuto i nevjerojatno pogled na
njihove slike će Vam pokazati pravo stanje stvari. Gotovo nevjerojatna sličnost jednostavno
tjera na razmišljanje. Ako je to istina, onda ni suludo ponašanje Busha Juniora nije
neobjašnjivo.

82

S obzirom na sve, Crowley je definitivno najpoznatiji i najkontroverzniji mag u povijesti.
Njegovo naslijeđe podržavaju milijuni ljudi diljem svijeta i bez obzira na relevantnost i
vjerodostojnost istog ono nije ni približno toliko šarlatansko kakvim ga pojedinci žele
prikazati.

Slika 82 – Aleister Crowley, Barbara Bush – Montaža autora

OKULTNE DISCIPLINE

KABBALAH

Kabbalah ili Kabala je disciplina ili škola misli iz mističnog judaizma koja pokušava objasniti
poveznicu između svemogućeg kreatora i njegove kreacije. Dakle, proučavanje ovih učenja će
nas približiti odgovorima na neka od pitanja u vezi prirode cijelog svemira. Kabbalah na
hebrejskom znači primanje, a kroz nju primamo razna učenja. Ono što izučavamo su Tora,
skupina tekstova Heichalot, te "Sefer Yetzirah", najstarija poznata knjiga o židovskoj
ezoteriji. Tu su i Zohar iz 13. st. koji je mnogima polaznica u izučavanju, te Safed iz 16. st. itd.
Ranija učenja su naravno bila prenošena usmenom predajom, a najplodnija vremena Kabale
u kojima ju je veći dio tadašnjeg svijeta (oko milijun ljudi) prakticirao odvijala su se oko
tisućite godine prije Krista kada je njezino izučavanje bilo otvorenog tipa.

83

Srž znanja svijeta po Kabali je spoznaja da je Bog stvoritelj svega. On je u svojoj kreaciji bio
vođen kroz deset Sephirota, odnosno, deset nivoa kreacije. To su Keter (volja), Chochmah
(mudrost), Binah (razumijevanje), Chesed (milost), Gevurah (predostrožnost), Tiferet
(harmonija), Netzach (pobjeda), Hod (slava), Yesod (snaga, temelji) i Malkuth (kraljevstvo).
Također su poznata i tri dijela ljudske duše. Prvi je niža duša, Nefresh, životinjski dio uz koji
su povezani nagoni i žudnje. Drugi je srednja duša, Ruach, duh uz koji su vezane moralne
vrijednosti i spoznaja dobra i zla. Viša duša, Neshamah, je tzv. super-duša koja dijeli čovjeka
i ostale oblike života te uz nju ide intelekt. Ono što je interesantno je poučavanje rabina da
svako slovo, broj i simbol unutar židovskog dijela Biblije sadrži višestruko kodirano značenje.
To nas dovodi do mogućnosti da Biblijski kod koji ćete kasnije upoznati ima neke veze sa
stvarnošću.
Danas je Kabala opet došla do otvorenosti prema svijetu (Aleister Crowley) i popularnosti za
koju može zahvaliti poznatim osobama koje je prakticiraju. Tako je tu Madonna i njezin
"priljepak" Britney Spears. Ja osobno čisto sumnjam da rabini vole ovakvu stranu publiciteta,
no što je tu je.

Slika 83 – Drvo života Sephirot, 2008. – Autor: Friedhelm Wessel (Wikipedia)

VODOU

Vodou ili, amerikanizirano, Voodoo, je religija koja potječe s Haitija i nekakva vrsta fuzije
između raznih vjerovanja ljudi iz Zapadne Afrike (Gana i Benin) i katoličkih svjetonazora
tijekom ropstva.
Ključni bog ove religije je Bondyè (poveznica sa Jahveom) koji se ne miješa u svijet ljudi, te
je nedokučiv i njemu se ne moli jer po vjerovanju ne uslišuje molitve. Iz tog razloga se štuju
niža bića, Loa (poveznica sa precima i svecima). Među utjecajnijim Loa bićima poznajemo
Papa Legbu, čuvara križanja, Erzulie Fredu kao duha ljubavi, Simbi, duha kiše i magova itd.
Podjela Loa je dvadeset i jedna nacija, te prezimena i svako pojedino biće ima svog similara
kod katoličkih svetaca. Hijerarhija crkve kao takve ne postoji osim na najnižim nivoima pa
tako nemaju niti središnju figuru poput pape. Ritual je interesantan jer je spoj raznih drugih
rituala. Prije početka je potrebna najmanje jednodnevna priprema uz postavljanje oltara,
razno spravljanje peradi itd. Početak ceremonije je označen pjevanjem uz bubnjeve što doziva
razna bića i duhove. Ta dozvana bića zaposjedaju tijela sudionika te komuniciraju sa
ostalima kroz njih. Zanimljivo je to što na kraju korist od cijelog događaja ima isključivo
obitelj sudionika u kojima su se nalazila takva bića. Sam ritual zna biti u potpunosti ozbiljan
kao i nešto neozbiljniji, ovisno o izvođačima.

84

Izvođači rituala nisu inicirani jer vlada vjerovanje da za priziv duha ne moraš biti službeno
ili magijski odobren. Ipak, postoje osobe koje se brinu o postojanosti ceremonije i ponašanju
sudionika. Ono što nas također zanima je tamna strana vodoua. Popularna kultura pri tome
ističe zombije, voodoo lutke i slične ostale dodatke. Zombije je moguće kreirati pomoću nekih
tehnika koje ćemo upoznati u jednom drugom poglavlju, nemaju prave poveznice s vodouom,
te su češće povezani s takozvanim bokorom, odnosno, crnim magom i to se isključivo
prakticira na Haitiju. Slična stvar je i sa voodoo lutkama. Podrijetlo im je Afrika, a kako su
ljudi došli do zabijanja igala nije poznato. Taj fenomen više vežemo sa hoodoom (forma
vodoua koju najčešće rabe Afroamerikanci i Latinosi te je gotovo u potpunosti nastala pod
utjecajem kršćanstva (možemo je danas pronaći u New Orleansu, SAD) iako ga, zbog
turizma, prikazuju i Haićani. Simbolika lutki u vodou religiji nije uništavanje tuđih života već
komunikacija sa duhovima.
Dakle, ako izvučemo zaključak, postoji velika obmana o vodouu jer se miješa sa hoodoom,
odnosno magijskim ritualima. Hoodoo je niz magija koje se koriste za sve aspekte života, a
glavni cilj im je približiti čovjeku paranormalno i pomoći mu pri korištenju takvih
sposobnosti. Prvi veliki čarobnjak je tako Mojsije kojem se najčešće upućuju i molitve. Biblija
je neka vrsta talismana, a tu su i već spomenute lutke kojima možete činiti i dobro i zlo. Kada
to sada gledamo, možda je i naziv ovog odlomka trebao biti Hoodoo.

Slika 84 – Voodoo ritual, Jacmel, Haiti, 2002. – Autor: Doron (Wikipedia)

ŠAMANIZAM

Najkraća definicija šamanizma je kontakt s drugim razinama stvarnosti, poznatijim kao svijet
duhova, preko posrednika šamana. Termin šaman dolazi iz turskog jezika i znači praktičar,
te je danas pojam za sve praktičare komunikacije sa duhovima. Njegova najpoznatija zadaća
je iscjeljivanje pomoću duhova životinja, biljaka, predaka, a u najokultnijim i najtajnijim
ritualima preko duhova vanzemaljaca. Tu su i radi tradicije i drevne povijesti, vodstva pri
ritualnom žrtvovanju, podizanja iz mrtvih, angažmana za zaštitu prirode itd.

85

Ukoliko Vi poželite postići komunikaciju s duhovnim svijetom potreban je ulazak u druga
stanja svijesti. O ovome ću pisati u jednom drugom poglavlju, no vrijedi napomenuti da se u
stanje transa može doći i na druge načine, ne isključivo pomoću psihodeličnih droga i
napitaka. Tu je tako recimo poseban ples, bubnjanje, glazba, post, itd. Povijest razvoja
šamanizma je također interesantna. Podrijetlo je nepoznato, ali se ipak zna da korijeni sežu
najmanje 12.000 godina u prošlost. Ono što zapanjuje je brzina kojom se šamanizam
rasprostranio diljem planete kao i brojnost i jačina sukoba vodećih svjetskih religija sa
šamanima. Sve te religije su nastale pod velikim utjecajem ove drevne prakse, a unatoč tome
gorljivo provode progone, spaljivanje pismene i onemogućavanje usmene predaje, lov na
vještice, a u modernije doba i cenzuru informacija, uništavanje prirodnih bogatstava i svega
ostalog vezanog uz djelovanje šamanizma. Srećom, nije sve crno ili bijelo. Šamani su opet u
centru pozornosti i gotovo svatko bi vrlo rado ušao u takav ritual. Ovakva kultura je danas
najzastupljenija u Americi, no ima je i diljem svijeta, primjerice u Africi, Sibiru, Oceaniji
itd. Sibir je i nekakvo polazište svih istraživanja, poput Haitija za vodou. Šteta je što se
tijekom prošlog stoljeća gotovo u potpunosti izgubio trag svjetski poznatih tamošnjih
plemenskih šamana. U Europi eksperti za ovu kulturu najčešće dolaze iz turskih, bugarskih i
mađarskih plemena. Azija je popunjena sa korejskom, tibetanskom i mongolskom
praksom koje su trenutno najznačajnije. Eskimi i Inuiti i sada žive u skladu s drevnim
vjerovanjima. Ipak, glavni adut suvremenog šamanizma su američki Indijanci.
Sjevernoamerički Indijanci su iznimno brojni i kroz popularnu kulturu najpoznatiji šamani.
Ostatak Amerike je današnji autoritet na području vizija. Curanderosi i Ayahuascerosi iz
Amazone ulaze u druga stanja svijesti pomoću napitka Ayahuasce (također ćemo to pročitati
kasnije, op.a.) kojeg su naslijedili direktno od duhova.
Zaključak je da šamanizam zbilja djeluje i potiče druga stanja svijesti na nekakav znanosti
neobjašnjiv način, te ćemo pojedinosti o tim stanjima podrobnije objasniti u jednom drugom
poglavlju knjige, kao i načine kako ih postići. Za informacije iz prve ruke svakako
preporučujem da pogledate moj intervju s Tonyjem Samarom, ekspertom za ovo područje...

Slika 85 – Šaman bubnja, Rusko Carstvo, 1908., muzej Tomsk – Autor: S. I. Borisov

