„Ali, možeš da izraziš sumnju da je do vašeg susreta došlo Zahvaljujući moskovskoj Dnevnoj straži?" „Mogu", reče Igor uz klimoglav. „Verovatno je tako i bilo." „To je dovoljno", reče Geser i slegnu ramenima. „Ništa više ne tražimod tebe." Činilo se da je zbilja zadovoljan postignutompogodbom. Anton pročisti grlo. Čekao je da Geser skrene pogled na njegovu stranu. Rekao je: „Borise Ignjatijeviču, hteo bih da te zamolim za jednu uslugu. Možeš li objasniti kakvu ulogu igra Igor u ovoj spletki?" „Samo Igor?" „Da. Jasno mi je šta nameravaš sa Svetlanomi devonomAlišerom." Mladi uzbečki mag se trže u svomuglu. „Nova generacija se lepo razvija", reče Geser umornim glasom. „Oštroumni ste, ali istovremeno i glupi." Oklevao je. Prešao je pogledom preko svih. Zatresao je glavom i Anton oseti kako moć preplavljuje sobu. Gipki zid je gurao nešto nazad. Istiskivao ga je. „Ne mogu ti reći“, neočekivano priznade Geser. „Ne mogu ti reći iz jednog prostog razloga." „Odbio bi saradnju?“, oštro uzvrati Anton. Geser odmahnu glavom. „Ne, naprotiv. Kunem se Svetlom da ono što se događa neće nauditi nikome od vas, ni kao magijskim ni kao ljudskim bićima. Uistinu biste sarađivali sa istinskim, iskrenim žarom. Ali...“, vagao je svaku reč. „... u toku su krunske operacije moskovske Noćne i Dnevne straže. I suviše toga zavisi od dela ovde prisutnih Inih, kao i od dela naših neprijatelja. Mi povlačimo svoje, a neprijatelj svoje poteze. Možda su pogrešni, neuspešni, jalovi. Pobediće onaj ko pravilno povuče poslednji potez.“ Pobednicima niko ne sudi“, složio se Anton. „Šahovske figure ne mogu nezavisno da se kreću.“ „Zavulon će lako pročitati svaki vaš potez!“, brecnu se Geser. „Ne uobražavaj da si, udarivši kola sa Ogledalom, izveo nepredvidljivi potez. Da, povukao si uspešan potez. Izabrao si manje od dva zla. Ali je i to pročitano. Zavulon... i ja smo znali šta ćeš učiniti.“ Udahnuo je i nastavio, mirnijimglasom: „Vi za mene ne predstavljate samo figure na šahovskoj tabli. Verujte mi. Vi niste oruđa." „Ali jedan od nas", reče Svetlana, sa osmehom koji je svedočio o činjenici da je jedina žena u sobi, „jeste sredstvo za proizvodnju oruđa?" Antona nije zanimalo kako je saznala. Možda je crtala dijagrame, a da čak ni njemu nije ništa rekla? Ili je nešto naslutila, pre nego što je izgubila moć? Geser je oklevao, oborene glave. Anton oseti da se stepen zaštite uzdigao do neshvatljivo visokog nivoa. Gde je granica moći velikog maga? Postoji li, uopšte?" „Dobro", reče Geser, klimnuvši glavom. „Svetlana, u pravu si... ali samo delimično... o, Svetlosti i Tamo!" Spustio se u fotelju. Izvadio je cigarete i zapalio jednu. Povukao je dva dima pre
nego što je progovorio: „Svetlana, ti si velika čarobnica, kakva se rađa jednom u nekoliko vekova. Potencijalno si moćnija od Olge... najverovatnije. Ali tvoja vrednost za Svetle, pri tom ne mislim na jednu stražu, već na sve Svetle, jeste u tome što bi mogla poroditi mesiju." „Nakon što je Olga nanovo napisala moju Knjigu sudbine", napomenu Svetlana. „Ne. Ne, posle toga. Sudbinu Inog nije moguće prepraviti kao sudbinu ljudskog bića. Ona je predodređena. Izmenili smo neke detalje, to je sve. Nevažne. Neće uticati na tebe ili na buduće... očekivano dete.“ „Koje detalje?" Dugo suspregnuti bes nađe izraza u Svetlaninom glasu. Sad je Anton hteo da vikne, kad mu je zarila nokte u dlan. „Samo datum." Geser nije nameravao da popusti pred Svetlaninim pritiskom. „Ništa izuzev datuma. Dve hiljade godina nakon Hristovog rođenja ljudsko verovanje u dolazak mesije dostiže vrhunac." „Hvala ti", reče Svetlana. Glas joj je drhtao od besa. „Znači, odlučio si kad ću ga roditi i ko će biti njegov otac?" „Kao prvo, zašto stalno govorite o ’njemu?’", pitao je Geser. Anton htede da progovori. Najviše ga je interesovalo ovo što je Svetlana rekla o ocu. Geserovo kratko pitanje ga je ućutkalo. Svetlana popusti stisak. „O nekima odlučuju otac i majka, o nekima pijani ginekolog, o nekima suvišna čaša votke", reče Geser, setnim glasom. Nije morao da kaže, na drugom mestu. „Svetlana, dete moje! Opasno je igrati se takvim silama i predodređenostima! Čak ni ja to ne bih pokušao. Predodređeno je da ćeš roditi kći koja će postati najveća ličnost u ratu između Svetla i Tame. Njena reč će promeniti čitav svet. Nateraće grešnike na pokajanje. Najveći magovi Tamnih će padati na kolena pred njenimpogledom." „To je samo mogućnost", prošapta Svetlana. „Naravno. Nema sudbine - što je sreća i nesreća. Ali, znaj da stari, oprezni mag čini sve što je u njegovoj moći da do toga dođe." „Trebalo je da ostanemljudsko biće", prošapta Svetlana. „Trebalo je..." „Da li si, u skorije vreme, videla neku ikonu?" pitao je Geser. „Zagledaj se u Marijine oči. Zapitaj se zašto su toliko tužne." U sobi zavlada tajac. „Već sam ti rekao više nego što sam imao pravo." Geser raširi ruke i slegnu ramenima, kao krivac. Antonu se prvi put učini da nimalo ne glumi. „Rekao sam vam, jednom nogom sam prekoračio liniju dozvoljenog. Na vama je da odlučite. Razmislite ko je figura na šahovskoj tabli, a ko razumna ličnost, sposobna da vidi prošle, izmišljene prekršaje." „Izmišljene?", gorko če Svetlana. „Kad su ti u detinjstvu govorili da moraš da opereš ruke posle igranja u pesku ili terali da vezuješ trake na pletenicama - mešali su se u tvoju sudbinu", reče Geser. „Mislimda su to bila opravdana nastojanja." „Ti nisi moj otac, Borise Ignjatijeviču", reče Svetlana. „Nisam, naravno da nisam. U svima vama vidim svoju decu", uzdahnu Geser. „Čekaću te u hodniku... tačnije, Ališer i ja ćemo čekati. Pridružite namse, ako hoćete."
