Virita, grad u Palestini, dvesta godina kasnije Sunce. Nepobedivo Sunce. Pod njim, stotine zastava i hiljade ljudi pod oružjem. Toga dana, baš kao i svih prethodnih godina, oni su došli po devicu, žrtvu za svoje drevno božanstvo. Na njihovom čelu jaše čovek u crnom, smeran u svojoj službi duhovima rođenim u krvi, strah i usud za pogranične gradove i carstva podignuta na pesku. Ipak, danas je nešto bilo drugačije. Pored mlade deve sputane okovima stajao je plavokos vojnik ogrnut grimiznim plastom i stezao povodac belog konja. Čovek u crnom dao je vojsci znak da stane. A onda prišao neznancu. „Ko si ti?“, upitao ga je. „Ja sam jedan od onih koji se ne plaše“, odgovori vojnik. „Ni tvoje crne odore, ni tvog pogleda, ni tvoje sablje… ni krilate zmije na zastavi koju nosiš.“ „To nije krilata zmija… to je Aždaha“, odvrati čovek u crnom. „Bog kome sa klanjamo i kome je ova deva namenjena.“ „Aždaha nije bog, kapetane… Uveričeš se u to kada te ne bude mogla spasti od čelika što seče utrobu.“ Čovek u crnom isuka dugu sablju koja mu je visila na kanijama o boku. „Kako se zoveš, strance?“ „Daću ti svoje ime, kapetane…“, odgovori plavokosi vojnik. „I to je sve što ćeš od mene dobiti. Ali pre toga ću vas pobiti, sve do jednog.“ „Ti? Jedan čovek protiv čitave vojske?“
„Ja nisam čovek, kapetane“, reče vojnik. I čovek u crnom tada vide. Silu koja se ne da ukrotiti, purpurno, crno i zlatno. I plavokosog gorostasa kako steže svoje koplje, i kosti kako se drobe… Ikrv… Puno krvi. Stupajući preko leševa, zaobilazeći trupla ljudi i konja, vojnik priđe zapovedniku što je puzao u pravcu jezera nad koje se nadvijalo užareno pustinjsko sunce. Kapetan nije mogao ni da se pridigne, samo je nemo zurio u njegova stopala na kojima su bile sandale kakve su nekad nosili rimski vojnici. „Pitao si za moje ime…“, začu glas negde iznad sebe. Podiže glavu i vide senku kako se nadvija nad njim. Čovek kome je glas pripadao u ruci je držao kratak mač, sličan onima kakve su nekad koristili gladijatori i legionari. Pre nego što će zamahnuti njime, plavokosi vojnik reče: „Zovem se Georgije.“
VOCABULARIUM acetum – jeftino, kiselo vino, obavezan deo vojničkog sledovanja u legiji. Amor omnia vincit – „Ljubav sve pobeđuje”. Stih iz Vergilijeve „Ekloge” (Eclogae), odnosno „Pastirske pesme”. akvedukt – veštački napravljen kanal za snabdevanje vodom, u obliku mosta. Termin potiče od latinske reči aqua što znači „voda” i ducere što znači „sprovoditi”. Akvileja – grad na severoistoku Italije. Aleksandrija – velika luka u Egiptu, ime dobila po Aleksandru Makedonskom; pod rimsku vlast pala 80. godine n. e. apoteoza – čin uzdizanja umrlog junaka ili vladara u rang božanstva. Poslednji rimski car nad kojim je obavljen čin apoteoze bio je Galerije. Arelatum – grad u Galiji, današnji Ari u Francuskoj. as – rimski novac male vrednosti, bakrenjak. Avgusta Treverorum – Konstantinova galska prestonica, današnji Trir u Nemačkoj. auksilijar – uopšteni izraz za rimske vojnike koji ne služe u legiji nego u nekoj drugoj jedinici. balista – opsadna sprava u vidu velikog samostrela, služi za izbacivanje strela i kamenja. Christiani tolantur! Christiani non sint! – Dole hrišćani! Neka ne bude hrišćana! damnatio memoriae – ustanova takozvane „zabrane sećanja“, to jest proterivanja određene osobe iz kolektivnog pamćenja. U pitanju je kazna koju je mogao da izrekne Senat ili imperator lično; sprovodila
se posthumno, tako što bi se brisao svaki trag postojanja osobe protiv koje je izrečena. Prvi car protiv koga je izrečena damnatio memoriae bio je Neron. Konstantin je damnatio memoriae izrekao protiv sina Krispa i supruge Fauste. dominus – gospodar, titula koja je označavala plemića, ali se često upotrebljavala i da bi se odalo poštovanje; otud i domina – gospođa, gospodarica. Eburakum – današnji Jork u Velikoj Britaniji. gladijus – vrsta mača koji se koristio u rimskim legijama; u Konstantinovo vreme potisnuo ga je duži mač – spate, ali je, zbog svoje praktičnosti, ipak ostao u upotrebi; gladijus je i termin kojim se označava mač uopšte. Hominem agnoscis ex operibus suis – Čoveka prepoznaješpo njegovim delima. Sentenca koja se pripisuje