kristian žak - Ramzes 4 - Gospa iz Abu Simbela

kokica Christian Jacq Ramzes - Gospa iz Abu Simbela

1 Krvnik, Ramzesov lav, ispustio je takav urlik da su Egipćani, kao i pobunjenici, sledili od strave. Ogromna zvijer, koju je faraon ukrasio lijepom zlatnom ogrlicom u znak zahvalnosti za dobrotu i vjernost za vrijeme bitke kod Kadeša protiv Hetita*, imala je više od tristo kilograma. Bila je dugačka četiri metra, grive guste i sjajne, tako bujne da je pokrivala gornji dio glave, obraze, vrat, dio ramena i grudi. Dlaka, oštra i kratka, bila je sjajna i svijetlosmeđe boje. *Daleki preci Turaka. Na više od dvadeset kilometara uokolo mogao se osjetiti Krvnikov gnjev, i svi su znali da je to ujedno bio i Ramzesov gnjev, obzirom na to da je poslije pobjede kod Kadeša postao Ramzes Veliki. U kojoj je mjeri bila stvarna ta njegova veličina, budući da egipatski faraon nije uspijevao, unatoč prestižu i upornosti, nametnuti svoja pravila anatolijskim barbarima? Egipatska vojska pokazala se prilično nepouzdanom u sukobu. Generali, kukavice i nesposobnjakovići, napustili su Ramzesa, ostavljajući ga samog da se suoči s ogromnim brojem protivnika, uvjerenih u pobjedu. Ali bog Amon, skriven u svjetlosti, čuo je molitvu svog sina i podario mu natprirodnu snagu. Nakon pet godina burne vladavine, Ramzes je povjerovao da će njegova pobjeda kod Kadeša spriječiti Hetite da ubrzo podignu glave i da će Bliski istok ući u razdoblje relativnog mira. Ali, teško se prevario, on, moćni Bik, Miljenik božanskog Zakona, onaj koji je branio Egipat, Sin svjetlosti. Da li je zaslužio sva ta imena s krunidbe, sada, kada se suočio s pobunom koja je rasla u njegovim tradicionalnim protektoratima, Kanaanu i južnoj Siriji? Ne samo da se Hetiti nisu povukli poslije bitke, već su se upustili u široku ofenzivu, u savezu s Beduinima, pljačkašima i ubojicama koji su oduvijek sanjali p bogatim zemljama Delte. General vojske boga Ra približi se kralju. ‘‘ Veličanstvo... Situacija je kritičnija no što se moglo predvidjeti. Ovo nije obična pobuna, prema izvještajima naših uhoda, cijeli Kanaan se podigao protiv nas. Ako svladamo prvu prepreku, pojavit će se druga, potom treća, zatim...’’ ‘‘ A ti jedva čekaš da stigneš u sigurno utočište?’’ ‘‘ Postoji rizik da naši gubici budu teški, Veličanstvo, a ljudi ne gore od želje da poginu uzalud.’’ ‘‘ Nije li opstanak Egipta dovoljan motiv?’’ ‘‘ Nisam želio to reći...’’

‘‘ Ali, to si mislio, generale! Lekcija iz Kadeša bila je, izgleda, uzaludna. Jesam li osuđen da budem okružen kukavicama, ljudima koji lako gube život upravo zato što se svim silama trude sačuvati ga?’’ ‘‘ Moja pokornost kao i pokornost ostalih generala izvan svake je sumnje, Veličanstvo, ali mi smo vas jednostavno željeli upozoriti.’’ ‘‘ Je li naša špijunska služba primila kakve vijesti o Aši?’’ ‘‘ Nažalost ne, Veličanstvo.’’ Aša, Ramzesov prijatelj iz djetinjstva i Ministar vanjskih poslova, pao je u zamku kada je otišao u posjet amorečanskom princu. Da li su ga mučili, je li još živ, jesu li njegovi tamničari uvidjeli da je taj diplomat vrijedan razmjene? Čim je dobio vijesti, Ramzes je pokrenuo trupe koje su se tek pribrale od šoka nakon Kadeša. Da bi spasio Ašu, trebao je proći kroz područja koja su postala neprijateljska. Štoviše, lokalni prinčevi nisu poštovali zakletvu na vjernost i poslušnost Egiptu i prodali su se Hetitima za malo dragocjenog metala i nešto lažnih obećanja. A tko nije sanjario o tome da osvoji zemlju faraona i uživa u bogatstvima za koja se govorilo da su neiscrpna? Ramzes Veliki imao je toliko poslova za obaviti, čekali su ga njegov hram za milijune godina u Tebi, Rameseum, Karnak, Luksor, Abidos, njegovo vječno boravište u Dolini kraljeva, i Abu Simbel, taj kameni san koji je želio podariti svojoj obožavanoj ženi, Nefertari... I evo gdje se sada nalazi, na granici kanaanske zemlje, na vrhu brda, promatrajući neprijateljsko utvrđenje. ‘‘ Veličanstvo, ako dopuštate...’’ ‘‘ Samo naprijed, generale.’’ ‘‘ Vaša demonstracija snage vrlo je dojmljiva... Uvjeren sam da će car Muvatal razumjeti poruku i osloboditi Ašu.’’ Muvatal, hetitski car, bio je čovjek žestok i lukav, svjestan da njegova tiranija počiva isključivo na sili. Premda je bio na čelu široke koalicije, nije uspio u svom pothvatu da osvoji Egipat, pa ipak se upustio u novi napad, koristeći se Beduinima i pobunjenicima koji su se nalazili između dva carstva. Samo bi Muvatalova ili Ramzesova smrt stavila točku na sukob čiji bi ishod odlučio o budućnosti brojnih naroda. Ukoliko bi Egipat bio pobijeđen, vojna moć Hetita nametnula bi surovu diktaturu koja bi uništila tisućugodišnju civilizaciju, nastalu još za vrijeme vladavine Menesa, prvog faraona. Ramzes na trenutak pomisli na Mojsija. Gdje li se sakrio, njegov drugi prijatelj iz djetinjstva, koji je pobjegao iz Egipta nakon što je izvršio ubojstvo? Nitko nije ni pomislio da je tog Židova, koji je toliko uspješno surađivao na izgradnji Pi Ramzesa, novog glavnog grada podignutog u Delti, progutala pustinja. Da se nije Mojsije pridružio pobunjenicima? Ne, on nikada ne bi postao neprijatelj. ‘‘ Veličanstvo... Veličanstvo, čujete li me?’’ Promatrajući dobro uhranjeno i zaplašeno lice časnika, koji je mislio samo na svoju udobnost, Ramzes ugleda čovjeka kojeg je najviše prezirao. Henara, svog starijeg brata.

Bijednik, pridružio se Hetitima u nadi da će se popeti na egipatsko prijestolje. Henar je bio nestao dok su ga premještali iz velikog zatvora u Memphisu u zatvor u oazi, koristeći se pustinjskom olujom. Ramzes je bio uvjeren da je ovaj još živ i čvrsto je odlučio da će mu nanijeti štetu. ‘‘ Pripremite trupe za borbu, generale.’’ Zbunjen, viši časnik se izgubi. Kako je Ramzes volio osjetiti blagost u vrtu pokraj Nefertari, svog sina i svoje kćeri, kako je samo znao uživati u svakodnevnoj sreći, daleko od zveketa oružja! Ali, morao je obraniti zemlju od naleta krvožednih hordi koje ne bi oklijevale da unište hramove i pogaze zakone. Ono za što se borio bilo je važnije od njegove vlastite sreće. Nije imao pravo sanjati o miru, o svojoj obitelji, on je morao otkloniti zlo, i pod cijenu vlastitog života. Ramzes je promatrao utvrdu koja je prepriječila put u središte Kanaana. Zidovi s dvostrukim nagibom, visoki šest metara, pružali su utočište važnom garnizonu. U zupčastim otvorima na zidu nalazili su se strijelci. Rovovi su bili ispunjeni krhotinama polomljene grnčarije koja je trebala ozlijediti noge pješaka određenih da podignu ljestve. Morski povjetarac rashladi egipatske vojnike, grupirane između dva brda koja je sunce nemilosrdno peklo. Stigli su ovamo forsiranim maršem, imali su samo kratke odmore i povremeno bi logorovali. Samo su se dobro plaćeni najamnici pomirili s tim da će se boriti, mladi novaci, već izmučeni mišlju da napuštaju svoju zemlju na neodređeno vrijeme, bojali su se da će poginuti u strašnim borbama. Svi su se nadali da će se faraon zadovoljiti time da osnaži sjeveroistočnu granicu, umjesto da se baci u pustolovinu koja može završiti propašću. Nedavno je guverner Gaze, kanaanske prijestolnice, priredio sjajan prijem egipatskom stožeru, zaklinjući se da nikada nije bio saveznik Hetita, tih barbara iz Azije čija je okrutnost legendarna. Njegova prijetvornost, i previše očigledna, Ramzesu se zgadila, danas, njegova izdaja nije iznenadila mladog dvadesetsedmogodišnjeg vladara koji je počeo otkrivati tajnu ljudske prirode. Nestrpljiv, lav ponovo zaurla. Krvnik se prilično promijenio od onog dana kada ga je Ramzes pronašao kako umire u nubijskoj savani. Lavić, kojeg je ujela zmija, nije imao mnogo izgleda da preživi. Između divlje životinje i čovjeka odmah je uspostavljena duboka i tajanstvena naklonost. Srećom, iscjelitelj Setau, također Ramzesov prijatelj iz djetinjstva i školskih dana, znao je pronaći pravi lijek. Velika izdržljivost omogućila je životinji da prebrodi iskušenje i postane zreo mužjak zastrašujuće snage. Kralj nije mogao zamisliti bolju tjelesnu stražu. Ramzes provuče ruku kroz Krvnikovu grivu. Ali, njegovo milovanje nije umirilo zvijer. Odjeven u tuniku od antilopine kože s brojnim džepovima natrpanim ljekarijama, pilulama i bočicama, Setau se uspinjao uz brdo. Zdepast, srednjeg rasta, kockaste glave, crne kose, loše obrijan, strasno se bavio zmijama i škorpionima. Od njihovog otrova

pripremao je učinkovite lijekove i, uz pomoć svoje žene Lotus, dražesne Nubijke čija je pojava očaravala vojnike, neumorno nastavljao istraživanja. Ramzes je ovom paru povjerio upravu nad vojnom zdravstvenom službom. Setau i Lotus sudjelovali su u svim kraljevim pohodima, ne zato što su voljeli rat, već da bi mogli uloviti nove reptile i liječiti ranjenike. A Setau je smatrao da nitko bolje od njega ne bi mogao priteći Ramzesu u pomoć u slučaju neke nezgode. ‘‘ Moral trupa nije na visini ‘‘ primijeti. ‘‘ Generali bi željeli da se povučemo ‘‘ odgovori Ramzes. ‘‘ Imajući na umu ponašanje tvojih vojnika u Kadešu, što bi uopće mogao i očekivati? U bježanju i rasulu oni su nenadmašni. Morat ćeš odluku donijeti sam, kao i obično.’’ ‘‘ Ne, Setau, ne sam. Uz pomoć sunca, vjetrova, duše mog lava i duha ove zemlje... Oni nikada ne lažu. Na meni je da shvatim njihovu poruku.’’ ‘‘ Nema boljih savjetnika u ratu.’’ ‘‘ Da li ti razgovaraš sa svojim zmijama?’’ ‘‘ I one su, također, glasnici nevidljivog. Da, ja sam ih pitao i one su mi odgovorile, bez povlačenja. Zašto je Krvnik tako nervozan?’’ ‘‘ Zbog hrastove šume, lijevo od utvrde, na pola puta između nas i njega.’’ Setau je žvakao stabljiku trske i gledao u tom smjeru. ‘‘ Imaš pravo. Zamka, kao u Kadešu?’’ ‘‘ Ta zamka je tako dobro funkcionirala da su hetitski stratezi izmislili drugu, za koju se nadaju da će biti jednako uspješna. Čim budemo napali, razbit će nas, a strijelci s utvrde s lakoćom će nas desetkovati.’’ Mena, Ramzesov konjušar, pokloni se pred kraljem. ‘‘ Vaša kočija je spremna, Veličanstvo.’’ Vladar je dugo milovao svoja dva konja koji su se zvali Pobjeda u Tebi i Boginja Mut je Zadovoljna, izuzev lava, jedino oni ga nisu izdali u Kadešu, kada je bitka izgledala bezizgledna. Ramzes dohvati uzde, dok su ga konjušar, generali i elitna jedinica dvokolica s nevjericom promatrali. ‘‘ Veličanstvo ‘‘ zabrinuto reče Mena, ‘‘ nećete valjda krenuti...’’ ‘‘ Na tvrđavu ‘‘ zapovjedi kralj. ‘‘ Juriš, ravno u hrastovu šumu!’’ ‘‘ Veličanstvo... Zaboravili ste pancir! Veličanstvo!’’ Vitlajući oklopom za grudi pokrivenim metalnim pločicama, štitonoša je uzalud trčao za Ramzesovom kočijom. Ovaj se vinuo, sam, ka neprijatelju. 2 Uspravljen na dvokolicama koje su jurile punom brzinom, Ramzes Veliki više je sličio nekom bogu, nego čovjeku. Visok, širokog i otvorenog čela, ukrašen plavom krunom koja je vjerno pratila oblik glave, istaknutih, gustih obrva, prodornog pogleda kao u sokola,

dugog, tankog i povijenog nosa, okruglih, fino zarubljenih ušiju, čvrste vilice i punih usana, bio je pravo utjelovljenje moći. Kako im se približavao, Beduini, skriveni u hrastovoj šumi, počeli su izlaziti iz svojih skrovišta. Dok su jedni zapinjali lukove, drugi su zamahivali kopljima. Kao i u Kadešu, kralj je bio brži od snažnog vjetra, življi od šakala što za tren pretrči ogromno prostranstvo, poput bika zašiljenih rogova koji s lakoćom prevrće svoje neprijatelje, on šatre prvi red napadača koji su mu dolazili ususret, odapinjući strijelu za strijelom koje su probadale grudi pobunjenika. Beduinski poglavica uspio je izbjeći bjesni Ramzesov napad i, s koljenom na zemlji, pripremio se odbaciti dugi nož koji je držao iza leđa. Krvnikov skok buntovnike skameni od užasa. Unatoč zamašnoj težini i veličini, izgledalo je kao da lav leti. S puštenim kandžama baci se na beduinskog poglavicu, zari mu očnjake u glavu i zatvori čeljust s njegovom glavom u ustima. Vidjevši tu strahotu, mnogi ratnici pobacaše oružje i dadoše se u bijeg od divlje zvijeri koja je već komadala tijela druga dva Beduina koji nisu uspjeli umaknuti njenom novom nasrtaju. Egipatski vojnici na dvokolicama, u pratnji nekoliko stotina pješaka, pridružili su se Ramzesu i s lakoćom uništili posljednje otpore. Smiren, Krvnik je lizao okrvavljene šape i s blagošću pogledao svog gospodara. Prepoznavši razumijevanje u Ramzesovim očima, zareži s olakšanjem. Potom se, budnoga oka, ispruži pokraj desnog kotača dvokolice. ‘‘ Ovo je velika pobjeda, Veličanstvo! ‘‘ izjavi general Raove vojske. ‘‘ Upravo smo izbjegli propast, zašto nijedan doušnik nije bio u stanju upozoriti nas na okupljanje neprijatelja u šumi?’’ ‘‘ Mi... mi smo zanemarili to mjesto jer nam se činilo nevažno.’’ ‘‘ Mora li jedan lav moje generale učiti vojničkom zanatu?’’ ‘‘ Vaše Veličanstvo sigurno želi okupiti vojni savjet radi pripreme za napad na utvrdu...’’ ‘‘ Trenutni napad.’’ Na glas faraona, Krvnik shvati da je predah završen. Ramzes potapša sapi svojih konja koji se pogledaše kao da su željeli jedan drugog ohrabriti. ‘‘ Veličanstvo, Veličanstvo... Molim vas!’’ Zadihan, štitonoša Mena pruži kralju pancir. Ramzes prihvati obući ga, iako pancir nije previše pokrivao njegovu lanenu haljinu širokih rukava. Na grudima suverena nalazile su se dvije grivne od zlata i lapis lazulija čiji je središnji dio imao oblik glava divljih pataka, simbola kraljevskog para koji je sličio na te ptice selice koje su letjele u tajanstvene predjele neba. Hoće li Ramzes ponovno vidjeti Nefertari kada bude krenuo na daleki put s druge strane života?Pobjeda u Tebi i Boginja Mut je Zadovoljna, cupkali su od nestrpljenja. Glave su im bile ukrašene crvenim perjanicama s plavim vrhovima, a leđa im je pokrivala crvena i plava abaija. Žurilo im se da pojure ka utvrdi.

Iz grudi pješaka zaorila se pjesma spjevana odmah nakon bitke kod Kadeša, čije su riječi razuvjeravale kukavice.’ Ruka Ramzesova je snažna, njegovo srce je hrabro, on je strijelac kojemu nema ravna, on je bedem za svoje vojnike, on je vatra koja sažiže neprijatelje.’ Nervozan, štitonoša Mena ispuni strijelama dva kraljeva tobolca. ‘‘ Jesi li ih provjerio?’’ ‘‘ Da, Veličanstvo, lake su i snažne. Vi sami možete dosegnuti do neprijateljskih strijelaca.’’ ‘‘ Je li ti poznato da je laskanje ozbiljna mana?’’ ‘‘ Toliko se bojim! Zar nas ovi barbari ne bi uništili da nije vas?’’ ‘‘ Pripremi dobar obrok za moje konje, kada se vratimo, bit će vrlo gladni.’’ Čim su se egipatske dvokolice približile utvrđenom mjestu, kanaanski strijelci i njihovi saveznici Beduini u nekoliko navrata odapeše strijele koje su završile svoj let pred nogama zaprega. Konji zanjištaše, neki se i propeše, ali kraljeva mirnoća spriječila je elitne trupe da podlegnu panici. ‘‘ Zategnite svoje velike lukove ‘‘ zapovjedi ‘‘ i pričekajte moj znak.’’ U oružarnici u Pi Ramzesu proizvedeno je mnogo lukova od bagremovog drveta, s tetivom od volovske žile. Zakrivljenost oružja bila je pažljivo proučena, i omogućavala je da strijela leti po paraboličnoj putanji i precizno gađa cilj na više od dvije stotine metara. Tako je bila uzaludna svaka obrana onih koji su se skrivali iza grudobrana na tvrđavi. ‘‘ Svi zajedno! ‘‘ zaurla Ramzes gromovitim glasom koji oslobodi silnu energiju. Većina strijela dostigla je cilj. Mnogobrojni neprijateljski strijelci padali su sa zidina mrtvi ili teško ranjeni, pogođeni u glavu, s iscurjelim okom, ili potpuno probodenim grlom. Oni koji bi zauzeli njihova mjesta doživjeli su istu sudbinu.Siguran da njegovim pješacima više ne prijeti opasnost od pobunjeničkih strijela, Ramzes im zapovjedi da se brzo upute do drvenih vrata tvrđave i unište je udarcima sjekira. Egipatske dvokolice su se približavale, faraonovi strijelci još su bolje nišanili, sprječavajući svaki otpor. Komadići razbijene grnčarije, koji su ispunjavali rovove, ispostavili su se beskorisnima, nasuprot svom običaju, Ramzes nije dao da se podignu ljestve, nego se uputio ka glavnom prilazu. Kanaanci koji su se zbili u gomili iza vrata nisu se uspjeli oduprijeti navali Egipćana. Borba prsa o prsa odvijala se zastrašujućom žestinom, faraonovi pješaci grabili su preko gomile leševa, i kao val koji pustoši sve pred sobom, uletjeli u unutrašnjost tvrđave. Posada utvrde malo po malo napuštala je teren, vojnici ogrnuti velikim maramama i u haljinama s remenjem natopljenim krvlju, stropoštavali su se jedan preko drugog. Egipatski mačevi probijali su kacige, lomili kosti, sjekli slabine i ramena, presijecali tetive, kopali utrobe. A zatim se grobna tišina spustila na utvrdu. Žene su preklinjale pobjednike da poštede preživjele koji su se okupili na jednoj strani glavnog dvorišta. Ramzesova kočija uđe u osvojenu citadelu. ‘‘ Tko ovdje zapovijeda? ‘‘ upita kralj. Jedan pedesetogodišnjak, odsječene lijeve ruke, istupi iz jadne gomile pobijeđenih.

