kristian žak - Ramzes 4 - Gospa iz Abu Simbela

na prijem. Vodila je beznačajne razgovore s priglupom, otmjenom gospodom, a udvarali su joj se nepodnošljivi starci i mladi zavodnici čiji su razgovori bili jednako prazni kao i njihove glave. Nakon što je pristupila Atonovom kultu, kultu jedinog boga, Dolanta je imala samo jednu opsesiju, pomoći istini da izađe na vidjelo, učiniti da konačno zasja cijelom egipatskom zemljom, prognati lažne bogove i one koji ih poštuju. Ali Dolanta je susretala samo slijepe ljude koji su bili zadovoljni onim što su imali. Bez Ofirove prisutnosti i njegovih savjeta, izgledala je kao utopljenik. Kako je vrijeme odmicalo, tako je i njena hrabrost nestajala. Kako zadržati vjeru kada nema ničeg i nikog da bi je podupirao? Dolanta je očajavala nad budućnošću koja joj se već činila mrtvom. Njezina sobarica, crnka pronicljivog pogleda, mijenjala je posteljinu i čistila sobu. ‘‘ Da li vi patite, princezo?’’ ‘‘ Tko bi mi mogao zavidjeti na sudbini?’’ ‘‘ Lijepe haljine, šetnje po prekrasnim vrtovima, susreti s važnim ljudima...Evo, ja vam pomalo zavidim.’’ ‘‘ Da li si nesretna?’’ ‘‘ Oh, ne! Imam dobrog muža, dvoje zdrave djece, zarađujemo dovoljno za život. Uskoro će moj muž dovršiti našu novu kuću.’’ Dolanta odluči postaviti joj pitanje koje ju je dugo mučilo. ‘‘ A Bog... Razmišljaš li ponekad o njemu?’’ ‘‘ Bog je posvuda, princezo, dovoljno je poštovati bogove i promatrati prirodu.’’ Dolanta nije više inzistirala. Ofir je imao pravo, trebalo je silom nametnuti pravu vjeru, a ne čekati da se ljudi sami preobrate. Podčinjeni dogmi, odreći će se svojih prošlih zabluda. ‘‘ Princezo... Znate li što se govori?’’ Sobaričine oči pokazivale su silnu želju za ogovaranjem. Dolanta će možda dobiti neku zanimljivu informaciju. ‘‘ Šapuće se da imate namjeru ponovno se udati i da mnogi uzdišu za vama, boreći se za tu čast.’’ ‘‘ Pričaju gluposti.’’ ‘‘ Šteta... Već ste dovoljno dugo bili u žalosti. Po mom mišljenju, nije dobro da žena vaših kvaliteta pati u samoći.’’ ‘‘ Takav život mi odgovara.’’ ‘‘ Izgledate, ponekad, tako tužni... To je normalno, razumije se. Mislili ste na vašeg muža. Nesretnik, ubijen! Kako li su Oziris i njegov sud osudili dušu? Na stranu svo poštovanje za vas, princezo, ali govorka se i to da se vaš muž nije uvijek ponašao kako dolikuje.’’ ‘‘ To je tužna istina.’’ ‘‘ Pa zašto se onda zatvarate u svoja nesretna sjećanja?’’

‘‘ Ne zanima me novi brak.’’ ‘‘ Sreća će doći, princezo! Osobito ako ubojica vašeg muža bude osuđen.’’ ‘‘ Što znaš o tome?’’ ‘‘ Mojsiju će biti suđeno.’’ ‘‘ Mojsiju... Ali on je u bijegu.’’ ‘‘ To je još tajna, ali moj muž je prijatelj sa zatvorskim čuvarem, Židov je u zatvoru. Sigurno će biti osuđen na smrt.’’ ‘‘ Može li ga netko vidjeti?’’ ‘‘ Ne, tamo je u tajnosti zbog ozbiljnosti optužbe za koju ga se tereti. Sigurno će vas pozvati na sud i imat ćete priliku osvetiti se.’’ Mojsije se vratio! Mojsije, koji vjeruje u jednog boga! Je li to znak sudbine odaslat Dolanti? 15 Sudski proces Mojsiju održavao se u velikoj sali suda pod predsjedanjem vezira, sluge boginje Maat. Odjeven u tešku, uštirkanu haljinu, nosio je kao jedini nakit srce, simbol savjesti ljudskog bića kojem će, nakon iskustva smrti, biti suđeno na vagi s druge strane života. Prije negoli će otvoriti raspravu, vezir se susreo s Ramzesom u hramu boga Ptah da bi mu ponovno položio zakletvu, koju je dao još dok je bio postavljen na taj položaj, poštovat će boginju pravde i neće biti pristran. Čuvajući se toga da mu da bilo kakav savjet, kralj se zadovoljio time da potvrdi njegov čin. Velika sala bila je puna. Nijedan član dvora nije želio propustiti događaj. Mogla se primijetiti prisutnost nekoliko starješina židovskih klanova. Mišljenja su bila podijeljena, jedni su i dalje bili uvjereni u Mojsijevu krivnju, dok su drugi očekivali nove dokaze koji će objasniti njegov povratak. Svi su poznavali snažnu Mojsijevu osobnost, i nitko nije ni pomišljao da se njegovo ponašanje temeljilo na naivnosti. Vezir je otvorio raspravu slaveći boginju Maat, Zakon koji će nadživjeti ljudsku vrstu. Na popločani pod položio je četrdeset dva bakarna listića koja su podsjećala da će pravda biti primijenjena na područja svih egipatskih provincija kojih je upravo toliko bilo. Dvojica vojnika uvedoše Mojsija. Svi su pogledi bili uprti u Židovka. Slikovitog lica, bradat, upečatljivog držanja,bivši Ramzesov velikodostojnik pokazivao je iznenađujuću smirenost. Vojnici su uputili Mojsija da mora sjesti nasuprot veziru. S jedne i s druge strane od Ministra pravosuđa sjedila je porota od četrnaest članova, među kojima su bili, jedan geometar, svećenica boginje Sekhrnet, lijčnik, stolar, majka jedne obitelji, seljak, računovođa, dvorska dama, građevinski radnik, tkalja, general Raove vojske, kamenorezac, pisar u žitnici i mornar. ‘‘ Vaše ime je Mojsije?’’ ‘‘ Točno.’’

‘‘ Odbijate li prihvatiti nekog od članova porote? Pogledajte ih i razmislite.’’ ‘‘ Imam povjerenja u pravdu u ovoj zemlji.’’ ‘‘ Nije li ovo i vaša zemlja?’’ ‘‘ Rođen sam ovdje, ali sam Židov.’’ ‘‘ Vi ste Egipćanin, i bit će vam suđeno kao takvom.’’ ‘‘ Da li bi ispitivanje i presuda bili drukčiji da sam stranac?’’ ‘‘ Svakako da ne.’’ ‘‘ Pa, ako je tako, zbog čega je važno što sam?’’ ‘‘ Na ovom sudu je da to procijeni. Da li se sramite biti Egipćanin?’’ ‘‘ Na ovom sudu je da to procijeni, kao što ste upravo rekli.’’ ‘‘ Optuženi ste za ubojstvo nadzornika radnika po imenu Sari, kao i za bijeg nakon tog čina. Jesu li vam ove činjenice poznate?’’ ‘‘ Poznate su mi, ali su nužna neka objašnjenja.’’ ‘‘ To je predmet ove rasprave. Držite li netočnima odredbe optužbe?’’ ‘‘Ne.’’ ‘‘ Razumijete, dakle, da bih vam prema zakonu trebao dosuditi smrtnu kaznu.’’ Žamor se proširi salom, Mojsije ostane nepomičan, kao da se te strašne riječi nisu ticale njega. ‘‘ Uzimajući u obzir težinu činjenica ‘‘ objasni vezir ‘‘neću postaviti nikakva ograničenja na dužinu trajanja procesa. Optuženi će imati na raspolaganju svo potrebno vrijeme da se brani i objasni razloge svog kriminalnog djela. Zahtijevam apsolutnu tišinu i prekinut ću raspravu na najmanji znak nereda, krivci će biti kažnjeni teškom kaznom.’’ Sudski činovnik se obrati Mojsiju. ‘‘ Koji ste položaj zauzimali u to vrijeme?’’ ‘‘ Bio sam dužnosnik na egipatskom dvoru i nadzornik radova na gradilištu Pi Ramzesa. Točnije, bio sam upravitelj grupe židovskih ciglara.’’ ‘‘ Na temelju mog spisa može se zaključiti da su svi bili zadovoljni vašim radom. Bili ste faraonov prijatelj?’’ ‘‘ Točno.’’ ‘‘ Studirali ste na Univerzitetu u Memphisu, zatim ste bili upravnik harema u Mer Uriju, nadzornik radova u Karnaku, a potom šef graditelja u Pi Ramzesu... Briljantna karijera koja je upravo započela. Žrtva, Sari, išao je suprotnim putem. On je bio Ramzesov odgajatelj, nadao se da će postati upravitelj univerziteta u Memphisu, ali je potom bio prisiljen prihvatiti niži položaj. Je li vam bilo poznato zašto je izgubio ugled?’’ ‘‘ Imam o tome svoje mišljenje.’’ ‘‘ Možete li nas s njime upoznati?’’ ‘‘ Sari je bio prostak, ambiciozan i zavidan. Snašla ga je, mojom rukom, sudbina kakvu je zaslužio.’’ Ameni zatraži riječ od vezira.

