Ratko Martinovic -Svjetske misterije i tajne

ZOMBIJI

O ovoj temi postoje brojne priče, mitovi, kao i sve znane legende, filmovi, serije i brojne
videoigre. Osnovna definicija zombija je „nemrtva“ osoba koja potiče iz karipskog i
kreolskog vjerskog sustava voodooa. Ovi zombiji su ljudska tijela oživljena medicinom
voodooa. Ostali oblici zombija potiču od filmova horror žanra koji ih promoviraju od samih
početaka filmske industrije. Prema voodoo predaji, mrtvo tijelo može biti oživljeno s bokorom
ili mambom. Oni slijede odluke osobe koja ih je oživjela i ne poznaju vlastitu volju. Sama
riječ zombi dolazi iz Konga jer je to ime njihovog zmijskog božanstva. 1937. godine Zola
Neale Hurston, istražujući haićansku kulturu, susreće se sa slučajem Felicie Felix Mentor,
koja je umrla 1907. god. u dobi od 29. godina. Njezini suseljani su smatrali da ona već 30.
godina hoda ulicama iako je bila zakopana. Hurstonica je vjerovala da su svjedoci pri
svakom slučaju kada su vidjeli pokojnu Feliciu bili pod utjecajem snažnih droga. Na kraju je
ipak napomenula da će jednog dana, pri znanstvenoj obradi voodoo magije, znanstvenici
naići na brojne posve nove načine liječenja. Par desetljeća kasnije, Wale Davis izdaje dvije
knjige o zombijima - "Zmija i duga" (1985) i "Etnobiologija zombija s Haitija" (1988). U
njima autor tvrdi da mrtvac može oživjeti pomoću dva praha: Coup de poudre (udarni
prašak) koji sadrži TTX (nije teletekst nego tetrodoxin, op.a.) koji s količinom od samo 1
miligrama osobu može prividno umrtvjeti na par dana. Drugi bitan prah je disocijativni
halucinogen bilo koje vrste, te on osobu ostavlja bez vlastite volje. Izuzev ove dvije kemikalije
povezane u ritualu tu je i teorija kako osoba biva toliko uvjerena u proces "zombifikacije" da
joj isti postaje stvarnost poput placeba, pošto su svi poznatiji slučajevi zombija iz stvarnog
života došli upravo iz tog sustava vjerovanja, a nikada iz Zapadnog svijeta.

119

Osim ovog sustava poznate su i legende o oživljenim mumijama, zatočenim dušama,
utvarama, umjetnim Golemima, hodajućim kosturima i čitavom nizu živih mrtvaca. Malo
moderniji pristup zombi fenomenu bi bio onaj prezentiran u dijelu 1984 Georgea Orwella u
kojem su ljudi samovoljno i prešutno postali "hodajući mrtvaci" i poslušnici Velikog brata. To
je naravno simbolički prikaz onoga što je kasnije realizirao dr. Andrija Puharich prilikom
eksperimenata vezanih uz određene frekvencije i raspoloženje ljudi izloženih istima. Ukoliko
se sve realiziralo kroz brojne vladine aparature poput zloglasnog HAARP-a i manipulaciju
putem subliminalnih poruka i prehrambeno-zdravstvenih proizvoda teoretičari zavjere su
možda jako blizu toga da se njihove tvrdnje o globalnoj državi pokažu istinitima, a upravo
takav ishod će čovječanstvo na jedan drugačiji način povezati s omiljenim likovima iz horor
filmova i serija poput trenutno popularnog The Walking Dead serijala...

Slika 119 – Prvi pravi filmski zombiji, Noć živih mrtvaca, 1968.– Autor filma: George A. Romero

VUKODLACI

Priče o vukodlacima aktualizirali su Slaveni i Germani. Prvi spomen je ipak rezerviran za
pleme Neura iz Sitije koji su se svake godine na par dana pretvarali u vukove što je popratila
grčka mitologija. Vukodlak u osnovi označava osobu koja mijenja oblik u vuka pomoću
čarolije ili kletve. Otporni su na starenje i fizičke bolesti. To je posljedica stalnog
regeneriranja njihova tijela. Po nekima mogu biti ubijeni samo ako im se unište ili trajno
oštete srce ili mozak. Dok se nalazi u obliku vuka, Vukodlak zadržava dio ljudskih osobina
iako mu je djelovanje više povezano s instinktom i nagonima nego intelektom. To objašnjava
izbjegavanje zamki i prepoznavanje žrtava. Postoji više načina da se postane vukodlak –
magičnim stjecanjem likantropije kroz ritual, prokletstvom, ugrizom drugog vukodlaka i
rođenjem. U svim slučajevima krv postaje uprljana ili prokleta. U nekim slučajevima
sposobnost mijenjanja oblika može biti kontrolirana. To se najčešće izvodi talismanima,
magijskim simbolima poput sigila ili nekim prirodnim napitcima. Transformacija većinom
dolazi neredovito. Vukodlaci su uglavnom veći od normalnih vukova i imaju posebnu želju za
ljudskim mesom.

120

Gotovo svi europski narodi govore o ovim bićima, vrlo često u vezi s vampirima. Indijanske
legende o vukodlacima dobar su temelj za dokaze kako su Vikinzi znatno ranije otkrili
Ameriku nego što je danas povijesno priznato. Indijanci osim pretvaranja u vukodlaka ili
vuka imaju zabilježene i brojne druge primjere kako se osoba, najčešće vrač, pretvarala u
razne životinje što je posebna čast i pokazuje duboku vezu s prirodom. U ovome stoljeću
ubacuje se Hollywood i likantropija postaje samo bajka i priča za malu djecu.
Srednjovjekovni kroničar Gervase od Tilburya povezao je transformaciju s punim
Mjesecom, no rijetko je korištena sve do korištenja tog načina u modernim književnim
djelima. Govori se da se vukodlak može ubiti ako je upucan sa srebrenim metkom, no to je
ipak razlika između književnih djela i narodnih legenda. Nekad se držalo da vukodlaci nakon
smrti postaju vampiri.
Znanstveni dokazi za ove legende ne postoje i vrlo je moguće da je sve samo praznovjerje, no
i kod ovog fenomena treba ostati širokih pogleda, naročito jer je više puta potvrđeno da
znanost mora poštivati onu "nikad ne reci nikad"...

Slika 120 – Drvorez vukodlaka, 1512.– Autor: Lucas Cranach der Ältere

BIĆA NEPOZNATOG
PODRIJETLA

MUTANTI

Mutanti su dio povijesti gotovo svakog naroda. To su prvenstveno bića nepoznatog podrijetla,
a teorije govore o ljudskoj, vanzemaljskoj ili prirodnoj genetskoj manipulaciji dok će jedan
dio autora dodati i božansku. Najpoznatiji mutanti su oni iz grčkih legendi :

- Himera – troglavo čudovište s glavom lava, koze, zmije

- Amphisbaena – zmija s dvije glave

- Basilisk – ubija dodirom i pogledom, umire od ogledala, pijetla i lasice

- Manticore – ljudska glava, tri reda zuba, tijelo lava i rakov rep, s otrovnim bodljama

- Griffin – glava, krila i perje kao orao, noge i rep od lava, leže zlatna jaja

- Minotaur – pola čovjek, pola bik

- Kentaur – pola čovjek, pola konj

- Sfinga – lice i grudi djevojke, tijelo i noge lava, krila ptice

- Meduza – zmije u kosi, pogledom pretvara ljude u kamen

Nažalost, s porastom tehnoloških mogućnosti, postoji i mnogo pokušaja uzgoja mutanata u
laboratoriju. Danac Steen Willadsen je tako spojio embrije ovce i koze i dobio Himeru. Kroz
razne mitologije naravno postoje i brojni mutanti ili tzv. mitska bića. I u starohrvatskim
mitologijama nailazimo na razna stvorenja koja su zastrašivala ili pak pomagala
stanovništvu. Ja sam izdvojio bića iz grčke mitologije jer su najpoznatija i medijski
najeksponiranija, no, po meni i najzanimljivija. Ostala bića koja ćete vidjeti dolaze baš iz tih
drugih narodnih predaja i mitova. Da su se i neki današnji koncepti povezali s mitološkim i
kako moderna zapadna civilizacija time kontinuirano vjeruje u neke od legendarnih bića
najbolje govori primjer Sotone, vraga iliti slavenskog boga Pana. Nekada bog šume i prirode
jačanjem kršćanske crkve odlazi u ilegalu, a zbog toga što je glavni neprijatelj boga Jahve
bio Lucifer, najljepši anđel, inkvizicija je smatrala kako taj protivnik mora biti puno
naglašenijeg zlog izgleda. Tako su iz drevne predaje "posudili" rogatog boga nalik
humanoidnom jarcu te ga pretvorili u najstrašnije biće u svemiru.
Danas je tehnologija počela činiti ono što je nekada crkva s tim dodatkom da stvaranje
mutanata više nije figurativna nego i stvarna mogućnost, kao što smo vidjeli u Willadsenovom
primjeru (ima ih još podosta, poput kreacije bića koje ima aktivnu 21. aminokiselinu ili posve
umjetno biće, op.a.). U eventualnom razvoju ovog pravca znanosti vidim samo nindže
kornjače i x-men, i jasno, više volim pogledati istoimene junake na tv-u, nego kroz prozor.

JEDNOROZI

O jednorogu se piše više od 3.000 godina. Autori su najčešće ljudi od znanstvenog i
društvenog ugleda, kojima se može vjerovati. Ktesias, glasoviti liječnik perzijskog vladara
Artaxerxesa Mnemona, izvještava oko 400. godine prije nove ere, o pojavi rogatog bića koje
živi u Indiji, a najsvestraniji je grčki filozof Aristotel (384-322. pr.n.e) koji opisuje jednoroga
kao životinju s nerascijepljenim kopitima. Kako je uz ovaj opis dodao i onaj jarca s dva roga
sve povezujemo s afričko-arapskim Oryxom, antilopom sličnog izgleda.

121

Godine 1483. kroz današnji Izrael putovala su trojica njemačkih hodočasnika – otac
Bernard Breidenbach iz Mainza sa svojim pratiocima, grofom Solmsom i fratrom Felixom
Faberom. U svom izvješću njih trojica navode kako su 20. rujna, dok su s jednog brežuljka
blizu Sinajske gore promatrali sasušeni pustinjski krajolik, u daljini ugledali životinju. U
početku su mislili da je riječ o kamili, ali ih je njihov vodič beduin odmah ispravio rekavši da
se radi o jednorogu. U svojim zabilješkama s puta po Africi, jedan drugi svjetski putnik i
hodočasnik, Talijan Ludovico Barthema, tvrdi da je u etiopskom gradu Zeila vidio čitavo
krdo jednoroga, ali njihovom neobičnom izgledu nije posvetio niti jedan redak što možda opet
sve povezuje s Oryxom. Uz to je tvrdio da je u svetom islamskom gradu Meki (Saudijska
Arabija) u jednom parku vidio dva jednoroga, poklon etiopskog suverena sultanu od Meke.
Postoje legende i o Templarima kao lovcima na ovu mitološku životinju, a spominjao ju je i
Leonardo da Vinci. Kako je sveprisutan u modernoj heraldici (grboslovlje, znanost koja
proučava postanak i razvoj grbova te načela njihova sastavljanja i umjetničkog oblikovanja,
op.a.) uz simboličku povezanost s inkarnacijom (ukazanjem) i neukrotivošću mnogi autori
jednoroga automatski i stavljaju čisto u simbolički kontekst. Ukoliko je to zbilja tako možda je
ovaj pojam nekakav skriveni simbol za škole misterija iz davnina i tajna društva danas.
No, postoje i novi dokazi koji upućuju na mogućnost da je jednorog zbilja postojao. U
drevnim gradovima Harappi i Mohenjo Darou u Pakistanu pronađeni su preko 5.000
godina stari pečati na kojima se on nalazi. Ova činjenica otvara mogućnost da je nekada
davno zbilja postojala životinja koja je u najmanju ruku slična modernom jednorogu ako ne i
ista. Ukoliko Vas zanima puno više o jednorozima i sličnim legendarnim bićima pročitajte
neke od starijih knjiga Ahmeda Bosnića koji je prikupljao brojna svjedočanstva, a dio je
objavljen i na njegovoj web stranici.

Slika 121 – Divljakinja s jednorogom, Muzej u Baselu, 1500. – Autor: Nepoznat

REPTILI

Ukoliko razlikujemo reptile i zmajeve možemo se nadovezati na stotine legendi brojnih
drevnih naroda koji navode susrete s reptilskim božanstvima, bilo putem predaje ili
umjetnosti. Najpoznatiji primjer je svakako onaj sumerski – kontakt s bogovima stvaraocima
Anunnakijima. Zecharia Sitchin je pionir istraživanja tih paleokontakata i kroz njegove knjige
se jasno može uvidjeti kako je riječ o gmazovskim vanzemaljcima s planeta križanja Nibiru
koji svake 3661. godine prolazi pored Zemlje, a ta obljetnica će se navodno dogoditi na
21.12.2012. Ukoliko pročitamo sumerske legende bogovi su ljude kreirali iz posude, te su
genetskom manipulacijom namjerno blokirali neke od značajki koje ćemo moći dosegnuti u
nekoj daljoj ili bližoj budućnosti.

122

Da se ne bi bazirali samo na Mezopotamiju selimo na tisuće kilometara zapadno, u Južnu
Ameriku. Praktički nije bilo naroda tamošnjih Indijanaca koji nisu štovali velike gmazolike
bogove. Quetzalcoatl je muška pernata zmija Asteka, a njegova ženska inačica je Cihuacoatl.
Oni su bogovi stvaraoci čovječanstva. Ukoliko dođemo i do Kine i Japana gotovo ista slika –
gmazovi kao bogovi služe kao objekt naklonosti i dubokog štovanja putem narodnih običaja i
folklora. Kraljevska loza je zapravo zmijske krvi, a Fu Xi, Shenlong i Nüwa su samo dio
gmazovske ekipe iz božanskog nivoa postojanja. Pojedini islamski djinni imaju običaj da se
pretvaraju u ljude iz originalnog gmazovskog izgleda, gospodar Drveta života iz Kabbale je
Ningishzida, isto gmazoliki bog. Indijska bića zvana Nāge dijelom su zmije, a dijelom bića
slična čovjeku. U Africi također imamo slične priče, a najpoznatije su one iz Egipta i
Južnoafričke Republike. Apofis, egipatski bog mraka i kaosa, prezentiran je kao velika
zmija, a gotovo svi faraoni i bogovi imaju poveznice s gmazovima. Sobek i Wadjet su još neki
od gmazovskih prikaza božanstava. Kobre i krokodili su svete životinje što lako uočavamo u
simbolici i kipovima diljem toka Nila. Zulu vrač Credo Mutwa (kao što smo već naveli u
poglavlju Drevne civilizacije, op.a.) tumači narodnu predaju na način da su ti reptilski bogovi
Chitauri danas u gradovima ispod površine Zemlje i pomoću šupljeg Mjeseca upravljaju
brojnim segmentima čovječanstva. Najbolji primjer mu je Smaragdni grad u blizini
Jonannesburga gdje je veliki ulaz u takvu bazu i gdje se nitko ne usudi prići.
Zanimljivo je i da su znanstvenici u dobrom dijelu suprotstavljeni oko ove teme. Jedan dio ih
sve navodi kao čistu mitologiju dok postoji i grupacija koja reptilska božanstva i zmije
povezuje s simboličkim prikazom DNK i kromosoma. Kako bi takva mogućnost ukazala da su
drevni narodi znali za tako složene i tadašnjom tehnologijom nevidljive čestice onda su ovakvi
navodi poprilično kontroverzni. Pojedinci poput Davida Ickea, Davida Wilcocka ili Alexa
Colliera pak govore o teorijama u kojima je ova gmazovska vanzemaljska kasta i danas na
čelu svih tajnih društava, interesnih skupina i država te na taj način manipuliraju
stanovništvom. Za više saznanja o toj mogućnosti guglajte i proučavajte...

Slika 122 – Brojna reptilska božanstva u raznim mitologijama – Kompilacija slika i fotografija

ZMAJEVI

Bajke o prinčevima na bijelim konjima što svoje drage spašavaju iz dvorca koje čuva zmaj su
klasika srednjovjekovne zbilje. Milijuni djece širom svijeta sanjaju da jednog dana vide zmaja
i to po mogućnosti pitomog i dobrog. U ovom odjeljku ćemo vidjeti da li ova priča o
zmajevima drži vodu i u drugim malo vjerodostojnijim spisima. U "Njemačkim sagama",
braća Jakob i Wilhelm Grimm (1786. – 1859.), opisuju ih kao zmije s krilima dok su u
norveškim mitovima zmajevi vjerni čuvari grobova ratnika. Vikinzi su ih rado slikali na
svojim štitovima i urezivali njihove glave na pramcima ratnih brodova. U kineskoj mitologiji,
koja je bogata ovim legendarnim bićima, zmajevi su rijetko zla čudovišta. Iako rigaju vatru,
oni su prijatelji bogova i obično lete nebom kako bi skupljali oblake i zemlji darivali kišu. U
kineskoj astrologiji, zmajevi su vjesnici dobre sudbine i nalaze se među dvanaest životinja
vođa koje su došle umirućem Budhi kako bi mu ukazale pokornost i poštovanje.

123

Junak grčke mitologije, Herkul, koji je bio prisiljen da izvrši dvanaest teških zadataka morao
je, između ostalog, savladati i opaku Hydru, zmijoliko čudovište s osam glava od kojih je
jedna glava bila besmrtna (prema jednoj legendi, Hydra je imala od devet do stotinu glava.
Svaki put kada bi joj se jedna odsjekla, na njenom su mjestu izrastale dvije, op.a.). Hydra je
živjela u nepreglednim baruštinama Lerne kraj legendarnog Argosa i utjerivala strah
lokalnom stanovništvu. Osim što je bila zla, opaka i otrovna, mogla se i samoobnavljati, pa je
bila besmrtna. Od ostalih grčkih legendi vrijedi izdvojiti Scyllu koja je imala zmijoliko tijelo
sa šest glava te je lovila mornare po morima. U mitovima diljem svijeta često se spominje i
čudovište Wyvern, odnosno leteća zmija s orlovskim kandžama. I u Velikoj Britaniji su se
sačuvale mnoge legende o strašnim zmajevima. Jedna od njih govori o bespoštednoj borbi
Crvenog i Bijelog zmaja, koji su, na kraju, zaskočeni na spavanju i spaljeni u jednom
velškom samostanu. Od tog dana, Crveni je zmaj postao simbolom rata i još se uvijek može
vidjeti na velškim zastavama. 1668. godine u Hanhameu ubijen je "opaki gmizavac dugačak
više od tri metra, prekriven krljuštima i bradavičastim izraslinama" (izvor su stari ljetopisi),
za kojeg se vjerovalo da je dijete zmaja, a njegov se lik još uvijek može vidjeti na reljefu
Hanhameutske katedrale. I u Francuskoj predaje o dragonima (zmajevima) dio su legendi i
mitova. Stručnjaci tvrde da je sve nastalo kada su 1554. godine formirane specijalne vojne
jedinice (konjice) s imenom "dragoni" koji su nosili zastavu s likom zmaja. Sve je
najvjerojatnije preuzeto iz istočnog Rimskog Carstva čiji je simbol bio purpurni zmaj. Iz tog
je vremena sačuvan je zapis rimskog pisca Marcelinusa koji opisuje ulazak cara Konstantina
Velikog u Rim čija vojska je bila opremljena zmajevim obilježjima. Više pročitajte u literaturi
nezaobilaznog Ahmeda Bosnića, a sve podsjeća na gore spomenute reptile...

