kristian žak - Ramzes 4 - Gospa iz Abu Simbela

Međutim, Henar se zainatio, odlučan u namjeri da stigne do zemlje Irem, gdje bi podigao plemena sposobna napasti Abu Simbel i uništiti gradilište. Kada Nubijom zavlada nesigurnost, faraon će izgubiti ugled, a njegovi će se protivnici udružiti kako bi ga napali. Mala grupa kojoj je Henar zapovijedao stigla je u blizinu gumna gdje se ispiralo zlato, zabranjene zone gdje su radili specijalizirani majstori, na koje su pazili egipatski vojnici. Upravo je to bilo mjesto gdje je trebalo podići bunu, da bi se spriječila isporuka dragocjenog metala. S vrha jedne dine Henar je promatrao nubijske radnike kako ispiru zlato i odvajaju ga od njegovog zemljanog omotača, koji je i dalje ostajao prilijepljen uz dragocjenu rudu, čak i poslije muljanja i mrvljenja. Voda koju su vukli iz bunara iskopanog usred pustinje, punila je spremnik nagnut nad rampom koja je završavala u bazenu za pretakanje, lagani tok vode bio je dovoljan da odvuče zemlju i oslobodi zlato. Pa ipak, da bi se sve dobro očistilo, bilo je potrebno nekoliko puta ponoviti isti postupak. Egipatski vojnici bili su brojni i dobro naoružani. Mala grupa ljudi nije imala nikakvih izgleda da ih eliminira. Stoga je Henar morao organizirati pobunu širokih razmjera koja bi uključila na stotine ratnika iz različitih plemena. U zemlji Irem, Henar se susreo, poslušavši savjet svog nubijskog vodiča, s poglavicom jednog klana, ogromnim crncem izbrazdanim ožiljcima. On ga je primio u prostranoj kući, u sredini sela, ali je doček bio hladan. ‘‘ Ti si Egipćanin.’’ ‘‘ Jesam, ali mrzim Ramzesa.’’ ‘‘ Ja mrzim sve faraone koji tlače moju zemlju. Tko te je poslao?’’ ‘‘ Moćni Ramzesovi neprijatelji koji žive na sjeveru Egipta. Ako bi nam pomogao, pobijedili bismo Ramzesa i vratili bismo ti tvoju zemlju.’’ ‘‘ Ako se pobunimo, faraonovi vojnici će nas pobiti.’’ ‘‘ Jasno mi je da tvoj klan nije dovoljan. Zato je potrebno sklopiti savez.’’ ‘‘ Savez, to je teško, vrlo teško... Treba se ujediniti i dugo držati govore na tim sastancima, vrlo dugo, mjesecima.’’ Strpljenje nije bila Henarova odlika. On potisnu bijes i procijeni da bi morao biti ustrajan, bez obzira na sva odlaganja i kašnjenja, neizbježna u pregovorima. ‘‘ Jesi li mi spreman pomoći? ‘‘ upita poglavicu. ‘‘ Moram ostati ovdje, u mom selu, da bi se na pravi način porazgovaralo s drugim poglavicama, morao bih otići u susjedno selo. A to je daleko.’’ Kretski plaćenik tutne Henaru u ruke srebrnu pločicu. ‘‘ S ovim bogatstvom ‘‘ reče Egipćanin ‘‘ prehranit ćeš svoj klan tijekom više mjeseci. Onog tko mi pomaže, ja i plaćam.’’ Nubijac pokaza oduševljenje. ‘‘ Ako budem razgovarao, dat ćeš mi to?’’ ‘‘ A ako budeš u pregovorima uspio, dobit ćeš i više.’’ ‘‘ Pa ipak, to će trajati dugo, vrlo dugo...’’

‘‘ Počnimo već sutra.’’ Vrativši se u Pi Ramzes, lijepa je Izet opet maštala o svojoj ljubavi s Ramzesom, dok on još nije upoznao Nefertari. Neko se vrijeme nadala da će se udati za čovjeka u kojeg je oduvijek bila zaljubljena, ali kako se nadmetati s tom uzvišenom ženom koja je, upravo kao što i priliči, postala velika kraljevska supruga? Ponekad, kada bi njezina žalost postala prejaka, lijepa se Izet više ne bi šminkala, odijevala bi staru odjeću, zaboravljala se namirisati... Ali ljubav koju je gajila prema Khau i Merneptahu, dvojici sinova koje je rodila Ramzesu, i prema Meritamon, kraljevoj i kraljičinoj kćeri, nije joj dopuštala da se prepusti tuzi. Razmišljala je o budućnosti te djece, Merneptah, zgodan, čvrst dječačić u kojem se budila inteligencija, Meritamon, lijepa, zamišljena djevojčica s glazbenim darom, Kha, budući vrstan pisar i mudrac. To troje djece bila su njena nada i njena budućnost. Sobar joj je donio ogrlicu sa četiri reda ametista i karneola, srebrne naušnice i haljinu obrubljenu zlatnim vrpcama. Pratila ga je Dolanta, Ramzesova sestra. ‘‘ Izgledate mi umorno, Izet.’’ ‘‘ To je samo prolazan umor. Ali... kome su namijenjene ove lijepe stvari?’’ ‘‘ Dozvoljavate li mi da vam ponudim ove skromne poklone?’’ ‘‘ Vrlo sam dirnuta, ne znam kako bih vam zahvalila. ‘’ Krupna smeđa žena, ohrabrujuće i zaštitnički raspoložena, odlučila se krenuti u napad. ‘‘ Vaš mi život izgleda tegoban, draga moja Izet.’’ ‘‘ Ne, nikako, imam sreću što podižem Ramzesovu djecu.’’ ‘‘ Zašto se zadovoljavate tako blijedom sudbinom?’’ ‘‘ Zato što volim kralja i njegovu djecu. Zar mi bogovi time nisu priredili radost?’’ ‘‘ Bogovi... bogovi su samo iluzija, Izet!’’ ‘‘ Što to govorite?’’ ‘‘ Postoji samo jedan Bog, onaj kojeg je Ahnaton poštovao, onaj koga su prihvatili Mojsije i Židovi. Njemu se trebamo obraćati.’’ ‘‘ Slijedite vi svoj put, Dolanta, ali, on nije i moj. ‘’ Dolanta uvidi da neće uvjeriti lijepu Izet, previše površnu i bojažljivu. Ali je zato postojalo nešto drugo gdje će Dolanta pokušati isprobati svoju energiju, u nadi da će uspjeti u svojoj nakani. ‘‘ To što ste svedeni na rang druge žene čini mi se nepravednim.’’ ‘‘ Ne razmišljam o tome. Nefertari je ljepša i pametnija od mene, nijedna se žena sa njom ne može mjeriti.’’ ‘‘ To nije točno. Štoviše, ona ima jednu ogromnu manu.’’ ‘‘ Koja je to?’’ ‘‘ Nefertari ne voli Ramzesa.’’ ‘‘ Kako se usuđujete takvo nešto pretpostaviti...’’

‘‘ Ne pretpostavljam nego znam. Vama je poznato da volim svoje slobodno vrijeme provoditi slušajući što govore dvorjani. Stoga vas mogu uvjeriti da je Nefertari jedna prevarantica i intrigantica. Što je ona bila, prije negoli je srela Ramzesa? Mala svećenica bez budućnosti, osrednja glazbenica koja je služila bogovima u nekom hramu. I što se onda dogodilo? Ramzes se zagledao u nju! Pravo čudo koje je mladu, stidljivu ženu pretvorilo u ambicioznu, pomahnitalu osobu.’’ ‘‘ Oprostite, Dolanta, ali ne mogu se složiti s vama.’’ ‘‘ Je li vam poznat pravi razlog zašto je kraljevski par otputovao u Nubiju? Nefertari je zahtijevala da se, u njenu čast i za besmrtnost njezinog imena, izgradi ogroman hram! Ramzes je popustio i započeo skupu gradnju koja će potrajati mnogo godina. Jednom će izaći na svjetlo dana prava Nefertarina ambicija, da zamijeni kralja i sama zavlada zemljom. Kako bi se spriječilo takvo bezumlje, sva su sredstva dozvoljena.’’ ‘‘ Ne usuđujete se pomisliti valjda...’’ ‘‘ Ponavljam vam, sva sredstva. Samo jedna osoba može spasiti Ramzesa, to ste vi, Izet.’’ Mlada žena bila je dovedena u nedoumicu. Ona je, svakako, prezirala Dolantu, ali, nije li joj Ramzesova sestra upravo iznijela uznemirujuće argumente? Pa ipak, Nefertari je izgledala tako iskrena. Ali, ne povlači li primjena vlasti za sobom taštinu koju je teško potisnuti? Iznenada, slika zaljubljene Nefertari koja obožava Ramzesa počela je blijedjeti. Ima li privlačnije mogućnosti, za jednu intriganticu, od one da zavede Gospodara Dviju Zemalja! ‘‘ Što mi vi savjetujete, Dolanta?’’ ‘‘ Ramzes je bio zloupotrebljen, trebao se vama oženiti, vi ste ta koja je majka njegovog starijeg sina Khaa kojeg dvor već smatra nasljednikom. Ako volite kralja, Izet, ako volite Egipat i želite sebi sreću, postoji jedno jedino rješenje, riješite se Nefertari.’’ ‘‘ Dolanta, pa to je nemoguće!’’ ‘‘ Pomoći ću vam.’’ ‘‘ Zločin je zastrašujući čin koji uništava duh, dušu i ime osobe. Napasti veliku kraljevsku suprugu znači biti zauvijek proklet.’’ ‘‘ Tko će za to saznati? Kada budete odlučili zadati udarac, radit ćete potajice i nećete ostaviti nikakve tragove.’’ ‘‘ Da li je to želja vašeg Boga, Dolanta?’’ ‘‘ Nefertari je perverzna žena koja kalja Ramzesovo srce i navodi ga na teške pogreške. Nas dvije ćemo se ujediniti kako bismo je spriječile da mu još više našteti, na taj ćemo način iskazati vjernost kralju.’’ ‘‘ Moram o svemu dobro razmisliti.’’ ‘‘ Pa, to je normalno. Iznimno vas poštujem, Izet, i znam da ćete donijeti ispravnu odluku. Bez obzira kakva ona bila, i dalje ću gajiti simpatije za vas.’’ Lijepa Izet jedva se nasmiješila kada ju je Dolanta, na odlasku, poljubila u obraze.

Druga Ramzesova supruga osjećala je da se guši, nesigurnim korakom krene prema prozoru koji je gledao na jedan od vrtova u palači i prepusti se jakim sunčevim zrakama koje, međutim, nisu odagnale njezinu uznemirenost. U sebi, ona uputi molitvu skrivenim nebeskim silama, onim silama koje odlučuju o sudbini ljudi, dužini njihovih života i času smrti. Ima li ona pravo djelovati umjesto njih, prekratiti Nefertarine životne niti zato što velika kraljevska supruga dosađuje Ramzesu? Suparnica! Po prvi puta, lijepa Izet je razmišljala o Nefertari kao o suparnici. Savez koji su prešutno sklopile nestajao je, a potajni sukob izlazio je na površinu s dugo potiskivanom žestinom. Izet je bila majka dvojice Ramzesovih sinova, prva žena koju je volio, ona koja je uz njega trebala vladati. Dolanta joj je otkrila istinu koju je ona pokušavala zatomiti. Kada Nefertari bude uklonjena, Ramzes će shvatiti da je ta ljubav bila samo prolazna epizoda, oslobođen vještice perfidnih namjera, vratit će se Izet, svojoj mladenačkoj strasti, onoj koja ga nikada nije prestala voljeti. 43 Premda je gajio duboki prezir prema Židovima, mag Ofir je s cinizmom zaključio da je u kvartu židovskih ciglara našao najsigurnije utočište. Ipak, zbog osobne se sigurnosti morao često seljakati. Zahvaljujući nekim lukavo probranim, lažnim svjedočanstvima, Seramana je na kraju povjerovao da je libijski mag napustio Egipat i digao je ruke od daljnje detaljne potrage. Ostavio je samo uobičajene patrole koje su noću održavale red. Međutim, mag se nije mogao pohvaliti uspjesima. Tijekom brojnih mjeseci situacija se nije mijenjala, u petnaestoj godini Ramzesove vladavine, kada je vladar napunio trideset sedam godina, egipatsko kraljevstvo je, na gotovo drzak način, u punoj mjeri pokazivalo svoje zdravlje i napredak. Novosti koje su dolazile iz hetitskog carstva bile su neobične i obeshrabrujuće, Uri Tešup je i dalje na sva zvona najavljivao ofenzivu protiv Egipta, ali se u nju nije upuštao. Štoviše, zaštitni omotač, koji su činile južna Sirija i Kanaan, bio je okupiran dobro naoružanim egipatskim trupama, sposobnim odbiti svaki masovniji napad. Zašto je žestoki Uri Tešup toliko okolišao? Poruke koje su Beduini prenosili Ofiru bile su previše šture i nisu mu pružale nikakvo objašnjenje. Na jugu, Henaru nije pošlo za rukom dići na noge nubijska plemena. Dogovaranje crnačkih poglavica produžilo se unedogled, bez ikakvog konkretnog rezultata. Na dvoru, Dolanta se i dalje trudila steći Izetino prijateljstvo, ne bi li je nekako uvjerila da se upusti u akciju, ali, činilo se da druga kraljeva supruga nije u stanju donijeti odluku. Što se tiče Mebe koji nije uspio saznati sadržaj kodiranih Ašinih poruka Ameniju, pokazao se žalosno neučinkovitim. Iako je dobio precizne informacije o magijskoj zaštiti koju je Kha koristio, one mu nisu bile ni od kakve koristi budući je stariji Ramzesov sin

vodio povučen, znanju posvećen život, u kojem Ofiru nije pošlo za rukom napraviti pukotinu. Poslije dugog putovanja, tijekom kojeg je utemeljio brojne hramove, Ramzes se vraćao u prijestolnicu. Nefertari je doslovno blistala od sreće. Iako je prijetila ratna opasnost, kraljevski je par uživao u iznimnoj popularnosti, svi su bili uvjereni da je kralj uspio ukotviti zemlju u mirnim vodama, kako bi joj osigurao trajni napredak i očuvao je od vanjske agresije. Ofiru je padao mrak na oči od takve bilance događaja. Godine su prolazile, a nada da će potući Ramzesa je kopnjela. On, majstor špijunaže, koji nikada nije sumnjao u uspjeh svoje misije, počeo se brinuti za njezin ishod i prepuštati se malodušnosti. Sjedio je u dnu sobe za prijem, u mraku, kada je neki čovjek ušao k njemu. ‘‘ Želio bih razgovarati s vama.’’ ‘‘ Mojsije...’’ ‘‘ Jeste li zauzeti?’’ ‘‘ Ne, razmišljao sam.’’ ‘‘ Ramzes se napokon vraća, a ja sam ga strpljivo čekao, kao što ste mi savjetovali.’’ Odlučnost u Mojsijevom glasu probudila je Ofirovu nadu, je li se to Židov napokon odlučio preuzeti inicijativu? ‘‘ Sazvao sam savjet staraca ‘‘ nastavi prorok ‘‘ i oni su odlučili ovlastiti me za pregovore s faraonom.’’ ‘‘ Izlazak je, dakle, i dalje aktualan.’’ ‘‘ Židovski narod će izaći iz Egipta jer je takva Jahvina želja. Što ste vi sa svoje strane napravili?’’ ‘‘ Naši prijatelji Beduini su nam dostavili oružje, smješteno je u podrumima.’’ ‘’ Nećemo primijeniti silu, ali bilo bi dobro da imamo sredstva za obranu u slučaju da budemo napadnuti.’’ ‘‘ I bit ćete napadnuti, Mojsije, bit ćete! Ramzes nikada neće prihvatiti podizanje cijelog jednog naroda.’’ ‘‘ Mi se ne želimo buniti, već izaći iz Egipta i stići u onu zemlju koja nam je obećana.’’ Ofir je u sebi likovao. Konačno se događa nešto što ga je razveselilo! Mojsije će stvoriti atmosferu nesigurnosti, koja će se poklopiti s Uri Tešupovom vojnom intervencijom. Ispred friza s likovima dvanaest bogova u svetištu u Jazilikaji, svećenica Putuhepa, kose skupljene u punđu i pokrivene kapom, ležala je na kamenom krevetu, kao mrtva. Popila je opasnu tekućinu koja joj je omogućila da utone u dubok san u trajanju od tri dana i tri noći. Nije bilo sigurnijeg načina za stupanje u dodir sa sudbinskim silama i upoznavanje njihove volje.

Uobičajena savjetovanja s prorocima, uvijek nepovoljna po Uri Tešupa, nisu bila dovoljna da se donese odluka koja se ticala kako Hatušilove tako i njezine sudbine, stoga se odlučila na opasan i radikalan potez. Cijela trgovačka kasta i dobar dio vojske, poslije teškog potkopavajućeg rada, izjašnjavali su se u Hatušilovu korist, ali nisu li se, ipak, on i Putuhepa zavaravali u vezi budućnosti? Zahvaljujući zlatu koje im je dao egipatski ambasador Aša, brojni viši časnici iskazali su spremnost da ojačaju unutarnju sigurnost, utvrde granične prijelaze i napuste plan o napadu na Egipat. Ipak, postavljalo se pitanje hoće li oni promijeniti mišljenje kada Uri Tešup otvori oči i otkrije zavjeru koja se protiv njega kuje? Dati Uri Tešupu suglasnost o preuzimanju vlasti značilo je, prije ili kasnije, građanski rat s neizvjesnim ishodom. Hatušil pak, sa svoje strane, unatoč znatnoj podršci koju je uživao, još je oklijevao upustiti se u paklenu avanturu u kojoj bi nastradalo na tisuće Hetita. Zbog toga je Putuhepa željela postići proročku viziju do koje se dolazi samo u dugotrajnom dubokom snu. Ponekad se osoba, koja bi to prakticirala, više ne bi probudila, a događalo se i da poludi. Zato se Hatušil usprotivio želji svoje supruge, deset puta ga je Putuhepa morala uvjeravati prije negoli je dobila njegov pristanak. Ležala je nepomična, jedva dišući, već tri dana i noći. Prema proročkim knjigama, svakog je trenutka trebala otvoriti oči i otkriti kakvu je sudbinu saznala. Nervozan, Hatušil je stezao rub svog vunenog ogrtača. Obred se produžio izvan predviđenog roka. ‘‘ Putuhepa... molim te, probudi se!’’ Iznenadni trzaj. Ne, prevario se... Ona se nije pomicala. Da, ipak se trgnula! Putuhepa otvori oči, pogleda uprtog u kamen na kojem su bili isklesani likovi dvanaest bogova. A onda, iz njezinih usta dopre glas, spor i dubok, koji Hatušil nije poznavao. ‘‘ Vidjela sam boga Oluje i božicu Ištar. Oboje su mi rekli,’ Podržavam tvog muža i cijela će zemlja stati iza njega, dok će njegov neprijatelj biti nalik na svinju koja se valja u kaljuži.’ Ruka je bila nježna, tako nježna da ga je podsjetila na med i proljetnu ružu, milovanja tako postojana da su u njemu budila nove osjećaje i zadovoljstvo koje je sve više raslo. Ašina peta hetitska ljubavnica bila je ista kao i prethodne, ali, on je već počeo žaliti za Egipćankama, obalom Nila i palminim šumama. Ljubav mu je bila jedino zadovoljstvo u mučnoj i dosadnoj hetitskoj prijestolnici. Tome bi se mogli pridodati brojni razgovori s predstavnicima trgovačke kaste i poneki diskretni susreti s višim časnicima. Službeno, Aša je nastavljao duge pregovore s Uri Tešupom, novim hetitskim gospodarom, Muvatalovim nasljednikom. Careva agonija je izgledala beskonačna, ali su mu snage bile sasvim na izmaku. Egipćanin je imao još jedan poluslužbeni zadatak, progoniti Hatušila, otkriti njegovo sklonište i isporučiti ga Uri Tešupu. U pravilnim razmacima, kada bi se carev sin vraćao sa intenzivnih vježbi odreda

dvokolica, konjice ili pješaštva koje je držao u stalnom stanju pripravnosti, Aša bi mu podnosio detaljan izvještaj. Tri puta su Uri Tešupovi vojnici propustili uhvatiti Hatušila, koji se u posljednjem trenutku uspijevao skloniti, upozoren od svojih saveznika iz sjene. Ovoga puta, Aša i njegova ljubavnica prestali su sa svojom erotskom igrom prije nego što je Uri Tešup ušao u ambasadorovu sobu. Pogled hetitskog vojnog zapovjednika bio je tvrd, gotovo nepomičan. ‘‘ Imam dobre vijesti ‘‘ reče Aša, trljajući ruke mirisnim uljem. ‘‘ Ja također ‘‘ izjavi svečano Uri Tešup. ‘‘ Moj otac, Muvatal, konačno je umro i ja sam postao jedini gospodar Hetitije!’’ ‘‘ Primite moje čestitke. Ali, još je ostao Hatušil.’’ ‘‘ Neće mi još dugo bježati, iako je moja carevina prostrana. Rekli ste da imate lijepe vesti?’’ ‘‘ Tiču se upravo Hatušila. Zahvaljujući jednom obavještajcu dostojnom povjerenja, vjerujem da sam saznao gdje se skriva Muvatalov brat. Ali...’’ ‘‘ Ali što, Aša?’’ ‘‘ Kada budete uhvatili Hatušila, jamčite li mi da ćete sa mnom sklopiti mir? ‘‘ Napravili ste dobar izbor, prijatelju, budite sigurni, Egipat neće biti razočaran. A, gdje se skriva izdajica?’’ ‘‘ U svetištu u Jazilikaji.’’ Uri Tešup osobno je predvodio malen odred od dvanaest vojnika, kako ne bi privukao pozornost obavještajaca. Širi pokret trupa svakako bi izazvao Hatušilovu pozornost i on bi ponovno pobjegao. Tako znači, svećenici pod Putuhepinom vlašću sakrili su brata pokojnog cara, Uri Tešup će ih zbog toga primjereno kazniti. Hatušil je pokazao nesmotrenost sakrivši se u blizini prijestolnice, na mjestu koje je bilo lako pristupačno, ovoga puta, neće mu umaći. Uri Tešup se dvoumio da li da ga odmah ubije ili da mu namjesti lažno suđenje. Budući je imao malo smisla za sudske poslove, čak i kada su dobro pripremljeni, odabrao je prvo rješenje. Žalio je što, zbog svog položaja, neće moći osobno Hatušilu prerezati vrat, pa će morati to prepustiti nekome od svojih ljudi. Kada se bude vratio u Hatušu, priredit će Muvatalu veličanstveni sprovod, a on, njegov voljeni sin, postat će neprikosnoveni nasljednik. S vojskom spremnom za borbu, osvojit će južnu Siriju, uspostavit će savez s Beduinima, okupirat će Kanaan, preći će egipatsku granicu i sukobit će se s Ramzesom koji je napravio sudbonosnu grešku vjerujući u mir i šaljući mu svog opunomoćenog poslanika. On, Uri Tešup, sada je gospodar hetitskog carstva! Njegov je san postao stvarnost, a pritom nije imao potrebu oslanjati se na skupu koaliciju koju je Hatušil uspostavio. Uri Tešup se osjećao dovoljno snažnim da osvoji Asiriju, Egipat, Nubiju i cijelu Aziju, njegova slava zasjenit će sve njegove prethodnike.