‘‘ Mogu objasniti stvar, Sari je kovao zavjeru protiv Ramzesa. Budući da je bio Dolantin muž, kralj je bio popustljiv.’’ Mnogi su dvorjani izgledali iznenađeni. ‘‘ Neka pristupi princeza Dolanta ‘‘ zapovjedi vezir. Oklijevajući, ona izađe pred suce. ‘‘ Potvrđujete li Mojsijeve i Amenijeve izjave? ‘’ Dolanta spusti glavu. ‘‘One su odmjerene, rekla bih, vrlo odmjerene. Moj muž je postao čudovište. Kada je uvidio da mu je karijera nepovratno uništena, počeo se hraniti mržnjom prema podređenima koja je sve više rasla, tako da se prema njima počeo ponašati s nepodnošljivom okrutnošću. Posljednjih nekoliko mjeseci svog života progonio je i kažnjavao grupu židovskih ciglara za koje je bio odgovoran. Da ga Mojsije nije ubio, učinio bi to netko drugi.’’ Vezir je izgledao zainteresiran. ‘‘ Nisu li vaše izjave malo pretjerane?’’ ‘‘ Uvjeravam vas da nisu! Radi mog muža, život mi je postao pravo mučenje.’’ ‘‘ Da li vas je njegova smrt razveselila? ‘’ Dolanta još više spusti glavu. ‘‘ Ja...ja sam osjetila olakšanje i stidjela sam se sebe... Ali, kako mogu žaliti za takvim tiraninom?’’ ‘‘ Imate li još kakvih pojedinosti koje nam želite iznijeti, princezo?’’ ‘‘ Ne... doista ne.’’ Dolanta ponovno sjedne među dvorjane. ‘‘ Želi li netko obraniti sjećanje na Sarija i pobiti izjavu njegove supruge?’’ Nitko se nije javio za riječ. Pisar zadužen za zapisivanje iskaza bilježio ih je lijepim i brzim rukopisom. ‘‘ Kakva je vaša verzija događaja? ‘‘ upita vezir Mojsija. ‘‘ To je bio nesretan slučaj. Premda sam bio u zategnutim odnosima sa Sarijem, nisam ga namjeravao ubiti.’’ ‘‘ Otkuda ta netrpeljivost?’’ ‘‘ Otkrio sam da je Sari bio ucjenjivač i da je progonio židovske ciglare. Braneći jednog od njih, ubio sam Sarija iako to nisam želio, kako bih spasio vlastiti život.’’ ‘‘ Tvrdite, dakle, da ste to učinili u samoobrani?’’ ‘‘ To je istina.’’ ‘‘ Zašto ste onda pobjegli?’’ ‘‘ Uhvatila me je panika.’’ ‘‘ Neobično, za nekoga tko je nevin.’’ ‘‘ Ubiti čovjeka predstavlja veliki šok. Za trenutak sam izgubio glavu i reagirao sam kao pijanac. Zatim sam shvatio da sam počinio užasno djelo i želio sam samo jedno,

pobjeći od samoga sebe, nestati, zaboraviti i biti zaboravljen. Zato sam se sakrio u pustinju.’’ ‘‘ Kada su se prve emocije stišale, mogli ste se vratiti u Egipat i predati se sudu.’’ ‘‘ Oženio sam se i dobio sina. Egipat mi je izgledao daleko, vrlo daleko.’’ ‘‘ Zašto ste se onda vratili?’’ ‘‘ Da bih ispunio misiju.’’ ‘‘ Koju?’’ ‘‘ Zasad je to još moja tajna, iako nema nikakve veze s ovim procesom, sutra će o tome svi znati.’’ Mojsijevi odgovori živcirali su vezira. ‘‘ Vaša verzija događaja nije ni najmanje uvjerljiva, držanje vam ne ide u prilog, a objašnjenja su vam prilično zbrkana. Vjerujem da ste Sarija ubili s predumišljajem zato što je nepravedno postupao sa Židovima. Vaši su motivi razumljivi, ali ipak se radi o zločinu. Od povratka u Pi Ramzes nastavili ste se skrivati! Zar to nije dokaz krivnje? Čovjek čiste savjest ne ponaša se na takav način.’’ Ameni procijeni da je došao trenutak za konačni udarac. ‘‘ Imam dokaz Mojsijeve nevinosti. ‘’ Glas sudskog činovnika postane strog. ‘‘ Ukoliko ne predočite ozbiljne argumente, bit ćete krivi za uvredu suda.’’ ‘‘ Ciglar kojeg je Mojsije branio zvao se Abner, Sari ga je ucjenjivao. Abner se požalio Mojsiju, a Sari se želio osvetiti Abneru mučeći ga. Mojsije je stigao u pravi trenutak i spriječio Sarija u maltretiranju svoje žrtve. No, svađa je pošla po zlu i Mojsije je ubio Sarija bez ikakvog predumišljaja i u samoobrani. Abner je bio svjedok događaja, i njegovo je svjedočenje svojevremeno zabilježeno. Možete ga pročitati.’’ Ameni pruži dokument veziru. Ovaj utvrdi da papirus zaista ima sudski pečat. Otvorio ga je, provjerio datum i pročitao. Mojsije se nije usudio pokazati veselje, ali je zavjerenički pogledao Amenija. ‘‘ Ovaj dokument je autentičan i prihvatljiv ‘‘ zaključi vezir. Proces je bio završen, a sa Mojsija je skinuta optužba. Porota je proglasila oslobađajuću presudu. ‘‘ Prije oslobađajuće presude ‘‘ doda veliki sudac ‘‘ ipak bih želio proći posljednju potvrdu iskaza.’’ Ameni nabra obrve. ‘‘ Neka taj Abner dođe pred sud ‘‘ zatraži vezir ‘‘ i neka usmeno potvrdi svoje svjedočenje.’’ 16 Ramzes je bio ljut na Amenija.

’‘ Nesumnjiv dokaz, autentičan dokument, a Mojsije je još uvijek u zatvoru!’’ ‘‘ Vezir je vrlo oprezan čovjek ‘‘ reče obazrivo osobni kraljev tajnik. ‘‘ Ali, što još hoće?’’ ‘‘ Ponavljam ti, želi vidjeti tog Abnera.’’ Ramzes je popustio pred činjenicama, moralo se udovoljiti zahtjevima velikog suca. ‘‘ Je li ga sud pozvao?’’ ‘‘ Da, i tu je nastao problem.’’ ‘‘ Zašto?’’ ‘‘ Ne mogu pronaći Abnera. Starješine plemena potvrdili su da je nestao prije nekoliko mjeseci. Nitko ne zna što se s njim dogodilo.’’ ‘‘ Laž! Žele naštetiti Mojsiju.’’ ‘‘ Moguće, ali što se tu može napraviti?’’ ‘‘ Neka Seramana osobno preuzme istragu.’’ ‘‘ Treba malo pričekati. Seramana nešto istražuje u srednjem Egiptu, u blizini napuštenog heretičkog grada. Opsjednut je željom da identificira ubijenu plavušu. Iskreno rečeno, uvjeren je da hetitska špijunska mreža nije uništena.’’ Ramzesa je polako prolazila ljutnja. ‘‘ Kakvo je tvoje mišljenje, Ameni?’’ ‘‘ Henar je mrtav, njegovi suučesnici su u bijegu ili nam ne mogu naškoditi. Ali Seramana se uzda u svoj instinkt.’’ ‘‘ Možda ima pravo, Ameni, instinkt predstavlja neposrednu inteligenciju, iznad razuma koji nas često navede da zalutamo. Moj je otac instinkt pretvorio u intuiciju i to mu je bilo od iznimne koristi.’’ ‘‘ Vaš otac, Seti, nije bio gusar!’’ ‘‘ Seramana dolazi iz predjela tame i dobro poznaje lukavstva i zamke. Bilo bi pogrešno ne uzeti to u obzir. Pridruži mu se što prije i zapovjedi mu da se vrati u Pi Ramzes.’’ ‘‘ Poslat ću glasnike.’’ ‘‘ I prenesi veziru poruku, želim vidjeti Mojsija.’’ ‘‘ Ali... on je u zatvoru!’’ ‘‘ Rasprava je održana, činjenice su poznate, naš razgovor ni na koji način više ne može utjecati na tijek suđenja.’’ Snažan vjetar puhao je ravnicom u kojoj je na brzinu bio podignut Grad Sunčevog Vidokruga, čije su razvaline izazivale sućut. U trenutku dok je Seramana prolazio ulicom, jedan se dio zida srušio. Premda se mnogo puta suočio sa strahom, Seramani nije bilo ni najmanje ugodno. Opasne sjenke lutale su palačama i napuštenim kućama. Prije negoli ispita seljake, želio je pogledati samo mjesto, susresti se s prikazama, razumjeti razmjere drame koja se odvijala pod Atonovim suncem.