Slika 123 – Sveti Juraj ubija Zmaja, HNK, Zagreb, 1853. – Autor: Anton Dominik Fernkorn

VODORIGE

Vodorige su bizarne kreature koje "štite" crkve diljem Europe, a objašnjenje koje ćete prvo
čuti uz njihovu svrhu je drevni oluk koji kišnicu sprječava da nesmetano curi niz zidove
katedrala. Zanimljivo, no ne i ekonomično i logično rješenje. Originalni francuski naziv za
vodorige je gargouille, što se povezuje s prijevodom "gutati" ili "ispirati grlo". Prijevod
vodoriga je tako kombinacija svih ostalih značenja. Jasno, sve ovo služi kao priča za vjernike
koji ne žele dublje istraživati simboliku.

124

Legenda govori o Svetom Romanu, kancelaru merovinškog kralja Klotara II, koji se u
sedmom stoljeću borio sa zmajem Gargouilleom u Rouenu. Zmaj je rigao vatru, a Roman ga
je svladao i prikačio na križ, te ga je kasnije zapalio. Kako je zmajeva glava bila otporna na
potpalu nju je upotrijebio kao "strašilo" - postavio ju je na crkvu radi zastrašivanja zlih
duhova i zaštitu klera. Priča je naravno zanimljiva, ali nije istinita.
To možemo potvrditi pronalaskom drevnih egipatskih vodoriga koje su gotovo identične s
ovima pronađenim na katedralama. Kako su isti simboli pronađeni i u Grčkoj i ostatku
svijeta čisto sumnjamo da su korišteni samo zbog kiše jer na brojnim navedenim klimatskim
zonama kiše niti nema. Ovakva činjenica "baca u vodu" oba prva objašnjenja. Groteska i
sličnost s navedenim mutantima dovodi nas poveznice s prethodnim poglavljem i simbolikom
tajnih društava inkorporiranu u gotičke katedrale. Ukoliko postoji veza onda vodorige možda
predstavljaju razne demone iz hijerarhije tog duhovnog platoa. Tako bi unutrašnjost crkve
prezentirala svetinju dok bi vanjski dio simbolizirao proklete duše i sve zabranjeno.

125

Postoje naravno i svjedočanstva da sve nije samo simboličkog karaktera. Pojedini autori
ukazuju na sličnost u prikazima vodoriga i određenih demona iz srednjovjekovnih grimorija.
Ukoliko obratimo pozornost na te zapanjujuće sličnosti zbilja možemo posumnjati kako su
autori i arhitekti crkvi istu štitili od demona upravo demonima. Omiljeni prikazi ovih krilatih i
demonolikih bića su oni s glavama lava, psa, vuka, orla, zmije, koze, majmuna ili pak himera
(mutanata). Francuska kao prijestolnica vodoriga Vam je startna pozicija u istrazi...

Slika 124 – Vodoriga iz afganistanskog Ai Khanouma, Muzej u Guimetu, 1.st.pr.n.e. – Autor: Nepoznat
Slika 125 – Vodoriga na zagrebačkoj katedrali – Foto: Bizutage, wikipedia

LITERATURA (PREPORUKA)

MITOLOŠKA BIĆA
Ahmed Bosnić
Elektronska knjiga

NAJVEĆA TAJNA
David Icke
2007., Teledisk, Zagreb

ILIJADA I ODISEJA - IZBOR
Homer
2002., Školska knjiga, Zagreb

MITOLOGIJA - MITOVI, LEGENDE I VJEROVANJA
2004., Dušević i Kršovnik, Zagreb

NEOBJAŠNJIVE KATAKLIZME

Zanimljivost ovog dijela je to što nisu navedene kataklizme samo neobjašnjive
već je najčešće upitno i da li su se one uopće i dogodile i kako? Skeptici ne
pokušavaju kao kod ostalih fenomena dati neko "objašnjivo" rješenje već i same
fenomene poriču sa mnoštvom protudokaza. Da čitate nekakav popularni
magazin ovo poglavlje bi zasigurno izašlo sa nazivom "Trač rubrika". Kako
znanost ipak bježi od žutila ovakva karakterizacija je možda pregruba, a i jako
je hrabro pretpostaviti da su Platon, drevni narodi ili američka vojska pisali
neistine. Pošto je zasad nemoguće reći da su to i istine najlakše je ustvrditi da je
sve to ili dio folklora, odnosno legende ili smišljena obmana javnosti. Već smo
upoznati kako gotovo svi fenomeni jednostavno iziskuju osobno mišljenje pa je
tako i ovdje jer bez dokaza možemo samo vjerovati i sve prepustiti mašti…

Kod fenomena ovog poglavlja postoji dilema da li je postojala razvijena
civilizacija i prije ove današnje? Za mainstream znanost je tako nešto

nezamislivo, a na nama je da se uistinu zapitamo…
Tu je i sveprisutno pitanje iz domene zavjere – radi li nam naša vlada iza leđa?

Na to ipak svi znamo odgovor…

Dokaz! To je veliki problem paranormalnog. Zbog toga i stoji ovo -para- jer bi
inače to bilo isključivo normalno…

DANAŠNJE KATAKLIZME

VELIKA SIBIRSKA
EKSPLOZIJA

Dana 30. 6. 1908. je zabilježena velika atomska eksplozija u sibirskom prostranstvu. Ono što
je uzrokovalo sve ostalo je do danas nepoznato zbog zakašnjele reakcije i dozvole za
proučavanje koja je uslijedila tek 1921., posredstvom Lenjina, kada kreće prva ekspedicija u
pogođeno područje. Istraživač Leonid Kunik u dvadeset godina sustavnog proučavanja
područja nije došao do jasnog zaključka. Potres se osjećao na nevjerojatnih 800 kilometara
od udara, a eksplozija nije ubila nijednog čovjeka jer se dogodila u nenaseljenom i praznom
prostoru, kao da je objekt birao gdje će pasti. Udar je bio u blizini rijeke Makirte, radijusa
60 kilometara.

126

Kunik je bio uvjeren da je eksploziju izazvao meteor i u drugoj ekspediciji je tražio ostatke
baš tog nebeskog tijela. Nije našao ništa relevantno. Zaključak treće ekspedicije je taj da
meteor možda i nije prouzročio eksploziju jer nema nijednog djelića istog. Danas je poznato
da su dokazi prilično slabi kada je riječ o udaru nekog objekta iz svemira. U četvrtoj
ekspediciji Kunik je došao do zaključka da je objekt, pri različitim svjedočenjima očevidaca
imao različite smjerove, što ufologe dovodi do zaključka da je to bio pad svemirskog broda
jer je manevrirao pri padu. Pri padu je opustošeno područje od 2000 km². Kulikovom smrti u
ratu, i bačenom atomskom bombom na Hiroshimu i Nagasaki dolazi nova era tvrdnji o
eksploziji. Samim time je uočena velika sličnost između eksplozija kao i nuspojava na flori i
fauni. Uglavnom, jedno je postalo jasno – što god da je eksplodiralo, eksplodiralo je u zraku.
Novi dokazi su malene magnetitske i silikatske kuglice koje su definitivno nezemaljskog
podrijetla. Među mogućim uzrocima eksplozije spominje se i već navedena eksplozija
svemirskog broda jer je opustošeno područje nepravilnog oblika, te je predmet išao
prelagano prije eksplozije. Tu je mogućnost kreacije mini crne rupe i sudara materije i
antimaterije.
Znanstveno potvrđene činjenice su težina objekta od nekoliko stotina tisuća tona i promjera
550 metara, eksplozija na visini od 8 kilometara, elektromagnetski udar uz određene metalne
tragove, kao već spomenute kuglice. Sibirska eksplozija je enigma koja je trn u oku
znanstvenim krugovima upravo zbog ovih dokaza, a ukoliko je nešto zbilja i otkriveno teško
ćemo doznati što je u pitanju...

Slika 126 – Lokacija pada neidentificiranog objekta – Screenshot

BERMUDSKI TROKUT

Nebrojeno puta medijski i filmski obrađivana, ova tema je potakla interes mnogih istraživača
i znanstvenika za svojim otkrivanjem. Smatra se da je u ovom području od 1945. nestalo čak
sto aviona i brodova uz gubitak od preko tisuću života. Područje se prostire na 36.260 km²,
od Bermuda, do južnog dijela Floride, zatim Bahama i Portorika, da bi se trokut zaključio
povratkom na Bermude.

127

Prvo poznato djelovanje trokuta je zabilježeno još 1492. prema brodovima Nina, Pinta i
Santamaria. Jasno, riječ je o Kristoforu Kolumbu koji je zabilježio kvar svih kompasa i njemu
dotad neviđena svjetla na nebu poput današnjih NLO viđenja. Najpoznatija nesreća je
zabilježena 1949. Upravo nakon II. svjetskog rata rutinski let 19 pilotima i zapovjednicima je
postao prava noćna mora. Dan je bio vedar, klasična ruta od 160 milja istočno, zatim 40
sjeverno i 120 nazad. Charles Taylor bio je zapovjednik leta, a nakon kvara navigacije i
nestanka goriva avioni tonu vjerojatno iznad kontinentalnog pojasa iako, po navodu
zapovjednika leta, tonu u Meksičkom zaljevu. Misiju je obilježio neuspješno obavljen zadatak
spašavanja u kojoj je sudjelovala gotovo cijela flota aviona koja je ujedno i epilog ove strašne
nesreće. Od najstarijih nesreća također je poznata ona iz 1609. kada je moreplovac Henry
Ravens nestao zajedno sa sedam ljudi svoje posade. Najpoznatije doba nesreća su 40-te i 50-
te godine prošlog stoljeća. Još jedan od takvih predjela na Zemlji je "Đavolje more" između
Japana i Filipina koje je također poprilično poznato. To sve daje neke dokaze teoriji Ivana
Hendersona koji tvrdi da na ravnomjerno udaljenim predjelima Zemlje ima 12 ovakvih
područja, a sve je povezano s teorijom Zemljine akupunkture.
Poznati su i nestanci na određeno vrijeme. Jedan od takvih primjera je let aviona Boeing 727
US Airlinesa koji je na deset minuta nestao s radara, a putnici nisu zabilježili ništa čudno
izuzev kašnjenja satova. Sam pojam "Bermudski trokut" uvodi Vincent H. Gaddis 1964. god. u
svom članku u Argosy magazinu. Tu su i brojne neznanstvene teorije – vanzemaljske baze,
vrata za Atlantidu, Teslino energetsko polje itd. Njima u prilog idu čudna viđenja svjedoka –
golemi obojani zračni vrtlozi, tajanstveni otoci u magli, NLO-i... Znanstvenici su pak uvjereni
kako se ovdje radi o podzemnim plinovima, konstantnim individualnim pogreškama na
nezgodnom prostoru za promet itd. Od oluja, tornada, brojnih ljudskih pogrešaka, magneta
pod vodom, pa sve do drugih dimenzija i atmosferskih vrtloga ovaj fenomen je gotovo svakog
pojedinca naveo na njegovo mišljenje. Moje mišljenje je da se jedini zaključak može izvesti
odlaskom u trokut i proživljavanjem "nesreće" pa tko voli...

Slika 127 – Lokacija Bermudskog trokuta – Screenshot

PHILADELPHIA EKSPERIMENT

Istoimeni filmski hit bacio je oko javnosti na ovaj slučaj. Početak svega je projekt "Rainbow"
(eng. Duga, op.a.) u kojem je, služeći se jednom Einsteinovom teorijom, korišteno jako
magnetsko polje što je brod USS Eldrige učinilo nevidljivim, tj. podarilo mu je efekt ogledala.
1943. taj se brod pojavio u Philadelphiji uz pratnju SS Andrew Furusuteh (gdje je bio jedini
vjerodostojan svjedok, Carlos Allende, op.a.). 28.10. iste godine bio je dan konačnog pokusa.
Brod je nestao, dematerijalizirao se u Norfolku, Virginiji, da bi se poslije opet pojavio u
Philadelphiji. Kako je sve prilično nevjerojatno, posada se morala i nositi s takvom
situacijom. Dio posade se razbolio, proglašeni su nesposobni za daljnju službu, dio je nestao,
neki su postali neuračunljivi, a pet ih se stopilo s brodom.

128

Sve ostalo je obavijeno velom tajne, a za nas je posebno zanimljivo svjedočanstvo Alfreda
Bieleka koji kaže da su za projekt bili zaduženi direktor projekta Nikola Tesla, te članovi
razvojnog tima Albert Einstein, John Hutchinson i Robert Oppenheimer (a.k.a. izumitelj
atomske bombe, op.a.). Kada se pogleda stručni tim, nešto što je prije svega pet redova bilo
zbilja nemoguće postaje vrlo moguće. Bieleka je kasnije demantirala njemačko-kanadska
ekipa istražitelja koji su nakon provjere raznih podataka utvrdila da njega nije bilo u posadi
niti u blizini broda tijekom događaja. Problemi su nastali i prilikom pregleda datuma vezanih
uz eksperiment i tragične posljedice jer se pojedini datumi nisu preklapali te je cijeli slučaj
doveden u pitanje. Danas je na snazi mainstream percepcija da je cijeli događaj velika
spačka i da teorije zavjere previše vladaju medijskim eterom. Ipak, znakovito je jedno od
pitanja koje su postavili teoretičari eksperimenta – Kako je toliko širok krug ljudi znao za
događaj, zašto je vojska izbjegavala dati realno rješenje (slično kao kod Roswella, op.a.) i što
se onda zapravo dogodilo, jer nije moguće osporiti unesrećene putnike Eldrigea, odnosno
njegovu posadu.
Tu je i noviji projekt Phoenix, koji se zbio 1983. Njegova zanimljivost je spajanje projekta s
Philadelphijom kroz neku vrstu vremenskog portala. Ovo otvara i mogućnost paralelnih
svjetova koji su sad mnogo vjerojatniji, jasno, uz vjerodostojnost ovog projekta. Phoenix se
odvijao u Montauku, Long Island, gdje je vojna baza Fort Hero. Montauk je nasljeđe od
prošlog projekta, što znači da u svemu prste ima i Nikola Tesla, a ostale djelatnosti koje su se
navodno tamo odvijale i poprilično su nevjerojatne su manipulacija ljudi zvukom, telepatija,
telekineza, put kroz vrijeme, superratnici, manipulacija vremenom itd. Koja je stvarna
pozadina vjerojatno ipak nećemo doznati, a meni osobno je indikativno kako vojska izbjegava
dati službeno mišljenje...

Slika 128 – USS Eldridge DE-173, foto iz 1943. – Autor: Nepoznat

DREVNE KATAKLIZME

ATLANTIDA

Sve znanje i dokazi o Atlantidi poznati u sadašnjosti mogu se zahvaliti jednom jedinom
čovjeku – Platonu. Njegov put u Egipat je bio presudan za rađanje najveće legende u
povijesti čovječanstva. Atlantidu je opisao u svojim djelima Timej i Kricija.

129

Ovo je pisani rezime Platonovog pisanja o Atlantidi :

„Nekada davno, iza Gibraltara u oceanu,
ležalo je veliko kopno koje je po dimenzijama bilo veće
i od Afrike i od Azije zajedno, a bilo je posvećeno bogu Posejdonu.

Prvi, ujedno i najmoćniji njihov kralj bio je Atlant.
Na tom otoku zvanom Atlantida, postojala je visoka kultura, moć i bogatstvo.

Glavni grad je imao brojne raskošne palače, hramove,
široke ulice, kanale, i u njemu je vladalo pravo blagostanje.
Otok je bio izuzetno plodan. Imao je ugodnu klimu, obilovao raznovrsnim metalima,

od kojih se posebno isticao jedan zvani „orikalk“.
Na otoku je bilo i rijeka, pa dva čuvena izvora od kojih je jedan davao
toplu a drugi hladnu vodu. Od životinjskog carstva isticalo se mnoštvo slonova.
Vladari Atlantide su uživali veliku moć te su gospodarili okolnim morima i otocima,

a imali su vlast i nad većim dijelom Afrike i Europe.
Potom su krenuli u rat na Egipat i Grčku, no, upravo tada, desi se strašna katastrofa:
dođe do snažnih potresa u kojima je tokom jednog dana i jedne noći nestala Atlantida.

Progutalo ju je more s čitavim stanovništvom i svim drugim.
Od tada, more izvan Gibraltara je dugo bilo nepogodno za plovidbu
zbog plićaka i mulja što je, zapravo, predstavljalo ostatke potonulog kontinenta.

Do katastrofe je došlo prije 9000. god., računajući od
Solonovog vremena (živio u 6. stoljeću prije nove ere, op.a.).“

Solon je htio napisati ep o Atlantidi po dokazima o njoj otkrivenim u hramu boginje Neith u
Egiptu, no, umro je prije začetka svog pisanja.

Slika 129 – Karta Atlantide, 1669. – Autor: Athanasius Kircher

Jasno, dokazi od Solona i Platona se ne bi ni uzeli baš toliko ozbiljno da nema
svjedočanstava mnogih starih naroda, čak i onih s druge strane oceana, o kontinentu usred
oceana. Dodatni temelj su nepobitni dokazi da je nekada postojala formacija usred
Atlantika.

130

U nekim izvorima, uzrok kataklizme je nebesko tijelo, u nekima potres, no uglavnom, od
Azteka (došli iz zemlje Aztlan, op.a.) do staroindijskih svetih spisa postoje naznake o
uništenju kontinenta. Tu su i brojne ekspedicije i pokušaji otkrića drevne Atlantide. Još je
1925. jedan od poznatijih pustolova D. H. Fawcett vjerojatno i život izgubio, jer je netragom
nestao tražeći eventualne tragove u prašumi. Neki smatraju da je nešto zapravo i pronašao. U
zadnjih par desetljeća je u modi „Atlantidomanija“ na koju gotovo nitko nije imun. Taj trend
je započela madam Blavatsky još u prošlom stoljeću. Danas su tu brojne teorije o lokaciji ove
drevne zemlje – od Gibraltara, Cipra, potopljenog otoka u Atlantskom oceanu do teze da je
Atlantida zapravo Antarktik. Kod ove zadnje mogućnosti imamo priliku da ćemo je nažalost
za koje stoljeće moći i vizualno provjeriti sudeći po brzini topljenja polova.