Mala grupa približila se svetoj stijeni u Jazilikaji u kojoj je bilo izdubljeno nekoliko kapela. Tamo, govorilo se, boravi vrhovni božanski par, bog Oluje i njegova žena, u drugom dijelu svog imena, Tešup, novi car je nosio ime ovog strašnog boga. Da, on je sam bio božanska Oluja čiji će grom pogoditi njegove neprijatelje. Na ulasku u svetište stajali su čovjek, žena i dijete. Hatušil, njegova žena Putuhepa i njihova osmogodišnja kći. Budale, odlučili su se predati, nadajući se Uri Tešupovoj milosti! On zaustavi konjanike i osjeti slast pobjede. Aša mu je dao dobru priliku da se otarasi svog posljednjeg protivnika. Kada bude uklonio ovu prokletu obitelj, dat će zadaviti egipatskog poslanika koji mu je sada postao nepotreban. Kad pomisli da je taj naivac vjerovao u mir s Uri Tešupom! Toliko godina strpljenja, tolika iskušenja da bi dobio potpunu vlast. ‘‘ Ubijte ih! ‘‘ zapovjedi Uri Tešup svojim vojnicima. Kada su se lukovi zategli, Uri Tešup je doživio trenutak potpunog zadovoljstva. Lukavi Hatušil i arogantna Putuhepa, probodeni strijelama, dok im leševi gore. Je li postojao slađi prizor? Ali strijele nisu bile odapete. ‘‘ Ubijte ih! ‘‘ ponovi bijesno Uri Tešup. Lukovi se okrenuše prema njemu. Izdaja... Izdali su ga, njega, novog cara! Zato je, dakle, Hatušil sa ženom i djetetom tako mirno stajao. Muvatalov brat krene prema njemu. ‘‘ Ti si naš zarobljenik, Uri Tešupe, predaj se i bit će ti suđeno.’’ Ispustivši bijesan krik, Uri Tešup pobode konja, iznenađeni, strijelci se povukoše unazad. Sa pomamom ratnika koji se upušta u borbu, carev je sin probio krug oko sebe i odjurio ka prijestolnici. Strijele, koje su parale zrak pokraj njegovih ušiju, nisu ga pogodile. 44 Uri Tešup je prošao kroz Lavlja vrata i odjurio do palače, tjerajući konja u takav galop da je ovaj uginuo čim su dospjeli do vrha akropole odakle je hetitski car volio promatrati svoju carevinu. Šef osobne garde potrči mu ususret. ‘‘ Što se dogodilo, Veličanstvo?’’ ‘‘ Gdje je Egipćanin?’’ ‘‘ U svojim odajama.’’ Ovoga puta Aša nije uživao u ljubavnim igrama s lijepom plavom Hetitkinjom, već je sjedio odjeven u vuneni ogrtač, s mačem na boku. Uri Tešup iskali sav svoj bijes. ‘‘ Zasjeda...To je bila zasjeda! Moji vlastiti vojnici pobunili su se protiv mene!’’ ‘‘ Treba pobjeći ‘‘ procijeni Aša. Egipćaninove riječi su ga zaprepastile.

‘‘ Pobjeći... Kako, pobjeći? Moja vojska će sravniti sa zemljom to prokleto svetište i poklati sve pobunjenike!’’ ‘‘ Vi više nemate vojsku.’’ ‘‘ Nemam više vojsku ‘‘ ponovi Uri Tešup, zbunjen. ‘‘ Što bi to trebalo značiti?’’ ‘‘ Vaši generali jako drže do proročanstava i božanske objave koja je Putuhepi priopćena, zato su pristupili Hatušilu. Ostaje vam samo osobna garda i jedan ili dva vojna odreda koji se neće dugo odupirati. U nekoliko sljedećih sati uhvatit će vas i zatvoriti u vašoj palači, do pobjedonosnog Hatušilovog dolaska.’’ ‘‘ To nije istina, to nije moguće....’’ ‘‘ Prihvatite stvarnost onakvom kakva jest, Uri Tešupe. Malo po malo, Hatušil će ovladati svim polugama vlasti u zemlji.’’ ‘‘ Borit ću se do kraja! ‘‘ To je ravno samoubojstvu. Postoji bolje rješenje.’’ ‘‘ Govorite!’’ ‘‘ Vi savršeno dobro poznajete hetitsku vojsku, njenu stvarnu snagu, naoružanje, način funkcioniranja, slabosti...’’ ‘‘ Svakako, ali...’’ ‘‘ Ako odmah pođete, mogu vam pomoći da izađete iz hetitske zemlje. ‘‘ A, kuda bih išao? ? ‘‘ U Egipat. Uri Tešupa kao da je grom pogodio. ‘‘ Govorite besmislice, Aša!’’ ‘‘ U kojoj drugoj zemlji biste bili sigurni od Hatušila? Razumije se, o tom pravu na azil mora se pregovarati, zbog toga, u zamjenu za to što ćete spasiti život, vi ste obavezni Ramzesu reći sve što znate o hetitskoj vojsci.’’ ‘‘ Tražite od mene da budem izdajica.’’ ‘‘ Na vama je da presudite.’’ Uri Tešup je želio ubiti Ašu. Zar ga nije ovaj Egipćanin izmanipulirao? Ali, on mu je nudio i jedinu mogućnost da preživi, svakako sramotnu, ali ipak da preživi... i, svakako mogućnost da našteti Hatušilu otkrivajući vojne tajne. ‘‘ Prihvaćam ‘‘ reče. ‘‘ To je razumna odluka. ‘’ ‘‘ Hoćete li me pratiti?’’ ‘‘ Ne, ja ostajem ovdje.’’ ‘‘ Time prilično riskirate.’’ ‘‘ Moja misija nije završena, zar ste zaboravili da sam došao isposlovati mir?’’ Čim se pročula vijest o Uri Tešupovom bijegu, i posljednji vojnici koji su mu bili vjerni prišli su Hatušilu koji se proglasio carem. Njegova prva dužnost bila je odati počast svom bratu Muvatalu čiji su leš zapalili na ogromnoj lomači, tijekom veličanstvene ceremonije poslije koje je uslijedilo sedam dana praznovanja.

Za vrijeme prijema kojim je okončana svečanost krunidbe, Aša je, u znak počasti, sjedio s lijeve Hatušilove strane. ‘‘ Dozvolite mi, Veličanstvo, da vam zaželim dugotrajnu i mirnu vladavinu.’’ ‘‘ Ni traga od Uri Tešupa. Vi, Aša, koji ste uvijek iznimno dobro informirani, da vam nije štogod poznato o njegovom bijegu?’’ ‘‘ Ništa, Veličanstvo, bez sumnje, o njemu više nećemo čuti.’’ ‘‘ Bio bih iznenađen takvim ishodom. Uri Tešup je svađalica i tvrdoglav čovjek koji nikada ne odustaje od osvete.’’ ‘‘ Za nešto takvo morao bi imati i sredstva.’’ ‘‘ Ratnik njegovog kova nikada se ne povlači.’’ ‘‘ Ne dijelim vaša strahovanja.’’ ‘‘ To je baš zanimljivo, Aša. Osjećam da o tome mnogo više znate.’’ ‘‘ To je samo vaš dojam, Veličanstvo.’’ ‘‘ Da niste možda pomogli Uri Tešupu da izađe iz zemlje?’’ ‘‘ Budućnost nas uvijek može nečim iznenaditi, ali ja se zbog toga ne osjećam odgovornim. Moj jedini zadatak je uvjeriti vas da s Ramzesom započnete pregovore o miru.’’ ‘‘ Igrate vrlo opasnu igru, Aša. Pretpostavimo da sam promijenio mišljenje i da razmišljam o nastavku rata protiv Egipta.’’ ‘‘ Vi ste predobro upoznati s međunarodnom situacijom da biste olako prešli preko asirske opasnosti, i previše zainteresirani za dobrobit svoje zemlje da biste dozvolili da vaš narod propadne u jednom nepotrebnom sukobu.’’ ‘‘ Vaša je analiza uvjerljiva, ali zašto bih je prihvatio kao svoju političku viziju, umjesto one koja mi više odgovara? Kada se radi o vlasti, istina uopće nije korisna. Rat ima tu prednost da ublažava prepirke i sukobe i da podiže elan.’’ ‘‘ Svejedno vam je koliko bi mrtvih bilo?’’ ‘‘ A kako to izbjeći?’’ ‘‘ Gradeći mir.’’ ‘‘ Divim se, Aša, vašoj upornosti.’’ ‘‘ Ja volim život, Veličanstvo, a rat uništava tolike radosti.’’ ‘‘ U tom slučaju, ovaj svijet nije mjesto koje vam se sviđa.’’ ‘‘ U Egiptu vlada čudnovata boginja, Maat, koja nameće svima, čak i faraonu, obavezu da poštuju univerzalan Zakon i da dopuste pravdi da živi na Zemlji. Taj svijet tamo mi se sviđa.’’ ‘‘ To je lijepa bajka, ali samo bajka.’’ ‘‘ Nemojte se zavaravati, Veličanstvo, ukoliko odlučite napasti Egipat, sudarit ćete se upravo s Maat. A ako biste pobijedili, uništili biste civilizaciju s kojom se ne može mjeriti niti jedna druga civilizacija.’’ ‘‘ Od kakve je to važnosti ako svijetom vladaju Hetiti?’’

‘‘ Nemoguće, Veličanstvo, prekasno je da spriječite Asiriju da postane velika sila. Samo bi savez s Egiptom zaštitio vaš teritorij.’’ ‘‘ Ako se ne varam, Aša, vi niste moj savjetnik već opunomoćeni egipatski izaslanik. Ali nikako ne prestajete navoditi vodu na svoj mlin!’’ ‘‘To je samo privid, Veličanstvo. Čak i ako Hetitija nema onaj šarm koji ima moja domovina, postala mi je draga i ne bih ju želio vidjeti kako tone u kaos.’’ ‘‘ Da li ste iskreni?’’ ‘‘ Priznajem da je potreban oprez kada je u pitanju iskrenost jednog diplomata. Međutim, molim vas da mi vjerujete. Ramzesov cilj doista je mir.’’ ‘‘ Govorite li u ime vašeg kralja?’’ ‘‘ Bez ikakve dvojbe. Kroz moj glas čujete i njegov.’’ ‘‘ Čini mi se da vas veže duboko prijateljstvo.’’ ‘‘ To je doista tako, Veličanstvo.’’ ‘‘ Ramzes ima sreće, mnogo sreće.’’ ‘‘ To misle svi njegovi protivnici.’’ Svakoga dana, tijekom pet godina, Kha je odlazio u Amonov hram i provodio najmanje jedan sat u laboratoriju gdje je učio napamet sve tekstove. Za to vrijeme, došao je u dodir s poznavateljima astronomije, geometrije, simbolike i drugih tajnih nauka. Zahvaljujući njima, otkrio je predjele misli i napredovao na putu znanja. Premda mlad, Kha se pripremao da bude posvećen u prve misterije hrama. Kada je dvor u Pi Ramzesu saznao za vijest, svi su bili zadivljeni, bez ikakve dvojbe, starijeg kraljevog sina svi su vidjeli na visokoj svećeničkoj funkciji. Kha je skinuo amulet koji je nosio oko vrata i traku umotanu oko lijeve nadlanice. Nagog, zatvorenih očiju, odveli su ga u kriptu hrama da bi tamo meditirao ispred tajni stvaranja koje su bile otkrivene na zidovima. Četiri žapca i četiri zmije činili su prvobitne parove koji su oblikovali svijet, a valovite linije evocirale su primordijalnu vodu u kojoj se Princip probudio da bi stvorio univerzum, dok je nebeska krava rodila zvijezde. Potom su mladića odveli do praga sale sa stupovima gdje su dvojica svećenika, jedan s maskom Tota ibisa, a drugi Horusa sokola, polili svježu vodu na njegovu glavu i ramena. Dva boga odjenula su mu bijelu pregaču i odvela ga do stupova gdje je iskazao poštovanje božanstvima predstavljenim na njima. Desetorica svećenika, obrijanih glava, okružili su Khaa. Mladić je morao odgovoriti na tisuće pitanja o skrivenoj prirodi boga Amona, o elementima stvaranja koje sadrži svemirsko jaje, o značenju glavnih hijeroglifa, o sadržaju žrtvenih formula i o mnogim drugim stvarima s kojima je na kraj mogao izaći samo prekaljeni pisar. Ispitivači nisu imali nikakvih primjedbi niti su komentirali njegove odgovore. U tihoj kapeli, Kha je dugo čekao na njihovu odluku.

Usred noći, jedan stariji svećenik ga je uzeo za ruku i odveo na krov hrama, dao mu je da sjedne i promatra zvjezdano nebo, tijelo božice Nut, jedine koja može smrt preobratiti u život. Uzdignut u rang nositelja Zakona, Kha je maštao o divnim danima koje će provesti u hramu dok ne spozna sveukupnost rituala. Potpuno se predavši svojim osjećajima, zaboravio je ponovno staviti zaštitnu traku i amulet koje je bio skinuo. 45 U Abu Simbelu, Setau se svim snagama posvetio tome da gradilište održi u neprekinutom radnom stanju kako bi kraljevskom paru ponudio spomenik kojem neće biti ravnog. U Tebi, Bakhen je napredovao s izgradnjom Ramzesovog hrama za milijune godina. U prijestolnici su tirkizna pročelja iz dana u dan bila sve blistavija. Od faraonovog povratka u Pi Ramzes, Ameni je stalno zasjedao u svom uredu. Osobnog tajnika i kraljevog nosača sandala mučila je pomisao da bi mogao napraviti neku grešku, i zato je radio dan i noć, bez odmora. Gotovo potpuno ćelav i još mršaviji, unatoč dobrom apetitu, šef tajne egipatske administracije malo je spavao, znao je sve što se događalo na dvoru, premda se tamo nikada nije pojavljivao, i dalje uporno odbijajući počasne titule koje su mu htjeli dodijeliti. Iako se žalio na svoja nejaka leđa i bolne kosti, Ameni je sam nosio sve povjerljive dokumente o kojima je s Ramzesom razgovarao, ne vodeći previše računa o težini papirusa i drvenih tablica. Pisar je osjećao istinsku privrženost prema Ramzesu za koga su ga vezivale nevidljive spone, dovoljno čvrste da ih ništa nije moglo prekinuti. A kako se ne bi divio djelu Sina svjetlosti koji se već upisao na dugi dinastijski popis kao jedan od najiznimnijih predstavnika faraonske institucije! Ameni je svakoga dana samom sebi čestitao na tome što je imao sreće roditi se u Ramzesovo vrijeme. ‘‘ Ameni, jesi li se suočio s nekim teškim problemom?’’ ‘‘Ni sa čime što se ne bi moglo riješiti. Kraljica majka Tuja bila mi je od velike pomoći. Kada bi se neki službenici pokazali mrzovoljni, ona bi vrlo oštro reagirala. Naš Egipat napreduje, Veličanstvo, ali ne smijemo se opustiti. Ako se nekoliko dana zakasni u održavanju kanala, ako se ne budu pažljivo prebrojavala grla stoke, ako se ne pazi na lijene pisare, sve će to doprinijeti rušenju građevine.’’ ‘‘ Kakva je posljednja Ašina poruka? ‘’ Ameni se isprsi. ‘‘ Danas vam mogu potvrditi da je naš prijatelj s univerziteta pravi genij.’’ ‘‘ Kada se vraća?’’ ‘‘ Pa... ostaje u hetitskoj prijestolnici. ‘’ Ramzes je bio iznenađen. ‘‘ Njegova je misija trebala završiti Hatušilovom krunidbom.’’