‘‘ Ja sam najstariji vojnik. Svi moji zapovjednici su mrtvi. Molim za milost Gospodara Dviju Zemalja.’’ ‘‘ Kakvu milost može očekivati čovjek koji ne drži svoju riječ?’’ ‘‘ Da nam faraon dodijeli barem brzu smrt.’’ ‘‘ Evo moje odluke, Kanaanče, drveće iz tvoje zemlje bit će posječeno i otpremljeno u Egipat, zatvorenici, muškarci, žene i djeca, bit će odvedeni u Deltu i tamo će raditi na javnim radovima, stada i konji iz Kanaana postat će naše vlasništvo. A vojnici koji su preživjeli odmah će biti angažirani u mojoj vojsci i borit će se pod mojim zapovjedništvom.’’ Pobijeđeni padnu ničice, sretni da su spasili svoje živote. Setau je bio zadovoljan. Ispostavilo se da broj teških ranjenika nije veliki, a iscjelitelj je imao dovoljno svježeg mesa i zavoja s medom da zaustavi krvarenja. Svojim živahnim i preciznim rukama, Lotus je zatvarala rane ljepljivom trakom postavljenom ukriž. Osmjeh lijepe Nubijke ublažavao je patnje. Ranjenike, koje su donosili na nosilima u poljsku ambulantu, liječili su melemima, kremama i ljekovitim napicima prije no što će ih vratiti u Egipat. Ramzes se obrati ranjenicima koji su podnosili patnje da bi svojim tijelima obranili zemlju, a potom sazva više časnike i objavi im namjeru da produži na sjever sve dok ne zauzme jednu po jednu kanaansku tvrđavu koja je prešla u hetitske ruke. Faraonov entuzijazam bio je zarazan. Strah je nestao i vojnici su se okupili kako bi u odmoru proveli noć i sljedeći dan. Ramzes je, pak, večerao sa Setauom i Lotus. ‘‘ Do kuda namjeravaš ići? ‘‘ upita ga iscjelitelj. ‘‘ Barem do sjeverne Sirije.’’ ‘‘ Čak do... Kadeša?’’ ‘‘ Vidjet ćemo.’’ ‘‘ Ako pohod bude predugo trajao, ostat ćemo bez lijekova ‘‘ primijeti Lotus. ‘‘ Reakcija Hetita bila je brza, naša mora biti još brža. ‘’ ‘‘ Hoće li se ovaj rat ikada završiti?’’ ‘‘ Da, Lotus, onoga dana kada budemo potpuno porazili neprijatelje.’’ ‘‘ Ne volim razgovarati o politici ‘‘ progunđa Setau. ‘‘ Dođi, draga, hajdemo voditi ljubav prije nego što krenemo u potragu za zmijama. Osjećam da će ove noći ulov biti dobar.’’ Ramzes je odslužio obred zore u maloj kapeli podignutoj pored njegovog šatora, u središtu kampa. Bilo je to vrlo skromno svetište u usporedbi s hramovima u Pi Ramzesu, ali je revnost Sina svjetlosti ostala ista. Nikada se njegov otac Amon nije otkrio ljudima, nikada nije bio zatvoren u neku formu, pa ipak, njegova nevidljiva prisutnost osjećala se posvuda. Kada je vladar izašao iz šatora, spazi nekog vojnika koji je na povodcu držao afričku antilopu i s mukom je krotio. Čudan vojnik, doista, s dugom kosom, odjeven u šarenu

tuniku, s bradicom i izgubljena pogleda. I zašto je uopće ta divlja životinja bila puštena u kamp, tako blizu kraljevog šatora? Kralj nije imao vremena i dalje se zabavljati takvim pitanjima. Beduin pusti antilopu koja se šiljatim rogovima zaletjela premda trbuhu nenaoružanog vladara. Krvnik udari antilopu u lijevi bok i zari joj kandže u potiljak, probodena u vrat, antilopa se sruši mrtva pored lava. Zgrožen, Beduin izvadi bodež iz svoje tunike, ali nije imao vremena upotrijebiti ga, osjeti snažnu bol u leđima, ledena izmaglica ga istog trenutka oslijepi i on ispusti oružje. Dok je umirao, glava mu padne prema naprijed otkrivajući koplje zariveno među lopaticama. Mirna i s osmjehom na licu, Lotus je pokazala izvanrednu vještinu. Lijepa Nubijka nije izgledala uznemirena. ‘‘ Hvala ti, Lotus.’’ Setau izađe iz šatora, a isto su učinili i mnogi vojnici. Ugledaše lava kako proždire svoj plijen i leš Beduina. Uznemiren, štitonoša Mena padne ničice pred Ramzesove noge. ‘’Duboko žalim zbog ovoga, Veličanstvo! Obećavam vam da ću otkriti stražara koji je pustio ovog zločinca da uđe u kamp i dat ću ga strogo kazniti.’’ ‘‘ Okupi trubače i zapovjedi im da sviraju polazak.’’ 3 Sve više i više iznerviran, osobito samim sobom, Aša je provodio dane promatrajući more s prvog kata palače u kojoj je bio zatočen. Kako je on, prvi čovjek egipatske špijunske mreže i Ministar vanjskih poslova Ramzesa Velikog, mogao upasti u zamku koju su mu postavili Libanonci iz provincije Amuru? Aša, sin jedinac iz plemićke i bogate obitelji, koji je jednako uspješno kao i Ramzes pohađao isti studij na Univerzitetu u Memphisu, elegantan i uglađen čovjek, bio je vrlo zainteresiran za žene, kao što su i one bile za njega. Duguljastog lica, tankih i finih ekstremiteta, blistavih, inteligentnih očiju, zavodljivog glasa, volio se moderno oblačiti. Ali iza te elegancije krio se čovjek od akcije i diplomat visokog stila, koji je govorio nekoliko stranih jezika i bio stručnjak za egipatske protektorate i hetitsko carstvo. Nakon pobjede kod Kadeša, za koju se vjerovalo da će zauvijek zaustaviti hetitsku ekspanziju, Aša je dobro procijenio da je potrebno što prije se okrenuti provinciji Amuru, tom onemoćalom Libanonu koji se pružao duž Sredozemlja i na istok do planine Hermon i trgovačkog centra Damaska. Diplomat je želio od te provincije napraviti utvrđenu bazu odakle će polaziti elitne jedinice koje bi se suprotstavljale svakom pokušaju hetitskog napredovanja ka Palestini i Delti.Ulazeći u bejrutsku luku, na lađi natovarenoj poklonima za amorećanskog princa, podmitljivog Bentesinu, egipatski Ministar vanjskih poslova nije ni za trenutak posumnjao da će ga dočekati Hatušil, brat hetitskog cara, koji se upravo dokopao te oblasti.

Aša je procjenjivao protivnika. Omalen, opasnog izgleda, inteligentan i lukav, Hatušil je bio opasan neprijatelj. Primorao je svog zatvorenika da napiše službeno pismo Ramzesu ne bi li tako namamio faraonovu vojsku u stupicu, ali Aša je upotrijebio tajni kod, nadajući se da će time izazvati nepovjerenje kod faraona. Kako li će Ramzes reagirati? Državni razlozi nalagali su mu da ostavi prijatelja u rukama protivnika i da se uputi ka sjeveru. Poznavajući faraona, Aša je bio uvjeren da ovaj neće oklijevati svom snagom udariti na Hetite, bez obzira na rizik. A opet, zar egipatski šef diplomacije nije predstavljao izvrsnu robu za trampu? Bentesina bi sigurno želio prodati Ašu Egiptu za pristojnu količinu dragocjenog metala. Bila je to slaba utjeha, zaista, ali Aša više nije imao druge nade. Ova pasivnost ga je živcirala, još kao mladić nije prestajao poduzimati inicijativu i stoga mu je bilo nepodnošljivo da na takav način čeka razvoj situacije. Ovako ili onako, morao je nešto napraviti. Možda je Ramzes mislio da je Aša već mrtav, ili je namjeravao poduzeti ofenzivu širokih razmjera nakon što vojsku opskrbi najnovijim oružjem. Što je više razmišljao, postajao je uvjeren da za njega nema drugog izlaza doli da se sam oslobodi. Sluga mu donese obilan doručak, što je, uostalom, činio svakoga dana, Egipćanin se nije mogao požaliti na nadzornika palače koji se prema njemu ophodio sukladno njegovom rangu. Aša se upravo sladio komadom pečene govedine kada je začuo teški korak gospodara ovog mjesta. ‘‘ Kako se osjeća naš veliki egipatski prijatelj? ‘‘ upita Bentesina, amorećanski princ, pedesetogodišnjak masnog tena i debelih crnih brkova. ‘‘ Tvoj mi posjet čini čast.’’ ‘‘ Želio sam popiti času vina sa šefom Ramzesove diplomacije.’’ ‘‘ Zašto Hatušil nije došao s tobom?’’ ‘‘ Naš veliki hetitski prijatelj je zauzet na drugoj strani.’’ ‘‘ Kako je to lijepo imati samo velike prijatelje. Kada ću ponovno vidjeti Hatušila?’’ ‘‘ To ne znam.’’ ‘‘ Libanon je, dakle, postao hetitska baza?’’ ‘‘ Vremena se mijenjaju, dragi moj Aša.’’ ‘‘ Zar se ne bojiš Ramzesove ljutnje?’’ ‘‘ Između faraona i moje kneževine prostiru se, od sada, nepremostive prepreke.’’ ‘‘ Cijeli je Kanaan, dakle, potpao pod hetitsku kontrolu?’’ ‘‘ Nemoj me previše ispitivati. Znaš da sam namjeravao tvoju vrijednu osobu zamijeniti za nešto bogatstva. Nadam se da ti se neće dogoditi ništa loše tijekom razmjene, ali...’’ Zlobno se osmjehujući, Bentesina je najavio mogućnost da ukloni Ašu ne bi li ga spriječio da otkrije sve što je čuo i vidio kod Amorećana. ‘‘ Siguran si da si izabrao dobar put?’’

‘‘ Svakako, prijatelju Aša! Iskreno rečeno, Hetiti su nametnuli jaču vlast. A onda, priča se o mnogim brigama koje sprječavaju Ramzesa da na miru vlada. Bila to zavjera, ili vojni poraz, završit će se njegovom smrću ili će ga smjeniti neki pomirljiviji vladar.’’ ‘‘ Ti loše poznaješ Egipat, a još lošije Ramzesa.’’ ‘‘ Znam procijeniti ljude. Unatoč neprilikama kod Kadeša, hetitski car Muvatal je, ustvari, trijumfirao.’’ ‘‘ Rizična oklada.’’ ‘‘ Ja volim vino, žene i zlato, nisam igrač. Rat je Hetitima u krvi, a ne Egipćanima.’’ Bentesina blago protrlja ruke. ‘‘ Ako namjeravaš izbjeći neki žalostan nesretni slučaj tijekom razmjene, dragi moj Aša, morao bi ozbiljno razmisliti o tome da promijeniš stranu. Pretpostavimo da daš lažne informacije Ramzesu... Poslije naše pobjede, bit ćeš nagrađen.’’ ‘‘ Ti od mene, šefa egipatske diplomacije, tražiš da budem izdajnik!’’ ‘‘ Zar nisu nastale takve okolnosti? I ja sam se bio zakleo na vjernost faraonu.’’ ‘‘ Dozvoli mi da u miru noći razmislim o tome.’’ ‘‘ Bi li želio... neku ženu?’’ ‘‘ Ženu rafiniranu i njegovanu, punu razumijevanja... ‘’ Bentesina isprazni čašu i rukom obrisa vlažna usta. ‘‘ Na koju sve žrtvu ne bih pristao samo da bih potakao tvoje razmišljanje?’’ Kada je pala noć, dvije uljane svjetiljke slabašno su osvjetljavale sobu u kojoj je Aša ležao ispružen na krevetu, u kratkoj suknjici. Jedna misao ga je progonila, Hatušil je otišao iz Amurije. Možda se njegov odlazak poklopio s hetitskom ekspanzijom na Palestinu i Feniciju. Ako je prodor anatolijskih ratnika bio tako spektakularan, zašto bi Hatušil napustio svoju libanonsku bazu, iz koje je mogao nadzirati situaciju? Muvatalov brat ne bi riskirao da ide južnije, on se vjerojatno vratio u svoju zemlju, ali zašto? ‘‘ Gospodine...’’ Uzdrhtao glas uznemiri Ašu. On se uspravi i, u polumraku, ugleda mladu ženu u kratkoj tunici, spuštene kose i bosih nogu. ‘‘ Princ Bentesina me je poslao... On mi je naložio... zahtijevao je...’’ ‘‘ Sjedi pokraj mene. ‘’ Ona posluša, oklijevajući. Imala je dvadesetak godina, bila je plava i čvrstog tijela, vrlo primamljiva. Aša je pomilova po ramenu. ‘‘ Da li si udata?’’ ‘‘ Da, gospodine, ali princ mi je obećao da moj muž neće ništa saznati.’’ ‘‘ Što je on po zanimanju?’’ ‘‘ Carinik.’’ ‘‘ Čime se ti baviš?’’ ‘‘ Svrstavam pisma u glavnoj pošti.’’

Aša spusti naramenice sa njezine tunike, poljubi je u vrat, a potom polegnu na krevet. ‘‘ Dobivaš li vijesti iz glavnog kanaanskog grada?’’ ‘‘ Neke... Ali nije mi dopušteno o tome govoriti.’’ ‘‘ Jesu li hetitski ratnici ovdje brojni?’’ ‘‘ Ni o tome ne bih smjela govoriti.’’ ‘‘ Voliš li svog muža?’’ ‘‘ Da, gospodine, da...’’ ‘‘ Gadi li ti se sa mnom voditi ljubav? ‘’ Ona okrene glavu na stranu. ‘‘ Odgovori na moja pitanja, i neću te dirati. ‘’ Promatrala je Egipćanina očima punim nade. ‘‘ Dajete li mi vašu riječ? ‘‘ Kunem se svim bogovima Amurije, imaš je.’’ ‘‘ Hetiti još uvijek ovdje nisu tako brojni, nekoliko desetina instruktora obučava naše vojnike.’’ ‘‘ Hatušil je otišao?’’ ‘‘ Da, gospodine.’’ ‘‘ U kojem smjeru?’’ ‘‘ To ne znam.’’ ‘‘ Kakva je situacija u Kanaanu?’’ ‘‘ Nesigurna.’’ ‘‘ Zar provincija nije pod hetitskim nadzorom?’’ ‘‘ Kruže proturječne glasine. Neki tvrde da je faraon zavladao Gazom, glavnim kanaanskim gradom, i da je guverner provincije ubijen tijekom napada.’’ Aša osjeti kako mu dah ispunjava pluća, kao da se ponovno rodio. Ne samo da je Ramzes pravilno dešifrirao njegovu poruku, već se odlučio za kontranapad kako bi spriječio Hetite da se prošire. Eto zašto je Hatušil otišao ,da bi upozorio cara. ‘‘ Razočaran sam, ljepotice.’’ ‘‘ Vi... vi nećete održati svoje obećanje?’’ ‘‘ Da, ali moram poduzeti neke mjere predostrožnosti. ‘’ Aša ju je vezao i začepio joj usta, trebalo mu je par sati prije negoli ona podigne uzbunu. Otkrivši njezin ogrtač koji je ostavila na pragu sobe, diplomat ugleda rješenje za bijeg iz palače, odjene ga, stavi kapuljaču i spusti se niz stepenice. U prizemlju se održavao prijem. Neki su gosti, pijani, bili zaspali, drugi su se upustili u žučne razgovore. Aša preskoči dva naga tijela. ‘‘ Kuda ćeš ti?’’ Aša nije smio trčati. Nekoliko naoružanih muškaraca čuvalo je ulaz u palaču. ‘‘ Zar si već završila s Egipćaninom? Dođi ovamo, djevojčice...’’