Izašao je. Devona ga je sledio kao senka. Igor je prvi progovorio. „Najviše boli, što u nekimstvarima ima pravo." „Porazgovarala bih s tobom o pravdi i krivdi da su ti rekli da ćeš roditi mesiju!", gnevno odvrati Svetlana. „To bi mi prilično... teško palo", priznade Igor, postiđenimglasom. Anton se prvi osmehnu. Pogledao je Svetlanu i rekao: „Slušaj, sećam se ogorčenosti pri suočavanju sa sudbinskom nepravdom - činjenicomda Ini, po pravilu imaju decu, obična ljudska bića." „To je bila samo apstraktno ogorčenje", reče Svetlana i podiže ruke. „Dečaci, pošto je neko već zapalio..." Igor joj ćutke dodade cigaretu. „Zašto sve radi iza naših leđa?“, požalila se Svetlana, dok je palila cigaretu. „I kakva ću majka biti... mesiji? Pri tom, mesiji ženskog pola." „Pa, mesija je samo odgovarajući termin, i ništa drugo", reče Igor. „Opusti se." „Uzdrži se od besmislenih poređenja." Igor se, za divno čudo, smirio. Zaista. Bio je naoštren i usredsređen. „Antone, zašto ćutiš?", planu Svetlana. „Da li te se sve ovo i malo tiče?" „Najusrdnije se nadam da me se direktno tiče“, odgovori Anton. „Mislim da bi trebalo da izađemo i da se pridružimo Geseru. Teško je sedeti i čekati." „Zna taj sve unapred", reče Svetlana i okrete glavu. „Ne. Ne zna. Ako zbilja nismo pioni, ne zna.“ Gitarske žice tiho zabrujaše. Igor je svirao, naslonjen na zid. Isprva je pevao tako tiho da su Svetlana i Anton morali da prekinu razgovor. Đavoli zatražiše da imslužim, ali ja nikome ne služim. Čak ni samomsebi, čak ni tebi. Čak ni moćnome. Ako je još živ, ne služimčak ni njemu. Ukrao samdovoljno vatre da više ne moramda kradem... Igor nežno spusti instrument na fotelju, kao da je siguran da će mu se uskoro vratiti. „Idemo li?“ Edgar je kao prvi od Tamnih ušao u dvoranu Tribunala. Procedura je tako nalagala. Ušao je istovremeno kad i Anton na suprotnim vratima. Ljubazno su se naklonili jedan drugom. Edgar nije osećao veliko neprijateljstvo prema Svetlom. Očekivao je da i druga strana bar donekle deli isto osećanje. Ova dvorana je u poređenju sa zapuštenom odajom Moskovskog univerziteta
delovala impresivno. Naposletku, ovo je Evropa. Teški, masivni, kameni svod je obezbeđivao mir i sigurnost. Opazio je usamljeni, jednostavni, metalni svećnjak sa dve stotine sveća. Mogao se zakleti da sveće gore duže od jednog veka. Pričali su da se sedište Inkvizicije u Bernu, nalazilo u ultramodernoj zgradi. Praško odeljenje se nalazilo u drvnomzdanju. Edgar je više voleo starinski stil. Okrugla dvorana je podeljena na dva dela: jedan obložen belim i drugi tamnim mermerom. Bilo je nečeg naivnog i dopadljivog u jednostavnoj vizuelnoj prezentaciji dve sile. U središtu je bio stočić za zastupnike optužbe, pored kružne metalne rešetke, prebačene preko mračne rupe na podu. Ograda od sivog mermera se pružala do samog središta dvorane. Omeđila je prostor predviđen za Inkvizitore. Oni su več sedeli na svojim mestima. Bilo ih je sedmoro. Inkvizicija se u načelu nije smatrala silom jednakom dvema stražama. Edgar je znao da među sedmoricom sede i dva velika maga - Tamni i Svetli. Evropsko sedište bi, ako bi htelo, moglo da se uhvati u koštac Geserom i Zavulonom na ravnopravnimosnovama. To je prijatna pomisao. Za Antonom su stupala tri Svetla iz Moskve. Geser... pa, našta bi ovo ličilo bez njega? Svetlana... i to je očekivano. Tu je i onaj Uzbek, Geserov sekretar ili pomoćnik. Tamni su već koračali hodnikom iza Edgara. Zavulon... Edgar se nevoljno okrenuo kad je osetio približavanje šefa. Dobio je prijateljski pozdrav glavom od starešine moskovskih Tamnih. Vidi, vidi... smeješ se, Judo... gori si od njega. On je izdao učitelja, a ti izdaješ učenika. Još dva Tamna uđoše u dvoranu, za Zavulonom. Edgar je očekivao Anu Lemeševu, ali ne i Jurija, koji mu je podsmešljivo namignuo. Jurija, koji ga je pravovremeno upozorio na Zavulonove nečuvene spletke. Njegovo prisustvo ga je iznenadilo. Edgar primora sebe da skrene pogled sa kolega, da bi osmotrio dvoranu. Konačno su doveli Igora. Inkvizitori nižeg ranga su stupali iza Svetlog Maga. Išli su ka metalnoj rešetki prečnika tri metra u središtu dvorane. U tom krugu nije bilo magije, ili je Edgar nije osećao. Izgleda da je mehanizam koji je u davna vremena sklanjao rešetku, da bi optuženi pao u duboku jamu, zarđao od neupotrebe. Stajanje u tomkrugu, i pored toga nije bilo nimalo prijatno iskustvo. Činilo se da Igor ne mari za rešetku. Stajao je u središtu kruga, s rukama prekrštenimna grudima. „U ime Dogovora..." Jedan inkvizitor se izdvoji iz grupe. Samo on nije nosio sivu halju. To je bio Viteslav, viši vampir. „Mi smo Ini. Služimo drugačijimsilama..." Edgar je mehanički ponavljao reči Dogovora. Pokušavao je da pogodi kako će Vječeslav početi i kako će pronaći izlaziz pravne gungule. „Evropski tribunal Inkvizicije danas treba da razmotri tužbu Noćne straže grada Moskve, u Rusiji, protiv Dnevne straže grada Moskve, u Rusiji", obznani vampir, nakon čitanja Dogovora. „Protivtužba Dnevne straže grada Moskve protiv moskovske