REIKI

Reiki je duhovna terapija koju je 1922. godine razradio Mikao Usui. Usui je, prema vlastitim
navodima, dobio sposobnost iscjeljivanja bez energetskog umora nakon trotjednog posta i
meditacije na japanskoj planini Kurama. Zanimljivo je to da Reiki nije znanstveno potvrđen
niti je utjecaj istoga prilikom ijedne neovisne ankete dokazan (što, s obzirom na iskustvo,
vjerojatno znači da nešto u njemu svakako ima, čim ga znanost izbjegava, op.a.). Rei na
japanskom znači duša ili aura, a Ki zrak, energija ili snaga. Tako Reiki možemo prevesti kao
postojanje svijeta duhova. Glavnina učenja Reikija je tvrdnja da postoji neiscrpna životna i
spiritualna energija koja ima iscjeliteljski efekt. Svatko može pristupiti toj vrsti energije preko
izobrazbe koju nude već postojeći Reiki majstori. U početku učenik uči kako rukama prenijeti
sveprisutnu energiju na područje bola kod pacijenta. Kasnije se to širi na iscjeljivanje na
daljinu, kako prostornu tako i vremensku, što implicira teoriju da se energija može prenositi i
u prošlost kao i budućnost. Mikao Usui je obrazovao oko 2000 učenika prakticiranju ove
vještine od kojih je njih 16. postalo Reiki majstorima. Ono što danas ljude prisiljava na
podsmijehe upućene ovoj vještini je plaćanje obuke koje je 1980. godine uvela Hawayo
Takata prilikom proširivanja u SAD.
Reiki možemo podijeliti na dvije osnovne frakcije, tradicionalni japanski i zapadnjački sustav.
Japansku školu dijelimo na Usui Reiki Ryoho Gakkai, Reido Reiki Gakkai, Komyo Reiki Kai i
Jikiden Reiki, dok zapadnjačku dijelimo na Reiki Usui Shiki Ryoho, Tibetan Reiki i Gendai
Reiki Ho. Tu su i još neke poznate frakcije kao Karuna Reiki (budistička verzija), Tibetansko-
tantrički Reiki (Tibet) i Sekhem-Seichim Reiki (verzija nastala pod egipatskim utjecajem). Uz
nabrojane metode poučavanja postoje još brojne druge što dovoljno govori o opsegu niza
vježbi. Reiki se u principu poučava u tri razine. Prvi stupanj pokazuje sudioniku kako liječiti
sebe i druge postavljanjem ruku u posebne položaje koji najčešće odgovaraju čakrama. To je
dakle teoretsko-praktični dio. Drugi stupanj daje uvid u tri simbola koja pojačavaju snagu i
udaljenost na kojoj sudionik može djelovati. Treći stupanj na kojemu sudionik postaje majstor
Reikija ga poučava da upravlja svim Reiki simbolima te da druge može obučavati vještini.
Postoje brojne varijacije u ovom treningu kod različitih frakcija te se one odnose na vrijeme
trajanja, metode kao i cijenu koja zna biti prilično visoka.
Znanost Reiki smatra nekom vrstom samoizlječenja koje je uzrokovano placebo efektom. Čak
je i to upitno jer nema pravog dokaza da je ovakvo liječenje zbilja uspješno. Naravno, Reiki
majstori tvrde suprotno i apsolutno su uvjereni u važnost vlastitih metoda. Ono što glas
naroda u ovom slučaju kaže je određena skepsa prema Reikiju jer je u mnogo čemu
promijenjen od svog izvornog oblika, te je novac koji primaju treneri također "sjeme
razdora". Katolička crkva SAD-a je u ožujku 2009. donijela dekret koji nalaže da "pošto Reiki
terapija nije kompatibilna sa kršćanskim učenjem i znanstvenim dokazima, bilo bi
neprikladno za katoličke institucije, kao što su katolički medicinski centri i utočišta, ili osobe
koje predstavljaju crkvu poput kapelana, da prakticiraju ili promoviraju Reiki terapiju". U
ovom slučaju dakle postoji nekakva vrsta konsenzusa oko ovakvih duhovnih terapija, a to je
nepostojanje pravih dokaza o uspjehu istih. Isto tako, problem je i novac kojeg pojedinci
zarađuju na direktan, a ne indirektan način kao ostale religije. Moje mišljenje je da, ukoliko
ovo iscjeljivanje pomaže, nije niti bitna prava znanstvena potvrda. Možda bi bilo prikladnije
da je sve utemeljeno na donacijama, da postoji jedinstvo kod raznih frakcija i da napokon
dođe do demistifikacije ovakve vrste energije koja se ipak teško može poreći. Kada bi se sve
ovo dogodilo i pritisak ostalih religija bi bio mnogo blaži, te bi ovo postalo samo način
liječenja, a ne nekakva poveznica sa okultizmom i herezom.

YOGA

Yoga je u svom principu tradicionalna fizikalna i mentalna disciplina koja potječe iz Indije.
Prakticira se unutar raznih religija poput Hinduizma, Budizma i Jainizma, a najčešće je
povezana sa meditacijom. Joga se dijeli na više podvrsta koje su značajne za različite dijelove
svijeta. Riječ yoga dolazi iz sanskrta i odnosi se na kontroliranje, povezivanje i spajanje (isto
značenje kao i religija, op.a.). Jasno, praktikant joge sa naziva Yogijem. Cilj joge je
dostizanje Mokshe, tj. oslobođenja od materijalne patnje i životnog ciklusa gdje se čovjek
poistovjećuje sa Vrhovnim Brahmanom, te dolazi u višu razinu svijesti i jedinstvo sa
Svevišnjim.
Povijesni značaj joge počinje otkrićem nekolicine figura u poziciji meditacije koja je
specifična za ovu disciplinu na području Indije, a vremenski dolaze iz razdoblja od prije pet
tisuća godina. Za ovakve tvrdnje nema 100%-tnih dokaza no to i nije potrebno što se ove
knjige tiče.

86

Usko je povezana sa učenjima Samkhye koja se bavi teorijom ljudske prirode. Osim toga,
joga poučava postojanju jednog svemogućeg bića uz dvadeset i pet elemenata stvarnosti.
Njezinim osnivačem se smatra Patanjali i njegov sustav kontrole uma je danas poznatiji pod
imenom Raja joga. Također je uveo osam osnovnih članaka yoge koje praktikant treba
održavati – Yamu (pet uzdržavanja), Niyamu (pet zavjeta), Asanu (mjesto sjedenja),
Pranayamu (kontrola disanja), Pratyaharu (sputavanje osjeta), Dharanu (usredotočenje na
jedan predmet), Dhyanu (promatranje prirode predmeta) i Samãdhi (spajanje svijesti s
predmetom). Bhagavad Gita razmatra tri osnovne vrste joge :

- Karma jogu (joga djelovanja)
- Bhakti jogu (joga odanosti)
- Jnana jogu (joga znanja)

Već sam spomenuo prisutnost joge u raznim religijama. Budizam ju je prigrlio u najvećem
smislu i najpoznatiji njezin praktikant je sam Buda. Kod Jainista je ona osnova oslobođenja,
a po nekima se Jainizam i razvio direktno od Yogija i njihove filozofije. Islam je stoljećima
prakticirao jogu no danas je ona zabranjena u Maleziji i Indoneziji jer "vodi u blasfemiju".
Vatikan se također ogradio od ove prakse navevši da joga stvara kult tijela.
Ja pak smatram da je joga sama po sebi dobra jer meditacija i prijelaz u više stanje svijesti
nikako ne mogu biti loša stvar. Bez obzira što suvremena religija ne gleda blagonaklono na
drugačije vrste meditacije od vlastite, vjerujem da to zapravo i nije loša praksa i da je
duhovnost iznimno bitna bez obzira na njezin izvor, dogmu ili kritike.

Slika 86 – Shiva, Bangalore, Indija – Autor: ShivMandir (Flickr)

HERMETIZAM

Hermetizam je skup filozofskih i religijskih vjerovanja koji je osnovan prema helenističko-
egipatskim spisima što ih je napisao Hermes Trismegistus, pseudonim za egipatskog boga
Totha, grčkog boga Hermesa (iz njegovog imena je i deriviran termin religije) i egipatskog
graditelja liječnika Imhotepa. Riječ Hermes dolazi od pojma kamenog stupa kojim se
komuniciralo s duhovima, a glavno razmišljanje hermetizma je da uz svako biće svi planeti,
kao i cjelokupni svemir imaju svoju dušu.

87

Povijesno, hermetizam dolazi usporedno sa gnostikom, neoplatonizmom i kršćanstvom.
Corpus Hermeticum je skup knjiga koje dolaze iz 2. stoljeća, a dokaz su sve većem usponu
hermetizma. Nakon što je izgubio bitku sa kršćanstvom, stoljećima je bio skriveno znanje da
bi se opet uzdigao sredinom 15. stoljeća kada je čovjek po imenu Leonardo knjige donio u
Pistoiu. Isaac Casaubon je 1614. analizom ustvrdio da dijela ipak nisu rad egipatskog
svećenika već dolaze iz ranog kršćanstva. Drugi analitičari ga stavljaju u kontekst posljednjih
pet stoljeća prije nove ere. Dijelovi Corpusa su pronađeni 1945. među mnoštvom knjiga u
Nag Hammadiju (obrađeno u jednom drugom poglavlju, op.a.).
Što se tiče vjerovanja u svevišnje biće, Hermetizam je prilično fleksibilna religija jer ne
potpada pod neke prastare dogme već se razvija razvojem čovjekove svijesti. Tri najvažnije
knjige hermetičke literature su Corpus Hermeticum, Smaragdna bilježnica Hermesa
Trismegistusa i Kybalion. Kao elementarne znanosti mudrosti cijelog svemira tako smatraju
alkemiju (operacija Sunca), astrologiju (operacija Mjeseca) i teurgiju (operacija zvijezda,
božanska magija vršena u suradnji s božjim bićima, suprotnost od crne magije, Goëtie).
Osnova hermetičkog uvjerenja je tvrdnja "Kako gore, tako i dolje" što je iznimno bitno u
kontekstu mikro i makrokozmosa. Vjerovanje je bazirano na četiri poznata elementa. SVE je
kreiralo kozmos te je zbog svoje dvojakosti (ujedno je i muško i žensko) stvorilo Nousa, koji je
napravio svijet. Njegovih sedam sila ili bića putuje u krug i održava sudbinu. Također je
napravio i čovjeka na svoju sliku i priliku koji je zavolio prirodu, te je postao rob njezinim
ograničenjima među kojima su spol i san. Čovjek je tim činom izgubio govor, dobio besmrtnu
dušu i smrtno tijelo i postao ovozemaljski autoritet, no ipak bez kontrole nad sudbinom.
Suvremeni hermetizam je održan kroz organizacije poput Ružokrižara, Zlatne Zore, te
Ezoteričnog Kršćanstva, i zanimljiv je uvid u drevnu filozofiju i pogled na svijet.

Slika 87 – Slikarija Hermesa Trismegistusa – Autor: Nepoznat

THELEMA

Thelema je religijski i filozofski sustav koji je cijeli baziran na misli : "Čini što želiš, to je sav
zakon… Ljubav je zakon, ljubav pod voljom" (Aleister Crowley, Knjiga Zakona). Thelema na
koinskom grčkom znači upravo volja. Religiju je razvio sam Crowley nakon susreta sa bićem
Aiwassom 1904. godine. Ono što je sporno je taj poznati izraz "Čini što želiš, to je sav zakon "
jer ga tumači smatraju vrhuncem težnji vlastitog ega. Crowley to nije tako zamislio već je
vjerovao da sve upućuje ka dosegu jedne prave volje, odnosno, sudbine.

88

Povijest Theleme po nekima počinje još u Bibliji, no pravi izvor je ipak knjiga
Hypnerotomachia Poliphili koju je napisao dominikanski redovnik Francesco Colonna. U
njegovoj knjizi postoji dioba između Logistice (razuma) i Thelemie (volje). Na kraju
pobjeđuje Thelemia. Uzor Crowleyu je bio François Rabelais, franjevac i benediktinac iz 16.
stoljeća. On je u svojim knjigama govorio o Kapeli Thélème gdje su se stanovnici vodili
isključivo zakonom "Čini što želiš". Tako je udario temelje za gotovo sve kasnije teorije koje
je Crowley po svojim riječima upotpunio u već spomenutoj Knjizi Zakona. Sljedeći teoretičar
je bio Sir Francis Dashwood i njegova grupacija "Redovnici iz Medmenhama" poznatija pod
imenom "Klub Vatrenoga Ognja". Njihovo djelovanje je nepoznato, zna se samo da su
Rabelaisova djela bila predmet čitanja. Grupacija je navodno prakticirala masoneriju (u
članstvu velik broj društvenih uglednika) uz tajne katoličke rituale.
I sada dolazimo do pravog začetnika Theleme, Aleistera Crowleya. Liber AL vel vegis iliti
Knjiga Zakona prva je knjiga o materiji. Napisao ju je u Kairu pod utjecajem bića zvanog
Aiwass koji mu je bio anđeo čuvar. Svaka osoba tako ima Pravu Volju koju treba razlikovati
od ega. Takva Volja se može okarakterizirati kao životna svrha ili cilj. Svaki Telemist želi
izdvojiti svoje prave težnje iz podsvijesti kako god one nevjerojatne bile, te je zbog toga
potrebno stupiti u kontakt s bićem, anđelom, koje nam je dodijeljeno pri rođenju.
Božanstva dolaze iz egipatske mitologije, a Nuit je najviša božica. Ona je noćno nebo i Velika
Majka. Ostala bitna božanstva su Hadit, bog manifestacije i vremena, Ra-Hoor-Khuit, bog
Sunce, Hoor-Paar-Kraat, bog tišine i unutrašnje snage, Babalon, božica užitka poznata kao
Djevica Kurva i Therion kojeg Babalon jaše, životinja unutar čovjeka.
U ritualu se prakticira joga, invokacija i istjerivanje, priziv anđela čuvara, obožavanje Sunca
i razne forme mise. Sve je potrebno radi shvaćanja Prave Volje. Danas postoje brojne
organizacije koje štuju Thelemu poput O.T.O.-a, A∴A∴. Crkve Svih Svjetova, Bratstva
Saturna itd. Moje mišljenje je da etika društva onemogućava vjernike u napadanju i
vrijeđanju drugih, stoga ako se upustite u ovo jedino sebi odgovarate...