131

Što se tiče konkretnih dokaza o masivu usred Atlantika poznata je teorija o Golfskoj struji
koja je brojnim anomalijama doslovce "zaokružila" nevidljivo kopno usred oceana. Danas toj
čudnoj putanji ove struje dugujemo blagonaklonu klimu u Europi i SAD-u. Migracije jegulja
iz Amazone u Europu i njihov kružni tok također vrlo temeljito ciljaju na prirodnu
prilagodbu ovih životinja ka postojanju ovog kopna u jednom od ranijih dijelova njihove
evolucije. Položaj tektonskih ploča u oceanskom akvatoriju je isto vrlo zanimljiv dokaz da
postoji itekako velika vjerojatnost masivnog kopna potopljenog uslijed drevne kataklizme.
Postoje i znanstvenici koji tvrde da je sve ovo velika zabluda i mit. U to je teško povjerovati,
no, moramo priznati da, dok nemamo pravih dokaza, nemamo niti pravo na neke prevelike
pretpostavke. Moje razmišljanje o Atlantidi je da će vrijeme donijeti neke spoznaje, i, uvjeren
sam, otkriti ćemo istinitost Platonovih navoda. Kako postoji preko 50.000 knjiga blisko
vezanih uz Atlantidu i gotovo 200.000 naslova koje je spominju lako možete pronaći puno više
o ovom drevnom kopnu...

Slika 130 – Karta Atlantide, Antideluvijski svijet, 1882. – Autor: Ignatius Donelly
Slika 131 – Gofska struja, 2008. – Screenshot

MU

Pukovnik James Churchward tijekom službe u Indiji otkriva u jednom hramu, čije ime ne
navodi, zbirku tablica Naakala (Naakali su tajanstveni narod koji je po Ramajani naselio
Burmu došavši iz zemlje sa istoka). Pločice su stare 12.000 godina, te su najbrojniji dokaz o
postojanju Mua uz Nivenovu meksičku kolekciju koju čini 2.600 pločica. Churchward je
pronašao deset setova pločica, a deseti je bio preveden na hindu što mu je bila polazišna
točka za daljnje prijevode. Mainstream znanost je osporavala postojanje tih pločica sve do
2011. kada Thomas Ritter pronalazi Zidne ploče iz komora Sri Ekambaranatha hrama u
indijskom Kanchipuramu. Pločice Williama Nivena su također bitan dokaz o postojanju
kontinenta, no danas su većinski osporene zbog činjenice da ih je Niven izgubio tijekom
jednog transporta u SAD (on je tvrdio da su mu ukradeni od strane Masona, op.a.). Osim tih
izvora tajanstveni kontinent nepoznatog imena spominje i Majanski kodeks iz Madrida
(Trojanski i Cortezov kodeks), Le Plongeonov nalaz na Yucatanu (već spomenuti Trojanski
kodeks koji govori o Majama i njihovim precima Naakalcima koji su pobjegli s uništenog
otoka u Pacifiku prema Aziji) i predaje starih naroda poput Purana, sanskrtskih tekstova o
postanku i sedam drevnih rasa iz zemlje Šalvali na jugoistoku, navodnog Dokumenta iz Lase
Heinricha Schliemanna, pisma s hrama u Uxmalu i hrama pernate zmije u Xochicalcu.
Ploče s Uskršnjih otoka, točnije – ploča pod rednim brojem dva navodi, citiram:

„Ovaj maleni otok nekada je predstavljao dio jednog velikog kontinenta, ispresijecanog
brojnim popločanim putevima. Putevi su bili tako vješto prepleteni da su izgledali poput

paukove mreže i nitko nije bio u stanju da shvati gdje im je početak a gdje kraj...“

Danas smo svjedoci brojnim artefaktima navodno preostalima od te drevne civilizacije, kao
što su recimo ostaci hramova, gradova i kipova s mnogo većim stupnjem razvoja od
današnjeg na području Polinezije, Mikronezije, a možda i Japana (Yonaguni?).

132

Po legendi, Mu je kolijevka bijele rase i nestaje u kataklizmi prije više od 12.000 godina sa
svojih 64 milijuna stanovnika. To je carstvo Sunca, vladarska titula je Ra, a postojalo je deset
naroda pod njegovom jurisdikcijom. Kao što sam naveo – vladajuća je bijela rasa, niže rase
su žuta, mrka i crna. Bili su poznati kao sjajni arhitekti i moreplovci. Pretpostavka da s otoka
Mu dolaze sve današnje religije svijeta pokazuje i Biblija.
Tu je navod iz knjige postanka:

„I Gospod Bog stvori ženu od rebra, koje uze Adamu i odvede je Adamu.
I Adam nadjene ženi svojoj ime Eva, zato što je ona mati svima živima...“

A ovo je legenda s polinezijskih otoka:
„Taaroa je stvorio čovjeka od crvene zemlje Arake
i udahnuo mu dah kroz njegove nosnice.

Stvorio je i ženu od muškarčevih kostiju i nazvao je Evi...“

Slika 132 – Razni otoci Tihog oceana i ostaci drevnih građevina – Kompilacija fotografija

Dakle, očigledna je sličnost Biblije i lokalne predaje s otočja gdje je navodno obitavalo
carstvo Mu. Skeptici će reagirati i s pravom reći da legende i mitovi sa svih strana svijeta
govore o gotovo identičnom nastanku svijeta pa to tako ne možemo vezati isključivo za Mu.

133

Pošto je otok prema pločicama bio bez ikakvih izbočina i planina, za možebitni nestanak
kontinenta najvjerojatnija je vulkanska katastrofa pošto bi lava slobodno tekla gotovo po
cijelom otoku, iako je i to zasad čista špekulacija. Churchward tvrdi da su gotovo svi simboli i
načini gradnje današnjice ostavština od ove civilizacije.

134

Niven je otišao korak dalje svojom tvrdnjom – vjerovao je da postoje čitavi gradovi pod
planinama i općenito, pod zemljom, i to na dubini od svega desetak metara. Za takve
mogućnosti postoje i određeni dokazi, a jedan od bitnijih je Yonaguni kompleks kojeg
spominjemo u poglavlju Otkrića bez objašnjenja.
Ukoliko bi se mene pitalo mišljenje o postojanju ovog kontinenta smatrao bih da je gotovo
sigurno postojala civilizacija mnogo naprednija od ove današnje, koja je možda nestala i u
nuklearnoj katastrofi. Samo ime Mu ili Lemurija nije provjereno i sumnjam da se drevni
pacifički kontinent nazivao upravo takvim imenom. Kako sam imao i predavanje upravo na
temu ovog kontinenta smatram kako postoje brojni arheološki nalazi na otočjima koji se
danas nalaze na prostorima potopljenog kontinenta i pitanje je jedino hoćemo ih povezati s
time. Mišljenje mainstream znanosti nije niti bitno jer ona ionako ne želi priznati neke
činjenice čak i kada su itekako empirijski dokazive. Bilo kako bilo, velika je vjerojatnost da se
ipak nećemo učiti na prirodnim ili ljudskim pogreškama u prošlosti. Za kraj ću čak navesti
mogućnost da su Atlantida i Mu jedna te ista civilizacija raspoređena preko cijele Zemlje...

Slika 133 – Lokacija otočja Mu, Izgubljeni kontinent Mu, 1927. – Autor: James Churchward
Slika 134 – Abeceda otočja Mu, Izgubljeni kontinent Mu, 1927. – Autor: James Churchward

VELIKI POTOP

Nakon toliko tisuća godina napokon smo sigurni da se jednom davno zbilja dogodio jedan
veliki potop koji je zabilježen kod svih naroda koji su tada živjeli. Od Biblije, Epa o
Gilgamešu, pa sve do starogermanskih epova i legendi američkih Hopi Indijanaca, potop je
bok uz bok najvažnijim povijesnim zbivanjima. Jedan od veterana istraživača potopa je Petko
Dimitrov, oceanograf Bugarske akademije znanosti. Već godinama uz pomoć sofisticirane
opreme i podmornica vadi sedimente iz crnomorskog dna. Nekad jezero s bujnom florom i
faunom, a danas more gotovo bez života jedno je od glavnih dokaza za potop. U legendama
naroda koji su tu živjeli, ovaj vodeni masiv nekad se zvao More smrti. Po predaji i dokazima
da se zaključiti kako je baš Crno more najvrjedniji ostatak drevnog potopa.

135

Domoroci s otoka Samoa imaju jednu predaju prema kojoj je na početku čitava zemlja bila
prekrivena vodom, te da je taj veliki potop izbjegao vrlo malen broj ljudi. Po Bibliji, Bog je
nakon dugog vremena ljudske zloće odlučio potopiti poznati svijet. Noa je bio dobar i pošten
pa ga je Bog izabrao za spasioca živog svijeta. Tako je on sagradio arku u kojoj je poveo sve
poznate životinje. Poslije ovog potopa Bog obećava da više nikad neće potopiti planet.
Znanstvena analiza dovodi do mogućnosti kako je u pitanju bila konstantna kiša 40 dana i
noći ili trenutačni potop velikom erupcijom podzemnih voda. No, sve to prilično pada u vodu
kada se vidi koliko je bilo životinja i kolika je bila arka. Dakle, veličina arke bi morala biti
enormna i nevjerojatna što je malo vjerojatno. Stoga nastaje mogućnost da je arka možda i
najvjerojatnije samo simbol svih preživjelih koji su svojom mudrošću jednostavno morali
ostati zapisani u povijesti.
Teorije o drevnim kontaktima s vanzemaljcima sve prezentiraju kao alegoriju na stvaranje
čovjeka u kojoj je arka zapravo simbolički prikaz nekih manevara koje su vanzemaljci poput
Anunnakija izvodili na ljudskoj (ne)inteligenciji. Pravo znanstveno objašnjenje pak sve
postavlja u parametre najvjerojatnije posljednje promjene Zemljinih polova i ledenog doba
koju je takav epilog izazvao, a o tome ćemo unutar sljedećih stranica više raspravljati.
Ono što je najbitnije i izravno povezano sa znanstvenom i arheološkom potvrdom Velikog
potopa je indikacija kako je time dokazana stvarna relevantnost narodne predaje i legendi.
Ukoliko je tako onda je ovo pravi primjer kako ponekad moramo obratiti više pažnje prema
određenim elementima folklora, a najčešće su sličnosti magijski rituali, stvaranje čovjeka,
legende o vanzemaljskim "bogovima" koji možda imaju stvarno uporište i ne bi se samo tako
olako trebali razmatrati kao legenda.

Slika 135 – Noina Arka, ulje na platnu, Muzej umjetnosti u Philadelphiji, 1846. – Autor: Edward Hicks

NESTANAK DINOSAURA

Pad meteora, ledeno doba, promjena polova, izmjene klime samo su neke od modernih teorija
prema kojima su nestale omiljene igračke iz svačijeg djetinjstva. Ova prva mogućnost je
danas "sigurnjak", barem prema znanstvenoj zajednici. Meteor je pao na područje
Meksičkog zaljeva, a postoji mogućnost i da je popraćen još jednim koji je udario u arapski
dio Afrike. Njegov pad uzrokovao je ogromne količine pepela u atmosferi i enormne
promjene u vegetaciji koje su postupno istrijebile dinosaure, te kasnije utrle put razvoju
modernog čovjeka. Ledeno doba je ili primarni ili sekundarni razlog uništenju, nakon
meteorske apokalipse i mračne atmosfere. Zbog njega su navodno nestali i mamuti, kao i
sabljasti tigar uz stotine drugih vrsta. Promjena polova treća je mogućnost i njezin utjecaj je
također izmijenio klimu (klima je očigledno poveznica svih teorija, op.a.) i uzrokovao
nestanak brojnih životinjskih vrsta. No, što ako ništa od ovoga nije dokazano i sve je bazirano
na jako "mutnim" temeljima? Što ako su mamuti pronađeni zaleđeni u hodu i s hranom koju
probavljaju, a slična stvar je uočena kod brojnih fosila dinosaura? Možda bi takva činjenica
bacila sasvim novo svijetlo na teoriju. A takvih primjera imamo na desetke.
Što to točno znači vidimo u jednom od najradikalnijih dokaza, a to su česti dokazi stopa
dinosaura i čovjeka, jedne do druge.

136

To bi, osim nevjerojatne mogućnosti da su čovjek i dinosaur koegzistirali, dovelo i do opcije
kako je uništenje civilizacije bilo u tolikoj mjeri trenutačno da je promjena klime bila
praktički ekspresna i istovremena u različitim dijelovima svijeta. Sve bi dovelo do teorije
masivne kataklizme povezane s trenutnim nestankom atmosfere i dodirom svemirskog
vakuuma i apsolutne nule sa Zemljinom florom i faunom. Opet se vraćamo ka promjeni
polova (tzv. polar shift). To je jedini fenomen koji uzrokuje ovakav epilog. Sve ćemo jasnije
vidjeti kroz par stranica, kao što sam već i naveo, a ostale teorije su još daleko ekstremnije i
manje vjerojatne. Erupcija vulkana i megapotresi, odnosno, brutalne promjene tektonske slike
Zemlje, promjene Sunčevog djelovanja, veliki nuklearni ili rat nepoznatim oružjima između
davno nestalih civilizacija ili ljudi i vanzemaljske inteligencije kao i borba planeta Zemlje i
nametnika, njezinih stanovnika samo su neke od nevjerojatnih teorija nestanka dinosaura.
Ono što je sigurno je da su dinosauri dijelom umrli od instantne kataklizme, a dijelom od
(ne)prirodne selekcije. Njihov izgled, boja i ponašanje samo su plod špekulacija i raznih
teorija pa su čak i oni vrlo lijep primjer koliko znanstvena zajednica slijepo vjeruje u vlastite
teorije i paradigme,a ismijava tuđe iako često posjeduju i manje dokaza od "alternativaca",
što je svojevrsni naziv za znanstvenike koji neovisno i bez predrasuda gledaju na sve vrste
dokaza koji nas okružuju.

Slika 136 – Jedan od brojnih primjera ljudskih i dinosaurovih stopala, moguća prijevara – Autor: Nepoznat

POTENCIJALNE KATAKLIZME

SUNCE

Sunčeva aktivnost je sve moćnijom tehnologijom, ponajviše onom proizašlom iz NASA
mašinerije, danas vrlo dobro popraćena i tehnološki mapirana. Teoretičari zavjere će
posumnjati u filtraciju informacija iz vojnog sektora kojem pripada poznata američka
agencija za svemir, te će brojne "alarmantne" teorije o djelovanju Sunca prozvati upravo
takvima, pod znacima navodnika. Koliko su opasne može se špekulirati, a mi ćemo navesti
neke od najaktualnijih mogućnosti.

137

Prvo, najčešće spominjano i usko vezano uz 2012. godinu i dvanaestogodišnju kulminaciju
solarnih ciklusa je tzv. solarna baklja. Svi smo vidjeli putem medija vrlo jasno eksponiranu
prezentaciju na kojoj se vidi veličina solarne baklje i Zemlje naspram iste. Ukoliko bi ista
došla do naše atmosfere kao rezultat neke od snažnih sunčevih aktivnosti vjerojatno ne bi
spalila njezinu površinu ali bi zbog elektromagnetskog udara uništila svu tehnologiju te bi se
čovječanstvo vratilo na korak do kamenog doba. Slična ili gotovo ista slika tj. scenarij bi nas
pogodila ukoliko bi solarna oluja poprimila epske proporcije. Takva mogućnost bi vrlo
vjerojatno pogodila cijeli Sunčev sustav, a Zemlja bi zbog prisutnog života bila najveća žrtva
ovog prirodnog događaja. Zbog ovakvih mogućnosti postoje brojne studije o možebitnoj
zaštiti od Sunčevog djelovanja u dalekoj budućnosti, kada tehnologija dovoljno napreduje da
bi bili u mogućnosti stvoriti nekakvu vrstu štita od posljedica udarca.
No, naravno – postoje i slučajevi kada nam nikakva pomoć neće biti dovoljna. Prvi takav
scenarij je pretvaranje sunca u Supernovu. Iako je ovo već predviđeno za zbilja daleku
budućnost (u igri milijuni i milijarde godina) neki od teoretičara tvrde kako ovakvi i ini
scenariji mogu vrlo lako pogoditi planete našeg sustava i mnogo ranije. Znanstvenici nas
uvjeravaju da sve nije moguće prije prirodnog procesa ili eventualnog lošeg petljanja ljudi u
rad Sunca (zbog iskorištavanja Sunčeve energije direktno s izvora u dalekoj budućnosti), a
ukoliko nas takva sudbina ranije i pogodi biti će nam svejedno jer ćemo automatski biti
zbrisani iz postojanja.
Ukoliko Vam takva "olakotna" okolnost nije dovoljna, tu je i mogućnost da će se Sunčevi
nuklearni procesi jednostavno ugasiti iz danas nepoznatog razloga. Osim mraka i neizbježnog
nestanka flore i faune s našeg planeta postoji i pozitivna strana ove katastrofe – čovječanstvo
će tada vjerojatno biti tehnički omogućeno da ponovno pokrene iste procese ili već pokrene
proces preseljenja na neku Novu Zemlju.
Pošto ne poznajemo promjene u Sunčevoj aktivnosti iz prošlosti (izuzev par navoda iz legendi
starih naroda) na nama je da samo špekuliramo i uživamo u trenutnom blagostanju...

Slika 137 – Solarna baklja, 2011. – Autor: NASA

ZEMLJA

Ne divlja jedino Sunce na način da uplaši čovječanstvo. Iz brojnih primjera vidimo da je
Zemlja puno živahnija. Znanstvenici su pregledom geološke prošlosti našeg planeta
nebrojeno puta oučili razne (ne)očekivane procese u njegovom razvoju. Svi manje više ovise o
krupnim promjenama koje su (ne)prirodnog podrijetla. Najekstremniji istraživači vjeruju u to
da su drevni narodi ili vanzemaljci privremeno nastanjeni na našem planetu iskorištavali
njegove rude i energetske komponente na danas nepoznate načine te su tim iscrpljivanjem
ubrzali Zemljine reakcije.
Bez obzira na taj vanjski utjecaj Zemlja je kroz povijest dokazala svoj "nestašluk". Prvi pravi
dokaz je povezan s promjenom polova (geomagnetske tranzicije ili preokreta) koju smo već
spominjali u vezi s Velikim potopom i nestankom dinosaura. Znanstvenici ovu pojavu
smještaju u različite vremenske rokove, od 80.000 pa do svakih 18.000 godina. Promjena
polova tako kroz određeno vrijeme (najčešće spominjana tri dana promjene, op.a.) pojedine
dijelove planeta ostavlja bez atmosferskog omotača te se oni doslovce lede pod utjecajem
vakuuma i apsolutne nule iz svemira. Ta promjena je uzrokovana rotacijom magnetskog
omotača Zemlje, a kao dodatna pojava nastaje i drugačiji smještaj sjevernog i južnog pola,
osim po njihovom globalnom obrtaju. Iako je ovo najšira slika brojnih ostalih kataklizmi koje
ćemo u sljedećih par redova spomenuti postoji i potencijalna univerzalna šira slika koja
uzrokuje fluktuacije u Zemljinoj jezgri. Precesiju ekvinocija koja, po nekim tumačima,
uzrokuje sve planetarne i zvjezdane kataklizme upoznajemo u sljedećem dijelu.