Noćne straže, predstavlja sastavni deo postupka. Njen predmet je dvoboj između svetlog maga Igora Teplova i tamne veštice Alise Donjikove..." Dosad nije bilo iznenađenja. Edgar uvide da stiska tamnu, hladnu, drvenu površinu stola. Potrudio se da povrati kontrolu nad sobom. Naposletku, on je iskusni pravnik. Koliko su pravni postupci među ljudima drugačiji od onih među Inim? Izuzev predviđenih kazni, naravno. „Ipak, tok postupka će biti unekoliko promenjen", reče Vječeslav. „Tribunal je obavezan da reši još dva pitanja, povezana s glavnom tužbom. Prvo se tiče sekte Tamnih, koji sebe zovu Braćom Regin. Kriva je zbog napada na trezor Inkvizicije i krađe magijskog predmeta zvanog Fafnirova kandža, krijumčarenja istog u Rusiju i opiranja moskovskoj Noćnoj straži. Uvedite optužene." Dva mlada inkvizitora uvedoše četvoricu Finaca. Blagi osmesi osvanuše na licima svih Inih. Nije ni čudo, teško je zamisliti smešniji kvartet. „Verovatno nema potrebe za navođenjem inkriminisanih okolnosti", reče vampir. „Svi prisutni su upoznati s materijalom koji je Inkvizicija prikupila povodom ovog slučaja. Zadatak Inkvizicije je da saopšti pravednu, nepristrasnu i strogu presudu." Izrazi lica optužene četvorice su jasno govorili da ne očekuju blagost suda. „Kazna za ozbiljan zločin poput napada na službenike Inkvizicije i krađu izuzetno opasnog magijskog predmeta može biti samo jedna - dematerializacija", obznani vampir. Zastao je i dodao, nateravši Fince da podignu glavu. „Ali... ali optuženi nisu direktno učestvovali u bernskom incidentu. Iz priloženog materijala se jasno vidi da su vođe sekte, nažalost, pobijene prilikom hapšenja, prinudile četiri mlađa maga da obave kurirski zadatak. Inkvizicija je, shodno navedenom, prekvalifikovala njihovo delo u krijumčarenje i opiranje moskovskoj Noćnoj straži. Postoje i olakšavajuće okolnosti: duboko i iskreno kajanje, pružanje pomoći u istrazi nakon hapšenja, mladost optuženih i odsustvo ranijih ogrešenja o zakon. Inkvizicija ima pravo da smanji kaznu, ako moskovska Noćna straža prihvata nabrojane olakšavajuće okolnosti i ako nema drugih optužbi protiv njih." Geser ustade kao govornik Svetlih. Raširio je ruke: „Moskovska noćna straža nema... nikakvih optužbi protiv optuženih. Dodaću da čvrsto verujemo da je izvesni... izvesni nepoznati tamni mag, isprovocirao vodstvo sekte Braće Regin da počini zločin." „Ta tvrdnja nije dokazana", reče Viteslav. „Samo identitet provokatora nije utvrđen", sa osmehom reče Geser. „Njegovo postojanje je neosporna činjenica." Viteslav klimnu, nakon čega se okrenuo kolegama. Inkvizitori su nekoliko trenutaka nemo delili misli. Viteslav se okrenuo ka četvorici nepomičnih Finaca. „U ime Dogovora, imajući na umu blagonakloni stav Noćne straže, odsustvo ozbiljnijih posledica i druge olakšavajuće okolnosti, Inkvizicija vam daje pravo da izaberete kaznu. Prva mogućnost je - osuda na smrt vešanjem bez gubitaka građanskih prava..." Krupni crnac muklo uzdahnu. Kinezi Finac ga pridržaše, da ne padne. „Druga moguća kazna je doživotna zabrana koriščenja magije. Imali biste pravo da živite životom običnih ljudskih bića, bez upotrebe magijskih sredstava za
produženje ili poboljšanje kvaliteta života." Finci su zabezeknuto zurili u inkvizitora. Zavulon se prodorno zakikotao, ali je odmah povratio ozbiljni izraz: „Drugu... drugu!", prozbori Juha Mustajoki prigušenimglasom. Ostali klimnuše. „Da li iko od prisutnih ima neku primedbu?", pitao je Vječeslav. Geser ponovo ustade. „Mislimo da bi optuženima trebalo dozvoliti upotrebu magije... slabe... na predmetima bez duše. To je sitan gest dobre volje." Činilo se da Geser s mukom izgovara svaku reč, da primorava sebe na iskazivanje milosrđa. „Na primer, pronalaženje... sitnih... izgubljenih predmeta... ključeva ili novčića... Teranje muva iz sobe... To je u skladu s pravilima, muve nemaju dušu, zar ne? Čišćenje karburatora..." Na vampirskomlicu se ogledalo blago iznenađenje. On ne shvata, pomisli Edgar. „Inkvizicija nema zamerki", oglasi se Viteslav. „Označite optužene!" Inkvizitori podigoše desnice