Slika 88 – Unikursalni heksagram – Izvor: Internet

WICCA

Wicca je u suštini neopoganska prirodna religija koju je definirao Gerald Gardner 1954.
godine. Glavne karakteristike Wicce su obožavanje Božice i Rogatog Boga koji su dio
nekakvog panteona uz prakticiranje magije, morala i proslava osam sezonskih blagdana.
Gardner je napisao knjige "Vještičarenje danas" (1954.) i "Značenje vještičarenja" (1959.). U
njima je udario temelje ove religije koje je navodno doznao prilikom inicijacije u jedan
vještičji red u Južnoj Engleskoj. Stručnjaci pravim uzorom smatraju Crowleya, te pisce
Kiplinga i Frazera. Kao i kod svih drugih religija upitno je postojanje prvotnog čina zbog
koje je dogma nastala što teoretičari zavjere dovode u kontekst sa manipulacijom naivnih
ljudi. Ovdje nije sporno Gardnerovo postojanje već njegov kontakt sa vješticama.

89

Britanska Wicca je imala mnoge podružnice i frakcije, a prava popularnost je zabilježena tek
dolaskom u SAD. Tako je 1990. zabilježen broj od 8.000 Amerikanaca Wiccana, a 2001. ih
ima čak 134.000 što dovoljno govori o strjelovitom usponu ove religije. Rogati Bog je
personifikacija Pana, Cernunnosa, Athoa, Karnayne, kao i brojnih drugih simbola. Božicu
pak vidimo kao djevu, majku i staricu. Ipak, oni nisu ništa naspram "Velikog Pokretača" koji
se zove Dryghten te je njegova priroda nepoznata. Ostali vjerski aspekti su recimo i
reinkarnacija. Pošto je neslužbena parola Wiccana "Jednom vještica, uvijek vještica" tako je
tu i vjerovanje da su današnji Wiccani reinkarnacija srednjovjekovnih vještica. Komunikacija
s mrtvima se uspostavlja preko Ouija ploče (nju ćemo kasnije pobliže promotriti, op.a.), no
postoji i frakcija koja to ne dopušta. Ceremonijalna magija je opisana kao znanost kontrole
tajnih prirodnih sila. Magiju primjenjuju, po vlastitim navodima, isključivo za iscjeljivanje,
plodnost i slične korisne stvari, te zabranjuju crnu magiju (po njima Zlu magiju jer crna boja
nema veze sa zlim, op.a.).
Poznat je i tzv. kodeks časti kod Wiccana koji je sadržan unutar 161. Wiccanskog Zakona.
Ostale religijske knjige su ponajviše one Gardnerove i Crowleyeve. Wiccani vjeruju u pet
elemenata, dijelova materije (Zrak, Vatra, Voda, Zemlja i Eter ili Duša). Rituali se održavaju
na osam glavnih prirodnih svetkovina tijekom godine, te se upotrebljavaju razni okultni
predmeti i simboli. Svatko tko želi pristupiti u ovu religiju mora proći ritual inicijacije i
napredovati kroz tri stupnja preko takvih inicijacija što je zajedničko većini religija. Brak
Wiccana traje dok traje i ljubav, te dijete rođeno u takvoj ljubavi prolazi kroz Wiccanenje što
je slično poput krštenja.
Današnja Wicca promiče neke drevne vrijednosti vezane uz svetkovanje prirode te nemaju
nikakve veze s urocima i vradžbinama. Mnogi Wiccani vjeruju u druge dogme i religije, a
meni je zanimljiv veliki rast neopoganskih religija što definitivno navodi na nešto.

Slika 89 – Naslovnica knjige „Witchcraft today“, Gerald Gardner, 1954.

OKULTNI RITUALI

INICIJACIJA

Inicijacija (lat. initiatio - posveta) je po definiciji postupak upućivanja u principe, tajne ili
tehnike rada. Sastoji se od ispita, iskušenja, obrezivanja, prividnog ubijanja koje simbolizira
smrt i ponovno rađanje, kao i pouka o religiji, tradiciji i sličnom. Inicijacija u magijske
obrede stara je vjerojatno koliko i sama magija. Inicijat iliti polaznik gotovo uvijek mora
proći kroz mrežu raznih obreda i običaja da se pokaže "dostojnim" za određeni magijski krug
ili tajno društvo. Samim time na kušnji je njegov ego, mentalni sklop, vjerska pozadina, timski
duh i brojni drugi iznimno bitni segmenti. Pošto inicijacija nije predviđena kao prijemni ispit
za fakultet ili testiranje za tvrtku ona ponajprije subjekta cilja na duboke podsvjesne dijelove
uma, i to putem alegorija, uhodanih običaja ili bizarnih akcija koje iziskuju reakciju.
Najbolje je inicijaciju pogledati kroz primjer, a odlični prikaz je upravo masonski obred.
Kako masonerija ima čak 33 stupnja po škotskom obredu onda je teško razlučiti i shvatiti što
su pravi, a što formalni obredi za niže članove. Ovaj prvi stupanj inicijacije odvija se u četiri
stadija.
U prvom kandidat ulazi kroz stupove Boaz i Jakin bez novca, kaputa i kravate (jer mora biti
siromašan) uz brojne druge sporedne običaje pri odijevanju. Povez preko očiju služi kao
dokaz da je osoba "zamračena" od fizičkog svijeta. Nakon toga osoba prelazi prag i stražar je
bocka bodežom u gola prsa. U trećem stupnju inicijat odlazi Velikom Meštru (ili osobi najviše
rangiranoj u određenoj loži) i pred njim odgovara na obredna pitanja. Također prihvaća
možebitne kazne ukoliko izda masonske tajne (kazne su navodno simbolične). Kada je sve
obavio ulazi u konačni četvrti stadij kada postaje mason i dobiva šestar i čekić. Nakon toga je
kandidat punopravni mason prvog stupnja. Obični kandidati uvijek mogu položiti i ostala dva
stupnja, a za sve iznad toga potreban je određeni društveni, obiteljski ili ini renome. Kao što
možemo vidjeti iz primjera, inicijacija je u velikoj većini slučajeva zapravo ulazak u tajne
postulate neke skupine i priznavanje kako smo zapravo "slijepi" zbog silnog materijalizma
kojim smo okruženi. Teorije zavjere navode na to da takve tajne skupine svoju "posebnost"
kupuju na način da namjerno prodaju materijalizam kojim samo svoje kandidate čine
osviještenima s pravom naravi i tajnama svemira, kao i naumu Velikog Arhitekta.
No, nije inicijacija u neko društvo samo magijska. Nama najpoznatiji primjer inicijacije kojoj
smo izloženi nesvjesno i bez vlastite odluke je ulazak u katoličku crkvu. Djeca se od
najmanjeg doba na odluku roditelja krste, a kasnije kroz pričest obavljaju krvne žrtve i
ispijanje krvi na žrtveniku (altare, lat.) dok krizmom inicijat prima "Duha Svetoga". Ukoliko
objektivno gledamo kršćanske ceremonije uviđamo da ima istu skicu kao i sve ostale
inicijacije u određene skupine. Upravo to nas dovodi do zaključka.
Ranije smo spominjali Eliphasa Levija i njegovu knjigu "Transcendentalna magija, doktrina i
ritual". Tamo je zaključio kako sve okultne (lat. Occultus – skriveno) discipline imaju isto
polazište. Ja bih dodao da su rituali ključ i glavni dokaz te tvrdnje. Jasno je da par stvari
spominju sve drevne civilizacije i narodi. Najbitnije su muškarac i žena koje je netko stvorio i
koji su stvorili čovječanstvo, zatim veliki potop, a treća bitna činjenica je svakako ritualna
magija, ceremonija i inicijacija. Svi narodi imaju gotovo identične dijelove obreda koji kao
da vuku podrijetlo od jednog univerzalnog obreda iz drevne prošlosti. Čak bih se usudio reći
da je to gotovo sigurno došlo iz neke pretpotopne civilizacije, a Babilon je svakako vrlo bitna
osnovica i polazna točka. Ulazak u ceremoniju je ključ ceremonije, a prava značenja iza
širokog sustava simbolike i alegorija možda još dugo nećemo saznati. Pravo znanstveno
istraživanje je jedini pravi put...

PRIZIV ANĐELA

Priziv anđela je jedan od najkontroverznijih dijelova magijske prakse, tik do priziva demona.
Postoji više tehnika, običaja i folklornih ceremonija koje služe prizivu bića koje mi
percipiramo kao "anđele". Sama riječ anđel dolazi iz grčkog, od termina aggelos koji je
helenski prijevod za istoznačnicu iz hebrejskog, Mal'akh, odnosno glasnika Božjeg (kako je
riječ Elohim zapravo množina za Bog, riječ anđel bi po mom slobodnom prijevodu
označavala glasnika Bogova, op.a.).
Za svaki priziv i shvaćanje iznimno je bitna hijerarhija anđela. Židovska tradicija iste
povezuje s Drvetom života Sephirotom, a mi ćemo se držati one iz četvrtog stoljeća koju je
napisao Dioniz Areopagit u svojoj knjizi "Zvjezdana hijerarhija". Po njemu postoje tri glavne
anđeoske sfere, a u svakoj ima po tri grupe anđela. Treća i najniža sfera su glasnici i vojnici,
te u nju svrstavamo najnižu kastu - Anđele (najpoznatiji - Gabriel, Rafael, Uriel), zatim
dolaze Arkanđeli (šefovi anđela, najpoznatiji Mihael) i najviši u ovom redu Principati
(Vrhovništva, bez poznatih spomena). Druga sfera počinje s Potestatima (Vladari, Satan
najpoznatiji). Virtuti održavaju svemir na ravnoteži (Sile, najpoznatiji Samael) dok Dominati
reguliraju sve ostale anđele pod sobom (najpoznatiji Hashmallim). Treća i najviša sfera su
doslovno najmoćnija bića u svemiru, odmah ispod Stvoritelja. Ophanimi su gospodari
buktinje i "kotačoidna" bića (Tronovi), drugi po redu su Kerubini s ljudskom, ovnovom,
orlovom i lavljom glavom (najpoznatiji Lucifer, ovdje vrijedi naglasiti da Lucifer i Satan nisu
ista osoba, bez obzira na stalne pogreške i usporedbe) koji čuvaju Stvoriteljev tron, Rajski vrt
i Drvo života. Najviši mogući anđeli su Serafini, "plamteći", u koje nitko osim Boga ne može
pogledati. Oni čuvaju Boga direktno, a najviši od najviših je Metatron (MMTR) čije ime je
najveća magična riječ u nekim predajama. Odmah uz njega su njegov čuvar Serafiel i Jehoel.
Sada kada smo uvidjeli da prizivom Anđela zapravo prizivamo najnižu kastu ovih bića na
višim duhovnim platoima možemo krenuti dalje.
Najpoznatiji način za priziv Anđela je onaj putem već spominjanog Abramelin rituala.
Ukoliko osoba uspije savladati kušnju kroz 18 mjeseci i ako malo dijete vidi Anđela u
prostoriji onda je Anđel ne samo prizvan nego i podložan kontroli. Vjerovanjem da svaka
osoba ima vlastitog anđela čuvara na lakši način shvaćamo ovu mogućnost. Osim na
tradicionalne kršćanske načine i prizive putem molitve (koji su prizivi prisustvom, ne i
vizualnom percepcijom) možemo sve pokušati i kroz manje konvencionalne (ukoliko je
prizivanje Anđela iole konvencijalna radnja) načine. Jedan od njih je putem skice priziva
demona gdje crtamo Sigil (slikovni simbol, oznaka bića), ovaj puta anđeoski i stojeći unutar
kruga prizivamo Anđela. Taj način nije najpogodniji, čisto iz razloga što Anđeli ne vole
prizivanja i postoje svjedočanstva kako su pojedini prizivi rezultirali smrću.
Sljedeća "popularna" metoda je meditacija pomoću kristala gdje svaki dan i svaki kristal
imaju svoje zakonitosti i bića koja im se priklanjaju. Problem kod ovog priziva je taj što je
teško razlučiti radi li se tu o Anđelima ili nekim nižim bićima povezanim uz prirodu, a neki
idu toliko daleko da smatraju da je riječ o demonima. Aleister Crowley je pak priziv volio
raditi uz pomoć Tarota kojeg je dizajnirao Levi, a rezultati su mu bili prilično uspješni.
Da zaključim ovaj dio, namjerno sam izostavio kako i pomoću kojih alata prizvati Anđela,
čisto da Vam ne bi palo na pamet napraviti isto bez prethodnog osobnog istraživanja putem
literature, ili pak, ono manje preporučljivo – interneta. Nisam radio prizive nikakve vrste pa
sve ove podatke morate uzeti s rezervom, ali ne prevelikom. Poznajem veliki broj skeptika koji
uopće ne vjeruju u koncept viših bića ili čak niti vanzemaljaca no indikativno je kako se
rijetko koji usudi odraditi ovakve i slične rituale. Zanimljivo je pitanje što bi bilo kada bi
saznali da neki drugi rituali rade iste stvari, ali bez našeg znanja i saznanja...