Još par koraka, i sloboda. Umrljanom rukom Bentesina spusti kapuljaču. ‘‘ Nemaš sreće, dragi moj Aša..’’ 4 Pi Ramzes, prijestolni grad koji je Ramzes podigao u Delti, nazivali su još i Tirkizni grad zbog pločica lakiranih u plavo koje su ukrašavale pročelja kuća. Na ulicama Pi Ramzesa prolaznik se mogao diviti hramovima, kraljevskoj palači, jezercima za odmor, luci, mogao ga je oduševiti pogled na vinograde, kanale pune riba, plemićke vile i njihove vrtove, aleje s cvijećem, mogao je kušati jabuke, nar, masline i smokve, poštujući plodnost bogatih prinosa, i čuti popularnu pjesmu, Kakva je sreća živjeti u Pi Ramzesu, mali se ovdje osjeća kao veliki, bagrem i sikomora* pružaju svoj hlad, građevine blistaju zlatom i tirkizom, povjetarac je blag, ptice plešu oko ribnjaka. *Sikomora ili egipatska, mirisna smokva, za drevne Egipćane bila je drvo života, simbol boginje neba Nut. (prim.prev.) Ameni, kraljev osobni tajnik, prijatelj s Univerziteta i nepogrješivi monarhov službenik, nije dijelio radosti tog života. Osjećao je, kao i toliko drugih stanovnika grada, da ne vlada uobičajena veselost jer je Ramzes bio odsutan. Odsutan i u opasnosti. Odbijajući čuti mudar savjet, ne trpeći nikakvo odugovlačenje, Ramzes se uputio prema sjeveru nakon što je ponovno osvojio Kanaan i Siriju, odvlačeći trupe dalje u avanturu s neizvjesnim ishodom. Službeno, nosač faraonovih sandala, Ameni je bio malen, vitak, mršav i gotovo ćelav, nježnih kostiju, blijedog tena, finih i dugih ruku sposobnih da ispisu divne hijeroglife, ovaj sin proizvođača gipsa imao je s Ramzesom nevidljive veze. On je bio, kako se to u stara vremena govorilo,’ oči i uši kralja’, i ostajao je u sjeni, na čelu službe koja je imala dvadesetak odanih i stručnih službenika. Neumoran radnik, malo je spavao i puno jeo, bez straha da će se udebljati. Ameni je rijetko izlazio iz svog ureda u kojem je dominirao držač za četkice od pozlaćenog drveta koji mu je Ramzes poklonio. Čim bi dotakao predmet, u obliku stupa nad kojim se nalazio bijeli ljiljan, njegova energija bi se obnavljala i on bi se bacao na takvu količinu spisa koja bi obeshrabrila svakog pisara. U kancelariji koju je sam održavao, papirusi su bili pažljivo složeni u drvenim kovčezima i ćupovima, ili stisnuti u bakarnim kutijama poslaganim na policama. ‘‘ Vojni kurir je ovdje ‘‘ najavi mu jedan od njegovih pomoćnika. ‘‘ Pusti ga da uđe.’’ Sav prašnjav, vojnik je izgledao potpuno iscrpljen. ‘‘ Nosim poruku od faraona.’’ ‘‘ Pokaži mi je.’’ Ameni je prepoznao Ramzesov pečat. Bez daha otrči u palaču. Kraljica Nefertari primala je vezira, velikog nadstojnika Kraljeve Kuće, računovođu, dobavljača hrane, šefa obrednih ceremonija, glavnog tajnika, nadzornika Kuće Života*,

komornika, upravitelja trezora, upravitelja žitnice i još mnogo drugih visokih službenika koji su čekali da od velike kraljevske supruge, zadužene da vlada zemljom tijekom Ramzesova izbivanja, dobiju točne upute prije poduzimanja bilo kakvih poteza. Srećom, Ameni joj je pomagao bez predaha, kao i Tuja, kraljeva majka, koja je prisustvovala važnim sastancima. *Kuće Života u starom Egiptu bile su znanstveni i teološki zavodi, arhivi i knjižnice u sklopu hramova. Tu su se njegovale vjerske tradicije, sastavljali godišnjaci vladara i hramova, bilježila znanstvena otkrića i tehnička dostignuća, (prim.prev.) Ljepša od najljepših, sjajne crne kose, zeleno plavih očiju, blistavog lica kao u božice, Nefertari se suočavala s iskušenjem moći i samoće. Glazbenica koja je bila posvećena u hramu, zadubljena u spise mudraca, željela je provesti život u razmišljanju i meditaciji, ali Ramzesova ljubav promijenila je stidljivu mladu djevojku u kraljicu Egipta, odlučnu u namjeri da ispuni sve svoje dužnosti bez odlaganja. Upravljanje Kraljičinom Kućom, što je bio težak posao, padalo je samo njoj u dužnost, ta tisućugodišnja institucija podrazumijevala je pansion u kojem su se obučavale Egipćanke i strankinje, potom školu tkanja, radionicu gdje su se izrađivali nakit, ogledala, vaze, lepeze, sandale i ritualni predmeti. Nefertari je vladala nad brojnim osobljem sastavljenim od svećenica, pisara, upravitelja nepokretnim dobrima, radnika i seljaka, a morala je i osobno biti upoznata s odgovornim starješinama svakog posebnog sektora aktivnosti. Opsesija joj je bila da izbjegne nepravde i greške. U tim teškim danima neizvjesnosti, dok je Ramzes stavljao na kocku život kako bi spasio Egipat od hetitske invazije, velika kraljevska supruga morala je, bez obzira na sav umor, udvostručiti svoj napor i vladati zemljom. ‘‘ Ameni, napokon! Imaš li kakvih vijesti?’’ ‘‘ Da, Veličanstvo. Vojni kurir je donio papirus.’’ Kraljica se nije smjestila u Ramzesov kabinet koji je ostajao prazan do njegovog povratka, već u jednu prostranu sobu ukrašenu svijetloplavom fajansom koja je gledala na vrt u kojem je Noćobdija, zlatnožuti kraljev pas, spavao ispod bagrema. Nefertari razmota papirus i pročita tekst ispisan kurzivnim pismom koji je Ramzes osobno potpisao. Nikakav osmjeh nije obasjao ozbiljno kraljičino lice. ‘‘ Pokušava me utješiti ‘‘ prizna ona. ‘‘ Da li je kralj napredovao?’’ ‘‘ Kanaan je podčinjen, a vjerolomni guverner ubijen.’’ ‘‘ To je divna pobjeda! ‘‘ usklikne Ameni. ‘‘ Kralj je produžio prema sjeveru.’’ ‘‘ Zašto ste tako tužni?’’ ‘‘ Zato što će ići sve do Kadeša, bez obzira na opasnost. Prije toga, pokušat će osloboditi Ašu i neće se dvoumiti kao ulog položiti svoj život, ako bude potrebno. A što ako ga sreća napusti?’’ ‘‘ Njegova ga magija neće napustiti.’’

‘‘ Kako bi Egipat opstao bez njega?’’ ‘‘ Prije svega, Veličanstvo, vi ste velika kraljevska supruga i izvrsno vladate, osim toga, Ramzes će se vratiti, siguran sam u to.’’ U hodniku se začuše užurbani koraci. Netko zakuca na vrata. Ameni otvori. ‘‘ Veličanstvo... Izet samo što nije rodila, zove vas!’’ Lijepa Izet imala je prodorno zelene oči, mali nos i lijepa usta, njezino je lice plijenilo beskrajnom zavodljivošću. I u ovim trenucima patnje, zadržala je šarm mladosti, isti onaj koji joj je omogućio da zavede Ramzesa i bude njegova prva ljubav. Ali Ramzesa je opčinila Nefertari, a Nefertari je bila kraljica u duši. Lijepa Izet je potisnuta jer nije poznavala ambiciju ni ljubomoru, ni ona, niti bilo koja druga osoba nije se mogla natjecati s Nefertari. Izet se bojala moći i samo je jedan osjećaj postojano živio u njezinom srcu , ljubav prema Ramzesu. U jednom trenutku ludosti, iz srdžbe, ušla je u zavjeru protiv njega, ali, ne mogući mu nanijeti štetu, brzo se odrekla zlih sila. Nije li najljepša oznaka njene slave bilo rođenje Khaa, dječaka izvanredne inteligencije? Nakon što je rodila djevojčicu, Meritamon, Nefertari nije više mogla imati djece. Kraljica je zahtijevala da lijepa Izet rodi kralju još jednog sina i druge potomke. Međutim, kralj je oformio instituciju "kraljevske djece" koja mu je omogućavala da, među različitim društvenim slojevima, izabere djevojčice ili dječake koji će biti odgajani u palači. Njihova brojnost bila bi potvrda neiscrpne plodnosti kraljevskog para i spriječila bi svaku poteškoću u vezi s nasljeđivanjem. Lijepa Izet živjela je svoju strast prema Ramzesu podarivši mu još jedno dijete, zahvaljujući tradicionalnim testovima*, znala je da će roditi dječaka. *Na primjer, ako bi urin žene učinio da proklija ječam, rodit će dječaka, ako učini da proklija žito, rodit će djevojčicu. Ako ništa ne proklija, žena neće zatrudnjeti. Rađala je stojeći, uz pomoć četiri babice koje su zvali blage ili one sa čvrstim palčevima. Izgovorene su ritualne formule da bi se otjerali duhovi tame koji bi pokušali ometati porod. Pomoću kađenja i napitaka ublažili su joj bol. Lijepa Izet osjeti da malo biće izlazi iz jezera blagodati u kojem je devet mjeseci raslo. Nježan dodir ruke i miris ljiljana i jasmina utjecali su tako da lijepa Izet povjeruje kako je upravo ušla u rajski vrt u kojem ne postoji nikakva patnja. Ona okrene glavu na stranu i opazi Nefertari koja je zauzimala mjesto jedne od babica. Kraljica je vlažnom krpom brižno obrisala čelo rodilje. ‘‘ Veličanstvo... nisam vjerovala da ćete doći.’’ ‘‘ Zvala si me, i evo me.’’ ‘‘ Imate li vijesti od kralja? ‘‘ Vijesti su izvrsne. Ramzes je ponovno osvojio Kanaan i pokorit će i ostale buntovnike. Sada je on postao brz kao Hetiti.’’ ‘‘ Kada će se vratiti?’’ ‘‘ Zar ne goriš od nestrpljenja da vidiš svoje dijete?’’

‘‘ To dijete... hoćete li ga voljeti?’’ ‘‘Voljet ću ga kao svoju kćer, i kao što volim tvog sina Kha.’’ ‘‘ Bojala sam se...’’ Nefertari čvrsto stisne ruku lijepe Izet. ‘‘ Mi nismo neprijateljice, Izet, moraš dobiti tu borbu koju vodiš.’’ Iznenada, bol se poveća, rodilja ispusti krik. Glavna babica se užurba oko nje. Izet je željela zaboraviti na vatru koja joj je razdirala utrobu, utonuti u dubok san, prestati se boriti sanjareći o Ramzesu... Ali Nefertari je imala pravo, trebalo je dovršiti tajanstveno djelo koje se začelo u njezinoj utrobi. Nefertari prihvati u svoje ruke Izetino dijete, dok mu je jedna babica presijecala pupčanu vrpcu. Rodilja zatvori oči. ‘‘ Doista je dječak?’’ ‘‘ Da, Izet. Lijep i snažan dječačić.’’ 5 Kha, Ramzesov i Izetin sin, prepisivao je na svježem papirusu izreke starog mudraca Ptah hotepa koji je, napunivši sto deset godina, dobro procijenio da treba zapisati nekoliko savjeta namijenjenih budućim generacijama. Kha je imao svega deset godina, ali je prezirao dječje igre i radije je provodio vrijeme učeći, unatoč blagim predbacivanjima Neđema, Ministra poljoprivrede, zaduženog za dječakov odgoj. Neđemu bi bilo draže da se dječak više zabavljao igrama, ali ga je Khaova inteligencija oduševljavala. Brzo je učio, sve pamtio, a već je pisao kao iskusan pisar. Nedaleko od njega, lijepa Meritamon, Ramzesova i Nefertarina kćer, svirala je na harfi. Sa šest godina, pokazivala je očit talent za glazbu, i prilično koketiranje. Dok je ispisivao hijeroglife, Kha je volio slušati svoju sestru kako niže melodije i pjeva nježne pjesme. Kraljev pas, Noćobdija, lagano je uzdisao, glave naslonjene na stopala djevojčice. Njena sličnost sa Nefertari bila je zapanjujuća. Kada je kraljica ušla u vrt, Kha je prestao pisati, a Meritamon svirati na harfi. Uzbuđeni i nestrpljivi, potrčali su k njoj. Nefertari ih zagrli. ‘‘ Sve je dobro prošlo, a Izet je rodila dječaka.’’ ‘‘ Moj otac i ti trebali ste predvidjeti njegovo ime. ‘’ Kraljica se nasmiješi. ‘‘ Misliš li da mi možemo sve predvidjeti?’’ ‘‘ Naravno, zato što ste kraljevski par.’’ ‘’ Tvoj mlađi brat zove se Merneptah,Miljenik boga Ptaha, zaštitnika umjetnika i gospodara stvaralačke Riječi.’’

Dolanta, starija Ramzesova sestra, bila je krupna smeđa žena, uvijek umorna, zbog masne kože nije mogla koristiti mirise. Već dugo besposlena, žrtva dosadnog načina života koji je vodila kao mlada bogata plemkinja, pronašla je svoj ideal onog trenutka kada joj je libijski mag Ofir ispričao o vjeri heretičkog kralja, Ahnatona, sljedbenika jedinog boga. Istina, mag je bio primoran na ubojstvo kako bi sačuvao svoju slobodu, ali Dolanta je odobrila njegov postupak i prihvatila mu pomoći, što god da se dogodilo. Po savjetu maga, koji je u Egiptu našao utočište, Dolanta je došla u palaču i lagala Ramzesu da bi opravdala Ofira. Zar je nije mag oteo, zar se nije njome poslužio samo da bi napustio svoju zemlju? Dolanta je navodno bila sretna da je izbjegla najgore i da je ponovno našla svoju obitelj. Je li Ramzes povjerovao u takvu verziju događaja? Po njegovom nalogu, Dolanta je morala ostati na dvoru u Pi Ramzesu. To je bilo upravo ono čemu se ona nadala, da bi mogla Ofiru slati informacije, čim joj se za to ukaže prigoda. Ali kralj je otišao ratovati u sjevernim protektoratima, i ona nije imala mogućnost ponovno ga vidjeti i zadobiti njegovo povjerenje. Dolanta nije štedjela snagu da bi se dodvorila Nefertari, čiji joj je utjecaj na kralja bio poznat. Čim je kraljica izašla iz sale Savjeta gdje je upravo razgovarala s odgovornim za kanale, Dolanta se pokloni pred vladaricom. ‘‘ Veličanstvo, dozvolite mi da se pobrinem za Izet.’’ ‘‘ Što točno želiš, Dolanta?’’ ‘‘Brinuti se za njeno domaćinstvo, čistiti joj sobu svaki dan, očistiti svaki predmet smjesom pepela i sode, sapunom izvučenim iz kore i debla balanita* prati majku i dijete. Pripremila sam za nju toaletnu kutiju u kojoj se nalaze posude sa rumenilom, čašice napunjene finim esencijama! Izet mora ostati lijepa, zar ne?’’ *Drvo bogato pjenom. ‘‘ Bit će osjetljiva na tvoju naklonost.’’ ‘‘ Ako želiš, osobno ću je šminkati.’’ Nefertari i Dolanta koračale su hodnikom ukrašenim slikama ljiljana, različka i mandragore. ‘‘ Izgleda da je beba divna.’’ ‘‘ Merneptah će jednoga dana biti snažan čovjek.’’ ‘‘ Jučer sam se željela igrati s Khaom i Meritamon, ali mi nisu dozvolili. To me je snažno pogodilo, Veličanstvo.’’ ‘‘ Takve su Ramzesove i moje zapovijedi, Dolanta. ‘‘ Koliko će još dugo trajati nepovjerenje prema meni?’’ ‘‘ Zar se čudiš? Tvoj ispad s onim magom, tvoja podrška Henaru...’’ ‘‘ Nisam li dobila svoj dio nesreće, Veličanstvo? Mojsije mi je ubio muža, onaj zli vrač uspio se dočepati moje duše, Henar me je uvijek prezirao i ponižavao, i na kraju se mene optužuje! Žudim za mirom i samo bih željela ponovno naići na naklonost i povjerenje

bližnjih... Napravila sam ozbiljne greške, priznajem, ali, treba li me i dalje smatrati zločinkom?’’ ‘‘ Nisi li kovala urotu protiv faraona? ‘’ Dolanta klekne na koljena pred kraljicom. ‘‘ Potpala sam pod utjecaj zlih ljudi. Sada je s tim gotovo. Želim živjeti sama, u palači, onako kako Ramzes zahtijeva, i zaboraviti prošlost... Hoće li mi biti oprošteno?’’ Nefertari je bila pokolebana. ‘‘ Pobrini se za Izet, Dolanta, pomozi joj sačuvati njezinu ljepotu.’’ Meba, pomoćnik Ministra vanjskih poslova, uđe u Amenijevu kancelariju. Karijerni diplomat, nasljednik bogate obitelji ambasadora, bio je po prirodi ponosan ali i popustljiv. Nije li on pripadao kasti superiornih koji su imali moć i bogatstvo, što ga je priječilo da se kompromitira kontaktima s ljudima niskog podrijetla? Meba je prošao kroz mučno iskustvo kada ga je Henar, stariji kraljev brat, maknuo sa mjesta šefa egipatske diplomacije. Ponižen, stavljen na stranu, vjerovao je da se više nikada neće popeti ponovno na scenu, sve dok ga jednog dana nisu pozvali da radi za hetitsku špijunsku mrežu. Izdati... Meba nije imao vremena da o tome razmišlja. Pronašavši ponovno slast intriga, vješt u vrludanju, zadobio je povjerenje autoriteta i bio imenovan na nove funkcije. Nekada nadređen Aši, postao je sada, naizgled, njegov odani podređeni službenik. Unatoč svom izoštrenom duhu, mladi Ministar je dopustio da ga zavede Mebina lažna poniznost, imati za suradnika iskusnog čovjeka, a pritom i nekog tko je patio zbog Henara, bilo je to dovoljno da Ašina pozornost popusti. Od kada je nestao mag Ofir, šef hetitske špijunske mreže, Meba, čekao je upute koje nisu dolazile. Razveselio se tom zatišju koristeći prigodu da učvrsti prijateljske odnose s Ministrom i visokim društvom, ne zaboravljajući pritom prosipati svoju žuč. Pa, nije li on bio žrtva nepravde? I nije li Aša, premda sjajan intelektualac, bio opasan i neučinkovit? Na kraju, Meba je zaboravio na Hetite i svoju izdaju. Sišući suhu smokvu, Ameni je pisao prigovor upravnicima žitnica i čitao žalbu nekog šefa provincije u vezi nestašice drva za ogrjev. ‘‘ Što ima, Meba?’’ Diplomat je prezirao ovog loše odgojenog malog pisara. ‘‘ Da li ste previše zauzeti da me saslušate?’’ ‘‘ Imat ću malo vremena za vas, pod uvjetom da budete kratki.’’ ‘‘ Zar ne upravljate vi kraljevstvom u vrijeme Ramzesove odsutnosti? ‘‘ Ako ste nečim nezadovoljni, tražite prijem kod kraljice, Njeno Veličanstvo osobno odobrava moje odluke.’’ ‘‘ Nemojmo se nadmudrivati, kraljica me je poslala k vama.’’ ‘‘ Na što se onda žalite?’’