Kako se spuštala večer, Seramana se vratio u obližnje selo da bi se tu smjestio i odspavao nekoliko sati prije no što krene u istraživanje. Selo se doimalo pusto, ni magarca, ni guske, ni psa. Vrata i kapci na prozorima bili su otvoreni. Sard izvadi iz korica kratak mač. Iako mu je oprez nalagao da se ne mota olako sam na mjestima gdje vreba opasnost, ipak se pouzdao u svoje iskustvo i snagu. Na podu nekakvog sirotinjskog skrovišta sjedila je ožalošćena starica, glave spuštene na koljena. ‘‘ Ubij me ako hoćeš ‘‘ reče slomljenim glasom. ‘‘ Ovdje se više nema što ukrasti.’’ ‘‘ Ne brini, pripadam Ramzesovoj policiji.’’ ‘‘ Idi, stranče, ovo je mjesto mrtvo, moj muž je mrtav, a i sama bih voljela nestati.’’ ‘‘ Tko je bio tvoj muž?’’ ‘‘ Jedan pošten čovjek kojeg su optuživali da je bio vrač, premda je cijeli svoj život proveo pomažući drugima... U znak zahvalnosti, taj ga je prokleti mag ubio!’’ Seramana sjedne pokraj udovice koja je bila u prljavoj haljini i prašnjave kose. ‘‘ Opiši mi tog maga.’’ ‘‘ Kome je to potrebno?’’ ‘‘ Pronaći ću tog zločinca. ‘’ Udovica začuđeno pogleda Sarda. ‘‘ Rugaš li se ti to meni?’’ ‘‘ Jesam li ti nalik na nekog tko se šali?’’ ‘‘ Prekasno, moj muž je mrtav.’’ ‘‘ Ne mogu ga vratiti u život, bogovi će se za njega pobrinuti, ali mogu uhvatiti tog maga.’’ ‘‘ To je visok, mršav čovjek, s licem ptice grabljivice i ledenim očima.’’ ‘‘ Njegovo ime? ‘‘ ‘’ Ofir.’’ ‘‘ Da li je Egipćanin?’’ ‘‘ Libijac.’’ ‘‘ Otkud znaš sve to?’’ ‘‘ Prije nekoliko mjeseci je došao k nama i razgovarao je s našom usvojenom kćerkom Litom. Jadno dijete... Utuvila je sebi u glavu da je povezana s heretičkim kraljem. Moj muž i ja pokušavali smo je razuvjeriti, ali ona je radije vjerovala magu. Jedne je noći nestala i nikada je više nismo vidjeli.’’ Seramana pokaže udovici sliku mlade plave djevojke koju je Ofir ubio. ‘‘ Je li to ona?’’ ‘‘ Da, to je moja djevojčica, Lita... Ona je...’’ Sard nije želio prikrivati istinu, potvrdno kimne glavom. ‘‘ Kada si posljednji put vidjela Ofira?’’ ‘‘ Prije par dana, kada je došao posjetiti mog bolesnog muža. Ofir ga je natjerao da popije otrovnu tekućinu.’’

‘‘ Skriva li se negdje u blizini?’’ ‘‘U grobovima na strmoj padini, na mjestu koje posjećuju demoni...Prereži mu grlo, izgazi mu leš nogama, zapali ga!’’ ‘‘ Morala bi otići odavde, ne možeš cijeli život živjeti sa sablastima.’’ Seramana izađe iz kolibe, skoči na konja i natjera ga u brzi galop u smjeru grobnica. Dan se polako gasio. Penjući se pješice uz strmu padinu, Sard je grabio uzbrdo gotovo trčećim korakom, s mačem u ruci, nije želio nikakva iznenađenja, i namjeravao se odatle živ vratiti. Šef Ramzesove tjelesne garde izabrao je grob čiji je otvor bio najprostraniji i ušao unutra. Sve je bilo pusto. Jedini stanovnici ovih napuštenih grobnica bili su likovi urezani na zidovima, posljednji preživjeli iz te revolucionarne epohe. Meritamon je svirala na harfi za kraljevski par tako umješno da se kralj iznenadio. Sjedeći na stolicama na sklapanje, pored bazena po kojem su plivali plavi lotosi, faraon i velika kraljevska supruga, s rukom u ruci, uživali su u trenucima sreće. Ne samo da je osmogodišnja djevojčica bila pravi virtuoz, već je pokazivala izvanredan senzibilitet. Krvnik, ogroman lav, i Noćobdija, zlatnožuti pas koji je ležao ispružen ispred lavljih šapa, izgledali su kao da i na njih djeluje ljepota melodije koju je Meritamon izvodila. Posljednji tonovi tiho su se gubili, ostavljajući nježan odjek. Kralj poljubi djevojčicu. ‘‘ Da li si zadovoljan?’’ ‘‘ Ti si vrlo darovita glazbenica, ali moraš još vježbati.’’ ‘‘ Mama mi je obećala da će me primiti u hram božice Hator, gdje će me podučiti divnim stvarima.’’ ‘‘ Ako je to tvoja želja, bit će ti ispunjena.’’ Ljepota ove djevojčice bila je podjednaka ljepoti njezine majke Nefertari, u pogledu joj je bio isti sjaj. ‘‘ Ako postanem glazbenica u hramu, hoćeš li me doći vidjeti?’’ ‘‘ Misliš li da bih mogao tek tako proći pokraj tvojih melodija?’’ Kha se približio, gunđajući. ‘‘ Izgledaš kao da si ljut, ‘’ ustvrdila je kraljica. ‘‘ Nešto mi je ukradeno.’’ ‘‘ Da li si siguran?’’ ‘‘Pospremam svoje stvari svake večeri. Ukradena mi je jedna od mojih starih četkica kojom sam najviše volio pisati.’’ ‘‘ Da je nisi negdje zametnuo?’’ ‘‘ Ne, posvuda sam tražio. ‘’ Ramzes uhvati sina za ramena. ‘‘ Iznosiš tešku optužbu.’’ ‘‘ Znam da ne treba olako govoriti, zato sam i razmislio prije nego što sam se požalio.’’

‘‘ Na koga sumnjaš?’’ ‘‘ Za sada, ni na koga, ali ću razmisliti. Jako sam volio tu četkicu.’’ Lav podigne glavu, a pas načuli uši. Netko je dolazio. Pojavila se Dolanta, bezbrižnog izgleda. Nosila je veliku periku s dugim pletenicama i zelenu haljinu koja je odgovarala njenoj puti. ‘‘ Njegovo me Veličanstvo željelo vidjeti?’’ ‘‘ Izvrsno si se ponijela na suđenju Mojsiju ‘‘ izjavi Ramzes. ‘‘ Rekla sam istinu.’’ ‘‘ Opisati svog muža tako lucidno zahtijevalo je hrabrosti.’’ ‘‘ Ne smije se lagati pred Maat i vezirom.’’ ‘‘ Tvoj je iskaz puno pomogao Mojsiju.’’ ‘‘ Samo sam ispunila svoju dužnost.’’ Dvorski peharnik donese novo vino, a razgovor se nastavi o dječjem radu i učenju. Kada je napustila vrt, Dolanta je bila uvjerena da je ponovno stekla kraljevo povjerenje. Njegovu prividnu ljubaznost, iz koje je izbijala sumnjičavost, zamijenila je simpatija. Dolanta napusti svoju nosiljku. Radije se malo prošetala uokolo i vratila se kući pješice. U skromno odjevenom nosaču vode koji joj je pristupio, nitko ne bi prepoznao Henara, mršavog, s brkovima i bradom. ‘‘ Da li si zadovoljna, sestro?’’ ‘‘ Tvoja strategija je bila odlična.’’ ‘‘ Prijateljstvo je zaslijepilo mog brata, priskočivši Mojsiju u pomoć, postala si Ramzesov saveznik.’’ ‘‘ Budući da vjeruje u moju iskrenost, Ramzes je postao ranjiv, što sada trebam napraviti?’’ ‘‘ Načuli uši, i najmanja informacija može nam biti od koristi. Naći ću načina da stupim s tobom u kontakt.’’ 17 Ramzes i Ameni pozorno su slušali dugo Seramanino izlaganje. U suprotnosti s napetošću koja je vladala u prostoriji, blaga je svjetlost obasjavala Ramzesov kabinet. Na kraju toplog razdoblja, Egipat su prekrivale zlatne i umirujuće boje. ‘‘Ofir, libijski mag ‘‘ ponovi Ameni ‘‘ i Lita, jadna poludjela djevojka koju je iskoristio... Trebamo li se ozbiljno zabrinuti? Ta čudni čovjek je u bijegu, nema nikakvu podršku u zemlji i zasigurno je već prešao granicu.’’ ‘‘ Umanjuješ ozbiljnost situacije ‘‘ reče Ramzes. ‘‘ Zar si zaboravio mjesto gdje se Ofir skrivao, Sunčev Grad, Ah natonova prijestolnica?’’ ‘‘ On je već tako dugo napušten...’’