i tanke niti bleštave energije poleteše ka optuženima. Oznake su trajno nanesene. Osuđenici će odsad moći da izvode samo najslabije oblike magije. Inkvizicija najverovatnije nije shvatila da je Geserova neočekivana blagost samo pogoršala kaznu. Jedno je biti u potpunosti lišen magije. To vodi postepenom navikavanju na život ljudskog bića, dok upotreba slabe magije vodi svakodnevnom podsećanju da si beznadežni bogalj, prinuđen da živi sa senkomnekadašnje moći. Finci nisu o tom razmišljali. Izvodili su ih iz dvorane, pomahnitale od radosti. Juha je neprestano pokušavao da se otme inkvizitorima. Svakom je tresao ruku, ali su ga odlučni stražari potezali i gurali napolje. Edgar zavrte glavom. Bilo mu je drago što su Braća Regin pošteđena. Ali uz kakvu cenu. Da je bio na njihovommestu, verovatno bi izabrao brzu smrt. „Sledeče pitanje koje se mora raspraviti nije najavljeno", reče Viteslav. „Inkvizicija zahteva da vođa Noćne straže grada Moskve, poznat pod imenom Geser, stupi u krug za optužene." Zavulon se trijumfalno osmehnu. „Baš kao i vođa Dnevne straže grada Moskve, poznat pod imenomZavulon." Edgara obradova gotovo neprimetni izraz iznenađenja na Zavulonovm licu. Ali, koliko je iskren? „Prvo pitanje Inkvizicije je namenjeno velikom magu Geseru." Viteslav je govorio učtivo, ali veoma odlučno. „Gesere, da li si izveo intervencije na Knjizi sudbine ovde prisutne velike čarobnice Svetlane Nazarove, da bi pomenutu veliku čarobnicu prisilio da postane majka svetlog mesije?" U dvorani je vladao tajac. „Preformuliši pitanje, Viteslave“, odvrati Geser, tihim glasom, „ili ću se uvrediti.“ Vampir se osmehnu i otkri zube. „Odgovori na suštinski deo pitanja, veliki Gesere." „Vrlo dobro", reče Geser uz klimoglav. „Nisam očekivao ovu optužbu, ali... izneču svoj stav za dobrobit Tribunala."
„Očekivao si ih", pomisli Edgar. „Ti sve očekuješ, lukavi stari spletkarošu." „Intervencija takve vrste u načelu je nemoguća. Čak i za mene", skromno obznani Geser. Viteslav je delovao zbunjeno. „Ali, veliki maže Gesere, Knjiga sudbine Svetlane Nazarove..." „Kazuje da će postati majka najveće od svih svetlih čarobnica; poetskim rečnikom nazvane svetli mesija." Geser se zadovoljno nasmešio. „To je izvor velike radosti za moskovsku Noćnu stražu... i naravno za sve Svetle. Poštovana Inkvizicija mora razumeti da tako nešto ni u kom slučaju ne može biti upisano u Knjigu sudbine. Nema načina za to. To se ne može ostvariti ni pomoću izvesnog, vama poznatog magijskog predmeta, zakonitog vlasništva Noćne straže." „Ali, bilo je promena u Knjizi sudbine Svetlane Nazarove?", bio je uporan vampir. „Bilo je", reče Geser i klimnu. „Kao što svako, ili gotovo svako zna. Moguće je uneti promenu u Knjigu sudbine. Ali to ima direktni uticaj na ravnotežu Svetla i Tame. Manje izmene sudbine ljudskog bića se vrše relativno lako. Mnogo je teže načiniti makar i beznačajnu izmenu sudbine Inog. Što je Ini moćniji, promena je ozbiljniji poduhvat, a neravnoteža između Svetla i Tame veća. Poštovani pripadnici Tribunala, možete li izračunati posledice koje bi nastale ako bi se u Knjigu sudbine velike čarobnice upisao podatak da će postati majka mesije?" Svi su ćutali. „Svi mi... svi Ini zajedno bi se dematerijalizovali, ako bi iko pokušao nešto slično. Od nas bi ostao samo pepeo. Svet bi propao. Optužujete me za takvo delo?“ „Svetli maže Gesere, koje promene su načinjene u Knjizi sudbine Svetlane Nazarove?" Geser slegnu ramenima. „Unete su samo banalne novine! Obavezan sam da se brinem o dobrobiti svojih kolega, zar ne? Putovanje do ovog ili onog italijanskog letovališta, obuka za polaganje vozačkog ispita... i još ponešto. Predočiću vam detaljni spisak, ako želite. Nema ničeg ozbiljnog. Samo malo životnih zadovoljstava." Viteslav je pitao posle kraćeg razmišljanja: „Kada će se novi unosi dogoditi? Pre ili posle rođenja najveće svetle čarobnice?“ „Mislimpre", sa osmehomodgovori Geser. „Tako si promenio datum događaja." Viteslav nije pitao, već je glasno razmišljao. „Uvećao si mogućnost da će Svetlanina buduća kći biti svetli mesija." „Možda je baš tako bilo", složio se Geser. „Ali, šta s tim? Samo sam poboljšao svakodnevni život svoje koleginice." „Zar nisi mogao da posegneš za drugim metodama da bi poboljšao životne uslove Svetlane Nazarove? Šta je s plaćenim odmorima, povišicama i prijateljskim savetima?" Geser je zvučao iskreno uvređeno. „Poslužio sam se onim što mi se našlo pri ruci. Inkvizicija ima pravo da se čudi što ukucavameksere mikroskopom, ali me zbog toga ne može optužiti."