‘‘ Na nedostatak jasnih uputa. Moj Ministar se nalazi u inozemstvu, kralj se upustio u borbe, a u mojoj administraciji vlada nesigurnost i sumnja.’’ ‘‘ Pričekajte Ramzesov i Ašin povratak.’’ ‘‘ A ako...’’ ‘‘ Ako se ne vrate?’’ ‘‘ Ne bi li trebalo uzeti u obzir tu strašnu mogućnost?’’ ‘‘ Ne vjerujem.’’ ‘‘ Vi ste kategorični?’’ ‘‘ Jesam.’’ ‘‘ Onda ću čekati.’’ ‘‘ Ništa bolje ne možete napraviti.’’ Rođen na Sardiniji, bio je vođa poznate gusarske bande, potom, sukobivši se s Ramzesom, dugovao mu je život, da bi zatim postao šef Ramzesove osobne garde. Takva je bila neobična sudbina tog diva s ogromnim brkovima kojeg je Ameni sumnjičio za izdaju, prije nego što je javno priznao grešku i zadobio njegovo prijateljstvo. Sard se volio boriti s Hetitima, lomiti njihove lubanje i probijati im grudi. Međutim, Ramzes mu je zapovjedio da budno pazi na sigurnost kraljevske obitelji, i Seramana se prihvatio te dužnosti s istom revnošću s kojom je nekada presretao bogate trgovačke brodove. U očima Sarda, Ramzes je bio najopasniji ratnik kojeg je ikada sreo, a Nefertari najljepša i najnepristupačnija žena. Za njega je kraljevski par predstavljao takvo čudo, da se bivši gusar nije mogao odreći svoje službe kod njih. Budući da je bio dobro plaćen, da se obilno i kvalitetno hranio, te provodio u društvu izvrsnih žena, bio je spreman dati svoj život za dugovječnost kraljevine. Međutim, nadvila se sjena, proradio je njegov lovački instinkt. Dolantin povratak na dvor izgledao mu je kao smišljeni manevar da se našteti Ramzesu i Nefertari, kraljevu sestru smatrao je neuračunljivom i lažljivom. Iako za to nije imao dokaza, vjerovao je da mag i dalje manipulira Dolantom. Seramana je ispitivao slučaj neke plave žene čiji je leš pronađen u odajama nevjernog Ramzesovog brata Henara koji je nestao u pješčanoj oluji dok su ga vodili u tamnicu u Kargehu. Dolantina objašnjenja su mu djelovala previše jednostavno, Sard nije vjerovao da je žrtva služila kao medij. Izgledalo mu je nevjerojatno da Dolanta nije bila u stanju reći neŠtoviše o toj nesretnici. Zašto je šutjela? Željela je prikriti istinu. Dolanta mu je dosađivala kako bi bolje zatajila važne činjenice. Međutim, kako je Dolanta dospjela u Nefertarinu milost, Seramana je nije mogao optužiti na temelju običnih pretpostavki. Tvrdoglavost je bila dio njegovih kvaliteta. More je danima bilo pusto, a onda, iznenada, ukazao se plijen. Trebalo je uzeti dobar pravac i opkoliti predio pun lovine, zato

je otposlao uhode, u Memphisu kao i u Pi Ramzesu, s vjernim slikama ubijene plave djevojke. Netko će na kraju ipak progovoriti. 6 Grad Sunčevog Vidokruga*, koji je podigao heretički faraon Ahnaton, bio je potpuno napušten. Prazne su bile palače, boravišta plemića, radionice, zanatske kuće, zauvijek su zamrli hramovi, opustjele velike aleje gdje su nekada prolazile Ahnatonove i Nefertitine dvokolice, trgovačke ulice i uličice u stambenim četvrtima. *Ahetaton (Akhetaton), Vidokrug Atonov, grad u Srednjem Egiptu, na pola puta između Memphisa na sjeveru, i Tebe na jugu, kod današnjeg Tel el Amarna. U ovom opustjelom mjestu, u prostranoj ravnici na obodu Nila, zaklonjenom lučnim planinskim vijencem, Ahnaton je poklonio vlast jedinom bogu koji se utjelovio u sunčevom disku Atonu. Nitko više nije posjećivao zaboravljenu prijestolnicu. Nakon smrti kralja, stanovništvo je ponovno otišlo u Tebu, noseći sa sobom dragocjene predmete, namještaj, kuhinjsko posuđe, arhive... Tu i tamo, našlo bi se ponešto preostale grnčarije, a u radionici jednog kipara pronađena je nedovršena glava kraljice Nefertiti. S godinama, građevine su propadale. Bijela boja se oljuštila, a žbuka otpadala. Prebrzo izgrađen, Grad Sunčevog Vidokruga slabo se odupirao pljusku i pješčanim vjetrovima. Stele koje je Ahnaton ugravirao da bi odredio granicu teritorija posvećene Atonu bile su izbrisane, vrijeme je hijeroglife učinilo nečitkima i pretvorilo u ništavilo tu suludu mističnu avanturu. U strmoj padini bili su ukopani grobovi velikodostojnika, ali nijedna mumija tu nije počivala. Napuštanje grada pratilo je napuštanje grobnica, već uvelike bez duša i bez zaštite. Nitko se nije usuđivao tuda motati, jer se vjerovalo da su sablasti zauzele ovo mjesto i da bi slomile vrat svakom previše znatiželjnom posjetitelju. Upravo su se tu skrivali Henar, stariji Ramzesov brat, i mag Ofir. Za svoje boravište izabrali su grob velikog Atonovog svećenika, čija se sala sa stupovima pokazala udobnom, na zidovima, slike hramova i palača sačuvale su izgubljeni sjaj Grada Sunčevog Vidokruga. Kipar je učinio besmrtnim Ahnatona i Nefertiti u obožavanju sunčevog diska iz kojeg su izlazili duge zrake svjetlosti koje su se završavale rukama koje su davale život kraljevskom paru. Male smeđe Henarove oči često su piljile u bareljef koji je prikazivao Ahnatona, inkarnaciju sunca koje trijumfira. Star trideset pet godina, okruglog lica poput punog mjeseca, bucmastih obraza, punih usana, teških kostiju, Henar je ustvari prezirao sunce, zvijezdu zaštitnicu njegovog brata Ramzesa.

Ramzes, taj tiranin kojeg je on trebao oboriti uz podršku Hetita, Ramzes koji ga je osudio na progonstvo u zatvor u oazi, Ramzes koji ga je namjeravao izvesti pred sud pravde i osuditi na smrt. Dok su ga prebacivali iz velikog zatvora u Memphisu u robijašnicu u oazi, pješčana oluja na pustinjskom putu pružila je Henaru priliku da pobjegne. Mržnja koju je osjećao prema bratu, i želja da mu se osveti, dali su mu snagu da izađe živ iz takvog iskušenja. Henar se uputio ka jedinom mjestu gdje se osjećao sigurnim, u napušteni grad heretičkog kralja. Tamo ga je dočekao njegov suučesnik, Ofir, šef hetitske špijunske mreže. Libijac Ofir, profila kao u ptice grabljivice, ispupčenih jagodica, naglašenog nosa, tankih usana, šiljate brade, bio je čovjek koji je Henara trebao učiniti Ramzesovim nasljednikom. Bijesan, faraonov brat dohvati kamen i baci ga na figuru Ahnatona, oštetivši monarhovu krunu. ‘‘ Neka bude proklet, i neka zauvijek nestanu faraoni i njihovo carstvo!’’ Henarov san se raspršio. On, koji je trebao vladati ogromnim kraljevstvom koje se prostiralo od Anatolije do Nubije, našao se u položaju najniže kaste u vlastitoj zemlji. Ramzes je morao biti poražen u Kadešu, Hetiti su trebali pokoriti Egipat, Henar se trebao popeti na tron Dviju Zemalja, surađivati s okupatorom, a potom se otarasiti hetitskog cara i tako postati jedini vladar Bliskog istoka. Ramzes gubitnik, a Henar spasitelj, to je bila istina koju je trebalo nametnuti narodu. Henar se okrene ka Ofiru, koji je sjedio na dnu groba. ‘‘ Zašto smo propali?’’ ‘‘ Razdoblje loše sreće. Sudbina se okrenula.’’ ‘‘ Glup odgovor, Ofire!’’ ‘‘ Iako je magija egzaktna znanost, ni ona ne isključuje nepredvidivost.’’ ‘‘ A ta nepredvidivost, to je bio Ramzes osobno!’’ ‘‘ Vaš brat posjeduje izuzetne kvalitete i rijetku i fascinantnu obrambenu sposobnost.’’ ‘‘ Fascinantnu... Da niste i vi potpali pod šarm tog despota?’’ ‘‘ Zadovoljio sam se da ga bolje proučim kako bih ga uništio. Zar mu bog Amon nije priskočio u pomoć tijekom bitke kod Kadeša?’’ ‘‘ Hoćete reći da vi vjerujete takvim ludorijama?’’ ‘‘ Svijet nije sačinjen samo od vidljivog. Tajne sile kruže po njemu, i one čine potku stvarnosti.’’ Henar udari pesnicom pregradu na kojoj se nalazila figura sunčevog diska, Atona. ‘‘ Kuda će nas odvesti takav vaš govor? Ovdje, u ovaj grob, daleko od svake moći! Sami smo i osuđeni da propadnemo kao bijednici.’’ ‘‘To nije u potpunosti točno, budući da nas sljedbenici Atona hrane i jamče nam sigurnost.’’ ‘‘ Sljedbenici Atona... Banda luđaka i mistika, zatočenika vlastitih iluzija!’’

‘‘ U pravu ste, ali su nam korisni.’’ ‘‘ Namjeravate li od njih napraviti vojsku sposobnu pobijediti Ramzesovu?’’ Ofir iscrta čudne geometrijske znakove u prašini. ‘‘ Ramzes je pobijedio Hetite ‘‘ nastavljao je Henar, ‘‘ vaša špijunska mreža je razorena, ja nemam više nijednog sljedbenika. Ovdje ćemo istrunuti, takva nam je sudbina?’’ ‘‘ Magija će nam pomoći da je promijenimo. ‘’ Henar slegne ramenima. ‘‘ Niste uspjeli potisnuti Nefertari, bili ste nesposobni oslabiti Ramzesa.’’ ‘‘ Nepravedni ste ‘‘ procijeni mag. ‘‘ Kraljica je izmrcvarena prošla kroz iskušenje u koje sam je doveo.’’ ‘‘ Lijepa Izet rodit će drugog sina Ramzesu, a kralj je usvojio nasljednika koliko hoće! Nikakva obiteljska briga ne ometa više mog brata u vladanju.’’ ‘‘ Udarci će ga iscrpiti.’’ ‘‘ Zar ne znate da se egipatski faraon ponovno rađa u svojoj tridesetoj godini vladavine?’’ ‘‘ Još nismo dotle stigli, Henare, Hetiti još uvijek nisu odustali od borbe.’’ ‘‘ Zar koalicija koju su napravili nije uništena kod Kadeša?’’ ‘‘ Car Muvatal je lukav i mudar, on zna kada je dobar trenutak za povlačenje i preduzet će kontraofenzivu koja će iznenaditi Ramzesa.’’ ‘‘ Više ne želim maštati, Oflre. ‘’ U daljini se začuje galop. Henar izvadi mač. ‘‘ Ovo nije vrijeme kada nam pristaše Atona donose hranu.’’ Ramzesov brat požuri ka ulazu u grob, odakle su se vidjeli mrtvi grad i dolina. ‘‘ Neka dva muškarca.’’ ‘‘ Idu li prema nama?’’ ‘‘ Izašli su iz grada i uputili su se ka strmini... ka nama! Bolje bi bilo da izađemo iz groba i sakrijemo se negdje drugdje.’’ ‘‘ Bez žurbe, samo su dvojica. ‘’ Ofir ustane. ‘‘ To je možda znak koji sam čekao, Henare. Pogledajte bolje.’’ Henar je u jednom od dvojice pridošlica prepoznao sljedbenika Atona, ali ga je prisutnost drugog zaprepastila. ‘‘ Meba... Meba, ovdje?’’ ‘‘ On je moj podređeni i naš saveznik. ‘’ Henar odloži svoj mač. ‘‘ Na Ramzesovom dvoru nitko ne sumnja u Mebu, danas treba zaboraviti na razlike među nama.’’ Henar ništa nije odgovorio. Osjećao je samo prezir prema Mebi čija je jedina ambicija bila da očuva svoje bogatstvo i udobnost. Premda mu je sada otkriveno da je

diplomat postao novi hetitski agent, Henar nije vjerovao u njegovu iskrenost. Na početku puta koji je vodio ka grobu velikog Atonovog svećenika, dvojica konjanika siđoše na zemlju. Pristaša sunčanog boga ostane čuvati konje, a Meba se uputi prema skloništu svojih suučesnika. Henaru se stegnulo grlo od nemira. A što ako ih je visoki službenik izdao i ako za njim ide faraonova policija? Ali, na obzorju nije bilo nikoga. Zgrčen, Meba promrmlja nekoliko uobičajenih uljudnih izraza. ‘‘ Puno sam riskirao dolazeći ovamo... Zašto ste mi poslali poruku da vas potražim?’’ ‘‘Vi ste pod mojim zapovjedništvom, Meba, tamo gdje vam ja naložim da idete, ići ćete. Kakve su novosti?’’ Henar je bio iznenađen. Iz dna ove jazbine, mag je nastavio izdavati zapovijedi. ‘‘Ne baš sjajne. Hetitski kontranapad nije imao uspjeha, Ramzes je žestoko odgovorio i već je ponovno osvojio Kanaan.’’ ‘‘ Je li krenuo prema Kadešu?’’ ‘‘ Ne znam.’’ ‘‘ Trebali biste biti efikasni, Meba, mnogo efikasniji, i unaprijed me obavještavati. Da li su Beduini ispunili svoj zadatak?’’ ‘‘ Pobuna je izgledala opća... Ali, moram biti vrlo oprezan da ne bih izazvao Amenijevu sumnju.’’ ‘‘ Zar vi ne radite u Ministarstvu vanjskih poslova?’’ ‘‘ Opreznost...’’ ‘‘ Imate li mogućnost približiti se malom Khau?’’ ‘‘ Ramzesovom starijem sinu? Da, ali zašto...’’ ‘‘ Potrebno mi je nešto što je Ramzesu izuzetno važno, Meba, i to mi treba vrlo brzo.’’ 7 Mojsije, njegova žena i njihov sin izašli su iz zemlje Midjanaca, koja se nalazila južno od Edoma i istočno od Akabskog zaljeva. Tamo se Židov dugo skrivao prije negoli je odlučio napustiti svoje pribježište i vratiti se u Egipat, suprotno mišljenju svog tasta. Budući da je optužen za ubojstvo, ne čini li time ludost, predajući se u ruke faraonovoj policiji? Uhapsit će ga i osuditi na smrt. Ali nijedan argument nije mogao pokolebati Mojsija. Bog mu je govorio u srcu planine, i zapovjedio mu da izvede židovsku braću iz Egipta kako bi im omogućio da žive u svojoj pravoj veri i u zemlji koju im je namijenio. Zadatak je izgledao neostvarljiv, ali je prorok imao snage ispuniti ga. Njegova žena Sefora također ga je pokušala razuvjeriti. Uzalud. I tako se mala obitelj uputila u smjeru Delte. Sefora je pratila muža koji je, oslonjen na čvornati štap, koračao mirnim korakom, ne dvoumeći se nijednog trenutka kojim putem treba ići.

Kada je oblak prašine najavio grupu konjanika koji su se približavali, Sefora je stegnula sina u naručje i sakrila se iza Mojsija. Krupan, bradat, širokog poprsja, bio je atletske građe. ‘‘ Moramo se sakriti ‘‘ predložila je. ‘‘ Nema potrebe.’’ ‘‘ Ako su to Beduini, ubit će nas, ako su Egipćani, uhapsit će te!’’ ‘‘ Ne budi tako plašljiva.’’ Nepomičan, Mojsije se prisjetio godina koje je proveo na univerzitetu u Memphisu gdje je proučio svu mudrost Egipta, živeći u bliskom prijateljstvu s princem Ramzesom, budućim faraonom. Nakon što je neko vrijeme proveo na važnom mjestu u haremu u Mer Uriju, dodijeljena mu je uloga glavnog nadzornika na gradilištu Pi Ramzesa, nove prijestolnice Dviju Zemalja. Povjerivši mu takav zadatak, Ramzes ga je učinio jednom od najvažnijih osoba u kraljevstvu. Ali, Mojsije nije nalazio mira. Još od njegove mladosti, plamen mu je nagrizao dušu, i tek kada se sreo s vatrenim grmom, koji je gorio a da pritom nije izgorio, bol je nestala. Konačno, Židov je spoznao svoju misiju. Konjanici su bili Beduini. Grupu su predvodili ćelavi i bradati Amos, te visoki i mršavi Baduh. Amos i Baduh bili su poglavice plemena koja su prevarila Ramzesa, kod Kadeša, da bi ga namamili u stupicu. Njihovi ljudi okružiše Mojsija. ‘‘ Tko si ti?’’ ‘‘ Zovem se Mojsije. Ovo su moja žena i sin.’’ ‘‘ Mojsije... Jesi li ti Ramzesov prijatelj, visoki dužnosnik okrivljen za zločin, koji je potom pobjegao u pustinju?’’ ‘‘ To sam ja.’’ Amos siđe sa konja i čestita Židovu. ‘‘ U tom slučaju, u istom smo taboru! Mi se također borimo protiv Ramzesa, onog koji je nekada bio tvoj prijatelj i koji, danas, traži tvoju glavu!’’ ‘‘ Kralj Egipta još je moj brat ‘‘ potvrdi Mojsije. ‘‘ Govoriš svašta! Njegova mržnja i dalje te proganja. Bilo bi dobro da se Beduini, Židovi i nomadi pridruže Hetitima kako bi potukli tog despota. Njegova snaga postala je općepoznata, Mojsije, pridruži nam se da stalnim napadima na egipatske trupe spriječimo njihovo osvajanje Sirije.’’ ‘‘ Ali, ja ne idem na sjever, nego na jug.’’ ‘‘ Na jug? ‘‘ iznenadi se sumnjičavi Baduh. ‘‘ Kuda ti to namjeravaš ići?’’ ‘‘ U Egipat, u Pi Ramzes.’’ Amos i Baduh se pogledaše, zaprepašteni. ‘‘ Je I' se ti to šališ s nama? ‘‘ upita Amos. ‘‘ Govorim vam istinu.’’

‘‘ Ali... pritvorit će te i ubiti!’’ ‘‘ Jahve će me štititi. Moram izvesti svoj narod iz Egipta.’’ ‘‘ Židove, iz Egipta... Je si li ti poludio?’’ ‘‘ Takva je misija koju mi je Jahve povjerio, to je misija koju ću izvršiti.’’ Sada i Baduh siđe sa konja. ‘‘ Ne miči se, Mojsije.’’ Dvojica plemenskih poglavica udaljili su se kako bi porazgovarali, a da ih Židov ne čuje. ‘‘ Ovaj je čovjek lud ‘‘ reče Baduh. ‘‘ Predug boravak u pustinji pomračio mu je um.’’ ‘‘ Varaš se.’’ ‘‘ Ja, da se varam? Taj Mojsije je luđak, to je očigledno!’’ ‘‘ Ne, taj čovjek je mudar i odlučan.’’ ‘‘ To je nesretnik, izgubljen na pustinjskom putu sa ženom i djetetom... Kakva zadivljujuća mudrost!’’ ‘‘ Da, Baduh, zadivljujuća! Tko bi se bojao ovog jadnika? Ali Mojsije je i dalje vrlo omiljen u Egiptu, a pritom ima namjeru Židove potaknuti na pobunu.’’ ‘‘ Nema nikakvog izgleda da uspije! Faraonova policija neće mu takvo što dozvoliti.’’ ‘‘ Ako bismo mu pomogli, bio bi nam koristan.’’ ‘‘ Koristan... A kako?’’ ‘‘ Tako što ćemo mu pomoći prijeći granicu i dopremiti oružje Židovima. Oni će vjerojatno biti ubijeni, ali će posijati nemir u Pi Ramzesu.’’ Mojsije punim plućima udahne zrak Delte. Trebao bi mrziti ovu zemlju, ali oduševljavala ga je ljepota obrađenih polja i blagost palminih šuma, vraćajući mu u svijest sliku jednog mladog čovjeka, povjerljivog prijatelja egipatskog faraona, sliku koja je podrazumijevala da cijeli život provede uz Ramzesa, da mu služi, da mu pomogne provesti u djelo ideal istine i pravde koji je nadahnjivao dinastije. Ali taj ideal je pripadao prošlosti, od sada, Jahve će voditi Mojsijev korak. Uz Baduhovu i Amosovu pomoć, Židov je tijekom noći sa ženom i sinom ušao na egipatski teritorij izbjegavajući patrole koje su se kretale između dvije male utvrde. Unatoč strahu, Sefora nije ništa prigovarala, Mojsije je bio njezin muž, i ona mu je dugovala poslušnost i pratila ga je svuda gdje je on želio ići. S izlaskom sunca i buđenjem prirode, Mojsije osjeti kako mu se duh krijepi. Ovdje će voditi svoju borbu, bez obzira kakve bile sile kojima će se morati suprotstaviti. Ramzes će morati shvatiti da Židovi zaslužuju slobodu i da imaju pravo stvoriti naciju, u skladu s Božjom zamisli. Mala obitelj zaustavljala se u selima gdje su, prema običaju, putnici bili prihvaćani s dobrodošlicom. Način na koji se Mojsije izražavao otkrivao je njegovo egipatsko podrijetlo, a kontakti sa seljacima odvijali su se s lakoćom. Prelazeći dio po dio puta, Židov i njegova obitelj stignu do predgrađa prijestolnice. ‘‘ Izgradio sam dobar dio ovoga grada ‘‘ otkrije svojoj ženi.