‘‘ Ali opasne zamisli njegovog utemeljitelja i dalje uznemiruju neke duhove! Taj ih je Ofir namjeravao iskoristiti kako bi uspostavio mrežu pristaša.’’ ‘‘ Mrežu... Je li Ofir bio hetitski špijun?’’ ‘‘ Siguran sam u to.’’ ‘‘ Ali Hetiti se i te kako rugaju Atonu i jedinom bogu!’’ ‘‘ Ali, ne i Židovi ‘‘ umiješa se Seramana. Ameniju se nije sviđala takva neposrednost. Sard ni najmanje nije napredovao u diplomatskoj vještini, te se je i dalje izražavao na otvoren i jasan način. ‘‘ Znamo da se Mojsije susreo s nekim lažnim arhitektom ‘‘ podsjeti šef Ramzesove garde, ‘‘ a opis tog varalice točno odgovara magovom opisu. Zar to nije dovoljan argument?’’ ‘‘ Smiri se ‘‘ preporuči mu Ameni. ‘‘ Nastavi ‘‘ naloži Ramzes. ‘‘ Ja se nimalo ne razumijem u pitanja vjere ‘‘ nastavi Sard, ‘‘ ali znam da Židovi govore o jednom bogu. Trebam li vas podsjetiti, Veličanstvo, da sam sumnjičio Mojsija za izdaju?’’ ‘‘ Mojsije je naš prijatelj! ‘‘ pobuni se Ameni. ‘‘ Čak i ako se susreo s Ofirom, zašto bi kovao zavjeru protiv Ramzesa? Taj mag je svojevremeno stupio u dodir s većim brojem dvorjana.’’ ‘‘ Zašto zatvarati oči pred činjenicama? ‘‘ upita Seramana. Faraon ustane i zagleda se u daljinu kroz središnji prozor svog ureda. Zeleni krajolici Delte bili su pravi odraz blagosti života. ‘‘ Seramana ima pravo ‘‘ presudi Ramzes. ‘‘ Hetiti su se upustili u dvostruku ofenzivu, istovremeno nas napadajući izvana i iznutra. Dobili smo bitku kod Kadeša, potisnuli njihove trupe dalje od naših protektorata i razbili njihovu špijunsku mrežu. Sada ispada da su te pobjede bile za podsmjeh! Hetitska vojska nije uništena, a taj Ofir i dalje mirno šeće. Takav čovjek, koji ne preže ni pred zločinom, neće odustati od pokušaja da nam naškodi. Ali Mojsije ne može biti njegov suučesnik. To je čovjek koji nije sposoban raditi iz sjene. Što se njega tiče, Seramana je pogriješio.’’ ‘‘ Bilo bi mi drago da je tako, Veličanstvo.’’ ‘‘ Imam ti za povjeriti novi zadatak.’’ ‘‘ Ulovit ću Ofira.’’ ‘‘ Naprotiv, pronađi židovskog ciglara koji se zove Abner.’’ Nefertari je svoj rođendan željela proslaviti na jednom velikom imanju u Delti, u blizini prijestolnice. Briga o tom događaju bila je povjerena Neđemu, Ministru poljoprivrede. Ugodnog karaktera, uvijek oduševljen pojavama u prirodi, predstavio je kraljevskom paru novi model pluga, bolje prilagođenog bogatoj i masnoj zemlji Delte. Kako je bio pravi entuzijast, sam je rukovao alatom koji je kopao po zemlji na dobroj dubini.

Zaposleni na imanju nisu skrivali veselje, vidjeti izbliza kralja i kraljicu bio je pravi dar neba zbog kojeg će godine koje dolaze biti ispunjene s tisuću i jednom blagodati. Žetva će biti obilna, prekrasno voće nicat će u voćnjacima, stada će se dobro razmnožavati. Nefertari osjeti da je Ramzes ostao nekako po strani od općeg veselja. Na kraju obilatog objeda, ona iskoristi jedan trenutak predaha. ‘‘ Briga ti tišti dušu... Je li to zbog Mojsija?’’ ‘‘ Njegova sudbina me zabrinjava, to je točno.’’ ‘‘ Da li su našli Abnera?’’ ‘‘ Još ne. Ukoliko se ne pojavi pred porotom, vezir neće proglasiti oslobađajuću presudu.’’ ‘‘ Seramana te neće razočarati. Pa ipak, osjećam da te nešto drugo još više muči.’’ ‘‘ Faraonsko pravilo nameće mi obavezu da štitim Egipat od neprijatelja, kako izvana tako i od onih iznutra, a bojim se da u tome nisam uspio.’’ ‘‘ Budući da Hetite držimo podalje od nas, bit će da se neprijatelji kojih se bojiš nalaze na našem tlu.’’ ‘‘ Morat ćemo povesti bitku protiv sinova mraka koji napreduju, prerušeni, pod lažnim svijetlom.’’ ‘‘ Kakve neobične riječikoje me,međutim, ne iznenađuju. Jučer, tijekom večernjeg obreda u hramu boginje Sekhmet, oči statue od granita zasijale su zabrinjavajućim sjajem. Nama je dobro poznat taj pogled, on najavljuje nesreću. Ja sam odmah izgovorila molitve za uroke, ali da li će se mir, koji je ponovno zavladao svetištem, proširiti i na vanjski svijet?’’ ‘‘ Duhovi iz Amarne vratili su se da bi proganjali savjesti, Nefertari.’’ ‘‘ Nije li Ahnaton osobno odredio granice svog iskustva u prostoru i vremenu?’’ ‘‘ Svakako, ali on je oslobodio sile kojima više ne vlada. A Ofir, libijski mag u hetitskoj službi, probudio je demone koji su spavali u napuštenom gradu.’’ Jedan poduži trenutak Nefertari je šutjela sklopljenih očiju. Oslobodivši se veza s nepostojanom realnošću, uputila je svoje misli prema nevidljivom, u potrazi za istinom skrivenom u labirintu budućnosti. Prakticiranje obreda razvilo je u kraljici sposobnost predviđanja, izravan odnos sa silama koje, u svakom trenutku, stvaraju život. Ponekad, intuicija joj je dozvoljavala da skine veo s tajni budućnosti. Zabrinut, Ramzes je čekao presudu velike kraljevske supruge. ‘‘ Suočavanje će biti strašno ‘‘ reče ona otvorivši oči. ‘‘ Ofirova vojska neće biti manje opasna od hetitske.’’ ‘‘ Budući da si potvrdila moje strepnje, moramo djelovati što je brže moguće. Oslobodimo energiju u svim glavnim svetištima kraljevine, prekrijmo zemlju zaštitnom mrežom čije će niti istkati bogovi i božice. Tvoja pomoć bit će mi nužna.’’ Nefertari zagrli Ramzesa s beskrajnom nježnošću. ‘‘ Je li potrebno podsjećati me na to?’’ ‘‘ Moramo krenuti na dugo putovanje i suočiti se s brojnim opasnostima.’’