Inkvizitori izmenjaše poglede. Neme konsultacije su ovog puta potrajale čitav minut. Edgar oseti potočić hladnog znoja na leđima. Inkvizicija bi izazvala veliku pometnju, ako bi optužila Gesera. Dematerializacija Velikog maga nije isto što i presuda finskomkvartetu. „Nemoguće je utvrditi prekršaj", konačno se oglasi Vječeslav. „Veliki maže Gesere, nakon što je čula objašnjenje, Inkvizicija prihvata tvoj stav, da nisi povredio Dogovor..." „Slovo i duh!" oštro ga ispravi Geser. „Slovo i duh", složi se vampir, glasom, u kom se mogla osetiti izvesna ozlojeđenost. „Znaj da se tvoja dela smatraju problematičnimi opasnim." „Ništa više od pokušaja moskovske Dnevne straže da ukloni Svetlanu Nazarovu, neposredno pre inicijacije", planu Geser. „Imate li još neko pitanje za mene?" „Nemam“, reče Viteslav. „Vratite se na svoje mesto." Zavulon je tokom ispitivanja strpljivo stajao na rubu rešetke. Činilo se da nije nimalo uznemiren činjenicom da protiv Gesera nije podignuta nijedna optužnica. Edgara je onespokojila ta mirnoća. „Tamni maže Zavulone. Inkvizicija ima neka pitanja za tebe“, reče Viteslav. „Da li si isprovocirao napad sekte Braće Regin?“ „Niko ne mora da svedoči protiv samog sebe“, odgovori Zavulon bezizražajnim glasom. „Da li je to priznanje?“, pitao je vampir živahnimtonom. „Ne, to je podsećanje na zakon. Nemate pravo da postavljate takva pitanja. Zbog toga neću odgovoriti." „Vrlo dobro. Tvoja primedba je usvojena. Veliki maže Zavulone, da li si, da bi se suprotstavio budućem mesiji Svetlih, planirao uskrsnuće velikog maga Fafnira, poslatog u Sumrak i dematerijalizovanog pre hiljadu godina?" Zavulon je žustro treptao. Zvučao je veoma iznenađeno: „Gde ste pokupili te besmislice?" „Da li si delovao s namerom da sprečiš inicijaciju Svetlane Nazarove i preduzeo druge akcije protiv nje?" „Jesam, u okviru granica dozvoljenih Dogovorom", hitro odvrati Zavulon. „A, Fafnir?" „Šta s Fafnirom?" reče Zavulon. Namignuo je Edgaru. „Zašto si u Prag poslao izvesnog pripadnika Dnevne straže, idealnog učesnika Fafnirove rematerijalizacije?" „Ne znamo čemu govorite."’ „Da li si nameravao da iskoristiš sledeče podudarnosti: Fafnira kao Antihrista i četvoro Braće Regin, kao četiri jahača Apokalipse?" Zavulon prasnu u smeh. Dugo se grohotom smejao kao neko ko je izveo smelu, ali izuzetno smešnu smicalicu. Konačno je otro suze i progovorio smirenimglasom: „Inkvizitori su me oduševili pokazanim smislom za humor. Fafnir je bio ludi psihopata. Dobro sam ga poznavao. Nikako ne bih želeo da ga ponovo sretnem. U svakom slučaju, teško da bi odgovarao ulozi tamnog mesije. To prevazilazi njegove moći... Što se tiče Svetlaninog uklanjanja", Zavulon se osmehnu, „to je moguće izvesti.
Ali uz takvu cenu... o, ne nikada. A oni, maloumni finski magovi, kako si ih ono nazvao - jahači Apokalipse?" Edgar se osećao kao potpuni idiot. Molećivo je posmatrao Viteslava. Vampir nije odustajao. „Zašto si izveo sledeča dela: upriličio smrt Alise Donjikove, koja može biti protumačena kao ritualna žrtva, neophodna za rematerijalizaciju i naručio dva portreta od dobro poznatog moskovskog umetnika s likovima tamnog maga Edgara i zmaja Fafnira?" Zavulon se uozbiljio: „I meni je stalo da doznam sve okolnosti Alisine pogibije. To će, po mom saznanju, biti predmet sledećeg saslušanja. Što se portreta tiče..." Starešina moskovske Dnevne straže zavuče ruku ispod jakne i izvadi dve male, uramljene slike, veličine dvadeset sa trideset centimetara. Edgar se užasnuo kad je prepoznao svoju sliku. Na drugoj je bio zmaj u grču. „Ovo je mali božični poklon jednom od najvrsnijih službenika. Nadam se da mi nećete zameriti na sentimentalnosti." Zavulon zakorači ka Edgaru. Uručio mu je portret, nesumnjivo kvalitetan rad. Edgar se još više uplašio od šefovog šapata: „Pametan si ti dečko." Starešina moskovske Dnevne straže se vratio u krug za optužene. „Šta je s drugomslikom?", pitao je Viteslav. „Čista sentimentalnost", ponovi Zavulon. „Braća Regin su oživela uspavana osećanja. Setio sam se Fafnira i... odlučio da naručim portret, da bi me podsećao na njega." „Nisi planirao da ga vratiš u život?", ponovo je pitao Viteslav. Zavulon je ovog puta odgovorio krajnje ozbiljno i naizgled potpuno iskreno. „Ni za trenutak. Postoje manje razorni načini za postizanje cilja." Inkvizitori izmenjaše poglede. „Veliki maže Zavulone", reče Vječeslav. „Inkvizicija nema optužbi protiv tebe. Možeš da se vratiš na svoje mesto. Ipak, podsećamo te da tvoja dela, sagledana u celini, deluju izuzetno pritvorno i opasno." „Jano mi je, jasno mi je", promrmlja Zavulon kad je izašao iz kruga. „Uskoro nećemo moći da čačkamo nos bez dozvole." Edgar pogleda Gesera. Očekivao je da če stari spletkaroš biti ljut. Ali ne, Geser nije bio ljut. Činilo se da sa iskrenim zanimanjem sluša Zavulona. Što će reći da je bio uveren da će se starešina Dnevne straže svakako iskobeljati, ali su ga interesovali podaci koje bi mogao otkriti. Obojica su znali šta ih čeka. Edgar je očajnički nastojao da prikupi razbacane misli. To znači da će Svetlana zaista biti mati svetlog mesije... uz to ženskog pola - to je bilo iznenađenje. Zavulon se opirao tome, ali... ali ne stvaranjemAntihrista od krvi i mesa. To je bio samo manevar za skretanje pažnje. Edgar se upecao kao naivčina. Ali šta je najvažnija stvar? „Inkvizicija počinje razmatranje najvažnijeg pitanja, izuzetno značajnog za Svetle