‘‘ Kako je lijep i veliki! Hoćemo li živjeti ovdje?’’ ‘‘ Neko vrijeme.’’ ‘‘ Gdje ćemo se smjestiti?’’ ‘‘ Jahve će se za to pobrinuti.’’ Mojsije sa svojima uđe u kvart s radionicama gdje je vladala velika živost. Labirint uličica iznenadio je Seforu koja je već zažalila za mirnim životom u oazi. Ljudi su se međusobno dovikivali, na sve strane je bilo bučno, stolar, krojač i obućar marljivo su radili. Magarci natovareni ćupovima s mesom, sušenom ribom i sirom prolazili su bez prestanka. Tamo dalje, bile su kuće židovskih ciglara. Ništa se nije promijenilo. Mojsije je prepoznavao svaki dom, osluškivao je obiteljske pjesme i dopustio da ga preplave sjećanja u kojima je bunt bio pomiješan s mladenačkim entuzijazmom. Kada se zaustavio na malom trgu u čijem je središtu bio iskopan bunar, jedan stari ciglar mu priđe i pogleda ga ispod oka. ‘‘ Negdje sam te već vidio... Ali... to nije moguće! Nisi li ti onaj glasoviti Mojsije?’’ ‘‘ Da, to sam ja.’’ ‘‘ Bili su uvjereni da si mrtav!’’ ‘‘ Prevarili su se ‘‘ reče Mojsije uz smiješak. ‘‘ U tvoje vrijeme, mi ciglari bolje smo živjeli. Oni koji slabo rade sada su primorani sami sebi osigurati slamu. Ali ti, ti bi protestirao! Razumiješ, sada si obavezan sam se opskrbiti slamom! A tek priče o tome da se dobije veća plaća!’’ ‘‘ Imaš li barem neki smještaj?’’ ‘‘ Želio bih veći stan, ali je administracija povukla moj zahtjev. Nekada, ti bi mi već pomogao.’’ ‘‘ Pomoći ću ti.’’ Ciglar ga sumnjičavo pogleda. ‘‘ Zar nisi bio optužen za zločin?’’ ‘‘ Ustvari, jesam.’’ ‘‘ Govori se da si ubio muža Ramzesove sestre.’’ ‘‘ Ucjenjivača i nasilnika ‘‘ podsjeti Mojsije. ‘‘ Nisam ga imao namjeru ubiti, ali svađa je pošla naopako.’’ ‘‘ Dakle, ipak si ga ubio... Ali ja te razumijem, znaš!’’ ‘‘ Pristaješ li za ovu noć pružiti utočište mojoj obitelji i meni?’’ ‘‘ Dobrodošli ste.’’ Čim su Mojsije, njegova žena i sin zaspali, stari ciglar ustane sa svog ležaja i, u tami, krene prema vratima koja su vodila na ulicu. Kad ih je odškrinuo, vrata su zaškripila. Zabrinut, ciglar ostade nepomičan jedan trenutak. Uvjeren da se Mojsije nije probudio, sklizne van. Ako prijavi prestupnika policiji, dobit će lijepu nagradu. Tek što je napravio nekoliko koraka, jedna snažna ruka ga pribije uza zid. ‘‘ Kuda ćeš, nitkove?’’

‘‘ Ja... gušio sam se, bio mi je potreban svjež zrak.’’ ‘‘ Namjeravao si izdati Mojsija, zar ne?’’ ‘‘ Ne, naravno da ne!’’ ‘‘ Zaslužuješ da te zadavim.’’ ‘’ Pusti ga ‘‘ zapovjedi Mojsije, pojavivši se na pragu stana. ‘‘ On je Židov, kao i mi. A ti, što si mi pomogao, kako se zoveš?’’ ‘‘ Ime mi je Aron. Čovjek je bio postariji, premda snažan, imao je zvonak i oštar glas. ‘‘ Kako si znao da sam ovdje?’’ ‘‘ A tko te ne poznaje u ovom kvartu? Savjet staraca želi te vidjeti i čuti.’’ 8 Bentesina, amorećanski princ, sanjao je divan san. Mlada plemkinja podrijetlom iz Pi Ramzesa, potpuno gola i namirisana, penjala se duž njegovih bokova kao neka zaljubljena lijana. Iznenada, ona se pokoleba i počne se ljuljati kao brod koji je bio na rubu da se prevrne. Bentesina je zgrabi za vrat. ‘‘ Gospodine, gospodine! Probudite se!’’ Otvorivši oči, amorećanski princ otkrije da samo što nije zadavio svog upravnika dvora. Odbljesci zore osvjetljavali su sobu. ‘‘ Zašto me uznemiruješ tako rano?’’ ‘‘ Ustanite, molim vas, i pogledajte kroz prozor. ‘’ Oklijevajući, Bentesina posluša savjet svog sluge. Težina njegovog mlitavog tijela smetala mu je pri hodu. Nad morem nije bilo ni najmanje magle, dan je obećavao da će biti prekrasan. ‘‘ Što da pogledam?’’ ‘‘ Ulaz u luku, gospodine! ‘’ Bentesina protrlja oči. Na ulazu u bejrutsku luku nalazila su se tri egipatska ratna broda. ‘‘ Što je s kopnenim prilazima?’’ ‘‘ Također su zapriječeni, tu se postrojila velika egipatska vojska! Grad je pod opsadom.’’ ‘‘ Je li Aša u dobrom stanju? ‘‘ upita Bentesina. Upravnik dvora spusti glavu. ‘‘ Po vašem nalogu, bacio sam ga u tamnicu.’’ ‘‘ Dovedi mi ga.’’ Ramzes je sam hranio svoja dva konja, Pobjedu u Tebi i onog po imenu Boginja Mut je Zadovoljna. Dvije izvanredne životinje nikada se nisu razdvajale, ni u borbama ni u miru. Obje su voljele kraljevo milovanje i nikada nisu propuštale ponosno zanjištati kada

bi ih pohvalio za hrabrost. Prisutnost Krvnika, nubijskog lava, nije u njima izazivala ni najmanji strah, nisu li se, zajedno s tom zvijeri, suočili s tisućama hetitskih vojnika? General Raove vojske pokloni se kralju. ‘‘ Veličanstvo, rasporedili smo se. Nijedan stanovnik Bejruta neće moći pobjeći. Spremni smo za napad.’’ ‘‘ Presretnite sve karavane koje trebaju ući u grad.’’ ‘‘ Trebamo li pretpostaviti zamku?’’ ‘‘ Moguće. Ako je Aša još živ, oslobodit ćemo ga.’’ ‘‘ To bi bilo divno, Veličanstvo, ali život samo jednog čovjeka...’’ ‘‘ Život samo jednog čovjeka ponekad je iznimno vrijedan, generale.’’ Ramzes je cijelo jutro proveo sa svojim konjima i lavom. Njihov mir činio mu se kao dobar predznak, štoviše, prije nego što je sunce dostiglo svoj zenit, ađutant mu je donio vijest kojoj se nadao. ‘‘ Bentesina, amorećanski princ, traži prijem. ‘ Odjeven u široku svilenu, šarenu haljinu koja mu je prikrivala debljinu, namirisan esencijom ruže, Bentesina je bio nasmijan i opušten. ‘‘ Pozdrav Sinu svjetlosti, Sinu...’’ ‘‘ Ne sluša mi se laskanje jednog izdajnika. ‘’ Amorećanskog princa i dalje nije napuštalo dobro raspoloženje. ‘‘ Naš bi razgovor trebao biti konstruktivan, Veličanstvo.’’ ‘‘ Kada si se prodao Hetitima, napravio si loš izbor.’’ ‘‘ Ipak mi ostaje odlučujući argument ‘‘ vaš prijatelj Aša. ‘‘ Misliš li da me to što se on nalazi u zatvoru priječi da razorim ovaj grad?’’ ‘‘ Uvjeren sam u to. Zar se svi ne hvale svojim prijateljstvom sa Ramzesom Velikim? Faraon koji bi izdao svoje bližnje izazvao bi bijes bogova.’’ ‘‘ Je li Aša još živ? ‘’ ‘‘ Je.’’ ‘‘ Hoću dokaz.’’ ‘‘ Vaše Veličanstvo vidjet će svog prijatelja i Ministra vanjskih poslova kako se pojavljuje na vrhu glavne kule moje palače. Ne poričem da je Ašin boravak u zatvoru, kako bi se spriječio njegov bijeg, imao određene fizičke neugodnosti po njega, ali nije u pitanju ništa ozbiljno.’’ ‘‘ Što tražiš u zamjenu za njegovo oslobađanje?’’ ‘‘ Vaš oprost. Kada vam vratim vašeg prijatelja zaboravit ćete da sam vas bio malo izdao, i dat ćete mi dekret s odredbom da ste zadržali svoje povjerenje u mene. To nije malo, priznajem, ali će mi pomoći sačuvati tron i skromna dobra koja posjedujem. A da... ukoliko bi vam pala na pamet nesretna zamisao da me zadržite u zatvoru, vaš će prijatelj biti ubijen, razumije se.’’ Ramzes je neko vrijeme šutio. ‘‘ Moram razmisliti ‘‘ reče mirno.

Bentesina se bojao samo jednoga, da će državni razlog prevagnuti nad prijateljstvom. Ramzesovo oklijevanje ga je uznemirilo. ‘‘ Potrebno mije vrijeme kako bih uvjerio svoje generale ‘‘ objasni kralj. ‘‘ Misliš da je lako odustati od sigurne pobjede i oprostiti jednom kriminalcu?’’ Bentesina osjeti olakšanje. ‘‘ Kriminalac, nije li to malo pretjerano, Veličanstvo? Politika savezništva je teška vještina, javno sam priznao svoju krivnju, zašto, dakle, ne bismo zaboravili prošlost? Egipat predstavlja moju budućnost, i ja ću pružiti dokaze vjernosti, budite u to sigurni. Ako bih se usudio, Veličanstvo...’’ ‘‘ Što još hoćeš?’’ ‘‘ Stanovništvo i ja nerado gledamo na blokadu grada. Naviknuti smo dobro živjeti, a isporuka hrane čini dio našeg pakta. Zar ne mislite da bi Aša, u iščekivanju da izdate dekret i da bude oslobođen, sigurno bio sretan kad bi se dobro najeo?’’ Ramzes ustane. Prijem je bio završen. ‘‘ Veličanstvo... ako biste mi mogli reći koliko će trajati vaše razmišljanje...’’ ‘‘ Nekoliko dana.’’ ‘‘ Uvjeren sam da ćemo postići dogovor koristan kako za Egipat tako i za provinciju Amuru.’’ Dok je Ramzes razmišljao promatrajući more, lav je ležao pored njegovih nogu. Valovi su se smirivali na obali, delfini su se igrali na pučini. Južni vjetar snažno je puhao. Setau sjedne desno od kralja. ‘‘ Ne volim more, u njemu nema zmija. Štoviše, ne vidi se ni druga obala.’’ ‘‘ Bentesina me ucjenjuje.’’ ‘‘ A ti se dvoumiš između Egipta i Aše.’’ ‘‘ Predbacuješ li mi zbog toga?’’ ‘‘ Predbacivao bih ti upravo suprotno, ali znam koje rješenje moraš izabrati, a ono mi se ne sviđa.’’ ‘‘ Imaš li kakav plan?’’ ‘‘ Ako ga ne bih imao, zar bih došao ometati Gospodara Dviju Zemalja u razmišljanju?’’ ‘‘ Aši se ne bi smjelo dogoditi ništa rizično.’’ ‘‘ Puno tražiš od mene.’’ ‘‘ Postoje li stvarni izgledi da uspiješ?’’ ‘‘ Možda.’’ Upravnik Bentesininog dvora trudio se udovoljiti neprestanim prohtjevima svoga gospodara. Amorećanski je princ dosta pio, a podnosio je samo najbolje vino, iako se podrum palače stalno punio, brojni banketi su ga brzo praznili. Stoga je majordom s nestrpljenjem iščekivao svaku isporuku.

Otkako su egipatske trupe opkolile Bejrut, on je očekivao dolazak karavana koji je trebao isporučiti na stotine amfora crvenog vina iz Delte. Bentesina je pio isključivo to vino, i nijedno drugo. Kakvo li je bilo zadovoljstvo upravnika kada je ugledao niz dvokolica koje su u veliko dvorište unosile amfore s vinom! Znači, blokada je bila podignuta. Zahvaljujući ucijeni, Bentesina je pobijedio Ramzesa. Majordom požuri prema vođi karavana i izda mu upute, jedan dio ćupova treba odnijeti u podrum, drugi dio u prostoriju blizu kuhinje, treći dio u ostavu kod sale za prijeme. Istovarivanje je započelo, praćeno pjesmom i šalama. ‘‘ Smijemo li možda... malo kušati ‘‘ predloži majordom vođi konvoja. ‘‘ Dobra ideja.’’ Dva čovjeka uđoše u podrum. Upravnik dvora se nagne nad jednim ćupom, zamišljajući sočnost krupnih zrna. U trenutku kada je pomilovao ispupčeni trbuh amfore, sruši se od snažnog udarca u potiljak. Vođa konvoja, časnik Ramzesove vojske, pomogne izaći Setauu i drugim članovima odreda iz ćupova. Naoružani laganim sjekirama izdubljene poleđine, s tri ispupčena klina zabijena u dršku i čvrsto povezana, lako su svladali libanonsku stražu koja nije očekivala napad iznutra. Dok je nekoliko vojnika otvaralo glavna gradska vrata puštajući unutra pješake Raove vojske, Setau se brzo uputio ka Bentesininim sobama. Kada su mu dva Libanonca pokušala prepriječiti put, pustio je bijesne zmije koje su dugo vremena provele zatvorene u torbi. Kada je vidio zmiju kojom je Setau mahao, Bentesina zanijemi od straha. ‘‘ Oslobodi Ašu, ili ćeš umrijeti.’’ Bentesina se nije dao dugo moliti. Tresući se, dišući poput zadihanog bika, sam je otvorio vrata sobe u kojoj je Aša bio zatvoren. Kada se uvjerio da mu je prijatelj dobrog zdravlja, Setau se namjerno nespretno pokrenu, otvori šaku i oslobodi zmiju koja skoči na Bentesinu. 9 Polako se približavajući pedesetim godinama, mršava, finog i dugog nosa, velikih bademastih očiju, prodornog i strogog pogleda, skoro četvrtaste brade, kraljica majka Tuja imala je ulogu čuvarice tradicije i savjesti egipatskog kraljevstva. Na čelu brojnog osoblja, dijelila je savjete bez naredbi, ali je uvijek bdjela nad tim da se poštuju vrijednosti koje su od egipatskog kraljevstva učinile trajan i postojan režim, zajednicu vidljivog i nevidljivog. Ona, koju su službeno nazivali "majka boga, koja je donijela na svijet moćnog bika", Ramzesa, živjela je u uspomenama na svog pokojnog supruga, faraona Setija. Zajedno su izgradili snažan i spokojan Egipat koji njihov sin Ramzes treba održati na putu uspjeha i

blagostanja. Ramzes je imao očevu energiju, istu vjeru u misiju, i ništa mu nije bilo važnije od dobrobiti njegovog naroda. Da bi očuvao Egipat od invazije, morao se posvetiti ratu s Hetitima. Tuja je odobravala odluku svog sina, jer trpjeti zlo ne vodi nikuda nego u propast. Nadvladati ga, bilo je jedino moguće rješenje. Ali sukob je potrajao, i Ramzes je stalno preuzimao nove rizike. Tuja se molila da Setijeva duša, koja je postala zvijezda, štiti faraona. U desnoj ruci držala je dršku ogledala, koja je imala oblik stabljike papirusa, što je istovremeno bio i hijeroglif u značenju "biti zelen, vedar, mlad". Kada se dragocjeni predmet položi u grob, on duši svoga vlasnika osigurava vječnu mladost. Tuja je okrenula brončani disk ka nebu i upitala ogledalo o budućnosti. ‘‘ Smijem li vas uznemiriti? ‘’ Kraljica majka se lagano okrenula. ‘‘ Nefertari...’’ Velika kraljevska supruga, u dugoj bijeloj haljini stegnutoj crvenim pojasom u struku, bila je lijepa kao božica naslikana na zidovima vječitog boravišta u Dolini kraljeva i kraljica. ‘‘ Nefertari, donosiš li mi dobre vijesti?’’ ‘‘ Ramzes je oslobodio Ašu i preuzeo provinciju Amuru, Bejrut je ponovno pod egipatskim nadzorom.’’ Dvije su se žene zagrlile. ‘‘ Kada se vraća?’’ ‘‘ Ne znam ‘‘ odgovori Nefertari. Dok su njih dvije nastavile razgovor, Tuja je sjela za stolčić za šminkanje. Vrhovima prstiju masirala je lice kremom čiji su glavni sastojci bili med, crveni kristal soda karbonata, prah od alabastara, mlijeko magarice i zrna "grčkog sijena".* Lijek je brisao bore, učvršćivao epidermu i pomlađivao kožu. *Grčko sijeno., (lenugrec), vrsta biljke čija su nabubrjela zrna imala ljekovito svojstvo, a kao gusta kaša koristila su se za pripravljanje raznih obloga (prim.prev.) ‘‘ Prezaposlena si, Nefertari.’’ ‘‘ Bojim se da je Ramzes odlučio nastaviti dalje s pohodom.’’ ‘‘ Ka sjeveru, ka Kadešu...’’ ‘‘ Ka novoj klopci koju će mu Muvatal, hetitiski car, namjestiti. Čini mi se da Anatolac privlači egipatsku vojsku u zamku, puštajući Ramzesa da, manje više lako, ponovno osvoji teritorije koji su pripadali našoj zoni utjecaja.’’ Plemenske starješine okupili su se u prostranom Aronovom boravištu od nepečene cigle. Svim Židovima bilo je naloženo da šute, to je bilo zbog Mojsijeve sigurnosti budući da o njegovom povratku egipatska policija nije smjela ništa saznati. Mojsije je i dalje bio popularan, mnogi su se nadali da će, kao i nekada, uliti ponos malom narodu ciglara. Ali Libni, kojeg su smatrali za glavnog među njima budući je imao

položaj koji mu je omogućavao da održi relativno jedinstvo klanova, nije bio takvog mišljenja. ‘‘ Zašto si se vratio, Mojsije? ‘‘ upita starac hrapavim glasom. ‘‘ U planini sam vidio grm koji je stalno gorio ali nije izgorio.’’ ‘‘ To je bila varka.’’ ‘‘ Ne, nego znak božanske prisutnosti.’’ ‘‘ Jesi li ti izgubio glavu, Mojsije?’’ ‘‘ Bog me je zazvao usred grma i govorio mi je. ‘’ Starci zamrmljaše. ‘‘ I što ti je rekao?’’ ‘‘ Bog je čuo tužaljke i jecaj djece Izraela koja su svedena na robove.’’ ‘‘ Gledaj, Mojsije, mi smo slobodni radnici, a ne ratni zarobljenici.’’ ‘‘ Židovi nisu slobodni od svog rada.’’ ‘‘ Naravno da jesu! Ali, što si ti to naumio?’’ ‘‘ Bog mi je rekao, Kada budeš izveo narod iz Egipta, odat ćete mi slavu na toj planini.’’ Plemenski se poglavice zaprepašteno pogledaše. ‘‘ Izvan Egipta! ‘‘ uzviknu jedan od njih. ‘‘ Što to znači?’’ ‘‘ Bog je vidio patnje svoga naroda u Egiptu. Želi ga osloboditi i odvesti ga u plodan i prostran kraj.’’ Libni planu. ‘‘ Progonstvo ti je pomutilo razum, Mojsije. Mi smo već vrlo dugo ovdje, i ti si rođen u Egiptu, a ova je zemlja postala naša domovina.’’ ‘‘Živio sam nekoliko godina kod Midjanaca, tamo sam radio kao pastir, tamo sam se oženio i dobio sina. Bio sam uvjeren da je moj život poprimio konačan tok, ali Bog je odlučio drukčije.’’ ‘‘ Skrivao si se nakon što si izvršio zločin.’’ ‘‘ Ubio sam Egipćanina, točno, zato što je on prijetio da će ubiti jednog Židova.’’ ‘‘ Ništa se ne može predbaciti Mojsiju ‘‘ umiješa se jedan od plemenskih šefova. ‘‘ Na nama je da ga za sada štitimo.’’ Drugi članovi savjeta se složiše. ‘‘ Ako želiš ovdje živjeti ‘‘ reče Libni, ‘‘ mi ćemo te sakriti, ali moraš zaboraviti svoje sulude planove.’’ ‘‘ Morat ću vas uvjeriti, jednog po jednog ako bude potrebno, da je takva Božja volja.’’ ‘‘ Nemamo namjeru napuštati Egipat ‘‘ potvrdi najmlađi starješina. ‘‘ Ovdje su nam kuće i vrtovi, najbolji ciglari su dobili povišicu, svi se dobro hrane. Zašto bismo ostavili takvu udobnost?’’ ‘‘ Zato što vas trebam odvesti u Obećanu zemlju.’’ ‘‘ Ti nam nisi poglavar ‘‘ primijeti Libni ‘‘ i ne možeš nam određivati kuda moramo ići.’’