138

Sve ostale kataklizme najčešće nastaju kao posljedica promjene polova, solarnih djelovanja
ili djelovanja udara nebeskih tijela (poglavlje Svemir nas upoznaje s tim aspektom, op.a.).
Tako je tu vrlo jasno istaknut megapotres koji tektonskim pomicanjima doslovno cijepa
kontinente, podiže i razmješta morske razine i utječe na život diljem planete. Ukoliko
preživimo potres dolazimo do djelovanja megatsunamija i promjene klime.
Upravo su klimatske promjene bitna tema znanstvene zajednice posljednjeg desetljeća.
Utjecaj na atmosferu djelovanjem tehnologije i emisije stakleničkih plinova velik je zamašnjak
vrlo razvijenog biznisa i društvenog inžinjeringa. Bill Gates prednjači u takvom aktivizmu pa
samim time imamo dobre razloge da u sve posumnjamo. S druge strane tu je veliki broj
znanstvenika (poput našeg Vladimira Paara) koji vjeruju kako je u tijeku prirodni proces koji
će za rezultat donijeti novo ledeno doba. Brojni dokazi upućuju upravo na takav ishod, a
globalno zatopljenje je sve manje znanstveno relevantna teorija.
Postoje očiti dokazi da je u tijeku početak neke velike klimatske promjene, a kako uz to
možemo pridodati i sve šire dokaze da je čovjek sukrivac za takav ishod onda možemo u sve
ubrojiti i teorije zavjere (poput HAARP mašinerije koju ćemo podrobnije opisati u poglavlju
Tehnologija, op.a.), a sasvim je moguće da se ništa neće niti dogoditi...

Slika 138 – Hipoteza geomagnetskog preokreta – Autor: NASA

SVEMIR

Kako smo u jednom od ranijih poglavlja naveli, Majanski kalendar je "predvidio" precesiju
ekvinocija koja Zemlju dovodi do toga da bi trebala odraditi veliki krug na famozni datum 21-
12-2012. Ta precesija je rotacija, tj. put planeta Zemlje kroz galaksiju Mliječni put oko
njezinog središta – Sagittariusa A iliti supermasivne crne rupe, a na ovaj datum će navodno
osim Sunčevog sustava i galaksije u poravnanje dodati i još tri vanjske galaksije. Paralelno
se dodaje i dužina te rotacije odnosno velikog kruga, a to je 25.920 godina. Ukoliko u cijelu
priču dodamo vjerovanja i religiozni koncept starih naroda dobivamo kolo zodijaka koje
sadrži 13 znakova (trinaesti je zmijonosac, op.a.)i koje je jedno od osnovnih poveznica svih
starih naroda, diljem planete. Dodavši u priču i znanstveno dokazano pomjeranje Zemljinih
polova u postupnom obimu od 1˚ svake 72 godine možda su drevni narodi još jednom
poznavali prirodni proces svemira. Što taj proces znači, ima li kakve veze s promjenom
polova i hoće li se sve zbilja odvijati na 21-12 uskoro ćemo vidjeti.

139

Naravno, ovakav univerzalni pomak, bilo u pozitivnom (transformacija svijesti) ili
negativnom smjeru nije jedina opasnost koja dolazi iz svemirskih prostranstava. Izboj gamma
zrake dolazi kao jedan od modernijih koncepata pravog svemirskog "doomsday" oružja. Udar
izboja iz supervelike zvijezde na samrti slistio bi Zemlju u tren oka i posljednja slika koju
bismo vidjeli u posljednjoj sekundi postojanja bio bi blic (sjaj milijun trilijuna našeg Sunca,
op.a.) kao kod slikanja za facebook profil prilikom poziranja u omiljenoj kupaonici. To je
vjerojatno i drugi najmanje bolan završetak našeg postojanja.
Prvi je rezerviran za koncept nazvan Veliki rascjep. Laički rečeno, to je raspad prostor-
vremena zbog ekspanzije svemira koje je neminovno, barem ukoliko vjerujemo današnjoj
znanosti kada je širenje svemira i vrijeme njegovog nastanka u pitanju. Ukoliko i takvo
poimanje osporavamo (što radi i jedna manja struja znanstvenika) onda takav epilog nije u
igri. A čak i ako je u igri onda će se po teoretičarima odvijati za nekih pet milijardi godina što
nam zbilja nije u sutrašnjem rasporedu za odigravanje malog nogometa s prijateljima.
Jasno, ova teorija je blisko povezana s krajem svemira. Naime, postoji dio znanstvenika koji
smatra da je takva opcija puno bliža nego što mainstream znanost uvjerava njezine vjerne
pratioce. Hoće li to biti konačni kraj egzistencije ili samo reset nisu pojasnili. Ukoliko
vjerujemo u koncept inteligentnog stvaralaštva i božansko prisustvo u svemiru onda nam niti
takva situacija nije pretjerano alarmantna.
Kao zaključak bih samo naveo da ova posljednja tri dijela samo pokazuju koliko malo
zapravo znamo o vlastitom planetu kojeg nismo niti do kraja istražili, a onda da ne pričamo o
vlastitoj zvijezdi, drugim zvijezdama, sustavima, planetima i galaksijama dok je "šlag na
tortu" neznanje o svemiru. Sve u svemu – Znamo samo da ništa ne znamo...

Slika 139 – Položaj Zemlje naspram sazviježđa tijekom precesija – Autor: Kevin Heagen

LITERATURA (PREPORUKA)

TRAGOM ATLANTIDE
P. H. Fawcett
1991., Dosije, Beograd

MU - IŠČEZLI KONTINENT
James Churchward
2004., Metafizika, Beograd

SVIJET DINOSAURA
Archie Blackwell
2011., Profil, Zagreb

PRIJE POTOPA
Ian Wilson
2007., Stari Grad, Zagreb

NEVJEROJATNE SLUČAJNOSTI

Kao što samo ime poglavlja govori, ovdje sam izabrao neke od događaja koje
krasi legendarna rečenica: "Ma ljudi moji, je li to moguće?". Koliko god
nevjerojatno zvučalo, svi ovi događaji su istiniti unatoč svojim astronomskim
mogućnostima. Ono što sve ove događaje može donekle i objasniti je pojam
sinkroniciteta. Istinitost istoga također stvara sukobe kod znanstvenika jer je
ponekad teško pojmiti da sama misao može svjesno ili podsvjesno stvoriti
povezane događaje. Postoje i druge teorije o ovom fenomenu koje ću navesti, a
možda i one imaju svoju vjerojatnost. Ono što je jedino sigurno je to da se
svakom od nas ponekad dogodi situacija nakon koje možemo samo slijegat
ramenima poput situacije da odlučimo bez pravog razloga nazvati prijatelja
kojeg nismo čuli mjesecima, a onda upravo on nazove nas. A sada, da li je to
sinkronicitet, sudbina, pukotina u prostor-vremenu ili hologramu – Ma nije niti
toliko bitno…

Na cijelo poglavlje se slobodno može postaviti ogromni upitnik. Razlozi
slučajnosti su zasad nepoznati, a otprilike su uvijek isti intervali između
pozitivnih i negativnih događaja. Da li je za to krivac naša podsvijest odnosno

mi sami ili nešto puno više? To pitanje spada u domenu ove knjige.

Tko, gdje, kada, kako, zašto… Umjesto upitnika nad ovim pitanjima sljedeće
poglavlje bi trebalo biti iznimka za postavljanje uskličnika!

TEORIJE SLUČAJNOSTI

SINKRONICITET

Sinkronicitet je iskustvo dvaju ili više događaja koji su uzročno nepovezani, a međusobno se
isprepleću zbog smislenog značenja, te su, što se vjerojatnosti tiče, matematički prilično
nevjerojatni. To je stručna definicija. Možda je malo teška za shvatiti pa ću je pojasniti. Da li
Vam se ikada dogodilo da ste htjeli kontaktirati prijatelja s kojim se niste godinama čuli i on
upravo u tom trenutku nazove Vas? Ili ste prvi puta kupili neke novine iz nepoznatog razloga i
baš ste u njima uočili posao koji Vam je kasnije promijenio život? Jasno, sinkronicitet je samo
jedno od objašnjenja takvih događaja. Sama teorija sinkroniciteta počiva na konceptu
povezanosti svih misli i ideja, a taj koncept je smislen i prilično zamršen, no i realan. Tako se
događaj čini u potpunosti nemoguć, no sa idejne strane nevjerojatno pravovremen.
Švicarski analitički psiholog i psihijatar Carl Gustav Jung postavio je temelje ove teorije i
njezinog globalnog opsega. Po njemu je sinkronicitet bio uzročno-povezani princip sa
značajem. Šira slika svega je još jedna od njegovih teorija, kolektivna podsvijest. Tako je po
njemu cijela povijest pod snažnim utjecajem takvih događaja koji su imali snagu započeti rat i
sklopiti mir. Običnom čovjeku je teško vjerovati u globalni značaj tih nevjerojatnih
podudarnosti, no kolektivna podsvijest se ipak teško može u potpunosti osporiti. Mainstream
znanost sve ovo najčešće smatra slučajnošću koja nema nikakvih dubljih osnova. Stavio sam
ovo najčešće jer postoji dio znanstvenika koji podržava Jungovu hipotezu kao jedinu
smislenu, no taj broj istomišljenika još nije dovoljan da bi se stvorila kritična masa.
Primjere u vezi ovoga neću navoditi ovdje već kasnije pod raznim "slučajnostima".
Znanstveni dokazi kojima su Jung i kasniji znanstvenici željeli dokazati sinkronicitet postoje i
vrlo su pomno promatrani od strane srednje struje znanstvenika.

Znanstvenici tako već godinama koriste sustav uređaja – Generator nasumičnih brojeva
(RNG) tj. elektrogajagram (mjerač kolektivne nesvijesti) koji konstantno stvara nasumične
brojeve s krajnjim ciljem da je rezultat uvijek podjednako izbacivanje pisma ili glave,
odnosno – 0 ili 1. Pošto se ovaj sustav osobnih računala povezanih softwareom nalazi na
svakom kutku planete isključen je lokalni karakter fenomena. Tisuće umreženih računala
konstantno vrte 200 novčića svake sekunde i omjer je gotovo uvijek 50-50 pismo-glavo. Bitno
je naglasiti ovo "gotovo uvijek". Tako se pola sata prije događaja koji su se zbili 11.9. ili
tsunamija u Indijskom oceanu dogodilo nevjerojatno odstupanje, odnosno, nevjerojatan
postotak ovih vrijednosti je pretegao na jednu stranu. To su najveća takva odstupanja u
povijesti. Svrha ovog pokusa je otkriće da cjelokupno čovječanstvo prije nekih velikih kriza
pretegne vjerojatnost tih imaginarnih vrijednosti što dokazuje nekakvu vrstu kolektivne
svijesti ili bolje rečeno, kolektivne podsvijesti. Da li je kolektivna podsvijest u korelaciji sa
sinkronicitetom teško je znati jer su obje te teorije još hipoteze i trebati će još puno vremena
prije nego sve ovo budemo mogli empirijski dokazati. Ukoliko je sve zbilja istinito ovaj pokus
je dokazao da ljudski kolektiv može na podsvijesni način predvidjeti velike traume za čitavo
čovječanstvo. Pojedini istraživači fenomena povezuju sve s proročanstvima i prorocima koji
po njima očigledno posjeduju prirodnu mogućnost moždanog uključivanja na "sučelje
kolektivne nesvijesti" gdje zatim mogu vidjeti određene događaje u budućnosti. Slične pokuse
(gledanje u budućnost ili na daljinu, točnije – kroz prostor-vrijeme) provodile su američke i
sovjetske vojne snage tijekom hladnog rata što dovoljno govori kako je i vojni sektor ozbiljno
shvaćao ovu nevjerojatnu mogućnost. Kako navode brojni teoretičari paranormalnog –
paranormalno je znanost koju još nismo uspjeli empirijski dokazati.

Kao što smo ranije naveli, pionir razmatranja sinkroniciteta bio je Jung koji je prvotnu
teoriju opisao u znanstvenom radu "Duh psihologije" koje je toliko potreslo znanstvenu
zajednicu da je sve temeljitije obradio u dijelu "Sinkronicitet kao princip akauzalnih veza" iz
1950. Tu je odredio i prvotnu definiciju koja je, kao što smo gore naveli, premodulirana u
moderniji koncept – Sinkronicitet je istovremenost dvaju misaono akauzalno povezanih
događaja, istovremenost gdje koindicira psihičko stanje s vanjskim događajima koji su
paralelne s trenutnim stanjem subjekta. Kazualnost je tako istovremenost dva događaja, dok
je sinkronicitet ravnomjerna suprotnost kazualnosti.

Njegov osnovni dokaz sinkroniciteta bili su čuveni Rhineovi eksperimenti. U njima su
određena dva subjekta koji su koordinirali s izvlačenjem karata i predviđanjem njihovog
slijeda (nešto poput pokera na automatima, op.a.). Karte su bile označene geometrijskim
simbolima (25 karata, 5 sa zvijezdom, 5 s pravokutnikom, 5 s krugovima, 5 s dvima valovitim
linijama i 5 s križem, sve vidimo prikazano na slici), a subjekti su prvotno bili razdvojeni
samo prostorom, te su se nalazili u dvima razdvojenim prostorijama.

140

Matematička vjerojatnost kojom se postupak vodio bila je 5 slučajnih pogodaka na 25
otkrivenih karata. Već u prvoj seriji pogodaka prosječni rezultat iznosi 6,5 pogodaka na 25
karata, dakle 1,5 pogodaka više od matematičke vjerojatnoće. To znanstveno dovodi do
činjenice da je devijacija od 1,5 jedinica slučajna uz vjerojatnost od 1:250.500. No, ovo sve
odnosi se samo na prvu seriju. Kasnijim ponavljanjem postupaka kroz serije dobiva se sve
učestalija skica pogodaka, a konačni prosjek nakon više desetaka serija iznosi 10 pogodaka
na svakih 25 karata što je dvostruko više od matematičke računice. Konačni šok je uslijedio
kada je subjekt jednom ispravno pogodio svih 25 karata što je matematički moguće samo u
odnosu 1:298 023 223 876 953 125. Kako je znanstvena zajednica ostala u potpunosti
šokirana eksperiment je osim u prostoru ponovljen i u razlici prostor-vremena (čuveni
Duhram – Zagreb eksperiment) gdje je sve ponovljeno na razlici od 6000 kilometara uz dan
razlike između slaganja i pogađanja karata. Rezultati su naravno potvrđeni čime je
matematički utvrđena činjenica o postojanju sinkroniciteta. Poznat je i jedan drugačiji
eksperiment koji u suštini dokazuje isto – Frischov eksperiment. U njemu su promatrane pčele
koje nakon otkrića mjesta s hranom pomoću čudnih kretnji i plesa ukazuju na pravac i
udaljenost tog mjesta ostatku roja bez odlaska na lokaciju i ukazivanja na nju. Tako što
dokazuje samo dvije mogućnosti – nepoznat način komunikacije ili povezanost kolektivnom
(ne)sviješću ili putem poznatih arhetipnih kretnji. Tu je i eksperiment Terrencea McKenne
kojeg ćemo podrobnije upoznati u dijelu vezanom uz 2012. godinu.
Moje mišljenje je da je sinkronicitet mnogo vjerojatnija solucija od sudbine, usuda ili drugih
teorija koje ću navesti. Što je točno kolektivna nesvijest i sinkronicitet? Za to će nam trebati
još puno vremena jer bi takva spoznaja, kao i uvijek, kod čovjeka izazvala potrebu za
sebičnom zlouporabom. Zamislite samo da jedna vojna sila upotrebljava zakon slučajnosti u
svoju korist, a kamoli da to rade korporacije i banke? Ja to ne želim niti zamišljati...

Slika 140 – Karte iz eksperimenta Josepha Banksa Rhinesa – Izvor: Mentalistendre.com

OSTALE TEORIJE

Ukoliko promatramo ostale mogućnosti zbog kojih se događaju nevjerojatne slučajnosti onda
moramo naglasiti kako svaka sinkronicitet ima ili kao polazišnu točku ili kao nuspojavu.
Holografski svemir bi svakako mogao biti uzrok ovakvim neriješivim zagonetkama. Tu teoriju
i fizičke relacije opisujem podrobnije u poglavlju Svemir, no i ovdje mogu navesti
sinkronicitet kao osnove jednog ovakvog koncepta stvarnosti. Bez kazualnosti nema niti
sinkroniciteta, kao i obrnuto, a bez oboje ne bi bilo niti svemira. Ako je svemir rezultat
složenog računalnog i matematičkog programa onda je sinkronicitet zapravo ona kreatorova
iskra u stvaralaštvu. Broj fi, pi, razni odnosi u prirodi i kompleksnost slučajnosti možda su
samo namjerno ostavljen dokaz i inteligentnoj kreaciji svega oko nas.

Procjepi u prostor-vremenu su opreka ovoj prethodnoj mogućnosti. Možda je kreator previdio
neke od čimbenika u svojoj kreaciji, a možda je sinkronicitet i nuspojava njegove kreacije.
Takvi procjepi bi tako bili svojevrsni "falš" u savršenstvu stvaralaštva svemira. Ako je sve pak
prirodni rezultat i igra slučajnosti, a kreator niti ne postoji, onda je sinkronicitet osnova ovog
svemira, a ne njegova namjera ili nuspojava. Koliko je sinkronicitet morao biti aktivan pri
stvaranju svemira i života, kao i fizikalnih zakona, možda je po takvoj ishodišnoj točki upravo
isti – bog o kojem bi znanstvenici trebali raspravljati u budućnosti. Zbog ovakvih pitanja je
raskinuta i možebitna epska suradnja u području psihologije te smo ostali zakinuti za
rezultate dogovora Junga i Sigmunda Freuda, koji ga je odbacio iz ekipe upravo zbog
"mješanja psihologije i parapsihologije". Jedan vrlo "sklizak teren" koji bi sinkronicitet
mogao dovesti u ulogu boga ili božje ruke u stvaralaštvu svemira, a s današnje new-age
perspektive bi i čovjeka mogao plasirati u ulogu boga i kreatora stvarnosti slaže se s
temeljima kvantne fizike i mehanike, a upravo iz takvih pobuda Jung je surađivao s pionirom
tih znanosti, Wolfgangom Paulijem. Mikro i makrosvemir povezivanjem psihologije i fizike
dolaze na milimetar udaljenosti, a pitanje je što ćemo doznati u neposrednoj budućnosti.