‘‘ Primoran je produžiti svoj boravak, ali nam je zato priredio nesvakidašnje iznenađenje!’’ Vidjevši Amenijevo oduševljenje, Ramzes je shvatio da je Aša opet uspio napraviti neki neočekivani obrat situacije. Drugim riječima, da je u potpunosti uspio ostvariti plan koji je napravio s Ramzesom, unatoč nepremostivim teškoćama. ‘‘ Dozvoljava li mi Tvoje Veličanstvo da otvorim vrata i uvedem uvaženog gosta?’’ Ramzes odobri, spreman da doživi neobičnu pobjedu, zahvaljujući sposobnosti svog ministra vanjskih poslova. Seramana je ispred sebe gurao krupnog, mišićavog čovjeka, duge kose i riđih dlakavih grudi. Uvrijeđen Seramaninim postupkom, Uri Tešup se okrene prema njemu mašući šakom. ‘‘ Ne ponašaj se tako s legitimnim hetitskim carem!’’ ‘‘ A ti ‘‘ umiješa se Ramzes, ‘‘ ne podiži glas u kraljevstvu koje ti je pružilo utočište.’’ Uri Tešup pokuša izdržati faraonov pogled, ali je u tome uspio svega nekoliko trenutaka. Hetitski ratnik osjeti gorčinu poraza. Pojaviti se ovako pred Ramzesom, kao obična kukavica... Pred Ramzesom čija ga je moć fascinirala i podčinjavala. ‘‘Tražim od Vašeg Veličanstva politički azil, i znam koja je cijena. Odgovorit ću na sva pitanja koja se odnose na snagu i slabosti hetitske vojske.’’ ‘‘ Krenimo odmah ‘‘ zatraži Ramzes. Osjetivši kako sav gori od poniženja, Uri Tešup se pokloni. Voćnjak u palači se rascvjetao, u ljepoti su se natjecali drvo nara, kleka, smokva i tamjan. Tu je lijepa Izet voljela šetati s Merneptahom. Svi su se čudili robusnoj građi ovog devetogodišnjeg dječaka. Volio se igrati s Noćobdijom, zlatnožutim psom, a ovaj se, unatoč svojim godinama dostojnim poštovanja, pokoravao svakom dječakovom hiru. Zajedno su trčali za leptirima koje nikada nisu uspjeli uhvatiti. Zatim bi se Noćobdija opružio i utonuo u oporavljajući san. Što se tiče nubijskog lava Krvnika, on je dopustio Merneptahu da ga miluje, čime je ovaj u početku bio impresioniran, a potom mu prilazio pun povjerenja. Izet je žalila za vremenom, sada već dalekim, kada su se Kha, Meritamon i Merneptah igrali u ovom voćnjaku ili u obližnjem vrtu i bezbrižno uživali u svom djetinjstvu. Danas je Kha studirao u hramu, a vrlo lijepa Meritamon, čiju ruku su prosili mnogi velikodostojnici, posvetila se svetoj muzici. Lijepa Izet sjećala se ozbiljnog dječačića s priborom za pisanje, i vesele djevojčice s pokretnom harfom, prevelikom za nju. A sve to je bilo takoreći jučer, ta, danas već nedostižna sreća. Koliko puta se Izet srela s Dolantom, koliko sati su provele u razgovoru o Nefertari, njezinoj ambiciji i licemjerju? Izet se vrtjelo u glavi pri pomisli na to. Umorna, iscrpljena Dolantinom upornošću, odlučila se na akciju. Na nizak stolčić od sikomore, ukrašen slikama plavih lotosa, Izet je stavila dva pehara sa sokom od roščića. U onaj koji će ponuditi Nefertari bio je stavljen otrov s produženim djelovanjem. Kada za četiri ili pet tjedan velika kraljevska supruga umre,

nikome neće pasti na pamet da za to optuži Izet. Dolanta je bila ta koja joj je stavila u ruke nevidljivo oružje da izvrši zločin, uvjeravajući je da će samo božanska pravda biti odgovorna za Nefertarin nestanak. Malo prije zalaska sunca kraljica je ušla u voćnjak, skinula je dijademu i poljubila Merneptaha i Izet. ‘‘ Naporan dan ‘‘ reče. ‘‘ Jeste li vidjeli kralja, Veličanstvo?’’ ‘‘ Nažalost ne. Ameni s njim zasjeda, a ja sam morala rješavati tisuću i jedan hitan problem.’’ ‘‘ Zar vam nisu dosadila uzbuđenja javnog života i ritualne obaveze?’’ ‘‘ I više nego što možeš zamisliti, Izet. Kako sam samo bila sretna u Nubiji! Ramzes i ja se nismo odvajali, svaki trenutak bio je pravi dar s neba.’’ ‘‘ Međutim...’’ Izet zadrhta glas, Nefertari je pozorno pogleda. ‘‘ Boli li te nešto?’’ ‘‘ Ne, ali... ja sam...’’ Lijepa se Izet više nije uspijevala kontrolirati. Postavila je pitanje koje joj je opterećivalo dušu. ‘‘ Veličanstvo, volite li doista Ramzesa?’’ Za trenutak, Nefertarino lice prekrila je sjenka zbunjenosti, ali je blistavi osmijeh odmah odagna. ‘‘ Zašto sumnjaš u to?’’ ‘‘ Priča se, na dvoru...’’ ‘‘ Dvor brblja kao kakva svraka, i nitko nikada nije uspio ušutkati to"priča se", čiji se jedini smisao sastoji u ogovaranju i klevetanju. Zar to nisi do sada shvatila?’’ ‘‘ Da, svakako, ali...’’ ‘‘ Ali, ja sam skromnog podrijetla, a udala sam se za Ramzesa Velikog. Odatle potječu mnoge glasine. Nije li to neizbježno?’’ Nefertari je gledala Izet ravno u oči. ‘‘ Zavoljela sam Ramzesa još onda kada smo se prvi put sreli, od prve sekunde kada sam ga vidjela, ali nisam si to željela priznati. Ta je ljubav rasla do našeg braka, a nije prestala uvećavati se ni danas, i trajat će i poslije naše smrti.’’ ‘‘ Zar niste tražili da se vama u čast podigne hram u Abu Simbelu?’’ ‘‘ Ne, Izet, faraon je želio da u kamenu ovjekovječi trajno jedinstvo kraljevskog para. Tko bi drugi, osim njega, mogao isplanirati tako velike poduhvate?’’ Lijepa Izet ustane i krene prema niskom stolčiću na kojem su se nalazila dva pehara. ‘’ Ljubav prema Ramzesu velika je privilegija ‘‘ nastavi Nefertari, ‘‘ ja sam sva njegova, a on je sav moj.’’ Klečeći na koljenima, Izet prevrne stolčić. Tekućina iz pehara prolije se na travu.

‘‘ Oprostite mi, Veličanstvo, vrlo sam dirnuta. Hoćete li zaboraviti moje nedostojne i glupe sumnje?’’ Car Hatušil je uklonio sve ratničke trofeje koji su ukrašavali salu za prijeme u njegovoj palači. Siv i hladan kamen, prestrog za njegov ukus, bit će pokriven živo obojenim tapiserijama s geometrijskim šarama. Hatušil je bio odjeven u široki komad raznobojne suknene odjeće, oko vrata mu je visjela srebrna ogrlica, grivna oko lijevog lakta, a kosa mu je bila povezana trakom. Na glavi je nosio vunenu kapu koja je pripadala njegovom bratu. Štedljiv, slabo zainteresiran za svoj izgled, upravljao je financijama carstva na dotada neviđeno strog način. Glavni predstavnici trgovačke kaste redali su se jedan za drugim u sali za prijeme, da bi zajedno s carem odredili ekonomske prioritete zemlje. Carica Putuhepa, na čelu svećeničke kaste, bila je uključena u te razgovore i zalagala se za smanjenje kredita davanih vojsci. Premda su ponovno dobili svoje stare privilegije, trgovci su se tome čudili, zar Hetiti nisu u ratu s Egiptom? Koristeći se metodom koja mu je i ranije uspijevala, Hatušil je napredovao malim koracima, učestalo razgovarajući ponaosob s trgovcima kao i s višim časnicima, zalažući se za dugo primirje, a da nikada nije upotrijebio riječ, mir. Putuhepa je rabila istu strategiju u vjerskom okruženju, a egipatski opunomoćeni poslanik Aša davao je žive dokaze poboljšanja odnosa dvaju moćnih neprijatelja. Budući da je Egipat odbio napasti Hetite, zar ovi ne bi mogli pokrenuti inicijativu za prekid konflikta? A tada je, kao grom iz vedra neba, odjeknula vijest koja je uništila tu lijepu građevinu od iluzija. Hatušil je odmah pozvao Ašu. ‘‘ Želim vas izvijestiti o odluci koju sam donio i koju morate prenijeti Ramzesu.’’ ‘‘ Je li to prijedlog za mir, Veličanstvo?’’ ‘‘ Ne, Aša. To je objava nastavka rata. ‘’ Veleposlanik je osjetio kako se sve ruši. ‘‘ Otkud taj iznenadni preokret?’’ ‘‘ Upravo sam saznao da je Uri Tešup tražio i dobio politički azil u Egiptu.’’ ‘‘ Znači li to da vas ta činjenica toliko šokira da dovodi u pitanje naš dogovor?’’ ‘‘ Vi ste mu, Aša, pomogli da pobjegne odavde i da se sakrije u vašoj zemlji.’’ ‘‘ Ali, nije li to već prošlost, Veličanstvo?’’ ‘‘ Želim Uri Tešupovu glavu, taj izdajnik treba biti osuđen i nad njim treba izvršiti kaznu. Nikakvi pregovori o miru neće biti pokrenuti sve dok ubojica moga brata ne bude vraćen ovamo.’’ ‘‘ Budući da mu je određeno boravište u Pi Ramzesu, zašto biste ga se bojali?’’ ‘‘ Želim vidjeti njegov leš kako gori na lomači, ovdje, u mojoj prijestolnici.’’ ‘‘ Malo je vjerojatno da će Ramzes prihvatiti prekršiti riječ i izručiti čovjeka kojem je obećao zaštitu.’’

‘‘ Pođite iz ovih stopa u Pi Ramzes, uvjerite vašeg kralja i dovedite mi Uri Tešupa. U suprotnom, moja vojska će osvojiti Egipat, a ja ću osobno uhvatiti izdajicu.’’ 46 Vrijeme berbe i kosidbe, poslije koje je slijedila žetva, bilo je tijekom mjeseca svibnja kada su vladale velike vrućine. Žeteoci su srpovima odvajali pozlaćeno klasje od stabljika, dok su strukovi ostajali na njivi. Odvažni i neumorni magarci prenosili su žito do gumna na vršidbu. Posao je bio težak i naporan, ali zato je bilo dovoljno kruha, voća i svježe vode. Nijedan nadzornik nije smio prekinuti odmor. Upravo to vrijeme Homer je izabrao da prestane s pisanjem. Kada ga je Ramzes posjetio, pjesnik nije pušio žalfiju u svojoj luli od puževe kućice. Unatoč vrućini, on je bio odjeven u vunenu tuniku i ležao je na krevetu ispod limunovog drveta. Pod glavom mu je bio jastuk. ‘‘ Veličanstvo... Ne vjerujem da ćemo se više vidjeti.’’ ‘‘ Što vam se dogodilo?’’ ‘‘ Ništa doli duboke starosti. Ruka mi je umorna, a srce također.’’ ‘‘ Zašto niste zatražili da vam se pošalju dvorski liječnici?’’ ‘‘ Ja nisam bolestan, Veličanstvo, zar smrt nije dio harmonije? Hektor, moj mačak, napustio me je. Nemam hrabrosti zamijeniti ga.’’ ‘‘ Ostaje vam još pjesama za pisanje, Homere.’’ ‘‘ Dao sam najbolje od sebe u Ilijadi i Odiseji. Budući da je došao trenutak posljednjeg prelaska, nema razloga tome se opirati.’’ ‘‘ Mi ćemo vas njegovati.’’ ‘‘ Koliko dugo vladate, Veličanstvo?’’ ‘‘ Već petnaest godina.’’ ‘‘ Nemate još dovoljno iskustva da biste dobro lagali jednom starcu koji je vidio toliko umirućih ljudi. Smrt mi kruži venama, ledi mi krv, i nema lijeka koji je može pobijediti. Ali ima nešto važnije, mnogo važnije, vaši preci izgradili su jedinstvenu zemlju, naučite kako je sačuvati. Što se događa u vezi rata protiv Hetita?’’ ‘‘ Aša je ispunio svoju misiju. Nadamo se da ćemo potpisati primirje koje će staviti točku na naše neprijateljstvo.’’ ‘‘ Kako je lijepo napustiti ovu zemlju u miru, nakon toliko ispisanih stihova o ratu. Blistavi odsjaj sunca tone u more, govori jedan od mojih junaka, duboko se zabija u plodnu zemlju, a crna noć se pomalja, noć mračna koju pobijeđeni sa žudnjom iščekuju. Danas sam ja pobijeđen i žudim za tamom.’’ ‘‘ Dat ću vam sagraditi veličanstveno vječno boravište.’’ ‘‘Ne, Veličanstvo. Ja sam ostao Grk, a za moj narod drugi svijet predstavlja zaborav i patnju. U mojim godinama prekasno je da bih napustio svoja vjerovanja. Čak i ako takva budućnost ne izgleda nimalo radosno, ja sam za nju spreman.’’

‘‘ Naši mudraci tvrde da djela velikih pjesnika traju duže od piramida.’’ Homer se nasmiješi. ‘‘ Hoćete li mi, Veličanstvo, učiniti posljednju milost? Uzmite moju desnu ruku, onu kojom sam pisao. Zahvaljujući vašoj snazi, bit će mi lakše prijeći na drugu stranu.’’ I pjesnik se tiho ugasio. Homer je sahranjen ispod jednog humka, u blizini njegovog limunovog drveta. U lijes su stavljeni primjerci Ilijade i Odiseje, kao i papirus na kojem je bila napisana poema o bitki kod Kadeša. Samo su snažno potreseni Ramzes, Nefertari i Ameni prisustvovali njegovom ukopu. Kada se kralj vratio u svoj kabinet, Seramana mu je podnio izvještaj. ‘‘ Nema ni traga magu Ofiru, Veličanstvo, bez sumnje je napustio Egipat.’’ ‘‘ Postoji li ikakva mogućnost da se skriva među Židovima?’’ ‘‘ Ako je promijenio izgled i zadobio njihovo povjerenje, zašto ne?’’ ‘‘ Što kažu tvoje uhode?’’ ‘‘ Otkada je Mojsije prihvaćen kao vođa Židova, oni su zašutjeli.’’ ‘‘ Ne znaš, dakle, što namjeravaju.’’ ‘‘ I da i ne, Veličanstvo.’’ ‘‘ Budi jasniji, Seramana.’’ ‘‘ Mislim da se radi o pobuni koju će Mojsije predvoditi, zajedno s egipatskim neprijateljima.’’ ‘‘ Mojsije je od mene tražio privatan prijem.’’ ‘‘ Nemojte mu to dozvoliti, Veličanstvo!’’ ‘‘ Čega se bojiš?’’ ‘‘ Pokušat će vas ubiti.’’ ‘‘ Da nisi pretjerao u svojim strahovima?’’ ‘‘ Buntovnik je spreman na sve.’’ ‘‘ Mojsije je moj prijatelj iz djetinjstva.’’ ‘‘ To prijateljstvo Mojsije je zaboravio.’’ Svibanjska svjetlost preplavila je Ramzesov kabinet, osvijetljen s tri velika prozora a claustra, od kojih je jedan gledao na unutarnje dvorište gdje je bilo smješteno nekoliko dvokolica. Kabinet bijelih zidova, naslonjač s ravnim naslonom za vladara, slamnate stolice za posjetitelje, ormar od papirusa i veliki stol tvorili su strogi dekor koji ne bi razočarao Setija. Setija, pred čijom je statuom Ramzes često razmišljao. Uđe Mojsije. Krupan, širokih ramena, bujne kose, guste brade, borama prošaranog lica, Židov je zračio izuzetnom snagom. ‘‘ Sjedi, Mojsije.’’ ‘‘ Radije bih ostao stajati.’’ ‘‘ Što želiš?’’

‘‘ Moja odsutnost je bila duga, ali moje razmišljanje još dublje.’’ ‘‘ Da li te je dovelo do mudrosti?’’ ‘‘ Svu sam mudrost predao Egipćanima, ali što je ona prema Jahvinoj volji?’’ ‘‘ Nisi, dakle, odustao od svojih nerazumnih planova!’’ ‘‘ Naprotiv, uvjeren sam da će me veći dio mog naroda slijediti. Uskoro će svi biti na mojoj strani.’’ ‘‘ Sjećam se riječi moga oca, Setija, 'Faraon ne smije tolerirati ni pobunu ni one koji stvaraju probleme. U suprotnom, to će biti kraj vladavine Maat i nastupit će nered, nered koji je dohvatiti nesrećom sve, i velike i male'.’’ ‘‘ Zakon koji vrijedi u Egiptu ne tiče se Židova.’’ ‘‘ Sve dokle žive u ovoj zemlji, morat će ga poštivati.’’ ‘‘ Dozvoli mom narodu da ode, na tri dana hoda odavde, u pustinju, da bismo prinijeli žrtve Jahvi.’’ ‘‘ Već sam ti objasnio koji me sigurnosni razlozi primoravaju da ti odgovorim negativno.’’ Mojsije jače stegne svoj čvornati štap. ‘‘ Ne mogu se zadovoljiti ovakvim odgovorom.’’ ‘‘ U ime prijateljstva, zaboravit ću tvoju nepristojnost.’’ ‘‘ Svjestan sam činjenice da razgovaram s faraonom, Gospodarom Dviju Zemalja, prema kojem osjećam veliko poštovanje. Pa ipak, Jahvini zahtjevi i dalje vrijede, i oni će se nastaviti oglašavati na moja usta.’’ ‘‘ Ako gurneš Židove u pobunu, primorat ćeš me da je suzbijem.’’ ‘‘ I toga sam također svjestan. Zato će Jahve upotrijebiti druga sredstva. Ako i dalje budeš odbijao dati Židovima slobodu koju traže, Bog će na Egipat poslati strašne nesreće.’’ ‘‘ Pokušavaš me zastrašiti?’’ ‘‘ Iznijet ću svoje razloge pred tvojim plemićima i tvojim narodom, a njih će već uvjeriti Jahvina bezgranična moć.’’ ‘‘ Egipat nema razloga bojati te se, Mojsije.’’ Kako je Nefertari bila lijepa! Ramzes joj se divio dok ju je promatrao kako vodi obred posvećenja jedne nove kapele namijenjene dalekim božanstvima. Ona, Blagost ljubavi, čiji je glas izazivao radost i nikada nije izgovorio nijednu nepotrebnu riječ, ona, koja je svojim mirisom i gracioznošću ispunjavala palaču, koja je znala razlikovati dobro od zla i nikad ih ne zamijeniti, polaskana je titulom Gospodarice Dviju Zemalja. Nosila je zlatnu ogrlicu u šest redova i krunu ukrašenu dvjema visokim peruškama, i izgledalo je da pripada svijetu božica čiju mladost i ljepotu ništa ne može potamnjeti. Ramzes je opazio zadovoljan pogled svoje majke Tuje, kraljica koja ju je naslijedila bila je dostojna Egipta. Njezina diskretna i efikasna pomoć omogućila je Nefertari da se razvije i pronađe pravi ton koji krasi velike vladare.

Nakon rituala, održan je prijem u Tujinu čast. Svaki dvorjanin čestitao je kraljici majci koja je na pola uha slušala uobičajene isprazne govore. Diplomat Meba naposljetku se približio Tuji i faraonu. Sa širokim osmijehom na usnama, ispredao je pohvale Setijevoj udovici. ‘‘ Nisam zadovoljan tvojim radom u Ministarstvu ‘‘ prekine ga Ramzes. ‘‘ Dok je Aša odsutan, morao bi se više angažirati oko kurira koji nose poštu našim saveznicima.’’ ‘‘ Veličanstvo, količina i kvaliteta danka koji vam obećavaju je izvrstan! Budite uvjereni da sam pregovarao o visokoj cijeni za podršku koju im Egipat pruža. Brojni ambasadori dostavljaju svoje akreditacije da bi ukazali čast Vašem Veličanstvu, jer nikada dosad prestiž jednog faraona nije bio tako očigledan!’’ ‘‘ Nemaš mi ništa drugo za reći?’’ ‘‘ Imam, Veličanstvo, Aša je upravo najavio svoj žurni povratak u Pi Ramzes. Namjeravam mu prirediti svečani doček.’’ ‘‘ Navodi li u pismu razloge svog puta?’’ ‘‘ Ne, Veličanstvo.’’ Kralj i njegova majka su se udaljili. ‘‘ Hoće li se mir nastaviti graditi, Ramzese?’’ ‘‘Ako Aša tako otvoreno piše Mebi i naglo napušta hetitsku prijestolnicu, to nije zato što donosi dobre vijesti.’’ 47 Nakon desetine dugih razgovora s Uri Tešupom, Ramzes je saznao sve o hetitskoj vojsci, njezinim najdražim strategijama, naoružanju, snazi i slabostima. Poraženi general pokazao se više no spremnim na suradnju, samo da bi naštetio Hatušilu. U zamjenu za informacije koje je dao, Uri Tešupu je dodijeljena vila, dvije sirijske sluškinje i dobra hrana na koju se brzo navikao, kao i policijski nadzor. Ramzes je shvatio veličinu i svirepost čudovišta s kojim se, s toliko oduševljenja i prgavosti, sukobio u mladosti. Bez Amonove i Setijeve pomoći, njegova nepromišljenost Egipat bi odvela ravno u propast. Iako oslabljeni, Hetiti su i dalje predstavljali zastrašujuću vojnu silu. Savez, ma koliko ograničen, između Egipćana i Hetita, donio bi dugotrajan mir regiji, jer se nijedan narod ne bi usudio napasti takav blok. Ramzes je s Nefertari razmatrao takvu mogućnost, u sjeni sikomore, kada je zadihani Ameni najavio Ašin dolazak. Dugo izbivanje nije promijenilo šefa egipatske diplomacije. Duguljaste i fine glave, malih njegovanih brčića, inteligentnih očiju, gracioznih udova, ponekad je izgledao prezriv i tašt, i moglo se lako zamisliti da je kroz život prolazio s vrhunskom ironijom. Aša se pokloni pred kraljevskim parom.