‘‘ Poslušat ćeš, jer Bog to zahtijeva.’’ ‘‘ Znaš li ti o čemu govoriš?’’ ‘‘ Nisam te želio uvrijediti, Libni, ali nemam pravo prikrivati svoje namjere. Koji je čovjek tako tašt da povjeruje da je njegova volja jača od Božje?’’ ‘‘ Ako si ti stvarno Njegov izaslanik, morao bi to i dokazati.’’ ‘‘ Dokaza će biti napretek, ne sumnjaj u to.’’ Ispružen na mekanom krevetu, Aša se prepustio Lotusinoj masaži. Njezine milujuće ruke uklanjale su bol i grčeve. Lijepa je Nubijka, unatoč nježnom izgledu, imala začuđujuću energiju. ‘‘ Kako se osjećate?’’ ‘‘ Bolje... Ali ispod bubrega bol je i dalje nepodnošljiva.’’ ‘‘ I te kako ćeš ju trpjeti! ‘‘ zabrunda Setau koji je upravo ušao u Ašin šator. ‘‘ Žena ti je božanstvena.’’ ‘‘ Možda, ali ona je moja žena.’’ ‘‘ Setau! Ne misliš valjda...’’ ‘‘ Diplomati su lukavi i lažljivi, a ti si prvi među njima. Ustani, Ramzes nas čeka.’’ Aša se okrene prema Lotus. ‘‘ Možete li mi pomoći?’’ Setau naglo povuče Ašu za ruke i prisili ga da se uspravi. ‘‘ Sada si sasvim u redu. Više nema potrebe za masažom.’’ Krotitelj zmija pruži diplomatu pregaču i košulju. ‘‘ Požuri, kralj mrzi čekati.’’ Nakon što je imenovao novog amorećanskog princa, Libanonca obrazovanog u Egiptu čija bi vjernost trebala biti postojanija od Bentesinine, Ramzes je nastavio s čitavim nizom imenovanja u Feniciji i Palestini. Vodio je računa o tome da prinčevi, gradonačelnici i seoski poglavari budu domoroci koji će, pod zakletvom, poštovati savez s Egiptom. Ukoliko bi izdali svoju riječ, uslijedila bi brza intervencija egipatske vojske. U tom smislu, Aša je predložio sustav promatranja i informiranja od kojeg je mnogo očekivao, slaba vojna prisutnost, ali snažna mreža suradnika. Šef egipatske diplomacije vjerovao je u prednosti špijunaže. Ramzes je, na niskom stolu, raširio kartu Bliskog istoka. Napori njegovih trupa bili su nagrađeni, ponovno su Kanaan, Amurija i južna Sirija činile prostranu tampon zonu između Egipta i Hetitije. To je bila druga pobjeda koju je Ramzes odnio nad Hetitima. Ostalo mu je još da donese ključnu odluku za budućnost Dviju Zemalja. Setau i Aša, manje elegantan no obično, konačno su ušli u šator Savjeta gdje su generali i viši časnici već zauzeli svoja mjesta. ‘‘ Jesu li sva snažna neprijateljska uporišta svladana?’’ ‘‘ Da, Veličanstvo ‘‘ reče general Raove vojske. ‘‘Posljednje je jučer palo. Šalom.’’

‘‘ Šalom znači mir ‘‘ objasni Aša, ‘‘ i sada on vlada u svim područjima.’’ ‘‘ Trebamo li krenuti na sjever ‘‘ upita kralj, ‘‘ kako bismo zauzeli Kadeš i nanijeli presudan udarac Hetitima?’’ ‘‘ To je želja viših časnika ‘‘ izjavi general. ‘‘ Našu bismo pobjedu trebali okruniti time što ćemo uništiti barbare.’’ ‘‘ Nemamo nikakvih izgleda za uspjeh ‘‘ procijeni Aša, ‘‘Hetiti su se povukli odande gdje smo mi napredovali, njihove trupe su ostale nedirnute, i pripremaju klopku iz koje bismo izašli vrlo oslabljeni.’’ ‘‘ S Ramzesom na čelu ‘‘ oduševljavao se general ‘‘ mi ćemo pobijediti!’’ ‘‘ Uopće ne poznajete teren. Na visoravnima Anatolije, u klancima, u šumama, Hetiti će nas razbiti. Čak i u samom Kadešu, na tisuće pripadnika pješaštva bi umrlo a osvajanje tvrđave i dalje bi bilo neizvjesno.’’ ‘‘ Beskorisni strahovi jednog diplomata... Ovoga puta mi smo spremni!’’ ‘‘ Povucite se ‘‘ zapovjedi Ramzes, ‘‘ u zoru ćete znati moju odluku.’’ 10 Zahvaljujući Aronovom gostoprimstvu, Mojsije je proveo nekoliko mirnih tjedana u kvartu gdje su živjeli ciglari. Njegova žena i sin slobodno su izlazili i otkrili su, sa zanimanjem, buran život egipatske prijestolnice. Budući da su se brzo uklopili u židovski klan, nije trebalo proteći mnogo vremena pa da počnu posjećivati Egipćane, Azijate, Palestince, Nubijce i druge stanovnike Pi Ramzesa, koji su se neprestano susretali na ulicama grada. Mojsije je živio povučeno. Više puta je tražio da ga Vijeće staraca još jednom sasluša. Premda se suočavao s nepovjerljivim i kritički raspoloženim plemenskim starješinama, Mojsije je ostao pri svojim prvobitnim stavovima. ‘‘ Je li tvoja duša oduvijek bila tako uznemirena? ‘‘ pitao ga je Aron. ‘‘ Nije, tek od onog trenutka kada mi se ukazao gorući grm.’’ ‘‘ Ovdje nitko ne vjeruje da si se susreo s Bogom.’’ ‘‘ Kada čovjek jednom spozna misiju koju treba ispuniti na ovoj zemlji, sumnja ga više ne izjeda. Moj put je unaprijed određen, Arone.’’ ‘‘ Ali, ti si usamljen, Mojsije!’’ ‘‘ To je samo privid. Na kraju će moja uvjerenja pokolebati duhove.’’ ‘‘ U Pi Ramzesu Židovima ništa ne nedostaje, gdje će u pustinji naći hranu?’’ ‘‘ Bog će se za to pobrinuti.’’ ‘‘Ti imaš kvalitete vođe, ali si krenuo pogrešnim putem. Promijeni ime i izgled, zaboravi na svoje nerazumne planove, zauzmi mjesto među svojima. Ostarjet ćeš u miru, poštovan i spokojan, na čelu brojne obitelji.’’ ‘‘ To nije moja sudbina, Arone.’’ ‘‘ Promijeni tu koju si zamislio.’’

‘‘ Za to više nisam ja odgovoran.’’ ‘‘ Zašto upropaštavaš život, sada kada ti sreća kuca na vrata?’’ U tom trenutku začuje se kucanje na vratima Aronovog stana. ‘‘ Policija, otvorite. ‘’ Mojsije se nasmiješi. ‘‘ Vidiš, Arone, nije mi ostavljeno na izbor.’’ ‘‘ Moraš pobjeći!’’ ‘‘ Ova vrata su jedini izlaz.’’ ‘‘ Branit ću te.’’ ‘‘ Nemoj, Arone.’’ Mojsije osobno otvori vrata. Seramana, ljudeskara sa Sardinije, promatrao je Židova s čuđenjem. ‘‘ Dakle, nisu mi lagali... Stvarno si se vratio!’’ ‘‘ Želiš li ući i pridružiti nam se kod objeda?’’ ‘‘ Jedan Židov te je izdao, Mojsije, neki ciglar koji se prestrašio da će izgubiti posao zato što se skrivaš u kvartu. Kreni za mnom, moram te odvesti u zatvor.’’ Aron se ispriječi. ‘‘ Mojsiju treba biti suđeno.’’ ‘‘ I bit će mu suđeno.’’ ‘‘ Pod uvjetom da ga se ne otarasiš prije procesa. ‘’ Seramana zgrabi Arona za okovratnik njegove tunike. ‘‘ Misliš da sam ubojica?.’’ ‘‘ Nemaš pravo sa mnom grubo postupati! ‘’ Sard pusti Arona. ‘‘ Točno... Ali, imaš li ti pravo mene vrijeđati?’’ ‘‘ Ako Mojsije bude uhapšen, pogubit će ga.’’ ‘‘ Zakon je jednak za sve, pa i za Židove.’’ ‘‘ Bježi, Mojsije, vrati se u pustinju! ‘‘ molio je Aron. ‘‘ Dobro znaš da ćemo tamo zajedno otići.’’ ‘‘ Ali nećeš izaći iz zatvora.’’ ‘‘ Bog će mi pomoći. ‘‘ Hajde, idemo! ‘‘ zahtijevao je Seramana, ‘‘ nemoj me prisiljavati da ti vežem ruke.’’ Sjedeći u kutu ćelije, Mojsije je gledao zraku svjetlosti koja je prolazila kroz rešetke. Pod njom je zatreperilo na tisuće zrnaca prašine koja su padala na zemljani pod, ugažen nogama zatvorenika. U Mojsiju će zauvijek plamtjeti vatra gorućeg grma, energija Jahvine planine. Zaboraviti na prošlost, zaboraviti na ženu i sina, od sada, važan će biti jedino Izlazak, odlazak židovskog naroda u Obećanu zemlju. To je bila bezumna nada za čovjeka koji je bio zatvoren u ćeliji velikog zatvora u Pi Ramzesu, kojeg će egipatski sud osuditi na smrt zbog ubojstva s predumišljajem ili će, u

najboljem slučaju, biti osuđen na teške radove u robijašnici u oazi. Unatoč vjeri u Jehovu, Mojsija je povremeno obuzimala sumnja. Kako će ga Bog osloboditi da bi mu omogućio da ispuni svoj zadatak? Židov je drijemao u trenutku kada ga je udaljena buka trgnula iz obamrlosti. Iz minute u minutu, vika se povećavala, dok nije postala zaglušujuća. Cijeli se grad doimao uskovitlano. Ramzes Veliki se vratio. Nitko ga nije očekivao još mjesecima, ali to je doista bio on, uzvišen i ponosan na dvokolicama koje su vukli Pobjeda u Tebi i Boginja Mut je Zadovoljna, njegova dva konja ukrašena crvenim perjanicama s plavim vrhovima. Desno od dvokolica koračao je Krvnik, ogroman lav, koji je promatrao građane okupljene oko staze kao neke znatiželjne životinjice. Na glavi faraona bila je plava kruna, zlatna zmija ureus* na čelu, poprsje mu je bilo pokriveno ritualnom odjećom s naslikanim plavo zelenim krilima koja su stavljala suverena pod zaštitu Iziđe, ženke sokola. Ramzes je blistao. *Ureus, kobra na krunama faraona i na pročelju hramova, simbol je vrhovne božanske i kraljevske mudrosti i moći, dostojanstva i svjetlosti, u značenju «oko Raovo» Jednoglasno, pješaci su pjevali pjesmu koja je postala tradicionalna, Ruka Ramzesova je snažna, njegovo je srce hrabro, on je strijelac bez premca, on je bedem za svoje vojnike, on je vatra koja žeže neprijatelje. Izgledao je kao izabranik božanske svjetlosti i kao sokol veličanstvenih pobjeda. Generali, časnici na dvokolicama i pješaštvo, vojni pisari, poslužitelji, svi su obukli svoje svečane vojne uniforme i defilirali iza barjaktara. Burno pozdravljeni od gomile, vojnici su maštali o slobodnim danima i o nagradama koje su dodjeljivane onima koji su dugo služili rok, a koje će im pomoći zaboraviti na svirepost borbi. U vojničkom životu ne postoji ljepši trenutak od povratka kući, osobito ako je trijumfalan. Zatečeni, vrtlari nisu imali vremena cvijećem ukrasiti veliku aveniju Pi Ramzesa koja je vodila do hramova Ptaha, boga stvaralačke Riječi, i Sekhmet, strašne božice koja je imala moć uništavanja i iscjeljivanja. Međutim, kuhari su na roštilju već užurbano pekli guske, komade govedine i svinjske odreske, i punili košare sušenom ribom, povrćem i voćem. Podrumari su iz ćupova vadili pivo i vino. U najvećoj žurbi, slastičari su pripremali kolače. Gospoda su odijevala najbolja odijela, a sluge su dovršavali uređivanje vlasulja svojih gospodarica. Na kraju povorke išlo je nekoliko stotina zarobljenika, Azijaca, Kanaanaca, Palestinaca i Sirijaca, nekima su ruke bile vezane na leđima, drugi su slobodno koračali, sa ženama i djecom pored sebe. Na magarcima se nalazila njihova skromna prtljaga. Zarobljenici će biti odvedeni u ured za smještaj u prijestolnici, a odatle će ih razaslati na zemlju i gradilišta hramova. Odradit će zarobljeničku kaznu kao radnici ili zemljoradnici, a po njenom isteku, moći će birati žele li se uklopiti u egipatsko društvo ili se vratiti u svoju domovinu. Svi su se pitali je li nastupio mir ili je ovo tek primirje? Da li je faraon porazio Hetite ili se vratio kako bi prikupio snagu prije nego što ponovno krene u borbu? Oni koji ništa

nisu znali najviše su pričali, a govorilo se o smrti cara Muvatala, o zauzimanju tvrđave u Kadešu, o uništenju hetitske prijestolnice. Svi su očekivali tradicionalnu svečanost dodijele nagrada prilikom koje bi se Ramzes i Nefertari pojavljivali na prozoru kraljevske palače i poklanjali zlatne ogrlice najzaslužnijim vojnicima. Međutim, na opće zaprepaštenje, Ramzes je zaobišao palaču i uputio se prema hramu božice Sekhmet. Samo je on primijetio rađanje jednog oblaka koji je vrlo brzo rastao, širio se i tamnio. Konji su se uznemirili, a lav je zamumljao. Spremala se oluja. Strah je potisnuo veselo raspoloženje. Ako je strašna boginja iskazala ljutnju u tmurnim oblacima, nije li to bio znak da rat prijeti egipatskom kraljevstvu i da će se Ramzes bez oklijevanja morati vratiti na ratište? Pjesma vojnika umuknu. Svi su bili svjesni da faraon započinje novu borbu tijekom koje će morati umiriti Sekhmet i spriječiti je da na zemlju pošalje svu silu patnji i nesreća. Ramzes se spusti na zemlju, pomiluje svoje konje i lava, potom zastane na trenutak, zamišljen, na trijemu hrama. Oblaci su se trgali i gomilali, bilo ih je na stotine. Potamnjelo nebo prekrilo je sunčevu svjetlost. Potisnuvši umor od puta, zaboravivši na svečanost koju se spremao održati u Pi Ramzesu, kralj se pripremio za suočenje s Užasnom. Jedino je on bio u stanju rastjerati njezinu ljutnju. Ramzes odgurne velika vrata od cedrovine, pokrivena zlatom, i uđe u salu čistoće gdje odloži svoju plavu krunu. Potom se polako uputi ka stupovima u prvoj sali, prijeđe prag tajanstvene sale i nastavi prema naosu. Tu ju je on vidio, blistavu u polumraku. Njezina duga, bijela haljina sjala je poput sunca, miris njene ritualne vlasulje očaravao je dušu, njeno gospodsko držanje bilo je ravno gospodstvenosti kamena u hramu. Nefertarin glas se uzdigao, sladak kao med. Ona izgovori riječi dubokog poštovanja i umirivanja koje, od postanka egipatske civilizacije, pretvaraju Užasnu u Blagost ljubavi. Ramzes podigne ruke, dlanova otvorenih prema statuti žene s glavom lavice, i pročita formule urezane na zidovima. Nakon završene molitve, kraljica, tajanstveno biće u kojem je izvršena promjena, pruži kralju crvenu krunu Donjeg Egipta, bijelu krunu Gornjeg Egipta i žezlo zvano ‘moć’. S dvostrukom krunom na glavi i žezlom u desnoj ruci, Ramzes se pokloni pred dobročiniteljskom energijom prisutnom u statui. Čim je kraljevski par izašao iz hrama, sunce preplavi nebo nad Tirkiznim gradom. Oluja je rastjerana. 11