i Tamne", reče Viteslav, kao da odgovara na Edgarovo neizrečeno pitanje. „To je slučaj Igora Teplova, maga trećeg reda, pripadnika moskovske Noćne straže. Da li su svi upoznati sa ovimslučajem?" Svi su ćutali. Odavno su se upoznali sa detaljima slučaja. „Dajemreč predstavniku optužbe, Antonu Gorodeckom.“ „Biću kratak. Naša optužbe su, u osnovi, jednostavne - optužujemo ovde prisutnog maga Zavulona za smišljeno slanje Alise Donjikove u logor 'Artek'. Znao je da će Igor Teplov tamo boraviti, radi obnove izgubljenih moći. Nesumnjivo je pročitao linije verovatnoće i shvatio da će se pod datim okolnostima između Igora i Alise... neizostavno roditi ljubav, tragična i beznadežna pošto mladi ljudi služe različitim silama. Predvideo je da će doći do dvoboja koji će se okončati smrću Igora ili Alise. Preživelog će osuditi Inkvizicija. Optužujem Zavulona za namernu i ciničnu eliminaciju - pokušaj eliminacije - agenta moskovske Noćne straže Igora Teplova. Mi, shodno tome, zahtevamo da Inkvizicija povuče optužbu protiv Igora Teplova za povredu Dogovora ubistvo Ane Donjikove." „Da li je to sve?", pitao je Viteslav posle kraće pauze. „Nije. Zahtevamo da sud razmotri smrt dečaka - koji nije bilo Ini - kao posledicu dvoboja. Pošto je dvoboj rezultat Zavulonove nameštaljke..." „Prigovor!", kriknu Zavulon, piskavimglasom. „Prigovor se usvaja", presudi vampir. „Pošto verujemo da je dvoboj Zavulonova nameštaljka, smatramo ga krivim za dečakovu smrt. Shodno tome, Igor Teplov ne može za nju odgovarati. To je sve.“ Viteslav se okrenu Zavulonu. „Šta imate da kažete povodomizrečenih tvrdnji?" „Neću odgovarati na njih, iz već poznatih razloga", mirno će Zavulon. „Pozivamzastupnika odbrane." Edgar uzdahnu i poče. „Moj kolega se bavi iznošenjem veoma zabavnih nagađanja. Svedoci smo pokušaja zaštite kriminalca..." „Prigovor!", hitro će Anton. „Zaštite optuženog", ispravi se Edgar. „Igor Teplov je kriv za ubistvo Alise Donjikove. Slučaj je posebno težak, zato što je iskreno voleo. Da stvar bude gora, Igor Teplov je, u kandžama manijačke strasti, nenamerno prouzrokovao smrt dečaka Makara Kanevskog. Ubio je dete, ljudsko dete, koje je imalo pravo na život. To nije sve. Posle neobuzdanog prikupljanja moći od dece na odmoru u 'Arteku', njih sedmoro je naredna tri meseca patilo od nočnih mora. Zabeležena su dva slučaja trajnih psihičkih tegoba. Devetogodišnji Jurik Semecki, stanovnik Moskve, umro je od gušenja mesec dana nakon povratka iz 'Arteka'. Udavio se u kadi. Još ne znamo da li je to rezultat aktivnosti Igora Teplova... Svetlog maga, Igora Teplova." Pogledao je optuženog. Igor mu je uzvratio pogled, kamenog lica. Nepristupačnog. Bezizražajnog. „Svetli mogu, koliko im duša ište, insistirati na neosnovanim optužbama", reče Edgar. „Oni to čine bez ijednog dokaza, bez razumnog objašnjenja, zašto bi moskovska Dnevna straža žrtvovala mladu, obećavajuću pripadnicu, dobitnicu niza pohvala od
starešine Straže, da bi eliminisala Svetlog maga trećeg reda, lišenog značajnijeg talenta... Prepuštam to njihovoj savesti. Mi samo tražimo da Inkvizicija nepristrasno razmotri situaciju i kazni krivca zbog povrede Dogovora." Edgar duboko udahnu pre odlučne završnice: „Često sam slušao da svetli magovi, počinitelji moralno neodbranjivih dela pristupaju dobrovoljnoj dematerijalizaciji. Povlače se u Sumrak, pritisnuti teretom sramote. Svi smo čuli za to. Ja, na primer, nikada tome nisam prisustvovao. Igor Teplov nesumnjivo smatra da su ubistvo voljene žene i smrt i patnja nevine ljudske dece moralno besprekorna dela.“ Ućutao je. Inkvizitori izmenjaše poglede. Viteslav progovori: „Da li neka od strana može dokazati svoje tvrdnje?" Geser je ćutao. Zavulon je začuđeno upitao: „Oprostite, ali kakav dokaz bi trebalo da ponudim da bi vam bilo jasno da nisam kamila? Teret dokaznog postupka treba da padne na one koji su izneli tako besmislene optužbe." „Inkvizicija je saslušala stavove obeju strana", reče vampir. „Optuženi, imaš li šta da dodaš?" Igor Teplov, klimnu. „Da. Priznajem da moja dela nisu sasvim opravdana... i duboko žalim zbog njihovih posledica. Ja... ja sam..." Spustio je glas i progovorio znatno brže. „Gajio sam snažna osećanja prema Alisi Donjikovoj. Poludeo sam, kad sam saznao da je tamna veštica. Ne tražimmilost. Osudio samsamog sebe. Ali..." Okrenuo se ka Zavulonu. „Ti si ubica! Ti si poslao Alisu u smrt! I zato moramostati živ. Moram, da ti ne bi profitirao od zločinstva!" Zavulon samo slegnu