‘‘ Neka mi Vaše Veličanstvo oprosti, ali nisam imao vremena okupati se, izmasirati i namirisati. Ja sam od one vrste prljavih nomada koji se usuđuju izaći pred vas budući da je poruka koju nosim toliko hitna da je ne bih mogao odložiti zbog svoje udobnosti.’’ ‘‘ Čestitke ćemo ostaviti za poslije ‘‘ reče Ramzes smijući se, ‘‘ iako nam tvoj povratak pričinjava radost koje ćemo se sjećati.’’ ‘‘ U mom stanju, primiti počasti od svog kralja jednako je zločinu uvrede veličanstva. Kako je Egipat lijep, Ramzese! Samo je veliki putnik sposoban to cijeniti.’’ ‘‘ Netočno ‘‘ dobaci Ameni, ‘‘ putovanje izopačuje duh. Ne napuštati svoj ured i gledati kroz prozor kako se smjenjuju godišnja doba znači uživati u sreći življenja u ovoj zemlji.’’ ‘‘ Odložimo također za kasnije ovaj spor ‘‘ zatraži Ramzes. ‘‘ Da li su te, Aša, Hetiti otjerali?’’ ‘‘ Ne, ali je car Hatušil smatrao da njegovi zahtjevi moraju biti preneseni iz usta poslanika izravno u faraonovo uho.’’ ‘‘ Najavljuješ li mi to početak pregovora koji će nas dovesti do mira?’’ ‘‘ To je moja najveća želja. Nažalost, donosim ti ultimatum.’’ ‘‘ Da li je Hatušil isto tako ratoboran kao Uri Tešup?’’ ‘‘ Hatušil priznaje da bi mir s Egiptom odagnao asirsku prijetnju, ali problem predstavlja upravo Uri Tešup.’’ ‘‘ Tvoj je manevar bio zadivljujući. Zahvaljujući tome, saznao sam sve o hetitskoj vojsci.’’ ‘‘ To će biti vrlo korisno u slučaju sukoba, znam, ali ako ne predamo Uri Tešupa, Hatušil će nastaviti rat.’’ ‘‘ Uri Tešup je naš gost.’’ ‘‘ Hatušil želi vidjeti njegov leš kako gori na lomači.’’ ‘‘ Dao sam politički azil Muvatalovu sinu i neću pogaziti svoju riječ. U suprotnom, Maat će prestati vladati Egiptom, a umjesto nje zavladat će laž i kukavičluk.’’ ‘‘ Sve sam to lijepo objasnio Hatušilu, ali on ne želi promijeniti svoj stav, ili ćemo izručiti Uri Tešupa i dati priliku miru, ili će se sukob nastaviti.’’ ‘‘ Ni ja neću promijeniti svoj stav, Egipat neće prekršiti pravo azila, i Uri Tešup neće biti izručen.’’ Aša se zavali u jedan naslonjač s niskim naslonom. ‘‘ Sve ove godine izgubljene, svi napori uzaludni. To je bio rizik koji smo prihvatili, i tvoje Veličanstvo ima pravo, bolje rat nego krivokletstvo. Ako ništa drugo, barem smo bolje obaviješteni u slučaju sukoba s Hetitima.’’ ‘‘ Dozvoljava li mi faraon umiješati se? ‘‘ zapitala je Nefertari. Blag i odmjeren glas velike kraljevske supruge razgalio je vladara, ambasadora i pisara.

‘‘ U prošlosti, žene su bile te koje su oslobodile Egipat od osvajača ‘‘ podsjeti ih Nefertari. ‘‘ Osim toga, žene su te koje pregovaraju o uvjetima mira sa stranim dvorovima. Nije li i sama Tuja nastavila tu tradiciju, podučivši me primjeru koji trebam slijediti?’’ ‘‘ Što predlažeš? ‘‘ upita je Ramzes. ‘‘ Pisat ću carici Putuhepi. Ukoliko je uspijem uvjeriti da nastavimo pregovore, zar neće ona, sa svoje strane, uvjeriti svog muža da se pokaže manje nepopustljivim?’’ ‘‘ Prepreka koju predstavlja Uri Tešup ne može se lako preskočiti ‘‘ primijeti Aša. ‘‘ No, bez sumnje, carica Putuhepa je sjajna i inteligentna žena koja više brine za dobrobit Hetitije negoli za vlastitu sudbinu. To što joj se obraća egipatska kraljica, neće je ostaviti ravnodušnom. Budući da ona ima značajan utjecaj na Hatušila, možda bi to pismo moglo imati povoljne posljedice. Ipak, neću od velike kraljevske supruge kriti teškoće na koje će njezin pothvat naići.’’ ‘‘ Oprostite što vas napuštam ‘‘ reče Nefertari ‘‘ ali, razumjet ćete kakav me ozbiljan posao čeka.’’ Aša je s divljenjem promatrao kako se kraljica, sva prozračna i blistava, udaljava. ‘‘ Ako Nefertari uspije probiti stvar ‘‘ reče Ramzes svom ambasadoru, ‘‘ ti ćeš se tamo vratiti. Nikada neću pristati izručiti Uri Tešupa, ali ti ćeš dobiti to primirje.’’ ‘‘ Tražiš nemoguće, eto zašto toliko volim raditi za tebe.’’ Kralj se obrati Ameniju. ‘‘ Jesi li javio Setau da se odmah vrati?’’ ‘‘ Da, Veličanstvo.’’ ‘‘ Što se to događa? ‘‘ zabrinuo se Aša. ‘‘ Mojsije sebe drži glasnikom svog jedinog Boga, toga Jahve koji mu je zapovjedio da izvede Židove iz Egipta ‘‘ objasni Ameni. ‘‘ Hoćeš reći... sve Židove?’’ ‘‘ Prema njegovim riječima, radi se o narodu koji ima pravo na nezavisnost.’’ ‘‘ Baš čudno, doista!’’ ‘‘ Ne samo da je Mojsija nemoguće urazumiti, on i prijeti.’’ ‘‘ Bojiš li ga se?’’ ‘‘ Strahujem da naš prijatelj Mojsije ne postane opasan neprijatelj ‘‘ reče Ramzes otvoreno, ‘‘ a ja sam naučio više ne podcjenjivati svoje protivnike, zato mi je Setauova prisutnost neophodna.’’ ‘‘ Kakva zbrka ‘‘ reče Aša sa žaljenjem. ‘‘ Mojsije je uvijek bio snažna i pravedna ličnost.’’ ‘‘ On je to još uvijek, ali je svoje sposobnosti stavio u službu dogme i definitivne istine.’’ ‘‘ Plašiš me, Ramzese, da taj rat ne bude gori od onog s Hetitima?’’ Setau stavi svoje velike šake na krhka Khaova ramena. ‘‘ Za ime svih zmija na zemlji, pa ti si postao čovjek! ‘’

Kontrast između njih dvojice bio je dirljiv. Kha, stariji Ramzesov sin, bio je mladi pisar blijedog tena i nježne građe. Setau, zdepast, muževan, tamne kože, snažnih mišića, četvrtaste glave, loše obrijan, u tunici od antilopine kože s bezbroj džepova, sličio je na avanturista i tragača za zlatom. Na prvi pogled, nitko ne bi mogao ni pomisliti kakvo ih je prijateljstvo povezivalo. Kha je smatrao Setaua svojim učiteljem koji ga je prvi uveo u tajna znanja, dok je Setau u Khau gledao iznimno biće sposobno ući bit misterija. ‘‘ Bojim se da nisi napravio gomilu gluposti otkad sam otišao ‘‘ reče Setau. Kha se nasmije. ‘‘ Pa dobro... nadam se da vas nisam razočarao.’’ ‘‘ Znam da si napredovao!’’ ‘‘ Obavljam neke ritualne obrede u hramu, to je istina. Ali, nisam imao izbora. Uostalom... vrlo sam sretan zbog toga.’’ ‘‘ U pravi trenutak, dečko moj! Ali, reci mi... Ne vidim ni amulet oko tvog vrata, ni traku oko ruke.’’ ‘‘ Skinuo sam ih kada sam išao na čišćenje, u hramu, a poslije ih nisam našao. Budući da ste se vratili, nemam se čega bojati, tim više što me štiti i magija obreda.’’ ‘‘ Ipak bi trebao nositi amulete.’’ ‘‘ Da li ih vi nosite, Setau?’’ ‘‘ Imam antilopsku kožu.’’ Jedna strijela se zabi posred cilja, na iznenađenje ove dvojice koji su se našli na putu opasnom oružju, budući da su na tom mjestu vježbali elitni strijelci. Baš tu im je kralj zakazao sastanak. ‘‘ Ramzes je kao i uvijek vrlo vješt ‘‘ zaključi Setau. Kha pogleda svog oca koji je odlagao luk koji je jedino on mogao zategnuti i koji je koristio u bitci kod Kadeša. Kraljev stas kao da se još više proširio. Samom svojom nazočnošću, utjelovljivao je vrhovni autoritet. Kha se ničice pokloni pred čovjekom koji je bio više od njegovog oca. ‘‘ Zašto si nas pozvao? ‘‘ upita Setau. ‘‘ Zato što ćete mi ti i moj sin pomagati u borbi, i zato što će trebati dobro gađati.’’ ‘‘ Bojim se da za to nisam dovoljno sposoban ‘‘ Kha reče bez oklijevanja. ‘‘ Ne brini, sine, ta će se bitka voditi duhom i magijom. ‘‘ Ja samo pripadam osoblju Amonovog hrama i...’’ ‘‘ Svećenici su te jednoglasno izabrali za starješinu njihove zajednice.’’ ‘‘ Ali... ja imam samo dvadeset godina!’’ ‘‘ Kakve veze s tim imaju godine, uostalom, odbio sam njihov prijedlog.’’ Kha odahne. ‘‘ Stigla mi je loša vijest ‘‘ nastavi Ramzes. ‘‘ U Memphisu je umro veliki Ptahov svećenik. A ja sam izabrao tebe, sine, da ga naslijediš.’’ ‘‘ Ja, veliki Ptahov svećenik... Ali, to je...’’

‘‘ To je moja volja. U tom svojstvu bit ćeš prisutan zajedno s plemićima pred kojima se Mojsije želi pojaviti.’’ ‘‘ Što taj misli? ‘‘ pitao se Setau. ‘‘Budući da sam odbio pustiti Židove u rizičan odlazak u pustinju, Mojsije prijeti Egiptu strašnim nesrećama koje će njegov Bog na nas poslati. Očekujem da veliki Ptahov svećenik i najbolji od mojih čarobnjaka razbiju njegove iluzije.’’ U društvu s Aronom, Mojsije se pojavio na ulaznim vratima sale za prijeme u palači u Pi Ramzesu koju su budno nadzirali Seramana i počasna straža. Dok je Židov prolazio, Seramana mu dobaci ljutit pogled, da je on na faraonovom mjestu, bacio bi ovog buntovnika u podzemnu tamnicu ili, još bolje, otjerao bi ga u pustinju. Stari gusar uzdao se u svoj instinkt, taj Mojsije nema drugih namjera nego naštetiti Ramzesu. Prolazeći središnjim predvorjem, između dva reda stupova, vođa i glasnogovornik židovskog naroda zaključi, ne bez zadovoljstva, da je prijemna sala lijepo ukrašena. S desne kraljeve strane sjedio je njegov sin Kha, odjeven u kožu pantere ukrašenu zlatnim zvjezdicama. Unatoč mladosti, Kha je zauzeo vrlo visok položaj, zbog širine njegovog duha i znanja, nijedan svećenik se nije pobunio protiv tog imenovanja. Na starijem faraonovu sinu bilo je sada da dokaže svoje kvalitete primajući božanske poruke i prenoseći ih u hijeroglife. Svi su ga pozorno promatrali jer je upravo on trebao nastaviti tradiciju iz vremena piramida, tog zlatnog doba tijekom kojeg su ustanovljene stvaralačke vrijednosti egipatske civilizacije. Mojsije je bio iznenađen ovom nominacijom, ali vidjevši Khaa izbliza, prepoznao je izuzetnu spremnost i zrelost ovog mladog čovjeka. Bez ikakve dvojbe, bit će opasan protivnik. A što tek reći o osobi koja je sjedila lijevo od faraona? Setau, krotitelj zmija i doista vrhunski čarobnjak u kraljevstvu! Setau koji je, kao i Ramzes, bio jedan od njegovih prijatelja iz vremena univerziteta, kao i Ameni, koji je sjedio iza njih, već spreman loviti i zapisivati bitne stvari iz rasprave. Mojsije se nije rado sjećao godina kada je svojim radom doprinosio veličini Egipta. Njegova prošlost bila je mrtva onog dana kada mu je Jahve povjerio misiju, stoga nije imao pravo vraćati se vremenu koje je zauvijek prošlo. Mojsije i Aron stali su u podnožju stepeništa koje je vodilo na platformu gdje su sjedili faraon i njegovi veliko-dostojnici. ‘‘ Što je to što želite raspraviti pred ovim dvorom? ‘‘ upita Ameni. ‘‘ Nemam namjeru raspravljati ‘‘ odgovori Mojsije ‘‘ već tražiti ono što mi pripada, u skladu s Jahvinom željom, neka mi faraon dopusti napustiti Egipat na čelu mog naroda.’’ ‘‘ Zahtjev se odbija, zbog javne sigurnosti.’’ ‘‘ To odbijanje predstavlja uvredu Jahve.’’ ‘‘ Jahve ne vlada u Egiptu, koliko mi je poznato.’’

‘‘ Pa ipak, Njegov bijes bit će strašan! Bog me štiti, i On će učiniti čudesa da bi pokazao Svoju moć.’’ ‘‘ Dobro te poznajem, Mojsije. Imamo čak i zajedničke prijatelje. Još od univerzitetskih dana, ti nisi živio u oblacima.’’ ‘‘ Ti si egipatski pisar, Ameni, a ja sam vođa židovskog naroda. Sam Jahve mi je progovorio, i ja ću to dokazati!’’ Aron baci svoj štap na pod, dok ga je Mojsije fiksirao intenzivnim pogledom. Čvorovi na drvu oživješe, štap počne vijugati i pretvori se u zmiju. Nekoliko se preplašenih dvorjana razbježalo, zmija se uputila prema Ramzesu koji nije pokazao nikakav strah. Setau se sagne i dohvati zmiju za rep. Povici oduševljenja propratili su taj čin, a potom su se začuli i drugi poklici kada se u Setauovim rukama zmija ponovno pretvorila u štap. ‘‘ Osobno sam naučio Mojsija ovom čarobnjačkom triku, u haremu u Mer Uriju. Prošlo je od tada dosta godina. Trebao si malo više napredovati da bi zasjenio faraonove savjetnike i egipatski dvor.’’ Mojsije i Setau gledali su se oči u oči. Nestalo je svakog prijateljstva među njima. ‘‘ Za tjedan dana ‘‘ proreče prorok, ‘‘ nova će nesreća snaći narod!’’ Dok je Noćobdija čuvao stražu, drijemajući u sjeni tamarisa, Nefertari se gola kupala u bazenu koji je bio najbliži palači. Voda je uvijek bila čista zahvaljujući lamelama od bakra pričvršćenim za kamenje, biljkama koje su uništavale bakterije i sustavu kanala koji je redovito osiguravao novi dotok vode. Osim svega navedenog, jedan stručnjak je, u pravilnim razmacima, bacao u vodu prah na bazi bakarnih soli. S približavanjem ljetnog razdoblja, toplina je postajala nepodnošljiva. Prije negoli će započeti s primanjima, kraljica je voljela uživati u ovom trenutku u kojem je sretna i opuštenog tijela, osjećajući se laka kao pero, puštala da joj misli slobodno lutaju. Plivajući, Nefertari je razmišljala o riječima, nekad ohrabrujućim a ponekad strogim, koje će uputiti svojim sugovornicima, čije su se molbe i zahtjevi jednostavno natjecali u neodložnosti. Odjevena u haljinu čije su joj naramenice ostavljale gole grudi, raspuštene kose, Izet se tiho približavala bazenu. Ona, koju su svi smatrali "lijepom", osjećala se gotovo ništavnom u usporedbi s Nefertari. Svaki kraljičin pokret bio je profinjen, svaki položaj njezina tijela izgledao je kao da je izašao ispod kista nekog velikog majstora koji je znao kako upisati savršenu ljepotu u tijelo jedne žene. Nakon mnogo premišljanja i rasprava s Dolantom, koja je uvijek bila žestoka, Izet je donijela konačnu odluku. Ovoga puta morat će nešto napraviti. Ispraznivši svoj duh od svakog straha, Izet napravi korak bliže bazenu. Djelovati... Ne smije više odustati od svog cilja. Nefertari opazi Izet. ‘‘ Dođi se okupati!’’ ‘‘ Ne osjećam se dobro, Veličanstvo.’’ Kraljica lagano dopliva do ruba bazena i popne se kamenim stepenicama.

‘‘ Što te muči?’’ ‘‘ Ne znam.’’ ‘‘ Da li ti Merneptah zadaje brige?’’ ‘‘ Ne, on se divno ponaša, a njegova me čvrstina svakog dana iznenađuje.’’ ‘‘ Ispruži se pokraj mene na tople pločice.’’ ‘‘ Oprostite, ali loše podnosim sunce.’’ Nefertarino tijelo očaravalo je dušu. Nije li bilo nalik na tijelo Zapadne boginje čiji je osmjeh obasjavao i ovaj i onaj svijet? Ispružena na leđima, ruku opuštenih pored tijela, zatvorenih očiju, bila je istovremeno bliska i neuhvatljiva. ‘‘ Zašto si uznemirena, Izet?’’ Ponovno, sumnja preplavi drugu Ramzesovu suprugu, treba li slijediti svoju odluku ili pobjeći, pa makar zbog toga ispala luda? Na sreću, Nefertari je nije gledala. Ne, ova prilika je tako dobra. Izet je ne smije propustiti. ‘‘ Veličanstvo... Veličanstvo, željela bih...’’ Lijepa Izet klekne pokraj Nefertarinog lica, kraljica je ostala nepomična, odjevena u svjetlost. ‘‘ Veličanstvo, željela sam vas ubiti.’’ ‘‘ Ne vjerujem ti, Izet.’’ ‘‘ Da, morala sam vam priznati. Toliko me je to mučilo, da je postalo neizdrživo. Sada, eto, znate.’’ Kraljica otvori oči, uspravi se i uzme Izet za ruku. ‘‘ Tko je to pokušao od tebe napraviti zločinca?’’ ‘‘ Vjerovala sam da ne volite Ramzesa i da slijedite samo svoju ambiciju. Bila sam glupa i slijepa! Kako sam mogla povjerovati tim nedostojnim klevetama?’’ ‘‘ Svatko od nas prolazi trenutke slabosti, Izet. Zlo pokušava ovladati našom sviješću i ugušiti srce. Ti si se oduprla tom strašnom napadu, zar to nije najvažnije?’’ ‘‘ Sramim se, toliko se sramim. Kada budete odlučili predati me sudu, prihvatit ću svoju kaznu.’’ ‘‘ Tko ti je lagao o meni? ‘‘ Želim priznati svoju pogrešku, Veličanstvo, a ne biti potkazivačica.’’ ‘‘ Iako si pokušala mene uništiti, pravi je cilj ustvari bio Ramzes. Na njega je trebalo udariti, stoga mi duguješ istinu, Izet, ako voliš kralja.’’ ‘‘ Vi me ne mrzite?’’ ‘‘ Ti nisi ni ambiciozna, ni intrigantica, i imaš hrabrosti prepoznati svoje greške. Ne samo da te ne mrzim, već te još više cijenim.’’ Izet zaplaka i otvori srce pred kraljicom. Na obali Nila, Mojsije je okupio na tisuće Židova koje je pratilo još više radoznalaca iz različitih gradskih četvrti. Kružile su glasine da će židovski ratnički Bog ostvariti veliko

čudo, dokazujući time da je On moćniji od svih egipatskih bogova zajedno. Ne bi li faraon trebao ispuniti prorokov zahtjev? Suprotno Amenijevom i Seramaninom mišljenju,Ramzes je odlučio dopustiti manifestaciju. Smatrao je da bi slanje vojske i policije da rastjeraju skup bilo shvaćeno kao pretjerana mjera. Ni Mojsije ni Židovi nisu remetili javni red, a putujući trgovci uvijek se vesele ovakvom okupljanju gomile. Sa terase na palači, Ramzes je promatrao rijeku na čijoj obali se okupila nestrpljiva masa svijeta, ali on je razmišljao o strašnom otkriću koje mu je Nefertari priopćila. ‘‘ Postoji li ikakva sumnja?’’ ‘‘ Ne, Ramzese, Izet je bila iskrena.’’ ‘‘ Morao bih je strogo kazniti.’’ ‘‘ Molim te za milost, iz ljubavi prema tebi zamalo je počinila užasno djelo. Ali, nije se dogodilo ništa strašno, a zahvaljujući njoj, znamo da te tvoja sestra Dolanta mrzi do te mjere da je spremna na zločin.’’ ‘‘ Nadao sam se da je uspjela pobijediti demone koji su joj toliko godina izjedali dušu. Međutim, prevario sam se. Nikada se ona neće promijeniti.’’ ‘‘ Hoćeš li izvesti Dolantu pred sud?’’ ‘‘ Poreći će i optužit će lijepu Izet da je sve izmislila. Proces bi završio skandalom.’’ ‘‘ Zar će ona koja je poticala na zločin ostati nekažnjena?’’ ‘‘ Ne, Nefertari, Dolanta se poslužila Izet, mi ćemo se poslužiti Dolantom.’’ Nešto se događalo na obali i čuli su se krici. Kada je Mojsije bacio štap u Nil, voda se obojila u crveno. Prorok sakupi malo vode u jedan pehar i izlije ju na zemlju. ‘‘ Budite svi svjedoci ovog čuda! Po Jahvinoj volji, voda Nila se pretvorila u krv. A ako Njegova želja ne bude ispunjena, krv će se proširiti po svim kanalima u zemlji, i ribe će uginuti. To je prva pošast od koje će Egipat stradati.’’ Sa svoje strane, Kha sakupi malo čudne vode, oporog mirisa. ‘‘ Ništa od svega toga neće se dogoditi, Mojsije. Ono što si ti prorekao samo je crvena voda od plodova. Tijekom nekoliko sljedećih dana, ova voda neće biti za piće, i ne bi trebalo jesti ribu. Ako bi se doista radilo o čudu, onda bi ga trebalo pripisati samoj prirodi čije zakone mi, ustvari, moramo poštovati.’’ Mladi i nježni Kha nije pokazivao strah pred Mojsijem koji je u odnosu na njega izgledao kao grdosija. Židov potisne ljutnju. ‘‘ To je lijepa priča, ali kako objašnjavaš to što je moj štap izazvao nalet krvave vode?’’ ‘‘Tko uopće osporava Mojsiju proročke osobine? Ti si osjetio trenutak kada se voda mijenja, pod silom koja dolazi s Juga, i znao si dan kada će se pojaviti crveni tok. Ti ovu zemlju poznaješ isto tako dobro kao i ja, nijedna njena tajna nije ti nepoznata.’’ ‘‘ Do sada ‘‘ zagrmje Mojsije, ‘‘ Jahve se zadovoljavao upozorenjima! Budući Egipat i dalje uporno sumnja, On će poslati nove, još strašnije pošasti.’’