PRIZIV DEMONA

Ukoliko su Anđeli pozitivna ili u najmanju ruku neutralna bića onda su Demoni zasigurno
negativni. Riječ Demon dolazi iz grčkog i prvotno je označavala duha dok je kasnije
poistovjećena isključivo sa zlim duhovima. Prorok Henok je jasno distancirao Demone i Pale
Anđele, koji su na Zemlju došli iz viših platoa stvarnosti. Iako su po misiji bili Promatrači,
skupina od 200 Anđela napustila je svoju zadaću te je seksualno općila s ljudskim ženama s
kojima su dobili djecu. Najpoznatiji od Promatrača bili su Satan i vođa Samjaza, a ostali
bitniji su Asael, Batraal, Akibeel, Tamiel... Svaki od Anđela ima neku određenu osobinu i nju
je prenio određenoj ženi pa je zabilježeno da su među ostalim na Zemlju donijeli prizive,
vradžbine i uporabu ljekovitog bilja za zdravlje. Žene su rađale divove, a Arkanđeli su se
obračunali s Palim Anđelima i potjerali ih u "zabranjene" platoe.
Priča možda podsjeća na neke bajke ili filmove, no treba biti oprezan, naročito ako je u igri
nekakva vanzemaljska ili nama nepoznata inteligencija jer dosta drevnih naroda ima jako
slične predaje. Demoni su, sudeći prema svjedočanstvima onih koji su ih prizivali, bića s
izrazito naglašenom osobinom koja samim time ne može biti dobra. Nekada su Demoni bili
glasnici prirode, bića koja izražavaju ljudske vrline i mane, a nakon zloglasne bule pape
Inocenta VIII iz Srednjeg vijeka i početka inkvizicije poprimaju današnju percepciju kod ljudi.
Tako su "preko noći" Demoni nastanjivali svako četvrto žensko tijelo u Europi, a crkva je
"žarila i palila" Europom i Novim svijetom. Prvi Demon u predaji je Lilith, jedna od
Adamovih družica, koja je zbog neposluha protjerana iz Rajskog vrta. Koliko je teško
razlikovati pojedine "Demone" dovoljno govori činjenica da svaka predaja ima "svoje
posebne" Demone. Čuli smo za arapske Džine, indijske Asure, vile, patuljke, Gobline,
Gremline, duhove, utvare, sjenke itd. Bez obzira na sve ovo postoji vrlo iscrpna i temeljita
podjela i hijerarhija Demona. Po Anđeoskim sferama (po tome u kojoj su sferi Pali Anđeli bili
prije izbacivanja, op.a.) razlikujemo Demone Treće (Olivier, Iuvart), Druge (Rosier, Belias) i
najjače Prve (Beelzebub, Leviathan, Asmodeus, Astaroth) sfere. Možemo svakako dodati
najsnažnijeg Demona Lucifera i bitnije podanike Beliala, Satana, Belphegora, Thammuza,
Baala, Molocha (prva asocijacija Vam je garant izvorna riječ za Anđela, Mal'akh, vrlo
zanimljiva konotacija, op.a.), Mammona, Amona itd. Ako idemo u širinu mogli bi doslovno
nabrojati na stotine, pa i tisuće Demona, a detaljniji popis možete pronaći u bitnijim
Grimorijima (Picatrix, Grand Grimoire, Pseudomonarchia Dameonum, Ars Goetia...).

90

Kada smo otprilike uvidjeli tko su Demoni i kakva im je podjela možemo doći na priziv. Crno
ogledalo od opsidijana, Tarot, Ouiji ploča, magične riječi ili klasični priziv kroz ritual samo
su neki od načina invokacije. Iznimno je bitno naglasiti da je evokacija čak i bitnija od priziva
i ukoliko ne znate odriješiti Demona imati ćete velikih problema. Ovo je svakako vrlo rizičan i
rubni zahvat, čak bih se usudio reći i - sulud. Tzv. "Prodaja duše vragu" samo je jedan od
mogućih paktova s dolaznim bićem, a putem Sigila i magičnih riječi iz priručnika relativno
lako doznajete kako prizvati ova dijabolična stvorenja.

Slika 90 – Sigil Lucifera, u prizivu ga je upotrijebio samo Aleister Crowley

OBREDNI OBJEKTI

Za svaki magijski ritual su potrebni određeni objekti, a mi ćemo ovdje navesti one najbitnije.

1. Hram > Simbol unutrašnjeg svemira, samo najveći magovi ga smiju urediti u obliku
Vesica Piscis

2. Krug > Ključna točka svakog obreda i priziva, mag ga niti pod cijenu života ne smije
napustiti

3. Žrtvenik (Oltar) > Simbol magove moći, kreira se po točno određenom i tajnom
načinu (imao sam priliku sudjelovati pri kreaciji katoličkog oltara, simbolika i način
vezivanja unutar vjernicima nevidljivog dijela oltara je zapanjujuć, op.a.)

4. Bič, bodež i lanac > Alkemijski sumpor, živa i sol, dijelovi svete tajne kajanja

5. Sveto ulje > Jedan od ključeva rituala, pomoć protiv zlih sila

6. Štap > Simbolika početka i kraja, jako bitno za moć i utjelovljivanje volje maga

7. Pehar > Žrtva misli i mesa, simbolizira razum maga

8. Pjesma (Himna, Oda, Intermezzo) > Koncentracija i kontemplacija o ritualu

9. Mač > Simbol analize, nosi se isključivo uz krunu

10. Pentagram > Pehar i štap su nebeski simboli moći, a pentagram i mač ovozemaljski

11. Svjetiljka > Simbolizira svjetlost čiste duše

12. Kruna > Zlatno pokrivalo za glavu s tri pentagrama i heksagramom, simbol uspjeha

13. Odora > Bijela i crna (ima kapuljaču), različite ovisno o stupnju maga

14. Knjiga > Sveta knjiga, svojevrsni dnevnik maga

15. Zvono > Oglas pri žrtvovanju, zakači se na lanac

16. Lamen (Grudni oklop) > Sukladnost i točka spajanja ostalih simbola

17. Čarobni oganj > Kadionica, ugljen, mirisi
(Izvor ovog dijela > Aleister Crowley, Magika, Elektronsko izdanje, O.T.O., Beograd, 2008.)

Uz odgovarajuću praksu i naobrazbu relativno jednostavno možete postati mag najniže klase,
ali za više nivoe će Vam biti potreban prirodni talent i odličan učitelj. Mora Vam biti jasno i
da ćete, bez obzira na vrstu magije, biti izgnani iz religioznog društva u blizini i prozivani na
žrtveniku (oltaru) u hramu (crkvi) drugačijih načela kako ste "Sotona glavom i bradom". Ako
Vam to nije problem, Vaša magijska karijera može započeti :D ...

LITERATURA (PREPORUKA)

MAGIKA
Aleister Crowley
2008., O.T.O., Beograd

THE BOOK OF ABRAMELIN: A NEW TRANSLATION
Georg Dehn, Steven Guth
2006., Ibis Publishing

MUDROST ŠAMANA
Tony Samara
2009., Sarasan

PICATRIX
Hellmut Ritter, Martin Plessner
1962., Warburg Institute, London

MISTERIJE EKSTERIJERA

Na oko prirodne, no u zbilji umjetne građevine samim svojim izgledom
označavaju veliki misterij. Način na koji su građene kao i njihova namjena
dokazuju duboku magijsku pozadinu istih. Dakle, magija i simbolika su nekada
dolazili do točke kada su se morali manifestirati u ovom obliku. Danas je
također prisutan takav moment jer brojne građevine u SAD-u i ostatku svijeta
pokazuju djelovanje Masona u arhitekturi. Tako su sličnu vrijednost posjedovali
Kelti, sjevernoamerički i južnoamerički Indijanci koji su za sobom ostavljali
misteriozne artefakte što su služili za proslave raznih prirodnih zbivanja poput
ravnodnevnice, punog mjeseca itd. Ukoliko zanemarimo nužnu simboličku
vrijednost sve više vidimo i tehnološka dostignuća kojih se ne bi postidjele niti
puno naprednije civilizacije. Nekada je monumentalna građevina predstavljala
spomenik nebu, a danas reprezentira spomenik egu.

Eksterijer je po definiciji sve što se nalazi na vanjskoj površini nečega ili je
postavljeno vani, izvan neke prostorije.

Drevne građevine povezane s astrologijom u simbiozi s modernim građevinama
baziranim na tehnologiji. Sveta geometrija u skladu s samoodrživim dizajnom.

Pitamo se što će još budućnost donijeti u svoj svojoj raskoši...

MONOLITNE GRAĐEVINE

STONEHENGE

Najpoznatija monolitna građevina na svijetu je definitivno Stonehenge. Milijuni turista koji
ga obilaze i danas mu se dive nakon tolikih tisuća godina kada je po jednoj od teorija
izgrađen (sigurno starije od dosadašnjih 4000. god., op.a.). Svake godine lokalni Amesbury
bude na nogama zbog obreda lokalnih Druida koji u bijelim kukuljicama slave svetkovinu
vatre i vode. Ono što čini zanimljivost svega je činjenica da su Druidi održavali svetkovine tek
tisuću godina nakon izgradnje ovih monolita. Pravi graditelji su u potpunosti nepoznati, i tek
brojna nagađanja dovode do tog odgovora. Ovo nalazište je genijalan primjer kako je lako
osporiti neke od mainstream stavova arheologije i povijesti. Prije svega par desetaka godina
Stonehenge su izgradili Druidi ili Rimljani, sve ostale teorije bile su ismijavane. Kada je
otkriveno da je sve postavljeno do 2.000 godina prije dolaska jednih ili drugih, moćna
arheološka struja je jednostavno ostala bez teksta. Zanimljivo je i pitanje zašto je sve ovo
izgrađeno, kako je kamenje dopremljeno iz Walesa i udaljenosti od 120 km i zašto je
tisućama godina rušeno, ponovno građeno i popravljano.

91

Svrha Stonehengea nije poznata, službena arheologija ga kao i sve s nepoznatom funkcijom
svrstava kao obredni ili vjerski sajt, što ovaj puta ipak nije isključeno. Ukoliko to i je vjerujem
kako mu je isto tek druga svrha. Prva svrha bi mogla biti sastav poznatih zmajevih (ley) linija.
Što je svrha tih linija? Postoje brojna tumačenja, neka idu u pozitivnom, a neka u negativnom
smjeru no sve upućuje na usklađenost za Zemljinom akupunkturom. Tako su dvije osnovne
hipoteze liječenje Zemlje ili iskorištavanje njezine energije u nepoznatom smjeru. Obje
zahtijevaju iznimno naprednu civilizaciju što u ovom slučaju niti mainstream znanstvena
struja neće automatski odbaciti. Ideja i dolazak kamena samo su jedan od težih zadataka, a
jedino što je 100% sigurno je poveznica sa Suncem.
Sveučilište u Leicesteru je krajem 2011. potvrdilo da formacije stijena dolaze s lokacije Craig
Rhos-y-feli pa smo i znanstveno došli do sličnog problema kao i sa svim ostalim bitnijim
drevnim građevinama. Kako je početkom ove godine otkriven hram u Orkneyu, stariji do 500
godina od Stonehengea vjerojatno će se sve još više zakomplicirati, a mi ćemo se uživjeti u
ulogu aktivnih promatrača...

Slika 91 – Stonehenge, Fotografija iz 1890. – Autor: Photoglob Zurich

AVEBURY

Poznata lokacija je i Avebury koji očarava time što okružuje čitavo selo u engleskom okrugu
Wiltshire. Star je preko 5.000 godina i graditelji su nepoznati. Pokriva 11,5 hektara, a
vanjski opkop bio je viši od dvokatnice. Zanimljivo je i to kako su graditelji prema današnjim
arheolozima lomili kredu u brdima pijucima od srnećih rogova što podsjeća na Egipat i
gradnju piramida kamenom. 60-tonski blokovi su tako milje i milje prošli na drvenim
saonicama što samo po sebi izgleda smiješno i naivno. I šumu su morali krčiti da bi te saonice
uopće mogle proći. 1938. su mještani htjeli vratiti jedan kamen u krug, a za takav podvig im
je trebalo pet dana i dvanaest ljudi s čeličnom užadi. Treba dodati da je to bio najmanji
kamen u nizu, te da je životni vijek graditelja vjerojatno bio kratak i da su ga cijelog
posvećivali ovom poslu. Sve je to vrlo nevjerojatno i misteriozno pa svatko ima pravo
sumnjati u podrijetlo graditelja, naročito uz saznanje da sa Stonehengom i ostalim epskim
mjestima čini mrežu zmajevih linija. Nedostatak ikakvog pisma, različit način izgradnje, kao i
oblika u Engleskoj i Škotskoj, razlika u prostornoj blizini različitih monolita su samo neka
od objašnjenja zašto znanstvenici nemaju nikakvih saznanja o ovome. Nedostatak otpada ili
materijala gradnje govori da je ovo vjerojatno bila neka vrsta svetišta prema kojem se i
posebno postupa.
Alexander Thom, bivši profesor građevine na Oxfordu, pak tvrdi da ovo nisu kameni krugovi,
nego kameni prsteni. Graditelji su namjerno izbjegavali oblik idealnog kruga, pa su samim
time elipsasti, jajoliki ili spljošteni prstenovi. Ako su u pravu, to dovodi do saznanja da su
ljudi znali za geometrijske oblike dvije i više tisuća godina prije Pitagore.