Ciceronu. Homo sine pecunia – imago mortis – Čovek bez novca je slika smrti. Stara i veoma često korišćena rimska mudrost. Imperium (Romanum) – uobičajeni naziv za Rimsko carstvo nakon reformi koje je sproveo Oktavijan Avgust u prve tri decenije prvoga veka nove ere. Kaledonija – današnja Škotska; njene stanovnike Rimljani su nazivali Kaledoncima. kohorta – rimska vojna jedinica od 480 vojnika, sastavni deo legije. Kohorta se delila na centurije, koje su brojale po 80 vojnika. U jednoj legiji bilo je deset kohorti označenih brojevima od jedan do deset. Prva kohorta uvek je bila duplo veća od ostalih – brojala je oko 900 legionara. Termin kohorta koren ima u latinskoj reči cohors, što je isprva značila dvorište, a kasnije telohranitelj. labarum – vojna zastava koju je Konstantin koristio u pohodu na Rim. Konstantin je modifikovao zastavu (vexilum) tako što je na crveni vojni steg stavio ukrštena slova H i R, koja simbolizuju Raspeće. legat – zapovednik legije. legija – osnovna jedinica rimske vojske čija formacija odgovara
današnjoj brigadi; brojala je između 5.000 i 6.000 vojnika-legionara. Obično je bila vezana za određenu provinciju i bila zadužena za njenu odbranu. Legijom je zapovedao legat (legatus), a u odsustvu ga je zamenjivao praefectus castrorum, najiskusniji starešina u legiji. Limes – doslovno: brazda, međa, granica. Ustanova limesa postoji još od Oktavijana Avgusta, koji je granice carstva strateški pomerio na linije pogodne za odbranu. Limesi su postojali u mnogim delovima Rimskog carstva, a činio ih je dobro organizovan sistem graničnih puteva, rovova, bedema, kula za osmatranje i utvrđenja. Limese su dodatno osiguravale legije koje su se nalazile u unutrašnjosti, ponekad stotine kilometara daleko od granice. Na današnjoj teritoriji Srbije postojali su Panonski i Mezijski limes, koji se prostirao od Crnog mora do Beograda. malum necessarium – nužno zlo. Masilija – današnji Marselj u Francuskoj. Mediolanum – današnji Milano u Italiji. nervus rerum – srž stvari. Nikomedija – današnji Izmit u Turskoj. nosce te ipsum – upoznaj sebe. Nuncius Caelum – Glasnik Neba. Parćani – narod koji je živeo južno od Kaspijskog jezera, na teritoriji današnjeg Irana. pater patriae – otac otadžbine, jedna od vladarskih titula u Rimskom carstvu. peristil – predvorje, natkriljen prostor sa stubovima, bašta uređena u sličnom stilu. pilum – vrsta teškog bacačkog koplja. prefekt – javni funkcioner (od latinske reči praefectus) koji je imao različita ovlašćenja i dužnosti, zavisno od provincije i grada gde je službovao. Teritorija ili institucija nad kojom prefekt ima nadležnost ponekad sc naziva prefektura. Rotomagus – danas luka Ruan na severozapadu Francuske. Salonika – današnji Solun u Grčkoj.
Sekvana – reka Sena u Francuskoj. Senat – vrhovno upravno telo u Rimskoj republici. Reč senatus vodi poreklo od latinskog senex, što označava starca ili starijeg. Prema legendi, Senat je osnovao Romul, osnivač Rima, kao savetodavno veće sastavljeno od sto pripadnika nazvanih patres (očevi). Kasnije je Brut povećao broj senatora na 300. Rimsko društvo bilo je podeljeno na dve klase: Senat i rimski narod, što je jasno definisano čuvenom sentencom: Senatus Populusque Romanus, skraćeno – SPQR. sestercija – rimski bronzani novac. solid – zlatni novac koji je uveo Konstantin, 312. godine. Njegov naziv potiče od latinskog solidus, čvrst. Sadržavao je oko 4,5 grama dvadesettrokaratnog zlata. spata – dugački rimski mač. Taurinum – današnji Torino u Italiji. testudo – doslovno: kornjača; čuvena formacija sa sastavljenim štitovima, koju su koristile rimske legije, naročito u borbama protiv varvara. traditore – izdajnik. tribun – oficir u legiji, čin u rangu današnjeg pukovnika; tribuni su uglavnom bili pripadnici uglednih rimskih plemićkih porodica. Ubi tu Gaius, ego Gaia – „Gde si ti Gaj, ja sam Gaja. deo bračne zakletve koja se u starom Rimu izgovarala prilikom ceremonije venčanja. Urbs aeterna – Večni grad, Rim. veksilacije – pomoćne jedinice u legijama, sačinjene mahom od veterana. Vekta (ostrvo) – Poznato u rimsko vreme kao Vectis, danas ostvo Vajt i grofovija na jugoistoku Engleske.