49 Aša je osobno odnio pismo velikoj kralj evskoj supruzi, koja je s Ramzesom razgovarala o upravljanju žitnicama. ‘‘ Evo odgovora koji ste čekali, Veličanstvo. Stiglo je od carice Putuhepe. Nadam se da vas sadržaj neće razočarati.’’ Pločica, uvijena u skupocjenu tkaninu, bila je označena Putuhepinim pečatom. ‘‘Biste li nam ga pročitali, Aša? S jedne strane, vi sjajno čitate hetitsko pismo, a s druge, obavijesti koje su došle iz Hatuše tiču se i vas.’’ Egipatski šef diplomacije pročita pismo. Mojoj sestri, kraljici Nefertari, supruzi sunca, Ramzesa Velikog. Kako se osjeća moja sestra, je li njezina obitelj dobrog zdravlja, da li su im konji divni i snažni? U Hetitijuje stiglo lijepo vrijeme. Da li u Egiptu traje berba prinosa? Primila sam dugačko pismo moje sestre Nefertari i pročitala sam ga vrlo pozorno. Car Hatušil se snažno protivi Uri Tešupovom boravku u Pi Ramzesu. Uri Tešup je zao čovjek, nasilnik i kukavica. Zaslužuje da bude izručen i doveden u Hatušu da bi mu se sudilo. Car Hatušil o tome ne želi pregovarati. Međutim, mir između naše dvije zemlje predstavlja dovoljno veliki ideal koji zaslužuje i određene žrtve. Podrazumijeva se, oko Uri Tešupa nemoguće je postići dogovor i car zahtijeva njegovo izručenje. Pa ipak, ja sam se kod njega založila za to da spozna faraonovu ispravnost zato što poštuje danu riječ. Kako bismo, u suprotnom, mogli ukazati povjerenje vladaru koji ne drži do svojih obećanja? Dakle, premda slučaj izdajnika Uri Tešupa ne može biti predmetom nagodbe, zašto to pitanje ne bismo smatrali riješenim, kako bismo mogli napredovati po pitanju sklapanja primirja? Sastavljanje tog dokumenta dugo će trajati, stoga bi bilo mudro započeti s pregovorima. Da li kraljica Egipta, moja sestra, dijeli moje mišljenje? Ukoliko je tako, bilo bi dobro da nam što prije pošaljete diplomata visokog ranga, koji uživa faraonovo povjerenje. Predlažem da to bude Aša. Mojoj sestri, kraljici Nefertari, u prijateljstvu. ‘‘ Prisiljeni smo odbiti ovaj prijedlog ‘‘ izjavi Ramzes sa žaljenjem. ‘‘ Zašto bismo ga odbili? ‘‘ upita Aša. ‘‘ Zato što se radi o zamci čiji je cilj osveta. Car ti ne oprašta to što si omogućio Uri Tešupu da izađe iz zemlje. Ako odeš tamo, više se nećeš vratiti.’’ ‘‘ Ja ovo pismo razumijem na drukčiji način, Veličanstvo. Kraljica Nefertari znala je pronaći dovoljno uvjerljive razloge, dok carica Putuhepa potvrđuje svoju želju za mirom. Imajući u vidu kakav utjecaj ona ima na cara, to bi bio odlučujući korak!’’ ‘‘ Aša je u pravu ‘‘ procijeni Nefertari, ‘‘ moja sestra Putuhepa savršeno je dobro razumjela smisao poruke koju sam joj poslala. Nemojmo više pričati o Uri Tešupu i započnimo pregovore da bismo pripremili uvjete za mir, kako u formi tako i u biti.’’

‘‘ Ali, Uri Tešup nije iluzija! ‘‘ primijeti Ramzes. ‘‘ Ima li potrebe da još bolje pojasnim svoju poziciju kao i onu moje sestre Putuhepe? Hatušil traži Uri Tešupovo izručenje, a Ramzes to odbija. Neka svaki od njih ostane nepopustljiv i čvrst u svom stavu, a pregovori neka napreduju. Zar nije to ono što se zove... diplomacija?’’ ‘‘ Ja imam povjerenja u Putuhepu ‘‘ doda Aša. ‘‘ Ako ste se ti i kraljica udružili protiv mene, kako se mogu oduprijeti? Poslat ćemo im jednog diplomata, ali to nećeš biti ti.’’ ‘‘ Nemoguće, Veličanstvo. Jasno je da je caričina želja naredba. A tko drugi, osim mene, bolje poznaje Hetite?’’ ‘‘ I ti si spreman na sebe preuzeti takav rizik, Aša?’’ ‘‘ Propustiti ovakvu prigodu za mir bio bi zločin. Sve bi naše snage trebalo podrediti tome cilju. Učiniti nemoguće... nije li upravo to odlika tvoje vladavine?’’ ‘‘ Rijetko te viđam tako raspoloženog.’’ ‘‘ Volim zabave i zadovoljstva, a rat ne spada u moje omiljene zabave.’’ ‘‘ Ja mir neću zaključiti pod svaku cijenu, u svakom slučaju, Egipat neće biti gubitnik.’’ ‘‘ Svjestan sam određenih poteškoća u tom smislu, ali to čini dio moga zanata. Radit ćemo naporno nekoliko dana kako bismo naposljetku dotjerali tekst koji ćemo predložiti, ja ću posjetiti nekoliko dragih prijateljica, a onda ću krenuti kod Hetita. I uspjet ću, jer ti to očekuješ.’’ U prvi trenutak, ona iznenada poskoči, a potom se ukoči na metar od Setaua koji je, sjedeći na obali, sa zadovoljstvom promatrao promjenu vode u Nilu, koja je ponovno bila za piće. Druga, za njom treća, okretne, vješte, blijedozelene boje, raskošne žabe iskakale su iz mulja koji je rijeka taložila na egipatskoj zemlji da bi je ognojila i osigurala hranu faraonovom narodu. Na čelu velike povorke, Aron ispruži štap iznad Nila i progovori gromkim glasom. ‘‘Budući da faraon odbija pustiti Židove da izađu iz Egipta, evo, nakon što se voda pretvorila u krv, i druge pošasti koju je Jahve poslao na svoje ugnjetače, žabe, na tisuće žaba koje će se svuda pojaviti, u radionicama, kućama, u odajama bogataša!’’ Setau se mirnim korakom vratio u svoj laboratorij gdje je Lotus pripremala nove lijekove zahvaljujući izvrsnom otrovu kobri koje su uhvatili u okolini Abu Simbela. A odatle su dolazile dobre vijesti, građevina je napredovala. Krotitelju zmija i njegovoj ženi žurilo se tamo vratiti, čim im Ramzes bude dopustio. Setau se nasmiješi. Ni on ni Kha neće imati razloga boriti se protiv Arona i te najavljene pošasti. Mojsijev pomagač se trebao raspitati kod svog vođe prije negoli je prorekao nesreću koja neće uplašiti nijednog Egipćanina. U tom razdoblju godine, veliko razmnožavanje žaba nije predstavljalo ništa nenormalno i, štoviše, narod ih je smatrao povoljnim predznakom. U hijeroglifskom

pismu, znak za žabu predstavljao je brojku, sto tisuća, dakle, njime se označavalo nemjerljivo mnoštvo, povezano s obilnošću koju je izazivao prirast. Promatrajući metamorfoze ovih vodozemaca, svećenici iz prvih dinastija u tome su vidjeli neprestane promjene života. Žaba je, osim toga, u svijesti naroda istovremeno bila simbol sretnog rođenja, u smislu brojnih faza razvoja od embrija do djeteta, kao i vječnosti koja postoji kroz vrijeme i izvan njega. Već sljedećeg dana, Kha je besplatno razdijelio amulete od fajanse u obliku žabe. Stanovništvo u prijestolnici, oduševljeno ovim neočekivanim darom, izvikivalo je Ramzesovo ime i osjećalo zahvalnost prema Aronu i Židovima, zahvaljujući njihovoj agitaciji, veliki broj skromnih ljudi postali su vlasnici dragocjenog predmeta. Aša je posljednji put pregledao nacrt mirovnog ugovora na kojem je radio zajedno s kraljevskim parom. Bilo je potrebno više od mjesec dana intenzivnog rada da bi se odmjerila svaka riječ, dok se osobito korisnim pokazalo ponovno Nefertarino čitanje teksta. Kao što je Aša i pretpostavljao, Ramzesovi zahtjevi koji su se ticali pregovora bili su teški, pa ipak, Ramzes nije tretirao Hetite kao pobijeđene, već prije kao partnere koji će u ovom dogovoru za sebe pronaći mnoge prednosti. Ako Putuhepa doista želi mir, igra bi mogla početi. Ameni je donio divan papirus u boji ambre, na koji je Ramzes osobno napisao svoje uvjete. ‘‘ Stanovnici četvrti na jugu uputili su mi žalbu, napala ih je najezda komaraca.’’ ‘‘ U ovo doba godine, oni se razmnožavaju kada se strogo ne poštuju pravila higijene. Jesu li zaboravili isušiti baru?’’ ‘‘ Prema Aronovim tvrdnjama, Veličanstvo, to je ta pošast koju je Jahve poslao na Egipat. Mojsijev učenik štapom je udario po prašini na zemlji, koja se potom pretvorila u roj komaraca, a ti bi u tome trebao prepoznati utjecaj jednog osvetoljubivog Boga.’’ ‘‘ Naš prijatelj Mojsije i dalje dokazuje svoju tvrdoglavost ‘‘ primijeti Aša. ‘‘ Odmah pošalji službu za dezinsekciju u južni kvart ‘‘ zapovjedi Ramzes Ameniju, ‘‘ i oslobodi stanovništvo te najezde.’’ Obilan prinos obećavao je sretnu budućnost. Ramzes je održao obred zore u Amonovom hramu i priuštio sebi šetnju po pristaništu, u Krvnikovom društvu, prije nego što se vrati u palaču da bi napisao pismo Hatušilu, koje će popratiti njegove prijedloge za mir. Iznenada, Mojsijev štap udari po drvenim pločicama. Ogromni lav je, bez režanja, fiksirao pogledom Židova. ‘‘ Pusti moj narod da ide, Ramzese, da bi Jahvi odali počast koju On od njih očekuje.’’ ‘‘ Zar nismo rekli sve o tome, Mojsije?’’ ‘‘ Nesreće i pošasti otkriće ti Jahvinu volju.’’ ‘‘ Čujem li ja to svog prijatelja da izgovara ovako čudne riječi?’’ ‘‘ Nema više prijateljstva! Ja sam Jahvin glasnik, a ti si bezbožni faraon.’’ ‘‘ Kako da te izliječim od tog sljepila?’’

‘‘ Ti si slijep!’’ ‘‘ Idi svojim putem, Mojsije, ja ću ići svojim, što god da se dogodilo.’’ ‘‘ Napravi mi jednu uslugu, dođi vidjeti stada moje židovske braće.’’ ‘‘ Što u tome ima posebnoga?’’ ‘‘ Dođi, molim te.’’ Krvnik, Seramana i odred plaćenika pratili su vladara. Mojsije je okupio židovska stada u jednom močvarnom području. Oko životinja, koje su tužno mukale, okupilo se na tisuće obada koji im nisu davali mira. ‘‘Evo četvrte pošasti koju je Jahve pustio ‘‘ otkri Mojsije, ‘‘dovoljno će biti da pustim životinje i obadi će osvojiti tvoj grad.’’ ‘‘ Glupa zamisao. Je li baš toliko neophodno da ih držiš u takvoj prljavštini i da ih mučiš?’’ ‘‘ Trebamo Jahvi žrtvovati ovnove, krave i druge životinje koje Egipćani smatraju svetima. Ako proslavimo naše obrede u tvojoj zemlji, izazvat ćemo bijes seljaka. Dopusti nam da odemo u pustinju, ili će obadi napasti tvoja stada.’’ ‘‘ Seramana i odred vojnika pratit će tebe, tvoje svećenike i bolesne životinje, u jedno područje pustinje gdje ćete prinijeti svoje žrtve. Ostatak stada bit će opran i odveden na ispašu. Potom ćete se vratiti u Pi Ramzes.’’ ‘‘ To je samo predah, Ramzese. Već sutra bit ćeš primoran dopustiti Židovima da izađu iz Egipta.’’ 50 Treba jače udariti ‘‘ procijeni Ofir ,‘‘ mnogo jače. ‘‘ Zar nismo uspjeli prinijeti žrtvu Jahvi u pustinji, onako kako je On zahtijevao? ‘‘ primijeti Mojsije. ‘‘ Ramzes je popustio, i još će popustiti.’’ ‘‘ Pa i njegovo strpljenje ima granice.’’ ‘‘ Jahve nas štiti.’’ ‘‘ Imam jednu drugu ideju, Mojsije, ideju koja će se smatrati petom pošasti i koja će duboko pogoditi faraona.’’ ‘‘ Nije na nama da o tome odlučujemo, već na Jahvi.’’ ‘‘ Možda bismo ga mogli na silu potaknuti? Ramzes je tvrdoglavi tiranin kojeg isključivo natprirodne pojave mogu natjerati na povlačenje. Pustite me da vam pomognem.’’ Mojsije dade svoj pristanak. Kada je otišao od proroka, Ofir se sastao sa svojim suučesnicima, Amosom i Baduhom. Dvojica Beduina nastavili su s prikupljanjem naoružanja koje su ostavljali u podrumima u židovskom kvartu. Tek su bili došli iz sjeverne Sirije gdje su stupili u vezu s hetitskim glasnicima. Mag je bio nestrpljiv da što prije sazna novosti, i da vidi kakve su mu instrukcije. Amos je nauljio svoju ćelavu glavu.

‘‘ Car Hatušil je bijesan ‘‘ otkrio je, ‘‘ zato što Ramzes odbija izručiti Uri Tešupa. Zbog toga je spreman obnoviti rat.’’ ‘‘ Savršeno! Što od mene očekuje?’’ ‘‘ Zapovijedi su jednostavne, nastavite s agitacijom među Židovima, stvarajte probleme u zemlji gdje god stignete kako biste oslabili Ramzesa, izvucite nekako Uri Tešupa i otpremite ga u Hatušu. Ili ga jednostavno ubijte.’’ Čovjek po imenu Iskrivljeni Prsti bio je seljak zaljubljen u svoj komad zemlje i svoje stado krava, nekih dvadesetak životinja, gracioznih i ljupkih, iako je najstarija među njima imala naprasit karakter i nije dozvoljavala svakome da joj priđe. Iskrivljeni Prsti provodio je mnogo vremena razgovarajući s njom. Jutrom bi ga budila Rukina, prava đavolica, tako što bi mu lizala čelo, dok bi on uzalud pokušavao da je uhvati za uho, i na kraju bi uvijek ustao. Tog je jutra sunce već visoko odskočilo kada je Iskrivljeni Prsti izašao iz kuće. ‘‘ Rukina... Kuda si otišla, Rukina?’’ Iskrivljeni Prsti protrlja oči, napravi nekoliko koraka po polju, a tada ugleda kravu kako leži na boku. ‘‘ Što ti je, Rukina?’’ Isplaženog jezika, staklastih očiju, nadutog trbuha, lijepa krava je umirala. Nešto dalje od nje, druge dvije životinje već su bile uginule. U panici, Iskrivljeni Prsti otrči do sela potražiti pomoć veterinara. Ovog su već odavno probudili drugi seljaci kojima se dogodila ista tragedija. ‘‘ Epidemija! ‘‘ vikao je Iskrivljeni Prsti. ‘‘ Treba odmah obavijestiti dvor!’’ Kada je Ofir, smješten na terasi svoje kuće, ugledao kolonu bijesnih i zabrinutih seljaka, znao je da su njegovi nalozi dobro provedeni u djelo. Time što su otrovali nekoliko krava dvojica Beduina, Amos i Baduh, napravili su lijepu zbrku. Nasred avenije koja je vodila prema palači, Mojsije zaustavi povorku. ‘‘ Vi ste žrtve pete pošasti koju je Jahve poslao na Egipat! Njegova ruka će ošinuti sva stada, kuga će pogoditi i velike i male životinje! Samo će stada koja pripadaju mojoj židovskoj braći biti pošteđena.’’ Seramana je s brojnim vojnicima bio spreman potisnuti seljake, kada se pojavila Lotus, jašući na crnom konju u velikom galopu, i stala blizu uznemirene gomile. ‘‘Ne dajte se prevariti ‘‘ reče mirnim glasom, ‘‘ ne radi se ni o kakvoj epidemiji, nego o trovanju. Do sada sam spasila dvije krave muzare a, uz pomoć veterinara, izliječit ću i druge životinje koje još nisu podlegle.’’ Seljacima se vrati nada. A kada je ministar poljoprivrede najavio da će faraon nadoknaditi sve izgubljene krave sredstvima iz državnog proračuna, svi su se potpuno smirili. Ofiru i njegovim suučesnicima ostalo je još dovoljno otrova da nastave pomagati Mojsiju, a da mu ništa o tome ne govore. Koristeći stari magijski recept, po Jahvinom