92

Poput već viđenih skica diljem svijeta od 14. stoljeća katolici po volji Boga uništavaju
nalazište, a najveći kamen je postao grobni spomenik putujućem brijaču. Kamenje su
zalijevali vodom nakon što bi ga zagrijali na vatri i onda su takve krhotine koristili kao građu
kuća. Tako danas prilikom posjeta možemo prepoznati samo 154 kamena od originalnih 600.
Ono što je ipak obećavajuće je da stav službene arheologije odbacuje brojne teorije o
namjeni ovog mjesta zbog "nedostatka dokaza" te sve hrabrije istraživače nazivaju
"pseudoarheolozima". Inače je takav stav rijetkost jer se gotovo sva misteriozna mjesta
automatski povezuju s najčešće prilično bizarnim idejama pa su piramide grobnice faraona
iako mumije nisu pronađene, majanski astronaut je nastao iz "dokolice", a velike linije koje
povezuju drevna mjesta plod su slučajnosti. Genijalno je kako nikome ne pada na pamet da je
transport građevnog materijala, stotine godina izrade i nepoznata tehnologija možda zapravo
dokaz drevnim i iznimno razvijenim civilizacijama. Avebury je tipični primjer tome da
zapravo tek spoznajemo što je "pjesnik htio reći"...

Slika 92 – Mogući prvotni izgled Aveburyja, skica iz 19. stoljeća – Autori: John Martin i John Britton

OSTALI MEGALITI

Par milja od grada Droghede u Republici Irskoj nalazi se Newgrange. 200.000 tona
kamena je utopljeno u ovu zbilja fascinantnu građevinu. Velika misterija je četverokutni otvor
iznad ulaza sa kvarcom. Svojim smještajem ovaj megalit jasno potvrđuje da je Sunce kroz
otvor moglo prodirati jedino zimi. Michael O`Kelly je svoju teoriju dokazao 1967. u prosincu.
Nevjerojatno je to što je sve ovo moralo biti zamišljeno prije izgradnje grobnice što znači da
je matematika graditelja ove građevine bila na vrlo visokoj razini, kao i način izrade samog
otvora.

93

Ovo nije jedina ovakva vrsta građevine, tu je i Maes Howe gdje se vidi zalazak sunca zimi,
Long Meg and Her Daughters, gdje sunce zalazi iznad kamena Long Meg. Ove građevine i
danas nemaju pravu svrhu, a vjerojatno je da su graditelji bili veliki astronomi i da su
promatranjem kretnje Sunca ili Mjeseca provodili vlastite proračune, ili obavljali vjerske
rituale.
Postoji i jedna iznimno zanimljiva teorija. Naime, smatra se da su ovakve građevine svojim
oblikom i smještajem "Zemljina akupunktura". Takve građevine tako navodno liječe Zemlju
od silnih bolova koje je zadobila prilikom svog suživota s ljudima. Također se smatra da se na
tim mjestima izvlači energija iz Mjeseca i Sunca što jasnijim čini neka od navodnih
ozdravljenja unutar krugova tih građevina. Jedna ekspedicija koja je proučavala kamenje
opremom je uhvatila nadzvučne pulseve prilikom svitanja kojih nema na betonskim
građevinama izgrađenim u gradovima.

94

Naravno, nije Velika Britanija jedino "vrelo" megalitskih građevina, ima ih doslovno po
cijelom svijetu. Najstarije datirane građevine su u Turskoj i poznate su pod imenima Nevalı
Çori i Göbekli Tepe, a moderni arheolozi ih smještaju u vrijeme prije čak 11.000 godina i
nemaju nikakvih ideja tko bi mogao biti njihov graditelj. Turska je dom i nevjerojatnom gradu
isklesanom u stijeni – Derinkuyu.

Slika 93 – Newgrange, fotografija iz 2006. – Autor: Shira, Wikipedia
Slika 94 – Nevalı Çori, Göbekli Tepe, Derinkuyu – Kompilacija fotografija

Postoji par najčešćih tipova megalitskih građevina. Prva i najviđenija je monumentalna
portalna grobnica (Anta – Portugal, Stazzone – Sardinija, Hunebed –Nizozemska,
Hünengrab – Njemačka, Dysse – Danska, Cromlech – Wales), zatim je tu grobnica
prijelaza (Brú na Bóinne, Carrowmore – Irska, Gavrinis – Francuska), grobnica galerija
(Steinkisten – Njemačka), menhir (Carnac – Francuska) i kameni krugovi (koje smo već
naveli, op.a.).

95

Koji su pravi razlozi izgradnje ovih monumenata nije poznato, a neke od mogućnosti smo već
naveli. Važnije monolitne građevine iz ostatka svijeta smo manje-više vidjeli u poglavlju
Drevne civilizacije, a jedan od najpoznatijih primjera tzv. anomalije je veliki kamen u
libanonskom Baalbeku, poznatiji kao Kamen trudnice.

96

Sličan monolit je i nedaleko, a obadva teže preko 1.000 tona. Danas najjača dizalica može
podići oko 3.600 tona, no samo u svom promjeru, a do prije dvadesetak godina moderna
civilizacija nije poznavala tehnologiju kojom bi podizali ovako teške strukture.

97

Ovakvih monolita ima na tisuće. Tu su i piramide na svim kontinentima, obelisci, hramovi.
Primjer hrama starog više od 6.000 godina je Ħaġar Qim na Malti. Tko je izgradio ovaj
komplicirani kompleks i čemu je zapravo služio nije posve poznato. To je samo posljednji od
primjera da ništa nije onakvo kakvim se čini...

Slika 95 – Carnac, Francuska – Autor: www.brittany-flats.com
Slika 96 – Drugi kamen u Baalbeku, Libanon – Autor: Ralph Ellis, Wikipedia
Slika 97 – Ħaġar Qim, Malta – Autor: http://www.odysseyadventures.ca/

GEOGRAFSKE SLIKARIJE

AMERIČKI CRTEŽI

Da bi vidjeli ove linije moramo otići u Južnu Ameriku, točnije Peru, pustinju Nazca. Paul
Kosok je 1940. godine prvi otkrio tisuće linija lepezasto rasprostrtih pustinjom, uz crteže
ptica, riba i majmuna. Linije su napravljene uklanjanjem površinskog sloja kamenja i
raščišćavanjem svjetlije zemlje. Kosok i njemačka matematičarka i astrologinja Maria
Reiche teoretiziraju da su linije ni više ni manje nego najstarija astronomska karta na svijetu.
Bili su uvjereni da je to neka vrsta astronomskog kalendara. Kosok nažalost umire 1959.
1968. god. Gerald S. Hawkins je pomoću tada najsuvremenijeg računala dokazao da su
podudarnosti sa zvijezdama, Suncem i Mjesecom slučajne i da te linije ne predstavljaju
astronomski kalendar. Tony Morrison pak tvrdi da su linije vjerskog karaktera. Smatra da se
linije vide isključivo iz zraka zbog toga što su namijenjene bogovima, a ne ljudima.

98

Jim Woodman pak tvrdi da su Indijanci mogli letjeti i da su, pomoću konopca, finih
materijala i lomače pravili balone na vrući zrak. On tvrdi da je takve balone našao među
linijama. Njegov let takvim materijalima je potvrdio pretpostavku. Na prvoj slici u ovom
dijelu poglavlja je i Orijaš Atacame (120 metara), a postoje i slikarije na Sierra Pintadi.
Arheolozi vjeruju da su crteži služili kao putokazi trgovcima u vrijeme Inka.

99

Oblici u krajoliku su poznati po cijelom svijetu. Tako u Blytheu, u Kaliforniji, postoje tri
slikarije. Prva je Trojstvo – čovjek, životinja i zmijolika spirala, a druga je čovjek dok treća
također predstavlja Trojstvo, ali puno savršenije od prvog. Ono što je zanimljivo je da je
ovdje očigledna namjera da se ove likove može vidjeti jedino iz zraka.

Slika 98 – Nazca majmun, Peru, 1953. – Autor: Maria Reiche 1953.
Slika 99 – Orijaš Atacame, Čile, 2007. – Autor: Emilio, Wikipedia

BRITANSKI CRTEŽI

Poznati su i britanski bijeli konji čija izrada (ispod brda sloj krede koji je na površinu
izbačen lopatom, op.a.) i namjera nije misteriozna. Izrađivani su u čast krunidbe, kao
akademski rad, poklon za povratak u rodni kraj itd. Naravno, i ovdje postoje misterije, poput
one o kreatoru konja i vremenu izrade.

100

Najpoznatiji takav konj je onaj Uffingtonski. On navodno vuče podrijetlo čak iz Stonehenge
vremena. Zanimljivo je to da se nalazi nedaleko od brda na kojem je po legendi sveti Juraj
ubio zmaja, pa samim time ljudima simbolički predstavlja zmaja. Razna tumačenja kolaju o
njegovoj izradi, no nijedna nema prave dokaze ili realna uporišta. Srednja struja arheologa
tvrdi kako se izrada konja može datirati u prvo stoljeće prije nove ere kada je na lokalnom
novcu bio uklesan sličan konj. Čemu je konj zapravo služio i što je označavao teško je
dokučiti. Osim konja veliku pažnju privlači i prvi svjetski nudist, div iz Cernea – lik kojem je
nacrtan samo obris. Za razliku od drugih crteža, kod ovoga je izražena seksualnost (pošto mu
je spolni organ dug 9 metara, op.a.) i Sunce, koje izlazi u ravnini s penisom. Zato je logično
da je orijaš povezivan s kultom plodnosti. Kako je solarni ciklus u igri vjeruje se kako su na
određene datume prakticirani seksualni rituali radi povećanja plodnosti i povezivanja s
prirodom. Kada je izrađen nije poznato, a dvije osnovne teorije su konstantno
suprotstavljene. Prva je da crtež datira još iz prethistorije i da je djelo primitivnog društva
koje je usko vezano uz drevne kultove plodnosti. Druga teorija sve veže uz 17. stoljeće i
sličnost sa crtežima iz tog vremena, kao i nespominjanje u ranijim spisima i dokumentima što
bi bilo prilično nevjerojatno s obzirom na uočljivost i provokaciju slike. Kako su u isto
vrijeme postojali kultovi plodnosti i paganizma, to je još jedan od dokaza.

101

Poznati su i "Dugajlija iz Wilmingtona" i "Crveni konj iz Tysoea" koji samo ukazuju da
ovakav tip umjetnosti nije bio jedinstven niti rezerviran za određene krajeve. Promatranjem
ove tematike dolazimo do zaključka kako je ljudska sklonost megalomaniji i simbolima
prikazanima u epskim razmjerima nije rezervirana samo za današnju građevinu. Jesu li u
pitanju arhetipi ili slično podrijetlo arhitekata nismo doznali.

Slika 100 – Konji iz Cherhilla i Uffingtona – Montirane fotografije
Slika 101 – Div iz Cernea – Izvor: google.com

ZAČUĐUJUĆI BREŽULJCI

Silbury Hill u Velikoj Britaniji je najzagonetniji takav brežuljak. Sagrađen je prije 4.500
godina i u osnovici je dugačak dva hektra. Za izgradnju je bilo potrebno 500 ljudi koji će
raditi deset godina dan i noć, što je samo po sebi nevjerojatno. Bušenjem u unutrašnjost
brežuljka je otkriveno da je kopan u stepenicama i da je uložen enormni trud da se zdanje ne
sruši. Nažalost, nije otkrivena svrha ovog brežuljka. Tu su i škotske ostakljene tvrđe. Naime
postoji šezdesetak tvrđa u srednjoj i sjeveroistočnoj Škotskoj. Postoje tri teorije njihovog
nastanka koji je rad ljudskih ruku:

- na vulkanu su ljudi gradili utvrde od vulkanskog kamenja
- mjesto kao drevni Cape Caneveral ili Bajkonur (teorija o drevnim vanzemaljcima)
- talionica kamenja (nepraktičnost)

Pri izradi takvih tvrđava nije moguće da je korišten požar, jer je proces gorenja postojan uz
temperaturu 1100 ºC. Misterija svega ovoga je u tome da su drevni Škoti koristili sustav
gradnje nama i danas nepoznat.