Postoji i jedna sasvim druga strana u cijeloj priči, a to je teorija kaosa. Kako je ovo vrlo
složen princip njega prepuštam Vladimiru Paaru i neću previše zadirati u kompleksnost.

Znanstveno popularniji pristup je postojanje Akadskog zapisa ili kolektivne dvorane spisa u
kojoj je zapisana čitava povijest čovječanstva. Razni proroci su upravo iz ovog sektora
izvlačili svoja revolucionarna predviđanja, a ovo je možebitni izvor svjedočanstava ljudi koji
su se podvrgnuli regresivnoj hipnozi iliti povratku u prošle živote. Uska povezanost s
Jungovom kolektivnom nesvijesti zasigurno nije slučajna, a sudeći po pričama ljudi koji su
pristupili zapisu nedvojbeno doznajemo istinu o prošlosti čovječanstva povezanoj s
Atlantidom, Marsom i drugim egzotičnim destinacijama. Fenomen je najbolje opisao Robert
Monroe svojim gledanjem na daljinu, u ovom slučaju vremensku, kojom je postupkom sličnim
regresiji pristupio ovom polju, uz razliku da regresijom vučemo vlastita ili nasumična
sjećanja dok Monroevom tehnikom smišljeno manipuliramo poljem.

A ukoliko takvo polje postoji vjerojatno je sve usko vezano uz Matricu – relativno novi
koncept povezan s hologramskim svemirom. Matrica je praktički umjetni koncept koji održava
prividnu stvarnost oko nas, dajući čvrstoću materiji koja je u svojoj bazi sve samo ne čvrsta.
Dogme i tabui samo još dodatno cementiraju predrasude i gustoću materije koja doseže svoje
rekordne proporcije. Cilj matrice je da bude što gušća, a ljudska priroda je sve samo ne
gusta. Ukoliko svladamo matricu dolazimo na viši stadij postojanja...

KRONIKE SLUČAJNOSTI

LINCOLN & KENNEDY

U startu Vam mora biti jasno da ova slučajnost graniči sa "slučajnosti", odnosno, teorijom
zavjere povezanom s okultnim ritualima elite kojima numerologija, datumi i sinkronicitet
očito jako znače prilikom ceremonija.
Evo neki od naizgled slučajnih podataka vezanih uz predsjednički dvojac:
- 1808 & 1908 – godine rođenja njihovih nasljednika ( obojica Johnson )
- 1839 & 1939 – godine rođenja njihovih ubojica ( J. W. Booth & L. H. Oswald )
- 1846 & 1946 – godine kada su obojica ušla u kongres
- 1860 & 1960 – godine kada su obojica postala predsjednici
- obojici su žene pobacile u Bijeloj kući
- Tajnik Kennedyja Lincoln, tajnik Lincolna Kennedy
- Tjedan prije ubojstva Lincoln odmara u Monroeu (Maryland), a Kennedy na Marilyn
Monroe
- Obojica primaju metak u glavu tijekom petka
- Lincoln ubijen u kazalištu Kennedy, Kennedy ubijen u autu Lincoln
- Booth ubija u kazalištu i bježi u skladište, a Oswald ubija iz skladišta i bježi u kazalište
- i Booth i Oswald su ubijeni prije dolaska na sud

141

Da li je sve ovo slučajno, teško je ustvrditi, jasno, još je teže dokazati da nije. Vjerojatno je
tužna sudbina dvojice predsjednika ipak bila zapisana u nekoj beskrajnoj i prašnjavoj knjizi,
no, kao i ostali smrtnici, nisu bili u mogućnosti pročitati njezine sljedeće stranice...

Slika 141 – Abraham Lincoln i John Kennedy – Izvor: www.redicecreations.com

TITANIK

1898. izlazi roman "Brodolom Titana" u kojem Morgan Robertson opisuje potop nepotopivog
broda Titana s 2.000 putnika u sudaru sa santom leda. 1912. se odvija svima poznati potop
Titanika, koji nevjerojatno podsjeća na knjigu. Zanimljivo, Robertson je odbio priznati
eventualno vlastito proročanstvo do smrti tvrdivši da je sve samo nevjerojatna igra slučaja,
iako bi mnogi pisci baš to iskoristili kao samopromociju.

Općepoznata činjenica je ta da je cijeli brod Titanik bio ispunjen bogohulnim izrazima poput
"Ni sam Bog nas ne može potopiti". Pri istraživanju broda pod vodom otkriveno je da je santa
prepolovila brod baš na najintrigantnijem dijelu, odnosno, santa je odradila posao na
gigantskom natpisu "Nema Boga".

SRETNI SUDAR

1965. u Amsterdamu odvio se jedan od najzanimljivijih sudara u povijesti. Naime, sudar
automobilima na jednom raskrižju izazvao je pozornost svjetske javnosti kada su se dvojica
suprotstavljenih vozača evidentirala policiji uz zajedničko prezime Brunner. Vjerojatno ovako
što ne bi bilo bitno da nisu nosili imena Robert i Otto. Priča počinje drugim svjetskim ratom i
nacističkim koncentracijskim logorima gdje su brojne židovske obitelji prošle kalvariju
vezanu uz plinske komore, krematorije i Mengeleove bolesne pokuse. Maloljetna braća
Brunner su radi bijega od nacizma razdvojeni, te je jedan otišao u New York dok je drugi
završio u nizozemskom Groningenu.

Desetke godina su se bezuspješno tražili putem Crvenog križa, medija i obiteljskih kontakata
no bez pravih rezultata. I onda se u sve umiješao sinkronicitet. Obojica se odlučuju na prvi
posjet Amsterdamu, obojica po prvi puta unajmljuju rent-a-car i dolaze na famozno raskrižje.
Sve ostalo je povijest.

AVIONSKA SREĆA

Richard Bach, poznati publicist, leti legendarnom replikom vlastitog aviona i divi se svojoj
kupnji. Novac je naime utrošio na plovilo koje je pravi kolekcionarski "dragulj" – postoji
samo par istih modela na svijetu. To je pozitivna strana akvizicije, negativna je ona koju je
iskusio nakon svega par demonstracija letenja. Svojim "ljubimcem" iz 1929. u kvaru slijeće
usred pustinje.

Naravno, život je u ovom poglavlju isključivo lijep pa je jedini stanovnik tog naselja
automatski produžio za radionicu i donio potrebni dio u ispravnom izdanju. Naravno, čovjek
je u svom dvorištu imao isti takav avion, dio jako rijetke kolekcije.

DAN-D I KRIŽALJKA

Legendarna akcija savezničke vojske koja je "opjevana" u brojnim filmovima i serijama, Dan-
D, najduži dan ili desant na Normandiju bio je, vjerovali ili ne, odgođen i to, ni više ni
manje, nego zbog jedne "obične" križaljke. Akcija je mjesecima pripremana, kodirana i
planirana u najsitnije detalje uz brojne simulacije i "što bi bilo kad bi bilo" situacije
odgođena je nakon što se svega par tjedana prije isplaniranog datuma pojavila križaljka u
britanskom "Daily Telegraphu". Pojmovi koji su se nalazili u križaljci, a istovremeno su
šokirali savezničku vojnu mašineriju:

- dvije države SAD-a – Utah i Omaha
- kodni pojmovi mjesta iskrcavanja

- pojmovi Overlord i Mulberry
- kodni pojmovi za operaciju i za mjesta na plaži

- rimski bog mora - Neptun
- kodni naziv za pomorske operacije tijekom Dana D

Leo Dave je bio zaprepašten posjetom obavještajne službe SAD-a rekavši kako je križaljke
prodao redakciji šest mjeseci ranije što se pokazalo istinitim. Dave je inače bio poznat u
enigmatskim krugovima kao vrhunski enigmat u čijim se križaljkama gotovo nikad ne
ponavljaju riječi. Jasno, američka vojska ništa ne prepušta slučajnosti te su naknadnom
provjerom otkrili kako u 20 godina rada Britanac nije ni jednom upotrijebio iste riječi. Kako
je sve dokazano slučajnost, akcija je odrađena s minimalnom odgodom, a kako je Dave došao
do ovih pojmova pitanje je koje se treba postaviti direktno svemiru.

PORUKA U BOCI

12.4.1936. datum je kada je jedan čovjek ribario u blizini Aberavona u Bristolskom kanalu.
Tijekom pecanja i mrežarenja ribič lovi staklenu bocu koja naizgled slučajno plovi u blizini
barke. Kako je bila zapečaćena s porukom unutar stakla ribič je logično zaključio kako je
riječ o poruci u boci. Tijekom radnog dana nije je otvarao već se posvetio dnevnim rutinama i
poslu, no nakon dolaska kući znatiželja je učinila svoje i pred obitelji otvara bocu.

Na papiru je bila napisana poruka:
"Saxilby tone. Pozdravljam svoje sestre, braću
i rodbinu. Joe O’Car.

Riječ je inače o brodolomcu Saxilby koji je 1933. godine nestao u Atlantiku, vjerojatno zbog
velike oluje i nesreće. Sve se odvijalo 400-tinjak milja od Bristola. Vjerojatno otprilike već
nagađate o čemu se ovdje radi. Osim dirljivog trenutka i tužnih uspomena ovaj događaj je
danas jedan od najpoznatijih primjera nevjerojatne slučajnosti, sinkroniciteta ili koncepta "u
pravo vrijeme na pravom mjestu" jer se ribar koji je pronašao bocu zove Brian O’Car i,
pogađate, Joeov je brat!

PISMO I KRAVATA

Američki sportski novinar Anthony A. Kippin odlučio je odsjesti u londonskom Savoy
hotelu. Boravivši u svojoj sobi prilikom stavljanja vlastitih stvari, odjeće i obuće u ormar,
pronalazi i nekakva pisma. Kada ih je pregledao sa stražnje strane čita ime osobe kojoj su
poslana – Marquis Heines je primatelj. On je, gle slučajnosti, vrlo dobar Kippinov prijatelj i
legendarni košarkaš svjetske senzacije Harlem Globetrottersa, najatraktivnijih haklera na
planeti. Nakon par dana posla i odmora Kippin se odlučuje nazvati Heinesa na recepciji, no
hotelijer ga u tome prekida i kaže da ga očekuje poziv u drugoj kabini. Kroz slušalicu novinar
čuje jako poznat glas. Vjerovali ili ne, naziva ga Heines i kaže da ga je jedva locirao u tom
hotelu sa željom da ga obavjesti kako je u vlastitoj sobi na drugom dijelu Europe pronašao
njegovu kravatu u pakovanju s imenom te mu je želi vratiti...

HUGH WILLIAMS

5.12.1664. >> u tjesnacu Menai, između otoka Anglesey i kopna sjevernog Walesa, tone
jedrenjak pod nazivom Adventure, i od 18 ljudi na brodu preživljava samo putnik po imenu
Hugh Williams

5.12.1785. >> uz južnu obalu Engleske, tone brod Loyal London, s 56 putnika i članova
posade, preživljava samo putnik po imenu Hugh Williams

5.12.1860. >> na putu za Sydney tone jahta Weston, pogiba 19 putnika. Zaključak nije niti
potreban jer je jasno tko preživljava – Hugh Williams

61:49

Iako je ovo više sfera koja dosta ovisi i o ljudskom faktoru, vidjet ćete da i u sportu ima
situacija za koeficijent 1.01. Svatko od Vas je barem jednom u očaju derao listić kada je
zadnji par u posljednjem trenutku utakmice promijenio ishod. Jasno, svi smo barem jednom
vrištali od sreće zbog drugačijeg spleta okolnosti (uz takvu situaciju mi je povezan i najgori
takav splet okolnosti gdje sam u istoj minuti proživio oba osjećaja – naravno, riječ je
nogometnoj utakmici Turska – Hrvatska, a drugačiji ishod kada sam bio sav isprepadan
unatoč pozitivnom rezultatu bila je tekma Malmö – Dinamo, zbog čega se svemir odnosno
zagrebački klub kasnije potrudio vratiti sve na svoje putem 1:7 sramote, op.a.).

U ovom nevjerojatnom događaju nižerazredna francuska nogometna momčad Floraca je u
četiri uzastopne sezone tridesetih godina prošlog stoljeća imala istu gol razliku od 61:49.
Namještanje ovakvog skora nije imalo smisla, a matematička vjerojatnost istog se vjerojatno
može povezati s Dinamovim osvajanjem lige prvaka. Iako je sve statistički moguće, ovo spada
u sferu znanstvene fantastike...

SAMOUBOJSTVO?

Ako je prethodna usporedba sfera znanstvene fantastike, onda je ovo hard SF. 1937. godine
izvjesni Jakob Dziatkiewitz iz rodnog sela Otwock dolazi u poljsku metropolu Varšavu radi
poslovnog zadatka.

U jednom trenutku prelazi cestu do željene destinacije što nije primjetio vozač zaprežnih kola
koji osim Jakoba nije vidio niti tramvaj iz drugog smjera. Splet katastrofalnih okolnosti
dovodi do toga da u kolni poprečni dio frontalno udara tramvaj. Kako su kola prenosila
materijal iz kamenorezačke radionice isti se istresao iz teretnog dijela po cesti, a nesretni
seljak je uslijed pada raznih stijena i kamenja u glavu zaradio udarac od nadgrobnog
spomenika.

Na mjestu je ostao mrtav, a igra slučaja je htjela da ga ubije tuđa grobnica. Ovo je prilično
rijetka, no ne i nevjerojatna situacija. Ono što dodaje dašak morbidne "egzotike" i
nevjerojatne slučajnosti je što je nadgrobna ploča s tadašnjim datumom bila napravljena za
gospodina po imenu Jakob Dziatkiewitz koji je preminuo istog dana od posljedica prirodne
smrti! Dvojica pokojnika nisu bili u nikakvom srodstvu i jedina su dva čovjeka s tim imenom i
prezimenom u cijeloj Poljskoj. Ironija ili igra sudbina, svakako nebitno...

GROBNA ODISEJA

Putujući glumac Charles Francis umire 1899. godine u Galvestonu, na istočnoj obali
Kanade. Godinu dana nakon ukopa u grobnicu ogroman nalet masivnog uragana uništava
sve obližnje gradove i pri tome devastira navedeno groblje. Posmrtni ostaci pokojnika
završavaju porazbacani po uništenim naseljima.

Devet godina kasnije, u listopadu 1908. ribari izvlače mrežu tijekom popodnevne rutine i u
njoj umjesto ribe pronalaze veliki grob. Naravno, radilo se o pokojnom Francisu. Pošto je
grob plovio duže vrijeme znatiželjni znanstvenici ga nose na laboratorijsku analizu. Biljni
život i bakterije pronađene na grobu ukazuju na nevjerojatnu mogućnost – preminuli Francis,
odnosno njegovo tijelo, proputovalo je gotovo cijeli Atlantik bez štete na grobu uz konačni
povratak u rodni grad. Da nije u ovom poglavlju rekli bismo – nevjerojatno!

Kao posljednji primjer navodimo poznatu urbanu legendu koja će nam pokazati kako ne
trebamo vjerovati baš svemu što čujemo. U pitanju je storija povezana uz ratnog britanskog
premijera Winstona Churchilla koji je navodno tijekom mladosti spasio život

LITERATURA (PREPORUKA)

SYNCHRONICITY
Carl Gustav Jung
2010., PUP, Princeton

ARHETIPOVI I KOLEKTIVNO NESVESNO
Carl Gustav Jung
2003., Atos, Beograd

VIŠE OD SLUČAJNOSTI
Martin Plimmer, Brian King
2010., Profil, Zagreb

NLO

Uz duhove vanzemaljci dijele tron najčešćih fascinacija običnog puka sa
paranormalnim. Milijuni ljudi su vidjeli NLO, stotine tisuća su bili oteti,
tisućama ljudi je pod kožu postavljena sonda, a pravih dokaza o postojanju
vanzemaljskog života ipak nema. Kako? Vojska, tajne službe, razvijena
tehnologija samo su neki od razloga zašto čovječanstvo još ne zna za pomoć ili
prijetnju iz svemira. Filmovi, serije, računalne igre, reklame – svi aspekti naših
života su pretrpani bićima koja nam manje ili više nalikuju. Od gigantskih
monstruma s početka stoljeća, robota do nevidljivih i svemogućih stvorenja iz
drugih dimenzija, vidljiv je napredak ili promjena stanja uma kod ljudi i uz
takav prikaz svi mi imamo neko predočenje vanzemaljskog života. Tako danas sa
strepnjom iščekujemo specijalne vijesti i crvenu vijest na teletekstu o prvom
susretu s "onima" iz nepoznatog.

Pojam "leteći tanjur" osmislio je Kenneth Arnold 1947. godine, iako se glavnina
ideje mora pripisati američkim medijima pošto Arnold zapravo nikada nije
upotrijebio upravo taj termin nego "disk" ili "tanjurasti objekt"

Ono čega se gotovo svi bojimo je invazija iz svemira. Povijest je tako zapamtila
neviđenu paniku koju je izazvao Orson Wells u svojoj radio emisiji gdje je
inscenirao dramski nastup napada vanzemaljaca.

VANZEMALJCI OKO NAS

BLISKI SUSRETI

Došli smo i do najšireg i, kao što sam spomenuo, najčešćeg fenomena – neidentificiranih
letećih objekata, odnosno, njihovih najvjerojatnijih vozača, vanzemaljaca. Tisuće, možda i
milijuni svjedočanstava o ovoj pojavi govore da ovdje zasigurno ima nešto. NLO-i nisu
tematika isključivo 20. stoljeća jer su drevni narodi viđali nebeske diskove što ćemo vidjeti
kasnije u poglavlju. Vanzemaljci su ono što logički vežemo uz pojam NLO-a. Gotovo svaka
kultura na planetu posjeduje brojne tvrdnje u svojoj predaji o posjetima došljaka iz svemira,
dok neke čak i tvrde da su direktni potomci tih došljaka. Nadalje, tu su i slučajni padovi
svemirskih letjelica poput one u Roswellu ili u Sibiru.
18.1.1979. je datum kada su prvi puta u povijesti u britanskom parlamentu NLO-i bili na
dnevnom redu, da bi baš nedavno NASA zabilježila neke neidentificirane crne kugle uoči
slijetanja svoje letjelice Atlantis što je također dosad nezabilježen presedan. U studenom
2011. Bijela kuća se službeno oglasila na sve češće upite vezane uz NLO fenomen s izjavom
da ne postoje dokazi o vanzemaljskoj inteligenciji kao niti o zataškavanju dokaza.
Zanimljivo je i to što razni svjedoci govore otprilike slična svjedočanstva. Samim time
razlikujemo razne oblike letjelica što neposredno ukazuje na činjenicu da nas posjećuju
vanzemaljci različitih vrsta.