nalogu, prorok je napunio šake čađu i bacio ga u zrak, namjeravajući njime zasuti ljude i životinje i izazvati im prišteve na koži. Ova šesta pošast trebala je biti dovoljno strašna i natjerati faraona da popusti. Ofir je imao drugu zamisao. Smatrao je da na faraona najveći dojam može ostaviti nešto što bi pogodilo njegove najbliže. Ćelavi Amos, kojeg nije bilo lako prepoznati zbog perike koja mu je prekrivala pola čela, odnio je otrovanu hranu u dvorsku kuhinju gdje se pripremao objed za Amenija i njegove službenike. Kada je Ameni došao podnijeti kralju uobičajeni izvještaj, Ramzes je na njegovim obrazima primijetio neobično crvenilo. ‘‘ Jesi li se ozlijedio?’’ ‘‘ Ne, ali ove me bubuljice na licu sve više bole. ‘‘ Pozvat ću doktora Pariamahua.’’ Dvorski liječnik je dotrčao, zadihan, u pratnji predivne mlade djevojke. ‘‘ Da li vam je loše, Veličanstvo?’’ ‘‘ Vi dobro znate, dragi doktore, da ja ne znam za bolest. Hoćete li, molim vas, pogledati mog osobnog tajnika.’’ Pariamahu se ustrčao oko Amenija, potapšao ga po koži na ruci, opipao mu puls i prislonio uho na njegov grudni koš. ‘‘ Na prvi pogled ništa neobično. Moram razmisliti.’’ ‘‘ Ako se radi o koprivnjači izazvanoj probavnim tegobama ‘‘ predloži mlada djevojka stidljivim glasom ‘‘ ne bi li bilo potrebno pripremiti lijek od voća uvijenog u sikomoru, anisa, meda, smole i komorača, s tim da se stavlja kao oblog i uzima kao napitak?’’ Doktor Pariamahu napravi važan izgled. ‘‘ To možda nije loša ideja... Pokušajmo, pa ćemo vidjeti. Otiđite u laboratorij, draga djevojko, i pripremite taj lijek.’’ Nakon što se poklonila, tresući se pred vladarom, mlada djevojka istoga časa nestane. ‘‘ Kako se zove djevojka koja vam pomaže? ‘‘ upita Ramzes. ‘‘ Neferete, Veličanstvo, ali, nemojte joj pridavati previše pozornosti, ona je tek početnica.’’ ‘‘ Izgleda mi dovoljno upućena.’’ ‘‘Samo je ponovila recept kojem sam je ja naučio. Ona je obična pomoćnica, bez velike budućnosti.’’ Ofir je bio zamišljen. Mala epidemija koprivnjače bila je suzbijena lijekovima, a Ramzes i dalje nije mijenjao svoj stav. Mojsije i Aron su kontrolirali Židove čija je pobuna, organizirana u pogrešnom trenutku, samo izazvala nasilnu intervenciju policije i Seramane. Ovome bi se moglo pridodati i nagao prekid odnosa s Dolantom, kraljevom sestrom. Nije bilo nikakve dvojbe da je ona podbacila. Nefertari je i dalje bila živa i nije izgledalo da joj bilo što remeti zdravlje. Osjećajući se nesigurnom, Dolanta se više nije usuđivala, čak ni

noću, doći u židovski kvart. Ofir je tako ostao i bez njezinih izravnih informacija o zbivanjima na dvoru. Neuspjeh, međutim, nije spriječio hetitskog špijuna da i dalje potpiruje pobunu medu Židovima, jedna tvrđa frakcija, nastala Mojsiju i Aronu iza leđa, postajala je sve opasnija. Međutim, organizacija Uri Tešupovog izvlačenja bila je teška. Smješten u jednoj vili koju su danonoćno čuvali Seramanini ljudi, Uri Tešup je ustvari bio zatvoren i potrošen čovjek. Ofir se pitao nije li možda bolje ukloniti ga i tako što prije steći Hatušilovu milost, nego poduzimati neke nerazumne pokušaje njegovog izručenja. Inteligentan, lukav i nemilosrdan, novi car je dosljedno slijedio put koji je zacrtao Muvatal. Ofir je sačuvao jednog suučesnika na kojeg još nitko nije sumnjao, diplomata Mebu. Unatoč njegovim osrednjim sposobnostima, on će mu pomoći da makne Uri Tešupa. Aša je svoju pratnju sveo na minimum, jer je šef egipatske diplomacije, suprotno onome što je rekao Ramzesu, smatrao da su mu izgledi jedan naprama sto da bude lijepo primljen u hetitskoj prijestolnici. U očima novoga cara, on je bio sumnjiv čovjek koji je omogućio Uri Tešupu da izbjegne kaznu. Hoće li se Hatušil pokazati osvetoljubivim više nego politički promišljenim? Ako popusti mržnji, uhitit će ga, a možda i ubiti sve članove diplomatske misije, s Asom na čelu, i na taj način prisiliti Ramzesa da započne ofenzivu kako bi sprao sramotu. Izgledalo je da se Putuhepa doista bori za mir, ali se postavljalo pitanje do koje točke će se ona suprotstavljati mužu? Hetitska carica nije se prepuštala iluzijama, ukoliko bi se pregovori pokazali preteškima, ona će se početi zalagati za sukob. Izuzetno jak vjetar, čest na anatolskim visoravnima, pratio je Ašu i njegovu družinu sve do samog ulaza u hetitsku prijestolnicu, a obris neosvojive tvrđave Aši je izgledao još sumorniji no prije. Šef egipatske diplomacije predao je akreditacijsko pismo stražaru, strpljivo čekajući u podnožju jednog tajnog ulaza, prije nego što su mu dozvolili da kroz Lavlja vrata uđe u Hatušu. Suprotno od onog što je Aša očekivao, nisu ga da odveli u palaču, već u neku građevinu od grubo tesanog sivog kamena. Tu mu je bila dodijeljena soba čiji je jedini prozor imao metalne rešetke. Čak i za najvećeg optimista, mjesto nije moglo izgledati drukčije nego kao zatvor. Igrati se s hetitskim karakterom zahtijevalo je vještinu i sreću, točnije, mnogo sreće, Aša se pitao nije li već iscrpio količinu sreće koju mu je sudbina dodijelila. Malo prije nego što će pasti večer, jedan vojnik s kacigom na glavi, teško naoružan, zamolio ga je da ga prati. Krenuli su uličicom koja je vodila do akropole nad kojim se uzdizala careva palača. Nastupio je trenutak istine, ako tako nešto uopće postoji u diplomaciji. Vatra je gorjela u kaminu u sali za prijeme, ukrašenoj tapiserijama. Carica Putuhepa uživala je u ugodnoj toplini.

‘‘ Neka egipatski ambasador sjedne pokraj mene, ispred vatre, noć će biti hladna.’’ Aša sjedne na jednu stolicu bez naslona, na pristojnoj udaljenosti. ‘‘ Iznimno poštujem pisma kraljice Nefertari ‘‘ izjavi carica. ‘‘ Njena misao je sjajna, argumenti uvjerljivi, namjere ispravne.’’ ‘‘ Znači li to da car pristaje da započnemo pregovore?’’ ‘‘ Car i ja, osobno, očekujemo konkretne prijedloge.’’ ‘‘ Donio sam tekst koji su napisali Ramzes i Nefertari, i koji je sam faraon dotjerao. To će biti osnova naših pregovora.’’ ‘‘ To je inicijativa koju sam i očekivala. Naravno, i Hetiti imaju svoje zahtjeve.’’ ‘‘ Tu sam da bih ih saslušao, u odlučnoj namjeri da postignem sporazum.’’ ‘‘Toplina ovih riječi jednako je ugodna kao i ova vatra, Aša. Jeste li se zabrinuli zbog ovako... rezerviranog prijema?’’ ‘‘ To je bilo neprilično, zar ne?’’ ‘‘ Hatušil se prehladio i odmara se već neko vrijeme. A ja sam svih ovih dana vrlo zauzeta. Zbog toga vas moram zamoliti za strpljenje. Već od sutra car će biti spreman započeti razgovore.’’ 51 Još nije bilo svanulo kada se pred Ramzesom, koji se vraćao iz Amonovog hrama, iznenada pojavi Mojsije i prepriječi mu put. Kralj rukom zadrži čuvare koji su ga pratili. ‘‘ Moram razgovarati s tobom, faraone!’’ ‘‘ Budi kratak.’’ ‘‘ Zar nisi shvatio, do sada, da je Jahve bio milostiv? Da je samo htio, ti i tvoj narod bili biste uništeni! Ostavio te je na životu da bi pokazao svoju svemoć, On kojemu nitko nije ravan. Dozvoli Židovima da izađu iz Egipta, jer u suprotnom...’’ ‘‘ U suprotnom, što?’’ ‘‘ Sedma će pošast izazvat nepodnošljive patnje tvojoj zemlji, nastat će toliko snažna tuča koja će izazvati brojne žrtve! Kada budem mahnuo štapom prema nebu, čut će se gromka grmljavina i munje će bljesnuti.’’ ‘‘ Zar ti ne znaš da je jedan od glavnih hramova u ovom gradu posvećen bogu Setu, gospodaru oluje? On sam je nebeska ljutnja, a ja ću ga znati umiriti obredima.’’ ‘‘ Ovoga puta, nećeš uspjeti u tome. Ljudi i životinje će umrijeti.’’ ‘‘ Makni mi se s puta.’’ Još isto poslijepodne, kralj se posavjetovao sa svećenicima zvjezdoznancima, zaduženima da motre nebo, proučavaju kretanje planeta i prognoziraju vrijeme. I doista, oni su predvidjeli jako nevrijeme koje bi moglo uništiti berbu lana. Čim je nepogoda počela, Ramzes se zatvorio u Setovo svetište i ostao sam, licem u lice s bogom. Crvene oči monumentalne statue iskrile su kao žeravica.

Kralj nije imao moć suprotstaviti se Setovoj volji ni olujnim oblacima, ali, ublažio je posljedice oluje i skratio njeno trajanje. Faraon Seti naučio je svoga sina kako razgovarati sa Setom i usmjeravati njegovu razornu moć, a da sam pritom ne bude uništen. Ramzesu je trebalo mnogo energije kako bi izdržao to sučeljavanje i da ni za korak ne uzmakne pred nevidljivim Setovim vatrama, ali je njegov trud na kraju bio okrunjen uspjehom. Diplomat Meba se tresao od straha. Premda je na glavi nosio kratku periku i bio odjeven u prevelik ogrtač lošeg kroja, bojao se da ga ne prepoznaju. Ali, tko bi ga mogao prepoznati u toj pivnici u lučkoj četvrti, kuda su dolazili predahnuti radnici i mornari? Amos, ćelav i bradat, sjedio je njemu nasuprot. ‘‘ Tko... tko vas je poslao?’’ ‘‘ Mag. Vi ste pretpostavljam...’’ ‘‘ Samo bez imena! Dat ćete mu ovu pločicu. Na njoj je vrlo važna obavijest.’’ ‘‘ Mag želi da se pozabavite Uri Tešupom.’’ ‘‘ Ali... njegovu vilu stalno nadgledaju.’’ ‘‘ Zapovijedi su jasne, ubijte Uri Tešupa. U suprotnom, prijavit ćemo vas Ramzesu.’’ Među Židove se počela uvlačiti sumnja. Već je sedma pošast napala Egipat, a s Ramzesom se i dalje nije moglo nagoditi. Pa ipak je Mojsije, na skupu starješina, uspio zadržati njihovo povjerenje. ‘‘ Što sada namjeravaš napraviti?’’ ‘‘ Pustiti osmu pošast, toliko zastrašujuću da će Egipćani pomisliti da su ih njihovi bogovi napustili.’’ ‘‘ A u čemu će se ona sastojati?’’ ‘‘ Pogledajte nebo, na istoku, i znat ćete.’’ ‘‘ Hoćemo li napokon izaći iz Egipta?’’ ‘‘ Budite postojani kao što sam, godinama, i ja bio, i vjerujte u Jahvu, On će nas odvesti u Obećanu zemlju.’’ Usred noći, Nefertari se iznenada probudila. Pokraj nje, Ramzes je spavao mirnim snom. Kraljica tiho izađe iz sobe i stane na terasu. Zrak je mirisao, grad je bio usnuo i tih, no nemir je u kraljici sve više rastao. Vizija koja ju je uznemirila nije blijedjela, a košmar joj je sve više stezao srce. Ramzes je nježno uhvati za ruke. ‘‘ Ružno si sanjala, Nefertari?’’ ‘‘ Ako to nije bilo to... ‘’ ‘‘ Čega se bojiš?’’ ‘‘ Nekakva opasnost dolazi sa istoka, sa strašnim vjetrom...’’ Ramzes pogleda u tom smjeru. Dugo se koncentrirao, kao da je vidio kroz mrak. Kraljev duh je postao nebo i noć, na krajnjim granicama zemlje, tamo gdje se rađaju vjetrovi.

Ono što je Ramzes vidio bilo je toliko zastrašujuće da se na brzinu odjenuo, probudio dvorske službenike i poslao po Amenija. Snažan vjetar tjerao je, sa istoka, ogroman oblak sastavljen od milijuna, milijardu skakavaca. Nije bilo neobično da Egipat pogodi najezda skakavaca, ali ovoga puta ona je uistinu imala zastrašujuće razmjere. Zahvaljujući faraonovoj intervenciji, seljaci iz Delte zapalili su vatre u koje su ubacili mirišljava sredstva, kako bi se odagnali skakavci, preko nekih zasijanih kultura bila su prebačena ogromna lanena platna. Kada je Mojsije izjavio da će kukci pojesti sve drveće u Egiptu i da neće ostaviti nijednu voćku, prijetnja se brzo pročula po selima, zahvaljujući kraljevskim glasnicima. Kasnije, svi su sami sebi čestitali što su na vrijeme poslušali i primijenili faraonova upute. Šteta je bila minimalna. Treba se prisjetiti da skakavac predstavlja jedan od simboličnih oblika u koje se zaodijeva faraonova duša kako bi se popela na nebo u jednom divovskom skoku. Kada ih je bilo malo, ovi insekti smatrani su korisnima, i samo je mnoštvo skakavaca predstavljalo veliku opasnost. Kraljevski par je u dvokolici obišao okolicu prijestolnice i zaustavio se u nekoliko sela koja su strahovala od nove najezde. Ali Ramzes i Nefertari su ih smirivali, uz obećanja da će ovaj val skakavaca ubrzo nestati. Kao što je i predvidjela velika kraljevska supruga, istočni vjetar je oslabio, a zamijenio ga je iznenadan snažan vjetar koji je odgurnuo oblak skakavaca do trščanog mora, izvan dohvata zasijanih kultura. ‘‘ Niste bolesni, samo biste trebali uzeti nekoliko dana odmora ‘‘ reče doktor Pariamahu Mebi. ‘‘ Ali, ova slabost...’’ ‘‘ Srce je u izvrsnom stanju, jetra dobro funkcionira. Nemate razloga za zabrinutost, živjet ćete sto godina!’’ Meba se pretvarao da mu je loše, nadajući se da će mu doktor Pariamahu naložiti da nekoliko tjedana ne napušta svoju sobu, sve dok Ofir i njegovi suradnici možda ne budu pohvatani. Taj djetinjasti plan bio je kratkoga vijeka. A izdati ih, značilo je odati samog sebe! Nije mu ostalo ništa drugo nego izvršiti svoj zadatak. Ali, kako se približiti Uri Tešupu, a ne izazvati Seramaninu sumnju? Poslije dugog razmišljanja, zaključio je da mu diplomacija predstavlja najbolje oružje. Čim se susreo sa Sardom u jednom od hodnika palače, Meba mu je pristupio. ‘‘ Aša mi je upravo, preko glasnika kojeg je poslao, naložio da ispitam Uri Tešupa i da prikupim informacije o hetitskoj administraciji ‘‘ izjavi Meba. ‘‘ Ono što će mi Uri Tešup povjeriti mora ostati tajna, zato moramo razgovarati nasamo. Zabilježit ću njegove izjave na papirusu, zapečatiti ga i dostaviti kralju.’’ Seramana je izgledao uznemiren.

‘‘ Koliko će vam vremena trebati?’’ ‘‘ Ne znam.’’ ‘‘ Žurite li?’’ ‘‘ To je hitan zadatak.’’ ‘‘ Dobro... Idite.’’ Uri Tešup je primio diplomata s nepovjerenjem, ali Meba je znao upotrijebiti šarm i biti uvjerljiv kako bi omekšao Hetita. Nije ga pritiskao pitanjima, čestitao mu je na suradnji i uvjeravao ga da će mu budućnost biti bolja. Uri Tešup je opisao svoje najuspješnije bitke i čak se malo našalio. ‘‘ Jeste li zadovoljni načinom na koji vas ovdje tretiraju? ‘‘ zapita Meba. ‘‘ Smještaj i hrana su dobri, dozvoljavaju mi da vježbam. Ali nedostaju mi žene.’’ ‘‘ Možda bih mogao nešto napraviti.’’ ‘‘ Kako?’’ ‘‘ Zahtijevajte da se prošećete u vrtu, kada se spusti večer, kako biste se malo rashladili. Ispod grma tamarisa, blizu tajnog ulaza, čekat će vas jedna žena.’’ ‘‘ Vjerujem da ćemo postati dobri prijatelji.’’ ‘‘ To mi je velika želja, Uri Tešupe.’’ Vrijeme je postalo teško, nebo se naoblačilo. Bog Set ponovno je pokazivao svoju moć. Zagušljiva vrućina, bez daška vjetra, za Uri Tešupa je bila dobra prigoda da zatraži šetnju po vrtu. Dva stražara su ga dopratila i ostavila ga da sam luta među cvjetnim lijehama i grmljem, budući da Hetit nije imao nikakvog izgleda za bijeg. Zašto bi napuštao zlatni kavez u kojem se osjećao sigurnim? Skriven ispod tamarisa, Meba je drhtao. Budući da se prije toga nadrogirao mandragorom, u izmijenjenom stanju svesti, diplomat je preskočio zid i spremio se zadati udarac. Kada se Uri Tešup bude nad njim nagnuo, probost će mu grlo bodežom s kratkim sječivom koji je ukrao od jednog časnika pješaštva. Ostavit će oružje na lesu, i optužiti vojnički klan da se želio osvetiti neprijatelju koji je bio odgovoran za smrt mnogih Egipćana. Meba nikada nije ubio, i znao je da će mu se za ovaj čin suditi. Ali, on će braniti svoje razloge pred sucima na drugom svijetu time da je bio izmanipuliran. Za sada mora misliti samo na bodež i Uri Tešupovo grlo. Začuli su se koraci. Spori i oprezni koraci. Njegov se plijen približavao, zastao, nagnuo se... Meba podiže ruku, ali snažan udarac šakom po glavi bacio ga je u ništavilo. Seramana podigne diplomata, zgrabivši ga za okovratnik tunike. ‘‘ Izdajico, nesposobnjakoviću, glupane... Probudi se, Meba.’’ Prozvani je ostao nepomičan. ‘‘ Bez izmotavanja!’’ Glava je u odnosu na vrat tvorila čudan kut. Seramana shvati da je udario prejako.