ramenima i duboko uzdahnu. „Imaš li neki dokaz?" pitao je vampir. Igor odmahnu glavom. „Tribunal je svestan značaja ovog slučaja", reče Viteslav. „Kako nijedna strane nije pružila dokaze, Inkvizicija smatra da je veoma važno utvrditi ko je krivac. Shodno iznesenomuverenju..." Edgar vide kako se Zavulonov izraz naglo menja: ukočio se usred osmeha. „Inkvizicija će, shodno iznesenom uverenju, nastaviti sa ispitivanjem svedoka. Alisa Donjikova će biti privremeno rematerijalizovana." „Prigovor!" Zavulon skoči kao oparen. „Ovaj slučaj nije dovoljno važan da bismo zbog njega uznemiravali duhove preminulih!" „Prigovor se odbija. Inkvizicija zahteva da Ana Lemeševa, prisutna po našem pozivu, stupi u središte dvorane. Njeno telo će biti iskorišćeno za privremenu rematerijalizaciju Alise Donjikove.“ Lemeševa zacvile. Dva mlada inkvizitora je povedoše ka središtu dvorane. Slabašno se trzala u njihovimrukama. „Energiju potrebnu za ovaj proces mora obezbediti moskovska Noćna straža. Ona neće biti vraćena, bez obzira na ishod procesa", nastavi Viteslav. „Veliki maže
Gesere, poseduješ li neophodnu količinu moći?“ „Da“, reče Geser i ustade. „Posedujem." Edgaru pade na pamet da gubi kontrolu nad situacijom. Zašto je Igor Teplov tako važan da Zavulon zbog njega žrtvuje ljubavnicu, a Geser pristaje da se rastane s kolosalnomkoličinomenergije? „Pristupite rematerijalizaciji", reče Viteslav. „Svako ometanje će biti kažnjeno smrću." Nekoliko Inkvizitora iskoračiše prema središtu dvorane. Geser uzdahnu i pođe ka Lemeševoj. Zacvilela je i umukla. Posmatrala je svetlog maga staklastimpogledom. Edgar je morao da zatvori oči. Nezamisliva energija se kovitlala u središtu dvorane. Više nije mogao da gleda u tom pravcu. Osetio je kako inkvizitori postavljaju niz magijskih prepreka oko Gesera i Lemeševe i kako prepreke padaju pod pritiskom neshvatljive sile. Sumrak je zadrhtao, rascepljen kroz sve Edgaru znane slojeve i kroz one o čijem postojanju nije ni slutio. Ako je ovo privremena rematerijalizacija, kakva li je tek trajna? Bura se stišala. Geser lagano odstupi. U središtu dvorane ostadoše tri osobe - inkvizitor Viteslav, svetli mag Igor Teplov i tamna veštica Alisa Donjikova. Alisa se tresla. Kašljala je, držeći se za grlo. Edgar zadrhta. Nije znao šta se Inima događa sa one strane... u Sumraku. Ako ćemo pošteno, nije ni hteo da zna. Alisa se osvestila, u trenutku završetka ljudskog života. Vratila se u život s prodornim bolom u plućima. Davila se morskom vodom. Očajnički se borila protiv težine koju je Igor navalio na nju. „Alisa Donjikova", poče vampir. Čak je i njegov glas drhtao - privremena rematerijalizacija je retko, izuzetno retko izvođena procedura. „Privremeno si rematerijalizovana. Nalaziš se u prostorijama Evropskog tribunala Inkvizicije, u Pragu. Da li me razumeš?" Alisa Donjikova se uspravi. Uspostavila je kontrolu nad disanjem. Posmatrala je Igora Teplova. Samo njega. „Da li me razumeš?" ponovi Vječeslav. „Zašto... Prag?", pitala je Alisa. Disala je brzo i duboko, kao da ne može da se nadiše vazduha - čak i vlažnog, tamničkog. „To nije važno, Alisa Donjikova. Prizvana si u naš svet kao svedok. Mnogo toga zavisi od tvojih reči." „Mogu li... da ostanemovde? Ponovo? Zauvek?", pitala je Alisa. Gledala je samo u Igora. „Ne možeš", iskreno je odgovorio Inkvizitor. „Hočeš li da dobrovoljno odgovoriš na moja pitanja?" Alisa potvrdno klimnu, sa očajničkimponosom. „Hoću, inkvizitore. Pitaj." Gledala je isključivo u Igora. „Pitanja se tiču tvog dvoboja s ovde prisutnim svetlim magom, Igorom Teplovim. Da li je poziv na dvoboj obavljen u skladu sa svimpravilima?" „Jeste."
„Recite mi, Alisa, da li optužuješ Igora Teplova za tvoju smrt?" Alisa se osmehnu. Rukomje, bez okretanja, pokazala na Zavulona. „Ne." Nije skidala pogled sa Igora. „Imaš li bilo kakvih optužbi protiv svog - protivnika?" Odmahnula je glavom. „Alisa Donjikova, optužuješ li nekog od prisutnih za planiranje događaja koji su doveli do tvoje smrti?" „Optužujem Zavulona", progovori Alisa, sasvim drugim tonom. „To je bila njegova operacija." „Kukavice, budalo!", povika Zavulon. „Ionako te neće rematerijalizovati! Šta to činiš, veštice?" Alisa Donjikova se tek tada okrenula ka Zavulonu. Starešina Dnevne straže ućuta pod njenimpogledom. „Zavulone, da li si zaboravio šta si mi rekao kad sam te prizvala dok sam se davila?