‘‘ Ima li naša ljubav smisla ako nije poklonjena Egiptu? On nam daje život, mi mu dajemo svoj.’’ Mlada seljanka, golih grudi, glave ukrašene vijencem od trske, s travnatom suknjicom stegnutom u struku, plesala je u čast plodnosti zemlje i bacala je male platnene loptice kako bi udaljila uroke i zle čini. Zahvaljujući njima, zli duhovi, teški, nespretni i izobličeni, neće se moći probiti do usjeva. ‘‘ Kad bismo mogli posjedovati njihovu vještinu ‘‘ poželjela je Nefertari. ‘‘ I tebe izjeda skrivena briga.’’ ‘‘ Kha me zabrinjava.’’ ‘‘ Je li napravio kakvu ozbiljnu pogrešku?’’ ‘‘ Ne, to je zbog četkice koju su mu ukrali. Sjećaš li se kako je nestao moj omiljeni ogrtač? Nema dvojbe da ga je taj mag, Ofir, upotrijebio kako bi me začarao, uništio mi zdravlje i oslabio nam vezu. Zahvaljujući Setauovoj intervenciji, uspjela sam roditi Meritamon i izbjeći smrt, zato strahujem da je ovo novi napad, i to protiv jednog djeteta, tvog starijeg sina.’’ ‘‘ Je li mu loše?’’ ‘‘ Doktor Pariamahu upravo ga je pregledao i nije otkrio ništa neobično.’’ ‘‘ Njegova mi dijagnoza nije dovoljna, pozovi Setaua i zamoli ga da osigura zaštitni zid oko Khaa. Neka nas od danas obavještava o svakoj nepovoljnoj promjeni. Da li si upozorila Izet?’’ ‘‘ Naravno.’’ ‘‘ Treba naći kradljivca odnosno kradljivicu i saznati da li nas, iz same palače, netko izdaje. Neka Seramana ispita službenike.’’ ‘‘ Bojim se, Ramzese, bojim se za Khaa.’’ ‘‘ Svladajmo strah, može mu škoditi. Onaj tko na nas vreba iz mraka iskoristit će i najmanju grešku.’’ Noseći u rukama paletu za pisanje i četkice, Kha uđe u Setauov i Lotusin laboratorij. Lijepa Nubijka upravo je istiskivala otrov iz jedne crne kobre, dok je njezin muž za to vrijeme pripremao ljekoviti napitak za želučane tegobe. ‘‘ Da li si ti moj učitelj magije?’’ ‘‘ Tvoj jedini učitelj bit će sama magija. Bojiš li se još uvijek zmija?’’ ‘‘ O, da!’’ ‘‘Samo se budale ne boje gmazova. Zmije su rođene prije nas i poznaju tajne koje su nama potrebne. Jesi li primijetio kako se šuljaju svijetom?’’ ‘‘ Od kada me je otac suočio s velikom crnom kobrom, znam da ću izbjeći groznoj smrti.’’ ‘‘ Pa ipak, moramo te čuvati, izgleda.’’ ‘‘ Ukradena mi je četkica, i neki je mag želi upotrijebiti protiv mene. Kraljica mi je rekla istinu.’’

Setau je bio zatečen ozbiljnošću i zrelošću ovog dječaka. ‘‘ Od zmija moramo naučiti način na koji one nas začaraju, kako bismo se obranili od uroka. Zato ću za tebe napraviti napitak koji ćeš svakoga dana piti, a sastoji se od mješavine usitnjenog luka, zmijske krvi i koprive. Za petnaestak dana tome ću dodati opiljke bakra, crvene ilovače, slanca i olovnog oksida, a potom će ti Lotus ponuditi lijek koji je sama izmislila.’’ Kha se namršti. ‘‘ To baš ne zvuči osobito fino.’’ ‘‘ Malo vina ublažit će ružan okus.’’ ‘‘ Ja nikada nisam pio vino.’’ ‘‘ Eto još jedne prepreke koju treba preskočiti. ‘‘ Vino remeti duh pisara i sprječava ih da im ruka bude sigurna.’’ ‘‘ Gutljaj vode će pomoći. Da bi se pravilno razlikovala dobra vina, treba ih na vrijeme početi pomalo piti.’’ ‘‘ Hoće li me to zaštititi od zle magije? Setau je u lončiću miješao zelenkastu smjesu.’’ ‘‘ Pasivan čovjek nema nikakvih izgleda oduprijeti se zlim činima, samo intenzivan rad omogućit će ti da odbiješ od sebe nevidljive nasrtaje.’’ ‘‘ Spreman sam ‘‘ potvrdi Kha. 18 Već deset dana kiša je padala na Hatušu*, prijestolnicu hetitskog carstva, podignutu na središnjoj anatolijskoj visoravni gdje su se smjenjivale suhe stepe, klanci i jaruge. * Današnji Bogazkoj, 150 km istočno od Ankare u Turskoj Umoran, zgrbljenih leđa, kratkih nogu, opreznih smeđih očiju, zimogrozan, car Muvatal stajao je pokraj kamina, ne skidajući sa sebe vunenu kapu i dugi crveno crni plašt. Unatoč porazu kod Kadeša i neuspjehu kontranapada, Muvatal se osjećao sigurnim u svojoj planinskoj prijestolnici koja se sastojala od donjeg i gornjeg grada, nad kojim je dominirala tvrđava gdje se uzdizala carska palača. Ogromna utvrda, koja je pratila reljef, činila je od Hatuše neosvojivo mjesto. Međutim, u ponosnom i nepobjedivom gradu mogle su se čuti kritike na račun cara. Po prvi put, njegov izoštreni smisao za strategiju nije donio pobjedu njegovoj vojsci. Na devet kilometara dugom gradskom zidu, načičkanom kulama i zupčastim otvorima, nalazila se budna straža, no, svi su se pitali hoće li Muvatal i sutra vladati sudbinom carstva. Sve do sada, onaj koga su popularno zvali Veliki Vođa, uspijevao se suprotstaviti pokušajima preotimanja vlasti, tako što bi eliminirao sve ambiciozne protivnike, ali nedavni događaji uzdrmali su njegov položaj i učinili ga nesigurnim. Dva su čovjeka izgarala od želje za tronom, njegov sin Uri Tešup kojeg je podržavala vojna elita, te Hatušil, carev brat, iskusni diplomat koji je uspostavio široku koaliciju protiv

Egipta. Bila je to koalicija koju je Muvatal pokušavao održati nudeći saveznicima bogate darove koji su opterećivali njegovu blagajnu. Muvatal je upravo proveo ugodno prijepodne u društvu jedne zamamne mlade žene, duhovite i njegovane, koja mu je pomogla otkloniti brige. Volio se, kao i ona, posvetiti ljubavnoj poeziji i zaboraviti na vojne parade. Ali, to je bilo samo kratkotrajno opuštanje, a hetitski car nije imao ni prava ni vremena prepuštati se mašti. Muvatal je grijao ruke. Još se dvoumio, da li da potisne u stranu sina ili brata, ili pak obojicu? Prije nekoliko godina bio je primoran na brutalan postupak, brojni urotnici, čak i vladari, bili su otrovani ili zatvoreni u hetitskom dvoru. Danas bi mu neprijateljstvo između dva pretendenta moglo koristiti. Možda će se međusobno neutralizirati, a on će se pojaviti kao posrednik koji im je nužno potreban. Jedna druga strana mučne stvarnosti diktirala je njegovo ponašanje, carstvo je bilo na rubu raspada. Ponovljeni vojni neuspjesi, financiranje ratova, teškoće u međunarodnoj trgovini, sve je to prijetilo da će zaljuljati diva. Muvatal je skupio snagu u hramu boga Oluje, najljepšem cvijetu u četvrti s hramovima u donjem gradu, gdje se nalazio dvadeset i jedan spomenik posvećen božanstvima. Kao svaki svećenik, car je prelomio tri hljeba i prolio vino po kamenom bloku, izgovarajući ritualne riječi, ‘Učini da traje vječno’. Car je uputio molbe za svoju zemlju, u košmarnim snovima vidio je kako Egipćani osvajaju, a saveznici izdaju. Sa vrha tvrđave Muvatal je razmišljao o tome koliko će još dugo terase, napravljene od usporedo naslaganih stijena, lijepe vile plemića i monumentalna vrata pružati pristup njegovoj prijestolnici? Komornik obavijesti cara da je došao posjetitelj. Ovaj je, pak, prošao brojne stražarske kontrole prije no što mu je dozvoljen pristup carskoj loži, okruženoj spremnicima s vodom, štalama, oružarnicom i vojarnom. Muvatal je goste rado primao u hladnoj i strogoj sali sa stupovima, ukrašenoj oružjem koje je podsjećalo na slavne pobjede hetitske vojske. Težak, vojnički Uri Tešupov korak čovjek bi prepoznao na kilometre. Visok, mišićav, snažan, riđe dlake, duge kose, pokazao se kao izuzetan ratnik, uvijek spreman krenuti u bitku. ‘‘ Kako se osjećaš, sine?’’ ‘‘ Loše, oče.’’ ‘‘ Izgledaš, međutim, izvrsno.’’ ‘‘ Da li ste me zvali kako biste mi se rugali?’’ ‘‘ Ne zaboravi s kim razgovaraš. ‘’ Uri Tešup ublaži arogantan ton. ‘‘ Oprostite mi, na rubu sam živaca. ‘‘ Zašto se ljutiš?’’ ‘‘ Zato što sam bio vođa pobjedničke vojske, a sada sam, po Hatušilovim zapovijedima, sveden na rang nekakvog vojnog svirača, po zapovijedima istog onog