52 U okviru neizbježne službene istrage o nasilnoj Mebinoj smrti, Seramana se morao podvrgnuti strogom ispitivanju koje je vodio Ameni. Sard je bio loše raspoložen jer se bojao da će biti kažnjen. ‘‘ Slučaj je jasan ‘‘ zaključi pisar. ‘‘ Ti si sumnjao, posve opravdano, da ti je diplomat Meba lagao i da je želio ukloniti Uri Tešupa. Pokušao si spriječiti Mebu u pokušaju da izvrši zločin, ali on je odgovorio, doveo tvoj život u opasnost i podlegao tijekom tuče.’’ Bivši pirat odahne. ‘‘ To je izvrstan izvještaj.’’ ‘‘ Bez obzira što je preminuo, Mebi će se suditi pred porotom. Njegova krivnja je neupitna, izbrisat će mu se ime iz svih službenih dokumenata. Ali, ostaje pitanje, za koga je radio?’’ ‘‘ Tvrdio mi je da radi po Ašinim uputama. ‘’ Ameni je grickao svoju četkicu. ‘‘ Ukloniti Hetita da bi se Ramzes otarasio čovjeka koji mu je predstavljao prepreku... Međutim, Aša nikada ne bi takav zadatak povjerio jednom vjetropiru i strašljivcu! A pogotovo se ne bi suprotstavio Ramzesovoj volji, znajući da vladar poštuje pravo azila. Meba je i taj puta lagao. A što ako je on bio član hetitske špijunske mreže, ubačene na naš teritorij?’’ ‘‘ Pa, zar ona nije bila sklona Uri Tešupu?’’ ‘‘ Danas se car zove Hatušil, a Uri Tešup je otpadnik. Uklanjajući njegovog zakletog neprijatelja, mreža bi na sebe privukla milost novog hetitskog gospodara.’’ Sard je gladio svoje duge brkove. ‘‘ Drugim riječima, ne samo da su Ofir i Henar živi, nego se još nalaze u Egiptu.’’ ‘‘ Henar je nestao u Nubiji. Ofir se nije pojavljivao godinama.’’ Seramana stegne pesnice. ‘‘ Taj prokleti mag je možda u našoj neposrednoj blizini! Svjedočenja koja govore o njegovom bijegu u Libiju bila su lažna, usmjerena na to da odagnaju moje sumnje.’’ ‘‘ Nije li Ofir dokazao da se zna skloniti?’’ ‘‘ Ne od mene, Ameni, ne i od mene.’’ ‘‘A da ga, već jednom, dovedeš? Živog, ako je moguće.’’ Tijekom tri beskrajna dana, gusti crni oblaci prekrivali su nebo i sunce nad Pi Ramzesom. U očima Egipćana, nevolje koje je izazvao bog Set miješale su se s opasnostima o kojima su govorili glasnici boginje Sekhmet, one koja najavljuje bolesti i nesreće. Samo je jedna osoba mogla zaustaviti daljnje pogoršavanje situacije, velika kraljevska supruga, zemaljska inkarnacija vječnog Pravila koje faraon potiče žrtvama. To je bilo vrijeme kada se svatko sebi zagledao u dušu i kada je, bez pritužbi, pokušavao popraviti svoje nedostatke. Primivši na sebe grijehe i mane svoga naroda, Nefertari se

uputila u Tebu, u hram boginje Mut, da bi ponudila žrtve u podnožju statue strašne božice Sekhmet, pokušavajući na taj način preobraziti tamu u svjetlost. U prijestolnici Ramzes je prihvatio primiti Mojsija koji je tvrdio da tama koja je prekrila grad predstavlja devetu pošast koju je Jahve poslao na egipatski narod. ‘‘ Jesi li se, faraone, naposljetku uvjerio?’’ ‘‘ Ti samo tumačiš prirodne pojave, pripisujući ih tvome Bogu. Ja poštujem takvo gledanje na stvarnost. Ali, neću prihvatiti dizanje pobune u narodu u ime jedne religije. Takvo držanje je protivno Zakonu Maat i samo vodi u kaos i građanski rat.’’ ‘‘ Jahvini zahtjevi su i dalje nepromijenjeni.’’ ‘‘ Napusti Egipat Mojsije, sa svojim najbližima, i pođi se moliti tvom Bogu tamo gdje ti to želiš.’’ ‘‘ To nije ono što Jahve traži. Cijeli židovski narod mora poći sa mnom.’’ ‘‘ Ostavit ćeš ovdje stoku, malu i veliku, jer je ona većim dijelom iznajmljena židovskom narodu, i ne pripada vam. Oni koji odbacuju Egipat, ne mogu se koristiti njegovim dobrima.’’ ‘‘ Naša stada će nas pratiti, i nijedna životinja neće ostati u tvojoj zemlji, jer će svaka poslužiti Jahvinom kultu. Trebaju nam da bismo ih ponudili kao žrtve dok ne stignemo u Obećanu zemlju.’’ ‘‘ Ponijet ćeš se kao lopov?’’ ‘‘ Samo mi Jahve ima pravo suditi.’’ ‘‘ Pa, koje to vjerovanje može opravdati takav izgred?’’ ‘‘ Nisi sposoban razumjeti. Zadovolji se time da se prikloniš.’’ ‘‘ Faraoni su se uspijevali nositi s fanatizmom i netolerancijom, tim smrtonosnim otrovima koji truju ljudska srca. Zar se ne bojiš, kao ja, posljedica nekakve apsolutne i konačne istine koju jedni ljudi nameću drugima?’’ ‘‘ Ispuni Jahvinu volju.’’ ‘‘ Mojsije, da li to iz tvojih usta izlaze još samo prijetnje i pogrde? Što je ostalo od našeg prijateljstva koje nas je nekada vodilo putovima spoznaje?’’ ‘‘ Samo me budućnost zanima, a budućnost je Izlazak mog naroda.’’ ‘‘ Izađi iz ove palače, Mojsije, i ne pojavljuj se više preda mnom. U suprotnom, smatrat ću te pobunjenikom, i sud će ti odrediti odgovarajuću kaznu, onakvu koja se određuje buntovnicima.’’ Goreći od bijesa, Mojsije je prošao kroz dvorska vrata, ne pozdravivši nekoliko dvorjana koji bi rado bili s njim izmijenili koju riječ, i otišao u svoj stan u židovskoj četvrti gdje ga je čekao Ofir. Ofirovi suučesnici obavijestili su maga o Mebinoj smrti i o neuspjehu. Međutim, posljednji izvještaj koji je diplomat napisao, sadržavao je zanimljivu obavijest, za vrijeme jedne ceremonije u Ptahovom hramu u Memphisu, Meba je opazio da Kha više ne nosi magijsku zaštitu koju mu je Setau napravio. Njegova funkcija velikog svećenika štitila ga je od sila mraka, ali zašto Ofir ne bi isprobao svoju sreću?

‘‘ Je li Ramzes popustio? ‘‘ upita mag. ‘‘ Nikada neće popustiti ‘‘ odgovori Mojsije. ‘‘ Ramzes ne zna za strah. Ova situacija može potrajati bez ikakvog ishoda, ukoliko ne poduzmemo nešto na silu.’’ ‘‘ Pobuna...’’ ‘‘ Imamo oružje.’’ ‘‘ Židovi će biti istrijebljeni.’’ ‘‘ Tko spominje otvorenu pobunu? Moramo se koristiti smrću, i ona će biti deseta i posljednja pošast koja će napasti Egipat.’’ Mojsija nije prolazila ljutnja. Slušajući prijeteće Ofirove riječi, povjerovao je da čuje glas samog Jahve. ‘‘ U pravu si, Ofire. Trebamo udariti snažno kako bismo primorali Ramzesa da oslobodi Židove. U ponoć, u noći smrti, Jahve će prijeći preko Egipta, i svi prvorođeni će umrijeti.’’ Ofir je željno iščekivao ovaj trenutak! Napokon, osvetit će se za sve neuspjehe koje mu je faraon priredio. ‘‘ Na čelu prvorođenaca nalazi se Kha, Ramzesov sin, i njegov vjerojatni nasljednik. Sve do sada koristio je magijsku zaštitu koju nisam uspijevao poništiti. Ali sada...’’ ‘‘ Jahvina ruka neće ga poštedjeti.’’ ‘‘ Moramo prevariti Egipćane ‘‘ predloži Ofir ‘‘ i pretvarati se da su Židovi, kao i nekoć, njihova braća, kako bismo izvukli iz toga korist i ponijeli veliku količinu skupocjenih predmeta. Trebat će nam tijekom Izlaska.’’ ‘‘ Proslavit ćemo Pashu ‘‘ objavi Mojsije ‘‘ i obilježit ćemo crvenom bojom vrata na našim kućama, kitom izopa umočenom u krv janjadi koju ćemo žrtvovati na blagdan. U noći smrti, Jahve će poštedjeti samo te domove.’’ Ofir požuri u svoj laboratorij. Zahvaljujući ukradenoj Khaovoj četkici, mag će možda uspjeti paralizirati starijeg Ramzesovog sina i odvući ga u smrt. Igra svjetlosti i sjene oživljavala je vrt u kojem se nalazila Nefertari, ljepša no ikad. Tajanstvena i uzvišena, šetala je, ljupko poput božice, između žbunja i cvijeća. Međutim, kada joj je Ramzes poljubio ruku, primijetio je da je uznemirena. ‘‘ Mojsije nam i dalje prijeti ‘‘ promrmljala je. ‘‘ Bio je moj prijatelj, i ne mogu povjerovati da mu je duša postala zla.’’ ‘‘ Ni ja također. Cijenila sam ga, ali nekakva razorna vatra ovladala mu je srcem, bojim ga se.’’ Setau pristupi kraljevskom paru, zabrinutog izgleda. ‘‘ Ispričavam se, imam običaj biti izravan, Khau nije dobro.’’ ‘‘ Je li nešto ozbiljno? ‘‘ upita Nefertari. ‘‘ Bojim se da je, Veličanstvo, izgleda da mu moji lijekovi ne mogu pomoći.’’ ‘‘ Želiš reći...’’ ‘‘ Nema sumnje, začaran je.’’

Izidina kćer, izvrsna čarobnica, velika kraljeva supruga požuri u smjeru sobe gdje je ležao stariji Ramzesov sin. Unatoč bolovima, veliki Ptahov svećenik dokazivao je izuzetnu dostojanstvenost. Ispružen na niskom krevetu, posivjelog lica, u bolnom grču, Kha je plitko disao. ‘‘ Ruke su mi nepokretne,’’ reče,’’ i ne mogu micati nogama. Kraljica položi svoje dlanove na njegove sljepoočnice. ‘‘ Dat ću ti svu energiju koju imam ‘‘ obećala je ‘‘ i zajedno ćemo se boriti protiv smrti. Dat ću ti svu onu sreću koju mi je život poklonio, i ti nećeš umrijeti.’’ U hetitskoj prijestolnici pregovori su sporo napredovali. Hatušil je proučavao svaki član mirovnog ugovora koji je Ramzes sastavio, predlagao drukčiju formulaciju, žestoko se borio s Ašom, ali i dolazio do kompromisa, čiju je svaku riječ mjerio. Putuhepa je dodavala svoje primjedbe, nakon kojih bi uslijedile nove diskusije. Aša je pokazao iznimno strpljenje. Bio je svjestan da sudjeluje u stvaranju mira o kojem ovisi sreća cijelog Bliskog istoka, kao i dobrog dijela Azije. ‘‘ Ne zaboravite ‘‘ podsjeti ga Hatušil ‘‘ da zahtijevam Uri Tešupovo izručenje.’’ ‘‘To će biti posljednja točka koju ćemo raspraviti, kada zaključimo sporazum o cjelini prijedloga ‘‘ odgovori Aša. ‘‘Krasi vas primjetan optimizam. Ali, odakle vam uvjerenje da vam hetitski car u potpunosti vjeruje?’’ ‘‘ Ako bi pao u takvu zabludu, zar bi bio hetitski car?’’ ‘‘ Sumnjičite me za neiskrenost. Ne kompromitirate li time ishod pregovora?’’ ‘‘ Vi iz nužde niste posve iskreni, Veličanstvo, i pokuša-vate isposlovati ugovor koji bi bio povoljniji za Hetite nego za Egipćane. Moja je uloga da ustrajem na uspostavljanju ravnoteže na vagi.’’ ‘‘ Osjetljiva igra, možda osuđena na neuspjeh.’’ ‘‘ Budućnost svijeta... Eto, to mi je Ramzes povjerio, to je ono što se nalazi i u vašim rukama, Veličanstvo.’’ ‘‘ Ja sam strpljiv, lucidan i tvrdoglav, dragi Aša.’’ ‘‘ I ja isto tako, Veličanstvo.’’ 53 Seramana nije više napuštao stražarnicu dodijeljenu njegovim plaćenicima. Povremeno bi si priuštio malo zabave s djevojkom iz čuvene pivnice, ali to ga zadovoljstvo nije uspijevalo otrgnuti od njegove opsesije, protivnik će neizbježno napraviti grešku, a on mora biti pripremljen za taj trenutak. Khaova bolest duboko je ražalostila Sarda. Sve što se ticalo kralja i njegovih bližnjih potresalo ga je, kao da je vladareva obitelj postala i njegova, i lupao bi nogom o pod, bijesan zato što nije odbio Ramzesove neprijatelje.

Jedan od njegovih plaćenika dođe podnijeti izvještaj. ‘‘ Kod Židova se događaju nekakve smiješne stvari...’’ ‘‘ Objasni mi.’’ ‘‘Vrata njihovih kuća imaju nekakve znakove obojene u crveno. Ne znam zašto, ali pomislio sam da biste željeli to znati.’’ ‘‘ Odlično si to napravio. Dovedi mi Abnera, pod bilo kakvim izgovorom.’’ Nakon što je svjedočio u Mojsijevu korist, ciglar Abner, koji je imao običaj ucjenjivati svoju braću Židove, vodio je računa o tome da se o njemu više ne govori. Pognute glave, Abneru je očigledno bilo neugodno. ‘‘ Da li si napravio neki prekršaj? ‘‘ upita ga gnjevno Seramana. ‘‘ O ne, gospodaru! Moj život je neokaljan, kao bijela svećenička odjeća.’’ ‘‘ Pa, zašto onda drhtiš?’’ ‘‘ Ja sam samo jedan, obični ciglar, i...’’ ‘‘ To je dovoljno Abneru, zašto si isprljao vrata svoje kuće crvenom bojom?’’ ‘‘ Dogodilo se to nesretnim slučajem, gospodaru!’’ ‘‘ Nesretni slučaj koji se ponovio na desetinama drugih vrata! Prestani me smatrati budalom. Sardinijski gorostas puknuo je zglobovima prstiju. Židov poskoči. ‘‘ To je... to je sada moda!’’ ‘‘ O, da... A što ako je kod mene u modi da ti odsiječem nos i uši?’’ ‘‘ Nemate na to pravo, sud će vas osuditi.’’ ‘‘ Stvar je od najveće važnosti, istražujem sve o vradžbinama kojima je začaran stariji Ramzesov sin, i ne bih se iznenadio kad bih saznao da si i ti u to umješan.’’ Sud je bio iznimno strogo prema onima koji su prakticirali crnu magiju, Abner bi mogao biti teško kažnjen. ‘‘ Ja sam nevin!’’ ‘‘ Imajući na umu tvoju prošlost, teško je u to povjerovati.’’ ‘‘ Nemojte mi to raditi, gospodaru, imam obitelj, djecu...’’ ‘‘ Govori, ili ću te kazniti.’’ Abner se nije morao dugo lomiti između svoje i Mojsijeve sigurnosti. ‘‘ Mojsije je bacio prokletstvo na sve prvorođence ‘‘ otkri Abner. ‘‘ U noći smrti, ubit će ih Jahve. Da bi Židovi ostali pošteđeni, trebalo je staviti neki znak, po kojem bi se njihove kuće razlikovale.’’ ‘‘ Tako mi svih morskih demona, taj Mojsije je čudovište!’’ ‘‘ Vi, vi ćete me pustiti, gospodaru?’’ ‘‘ Izbrbljao si se, zmijo jedna, ideš u zatvor, tamo ćeš biti na sigurnom.’’ Sasvim zadovoljan, Abner zatrese glavom. ‘‘ Kada ću izaći?’’ ‘‘ Koji datum je određen za tu noć nesreće?’’ ‘‘ Ne znam, ali će se uskoro dogoditi.’’

Seramana požuri kod Ramzesa koji ga je primio nakon što je završio razgovor s ministrom poljoprivrede. Iznimno potresen Khaovom bolešću, i time što je mladića samo Nefertarina energija održavala u životu, Neđem je s naporom pronalazio snagu da nastavi svoj posao. Ali Ramzes ga je uvjerio da je služba državi i egipatskoj zajednici važnija od svega, koliko god bila velika osobna tragedija. Sard podnese kralju izvještaj o onome što je doznao od Abnera. ‘‘ Taj je čovjek lagao ‘‘ prosudi kralj. ‘‘ Nikada Mojsije ne bi smislio takvu podlost.’’ ‘‘ Abner je kukavica i boji me se, rekao mi je istinu.’’ ‘‘ Cijeli niz zločina, hladnokrvno i sistematsko odstranjivanje prvorođenih... Takav užas može se začeti samo u nečijem bolesnom mozgu. To nije došlo od Mojsija.’’ ‘‘ Predlažem da posvuda pošaljemo snage reda kako bismo odvratili ubojice da provedu svoj naum u djelo.’’ ‘‘ Neka policija isto tako intervenira i po selima.’’ ‘‘ Oprostite, Veličanstvo... Ali, zar Mojsija ne bi trebalo uhapsiti?’’ ‘‘ On nije počinio nikakav prekršaj i sud će ga osloboditi. Radije bih razmislio o nekom drugom rješenju.’’ ‘‘ Usudio bih vam se predložiti jednu zamisao koju ćete smatrati groznom, ali koja bi mogla biti djelotvorna.’’ ‘‘ Kako si samo obazriv! Hajde reci na što misliš, Seramana.’’ ‘‘ Objavimo da će Kha živjeti najviše još tri dana. ‘’ Ramzes se sledi od samog spomena takve mogućnosti. ‘‘ Znao sam da ću vas šokirati, Veličanstvo, ali ta će vijest snažno potaknuti ubojice da brzo djeluju, a ja računam s tim da ću iskoristiti njihovu brzopletost.’’ Kralj je razmišljao svega nekoliko trenutaka. ‘‘ Želim ti uspjeha u tome, Seramana.’’ Dolanta ošamari svoju frizerku koja je snažno povukla pramen njezine divne smeđe perike. ‘‘ Odlazi, nespretnjakovićko!’’ Frizerka nestane iz sobe, plačući, a odmah za njom uđe pedikerka. ‘‘ Odstrani mi mrtvu kožu i oboji mi nokte u crveno... I dobro pazi da me ne ozlijediš.’’ Pedikerka se uzdala u svoje iskustvo. ‘‘ Dobro radiš ‘‘zaključi Dolanta, ‘‘ lijepo ću te platiti i preporučit ću te svojim prijateljicama.’’ ‘‘ Hvala, princezo, unatoč tužnoj atmosferi, učinili ste mi zadovoljstvo.’’ ‘‘ O kakvoj tuzi govoriš?’’ ‘‘ Moja jutrošnja klijentica, jedna velika gospođa sa dvora, priopćila mi je strašnu vijest stariji kraljev sin je na umoru.’’ ‘‘ Zar to nisu samo obična naklapanja?’’