102

Širom SAD-a postoje ovakve vrste umjetnih brežuljka koje vrlo vjerojatno nisu sagradili
doseljenici. Danas je pak vrlo vjerojatno da su ih izgradili drevni Indijanci kao i grobove i
platforme hramova. 1883. istraživač Putnam istražuje misteriju brežuljka u Adams
Countyju, država Ohio, koji je u obliku zmijolike životinje. S nevjericom je promatrao u tu,
zbilja veličanstvenu kreaciju ljudskih (ili nečijih drugih ruku, op.a.). Iskapanja koja su vršena
oko zmije nisu donijela neka spektakularna otkrića u vezi materije. I naravno, kad više nije
bilo dokaza, počela su nagađanja...

103

Kako sve nevjerojatno podsjeća na sličnu monolitnu praksu u izgradnji, modifikacija brda i
brežuljaka je sigurno imala nekakav religiozno-simbolički aspekt. Usmjerenost sa zmajevim
linijama nije slučajna, a pitanje je što je pjesnik htio reći i kako je ostvario vlastiti izričaj. S
ovakvim nezanimanjem znanstvene zajednice za ovakve i slične probleme teško ćemo tako što
i doznati u skoroj budućnosti.

Slika 102 – Sillbury Hill, Engleska, 2002. – Autor: Greg O'Beirne
Slika 103 – Serpent Mound, Ohio, SAD – Izvor: The Metaphysical Traveler Blog

SVETA GEOMETRIJA

CVIJET ŽIVOTA

Cvijet života je geometrijska figura sastavljena od više preklopljenih krugova koji tvore
strukturu nalik cvijetu u heksagonu, a središte svakog predstavlja križanje svih šest krugova.
Simbol je svete geometrije zbog simbolike prostor-vremena. U drevnim vremenima su ovaj
simbol smatrali početkom i krajem sveg života u svemiru. Drunvalo Melchizedek tvrdi kako
ovaj simbol označava šest dana kreacije uz dva vrlo bitna dodatna simbola - Vesica Piscis i
Borromeanske prstenove.

104

Prvi pronađeni simbol cvijeta života je onaj iz Ashurbanipalove palače u Asiriji starosti od
otprilike 2.600 godina. Nedavno je u makedonskim Kočanima pronađen isti simbol i nije još
poznato iz kojeg je vremenskog razdoblja. Ukoliko pak egipatski hram Ozirion u Abydosu
zbog raznih indicija smjestimo u vrijeme prije ove palače, a možda čak i tisuće godina ranije,
onda je upravo ovaj crtež prezentiran na slici najstariji pronađeni simbol. Cvijet života je
jedna od najpoznatijih poveznica starih naroda diljem planete (uz Veliki potop, epove o
nastanku, neke ostale simbole, magijske obrede itd., op.a.) te je bitan dokaz istog podrijetla ili
kontakata drevnih civilizacija. Tako ga između ostalog možemo pronaći u Mađarskoj,
Izraelu, Kini, Japanu, Indiji, Španjolskoj, Maroku, Peruu, Meksiku i Britaniji.
Simboli usko povezani s Cvijetom života su dva gore navedena i moderniji "derivat" – Drvo
života iz Kabbale. Ostali bliski simboli i oblici su Sjeme života, sferoidni oktahedron, cjevasti
torus, Jaje života i Voće života.

105

Vesica Piscis označava svetost, ribu i aureolu, odnosno poveznicu s božanskim i matematički
iznosi korijen iz tri. Borromeanski prstenovi su prikaz kojim su drevni narodi slikovito
označavali DNK vezu istog izgleda. Kako su poznavali tu vezu nije poznato...

Slika 104 –Hram Ozirion, Abydos, Egipat – Autor: Sloth_Monkey, wikipedia
Slika 105 –Vesica Piscis, Borromeanski prstenovi, Drvo života – Kompilacija crteža

MOTIV ČEŠERA

Ukoliko je ponekad simboliku Cvijeta života teško uočiti slično se ne može reći za češer koji
simbolizira vječni život. Pinealna žlijezda iliti epifiza je endokrina žlijezda u mozgu, locirana
između moždanih hemisfera. Kod čovjeka je veličine zrna graška. Epifiza luči melatonin koji
regulira budnost i spavanje. Kod životinja melotonin je zadužen za funkciju spolnog nagona,
ponašanje, rast krzna, kamuflažu i zimski san. Glavne ćelije u epifizi koje luče hormon se zovu
pinealociti. Ovo je naravno objašnjenje iz brojnih medicinskih enciklopedija.
Nas više zanima "alternativna" strana shvaćanja koja evolucijom tehnologije sve više postaje
prava. Od sedam čakri upravo je "treće oko", odnosno epifiza, ona najsnažnije povezana s
duhovnošću. Legendarni francuski filozof Rene Descartes je u 17. stoljeću zaključio kako je
epifiza središte duše. Drevni narodi su motiv češera promovirali putem svojih građevina i
simbola, a mainstream znanost tvrdi da je njihovo saznanje o epifizi plod slučajnosti i
praznovjerja, te da češer zapravo ne simbolizira epifizu. Ova žlijezda je vjerojatno najbliži
kontakt materijalnog s duhovnim svijetom i upravo iz tog razloga ga blokiraju razne interesne
skupine kroz stoljeća, ukoliko je vjerovati pojedinim autorima.

106

Način uništavanja epifize je jednostavan – radio signali i mikrovalovi, fluorid u pastama za
zube i vodi itd. Unatoč tome što postoje brojne znanstvene studije da fluor uništava gotovo
cijeli organizam, zanimljivo je da nije zabranjen čisto iz prilično bizarnog razloga – medicini
je jedna epifiza manje bitna žlijezda. No, još je jednostavniji način oporavka i ojačavanja
epifize – solarna joga ili gledanje u Sunce. Stimulacija epifize Sunčevom svjetlošću potvrđena
je i od zapadne medicine iako doktori tvrde kako nisu poznate daljnje implikacije ovog
postupka. Tu je i DMT koji osim mozga uspješno ozdravlja i epifizu.

107

Postoji i niz teorija koje govore o drevnom Egiptu kao državi kulta epifize čiji je značaj
prikriven kroz razne alegorije, simboliku i arhitekturu. Nije Egipat jedini gdje možemo vidjeti
kult češera. Diljem svijeta sve kulture simbolikom upućuju na češer, a kada ovaj simbol
vidimo i u današnjem Vatikanu jasno je da krije mnoge još neotkrivene tajne...

Slika 106 – Horusovo oko prezentira epifizu, kao i Velika piramida – Kompilacija fotografija
Slika 107 – Češer, Cortile Belvedere, Vatikan, 2006. – Izvor: Flickr.com

ZEMLJINA AKUPUNKTURA

Ako na određene simbole poput navedenih Cvijeta života i češera gledamo kao na građevne
dijelove svete geometrije onda je arhitektura koja povezuje određene točke na Zemlji
poznatije kao planetarne akupunkturne točke remek djelo svete geometrije. Povezanost svih
živih bića sa svemirom kroz vezu mikro i makrokozmosa sve je uočljivija kako tumačimo
prirodu, matematiku, kvantnu fiziku, genijalnu umjetnost najvećih majstora i tajna društva
koja skriveno podučavaju svoje inicijate drevnim i izgubljenim znanjima.
Za akupunkturu Zemlje kao živog organizma potrebno je prezentirati određene pojmove.
Akupunkturne točke su u osnovi lokacije na tijelu kojima se pomoću akupunkture, akupresure,
sonopunkture ili laserpunkture liječi određena osoba. Na čovjeku ih ima par stotina, a
koordiniramo ih pomoću meridijana. Slična situacija je i s planetom kao i bilo kojim drugim
živim bićem. Ukoliko želimo liječiti planet potrebno je mapiranje njegovih čakri, točaka i
energije putem tzv. Zemljine mreže.

108

Projekt Zemljine mreže je neočekivano podržan i od strane znanstvene zajednice, te su brojni
profesori i doktori došli do zanimljivih zaključaka. Očigledno je da su drevni narodi putem
tzv. Zmajevih linija na neki način ili odavali priznanje Zemljinoj mreži ili putem istih crpili
energiju. Ukoliko Zemlju promatramo doslovno kao čovjeka dolazimo i do sedam čakri.
Čakre su redom (1) Korijenska > Planina Shasta, Kalifornija, (2) Sakralna > Jezero
Titicaca, Peru, Bolivija, (3) Solarni pleksus > Brdo Uluru, Australija, (4) Srčana >
Glastonbury, Engleska, (5) Grlena > Giza, Egipat, (6) Treće oko > Rotirajuća po svim
poljima, (7) Krunska > Planina Kailasa, Tibet. Osim čakri postoji i trinaest vrata koja su
povezana sa zdravljem čakri, a trinaesta se otvaraju samo ako ostalih dvanaest radi u
harmoniji, te su locirana u Moskvi. Što bi to točno značilo nije poznato. Izuzev čakri postoji
dvanaest tzv. Đavoljih groblja među kojima su Bermudski trokut i Đavolji trokut kod
Japana. Sve je vidljivije da su drevni narodi poznavali važnost ovih točaka, naročito zbog
činjenice da su gotovo sve čakre od pradavnih vremena svete lokacije.
Znanstvene struje su danas još sklone tome da pretpostave kako postoje određene točke na
Zemlji s ojačanom elektromagnetskom energijom. No, čim u igru dođu čakre, akupunktura i
ostale istočnjačke znanosti sve odlazi u sferu metafizike i praznovjerja. Istina je uvijek negdje
u sredini. Čisto sumnjam da bi tolika čuda svjetske arhitekture bila sasvim slučajno izgrađena
upravo na nekim od ovih lokacija, kao i već spomenutu činjenicu da su drevni narodi iz
dokolice kao najveće svetinje odabrali čakre planeta ili linije koje ih vežu. Bermudski trokut
je priča za sebe, no ionako znamo da niti to moderna znanost ne priznaje...

Slika 108 – Horusovo oko prezentira epifizu, kao i Velika piramida – Kompilacija fotografija

ZLATNI REZ

Zlatni rez (zlatna sredina) - omjer φ je matematičko-strukturalni način podjele neke
vrijednosti s faktorom od približno 1.618. Poznat je kao omjer u arhitekturi drevnih naroda i
umjetnosti, a tajna društva ga štuju kao temelj svete geometrije. Ako na gore navedene
simbole gledamo kao na građevne dijelove, arhitekturu na Zemljinoj mreži kao remek-djelo
onda Zlatni rez možemo promatrati kao Božju ruku na djelu.
Renesansa je plodno tlo zlatnog reza kada je počelo oživljavanje tajnih učenja drevnih škola
misterija. φ je tako najsavršeniji omjer u prirodi, harmonija između savršenstva i kaosa,
poveznica između mikro i makro svemira, te temelj učenja "kako gore tako i dolje". Fidiju
smatraju začetnikom ove teorije putem umjetnosti, a teoretski su ga usavršili Platon i
Fibonacci putem vlastitog niza u kojem svaki broj savršeno odgovara broju φ i tim
matematičkim principom dokazuje istu sekvencu u prirodi. Najočigledniji primjer broja Fi u
prirodi je savršenstvo češera, artičoke ili suncokreta, a savršeno ljudsko tijelo također
odgovara upravo tim omjerima, te se njime koristio da Vinci prilikom izrade Vitruvijevog
čovjeka. Zanimljivo je da je Velika piramida u Gizi čak i po mainstream datumu izgradnje
daleko najstariji primjer primjene broja φ u arhitekturi. Dugo je trebalo znanstvenicima da
priznaju takav odnos u ovoj građevini, a biti će još teže kada se znanstveno potvrdi i
međuodnos između piramide i planeta.