Hatušila koji je izgubio bitku kod Kadeša! Ne predstavlja li to rasipanje moje energije koju bih mogao staviti u službu domovine?’’ ‘‘ Bez Hatušila ne bi bilo koalicije.’’ ‘‘ A, u čemu nam je ona koristila? Da ste imali u mene povjerenja, pobijedio bih Ramzesa!’’ ‘‘ Ustraješ u svojoj pogrešci, sine, što dobroga može proizaći iz stalnog podsjećanja na prošlost?’’ ‘‘ Otjerajte Hatušila i ponovno mi dajte stvarno zapovjedništvo.’’ ‘‘ Hatušil je moj brat, njega saveznici cijene i ima smisla za trgovinu bez koje bi naši ratni napori bili uzaludni.’’ ‘‘ Pa, što onda predlažete?’’ ‘‘ Da zaboravimo na svađe i ujedinimo svoje snage za spas Hetitije.’’ ‘‘ Za spas Hetitije... Ali, tko joj prijeti?’’ ‘‘ Oko nas, svijet se razvija, nismo uništili Egipat, neki od saveznika mogli bi se promijeniti brže nego što mogu to i predvidjeti.’’ ‘‘ Ništa ne razumijem od ovoga što govorite! Rođen sam za borbu, a ne za pletenje spletki od kojih hetitsko carstvo neće postati veće.’’ ‘‘ Zaključci su ti brzopleti i netočni, sine. Želimo li uspostaviti prevlast nad cijelim Bliskim istokom, moramo krenuti od toga da prevladamo naše unutarnje nesuglasice. Postoji spasonosan izlaz, neodložno se moraš pomiriti s Hatušilom.’’ Uri Tešup udari šakom po jednom od stupova na kaminu. ‘‘ Nikada! Nikada neću prihvatiti poniziti se pred tim čovjekom!’’ ‘‘ Stavimo točku na naše razmirice i budimo snažniji.’’ ‘‘ Zatvorite vašeg brata i njegovu ženu u neki hram i dajte mi zapovijed da napadnem Egipat, eto, to je spasonosni izlaz.’’ ‘‘ Odbijaš li svaku mogućnost pomirenja?’’ ‘‘ Odbijam.’’ ‘‘ Je li to tvoja posljednja riječ?’’ ‘‘ Ako maknete Hatušila, imat ćete moju najodaniju podršku. Moju, i vojske.’’ ‘‘ Da li sin trguje ljubavlju koju ima za svog oca?’’ ‘‘Vi ste mnogo više od oca, vi ste hetitski car. Isključivo hetitski interesi trebali bi upravljati našim odlukama. Moj stav je ispravan i na kraju ćete to uvidjeti.’’ Car je izgledao iscrpljen. ‘‘ Možda si u pravu... Moram razmisliti.’’ Izlazeći iz sale za prijem, Uri Tešup je bio siguran da je uvjerio oca. Ubrzo, ostarjeli car neće imati drugog izbora osim da mu preda puno pravo odlučivanja, prije nego što mu prepusti prijestolje. Odjevena u crvenu haljinu, sa zlatnom ogrlicom, srebrnim narukvicama i u sandalama od bakra, Putuhepa, Hatušilova supruga, palila je mirisne štapiće u podzemnoj sali hrama božice Ištar. U ovo kasno doba noći, tvrđava je bila tiha.

Dva čovjeka silazila su stepenicama. Hatušil, omanji, kose stegnute trakom, odjeven u puni, raznobojni sukneni komad odjeće, s grivnom oko lijevog lakta, išao je ispred cara. ‘‘ Kako je hladno ‘‘ požali se Muvatal, stežući pojas na svom vunenom ogrtaču. ‘‘ Ova prostorija nije ni najmanje udobna ‘‘ primijeti Hatušil, ‘‘ ali joj je prednost u tome da je potpuno mirna.’’ ‘‘ Hoćete li sjesti, Veličanstvo? ‘‘ upita Putuhepa. ‘‘ Ova kamena klupa bit će sasvim u redu. Iako je dugo putovao, moj brat izgleda manje umoran od mene. Što si važno saznao, Hatušile?’’ ‘‘ Zabrinut sam zbog naše koalicije. Neki od naših saveznika samo što nisu zaboravili na svoje obaveze. Apetiti im stalno rastu, ali sam ih nekako uspio zadovoljiti. Ta nam je koalicija sve više na teret, međutim, postoji veći problem.’’ ‘‘ Reci, molim te.’’ ‘‘ Asirci postaju prijetnja za nas.’’ ‘‘ Taj mali narod?’’ ‘‘ Promatraju naš slučaj i vjeruju da se nalazimo u iznimno osjetljivoj situaciji, i to zbog naših nedavnih poraza i nesloge.’’ ‘‘ Mogli bismo ih uništiti u svega nekoliko dana!’’ ‘‘ Ne vjerujem, osim toga, bi li bilo mudro rasipati snage u trenutku kada je Ramzes spreman napasti Kadeš?’’ ‘‘ Imaš li točne informacije?’’ ‘‘ Sudeći po izvještajima naših špijuna, Ramzesova vojska bi mogla pokrenuti ofenzivu. Ovoga puta, Kanaanci i Beduini neće se više suprotstavljati egipatskom kralju. Tako reći već sutra, put prema nama mogao bi biti raščišćen. Bila bi ludost otvoriti drugu frontu prema Asircima.’’ ‘‘ Koje je tvoje mišljenje?’’ ‘‘ Dajmo prednost našem unutarnjem jedinstvu, svađa koja me suprotstavlja tvojem sinu traje predugo i oslabila nas je. Spreman sam se pomiriti, ukoliko on shvati ozbiljnost situacije. Ako nastavimo izazivati jedan drugog, nestat će nas.’’ ‘‘ Uri Tešup odbija se pomiriti i zahtijeva preuzimanje nadzora nad svim našim trupama.’’ ‘‘ Kako bi se bacio u borbu protiv Egipćana i doživio poraz!’’ ‘‘ On vjeruje da je frontalni sukob naš jedini izlaz.’’ ‘‘ Vi ste car, na vama je da izaberete između njega i mene. Ukoliko prihvatite politiku svojeg sina, ja ću se povući.’’ Muvatal napravi par koraka ne bi li se ugrijao. ‘‘ Postoji samo jedno razumno rješenje ‘‘ mirno reče lijepa Putuhepa. ‘‘ Kao car, prednost morate dati veličini i važnosti Hetitije. To što je Hatušil vaš brat, a Uri Tešup vaš sin ne znači ništa u odnosu na potrebu da se spasi narod, a sami vrlo dobro znate da će nas Uri Tešupova ratnička strast odvesti ravno u propast.’’ ‘‘ Pa, kako onda glasi to vaše razumno rješenje?’’

‘‘ Nitko ne može uvjeriti bezumnika. Zato ga treba ukloniti. Ni vi ni Hatušil ne smijete se kompromitirati njegovim nestankom, osobno ću se pobrinuti za to.’’ 19 Mojsije ustane. ‘‘ Ti, ovdje?’’ ‘‘ Sud mi je dozvolio da te vidim.’’ ‘‘ Znači li to da faraon mora tražiti dozvolu kako bi posjetio svoje zatvorenike?’’ ‘‘ U tvom slučaju, da, zato što si optužen za ubojstvo. Ali ti si prije svega moj prijatelj.’’ ‘‘ Znači, nisi me odbacio...’’ ‘‘ Da ostavim prijatelja u nevolji? ‘’ Ramzes i Mojsije se zagrliše. ‘‘ Nisam imao povjerenja u tebe, Ramzese, jer nisam vjerovao da ćeš doći.’’ ‘‘ Čovjek s tako malo povjerenja! Zašto si pobjegao?’’ ‘‘ Prvo sam pomislio da panika može objasniti moje postupke... Ali, u zemlji Midjanaca gdje sam se sakrio, imao sam vremena o svemu razmisliti. Nije to bio bijeg nego poziv.’’ Mojsijeva ćelija bila je čista i prozračna, s nabijenim zemljanim podom. Kralj sjedne na tronožac, nasuprot svog židovskog prijatelja. ‘‘ Tko te je pozvao?’’ ‘‘ Abrahamov, Izakov i Jakovljev Bog Jahve.’’ ‘‘ Jahve je ime jedne planine u Sinajskoj pustinji, ničeg neobičnog nema u tome da se od toga napravi božanski simbol. Zar nije božica tišine svoje sklonište pronašla u Zapadnoj planini, u Tebi? ‘’ ‘‘ Jahve je jedini Bog, njega se ne može svesti na kakav krajolik.’’ ‘‘ Što se to dogodilo, za vrijeme tvog bijega?’’ ‘‘ Sreo sam Boga na planini, u obliku gorućeg grma. Otkrio mi je svoje ime,’ Ja sam onaj koji jesam.’ ‘’ ‘‘ Zašto se ograničavaš samo na jednu stranu stvarnosti? Atum, Stvoritelj, u isto vrijeme je i 'Onaj koji jest' i 'Onaj koji nije'.’’ ‘‘ Jahve mi je povjerio zadatak, Ramzese, sveto poslanje koje ti se neće svidjeti. Moram izvesti židovski narod iz Egipta i odvesti ga u Obećanu zemlju.’’ ‘‘ Da li si ti dobro čuo Božji glas?’’ ‘‘ Bio je isto tako jasan i dubok kao tvoj.’’ ‘‘ Nije li pustinja puna obmana i iluzija?’’ ‘‘ Nećeš me navesti na sumnju, znam što sam čuo i vidio. Bog je odredio moj zadatak i ja ću ga ispuniti.’’ ‘‘ Da li govoriš o ... svim Židovima?’’