142

Postoje i brojne teorije da su razni NLO-i zapravo vlasništvo Vlade SAD-a koja isprobava
njihove mogućnosti. Dokle zavjera ide govore i teorije o eventualnoj povezanosti NLO
fenomena i smrti predsjednika Kennedyja jer je previše pričao o svemu u javnosti, i
najbizarnije – da je seks pravi motiv otmica i da su vanzemaljci tu radi zadovoljavanja
najnižih strasti, ne isključivo rasploda i hibrida. Različitost oblika i formacija nalazimo u
slučajevima u Italiji gdje su u blizini Palerma uslikali zanimljiv objekt u obliku cigarete.

Slika 142 – Oblici NLO-a, The World Atlas of Mysteries, Francis Hitching, 1967. – Autor: Knut Aasheim

1954. godine Boeing Stratocruiser je za vrijeme leta od New Yorka do Londona naišao na
jedan jako osvijetljen tanjurast predmet u pratnji šest manjih, a tu je i svjedočanstvo iz
Turske gdje su ljudi bili svjedoci NLO-a u obliku zvrka. 11.9.2001. prilikom napada na
Blizance zabilježeno je jako mnogo neidentificiranih letjelica, koje su snimljene kamerom i
fotoaparatima. Očigledno je taj kontroverzni čin ostavio traga i izvan naše galaksije.
1978. je čak i u arapskom svijetu medijski popraćen jedan bliski susret. Iranskog phantom
lovca je NLO zamalo srušio što je vidjelo stotine ljudi na nebu iznad Teherana.
Iste godine prilikom snimanja filma na Novom Zelandu, unutar aviona snimatelj uspijeva
snimiti predmet koji je proletio u blizini njegovih motora. Astronomi su ponudili vrlo
zanimljiva i oprečna mišljenja o objektu, da je u pitanju Venera ili Jupiter, svjetla japanske
ribarske flote itd. U naknadnom izvještaju fizičara Brucea Maccabeea utvrđeno je da planeti
tada nisu bili vidljivi, a da je i flota bila predaleko, te je zaključak da je fenomen nepoznat.
Prvo priznanje da je vojska imala posla sa NLO-ima dolazi iz 30.03.1990. U Belgiji su nakon
višemjesečnih promatranja dva belgijska aviona F-16 pomoću radara slijedila predmet
izgleda "nalik pčeli". Povećanje brzine sa 280 km/h na 1800 km/h u sekundi bi definitivno bilo
pogubno za ljudsko biće. Vrhunsko manevriranje, pokušaj bijega od lovaca i radara je jasan
znak visoke inteligencije s obzirom na način bijega.
Gotovo je nemoguće napisati sve susrete jer bi mi za takav posao trebalo desetak računala, a
ne jedna knjiga pa sam uvrstio samo neka od njih. Tu su i viđenja gigantskih vanzemaljaca u
Izraelu, visokih 2,5 metra, teških preko tone, autopsija vanzemaljca koju je snimio Englez Roy
Santilli, navodna rušenja aviona, patuljasti vanzemaljci, itd. Unatoč svim tim
svjedočanstvima, svi znamo za definitivno najpoznatije, ono iz Roswella.
Početkom srpnja 1947. u Novom Meksiku se srušio nepoznati objekt, a zanimljivo je da je i
vojska prvotno priznala pronalazak nepoznatog objekta. Do danas je Roswell postao pravi
brand i vjerojatno znate popriličan broj podataka vezan uz ovaj događaj, kao i snimku koja
pokazuje obdukciju sivog vanzemaljca. Philip J. Corso, bivši visoki vojni operativac, u svojoj
je knjizi Dan poslije Roswella na vrlo intrigantan način poduprt brojnim interesantnim
indicijama ukazao na zanimljive koincidencije vezane uz vojni razvoj i reverzibilni inženjering
NLO-a kojeg je vojska vrlo brzo proučila.
Vojska je prvotno priznala pad NLO-a da bi kasnije službeno objašnjenje bilo pad
meteorološkog balona. Kako to naravno nije bilo adekvatno rješenje 1994. USAF "priznaje"
kako je pala supertajna naprava koja će otkrivati udarne valove nuklearnih bombi iz
sovjetskog saveza u sklopu tajnog Mogul Projekta. Kako je danas cijeli događaj prava riznica
novca postoje brojna lažna svjedočanstva o svemu pa je prilično teško razlučiti istinu od laži,
a sve je primjer kako vojsci nije za vjerovati prilikom službenih objašnjenja određenih
događaja.
Što se tiče različitih tipova bliskih susreta Josef Allen Hynek razvio je najbitnija tri tipa
susreta na što je moderna NLO zajednica dodala četiri nova:

1. Uočavanje NLO-a (leteći tanjuri, čudna svijetla)
2. Bliski susret uz popratne efekte (Radijacija, krugovi u žitu, gubitak pamćenja...)
3. Susret s bićima povezanim uz NLO (unutar ili van NLO-a, neizravna komunikacija...)
4. Otmica
5. Komunikacija (telepatija, kanaliziranje...)
6. Direktni fizički dokaz NLO-a (ozljede otetih osoba, čipovi, padovi...)
7. Razmnožavanje (moderno ili koncept drevnih astronauta)

Kakvo god imali mišljenje o vanzemaljskoj inteligenciji apsolutno je logično i teoretski
dokazivo da ista postoji u svemiru, i to u jako velikom broju. Možda je indikativno kako
stotinama, pa i tisućama godina svjedočanstva nisu bila aktualna, od par tisuća godina prije
nove ere pa sve do 20. stoljeća, no vrlo je moguće da je "istina oko nas"...

VRSTE VANZEMALJACA

Kao što sam rekao postoje tisuće i tisuće svjedočanstava o vanzemaljcima. Sama ta činjenica
dovodi do toga da automatski postoje i tisuće i tisuće različitih vrsta vanzemaljaca. No,
postoje neke osnovne vrste vanzemaljaca o kojima svjedoči veći broj ljudi i one su na jedan
način i registrirane među stručnjacima za NLO-e. U sljedećim rečenicama ćemo otprilike
dobiti uvid koje su to zbilja vrste koje su bile opisane u brojnim ufološkim časopisima diljem
svijeta nakon predavanja Whitleya Streibera na UFO kongresu održanom prije otprilike deset
godina.

- Sivi – Najčešća vrsta vanzemaljaca, dolaze iz zvjezdanog sustava Reta Reticuli, imaju veće
glave od ljudskih i velike crne oči

- Insektoidi – Vanzemaljci u obliku insekta, odnosno, velike bogomoljke, uz nepoznate
namjere

- Reptoidi – Vođe ostalih skupina, izgled poput humanoidnog reptila sa sivozelenom
ljuskastom kožom, najčešće neprijateljskog raspoloženja, imaju baze pod zemljom i surađuju
s Vladama

- Veliki Sivi – Puno viši od Sivih, s vrlo razvijenim mozgom

- Ljudi u crnom – Neki smatraju da su to ljudske tajne službe, dok neki vjeruju da su to
vanzemaljci u ljudskom obličju koji uklanjaju dokaze o svom postojanju

- Saskvijanci – Veliki i čupavi humanoidi. Kako samo ime kaže, ljudi ih znaju kao Jetije,
Bigfoote, Sasquatche, Alme itd.

- Plavi – Mali s plavkastom i poluprozirnom kožom. Hopi Indijanci ih smatraju "djecom oca
koji je sišao s neba". Imaju filozofska razmišljanja

- Sjevernjaci – Vanzemaljci ljudskog izgleda koji su dovodili ljude u svemirske brodove zbog
seksualnih odnosa

- Hibridi – Mješavina ljudskog i vanzemaljskog DNK-a, neki prilično slični ljudima, a neki
vanzemaljcima

- Delfinoidi – Slični, naravno delfinima, žive u mjehurima tekućine bogatim kisikom ili nekim
drugim medijem potrebnim za njihovo preživljavanje

- Mothmanova bića – Ova bića su opisana u prvom poglavlju koje ste imali priliku pročitati

- Narančasti – Genetski promijenjeni vanzemaljci koji se nalaze u području Area 51 ili
Meksika

Ovo su u kratkim crtama bili vanzemaljci koje je naveo Streiber. Bez obzira na vjerojatnost
tvrdnji, Svakako poslušajte ovo zanimljivo predavanje. Još jedan iznimno interesantan uvid u
temu dao je Alex Collier, a zbog širine sam namjerno ostavio potragu za Vas...

OTMICE

Otmica je sama po sebi jedno šokantno i tragično iskustvo. Kada vam to još naprave
vanzemaljska bića, onda sve postaje trauma. No, i ovdje postoje slučajevi "Stockholmskog
sindroma" (sindrom žrtvinog zaljubljivanja u otmičara, op.a.), kako god to nevjerojatno
zvučalo. Isto tako je zanimljivo da je jedan zapanjujući broj Amerikanaca otet (točnije, čak
tri milijuna, op.a.), dok su u tom "poslu" ostali zemljani prilično nezanimljivi. Halucinogene
droge nalik LSD-u također imaju svoje mjesto u otmicama (što bi nekom bilo ohrabrenje,
op.a.).
Terry Walters je pronašao i opipljive dokaze o svojoj otmici. Teška mučnina s kojom je došao
u bolnicu je dokazala da u krvi ima cinka. Otkrili su da mu je kralježnica operirana i to bez
ikakvih vidljivih dokaza u obliku ožiljaka o operaciji. On tvrdi da su mu operaciju izvršili
prijatelji s Oriona. Stephen iz engleske pokrajine Essex ima jasno vidljive ožiljke na trbuhu
nakon otmice. Doktori nisu uspjeli objasniti dva ožiljka na njegovom trbuhu, kao ni sondu
koja je bila umetnuta. Njegova sestra je pak imala viziju aviona u padu koju neznanci u snu
nisu mogli spriječiti pa je avion kompanije TWA dva tjedna kasnije pao u more. Također su
oboje imali i vizije hijeroglifa i Zemlje iz svemira.
Povijest otmica počinje 27.9.1896. kada u Kaliforniji vanzemaljci otimaju pukovnika H. G.
Shawa. Lokalne novine su objavile da su pored mjesta Lodi tri neobična i vitka bića visoka
otprilike 120 centimetara presrela pukovnika i dva prijatelja te su pokušali oteti. MIT
(Massachusetts Institut of Tehnology) 1992. izdaje rad "Alien discussions" te donosi zaključak
da su otmice realnost, uz nepoznatu pozadinu. Naravno, prilikom tih otmica se događaju i
drugi nemili događaji, kao recimo silovanja. Ekspert u tom području istraživanja je
harvardski profesor John E. Mack koji je znanstveno ispitao stotine slučajeva. On tvrdi da
vanzemaljci iskorištene žene vraćaju u domove tijekom noći i to u san tako da one ni ne znaju
što ih je pogodilo. Među sudionicima takvih događanja je i trinaestogodišnja djevojčica
jednog protestantskog župnika koju je poslije strašno boljela utroba. Tek nakon liječničkog
pregleda je ustanovljeno i da više nije nevina (možda su vanzemaljci u ovoj priči samo alibi,
op.a.).
Također, većina žena je osjetila trudnoću popraćenu debljinom koja bi nestala nakon novog
odlaska na vanzemaljsku letjelicu. Liječnici jasno nikada ne utvrde trudnoću. Muškarci su
pak imali prisilne odnose sa vanzemaljkama (koliko prisilne to je već drugo pitanje, op.a.) ili
im je sjeme oduzimano u nekakvu posudicu. Uzmemo li broj žena koji je otet ovaj sljedeći
slučaj smo i očekivali. Naime, Jane Murphy, engleska kućanica, se može pohvaliti najljepšim
seksualnim iskustvom i to baš sa vanzemaljcem. Ona tvrdi da je imao prelijep i zanosan miris,
potpuno drugačiji od bilo kojeg na Zemlji, a dokaz tog akta je rana od injekcije na vratu
(očito vanzemaljci i nisu baš previše sigurni u svoje seksualno umijeće kada partnere moraju
drogirati, op.a.). Gabriella Versacci je oteta na način koji je toliko promoviran kroz razne
filmove i serije. Auto joj je zastao bez vidljivih kvarova, te se iznenada iznad nje stvorio NLO.
Nastavak ove priče je prilično sličan prethodnoj uz bitan dodatak toga da se Gabrielli nije
svidio taj nastavak. Autori knjige "Without Consent" Nagataise i Mantle kažu da je ona
ugledna žena koja nema razloga za "muljažu". Lynda Jones iz Manchestera je nakon otmice
kojoj su svjedoci bili i njezino dvoje djece izgubila mjesečnicu. Liječnici su bez razmišljanja
utvrdili izvanmaterničnu trudnoću.
Povijest otmica počinje 1957. u Brazilu kada je dvadesettrogodišnjeg Antonia Villasa Boasa
(ne znamo ima li veze s poznatim nogometnim trenerom, op.a.) zavela vanzemaljka koja laje
kao pas (hm?). NLO mu je došao u trenutku obrađivanja polja oko jedan ujutro i zaslijepio ga
svojom jarkom svjetlošću.

Tri došljaka obučena u metalna odijela i kacige su ga odvele unutar objekta. Gumenim
cijevima su mu vadili krv, a nakon toga je odveden u drugu prostoriju gdje su ga skinuli i
postavili na krevet, tada su ga navodno "dekontaminirali", a zatim mu doveli plavušu, koja ga
je strašno privukla i zatim su vodili ljubav koja bi bila sasvim zemaljska da žena umjesto
stenjanja nije lajala. Kada je Antonio izlazio iz objekta vanzemaljka je pokazala na trbuh i na
nebo, vjerojatno pokušavajući objasniti da će dijete biti odgajano na njezinom planetu. Vratio
se u polje oko 5.30.
Tu je i slučaj Kathie Davies. Ona je naime 1977. oteta i imala vrlo neugodno iskustvo u kojem
joj je bila oskvrnuta maternica tijekom trudnoće. Nakon tri mjeseca trudnoće joj je opet
započela mjesečnica, što je potvrdilo ovo svjedočanstvo. Njezin hipnotizer, Bud Hopkins,
smatra da je otac djeteta jednostavno došao po dijete. Nakon toga imala je susret s hibridnim
djetetom koje je bilo prekrasno i imala je osjećaj da je njezino. Način na koji je ustvrdila da je
hibrid, kao i gdje ga je srela, nije navela. Hopkins je imao zbilja mnogo susreta sa takvim
trudnicama. Tu je bila i jedna trinaestogodišnja tinejdžerka koja je bila trudna unatoč
nedirnutom himenu (što je dokaz djevičanstva, op.a.). Djevojčica je abortirala prije nego su
se vanzemaljci vratili po "plijen". Sada se naravno postavlja pitanje je li ovakav način
oplodnje samo dio nekog bolesnog projekta što se tiče pokusa s hibridima vanzemaljca i
čovjeka ili je sve zapravo način preživljavanja neke tuđinske rase. Kod različitih otmica se
pojavljuju i vrlo različiti vanzemaljci. Tako neki imaju sreće pa seksualno iskustvo dožive s
"obdarenom" plavušom, dok neke poput one curice dobiju vjerojatno svima poznate sive.
Sada u priču ulaze i skeptici. Istraživač i pisac Hilary Evans smatra da žene koje govore da
su ih otimali vanzemaljci i uzimali djecu, zapravo dožive stvarne pobačaje i seks s nepoznatim
ili nepoželjnim osobama pa im je ovaj fenomen neka vrsta psihološkog spasa. Također smatra
da gotovo svaka osoba u SAD-u zna u detalje kako izgleda prosječna otmica i gotovo svako
može reći da je otet jer unaprijed zna kako se taj događaj odvija.

143

Znanstveno "objašnjenje" otmica je lagani napad epilepsije, pri čemu je mozak stimuliran
izvanjskim izvorom elektromagnetskog zračenja, uzrokujući halucinacije kod žrtve. Također je
tu i ranije naveden psihološki razlog. Teško je pobiti neke izravne dokaze o eventualnim
otmicama poput sondi koje su pronađene u tijelima žrtvi, kao i trudnoće unatoč djevičanstvu
koji nisu objašnjeni od strane skeptika. Moje mišljenje je da postoje žrtve otmica čiju
vjerodostojnost narušavaju ljudi koji su željni publiciteta. Zamislite da je u modi biti
zlostavljan u obitelji. To bi stvarnim žrtvama koje su prošle pakao samo narušilo njihove
izjave zbog nenormalnih ljudi koji to iskorištavaju.

Slika 143 – Slika objekta za koji se tvrdi da je vanzemaljski implantat, Coast To Coast emisija – Izvor: www.dumango.de

INVAZIJA

Invazija vanzemaljaca je aktualan pojam još od 1938. i legendarne radio emisije Orsona
Wellsa "Rat svjetova" dok postoje brojne indicije da se ovako što i dogodilo u drevnoj
prošlosti. U literaturi postoji više vrsta možebitne invazije, a to su:

• Infiltracija
• Okupacija (globalna, lokalna)
• Vanzemaljska pomoć ili suradnja
• Zaposjedanje
• Drevni kontakti
• Savezništvo

Prva mogućnost je ona koju svi najčešće i spominju, bilo putem suradnje s vladom ili vojskom
nekih država, bilo putem vladanja svijetom kroz tajna društva, politiku ili masovnu hipnozu.
Okupacija je pak temelj sukoba s nižerazvijenim vrstama vanzemaljske inteligencije koje ne
mogu Zemlju pokoriti na način da ljude automatski sputaju tehnološki. Kao zaposjedanje
autori navode mogućnost parazitskog upravljanja čovječanstvom ili demonske manipulacije
ljudskim organizmima. Pomoć ljudima je dosta puta spomenuta u nešto novijim spisima
povezanim s vanzemaljcima, a gotovo uvijek uz postojanje dobrih vanzemaljaca postoje i oni
zbog kojih su isti prisiljeni na intervenciju. Kako je teorija zavjere aktualna uz NLO fenomen
tu su i teoretičari koji vjeruju u višedesetljetnu povezanost s alienima, a neki vjeruju i kako je
to zdrava suradnja. Savezništvo i povezanost proizlaze upravo iz takve pomoći, no isto tako je
moguće da je suradnja utemeljena ugovorom u kojem postoji klauzula koja nije najbolja po
budućnost ljudske vrste već isključivo za potpisnike. Ove teme su omiljeni zapleti kod većine
znanstvenofantastičnih autora, a paleokontakti ili drevne invazije su "rezervirani" za
teoretičare o drevnim vanzemaljcima.
Neke od bitnijih mogućnosti invazija u prošlosti smo naveli u drugom poglavlju, a naročito su
fascinantni očigledni dokazi da su tadašnje visokorazvijene civilizacije baratale tehnologijom
ili patentima danas nepoznatim modernom čovjeku. Ukoliko slušamo teoretičare zavjera
poput Davida Ickea onda nailazimo i na opciju da je zapravo čitava stvarnost manipulirana
od strane pojedinih vanzemaljskih vrsta. Nešto optimističniji autori pak upućuju na to da su
vanzemaljci isključivo dobroćudni, jer bi nas u suprotnom već "zbrisali s lica Zemlje".
No, što ako postoje dokazi i za neke druge mogućnosti?Prva takva je ona o panspermiji
(znanstvena hipoteza o prijenosu života putem meteora, asteroida ili planetoida, op.a.) koja
daje realne temelje da su ljudi "vanzemaljci" što bi još jasnije usmjerilo dokaze ka postojanju
pravih vanzemaljaca. Druga opcija je suživot s vanzemaljcima kroz nepoznata fizička
rješenja. Najbitnije od njih je ono o postojanju multiverza, dimenzionalnosti i frekvencije
prostora. Ukoliko spojimo ove faktore dolazimo do mogućnosti postojanja
"vantrodimenzionalaca" ili "vančovjekoprostor-vrijemenzionalaca". To bi omogućilo
situaciju da istovremeno na našem planetu postojimo mi ljudi i druge vrste inteligencija
sličnih ili naprednijih od naše, uz razliku prostor-vremena osiguranu pomakom u
frekvencijama, dimenzijama ili svemirima.
Dokaz tome je, barem po NLO zajednici, postojanje tzv. Space Serpent fenomena. U višoj
atmosferi navodno postoje bića nalik zmijama koje ne možemo detektirati konvencionalnim
metodama. Dokumentarni filmovi ih većinom odbacuju zbog toga što nama poznati život ne
može obitavati u takvom tlaku i manjku kisika, a ukoliko ipak postoje možda je invazija daleko
bliža nego što mislimo...