109

Koliko je ovaj omjer bitan pokazuje i znanstvena studija o razmnožavanju pčela u kojoj
potomak Fibonaccijevim nizom dobiva ulogu u svom budućem životu. Teoretičari rubnih
znanosti sve povezuju s Atlantidom pošto je Platon ovaj broj koristio u svom djelu Timej
povezanom s drevnim otokom. Sam naziv i simbol dolaze od već navedenog grčkog kipara
Fidije, odnosno, početnog slova njegovog imena iako pravi simbol nije poznat. Pitagora i
njegovi sljedbenici su po legendi prvi došli do saznanja ovog prirodnog elementa kreacije iz
nepoznatog izvora dok ga prvi spominje matematičar Euklid koji ga je navodno doznao u
Aleksandrijskoj knjižnici. Najnovija znanstvena otkrića poput kvazikristala vežu se direktno uz
račune s vrijednosti φ. Otkrića iz kvantne fizike i najnovijih područja matematike sve više
dokazuju kako je Zlatni rez univerzalni potpis kreacije svih živih tvari u svemiru i vjerojatno
ne možemo niti pretpostaviti što nas još sve očekuje. Kako je međusobna privlačnost bazirana
na ovom principu sve vežemo uz estetiku, a ukoliko je uživanje u ljubavi i ljepoti osnova života
onda uživajmo!

Slika 109 – Razmjeri u zlatnoj spirali – Izvor: Wikipedia

ČUDA GRAĐEVINSKOG UMIJEĆA

Koraljni dvorac (eng. Coral Castle) kameni je monument i arhitektonska struktura izgrađena
u Homesteadu na Floridi od preko 1.000 tona koraljnih stijena. Graditelj ovog čuda
građevine je jedna jedina osoba, Latvijac Edward Leedskalnin. Ovaj jedva metar i pol visok
muškarac dvorac je izgradio za svoju neprežaljenu ljubav Hermine čime je podsjetio na
renesansne ljubavi koje su kreirale najveća umjetnička remek-djela. Dvorac je počeo graditi
početkom 1920., a nakon šesnaest godina ga je premjestio na desetak milja udaljenu
današnju lokaciju. Tri godine ga je prebacivao, a kako ga je izgradio nije poznato.
Pronađen je multifunkcionalni generator koji je stvarao električnu energiju dok je tijekom
noći graditelj sam rezbario u kamenolomu. Kasnije su otkriveni i prilično primitivni alati
kojima je navodno gradio dvorac. Leedskalnin je građevni materijal prenosio s kamionom
nosivosti do 3.5 tone dok su pojedini blokovi premašivali i deset tona. Kako je svima koje je
viđao govorio da dvorac gradi pjevanjem i to tehnikom koju su koristili drevni narodi, svi su
mislili da je lud pa su ga izbjegavali. Savršen balans je navodno uspostavljao manipulacijom
magnetnog polja Zemlje dok su tako minimalna odstupanja i gotovo nevidljivi razmaci među
blokovima viđeni jedino na drevnim građevinama diljem svijeta.

110

Par godina prije smrti je napisao knjigu pod nazivom Magnetska struja gdje spominje
Zmajeve linije i akupunkturu Zemlje. Sveta geometrija i Zlatni rez su temelj sveprisutne
energije. Najbizarniji običaj mu je bilo spavanje na visećem krevetu. Ovaj dvorac danas je
muzej i možete ga posjetiti ukoliko ste na Floridi.

Rana i klasična gotička gradnja su možda i najveći projekt primjene svete geometrije u
povijesti moderne civilizacije. Osim svetih brojeva Pi, Fi, geometrijskih simbola i slične
simbolike škola misterija spojeni su rebrasti svod, prelomljeni i potporni luk s kontraforima
što je navodno prvi primijenio opat Suger na crkvi St. Denis. Postoje i brojni zapisi kako su
križari s prve križarske bojne doveli ljude u haljama koji su pomoću bilježnica napisanih na
nepoznatom jeziku započeli modeliranje ovih katedrala. Oni su došli najvjerojatnije iz Egipta
te su kadrovirali samo najveće majstore doba koji su potom čuvali određene tajne sukladno
položaju u hijerarhiji, a graditeljsko znanje su šifrirali pomoću zajedničkog koda. Ime tog
tajnog društva majstora gradnje bilo je Slobodni zidari iliti Masoni.
Svoje kodove su kasnije ostavljali direktno na pročeljima katedrala da se pisani zapis nikada
ne bi izgubio. Ukoliko templare vežemo s Masonima i ukoliko katedralu promatramo kao
magijsku knjigu utjelovljenu u kamenu dobivamo brojne nove implikacije. Osim Boaza i
Jakina kao potpornih stupova Solomonovog hrama reprezentirano je i kodirano kolo
Zodijaka putem slika apokalipse i Vesica piscis simbola koji horoskop povezuje s religijom.

Slika 110 – Koraljni dvorac i alatke kojima je navodno izgrađen – Kompilacija fotografija

Katedrala u Chartresu je pak živi spomenik Sunčevom solsticiju i galaktičkoj precesiji
ekvinocija koju odlično prezentira simbol kojeg vidimo na slici. Crna Madonna ili masonska
reprezentacija egipatske božice Izide također doslovno "ubada u oči". Ukoliko netko ne
vjeruje u navedenu simboliku može pogledati i prozor na kojemu je jako lijepo izrađen
zodijak. Katedrala u Amiensu slikovito pokazuje galaktički križ u 3D prezentaciji dok
savršeni labirint na podu usmjerava ka određenoj poziciji na karti, najvjerojatnije na
nebeskom svodu.

111

O križevima unutar kruga koji su tamo prvotno primijenjeni ne moramo mnogo niti govoriti
jer su očiti prikaz paganskog Sunca, a svevidječe oko kasnije je kroz kršćansku literaturu
postalo duhom svetim iako crkveni oci na početku nisu znali što su arhitekti katedrala željeli
poručiti tim simbolom. Kada usporedimo ulaze i razne simbole dolazimo i do zanimljive
teorije kako su katedrale u Notre Dameu, Rheimsu, Amiensu i Laonu replike piramida u
Teotihuacanu, Gizi, Indoneziji i Indiji što danas u istoj simbolici repliciraju i tajna društva.

112

Očito da je postojalo četiri različite struje u drevnoj prošlosti. Pošto je na svakom vidljivom
kvadratnom centimetru svake od originalnih katedrala ukorporirana simbolika - od svetih
odnosa u prirodi do dualističkih principa biti će zanimljivo dočekati neke temeljitije istrage o
svemu...

Slika 111 – Simbolika zodijaka u katedrali, Amiens – Kompilacija fotografija
Slika 112 – Veza u građevini, knjiga Written In Stone – Autor: Richard Cassaro

BUDUĆNOST ARHITEKTURE

Transatlantski tunel je teoretski tunel koji već desetljećima ujedinjuje znanstvenike pri
eventualnim konceptima izgradnje. Nadmorski ili podmorski tunel bi tako iznosio
nevjerojatnih 12 trilijuna dolara ukoliko bi vezao New York i London. To je i glavni
problem takve prometnice, iako postoje i jeftinije solucije bazirane na eksperimentalnim
materijalima i tehnologijama. Prvi spomen ovog podviga je dao Michel Verne, sin Julesa
Vernea, u jednom svom romanu. Kasnije je ideja zaživjela ponajviše putem SF literature, a
dobar opis daje Arthur C. Clarke. Tunel bi tako trebao biti dugačak do 5.000 kilometara uz
superbrzi mag-lev vlak koji bi išao do 8.000 km/h. Najbolja verzija bi bila na samoj površini
mora što bi riješilo problem pritiska. Osim vlaka dobra opcija bi bili i nekakva vrsta rakete ili
vodoravne verzije dizala. Cijev, tunel ili autocesta, manje je bitno...

113

Shimizu Tokyo piramida je masivna piramidalna tvorevina koja će navodno biti izgrađena
iznad tokijskog zaljeva do 2110. 14 puta je veća od Velike piramide i biti će domom za
750.000 ljudi. To će biti mega replika piramide iz Giza platoa izgrađena od još nepoznatog
materijala zbog ogromne težine i sve ovisi o kreaciji ugljičnih nanovlakana. Sve će biti veliko
8 kvadratnih kilometara dok će područje gradilišta zauzeti epskih 88 kvadratnih kilometara.
Piramida će biti sazdana od pet nivoa, a svaki će iznositi jednu Veliku piramidu (146,4 metra)
što je u globalu čak 730 metara. Veliki sklop će se sastojati od 204 manje piramide veličine
hotela Luxor u Las Vegasu. Kako će grad biti iznad površine mora neće biti prijetnje od
tsunamija i sve će povezivati superbrzi mag-lev vlakovi. Nanovlakna će građevinu zaštititi i
od potresa i vjetra. Grad će napajati solarna energija i ostali obnovljivi oblici, a kako ćemo
se načekati do njegove izgradnje ostaje nam samo da poživimo najmanje do duple mirovine...

Atmosfersko dizalo konceptualna je struktura koja će služiti za transport između Zemlje i
njezine orbite bez upotrebe raketa. Ovaj koncept bi bio primjenjiv i za ostale planete i
nebeska tijela. Geostacionarni kabl od ugljikovih nanovlakana s protutežom na gornjem kraju
je nekako najlogičnija odluka. Idejni tvorac ovog patenta je Konstantin Tsiolkovsky s tzv.
Tornjem Tsiolkovsky kojeg je 1895. usmjerio sve do orbite od 35.786 kilometara. Razlika
između ove maloprije spomenute teorije i njegove je u tom da on protutežu zamišlja na
početnom dijelu dizala, odnosno na površini planeta. Trenutna tehnologija nije dovoljno
razvijena za ovaj projekt, a budućnost počiva na razvoju ugljikovih ili boron nitridnih
nanocijevi dok bi kevlar već danas mogao poslužiti svrsi na Mjesecu ili Marsu. Dodatni
problem je bitka s radijacijom, ali je to ionako "mačji kašalj" ukoliko se sve ostalo riješi u
dalekoj budućnosti...

Slika 113 – Transatlantski podvodni tunel, Tokyo piramida, atmosfersko dizalo – Kompilacija ilustracija

LITERATURA (PREPORUKA)

JESU LI BOGOVI BILI ASTRONAUTI
Erich von Daniken
1972., Stvarnost, Zagreb

LE MYSTERE DES CATHEDRALES
Fulcanelli
1926., Pariz

SOLVING STONEHENGE
Anthony Johnson
2008., Thames & Hudson, London

SACRED GEOMETRY: PHILOSOPHY & PRACTICE
Robert Lawlor
1982., Thames & Hudson, London

MITSKA BIĆA

Ono što je zajedničko ama baš svakom narodu i kulturi je razvijena mitologija.
Od nastanka svijeta pa sve do svakodnevnih prirodnih fenomena mitska bića
djeluju kroz naše živote. Dajući im natprirodne sposobnosti stari narodi su ih
znali štovati i kao same bogove. Danas je velik broj tih stvorenja ostalo u
folkloru etničkih skupina koje ih štuju ili ih se pribojavaju. Ono što nas zanima
je njihov prelazak iz legendi, mitova i priča u našu stvarnost. Na tisuće
svjedočanstava govore o susretima sa bićima koje znanost nije u potpunosti
prihvatila niti kao današnje, a niti kao drevne životinjske vrste. No, tu su i
čudovišta koja nastaju promjenom samog čovjekovog izgleda i duševnog stanja.
Upravo one su možda i najinteresantnije u ovom istraživanju. Velika dlaka,
dodatni udovi, paranormalna osjetila, mutacije samo su dio onoga što nas
očekuje u ovom poglavlju i pozivam Vas na čitanje…

Pitanje koje zbunjuje znanstvenike je postojanje mitskih bića. Prva struja je
uvjerena da je to samo folklor, druga struja pod utjecajem paranormalnog
vjeruje da tu postoji neka stvarnost, dok treći vjeruju da su to zapravo različiti

demoni prisutni u čovjeku.

Samo su najhrabriji krenuli u lov na ova bića. Dobro, najčešće uz pomoć
bijesne gomile. Nerazumijevanje njihove prirode ljude je kroz stoljeća tjeralo na

nemilosrdan progon i sve da su neka stvorenja i živjela, danas vjerojatno ne
postoje.