‘‘ Cijeli narod treba izaći slobodan iz Egipta.’’ ‘‘ Tko ovdje priječi Židovima da se slobodno kreću?’’ ‘‘ Zahtijevam službeno priznanje židovske vjere i odobrenje da poduzmem Izlazak.’’ ‘‘ U ovom trenutku, ti prije svega moraš izaći iz zatvora, zbog toga tražim tog Abnera. Njegovo svjedočenje bit će presudno u korist tvojeg oslobađanja.’’ ‘‘ Abner je možda napustio Egipat.’’ ‘‘ Imaš moju riječ, neću štedjeti truda kako bih ga doveo pred sud.’’ ‘‘ Moje prijateljstvo prema tebi ostalo je nepromijenjeno, i želio sam tvoju pobjedu u bici protiv Hetita, ali, ti si faraon, a ja budući vođa židovskog naroda. Ako se ne pokoriš mojoj volji, postat ću jedan od tvojih najžešćih neprijatelja.’’ ‘‘ Zar prijatelji ne mogu pronaći neko mirno rješenje?’’ ‘‘ Naše prijateljstvo manje je važno od mojeg zadatka, pa čak i ako mi se srce slama, moram poslušati glas Jahve.’’ ‘‘ Imat ćemo vremena o tome još razgovarati, sada je najvažnije da povratiš slobodu.’’ ‘‘ Uhićenje me ne opterećuje. U samoći sam se pripremio za sutrašnja iskušenja.’’ ‘‘ Prvo od njih mogla bi biti teška kazna!’’ ‘‘ Jahve me štiti.’’ ‘‘ Volio bih da je tako, Mojsije, usput, osvježavajući svoje sjećanje, jesi li otkrio još neku pojedinost koja bi ti mogla koristiti?’’ ‘‘ Rekao sam istinu, i istina će sve razjasniti.’’ ‘‘ Nisi mi baš od pomoći.’’ ‘‘ Kada si prijatelj s faraonom, zašto se uznemirivati zbog nepravde? Ti nikad nećeš dozvoliti da ona zavlada tvojim kraljevstvom i dušama sudaca.’’ ‘‘ Da li si sreo čovjeka po imenu Ofir?’’ ‘‘ Ne sjećam se...’’ ‘‘ Prisjeti se, Ofir je bio lažni arhitekt koji je s tobom kontaktirao u Pi Ramzesu, dok si gradio moju prijestolnicu, nema dvojbe da ti je predočio vrijednosti Ahnatonove religije.’’ ‘‘ Ustvari, da.’’ ‘‘ Je li ti nešto konkretno predlagao?’’ ‘‘ Ne, ali mi se učinilo da ima razumijevanje za probleme Židova.’’ ‘‘ Probleme... da nisi malo pretjerao?’’ ‘‘ Ti si Egipćanin, ne možeš to razumjeti.’’ ‘‘ Taj Ofir je hetitski špijun koji kuje urotu protiv Egipta, on je, osim toga, i ubojica. I najmanje slaganje s njim priskrbit će ti tešku optužbu za veleizdaju.’’ ‘‘ Bilo tko da pomogne mom narodu, zaslužuje moju zahvalnost.’’ ‘‘ Prezireš li zemlju u kojoj si rođen?’’

‘‘ Djetinjstvo, mladost, naš studij u Memphisu, moja karijera u tvojoj službi... sve je to mrtvo, Ramzese. Volim samo jednu zemlju, onu koju je Bog obećao mom narodu.’’ž Neđem, ministar poljoprivrede, bio je neuobičajeno živčan. On, koji je najčešće bio ljubazan i veseo, izgrdio je svog tajnika bez ikakva razloga. Kako nije bio u stanju koncentrirati se na svoje spise, napustio je kabinet i uputio se u Setauov i Lotusin laboratorij. Čučeći, ljupka Nubijka je krotila jednu zmiju crvene glave koja je bijesno udarala repom. ‘‘ Dajte mi tu bakarnu zdjelu ‘‘ zatraži od ministra. ‘‘ Ne znam da li...’’ ‘‘ Požurite.’’ Oklijevajući, Neđem uzme posudu u kojoj se nalazila smeđa, otrovna tekućina. ‘‘ Pazite da ne prolijete, vrlo je korozivno. ‘’ Neđem uzdrhta. ‘‘ Gdje da je stavim?’’ ‘‘ Na policu.’’ Lotus ubaci zmiju u košaru i zatvori poklopac. ‘‘ Što mogu učiniti za vas, Neđeme?’’ ‘‘ Vi i Setau...’’ ‘‘ Što on to hoće od Setaua? ‘‘ začuje se hrapavi glas krotitelja zmija. Oštar miris para uzdizao se iz različitih posuda, na policama su se nalazili lonci, cjediljke, čuturice s cjevčicama, uvarci i napici. ‘‘ Želio sam reći...’’ Napad kašlja spriječio je ministra da nastavi. ‘‘ Pa dobro, recite! ‘‘ zahtijevao je Setau. Loše obrijan, osoran, četvrtastih ramena, jedva vidljiv u dimu koji je zahvatio dio laboratorija gdje je radio, Setau je pretakao rastopinu otrova. ‘‘ Radi se o malom Kha.’’ ‘‘ Što mu se dogodilo?’’ ‘‘ To ste vi koji...Ustvari, želim reći da sam se, sve do sada, ja bavio obrazovanjem tog djeteta. On voli čitati i pisati, pokazuje iznimnu zrelost za svoje godine, već sad ima takvu kulturu na kojoj bi mu pozavidjeli mnogi pisari, ne oklijeva proučavati tajne neba i zemlje, hoće...’’ ‘‘ Sve to znam, Neđeme, i moram raditi. Dajte, prijeđite na stvar.’’ ‘‘ Vi stvarno niste lak čovjek!’’ ‘‘ Život nije lak. Kada čovjek svakodnevno radi s gmazovima, nema vremena za gubljenje i za zabave.’’ Neđem je bio šokiran. ‘‘ Ali... moj posjet nije nikakva zabava.’’

‘‘ Pa, recite, dakle, zašto ste došli.’’ ‘‘ Dobro, bit ću potpuno otvoren, zašto odvlačite Khaa na loš put?’’ Setau odloži na policu bočicu s kojom je radio i obriše čelo krpom. ‘‘ Vi ste došli k meni, Neđeme, uznemirivati me u mojem poslu i, štoviše, vrijeđati me! Bez obzira na to što ste ministar, rado bih vas tresnuo šakom u lice.’’ Neđem uzmaknu i sudari se s Lotus. ‘‘ Oprostite...ne vjerujem... ali, to dijete...’’ ‘‘ Uvođenje Khaa u magiju čini vam se preuranjenim? ‘‘ upita Nubijka sa zavodljivim osmjehom. ‘‘ Da, da, o tome se radi. ‘‘ odgovori Neđem. ‘‘ Vaši su obziri časni, ali su vaši strahovi neutemeljeni.’’ ‘‘ Tako mlado biće, a proučava tako zahtjevnu, tako opasnu znanost.’’ ‘‘ Faraon je naložio da štitimo njegovog sina, kako bismo to postigli, potrebna nam je Khaova suradnja. Ministar problijedi. ‘‘ Da ga zaštitite... Od čega?’’ ‘‘ Volite li goveđu salamuru? ‘‘ upita Lotus. ‘‘ Ja...svakako.’’ ‘‘ To je jedan od mojih specijaliteta, prihvaćate li poziv da s nama podijelite ručak?’’ ‘‘ Staviti me tako, u posljednjem trenutku...’’ ‘‘ To je već učinjeno. ‘‘ presudi Setau.‘‘ Kha nije mali nježni predmet, on je stariji Ramzesov sin. Napad na njega oslabio bi kraljevski par i cijelu zemlju. Podići ćemo magijski zid oko Khaa kako bismo odvratili štetne utjecaje odaslane protiv njega. Poduhvat zahtijeva preciznost, bit će to težak i neizvjestan posao. Svačija dobra volja bit će dobrodošla.’’ 20 Uličice židovske četvrti bile su pokrivene gredama po kojima je bila isprepletena trska, koja je štitila prolaznike da ne izgore na suncu. Sjedeći na pragovima svojih kuća, domaćice su se prepirale, kada je prošao nosač vode one ugasiše žeđ, da bi se potom ponovno vratile beskrajnim razgovorima, u kojima su sudjelovali obrtnici, na kratkom predahu, i ciglari, koji su se vraćali sa gradilišta. Svi su pričali samo o jednoj stvari, o procesu Mojsiju. Po jednima, bit će osuđen na smrt, po drugima, na blagu zatvorsku kaznu. Oni ekstremni predlagali su pobunu, većina je bila fatalistički raspoložena, tko bi se usudio suprotstaviti faraonovoj vojsci i policiji? A, na kraju krajeva, nije li Mojsija doletjelo ono što je zaslužio, zar nije ubio čovjeka? To, da se zakon primjenjuje u punoj strogosti, nikoga nije sablažnjavalo, iako je Mojsije i dalje bio vrlo popularan, tko se ne bi sjećao njegovog odanog zauzimanja za ciglare i materijalne