Odmah nakon svečane dodijele zlatnih ogrlica najhrabrijima, Ramzes je otišao posjetiti Homera, grčkog pjesnika koji je odlučio nastaniti se u Egiptu, kako bi stvarao svoja veličanstvena djela i tu okončao svoje dane. Njegovo udobno boravište u blizini palače bilo je okruženo vrtom u kojem je najljepši cvijet, cvijet limunovog drveta, pričinjavao veselje oslabljenom vidu ovog starca duge, bijele brade. Kada je egipatski kralj došao k njemu, Homer je, po svom običaju, pušio listove žalfije natisnute u lulu, napravljenu od velike puževe kućice, i ispijao pehar vina začinjenog anisom i korijandarom. Pjesnik ustane oslanjajući se na čvornati štap. ‘‘ Ostani sjediti, Homere.’’ ‘‘ Kada faraon ne bude bio pozdravljen kao što priliči, to će biti kraj civilizacije.’’ Dva su čovjeka sjela na stolice postavljene u vrtu. ‘‘ Jesam li imao razloga napisati ove stihove, Veličanstvo,’Žestoko da se boriš,ili da se povučeš,na isto ti dođe. Hrabrog, kao i kukavicu, čast jednaka čeka. U tolikim opasnostima, da li mi je srce bez razloga tuklo, u tolikim okršajima, bijaše li uzalud što sam izlagao opasnosti život svoj?’ ‘’ ‘‘ Ne, Homere.’’ ‘‘ Dakle, vratili ste se kao pobjednik.’’ ‘‘ Hetiti su potisnuti na svoje uobičajene pozicije, a Egipat neće biti osvojen.’’ ‘‘ Proslavimo taj događaj, Veličanstvo, priuštio sam si izvrsno vino.’’ Homerov kuhar donese kretsku amforu uskog grla kroz koju je mogao proći tek tanak mlaz vina pomiješanog s morskom vodom, prikupljenog u noći ljetnog solsticija i pod sjevernim vjetrom, i koje je uz to odležalo tri godine. ‘‘ Tekst o bici kod Kadeša je dovršen ‘‘ otkri Homer, ‘‘ vaš osobni tajnik Ameni uzeo ga je na prijepis i proslijedio klesarima.’’ ‘‘ Bit će ugraviran na zidovima hramova i objavit će pobjedu reda nad kaosom.’’ ‘‘ Veličanstvo, borba se, na žalost, mora stalno iznova voditi! Nije li u prirodi kaosa nastojanje da nadvlada red?’’ ‘‘ Zbog tog je razloga i ustanovljena institucija faraona. Ona jedina može učvrstiti vladavinu boginje Maat.’’ ‘‘ Stoga je ne mijenjajte, imam namjeru još dugo sretno živjeti u ovoj zemlji.’’ Hektor, crno bijela Homerova mačka, skoči na pjesnikova koljena i počne grepsti po njegovoj tunici. ‘‘ Osam stotina kilometara dijeli vašu prijestolnicu od hetitske... Je li to dovoljno da se sile mraka drže na potrebnoj udaljenosti?’’ ‘‘ Sve dok budem udisao životni dah, trudit ću se da tako ostane.’’ ‘‘ Rat nikada nije završen. Koliko ćete puta još morati krenuti u bitku?’’ Kada je Ramzes napustio Homera, našao je Amenija koji ga je čekao. Još bljeđi nego inače, i mršaviji, s nekoliko dlaka manje na glavi, kraljev osobni tajnik izgledao je toliko

krhko kao da će se svaki čas polomiti. Jedna zaboravljena četkica bila mu je zadjenuta za uho. ‘‘ Želio bih se što prije posavjetovati s tobom, Veličanstvo.’’ ‘‘ Neki tvoj spis pričinjava ti problem?’’ ‘‘ Spis, ne...’’ ‘‘ Daješ li mi par minuta da se vidim s obitelji?’’ ‘‘Prije toga, protokol ti nalaže određeni broj ceremonija i prijema. Doista bih to rado napravio, ali postoji nešto mnogo važnije , on se vratio! ‘’ ‘‘ Govoriš ti to možda o...’’ ‘‘ Da, o Mojsiju.’’ ‘‘ Zar se on nalazi u Pi Ramzesu?’’ ‘‘Moraš priznati da Seramana nije napravio nikakvu pogrešku hvatajući ga. Da ga je ostavio na slobodi, pravda bi bila izvrgnuta ruglu.’’ ‘‘ Je li Mojsije u zatvoru?’’ ‘‘ Morao bi biti.’’ ‘‘ Odmah mi ga dovedi.’’ ‘‘ Nemoguće, Veličanstvo, faraon se ne bi smio miješati u poslove suda, čak i ako mu je prijatelj optužen.’’ ‘‘ Ali, imamo dokaz o njegovoj nevinosti!’’ ‘‘ Potrebno je da prođe uobičajenu proceduru, kad faraon prvi ne bi bio sluga boginje Maat i pravde, od ove zemlje ostali bi samo nered i zbrka.’’ ‘‘ Ti si pravi prijatelj, Ameni.’’ Mladi Kha je prepisivao poznati tekst koji su generacije pisara prije njega prepisivale.’Kao nasljednici, pisari koji su dosegli znanje raspolažu knjigama mudrosti. Njihov voljeni sin je paleta za pisanje. Njihove knjige su njihove piramide, njihova četkica im je dijete, kamen prekriven hijeroglifima njihova je žena. Spomenici nestaju,pijesak prekriva stele, grobovi padaju u zaborav, ali ime pisara koji je živio mudrost traje vječno, zato što njegova djela zrače. Budi pisar i ugraviraj ovu misao u svoje srce, knjiga je mnogo korisnija od najčvršćeg zida. Zauzimat ćeš mjesto u hramu, čak i kada budeš nestao, kroz knjigu, tvoje ime će preživjeti u ustima ljudi, bit će postojanije od dobro izgrađene kuće.’ Mladić se nije baš u potpunosti slagao s autorom ovih izreka, istina je da ono što je zapisano opstaje kroz mnoge epohe, ali zar nije isto i s vječnim boravištima i grobnicama u stijenama koje su majstori izgradili? Pisar, autor ovih redaka, hvalio je izuzetnost svoga zanata do te mjere da je postao isključiv. Sam Kha se zarekao da će istovremeno biti i pisar i graditelj, kako ne bi ograničio svoj duh. Od onog trenutka kada ga je otac suočio sa smrću u obliku kobre, stariji Ramzesov sin je sazrio i potpuno prerastao dječje igre. Kakvu je draž mogao imati drveni konjić na kotačima u usporedbi s matematičkim problemom koji je postavio pisar Ahmes, u uzbudljivom papirusu koji mu je poklonila Nefertari? Ahmes je izjednačio krug s

kvadratom čija stranica predstavlja 8/9 njegovog promjera, što je omogućilo dobivanje skladnog odnosa utemeljenog na vrijednosti 3,16 *. Čim mu se ukaže prilika, Kha će proučiti geometriju spomenika da bi otkrio tajne graditelja. *To je praktična primjena poznatog pi (n), prema papirusu Rhind. ‘‘ Smijem li prekinuti princa Kha u razmišljanju? ‘‘ upita diplomat Meba. Mladić nije podigao glavu. ‘‘ Ukoliko to držite potrebnim...’’ Već neko vrijeme, pomoćnik Ministra vanjskih poslova često je dolazio razgovarati s Khaom. Faraonov sin je prezirao nadutost ovog aristokrata i njegovo mondeno držanje, ali je poštovao njegovu obrazovanost i književno znanje. ‘‘ Još ste u poslu, prinče?’’ ‘‘ Nije li to najbolji način da se razvedri srce?’’ ‘‘ Evo jednog uistinu ozbiljnog pitanja iz tako mladih usta! U biti, imate pravo. Kao pisar i kraljev sin, izdavat ćete zapovijedi desetinama slugu, nećete držati ni plug ni lopatu, ruke će vam ostati nježne, izbjeći ćete teški rad, nećete nositi ništa teško, živjet ćete u prekrasnoj kući, u vašim štalama nalazit će se divni konji, presvlačit ćete se svaki dan u skupocjenu odjeću, vaša nosiljka bit će udobna i uživat ćete povjerenje faraona.’’ ‘‘ Velik broj lijenih i dobro osiguranih pisara doista tako i živi, ali ja se nadam da ću biti u stanju čitati teške tekstove, sudjelovati pri obredima i da će mi biti dozvoljeno prinositi žrtve u procesijama.’’ ‘‘ Ali, to su skromne ambicije, prinče Kha.’’ ‘‘ Naprotiv, Meba! One iziskuju dugotrajan napor.’’ ‘‘ Zar za starijeg Ramzesovog sina nije predviđena bolja sudbina?’’ ‘‘Hijeroglifi su moji vodiči, jesu li oni ikada lagali?’’ Ovaj dječak od dvanaest godina iznenadio je Mebu, imao je dojam da razgovara s iskusnim pisarom koji gospodari samim sobom i koji je ravnodušan na laskanja. ‘‘ Život nije ništa drugo nego rad i obveza.’’ ‘‘ Ja svoj ni ne shvaćam drukčije, Meba, zar je to za osudu?’’ ‘‘ Ne, razumije se da nije.’’ ‘‘ Vi, koji zauzimate tako važno mjesto, zar se toliko trudite da se zabavite?’’ Diplomat je izbjegao Khaov pogled. ‘‘ Vrlo sam zauzet, jer međunarodna politika Egipta zahtijeva velike nadležnosti.’’ ‘‘ Nije li moj otac taj koji donosi odluke?’’ ‘‘ Naravno, ali moji suradnici i ja marljivo radimo kako bismo mu olakšali dužnosti.’’ ‘‘ Želio bih se pobliže upoznati s vašim poslom.’’ ‘‘ To je vrlo složeno, i ne znam da li...’’ ‘‘ Potrudit ću se razumjeti o čemu se radi.’’ Dolazak male Khaove sestre, živahne i razigrane Meritamon, donio je diplomatu olakšanje. ‘‘ Igraš se s mojim bratom? ‘‘ upitala je djevojčica.

‘‘ Ne, došao sam mu donijeti dar. ‘’ Zainteresiran, Kha podigne glavu. ‘‘ O čemu se radi?’’ ‘‘ O držaču za četkice, prinče.’’ Meba mu pokaže jedan lijep stupić od pozlaćenog drveta, izdubljen, imao je dvanaest četkica različite veličine. ‘‘ To je... to je doista lijepo! ‘‘ reče princ, odloživši na taburetu upotrijebljenu četkicu kojom se do tog trenutka služio. ‘‘ Smijem li pogledati? ‘‘ upita Meritamon. ‘‘ Moraš biti pažljiva ‘‘ reče Kha ozbiljno, ‘‘ ti su predmeti vrlo osjetljivi.’’ ‘‘ Dopustit ćeš mi pisati?’’ ‘‘ Pod uvjetom da budeš vrlo oprezna, i da vučeš poteze izbjegavajući pogreške.’’ Kha pruži sestri komadić korištenog papirusa i novu četkicu čiji je vrh uronila u tintu. Princ je budno promatrao djevojčicu kako brižno povlači hijeroglife. Zauzeta svojim dužnostima, djeca su zaboravila na Mebinu prisutnosti. Upravo je taj trenutak on čekao. Uzme Khaovu upotrijebljenu četkicu i nestane. 12 Cijele je noći lijepa Izet sanjala kolibu od trske u kojoj je prvi put vodila ljubav s Ramzesom. Tu su skrivali svoju strast i, ne razmišljajući o budućnosti, uživali su u svakom trenutku, žudno zadovoljavajući želju. Izet nikada nije željela postati kraljicom Egipta, taj je položaj nadilazio njezine snage, samo je Nefertari za to bila sposobna. Ali kako zaboraviti Ramzesa,Jcako zaboraviti ljubav koja je i dalje plamtjela u njenom srcu? Od kada se vratio iz bitke, umirala je od žudnje za njim. Duh joj je klonuo, nije više imala želje dotjerivati se, navukla bi na sebe bilo kakvu haljinu, nije se ni obuvala. Jedva je nekako uspjela potisnuti taj jad. Ponovno pronađena Izetina ljepota zavela bi i najravnodušnijeg čovjeka kada bi je samo primijetio, uzdrhtalu i uznemirenu, u hodniku palače koji je vodio od Ramzesovog kabineta, do njegovih privatnih odaja. Kada bude krenuo tim putem, usudit će se mu se prići... Ne, u stvari, željela je pobjeći. Ako bude dosađivala Ramzesu, poslat će je u provinciju, i bit će osuđena na to da ga nikada više ne vidi. Postoji li gora kazna? Kada se kralj pojavio, Izetina koljena pokleknuše. Nije imala snage otići i nije joj polazilo za rukom otrgnuti pogled s njega, čiji su moć i dostojanstveno držanje bili kao u boga. ‘‘ Što radiš ovdje, Izet?’’ ‘‘ Željela sam ti reći... Rodila sam ti drugog sina.’’ ‘‘ Dadilja mi ga je pokazala, Merneptah je divan.’’

‘‘ Voljet ću ga kao što volim Khaa.’’ ‘‘ Uvjeren sam u to.’’ ‘‘ Za tebe ću i dalje biti zemlja koju ćeš moći obrađivati, voda u kojoj ćeš se moći okupati... Želiš li još kojeg sina, Ramzese?’’ ‘‘ Institucija kraljevske djece omogućava mi da ih imam dovoljno.’’ ‘‘ Traži od mene što god hoćeš... Moja duša i moje tijelo pripadaju tebi.’’ ‘‘ Griješiš, Izet, nijedno ljudsko biće ne može biti u vlasništvu drugog ljudskog bića.’’ ‘‘Pa ipak, ja sam tvoja, možeš me uzeti u naručje kao ptičicu koja je pala iz gnijezda. Uvenut ću ako me lišiš svoje topline.’’ ‘‘ Ja volim Nefertari, Izet.’’ ‘‘ Nefertari je kraljica, ja sam samo žena, zar me ne možeš voljeti drukčijom ljubavlju?’’ ‘‘S njom ja izgrađujem svijet. Samo velika kraljevska supruga može dijeliti tu tajnu.’’ ‘‘ Dozvoljavaš li mi... da ostanem u palači?’’ Izetin glas se gotovo potpuno izgubio, o Ramzesovom odgovoru ovisila je njezina budućnost. ‘‘ Ostat ćeš ovdje podizati Khaa, Merneptaha i moju kćer Meritamon.’’ Krećanin je pripadao najamničkom odredu kojim je upravljao Seramana, i bio je poslan da provede istragu u selima srednjeg Egipta, u blizini napuštenog Ahnatonovog grada. Stari gusar, kao i njegov gazda, navikao je na egipatski život i na materijalne prednosti koje su odatle proizlazile. Premda mu je more nedostajalo, utješio se krstareći Nilom u malim brzim brodicama i uživajući u tome da, iznenadnim i nepredvidljivim reakcijama, nadmudri riječne zamke. Čak se i jedan iskusni moreplovac mora pokazati poniznim pred brzim tokom rijeke, pješčanim sprudovima skrivenim ispod tankog vodenog pokrivača i krdom pobjesnjelih nilskih konja. Krećanin je bezuspješno pokazivao seljacima sliku mlade ubijene plavuše. Iskreno rečeno, ispunjavao je svoju dužnost bez previše oduševljenja, čvrsto uvjeren da je žrtva bila podrijetlom iz Pi Ramzesa ili Memphisa, Seramana je poslao izaslanike u sve provincije, nadajući se da će netko od njih naići na pravi trag, no Krećanin nije bio taj. Naslijedio je mirno poljsko dobro, i živio je u ritmu godišnjih doba, premda je bio siguran da on neće biti taj koji će dobiti nagradu koju je Seramana obećao, ipak je marljivo ispunjavao povjerenu mu dužnost, sretan da ima priliku mnoge sate provesti u toplim krčmama. Još dva ili tri dana istraživanja i vratit će se u Pi Ramzes, doduše bez ulova, ali osvježen ovim boravkom u provinciji. Sjedeći za stolom, Krećanin je promatrao mladu djevojku koja je posluživala pivo. Nasmijana i okretna, namjerno je izazivala posjetitelje. Bivši gusar odluči iskušati sreću. Dohvati je za rukav na tunici. ‘‘ Sviđaš mi se, mala.’’

‘‘ A, tko si ti?’’ ‘‘ Jedan muškarac. ‘’ Ona se nasmije. ‘‘ Kako ste svi uobraženi!’’ ‘‘ Ja to mogu i dokazati.’’ ‘‘ Ah da... A kako?’’ ‘‘ Na svoj način.’’ ‘‘ Svi isto govore.’’ ‘‘ Ali, ja i radim.’’ Poslužiteljica prijeđe prstom preko svojih usana. ‘‘ Čuvaj se, ja ne volim hvalisavce i veliki sam sladokusac...’’ ‘‘ Pa baš si me našla, to mi je najveća mana.’’ ‘‘ Čovječe, raspalio si mi maštu.’’ ‘‘ A, da prijeđemo na posao?’’ ‘‘ Što ti misliš tko sam ja? ‘‘ Ono što i jesi, lijepa djevojka koja želi voditi ljubav s vještim muškarcem.’’ ‘‘ Gdje si rođen?’’ ‘‘ Na otoku Kreti.’’ ‘‘ Da li si...pošten?’’ ‘‘ U ljubavi dajem onoliko koliko dobijem.’’ Našli su se noću, u šupi. Nijednom od njih nije bilo osobito stalo do udvaranja, umjesto toga, baciše se jedno na drugo s takvim zanosom i žestinom da su se smirili tek poslije nekoliko ljubavnih okršaja. ‘‘ Podsjećaš me na nekog ‘‘ reče on. ‘‘ Tvoje mi lice budi uspomenu na osobu koju bih jako želio ponovno vidjeti.’’ ‘‘ Tko je to?’’ Krećanin joj pokaza sliku mlade plavuše. ‘‘ Poznajem je ‘‘ reče služavka.’’ ‘‘ Znači, stanuje u ovom kraju?’’ ‘‘ Živjela je u malom selu, na rubu napuštenog grada, blizu pustinje. Srela sam je na tržnici prije nekoliko mjeseci.’’ ‘‘ Znaš li kako se zove?’’ ‘‘ Ne znam. Nikada nisam s njom razgovarala.’’ ‘‘ Je li živjela sama?’’ ‘‘ Ne, s njom je bio jedan čovjek, neka vrsta vrača koji još vjeruje u laži onog prokletog faraona. Nitko s njim nije blizak.’’ Za razliku od drugih sela u tom području, ovo nije bilo ni najmanje privlačno. Prašnjave kuće, oguljena pročelja, oljuštena boja sa zidova, napušteni vrtovi... Tko bi uopće želio ovdje živjeti? Krecanin se uputio glavnim blatnjavim putem po kojem su žvakale koze.

Odnekud se začuje škripa drvenog kapka. Neka djevojka šmugne, stežući u rukama lutku od sifona. Spotakne se, a Krecanin je dohvati za zglob ruke. ‘‘ Gdje stanuje vrač? ‘’ Djevojčica se otimala. ‘‘ Ako mi ne odgovoriš, uzet ću ti lutku.’’ Ona pokaže na onižu kuću, s prozorima na kojima su bile pribijene drvene rešetke i sa zatvorenim vratima. Pustivši djevojčicu, Krećanin potrča prema oronuloj kućici i odgurne vrata jednim udarcem ramena. Četvrtasta prostorija, s nabijenim zemljanim podom, bila je u polumraku. Na krevetu od palme umirao je neki starac. ‘‘ Policija ‘‘ reče Krecanin ‘‘ nemate se čega bojati.’’ ‘‘ Što želite?’’ ‘‘ Recite mi tko je ova mlada žena? ‘’ On pokaže starcu sliku plavuše. ‘‘ Lita... to je moja mala Lita... Vjerovala je da pripada obitelji heretika... I odveo ju je.’’ ‘‘ O kome govorite?’’ ‘‘ O nekom strancu... O stranom vraču koji je ukrao Litinu dušu.’’ ‘‘ Kako se on zove?'’’ ‘‘ Ponovno je došao... Skriva se u grobovima... U grobovima, siguran sam u to.’’ Glava mu padne na stranu. Uzdahnu, ali više nije mogao govoriti. Krećanina je hvatao strah. Mračni otvori napuštenih grobova izgledali su kao paklena ždrijela. Zaista je čovjek trebao imati nečeg demonskog u sebi da ih izabere za svoje skrovište. Možda mu je starac lagao, ali on je morao provjeriti to mjesto. Uz malo sreće, uhvatit će Litinog ubojicu, odvest će ga u Pi Ramzes i dobit će nagradu. Iako mu je pred očima bila lijepa slika, Krećanin se loše osjećao. Bilo mu je draže potući se na slobodnom prostoru, uloviti se u koštac s nekoliko gusara na moru, zadavati udarce pod otvorenim nebom... Ulaziti u ove grobnice bilo mu je odvratno, ali nije želio odustati. Kad se uzverao uz jednu padinu, uputio se prema prvom grobu s visokim svodom i zidovima na kojima su bile naslikane ličnosti koje su odavale počast Ahnatonu i Nefertiti. Pažljivo se krećući, stigao je do kraja grobnice ali nije otkrio ni mumiju ni bilo kakav trag ljudske prisutnosti. A ni demon ga nije napao. Ohrabren, Krećanin je istražio i drugu grobnicu, jednako praznu kao što je bila i prva. Stijena, loše kvalitete, odroni se, ovdje isklesani prizori zasigurno neće preživjeti stoljeća. Šišmiši, uznemireni, otprhnuše. Starac koji ga je uputio na ovo mjesto nesumnjivo je buncao. Pa ipak, Seramanin izaslanik odluči obići još dvije, tri velike grobnice prije negoli ode iz ovog napuštenog mjesta. Ovdje je sve bilo mrtvo, zasigurno mrtvo.