IZMIJENJENI LJUDI

DIVOVI

Tisuće godina kruže mitovi o gigantskim čudovištima, kiklopima, orijašima. Stvarna priroda
tih bića nama nije poznata, no diljem svijeta postoje indikacije o njihovom postojanju.
Grčka legenda govori o borbi bogova i Titana. U Pergamu, današnja Turska, očuvan je
Zeusov oltar. U sceni na oltaru možemo vidjeti borbu između dobra i zla, odnosno, kako
gorostasni Titani bacaju ogromne komade stijenja, a iz Zeusovih ruku pršte munje i gromovi.
Ovaj oltar je samo jedan od niza artefakata o njihovom sukobu. Ovaj epski okršaj mogli smo
vidjeti i u nedavnom holivudskom hitu Besmrtnici (eng. Immortals). Pitanje koje se uz ovu
legendu veže je logično, a to je – postoje li divovi? Gotovo svi drevni narodi pišu o divovima.
U Grčkoj je div Kiklop pomoćnik boga Vulkana, Argus je čudovišni orijaš sa stotinama očiju,
a Atlas ili Atlant na leđima nosi cijeli svijet. Inke tvrde da su divove stvorili bogovi i to za
doba prvog sunca (podrobnije opisano u poglavlju Drevne civilizacije, op.a.). Hinduski sveti
spisi govore o Daityama, rasi divova gladnih moći i vlasti dok Vikinzi svoje velike ljude slične
Titanima nazivaju Jokun. Najzanimljiviji europski narod Baski također ima svoje divove koji
služe kao prijenosnici starih znanja starijih od kršćanstva. Dolmen je pak poznat kao grob
diva, u obliku slova Pi.

114

Čak i pleme kanibala govori o bijelim bogovima gorostasima. Divove možemo pronaći u
"Tisuću i jednoj noći". Babilonci su znanja iz matematike, astronomije i zvjezdoznanstva
primili po predaji baš od divova. I u Bibliji ima riječi o divovima:

"Na zemlji je bilo divova, naročito od vremena kada su sinovi božji odlazili do kćerki
čovječjih i one im počele rađati djecu ... tada su na zemlji prebivali divovi... " ili "Vidjesmo

ondje i divove, Anakovo potomstvo od divova. Činilo nam se da smo prema njima kao
skakavci. Takvi bijasmo i njima."

Tajanstveni Nefilimi koji se navode kao potomci palih anđela i zemaljskih žena također su
bitan aspekt biblijske predaje. Govori li se o djeci vanzemaljske ili neke hibridne ljudske vrste
s homosapiensom vjerojatno nećemo doznati. Kasnije je spomenut i najpoznatiji div Golijat
koji je bio visok gotovo dva i pol metra.
Najbolji i najčvršći dokaz je onaj iz indijanske predaje plemena Piute koji je pronađen u
Lovelocku, Nevada, SAD. Indijanci su u predaji spominjali bitku s divovima koje su ubili u
pećini. Kasnije su rendžeri tijekom traženja izmeta šišmiša pronašli kosti 50-tak osoba koje se
danas nalaze u lokalnom muzeju, odnosno, u jednom od njegovih ormara zbog toga što su
osobe bile visoke po dva i pol metra te se ne uklapaju u službenu povijest...

Slika 114 – Okršaj Davida i Golijata, 1888. – Autor: Osmar Schindler

AMAZONKE

Legenda tumači da su ove mitske junakinje živjele na obalama Crnog mora. U toj priči su
bile upamćene po velikim vojnim podvizima, no, ipak su znale gubiti od najvećih helenskih
junaka poput Herakla, Tezeja i Ahila. Ime im najvjerojatnije potiče od riječi "amazoje" što
znači "bez prsa", jer su navodno odsijecale ili spaljivale desnu dojku da im ne smeta prilikom
pucanja iz luka. Druge mogućnosti su iranski etnonim "ha-mazan" iliti ratnici, a moguća je i
druga iranska riječ "ama-janah", tj. ubijanje i plodnost.

115

Prvotno su jahale na konjima, bile su vrsne u luku i strijeli, oblačile su krzno od divljači, a
najubojitije oružje im je bila bojna sjekira. Mitovi navode da bi se prilikom svetkovina
plodnosti spajale s plemenom Gargareanaca, pa bi dijelili djecu ovisno o spolu. Tri
najpoznatije Amazonke su Hipolita (ubio je Heraklo), Antiopa (oženio je Tezej) i Orejtija
(Antiopina sestra). Po Homeru su bile saveznice Trojanaca u ratu protiv Ahajaca. Nikada
nije otkrivena država Amazonki što daje pravo mnogima da ih proglase legendom. Po starim
spisima locira ih se u Pontusu, današnjoj Turskoj. Herodot ih je zvao drugačijim imenom,
ubojicama muškaraca iliti Androktonejkama, te da su same sebe nazivale Ojorpatankama.
Kako su popriličan broj puta spomenute u literaturi i legendama onog vremena (više puta od
Isusa Krista, op.a.) i kako je naknadno otkriven jedan određeni broj gradova uz znanstveno
priznanje nekih mitova ne čudi da je vrlo vjerojatan stvarni povijesni značaj ovog ženskog
ratničkog naroda.

116

Strah koji su sijale uz poštovanje dovodi do toga da su Amazonke zaštitni znak brojnih
feminističkih udruga, društava itd. One su ideja vodilja brojnim istraživačima i arheolozima
koji i dan danas traže tu misterioznu i drevnu zemlju. Mora se priznati da su bez obzira na
vjerojatnost njihovog postojanja dobile dubok pečat u povijesti, te imaju tu posebnu počast da
se po jednoj seriji koja je nastala baš po uzoru na ovu legendu, Xeni, nazvao i jedan
novootkriveni planetoid u sunčevom sustavu...

Slika 115 – Kraljica Antiopa ili naoružana Venera, 1860. – Autor: Pierre-Eugene-Emile Hebert
Slika 116 – Borba ženskih gladijatora, Amazonie i Achillee – Autor: Xastic, wikipedia

SIRENE

Legenda o sirenama je prenesena kroz mnoge narode na svijetu i samim time je intrigantna.
U svom legendarnom epu "Ilijada i Odiseja", Homer ne navodi sam izgled sirena, ali iz grčke
mitologije doznajemo da su ove morske zavodnice bile kćeri boga morskih čudovišta Forkija i
da su se pod tim nazivom najčešće podrazumijevale dvije vrste mitoloških morskih stvorenja,
koja su imala različit fizički izgled. Jedna su bila pola žene, pola ptice, a druga pola žene,
pola ribe. Ova druga stvorenja spominju se i pod imenom morske nimfe. Glasoviti rimski
pisac Ovidije je smatrao da su sirene rođene na plamtećim trojanskim galijama, gdje su se,
kako je pisao, "brodske grede pretvarale u zelene kćeri mora". Sirene se pojavljuju i u
španjolskim, portugalskim, nizozemskim, skandinavskim, britanskim, njemačkim i
afričkim mitovima i legendama, a u nekim irskim predajama sirene žive na suhu tlu, pod
morem, i imaju škrge, koje im omogućuju da kroz more doplivaju na kopno. Dok su žene
vitke, čarobne ljepote i dok im nitko ne može odoljeti, muškarci su odvratni, imaju crvene
nosove, svinjske oči, zelene zube i zelenu kosu.
U ožujku 1962. godine, na morskoj obali Tasmanije, australski su ribari pronašli neobičan
organizam kojeg australski znanstvenici i najpoznatiji oceanografi nisu uspjeli do kraja
identificirati. Tijelo "stvorenja" bilo je čudnog oblika: dugačko 7, široko 6 metara,
prekriveno nekom vrstom krzna, bez očiju, bez usta i kostura, otporno na vatru i kemijske
supstance. Njegovo je "meso" podsjećalo na gumu, a bilo je bijelo poput bjelokosti. Za
"organizam" se nije moglo ustanoviti ni da li pripada biljnom ili životinjskom svijetu
tasmanijskog podmorja. Jedan je američki zoolog, Bruce Mollison, došao do neobičnog
zaključka, da organizam nije od gume i njegov sastav ne odgovara bilo kojoj standardnoj
klasifikaciji. O čemu se onda radilo? Na ovo pitanje znanost nikada nije našla prihvatljiv
odgovor. Prema dobro obrađenoj dokumentaciji dr. Henrya Gohara, koju znanost nikada nije
do kraja prihvatila, Lamanten je morsko stvorenje dugo oko tri metra i za života rađa samo
jedno mladunče, dugo oko jedan metar.

117

Posebno je zanimljivo otkriće u SAD-u, navodi Ahmed Bosnić. Na jednoj pješčanoj plaži u
Floridi otkriveno je mrtvo tijelo čudnovatog amfibijskog bića, koje je naličilo i ribi i čovjeku.
Kreatura koju bismo mogli nazvati "čovjekolika riba" ili "riboliki čovjek" upućuje nas u
drevne pomorske legende po kojima je čovjek izašao iz morskih dubina i s vremenom se
nastanio na kopnu došavši do današnjeg stadija evolucije. Čak je i slavni Hans Christian
Andersen opisao sirenu u svojoj legendarnoj knjizi (kip u Kopenhagenu, op.a.). Dr. Richard
Carr je novinarima pokazao senzacionalnu fotografiju koja bi, na prvi pogled, mogla biti
proizvod uspješne fotomontaže, ali stručnjaci koji su je analizirali nisu uspjeli ni potvrditi, a
ni demantirati njenu autentičnost. Ona prikazuje biće iznimno sličnih karakteristika kao i
sireninih. Ukoliko je sve ovo zaista tako onda legende zbilja imaju uporište u stvarnosti...

Slika 117 –Muška i ženska sirena, 1866. – Autor: Nepoznati ruski umjetnik

DRAKULA I VAMPIRI

Vlad Basarab III, poznatiji kao Vlad Drakula ili Tepeš (rum. Tepeš, nabijač, op.a.), živio je u
razdoblju 1431.-1476. Bio je knez Valahije, pokrajine u današnjoj južnoj Rumunjskoj. Sa
zapada Valahiji su prijetili Mađari, a sa istoka Turci, tako da je vrijeme u kome je vladao
bilo izrazito turbulentno. Poznat je prije svega po svojoj okrutnosti, procjenjuje se da je
mučenjem ubio oko 100.000 ljudi, od čega najmanje 50.000 svojih sugrađana. Iako je
nabijanje na kolac poznato već od doba starih Perzijanaca, vjerojatno je takav način
ophodnje prema neprijatelju Vlad III prvi put vidio za vrijeme zatočeništva u Istanbulu.
Očito mu se taj narodni običaj svidio pa ga je obilato primjenjivao i u svojoj zemlji pritom
dodavši određene novitete. Ljude je nabijao u obliku kruga i to obavezno na brdima i ostalim
lako uočljivim mjestima. Pošto nije previše mario za kvalitetu već je sve karte bacao na
kvantitetu,pa je uveo masovno nabijanje na kolac. Kada je turski sultan u svom pohodu protiv
Vlada ispred prijestolnice Trgoviše ugledao prizor od 20.000 ljudi nabijanih na kolac i
poredanih uz cestu (tzv. "Šuma nabijenih"), odmah je naredio povlačenje, iako je imao
četverostruko više vojnika nego Drakula. Ukupan broj ljudi koji je završio na kolcima za
vrijeme njegove vladavine nemoguće je odrediti.

118

Legenda kaže da je Vlad Drakula obožavao jesti usred kolaca i pritom je slušao krikove
mučenika, a navodno je umakao kruh u njihovu krv. Nabijanje na kolac je definitivno bila
njegova najveća ljubav, ali ne i jedina. Repertoar tehnika mučenja uključivao je i rezanje
ruku i nogu, iskopavanje očiju, spaljivanje, zabijanje čavala u glavu, rezanje nosova, ušiju,
genitalija i ženskih grudi, i to je sve bilo svakodnevica, baš kao i skalpiranje, kuhanje u
vrelom ulju, guljenje kože, bacanje raznim divljim životinjama itd. Što se tiče slavne
rezidencije, saznavši da su Bojari odgovorni za smrt njegovog oca i starijeg brata, Vlad se
odlučio osvetiti na Uskrs 1457. Nabivši na kolac starce, žene i djecu, Vlad je preostale Bojare
porobio i upotrijebio za izgradnju svog dvorca na brdu Poienari. Potpuno goli i gladni,
većina njih je umrla tijekom radova. Oni koji su preživjeli, mirovinu su proveli nabijeni na
kolcu. Vlad Drakula je uz sve imao i specifičan smisao za humor. Prva zgoda se zbila kada su
dvojica turskih izaslanika odbila skinuti turbane uz obrazloženje da ih nikad ne skidaju. Vlad
je naredio da im u turbane zabiju čavle i tako ih još više učvrste na glavama. Druga zgoda je
rješavanje socijalnog pitanja u zemlji. Zabrinut velikim brojem izgladnjelih siromaha, sve je
okupio u jednoj velikoj dvorani i počastio ih bogatom večerom. Nakon večere, upitao ih je da
li žele biti bez briga i imati sve na svijetu. Nakon masovnog da, naredio je spaljivanje
dvorane i svih onih koji su bili unutra. Njegovo obrazloženje je bilo: "Ne želim da u mojoj
zemlji bude siromašnih ljudi!" Sasvim dovoljno za zaključak.

Slika 118 – Portret Vlada Tepeša, 1560. – Autor: Nepoznat