‘‘ Na žalost, ne! Dvorski liječnik daje Khau najviše tri dana života.’’ ‘‘ Završi što prije, imam posla.’’ Hitnost.Jedini slučaj kada se Dolanta smatrala obaveznom poduzeti mjere predostrožnosti. Nije se našminkala, na glavu je stavila običnu periku i preko ramena prebacila smeđi ogrtač. Nitko je ne bi mogao prepoznati. Ugurala se među besposličare i skrenula u židovsku četvrt. Provukla se između nosača vode i prodavača sira, nervoznom rukom odgurnula dvije djevojčice koje su se igrale s lutkama nasred ulice, oborila starog trgovca koji je išao vrlo sporo i pet puta pokucala na malena, tamnozeleno obojena vrata. Vrata su se uz škripu otvorila. ‘‘ Tko ste vi? ‘‘ upita je ciglar. ‘‘ Magova prijateljica.’’ ‘‘ Uđite.’’ Ciglar uputi Dolantu prema stepenicama koje su vodile u podrum, osvijetljen uljanom svjetiljkom čija je slaba svjetlost obasjavala zabrinuto Ofirovo lice. Dolantu je uvijek fascinirao njegov izgled ptice grabljivice, s izraženim jagodicama i dugim nosom. Ofir je stezao Khaovu četkicu, koju je, dopola izgorjelu, prekrio čudnim znacima. ‘‘ Što je to toliko hitno, Dolanta?’’ ‘‘ Kha će svakoga časa umrijeti.’’ ‘‘ Zar nisu dvorski liječnici najavili da će ga izliječiti?’’ ‘‘ Pariamahu je procijenio da je smrt neizbježna.’’ ‘‘ To je izvrsna vijest, ali ona donekle mijenja naš plan. Dobro ste učinili što ste me obavijestili.’’ Noć nesreće dogodit će se, dakle, ranije nego što je bilo predviđeno. Smrt prvorođenih započet će s Ramzesovim sinom, i očaj će obuzeti egipatski narod. Zastrašeni Jahvinim bijesom i silinom, okrenut će se protiv Ramzesa. Pobuna će biti velika. Dolanta se baci magu pred noge. ‘‘ Ofire, što će se dogoditi?’’ ‘‘ Ramzes će biti uništen, a Mojsije i pravi Bog će pobijediti.’’ ‘‘ Naš će se san ostvariti...’’ ‘‘ Upravo o stvarnosti moramo razgovarati, draga Dolanta. Kao što ste to mogli primijetiti.’’ ‘‘ Nije li moguće izbjeći... barem neka nasilja?’’ Ofir podigne Dolantu i stavi dlanove na njene obraze. ‘‘ O tome Mojsije odlučuje, a Jahve nadahnjuje Mojsija. Nije na nama da raspravljamo o zapovijedima, ma kakve bile posljedice.’’ Vrata se otvoriše udarcem nogu, začuje se krik koji je odmah umuknuo, potom brzi koraci po stepenicama, i sardinijski div je uletio u podrum. Jednim pokretom ruke, Seramana odgurne Dolantu koju je pratio dok se nije susrela s magom, a ovog udari po glavi. Dok je padao, hetitski špijun nije iz ruke ispuštao Khaovu

četkicu, koju je čvrsto stezao. Stari pirat zagazi mu na ruku i tako ga primora da, otvarajući šaku, ispusti četkicu. ‘‘ Ofire... Napokon sam te uhvatio!’’ 54 Setau je ušao u Khaovu sobu, bacio na pod začaranu četkicu i bijesno je gazio, dok je nije smrskao u najsitnije komadiće. Nefertari, koja nije prestajala magnetizirati starijeg Ramzesovog sina, podigne prema Setauu pogled pun razumijevanja. ‘‘ Prokletstvo je uništeno, Veličanstvo, Kha će brzo ozdraviti.’’ Nefertari makne svoje ruke sa mladićevog potiljka prije no što se iscrpljena, onesvijestila. Nakon što je doktor Pariamahu prepisao sredstva za okrjepu, Setau je kraljici ponudio pravi lijek koji će njenoj krvi povratiti izgubljenu energiju. ‘‘ Velika kraljevska supruga otišla je preko svojih snaga ‘‘ napomenuo je Ramzesu. ‘‘ Želim da mi kažeš istinu, Setau.’’ ‘‘ Poklanjajući svoju magiju Khau, Nefertari se lišila mnogih godina života.’’ Ramzes je sjedio pokraj kraljičinog uzglavlja, pokušavajući joj prenijeti svoju snagu, snagu na kojoj je bila sagrađena njegova vladavina. Bio je spreman žrtvovati je za Nefertari da bi ona doživjela dugu i sretnu starost, i time osvijetlila Dvije Zemlje svojom ljepotom. Ameni je morao uložiti sav svoj utjecaj kako bi uvjerio Ramzesa da se vrati državnim poslovima. Kralj nije pristao razgovarati sa svojim prijateljem prije nego što je čuo umirujući Nefertarin glas, koji mu je potvrdio da ona osjeća da se noć udaljava od nje. ‘‘ Seramana mi je podnio vrlo iscrpan izvještaj ‘‘ izjavi Ameni. ‘‘ Mag Ofir je uhvaćen i sudit će mu se za špijunažu, crnu magiju, pokušaj ubojstva članova kraljevske obitelji i za ubojstvo nesretne Lite i njezine služavke. Međutim, on nije jedini krivac, Mojsije je podjednako opasan. Ofir je progovorio i otkrio da je Mojsije imao namjeru ubiti svu prvorođenčad u Egiptu. Bez Seramanine intervencije, koja je spriječila ovaj monstruozni plan, koliko bismo žrtava sada oplakivali?’’ Od najstarijeg do najmlađeg, od najsiromašnijeg do najbogatijeg, od najlukavijeg do najnaivnijeg, svi su Židovi bili zaprepašteni. Nitko nije očekivao da će se faraon osobno pojaviti na čelu jedne vojne postrojbe kojom je zapovijedao Seramana. Ulice su bile prazne, a iza poluzatvorenih rešetaka ljudi su promatrali kralja. Ramzes je krenuo ravno prema Mojsijevoj kući. Ovaj je, uzbunjen glasinama, već stajao na pragu, sa štapom u ruci. ‘‘ Nismo se trebali vidjeti, Veličanstvo.’’ ‘‘ Ovo će biti naš zadnji razgovor, Mojsije, možeš biti siguran u to. Zašto si želio posijati smrt?’’ ‘‘ Za mene postoji samo poslušnost Jahvi.’’

‘‘ Da nije tvoj Bog previše okrutan? Ja poštujem tvoju vjeru, prijatelju, ali odbijam da ona bude uzrok nereda u zemlji koju su mi povjerili moji preci. Napusti Egipat, Mojsije, napusti ga sa svim Židovima. Idite živjeti vašu istinu negdje drugdje. Nisi ti taj koji tražiš Izlazak, već sam ja taj koji ga zahtijeva.’’ Odjeven u dugi vuneni ogrtač crvene i crne boje, car Hatušil je promatrao svoju prijestolnicu sa vrha akropole nad kojim se uzdizala palača. Njegova žena Putuhepa nježno ga je uzela za ruku. ‘‘ Naša je zemlja surova, ali joj ne nedostaje ljepote. Zašto je žrtvovati osveti?’’ ‘‘ Uri Tešup mora biti kažnjen ‘‘ car je i dalje ustrajao. ‘‘Zar on to već nije? Zamisli tog nemilosrdnog ratnika u kući koju nadgledaju, kod njegovog najljućeg neprijatelja! Nije li time Uri Tešupova taština smrtno ranjena?’’ ‘‘ Nemam pravo popustiti na tom pitanju.’’ ‘‘ Asirija nam neće dozvoliti da se inatimo predugo. Njezina vojska je sve opasnija i neće oklijevati napasti nas, ako procjene da su naši pregovori s Egiptom propali.’’ ‘‘ Ti pregovori su tajni.’’ ‘‘ Je li hetitski car postao naivan? Glasnici stalno idu između Hetitije i Egipta, i Egipta i Hetitije, i to više nije nikakva tajna. Ako u najkraće vrijeme ne sklopimo sporazum o nenapadanju, Asirci će steći dojam da smo lak zalogaj, budući da će Ramzes doprinijeti našem padu time što će se držati po strani.’’ ‘‘ Hetiti će se znati obraniti.’’ ‘‘ Od početka tvoje vladavine, Hatušile, tvoj se narod jako promijenio. Čak se i vojnicima sviđa mir. A ti sam, imaš li neki drugi cilj?’’ ‘‘ Izgleda da je Nefertari utjecala na tebe.’’ ‘‘ Moja sestra, kraljica Egipta, dijeli moje mišljenje. Ona je uspjela uvjeriti Ramzesa da prekine rat s Hetitima, ali hoćemo li biti u stanju odgovoriti na njezine nade?’’ ‘‘ Uri Tešup...’’ ‘‘ Uri Tešup pripada prošlosti. Neka se oženi Egipćankom, neka se stopi sa faraonovim narodom i neka nestane iz naše budućnosti!’’ Tijekom suđenja, mag Ofir je mnogo govorio. Hvalio se da je bio šef hetitske špijunske mreže u Egiptu i da je pokušao uništiti Khaov život. Kada je opisao način na koji je ubio Litu i njenu služavku, suci su shvatili da Ofir ne osjeća nikakvu grižnju savjesti i da bi ponovio hladnokrvno ubojstvo. Dolanta je jecala. Optužena da je bila aktivni Ofirov suučesnik, ništa nije porekla i zadovoljila se time da zamoli za milost svog brata, egipatskog kralja. Optužila je Henara da ju je njegov loš utjecaj zaveo s pravog puta. Vijećanje je kratko trajalo. Vezir je pročitao presudu. Ofir je bio osuđen na smrt tako što će izvršiti samoubojstvo trovanjem. Dolanta, čije će ime biti izbrisano iz svih službenih dokumenata, bit će zauvijek protjerana u južnu

Siriju gdje će raditi kao zemljoradnica, na raspolaganju jednom imanju koje ima potrebu za tlakom. Što se tiče Henara, kojem je suđeno u odsutnosti, bio je osuđen na najtežu kaznu, i njegovo će ime također biti izbrisano i past će u zaborav. Setau i Lotus otišli su u Abu Simbel istog dana kada se Aša vratio u Egipat. Jedva su imali dovoljno vremena razmijeniti čestitanja prije no što će se ponovno rastati. Kraljevski par je odmah primio Ašu. Koliko god bila slaba, Nefertari se nije prestala dopisivati s Putuhepom. Krvnik, nubijski lav, i njegov prijatelj Noćobdija, živahan pas unatoč poodmaklim godinama, nisu napuštali kraljicu, kao da su znali da joj njihova prisutnost pomaže i da je uveseljava. Čim bi se oslobodio državničkih obaveza, Ramzes je odlazio svojoj supruzi da bi bio uz nju. Zajedno su šetali vrtovima u palači i on joj je čitao tekstove mudraca iz vremena piramida. Oboje su koristili prednost spoznaje o velikoj ljubavi koja ih je spajala, o toj tajanstvenoj ljubavi koju nijedna riječ ne može opisati, žarkoj kao ljetno nebo i nježnoj kao zalazak sunca na Nilu. Nefertari je bila ta koja je primoravala Ramzesa da se odvoji od nje i okrene Egiptu, da usmjeri državni brod u dobrom pravcu, i da odgovori na tisuće svakodnevnih pitanja koja su postavljali ministri i drugi službenici. Zahvaljujući lijepoj Izet, Meritamon i Khau, kojem se zdravlje popravilo, kraljičin oporavak bio je ispunjen radostima i mladošću. Cijenila je posjete malog Merneptaha, čije se dostojanstveno, muževno držanje već primjećivalo, i Tuje, sposobne prikriti vlastiti umor. Aša se duboko pokloni pred Nefertari. ‘‘ Vaša mudrost i vaša ljepota mnogo su mi nedostajali, Veličanstvo.’’ ‘‘ Donosiš li nam dobre vijesti?’’ ‘‘ Izvrsne.’’ ‘‘ Da li je Hatušil pristao potpisati ugovor? ‘‘ upitao je Ramzes sumnjičavo. ‘‘ Zahvaljujući egipatskoj kraljici i carici Putuhepi, Uri Tešupov slučaj gotovo da je riješen, on će ostati u Egiptu i stopiti se s našim narodom. Na taj način neće više predstavljati prepreku potpisivanju sporazuma.’’ Veliki osmijeh prekrije Nefertarino lice. ‘‘ Znači li to najljepšu od svih pobjeda?’’ ‘‘ Carica Putuhepa nas je najviše podržavala. Ton vaših pisama duboko je dirnuo njezino srce. Od početka Hatušilove vladavine, Hetiti strahuju od opasnosti koju predstavlja asirska vojska i znaju da ćemo mi, njihovi dojučerašnji neprijatelji, sutra biti njihovi najbolji saveznici.’’ ‘‘ Onda djelujmo brzo ‘‘ predloži Nefertari, ‘‘ kako bismo iskoristili ovaj trenutak milosti.’’ ‘‘Donio sam verziju ugovora o nenapadanju koju je Hatušil predložio. Pažljivo je proučimo. Čim dobijem vašu suglasnost, otići ću u Hetitiju.’’ Kraljevski par i Aša dali su se na posao. Ramzes je ustanovio, ne bez iznenađenja, da je Hatušil prihvatio većinu njegovih uvjeta.

Aša je izvrsno obavio posao, a da ni na koji način nije izdao kraljevu misao. A kada je i Tuja, sa svoje strane, dovršila čitanje, dala je svoju suglasnost. ‘‘ Što se to ovdje događa? ‘‘ upitao je nubijski vicekralj, dok su se njegove dvokolice koje su vukla dva konja, a vozio ih iskusan vozač, išle prema palači u Pi Ramzesu. Ulice su bile bučne i zakrčene.’’ ‘‘Izlazak Židova,’’odgovori kočijaš. ‘‘ Pod vođstvom njihovog poglavara Mojsija, napuštaju Egipat i odlaze u Obećanu zemlju.’’ ‘‘ Zašto je faraon dozvolio takvu ludost?’’ ‘‘ Ramzes ih je prognao zato što su remetili javni red. ‘’ Iznenađen, nubijski vicekralj koji je bio u službenom posjetu prijestolnici, promatrao je na tisuće ljudi, žena i djece koji su izlazili iz Pi Ramzesa, tjerajući pred sobom svoja stada i vukući kolica natovarena odjećom i drugim potrepštinama. Neki su pjevali, drugi su se doimali tužni. Nakon što ga je Ameni dočekao, nubijskog vicekralja odveli su u Ramzesov ured. ‘‘ Koji je razlog tvom posjetu? ‘‘ upitao je vladar. ‘‘ Morao sam vas što je prije moguće obavijestiti, Veličanstvo. Nisam se dvoumio trebam li krenuti najbržim brodom kako bih vam osobno podnio izvještaj o tragičnim događajima koji se zbivaju na području koje mi je povjereno. To je bilo tako neočekivano, tako surovo! Nisam mogao ni pomisliti...’’ ‘‘ Prestani brbljati i govori istinu! ‘‘ zapovjedi Ramzes. Nubijski vicekralj proguta slinu. ‘‘ Pobuna, Veličanstvo. Strašna pobuna udruženih plemena.’’ 55 Henar je konačno uspio. Mjesec za mjesecom, on je pregovarao i pregovarao, iznurujući se u nastojanju da uvjeri jednog po jednog plemenskog poglavicu da se udruži sa sunarodnjacima kako bi zajedničkim snagama zauzeli najvažniji rudnik zlata u Nubiji. Iako im je obećavao da će ih bogato nagraditi zlatnim pločicama, crni su ratnici pokazali suzdržanost na samu pomisao da ustanu protiv Ramzesa Velikog. Nije li bila ludost suprotstaviti se egipatskoj vojsci koja je, od vremena Setijeve vladavine, okrutno kažnjavala pobunjenike? Unatoč brojnim neuspjesima, Henar je tvrdoglavo pokušavao i dalje. Posljednja prilika da ukloni Ramzesa bila je da ga namami u zasjedu. Za to mu je bila potrebna pomoć iskusnih ratnika, željnih dokopati se značajnog bogatstva, koji se ne boje sukoba s faraonovim vojnicima. Henarova upornost bila je nagrađena. Kada je prvi poglavica popustio, popustio je i drugi, pa treći, i tako redom. Zatim su uslijedili novi razgovori da bi se odabrao onaj koji će stati na čelo pobune.

Razgovor se preobratio u tuču tijekom koje su ubijeni dvojica poglavica i kretski plaćenik. Naposljetku su se dogovorili da vođa bude Henar. Iako nije bio Nubijac, on je najbolje poznavao Ramzesa i njegovu vojsku. Straža, koja je nadgledala radnike u rudniku, pružila je slab otpor hordi pobjesnjelih crnačkih ratnika, naoružanih kopljima i lukovima, za nekoliko sati, oni su zagospodarili mjestom. Par dana kasnije potisnuli su trupe koje su došle u pomoć iz tvrđave u Buenu, i uspostavili su svoj red. Obzirom na razmjere pobune, nubijski vicekralj nije imao drugog izbora nego obavijestiti o tome Ramzesa. Henar je znao da će njegov brat osobno doći podčiniti pobunjenike. I tako napraviti sudbonosnu grešku. Pustinjski brežuljci, granitni otočići, uska traka zelenila koja se održavala unatoč pustinji, apsolutno plavetnilo neba po kojem su letjeli pelikani, ružičasti flamingosi, ždralovi i ptice slične rodama, palme s dvostrukim krošnjama... To je bila očaravajuća Nubija koju je Ramzes volio, čija ljepota ga nikad nije ostavljala ravnodušnim, unatoč velikim brigama koje su primorale kralja da se s vojskom žurno uputi na Veliki Jug. Nakon izvještaja koji je vicekralj podnio, nubijska pobunjenička plemena dokopala su se glavnog rudnika zlata. Prekid proizvodnje skupocjenog metala predstavljao je katastrofu, s jedne strane, zlatarima je trebalo zlato za ukrašavanje hramova, s druge strane, kralj ga je koristio kao dar za svoje vazale, da bi održao odlične diplomatske odnose. Premda mu je bilo žao napustiti Nefertari, Ramzes je morao udariti brzo i snažno, tim više jer je bio siguran, a to mu je potvrdila i kraljičina intuicija, da je kolovođa pobune nitko drugi do Henar. Njegov stariji brat nije nestao, kao što se vjerovalo, u pustinjskoj zabiti. Štoviše, i dalje je stvarao probleme. Osiguravši si gospodarenje zlatom, pobunit će plaćeničke horde da napadnu egipatske utvrde i da se upuste u nerazumnu avanturu osvajanja faraonove zemlje. Mržnja i ljubomora, koje su neuspjesi dodatno poticali, uvele su Henara u carstvo iz kojeg više nikada neće izaći, u carstvo ludila. Između njega i Ramzesa bile su pokidane sve emotivne niti. Čak se ni Tuja, kada joj je faraon povjerio svoje namjere, nije pokušala usprotiviti. Taj sukob dvojice braće bit će i posljednji. Nekoliko "kraljevskih sinova" nalazilo se uz Ramzesa, nestrpljivih da što prije dokažu svoju odvažnost. Imali su perike s dugim pletenicama, plisirane bluze sa širokim rukavima i pregaču s podebljanom prednjom stranom, i ponosno su nosili znak boga šakala, "onog koji otvara putove". Kada im je jedan ogroman slon stao na put, nekoliko entuzijasta samo što se nije razbježalo, ali Ramzes se uputio ka živoj planini, dopustio da ga slon svojom surlom podigne i stavi sebi za potiljak, između dva velika uha koja su radosno mahala. Kako bi bilo moguće sumnjati u božansku zaštitu kojom se faraon koristi?

Krvnik, lav predivne grive, išao je slonu s desne strane, u smjeru rudnika. Strijelci i pješaci bili su uvjereni da će Ramzes odmah žestoko napasti neprijateljske snage, međutim, zapovjedio je da se podigne kamp na priličnoj udaljenosti od rudnika. Kuhari su se odmah dali na posao, oružje se čistilo, oštrile su se sjekire i hranili magarci i goveda. Jedan "kraljevski sin", mladić od dvadesetak godina, usudio se protestirati. ‘‘ Zašto čekamo, Veličanstvo? Nekoliko pobunjenih Nubijaca nije u stanju suprotstaviti se našoj sili!’’ ‘‘ Slabo poznaješ ovu zemlju i njezine stanovnike, Nubijci su izvrsni i opasni strijelci i bore se s neviđenom žestinom. Ako smatramo da smo ih već pobijedili, izgubit ćemo mnogo ljudi.’’ ‘‘ Pa, zar to nije pravilo rata?’’ ‘‘ Moje pravilo se sastoji u tome da sačuvam što više života.’’ ‘‘ Ali... Nubijci se neće povući!’’ ‘‘ Neće pod prijetnjom.’’ ‘‘ Nećemo valjda pregovarati s tim divljacima, Veličanstvo!’’ ‘‘ Treba ih zasjeniti. Blistavo zračenje donosi pobjedu, a ne naoružana ruka. Nubijci imaju običaj postavljati zasjede, napadati pozadinu i uzimati neprijatelje za taoce. Nećemo im pružiti tu mogućnost, jer ćemo ih zaprepastiti napadom.’’ Da, Henar je dobro poznavao Ramzesa. Kralj će se pojaviti točno pred njim, krećući se jedinim putem koji je vodio prema rudniku. S jedne i druge strane mjesta, brda su gorjela pod suncem i stijene su služile kao zaklon nubijskim strijelcima. Ubit će časnike, egipatska vojska će se razbježati a Henar će rukama presuditi poniznom i očajnom Ramžesu. Nijedan egipatski vojnik neće izaći živ iz zasjede. Zatim će Henar Ramzesov leš objesiti o pramac na brodu i pobjedonosno će ući u Elefantinu, a potom u Tebu, Memphis, Pi Ramzes i cijeli Egipat. Ljudi će stati na njegovu stranu i Henar će konačno zavladati, osvećujući se svima koji nisu na vrijeme prepoznali njegove vrijednosti. Kraljev brat izađe iz kamene kolibe koju je prije toga koristio nadzornik radova na ispiranju zlata, i uzvera se na plato gdje se ovo obavljalo. Samo je voda, koja je sporo tekla kroz nagnuti kanal koji se završavao u bazenu, mogla sprati talog sa skupocjenog metala. Komadići zemlje ostajali su u mulju, a mineral, teži i gušći, padao je na dno bazena. To je bio zamoran posao koji je zahtijevao veliko strpljenje. Henar je razmišljao o svom životu, beskrajno mnogo godina trebalo mu je da se oslobodi Ramzesove magije, prije negoli je postao sposoban pobijediti ga i potvrditi vlastitu veličinu! Misleći na trenutak trijumfa, osjećao se kao pijan. Stražar na promatračnici mahao je svom snagom, a krici proparaše tišinu. Crnački ratnici, s perima utaknutim u kovrčavu kosu pojurili su na sve strane. ‘‘ Što se to događa? Prestanite bezglavo jurcati! ‘’ Henar siđe sa platforme i dograbi poglavicu koji se, izluđen, vrtio u krug.