VANZEMALJCI I VLADA

VOJNA PODRUČJA

U ovu kategoriju ubrajamo dva najpoznatija vojna područja koja su poznata po svojim
aktivnostima koja su nepoznata širem spektru populacije. Broj jedan je definitivno područje
51, odnosno, poznatije kao Area 51. Službeno ime ovog područja je Air Force Flight Test
Center, Detachment 3 i nalazi se na području južne Nevade, okrugu Lincoln, te se prostire
na 150 km². Službena namjena je razvoj nove i tajne tehnologije u zrakoplovstvu. Pri dolasku
do ograde nailazimo na natpise poput "photography is prohibited" (fotografiranje
zabranjeno) i "use of deadly force is authorized" (upotreba oružja dozvoljena) što nam jasno
daje na znanje što će biti prilikom fotografiranja, ili ne daj bože, pokušaja prolaska u
područje. Programi razvoja avijacije su se pokazali iznimno uspješnima u raznim ratovima
koje je vodio SAD "zbog zaštite interesa američkih građana" što je samo poticaj ka daljnjem
razvoju tehnologije koja možda i nije čisto naša ideja.
Postrojenje na Groom Lakeu je nedefinirano od strane vlade, tj. niti ga niječe, niti ga
priznaje. Kazne prilikom približavanja području iznose 600 $ i podrazumijevaju kasnije
posjete FBI agenata. Zato i nije čudo što je sve povezano sa NLO-ima. Naime, zabilježene su
brojne fotografije u najmanju ruku čudnih objekata koji lete na područjem. Zbog toga je i
proizašla teorija da se tu nalaze brojne letjelice koje su nesretno pale na Zemlju ili je sve čak
i zajednički projekt ovozemaljske i tuđinske inteligencije. Karta područja nije zabilježena ni
na jednom postojećem atlasu, pa čak ni na službenoj stranici američkog ministarstva obrane
što je isto zanimljivo. Pokušaji snimanja područja špijunskim satelitima su prošli fijaskom,
sateliti su bili uništavani, kao i eventualne snimke područja uz pripadajuće tonske zapise.
Definitivno najbolji i vjerojatno jedini način da vidite bazu i njezine objekte je Google Earth
servis što začuđuje jer je to i najeksponiraniji svjetski "špijunski" satelit. Po mom mišljenju –
kako možemo uopće biti sigurni da gledamo Area 51, i to u realnom vremenu?
Vlast u državi Nevada je u svemu vidjela turističku mogućnost pa je u blizini izvjesila natpis
"Autoput vanzemaljaca". Poznata je i tužba pet neimenovanih civila koji su za vrijeme rada
oko područja Groom Lake zadobili zatrovanja od raznih kemikalija koje su im oštetile kožu,
jetra i nanijele dišne probleme. Određeni ljudi su odmah odgovorili da su događaji unutar
područja tajni baš zbog onemogućavanja tužbe protiv njih. Kada je sudac odbio takve vladine
argumente umiješao se sam predsjednik Bill Clinton i zatražio i upotrijebio svoje pravo
odlučnosti te ustvrdio da za to područje vrijede drugačiji zakoni. Samim time, tužba je
odbačena zbog nedostatka dokaza. Sve žalbe su bile odbijene, te je ovakvo uplitanje
predsjednika prvo javno reagiranje na područje i oštro miješanje izvršne u sudsku vlast čime
smo dokazali da na Balkanu nismo usamljeni u takvom djelovanju.
Što se vanzemaljaca tiče, 1996. čovjek kodnog imena Victor je donio video zapis ispitivanja
vanzemaljca u Area 51. Kasetu je presnimio za vrijeme boravka u području i uspio je
prokrijumčariti. Vanzemaljac je navodno na Zemlji još od pada 1989. i odgovara telepatijom
na pitanja. Jedan dio znanstvenika je iznenađen i uplašen ovim videom, dok ga drugi
ismijavaju. Neki ufolozi smatraju da je to vanzemaljac uhvaćen u Južnoafričkoj Republici, a
zatim doveden u Area 51.
Sve navedeno je iskorišteno u svim mogućim spektrima, u serijama (Dosje x, Simpsoni),
filmovima (Dan nezavisnosti), te u videoigrama (Tomb Raider, GTA San Andreas, Sim City
4). Stoga, vjerovali ili ne u vanzemaljske aktivnosti u ovom području, moramo biti svjesni da
ovdje nešto postoji, vezano uz vojne teorije zavjere ili vanzemaljce. Bez pravih dokaza ovo
prvo je trenutno realnija opcija.

Neke od teorija zavjera vezanih uz područje su:

• pohrana i razvoj tehnologije pomoću srušenih NLO-a
• susreti i razvoj tehnologije sa vanzemaljcima
• razvoj energetskog oružja
• umjetno upravljanje svjetskom klimom
• aktivnosti vezane uz tajni svjetski poredak

Upravo je najbolji dokaz da se nešto čudno odvija u ovoj bazi činjenica je da je američka
Vlada desetljećima ismijavala sve koji su govorili o zavjerama s navodima da baza niti ne
postoji. Tek je 2003. godine Bijela kuća ipak priznala postojanje baze te je sve klasificirala
kao "Top secret" što je vjerojatno bila olakotna okolnost i svi "ludi teoretičari zavjera" su
preko noći (p)ostali samo teoretičari zavjera.

144

Englezi ne bi bili Englezi da i oni nemaju kopiju ove američke vojne baze. Timothy Good i
Ralph Noyes su zbog učestalih navoda ka NLO aktivnostima na jednom području odlučili
istražiti što se tu zapravo događa. Glumeći vojnike su nazvali vojno postrojenje RAF Rudloe
Manor upitavši za neke podatke o NLO-ima. Podatke koje su dobili su naveli u svjetskom
bestseleru "Above Top Secret". Sljedeći dan su došli na to mjesto kao civili, no, odbijeni su uz
podsmijehe kako takvi odijeli ne postoje i da je to sve izmišljotina.
Vozila koja su ulazila u područje su bila ili neoznačena ili s oznakama nepostojećih tvrtki.
Prilikom istraživanja su otkrili da se definitivno događaju nekakve podzemne aktivnosti. A sve
ke stopirano kada im se ispriječio crni kombi iz kojeg su izašli vojnici s namjerom
identifikacije uz prijetnju da će biti "izbrisani" ako nisu zbilja vojnici. Na njihov upit ima li
aktivnosti vezanih uz NLO jedan vojnik je odgovorio da "mnogo stvari ide gdje nitko ne zna".
Interesantno je da gotovo cijeli okrug u "kuloarima" zna da su tu vanzemaljci. Epicentar
svega je jedan napušteni bunker (u kojega je uložen prilično velik novac, unatoč napuštenosti,
op.a.). Također, bunker ima vrlo visoku razinu osiguranja, te podređeni ne znaju što znaju
nadređeni. Po nekim teorijama, bunker služi za razvoj nuklearnog naoružanja u slučaju
invazije iz svemira.

Slika 144 – Satelitska snimka Area 51 baze, 2000. – Izvor: NASA Landsat

VOJNI DOKUMENTI

Milton William Cooper je objavio najpoznatiji dokument o povezanosti Vlade i vanzemaljaca
poznat kao Cooperov dokument. Zbog objave dokumenta bio je uvjeren da ga čeka smaknuće
od strane tadašnjeg predsjednika SAD-a Billa Clintona, a teoretičari zavjera smatraju da se
nešto slično tomu i dogodilo kada ga je ubio policajac prilikom uhićenja zbog neplaćanja
računa. Šerif je u službenoj izjavi rekao da je Cooper kod sebe imao "ubojito" oružje te da su
reagirali sukladno zakonu pošto osumnjičenik nije želio platiti porez.
U svojoj knjizi je tako prezentirao možda i najsveobuhvatniju teoriju zavjere ikada koju je
kasnije nadopunio David Icke. Cooper tvrdi kako Zemljom tisućljećima upravljaju
vanzemaljci putem tajnih društava i interesnih skupina koristeći naprednu tehnologiju,
kontrolu populacije i podzemna postrojenja. Tako su već pedesetih godina prošlog stoljeća
svjetske sile nastavile bušenje Zemlje kreirajući baze i gradove. Mnoge eminentne političare
je etiketirao kao vođe raznih sektora manipulacije pa mu je tako George Bush stariji bio
"kontrolor trgovine drogom". Kennedy je ubijen (Cooper među prvima navodi mogućnost da
ga je ubio vozač, op.a.) zbog želje za priznavanjem zavjere, a Mjesec i Mars su danas
naseljeni ljudima.
Vojne baze Dulce, Area 51 i Montauk su neke od najbitnijih za ovaj sveobuhvatni projekt.
Rockefeller je bio jedan od financijera projekta, a idejni začetnik je Eisenhower. Gotovo sve
moderne korporacije i vladine agencije dio su projekta idejne skupine MJ-12, odnosno,
Majestic Twelve (dvanaest veličanstvenih). Konačni zaključak ovog plana biti će kada na
snagu nastupi naredba broj 92.447 (Reagan je došao do naredbe 12.000, ne zna se gdje se
sve trenutno nalazi). Prvotno je čovječanstvo održavano u iluziji drogom, zatim je uslijedila
hipnoza, danas je na redu trovanje i obeshrabrivanje dok za kraj ostaje nestanak interneta,
sputavanje slobode i zloglasna FEMA postrojenja. Ustroj MJ-12 je isti kao i nekada -
šestorica iz Vlade i šestorica iz Vijeća za međunarodne odnose i Trilateralne komisije.
Zanimljivo je da su u početku svi nijekali umiješanost ovih organizacija s onom Bilderberg
grupe (također bitan dio manipulacije) kao i djelovanjem Vlade dok je danas sasvim
normalno da savjetnici i ministri predsjednika dolaze iz tih grupacija. Cooper je bio duboko
uvjeren kako političari koje vidimo putem medija nemaju preveliko saznanje o količini
manipulacije prisutnoj kroz sve pore stvarnosti već je sve smještao "iza kulise". Pošto su neki
od njegovih navoda iznimno teško provjerljivi ostaje nam samo da se zapitamo o ovoj
intrigantnoj teoriji.
Projekt MK Ultra također je navodno povezan s manipulacijskim tehnikama pridobivenim od
vanzemaljaca. Kako isti nije porican od strane Vlade jasno je da postoje osnove da bi se
proglasio zavjerom. Ljudski subjekti su podvrgavani kontroli uma putem droga, hipnoze i
sličnih tehnika s ciljem shvaćanja frekvencija koje (ne)izravno utječu na čovjekovo ponašanje.
Blue Beam projekt je usko povezan s manipulacijom ljudskom percepcijom i vjerovanjima. Od
čipova do holograma konačni cilj je prikaz ponovnog dolaska Isusa Krista putem gigantskog
holograma u atmosferi i stvaranje New Age religije upravljane Novim svjetskim poretkom.
Teoretičar koji je objelodanio teoriju zvao se Serge Monast i bio je uvjeren kako će umrijeti
od nekakve vrste nesreće dok će mu kanadsko-američka vlast svim vrstama sile pokušati
zagorčati život. Nešto slično se i dogodilo pa je Monast umro 1996. od srčanog udara samo
par tjedana nakon što mu je oteta kćer koja nikada nije pronađena.
Što se tiče nekih bitnijih dokumenata van teorija zavjere najpoznatiji je onaj donesen tijekom
Disclosure konferencija. Iste djeluju od 1992. s ciljem da dokažu sustavno Vladino
zataškavanje NLO fenomena. Pokretač projekta je američki ufolog Stephen M. Greer koji je
utro put znanstvenom proučavanju tematike.

VOJNI PROJEKTI

Iako bi dva projekta koje ću upravo spomenuti mogla biti i u tehnološkom odnosno poglavlju
s teorijama zavjere ubacio sam ih ovdje jer mnogi smatraju kako imaju veze s tajnom vojnom
tehnologijom povezanom s vanzemaljcima ili reverzibilnim inženjeringom.
Prvi tajni projekt je projekt Chemtrails. Nedavno smo doznali kako je Bill Gates jedan od
bitnijih financijera ovog sustava dok je i Bijela kuća priznala njegovo postojanje "uz
povjerljivost namjene". Time su teoretičari zavjere prestali biti dežurni "redikuli", a oči nas
ipak nisu varale kada smo vidjeli višesatne tragove na nebu koje ostavljaju zrakoplovi
prilikom leta. Iako postoji duboko prihvaćeno mišljenje kako ne postoje znanstvene analize
ovih avionskih ispuha to ipak nije tako. Zanimljivo je da je slično pitanje postavila i današnja
hrvatska ministrica okoliša Mirela Holy bivšoj Vladi Jadranke Kosor na što je dobila
odgovor da se Chemtrailovi ne mogu niti potvrditi niti demantirati. Neke od analiza su dovele
do saznanja kako se u ispušnim plinovima nalaze vrste bakterija, barijeve soli, kvasci,
aluminij i ono najšokantnije – fragmenti ljudskih fetusa. Znanstvenici su objasnili na sve
moguće načine prisutnost ostalih elemenata no na ovaj posljednji jednostavno nema
odgovora. Bez obzira što ispušni plinovi ovakvog sastava kreiraju ljudima na koje su izbačeni
veliko je pitanje jesu li i legalni. Nažalost, Hrvatska ima ugovor s NATO paktom pa joj je
obaveza "progledavanje kroz prste" na ovakve stvari. Također je bitno naglasiti i mogućnost
da se na ovaj način sipa određena vrsta priona (pogledaj prvo poglavlje, op.a.) koji stvaraju
tajanstvenu Morgellonovu bolest.

145

Ta bolest nastaje od nepoznatog uzroka uz nepoznat način liječenja i nepriznavanje od
znanstvene zajednice. Radi se o velikim ranama koje nastaju na oboljelom uz nastanak čudnih
izraslina po tijelu. Sve je povezano s Chemtrailovima iako nije sigurno postoji li ikakva
poveznica pa je možda u pitanju neki drugačiji izvor.Vlade svijeta su, slično kao i kod
nepriznavanja Morgellona, prvotno optuživale svjedoke da Chemtrailovi zapravo i ne postoje,
no kasnije su suočeni s tisućama slika priznali kako postoji opcija promjene u dizajnu motora
ili gorivu kod aviokompanija, a sasvim je moguće i da vojni sektor time nadgleda globalno
zatopljenje. Naravno, takvi navodi su samo dodatno produbili ionako ogromne količine
teorija zavjera koje trenutno mogu držati vodu samo s očiglednošću fenomena i već
spomenutom bolesti uzrokovanom najvjerojatnije od strane nanotehnološke reference.

No, nisu jedino Chemtrailovi nepostojeći fenomen. Drugi u nizu je HAARP (High Frequency
Active Auroral Research Program, Program aktivnog auroralnog istraživanja visoke
frekvencije, op.a.) kojeg, istina, Vlada SAD-a ne poriče ali ne daje niti pravu istinu. Brojne
teorije govore o povezanosti HAARP-a, Chemtrailova, Blue Beam projekta i onog trećeg
kojeg ću uskoro navesti.

Slika 145 – Primjer Chemtraila u Zagrebu i Morgellonove bolesti – Kompilacija fotografija

Inače, nama je ova tema posebno interesantna jer su tri Hrvata iznimno bitna za projekt. Prvi
je Nikola Tesla koji je dao idejnu konstrukciju za korištenje Zemljine ionosfere radi stvaranja
bežične energije koja bi se mogla koristiti u pozitivne i negativne svrhe. Kontroverzni
biznismen J. P. Morgan iskoristio je Teslu te je njegov patent Wardenclyffe tornja kasnije
prepustio američkoj Vladi. Savjetnik Bijele kuće za vremensku modifikaciju (da, niste
pogriješili u čitanju, op.a.) Howard T. Orville sa znanstvenikom Gordonom MacDonaldom
smatra kako je meteorološko ratovanje budućnost SAD-a, a sve povezuje današnji Obamin
savjetnik Zbigniew Brzezinski koji šezdesetih i sedamdesetih godina piše Studiju o mentalnom
ratu s već navedenim MacDonaldom. Taj znanstvenik s druge strane surađuje s drugim
Hrvatom u priči, Andrijom Puharićem, u složenim istraživanjima utjecaja različitih
frekvencija na ljudsko ponašanje u kojem otkrivaju zbilja iznenađujuće podatke. 1987. Brian
Eastlund kreira patent na aparaturu za atmosferske promjene te sve kroz niz radnji prelazi iz
privatnih u korporativno-vojne ruke i sektor. Danas HAARP tehnologijom rasprostranjenom
po cijelom svijetu raspolaže Raytheon, suradnik američke Vlade u razvoju oružja. Tu dolazi i
treći Hrvat, onaj koji je razotkrio ove podatke – Nick Begich. On je uvjeren kako vojni sektor
upotrebljava tehnologiju s kojom prokuhava atmosferu i mijenja atmosfersko-geološke prilike
pogođenog područja. Prvi aspekt je potvrđen prošle godine kada je neidentificirana
švicarska tvrtka stvorila umjetne oluje u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a drugi kada
je projekt službeno emitirao prvi signal u ionosferu, na kobni 11.3.2011. Igrom "slučaja" na
isti datum bilježimo katastrofalan potres u Fukushimi (gdje inače potresa ne bi trebalo biti,
op.a.) i HAARP-ova telemetrija uploadana na službenu stranicu doslovno divlja. Sve je
proglašeno slučajnošću, a poludjela telemetrija je "rezultat prevelikog posjeta stranici". Kako
je prije svakog bitnijeg potresa (koje isto igrom slučaja dijeli uvijek po 188 dana – Čile, Novi
Zeland, Japan, Fiji, Meksiko, op.a.) uočena Aurora Borealis koja je dokazana nuspojava
"prčkanja" po ionosferi teško se oteti dojmu da postoje elementi zavjere...