“ „Glupa, osvetoljubiva balavice“, reče Zavulon, nešto mirnijimglasom. „Šta osveta ima s tim? Ljubav je velika sila, Zavulone." „Inkvizicija nema više pitanja", hitro nastavi Viteslav. „Gospodo, mislim da bi produženje ove scene... bilo nedostojno Inih. Optužbe protiv Igora Teplova o povredi Dogovora su odbačene. Alisa Donjikova... sad može da se vrati." Edgar je kao kroz san posmatrao kako se Geser diže na noge. Trijumfalni, pobednički Geser. Dok je Zavulon sedeo zgrbljen na klupi. Poraženi Zavulon. Lice velikog maga se iznenada iskrivi od zaprepašćenja. Edgar pogleda na središnji deo dvorane. Alisa Donjikova je nestajala. Njeno telo se menjalo. Tonula je u Sumrak, kao bleda, nematerijalna sen. Lemeševa je puzala na sve četiri ka Zavulonovimnogama. Igor Teplov je nestajao. Povlačio se u Sumrak. Edgar nije lagao. Prvi put je prisustvovao dematerijalizaciji svetlog maga. Dobrovoljnoj. Bez borbe, protesta ili oslobađanja energije. Igor Teplov, več preobražen u nematerijalnu sen, za trenutak se okrenuo da pogleda drugove. Bilo imje jasno da se oseća krivim. Posmatrao je isključivo Alisu. Zatimje nestao. Sumrak se zatvorio. Vazduh u dvorani bio je leden. Bela, blistava slana se zalepila za zidove kao žalobni pokrov. Trijumfalni osmeh se lagano vraćao na Zavulonovo lice. Geser je posmatrao praznu, kružnu rešetku, zabrinutim, tužnim pogledom. „Pa?“, uskliknu Zavulon. „Pa? Je l' vidiš? Gde ti je mentor? Gde je jedini Ini, sposoban da vaspita svetlog mesiju?" Nasmejao se i potapšao Lemeševu po glavi. Klečala je ispred njega. Okrenuo se inkvizitorima i rekao: „To je bila operacija Dnevne straže, u okviru Dogovorom određenih ograničenja. Izmenjene su dve iste figure - Alisa Donjikova za Igora Teplova. Imate li još neku
optužbu protiv nas?" „Inkvizicija nema optužbi protiv tebe“, polako će vampir. Protrljao je lice. „Inkvizicija će, u svetlu novih okolnosti, razmotriti pitanje ubrzanog oporavka Svetlane Nazarove. To će... biti obavljeno kasnije. Svi... svi mogu da napuste dvoranu." Svetlana je prva ustala. Prišla je Zavulonu. Nakratko se zagledala u njegovo lice. Edgar pomisli da će čarobnica udariti maga. Umesto toga mu je nešto rekla. Okrenula se i udaljila, žustrimkorakom. Edgar napusti sto. Kretao se nezgrapnim, krutim korakom. Gotovo da je naleteo na Gesera, zaokupljenog sopstvenim mislima. Anton priđe Geseru i odgurnu Edgara u stranu. Povikao je: „Šta to znači - Svetlanina kći će možda biti Ina, ali ne mora postati svetli mesija?" Geser klimnu. „Zašto?", Anton postavi glupo pitanje. „Svetlana sigurno..." „Biti velika čarobnica i odgajiti veliku čarobnicu nije isto", zabrinuto će Geser. „Avaj. Ja... ne vidim Igorovog zamenika. Ja... nisam znao koliko je voleo tu vešticu! Potražio bih neki drugi način." „Čija će kći biti..." pitao je Anton. „Svetlanina i..." „Čija? Biće tvoja, ako prestaneš da se muvaš ovuda, da zevaš kao izlapeli idiot i pođeš za svojomženom!" Anton jedva primetno klimnu i izlete iz dvorane. Edgar je hteo da postavi par pitanja Geseru. Presreo je pogled Svetlog i odlučio da ne rizikuje. Okrenuo se i stupio u uski, sivi prostor Inkvizicije, udenut između crne i bele polovine dvorane. Inkvizitori su svlačili halje. Jedan od njih je nehajno gurnu Viteslavu u šake. Otvorio je portal i nestao. Ostali su izlazili na uobičajeni način, na vrata. Vampir se zagleda u Edgara i upita: „Hoćeš da je probaš?" „Nisamsiguran da će mi odgovarati", snebivljivo će Edgar. „Ko zna? Vredi pokušati. Da li nameravaš da se vratiš u Moskvu?" Edgar oprezno uze zgužvanu, sivu tkaninu iz vampirovih ruku. Pitao je: „Oprosti... ali šta je Svetlana rekla Zavulonu?" „Inkvizitor mora da ima dobar sluh.“ Lukavi osmeh zaigra na vampirovim usnama. „Ništa značajno. Nazvao bih to kletvom, ali Svetli ne znaju kako da valjano proklinju. Rekla je: ’Neka te niko, nikada ne zavoli.’" Edgar klimnu. Slegnuo je ramenima i rekao: „Njemu ionako niko nije potreban." Knjiga sadrži odlomke pesama Vladimira Visockog, Jurija Burkina, Kipelova i bendova „Arija“, „Voskresenije" i „Nautilus Pompilijus". Moskva-Nikolajev-Lazurnoje
Juna-oktobra 1999.
O AUTORU Sergej Lukjanjenko je danas bez sumnje najpopularniji ruski pisac fantastike. Rođen je 1968. godine u Kazahstanu. Nakon završene škole, seli se u Alma-Atu i priključuje se Medicinskom institutu kao terapeut, a kasnije se specijalizuje za dečju psihijatriju. Godine 1996. seli se u Moskvu, gde i danas živi. Oženjen je i ima „dvoje dece. Iako je počeo da piše još osamdesetih godina, roman Noćna straža označava važnu prekretnicu u njegovoj književnoj karijeri, jer mu je, zahvaljujući mračnoj ali slikovitoj atmosferi i živopisnimlikovima, doneo izuzetan uspeh.
1 Hohloma - starinski ruski narodni zanat, nastao u XVII veku u okrugu Nižnji Novgorod. Sastoji se u nanošenju dekorativnih šara na drvenomposudu i nameštaju karakterističnomcrnomi crvenom(neretko i zelenom) bojomna zlatastoj pozadini. Tradicionalni ornamenti hohlome su jagode i plodovi oskoruše, cveće i grančice. Neretko se sreću i ptice, ribe i životinje. 2 Rjaženka - rusko kuvano mleko. Kuva se najmanje osamsati, dok se ne presvuče smeđomkorom. 3 Regin ili Mirne - kovač, kepec koji je odgajio Sigurda, naučivši ga mnogim stvarima. Zbog pohlepe je nagovorio Sigurda da ubije zmaja Fafnira, čuvara riznice zlata. 4 Beskud - mračno biće istočnoevropskog folklora (zapadna Ukrajina, Slovačka, Češka i Poljska), slično satiru. 5 SMERŠ - skraćenica za sovjetsku vojnu kontraobaveštajnu službu Smert Spijonov.