Nakon što je prošao duž strme padine koja je dominirala nad ravnicom gdje je bio podignut Grad Sunčevog Vidokruga, uđe u Merireov grob, grob velikog Atonovog svećenika. Reljefi su bili očuvani, Krećanin se divio predstavi kraljevskog para obasjanog sunčevim zracima. Iza njega, začuli su se lagani koraci. Prije negoli se policajac imao vremena okrenuti, mag Ofir mu prereže grlo. 13 Meba zatvori oči. Kada ih je ponovno otvorio, Krećaninov leš je ležao na zemlji. ‘‘ Niste imali pravo to napraviti, Ofire, niste imali pravo!’’ ‘‘ Meba, prestanite cmizdriti.’’ ‘‘ Ali, upravo ste ubili čovjeka!’’ ‘‘ A vi ste bili svjedok ubojstva.’’ Ofirov pogled bio je tako prijeteći da je diplomat uzmaknuo i dublje se povukao u unutrašnjost groba. Želio je pobjeći od tih nevjerojatno okrutnih očiju koje su ga pratile u polumraku. ‘‘ Poznajem to njuškalo ‘‘ ustvrdi Henar. ‘‘To je jedan od Seramaninih plaćenika zaduženih za Ramzesovu zaštitu.’’ ‘‘Policajac kojeg su poslali za nama... Sard se sigurno zanimao za Litin identitet i pokušavao doći do informacija. Prisutnost uhode dokazuje da je započela široka operacija.’’ ‘‘ Nismo više sigurni na ovom prokletom mjestu ‘‘ zaključi Henar. ‘‘ Nemojmo biti tako malodušni, ovo njuškalo više neće progovoriti.’’ ‘‘ Pa ipak je uspio doći do nas... Seramana će napraviti to isto.’’ ‘‘ Samo jedan brbljivac može otkriti naše skrovište, Litin staratelj kojeg u selu smatraju vračem. Ta stara budala umire, ali još ima snage izdati nas. Još ću se večeras pobrinuti za njega.’’ Meba se osjeti pozvanim umiješati se. ‘‘ Nećete izvršiti još jedno ubojstvo!’’ ‘‘ Izađite iz sjene! ‘‘ zapovjedi Ofir. Meba je oklijevao. ‘‘ Požurite.’’ Diplomat istupi. Tik mu je izobličio usnu. ‘‘ Ne dodirujte me, Ofire!’’ ‘‘ Vi ste naš saveznik i moj podređeni, ne zaboravite to.’’ ‘‘ Svakako, ali ta ubojstva...’’ ‘‘ Mi se ne nalazimo na tako udobnom mjestu kao vaš Ministar. Pripadate špijunskoj mreži koja ima za cilj suprotstaviti se Ramzesovoj vlasti, pokušati ga uništiti i omogućiti Hetitima da zavladaju Egiptom. Smatrate li da je za to dovoljno malo diplomatskog

prenemaganja? Jednoga dana, i vi ćete također biti primorani potisnuti neprijatelja koji prijeti vašoj sigurnosti.’’ ‘‘ Ja sam visoki službenik i ja...’’ ‘‘ Vi ste sudionik u ubojstvu policajca, Meba, sviđalo se to vama ili ne.’’ Pogled diplomata ponovno se zaustavi na Krećaninovom lešu. ‘‘ Nisam mislio da će trebati ići tako daleko.’’ ‘‘ E pa, sada znate.’’ ‘‘ Ovaj nas je špijun prekinuo ‘‘ podsjeti ih Henar. ‘‘ Jesi li uspio, Meba?’’ ‘‘ Zbog toga sam se i izložio riziku i došao na ovo ukleto mjesto! Da, uspio sam.’’ Ofirov glas postane blag i zavodljiv. ‘‘ Izvrsno obavljen posao, prijatelju. Ponosni smo na vas.’’ ‘‘ Ja se držim svojih obaveza, a vi nemojte zaboraviti vaše.’’ ‘‘ Naša buduća vlast neće vas zaboraviti, Meba. Pokažite mi blago koje ste ukrali.’’ Diplomat pokaza Khaovu četkicu. ‘‘ Princ se njome služio pri pisanju.’’ ‘‘ Izvrsno ‘‘ uskliknu Ofir ‘‘ doista izvrsno!’’ ‘‘ Što namjeravate napraviti s njom?’’ ‘‘ Zahvaljujući tom predmetu, zarobit ćemo Khaovu energiju i upotrijebit ćemo je protiv njega.’’ ‘‘ Vi nikako nemate namjeru da...’’ ‘‘ Stariji Ramzesov sin je naš neprijatelj. Svako iskušenje koje može oslabiti kraljevski par ide nama u prilog.’’ ‘‘ Ali Kha je dijete!’’ ‘‘ On je stariji faraonov sin.’’ ‘‘ Ne, Ofire, ne dijete...’’ ‘‘ Vi ste izabrali stranu. Prekasno je za povlačenje. ‘’ Mag ispruži ruku. ‘‘ Dajte mi taj predmet. Oklijevanje diplomata zabavljalo je Henara. Toliko je prezirao tog jadnika da bi ga najradije vlastitim rukama zadavio. Sasvim polagano, Meba pruži četkicu Ofiru. ‘‘ Je li zaista nužno potrebno upotrijebiti tog dječaka?’’ ‘‘ Idite u Pi Ramzes ‘‘ naloži mag ‘‘ i ne vraćajte se više.’’ ‘‘ Hoćete li još dugo boraviti u ovom grobu?’’ ‘‘ Onoliko koliko je potrebno da izvršimo magijski obred vračanja.’’ ‘‘ A, zatim?’’ ‘‘ Nemojte biti previše znatiželjni, ja sam taj koji će s vama stupiti u kontakt.’’ ‘‘ Moj položaj u prijestolnici postaje neizdrživ.’’ ‘‘ Sačuvajte hladnokrvnost i sve će biti u redu.’’ ‘‘ Kako da se ponašam?’’ ‘‘ Radite svoj uobičajeni posao, a moje će upute doći u pravom trenutku.’’ Diplomat krene prema izlazu, a potom se vrati nekoliko koraka.

‘‘ Razmislite Ofire. Ramzes će pobjesnjeti ukoliko mu netko takne sina i...’’ ‘’ Idite, Meba.’’ Sa ulaza u grobnicu, Ofir i Henar su promatrali svog suučesnika kako se spušta padinom i penje na konja, skrivenog iza nekakve razrušene kuće. ‘‘ Nisam siguran u ovog kukavicu ‘‘ reče Henar. ‘‘ Sliči mi na poludjelog štakora koji uzalud traži izlaz iz stupice. Zašto ga odmah ne maknemo?’’ ‘‘ Sve dok Meba zauzima službeni položaj, može nam biti od koristi.’’ ‘‘ A, što ako mu padne na pamet da otkrije gdje se nalazimo?’’ ‘‘ Mislite da si nisam postavio isto pitanje?’’ Od Ramzesovog povratka, Nefertari je doživjela tek rijetke trenutke intimnosti sa svojim mužem. Ameni, vezir, ministri i veliki svećenici stalno su zasjedali u vladarevom kabinetu, a i sama je kraljica bez prekida nastavljala odgovarati na molbe pisara, upravnika radionica, poreznika i drugih službenika koji su pripadali njezinoj Kući. Često je žalila zbog toga što nije postala glazbenica sa službom u hramu, tamo bi mirno živjela, udaljena od svakodnevnih poslova, no, egipatska kraljica nije imala pravo skloniti se i morala je ispunjavati svoje obaveze, bez žalbi na umor i napor stalnih iskušenja. Zahvaljujući stalnoj Tujinoj pomoći, Nefertari je naučila vještinu vladanja. Tijekom sedam godina vladavine, Ramzes je mnoge mjesece proveo izvan zemlje i na bojnom polju, stoga je mlada kraljica iz sebe morala crpiti snagu kako bi podnijela težinu krune i obavljala obrede koji su osiguravali neraskidivu vezu između bratstva bogova i ljudske zajednice. Nefertari nije bila nezadovoljna time što nije imala vremena posvetiti se razmišljanju o sebi, cijeli je njen dan bio ispunjen dužnostima, i to je jednostavno bilo tako. Na žalost, Kha i Meritamon često su bili daleko od nje, i ona je nepovratno gubila dragocjene trenutke u kojima bi mogla pratiti dječji razvoj. Iako su Kha i Merneptah bili Ramzesovi i Izetini sinovi, ona ih je voljela koliko i svoju kćer Meritamon. Ramzes je bio u pravu kad je zamolio Izet da bdije nad odgojem troje djece. Između dviju žena nije postojalo rivalstvo ali ni intimnost, budući da više nije mogla rađati, sama Nefertari je zamolila Ramzesa da se sjedini s lijepom Izet kako bi mu ona podarila još potomaka, među kojima će on izabrati svoga nasljednika. Poslije Merneptahovog rođenja, Ramzes je odlučio udaljiti se od Izet i usvojiti neograničen broj "kraljevske djece" čime bi se obznanila plodnost kraljevskog para. Ljubav koju je kraljica osjećala prema Ramzesu nadilazila je puteno zadovoljstvo, nije se radilo samo o tome da je on čovjek koji ju je zaveo, već, prije svega, njegova blistavost. Oni su tvorili jedno biće, i ona je bila sigurna u to da su u svakom trenutku zajedno, bez obzira na udaljenost. Umorna, kraljica se prepustila vještim rukama svoje manikerke i pedikerke, na kraju dugog radnog dana, opustila se, prepuštajući se tretmanima koji su joj pomagali da u svakoj prilici izgleda vedro i smireno, bez obzira na to koliko velike bile njezine brige.

Najzad je došao divan trenutak za tuširanje, dvije sluškinje polijevale su kraljičino tijelo toplom i mirisnom vodom. Potom se ispružila na mlake pločice, to je bio početak duge masaže s kremom napravljenom od tamjana, smolaste mastike, ulja i limuna koji uklanja napetost prije spavanja. Nefertari je razmišljala o propustima za koje je bila odgovorna, o greškama koje je napravila, beskorisnim postupcima, ispravan put je isključivo rad, jer pravedan čin obogaćuje Zakon boginje Maat i čuva zemlju od kaosa. Iznenada, ruka koja je masirala kraljicu promijeni ritam i postane nježnija. ‘‘ Ramzese...’’ ‘‘ Dozvoljavaš li mi da zamijenim tvoju sluškinju?’’ ‘‘ Morat ću razmisliti o tome.’’ Ona se polako okrene i ugleda njegov zaljubljeni pogled. ‘‘ Zar nemaš beskrajne susrete s Amenijem i upraviteljima žitnica?’’ ‘‘ Ova večer i ova noć pripadaju nama. ‘’ Ona razveže Ramzesovu pregaču. ‘‘ Koja je tvoja tajna, Nefertari? Ponekad mi se čini da tvoja ljepota nije od ovog svijeta.’’ ‘‘ Zar naša ljubav jest?’’ Ispružiše se na mlakim pločicama, mirisi im se pomiješaše, usta sjediniše, a potom ih obostrana želja odnese na valovima užitka. Ramzes je ogrnuo Nefertari velikim šalom na kojem su bila naslikana krila božice Izide, uvijek u pokretu da bi osigurala dah života. ‘‘ Kako je lijep!’’ ‘‘ Novo remek djelo iz tkaonice, da ti više ne bude hladno.’’ Priljubila se uz kralja. ‘‘ Molimo bogove da nas nikada više ne razdvoje.’’ 14 Osvijetljena s tri velika prozora a claustra, Ramzesova radna prostorija bila je isto tako gola kao i ona njegovog oca Setija, bijeli zidovi bez ukrasa, veliki stol, naslonjač s pravim naslonom za vladara, slamnate stolice za posjetitelje, ormar od papirusa u kojem su se nalazili magijski spisi namijenjeni tome da čuvaju kraljevu osobnost, karta Bliskog istoka i kip pokojnog faraona čiji je pogled uprt u vječnost bdio nad radom njegovog sina. U blizini kraljevog pribora za pisanje nalazile su se dvije savijene bagremove grane, na krajevima čvrsto povezane lanenim konopcem, bile su to Setijeve rašlje kojima se Ramzes već služio. ‘‘ Kada će se održati proces? ‘‘ upita Amenija. ‘‘ Za petnaestak dana.’’

Pisar je, kao i obično, bio zatrpan velikom količinom papirusa i neispisanih pločica. Iako su mu leda bila slaba, trudio se sam nositi sve povjerljive dokumente. ‘‘ Jesi li obavijestio Mojsija?’’ ‘‘ Razumije se.’’ ‘‘ I kakva je bila njegova reakcija?’’ ‘‘ Izgledao je smiren.’’ ‘‘ Da li si mu rekao da imamo dokaz o njegovoj nevinosti?’’ ‘‘ Nagovijestio sam mu da njegov slučaj nije bezizgledan.’’ ‘‘ Čemu toliki oprez?’’ ‘‘ Zato što ni ti ni ja ne znamo kakav će biti ishod suđenja.’’ ‘‘ Samoobrana nije za osudu.’’ ‘‘ Mojsije je ubio čovjeka, štoviše, muža tvoje sestre Dolante.’’ ‘‘ Umiješat ću se kako bih rekao što mislim o tom jadniku.’’ ‘‘ Ne, Veličanstvo, ne možeš se ni na koji način umiješati. Faraon jamči prisutnost Maat na zemlji i pravedni mir, stoga se ne smije uplitati u sudsku proceduru.’’ ‘‘ Misliš da ja to ne znam?’’ ‘‘ Da li bih ti bio prijatelj kada ti ne bih pomagao da se boriš protiv samog sebe?’’ ‘‘ To je teška dužnost, Ameni!’’ ‘‘ Ja sam uporan i tvrdoglav.’’ ‘‘ Zar se Mojsije nije sam vratio u Egipat?’’ ‘‘ To ne umanjuje ni njegovu krivnju ni njegov postupak.’’ ‘‘ Zar ćeš prihvatiti razloge protiv njega?’’ ‘‘ Mojsije je također i moj prijatelj, ja ću na sudu iznijeti olakotne činjenice. Ali, hoće li to uvjeriti vezira i suce?’’ ‘‘ Mojsije je na dvoru bio vrlo cijenjen, svatko će razumjeti stjecaj okolnosti koji ga je doveo do toga da ubije Sarija.’’ ‘‘ Nadajmo se, Veličanstvo.’’ Premda je proveo ugodnu noć s dvije susretljive Sirijke, Seramana je bio loše raspoložen. Prije doručka, koji su Egipćani zvali "ispiranje usta", morat će pronaći još dvije uličarke. Unatoč svim njegovim naporima, još nije bio poznat identitet mlade ubijene plavuše. Sard je vjerovao da će, zahvaljujući slici žrtve, brzo naići na pravi trag. Ali ni u Pi Ramzesu, ni u Memphisu, ni u Tebi nitko nije poznavao plavušu. Postojao je samo jedan mogući razlog, da je bila udaljena s najvećom opreznošću. Jedan bi svjedok mogao mnogo znati o tome, Dolanta, Ramzesova sestra. Ali, na žalost, Seramana je nije mogao ispitati onako kako bi to želio. Javno se pokajavši i zaklevši se kraljevskom paru na vjernost, licemjerna je Dolanta ponovno zadobila, makar i djelomično, njihovo povjerenje.

Sav izvan sebe, Sard je pročitao izvještaje koje su mu dostavili uhode nakon povratka iz provincija. Elefantina, El Kab, Edfu, gradovi Delte... Ništa. Kada je provjerio popis svojih naredbi, jedan detalj ga je iznenadio, Krećanin još nije podnio izvještaj o svojoj istrazi. Taj stari gusar je bio željan nagrade, a znao je kaznu koja ga je čekala za nedisciplinu. Zaboravivši se obrijati, Seramana se na brzinu odjene i ode do Amenija. Dvadeset elitnih službenika koji su činili njegovu administraciju još nisu došli na posao, ali je osobni Ramzesov tajnik i nosač njegovih sandala već slagao papiruse, nakon što je pojeo ječmenu kašu, smokve i sušenu ribu. ‘‘ Muči te neki problem, Seramana?’’ ‘‘ Jedan izvještaj mi nedostaje.’’ ‘‘ Da li je to toliko zabrinjavajuće?’’ ‘‘ Jest, kada je Krećanin u pitanju. On je oličenje točnosti.’’ ‘‘ Kuda si ga poslao?’’ ‘‘ U srednji Egipat, u provinciju El’‘Berseh. Točnije, nedaleko od napuštenog Ahnatonovog grada.’’ ‘‘ Zabačeno mjesto.’’ ‘‘ Ugledao sam se na tebe i postao savjesniji.’’ Ameni se nasmješi. Dva čovjeka nisu oduvijek bili prijatelji, ali nakon pomirenja pokazivali su iskreno poštovanje jedan za drugog. ‘‘ Možda se radi o običnom kašnjenju.’’ ‘‘ Krećanin se trebao vratiti prije tjedan dana.’’ ‘‘ Iskreno, slučaj mi izgleda nevažan.’’ ‘‘ Moj me instinkt uvjerava u suprotno, što je mnogo gore.’’ ‘‘ Zašto mi to govoriš? Raspolažeš svim potrebnim ovlastima da rasvijetliš taj misterij.’’ ‘‘ Zato što ništa nije onako kako bi trebalo biti, Ameni, ništa.’’ ‘‘ Objasni mi.’’ ‘‘ Mag je nestao, Henarov leš nije pronađen, nismo otkrili identitet ubijene djevojke... Zabrinut sam.’’ ‘‘ Ramzes kontrolira situaciju.’’ ‘‘ Nismo u miru, koliko je meni poznato, a Hetiti nisu odustali od toga da napadnu Egipat!’’ ‘‘ Ti, dakle, držiš da hetitska špijunska mreža nije u potpunosti razbijena.’’ ‘‘ Zatišje pred buru... Eto što ja osjećam. A moj instinkt me malo kad prevari.’’ ‘‘ Što, dakle, predlažeš?’’ ‘‘ Otići ću u taj izgubljeni grad. Želim otkriti što se dogodilo Krećaninu. Čuvaj Ramzesa dok se ne vratim.’’ Dolanta, starija Ramzesova sestra, bila je žrtva vlastitih sumnji. Krupna smeđa žena živjela je životom besposlene i bogate aristokratkinje, išla je od gozbe do gozbe, sa prijema