146

A treći aspekt u ovoj vojno-vanzemaljskoj zavjeri bio bi onaj najmanje dokazima dokučiv no i
najvidljiviji - FEMA (Federal Emergency Management Agency – Savezna agencija za
upravljanje hitnim slučajevima, op.a.) kampovi iliti logori. FEMA inače ima sve veće ovlasti i
proračun, a prilikom izvanrednog stanja dobivaju gotovo apsolutističke ovlasti. Ono što je
najvažnije za istaknuti je ovlast u evakuaciji i smještanju civila tijekom nepogode. Za tu
priliku su renovirani i izgrađeni veliki kampovi koji će "ugostiti" do 50 milijuna ljudi ukoliko
bude "kuršlus". Mediji već godinama ignoriraju stvaranje ovih koncentracijskih logora, a
poznata je tzv. FOX - Beck afera u kojoj su ovom analitičaru u posljednji trenutak zabranili
prikazati emisiju zbog "ugrožavanja nacionalne sigurnosti". Organizaciju je oformio George
Bush stariji i putem stalnih povećanja mogućnosti su počeli prikupljati i ogromnu količinu
lijesova nepoznate namjene što dodatno plaši stanovništvo. Svrha im je "humanitarna" iako je
teško uvidjeti humanost u prikupljanju lijesova. Uz sve su usko vezane i DUMB (Deep
Underground Military Bases - Podzemne vojne baze, op.a.) koje također služe samo za pomoć
potencijalno unesrećenom čovječanstvu. Ili znaju za kataklizmu koja nama nije poznata ili sve
služi u neke sasvim druge svrhe...

Slika 146 – HAARP mašinerija i FEMA lijesovi u jednom od postrojenja – Kompilacija fotografija

KOMUNIKACIJA

IZRAVNI KONTAKT

Već sam naveo neke od neizravnih kontakata sa izvanzemaljskom inteligencijom. Sada ću
navesti neke svjedoke koji su imali mnogo izravnije doticaje sa svemirskim kulturama.
Profesor likovnog odgoja iz Bjelovara, Franjo Friedl, jedan je od takvih svjedoka. On je
stupio u kontakt s Ginima. Jednosmjerna komunikacija u kojoj oni komuniciraju s njim je po
njemu upozorenje čovječanstvu da malo paze na svoje ponašanje (tu se vide elementi
prosvjete, op.a.). Zašto je izabran baš on, nema odgovor na pitanje. On također smatra da se
komunikacija s Ginima već trebala dogoditi, no tomu je kriva NASA, koja ima u posjedu
srebrnu ploču s tajnim znakovima. Uz to dodaje da nas iz svemira upozoravaju kako je
najopasniji dio našeg planeta Balkan, te javljaju kako žive na šest planeta "s onu stranu
Sunca". Astronautu Irwinu Scottu su na Mjesecu rekli zagonetne riječi : "Lam arabi? Alardi
dini end avur. Esa kunis alim. " Njihova komunikacija s njim je u obliku "telepatovizije". Gini
prate ljude od pradavnih vremena, što se da vidjeti iz riječi AR, dalje navodi prof. Friedl.

AR – sve što je loše, što ne valja
ARAS – grijeh (Ares, grčki bog rata, Arasu, sumeranski žrtvenik)
ARET – rat

Kur`an pak govori o El-Džinnima, koje je stvorio Bog od vatre, odnosno, vrhova plamena.
Ljudi su stvoreni od blata i samim time iblis (sotona, zli El-Džinn) misli da je bolji od njih. Po
muslimanskoj svetoj knjizi postoje tri vrste Džina, s krilima, u obliku raznih životinja i u
obliku vjetra. Ponašaju se identično poput ljudi uz moći koje idu uz njihov oblik. Američka
spisateljica Omnec Onec u svojoj autobiografiji "Došla sam s Venere" navodi da se kao dijete
spustila na Zemlju u NLO-u. Njezina zadaća ovdje je podizanje svijesti čovječanstva o
vanzemaljskoj inteligenciji. Također navodi da su vanzemaljci svojim zemaljskim kolonijama,
Atlantidi i Lemuriji, naši izravni preci. Veneranci su astralna bića koja žive u eteru i
nevidljivi su ljudskom oku. Prije puta na Zemlju spisateljica je reinkarnacijom proživjela
brojne živote. Neposredno nakon dolaska bila je smještena u jednom samostanu na Himalaji
gdje su je očekivali svećenici pripremljeni za to. Mala Sheila Gibson je izgubila život u
prometnoj nesreći, pa ju je Omnec Onec zamijenila u tom trenutku. Dva puta silovana u
djetinjstvu, proživjela je zbilja teške dane. Sve detalje možete pročitati u njezinoj prilično
opsežnoj knjizi o venerijanskom djetinjstvu, no, knjiga nije prevedena na hrvatski po mom
saznanju. Omnec trenutno živi u Chicagu i ima četvero djece. Tu je i John Foster, apsolutni
svjetski prvak u susretima s NLO-ima. Imao je čak 3.000 kontakata na ovaj ili onaj način.
1986. je prilikom suočavanja sa žarkom svjetlošću među stablima dobio tzv. "flashback", te se
sjetio svih dotadašnjih iskustava. Prilikom prve otmice mu je vanzemaljac u ljudskom obliku
rekao da su ostali u obliku guštera, te da su na Zemlji zbog trajne edukacije i razvoja. Foster
smatra da je ovime određena i njegova sudbina kao inženjera. Također je i nacrtao razne
crteže koji pokazuju sam izgled vanzemaljaca, brodova itd.
Kako su gotovo sva svjedočanstva ovakvih ili sličnih opisa uz materijalne dokaze poput
čipova ili trudnoća koji nisu dovoljni znanstvenoj zajednici teško je sve empirijski potvrditi.
Znanost nije toliko isključiva kada se priča o istinitosti tvrdnji koje svjedoci govore no sve
povezuje s psihološkim poremećajima i bolestima pa se smatra da su oni zbilja uvjereni u te
"nemoguće" situacije. Itekako je moguće da su i oni u pravu, ali vjerujem da je i ovaj puta
istina negdje u sredini.

KRUGOVI U ŽITU

Iz dana u dan smo svjedoci novih tragova, slikarija i krugova u žitu. Dokazano je da ove
slikarije čovjek može nacrtati, no za to je potreban vrlo uvježban tim sa sofisticiranom
opremom uz veliku tišinu i neprimjetnost. Sam fenomen dolazi još iz davnih vremena gdje su
ljudi, vjerojatno po uzoru na slične slike, radili i svoje unatoč nemogućnosti gledanja istih iz
zraka. Engleska je ponajveći izvor pojave, no i u našim krajevima postoje ovi krugovi.
Epicentar u Engleskoj je u zapadnoj Engleskoj, između Stonehengea, Winchestera i
Malborougha. Zanimljivo je da oblici krugova u žitu veoma nalikuju onima što se mogu
vidjeti u hramovima, katedralama ili na drevnim svetim mjestima. Prvi znanstveno
promatrani krugovi u žitu su upravo s ovih dijelova svijeta. Kasnije su promatrani i drugdje
po Europi, u SAD-u, Kanadi i Japanu.
Krugovi obično nastaju po noći, u nekoliko sekundi. Pronađeni su u poljima pšenice, ječma,
uljane repice, raži, suncokreta i drugih usjeva. Biljke koje tvore krug u žitu savijene su, ali
nisu oštećene, što se ne može reći za "krivotvorine", odnosno, oblike koje naprave ljudi. Ako
žito još nije zrelo, tako savijeno raste i dalje. U nekim likovima žito je polegnuto u više
slojeva, a stabljike su u svakom sloju okrenute u drugom smjeru. Žito je ponekad upleteno u
nekakve pletenice.

147

U kolovozu 1996. godine je John Wheyleigh, student koji je kampirao u južnoj Engleskoj, kod
Oliver's Castla, snimio kratak video koji prikazuje nastajanje lika u žitu u obliku snježne
pahuljice. Na filmu se vide četiri svjetleće kugle koje se brzo kreću i očito je da su povezane s
nastankom lika u žitu. Neki istraživači smatraju da je snimak krivotvorina. Međutim, u većini
profesionalnih video laboratorija u kojima je traka analizirana utvrđeno je da film nije
manipuliran i da s velikom vjerojatnošću nije obrađen računalom (B. Creme potvrdio je
autentičnost snimka). U kolovozu 1997. godine, godinu dana nakon što je
snimljen Wheyleighov video, dva su češka istraživača krugova u žitu izvijestila da su jednog
jutra vidjela tri odvojene skupine svjetlećih kugli kako lete iznad područja gdje su otkriveni
krugovi u žitu. Česi su izvijestili da su pri opažanju prve skupine kugli čuli neobičan zvuk. I
John Wheyleigh također je izvijestio o sličnom zvuku koji ga je probudio i omogućio mu
snimanje događaja koji su uslijedili. Prema mišljenju B. Crema, krugove u žitu, osim manjeg
broja krivotvorina napravljenih ljudskom rukom, prave naša "braća" s najbližih planeta,
Marsa i Venere, pomoću svemirskih letjelica koje nazivamo NLO.

Slika 147 – Dupli triskelion 2 409 krugova, Milk Hill, Engleska – Autor: Handy Marks, wikipedia

"Oni koji su u NLO-ima vizualiziraju oblik koji žele stvoriti, te svojim usredotočenim
umovima određuju oblik svakog pojedinog kruga. Potom se vozilima približe površini polja i
svojom tehnologijom, upravljanom umom, stvaraju uzorke. Radi se o kombinaciji vrlo
razvijene tehnologije i misli, strojevi reagiraju na njihove misli. Cijeli taj proces traje tek
nekoliko sekundi, što vrijedi i za najkompliciranije uzorke" uvjeren je Creme. Smatra i da su
krugovi u žitu dio procesa energizacije Zemlje te da oni na fizičkoj razini dupliciraju brojne
vrtloge koji već postoje u mreži Zemljinog magnetskog polja. Ti vrtlozi će postati baterije čiju
će energiju čovječanstvo u budućnosti, kada razvijemo tehnologiju svjetlosti, upotrebljavati
kao novi izvor energije.

148

Ipak, jedan događaj koji je podosta promijenio pogled na krugove u žitu se dogodio
17.6.1996. U žitnom polju kod Alton Barnesa, se "pojavila" iznimno precizna dvostruka
spirala DNK. Slučajnost ili igra lokalnih majstora su vrlo malo vjerojatne zbog složenosti
oblika. Zanimljivo je i svjedočanstvo rašljara Neola Wynarda kojem su rašlje pukle prilikom
ulaska u krug u žitu zbog količine nakupljene energije. Cijeli okrug je po običaju ovaj
događaj pripisao vragu koji je po lokalnim poljima zaplesao sa vilama i vilenjacima, a prva
povijesna svjedočanstva upravo i govore o ovim krugovima (koji nisu uvijek krugovi, op.a.)
kao o "đavoljim". Znanstvena teorija je laserska tehnologija pomoću najvjerojatnije
infracrvene svjetlosti.
Naravno, ni Hrvatska nije nimalo izuzeta od ovog fenomena. Prva formacija u žitu
primijećena u Hrvatskoj pojavila se u noći s 8. na 9. lipanj 2006. u polju pšenice u selu
Vrhovljan, u općini Sv. Martin na Muri, 20-tak kilometara sjeverno od Čakovca. O tome je
izvijestila većina hrvatskih medija. U petak 9. lipnja uzorak u pšenici prva je primijetila
obitelj Varšić iz Vrhovljana, čija je kuća udaljena otprilike 100-tinjak metara od mjesta
nastanka formacije. Jedan od njihovih susjeda te je noći čuo šuštanje pšenice, a dan prije, 8.
lipnja, iznad Zagreba je viđen NLO. Stabljike žita unutar formacije nisu bile oštećene, a žito
je bilo povijeno u smjeru suprotnom od kazaljke na satu. Šest dana kasnije, 15. lipnja 2006., u
selu Brezovac, primijećena je još jedna formacija žitu. Ova formacija također se sastojala od
tri kruga koji su ovaj put bili promjera otprilike šest metara i malo drukčije raspoređeni.
Stabljike žita također nisu bile oštećene i pšenica je bila lijepo položena spiralno od središta
krugova. Benjamin Cremo potvrdio je autentičnost obaju krugova. Također, potvrdio je
autentičnost viđenja NLO-a iznad Zagreba dan prije nego što je primijećen prvi krug te
potvrdno odgovorio na pitanje o povezanosti tog događaja s nastankom krugova. U noći s 19.
na 20. lipnja 2000. godine, u Pečarovcima kod Murske Sobote pojavio se prvi tada poznati
krug u žitu u Sloveniji o kojem su izvijestili slovenski mediji. Večer ranije viđen je i svjetlosni
objekt.
Sigurno je da znanstvenici koji smatraju kako je ovaj fenomen plod slučajnosti ili namjere i
varanja nisu u pravu, a do koje mjere teško je dokučiti...

Slika 148 – Krug u žitu uslikan u Švicarskoj – Autor: Jaberrocky, wikipedia

OSTALI KONTAKTI

Dva sve popularnija i istraživanija područja kontakata s vanzemaljskom inteligencijom su
kanaliziranje i paleokontakti. Ovaj prvonavedeni princip komunikacije s vanzemaljcima je
onaj u kojem osoba (medij ili laik) stupa u kontakt s nepoznatim bićem putem telepatije ili
ostalih tehnika. Pošto praktički svatko može kanalizirati ekskluzivnost čini jedino bitnost i
ispravnost kontaktirane osobe. Znanost sve promatra sa skepsom uz mogućnosti prijevare i
mentalnih poremećaja osoba koje se time bave. Dva najpoznatija svjedočanstva ovog
kontakta su Plejadanski (Donosioci svitanja, op.a.) i Kasiopejski transkripti. Mnogima su
upravo ovi tekstovi osnova modernog New Age religijskog koncepta, a bića koja nas
kontaktiraju su zapravo mi u nekom drugom prostor-vremenu. Putujući galaktičkim valom
prolaze kroz Plejadu i Kasiopeju (zbog čega i nose takvo ime) napredujući do konačnog
odredišta – Zemlje. Sve bi se trebalo dogoditi na datum 21-12-2012 kada bi ljudi sukladno
spisima trebali napredovati iz trećeg u četvrti denzitet, s tim da jedan dio nikada neće
napredovati. U sve ulazi i OPD (prema drugima) i OPS (prema sebi) opredijeljenost koja je
ključ napretka u viši nivo stvarnosti. Tu je i niz predviđanja budućih i tumačenja prošlih
događaja. Kako jedan određeni dio predviđanja nije pogođen skeptici dolaze na svoje.
Zanimljivo je da ovdje čak postoje i insajderi skeptici. Oni naime tvrde kako je veliki broj
kontakata lažni i da su se u komunikaciju odavno infiltrirali i loši alieni. Crkva sve tumači
kao komunikaciju s demonima, znanost sve ismijava dok prosječan i objektivan čitatelj dolazi
do zaključka kako je pozadina svega iznimno interesantna i da imaju određene stvari koje
svakom mogu biti zanimljive i poučne. Kako je prilično jednostavno doći do traženog
materijala, naročito jer je besplatan onda Vama prepuštam daljnju potragu.

149

Paleokontakti su vjerojatno i najbolji dokazi o postojanju vanzemaljaca koje poznajemo.
Bogovi su prisutni u gotovo svakoj religiji, a naročito je zanimljivo kada neki od bogova
izrazito podsjećaju na neke druge unatoč očiglednom nepostojanju veze između dva naroda.
Susreti civilizacija i bogova opisani su kroz više poglavlja ove knjige. Od nepoznatih letjelica,
slikarija NLO fenomena na starim slikama i pećinama do direktnih svjedočanstava poput
onog Enohovog u bibliji jasno je da su stari narodi imali kontakt s nepoznatom
inteligencijom, pitanje je samo hoćete li pratiti dokaze ili nećete... Slika u ovom slučaju znači
kao suho zlato...

Slika 149 – Prvi red su crteži iz pećina, drugi umjetnička djela – Kompilacija fotografija

LITERATURA (PREPORUKA)

NLO-I
Leslie Kean
2011., Planetopija, Zagreb

SVJETLA NA NEBU
Krešimir Mišak
2010., Sysprint, Zagreb

UFO - MIT ILI STVARNOST?
Dave R. Heyneck
1998., Zagrebačka naklada, Zagreb

SVI SMO MI DJECA BOGOVA
Erich von Daniken
2008., Zagrebačka naklada, Zagreb

OTKRIĆA BEZ OBJAŠNJENJA

Stvari koje vremenski, tehnički ili geografski jednostavno ne pripadaju tamo
gdje su pronađene kao i neke pojave koje su u potpunosti nevjerojatne nazivamo
otkrićima bez objašnjenja. Ovdje čak nema niti dileme ili sukoba znanstvenih
struja, ovdje je jednostavno nemoguće ustvrditi pravo podrijetlo otkrića. Kako
već pretpostavljamo, znanosti je u ovom slučaju bolje biti bez komentara nego
ući u dubioze poput rasprava o ponovnom pisanju povijesti ili mijenjanju
elementarnih zakona fizike. U ovom sustavu koji onemogućava drugo mišljenje i
u kojem su moderni nezavisni arheolozi velika opasnost ništa se niti ne očekuje
u pogledu rasvjetljavanja svega što ćete pročitati pa su špekulacije jedino što
preostaje. Pošto je i naše vjerovanje u sve ovo veoma ograničeno „njihovim“
pravilima sreća je što postoji Internet gdje vrlo lako na youtubeu pogledati
video gotovo svakog otkrića…

Nekonvencionalni istraživači su ključ kod objelodanjivanja ovakvih
pronalazaka, no, ono što nas zanima je kako i kada? To nažalost nitko ne može

ili ne želi odgovoriti.

Pronalazak! Bez obzira na sva omalovažavanja i probleme pri financiranju
ovakvih projekata osmijeh na lice donosi otkriće i zapanjen izraz lica ljudi koji

za to otkriće doznaju.