dobiti koju im je osigurao? Mnogi su ga radnici željeli vidjeti kao arhitekta koji bi se brinuo o njihovoj sudbini. Aron je dijelio pesimizam većine. Svakako da je Mojsijeva sudbina bila u Jahvinim rukama, ali egipatski se sud nikada nije pokazao popustljiv prema kriminalcima. Da je Abner prihvatio pojaviti se pred sudom, optužba bi bila ublažena, no, ciglar je uporno tvrdio da je Mojsije lagao. Također je odbio izaći iz svoje jazbine prije okončanja procesa. Kako Aron nije imao ništa što bi mogao zamjeriti Abneru, nije mogao tražiti od starješine svog klana da natjera ovog na svjedočenje. Prolazeći ulicom, Aron je uočio prisutnost nekog prosjaka čija je glava bila pokrivena kapuljačom. Oslonjen na zid, savijenih nogu, čovjek je grickao komadiće kruha koje su mu bacali prolaznici. Prvog dana, Aron je pokušao zaboraviti na nesretnika, drugog mu je i sam dao jesti, trećeg je sjeo pokraj njega. ‘‘ Zar nemaš nikakvu obitelj?’’ ‘‘ Nemam je više.’’ ‘‘ Da li si bio oženjen?’’ ‘‘ Žena mi je mrtva, a djeca su otišla.’’ ‘‘ Kakva te je to loša sudbina snašla?’’ ‘‘ Bio sam trgovac žitom, imao sam lijepu kuću, vodio ugodan život... A onda sam počinio tešku grešku prevarivši ženu.’’ ‘‘ Bog te kaznio.’’ ‘‘ Imaš pravo, ali ne dugujem njemu svoju veliku nevolju. Neki je čovjek otkrio moju vezu, ucjenjivao me, uništio i mene i moj brak. Žena mi je umrla od žalosti.’’ ‘‘ Govoriš mi o nekom čudovištu!’’ ‘‘ O čudovištu koje je i dalje prijetilo i širilo nesreću... I drugi su, kao i ja, patili zbog njegove surovosti.’’ ‘‘ Kako se zove?’’ ‘‘ Stid me je izgovoriti njegovo ime.’’ ‘‘ Zašto?’’ ‘‘ Zato što je Židov, kao ti i ja.’’ ‘‘ Zovem se Aron i imam nekog utjecaja u našoj zajednici. Nemaš pravo na šutnju, jer šugava ovca zarazi cijelo stado.’’ ‘‘ Od kakve je to važnosti, danas... Sam sam i očajan.’’ ‘‘ Unatoč tvojoj nesreći, moraš misliti na druge. Taj čovjek mora biti kažnjen.’’ ‘‘ Zove se Abner ‘‘ promrmlja prosjak. Ovoga puta, Aron je imao ozbiljan motiv da se požali na Abnerovo ponašanje. Iste je večeri sazvao savjet staraca i plemenskih starješina, i ispričao im o nesreći koja je zadesila prodavača žita. ‘‘ Nedavno ‘‘ prisjeti se jedan od staraca, ‘‘ Abner je ucjenjivao ciglare, ali ovi su šutjeli o tome, i do naših ušiju doprle su samo neke glasine. Jasno je zašto Abner ne želi izaći pred sud. Bilo bi mu draže da se cijela stvar stiša.’’

‘‘ Mojsije je u zatvoru, i samo ga Abnerovo svjedočenje može od tamo izbaviti.’’ Dovedeni u neugodnu situaciju, ugledni ljudi nisu imali ni najmanju želju sudjelovati u tome. Jedan plemenski starješina iznio je njihovo opće mišljenje. ‘‘ Govorimo otvoreno, Mojsije je počinio ubojstvo koje je bacilo sumnju na sve Židove. Ne bi bilo nepravedno ako bude kažnjen. Štoviše, vratio se kako bi medu nas unio smutnju, s tim svojim ludim idejama. Mudrost nam nalaže da pustimo stvari da se riješe same.’’ Aron je pobjesnio. ‘‘ Kukavice među kukavicama! Znači, vi ćete radije pomoći jednom nitkovu kao što je Abner, a Mojsija, koji se za vas borio, poslat ćete u smrt! Neka Jahve na vas pošalje bijedu i nesreću!’’ Jedan od najstarijih u savjetu, ciglar u mirovini, umiješa se sa žestinom. ‘‘ Aron je u pravu, naše ponašanje je stvarno jadno.’’ ‘‘ Mi smo štitili Abnera ‘‘ podsjeti jedan od starješina, ‘‘nemamo pravo primoravati ga da se izloži kazni na temelju nekakvih nejasnih optužbi.’’ Aron svojim štapom udari o pod. ‘‘ Zar ti nije Abner pomogao obogatiti se preko naših leđa?’’ ‘‘ Kako se usuđuješ?’’ ‘‘ Suočimo prosjaka s Abnerom.’’ ‘‘ Prihvaćamo prijedlog ‘‘ izjavi najstariji u savjetu. Abner se skrivao u ciglarskom kvartu, u kući na dva kata iz koje nije izlazio od kada su optužili Mojsija. Budući da je postao bogat i cijenjen, prejedao se isključivo kolačima i provodio najveći dio vremena spavajući. Kada mu je savjet staraca i plemenskih starješina naložio da se suoči, nasmijao se. Kao prvo, prosjak za njega nije imao nikakvog značaja, a potom, Abner je upozorio sunarodnjake da je protivno egipatskom zakonu ostaviti čovjeka u nevolji. Stoga, ako bi, iznenada, stvar krenula u nepoželjnom smjeru, tražio je od njih da se obvežu da će maknuti tog prosjaka vrijednog prezira. Suočavanje se odvijalo u prizemlju, u sobi za prijem gdje su klupe bile prekrivene jastučićima. Prisutni su bili doajen staraca, jedan plemenski starješina kojeg su izabrali njegovi prijatelji, i Aron, koji je pridržavao pogrbljenog prosjaka, koji gotovo da nije mogao hodati. Abner se podrugljivo ponašao. ‘‘To je taj kukavac koji bulazni na moj račun...Je li on uopće u stanju govoriti? Najpametnije bi bilo dati mu jesti i poslati ga da okonča svoje dane na nekom imanju u Delti.’’ Aron prosjaku pomogne sjesti. ‘‘ Mogli bismo izbjeći suočavanje ‘‘ izjavi doajen ‘‘ ukoliko prihvatiš svjedočiti u Mojsijevu korist i potvrdiš činjenice, one koje se nalaze u dokumentu koji si potpisao.’’

‘‘ Mojsije je opasan čovjek. Ja sam već stekao znatno bogatstvo. Zašto bih prihvatio nepotrebno se izlagati riziku?’’ ‘‘ Radi istine ‘‘ dobaci Aron. ‘‘ Ali, ona je tako nestalna... Osim toga, hoće li to biti dovoljno da se Mojsije oslobodi? On je ipak ubojica! Mi ništa ne dobivamo time što se miješamo u to.’’ ‘‘ Mojsije ti je spasio život, ti trebaš spasiti njegov.’’ ‘‘ To je stara priča, sjećanje me ne služi baš najbolje... Nije li pametnije razmišljati o budućnosti? Moja pismena izjava koristit će Mojsiju da se rasprše sumnje, i on neće biti osuđen na smrt.’’ ‘‘ Da li je duga zatvorska kazna bolja sudbina?’’ ‘‘ Mojsije se trebao kontrolirati i ne ubiti Sarija. ‘’ Izvan sebe, Aron udari štapom o pod. ‘‘ Bez nasilja ‘‘ zatraži doajen. ‘‘ Ovaj čovjek je običan nitkov, izdao je svoje sunarodnjake i nastavit će ih izdavati!’’ ‘‘ Smiri se ‘‘ zatraži Abner. ‘‘ Ja sam susretljiv i nastojim pomoći. Za mene je poštovanje staraca od najveće važnosti.’’ Aron bi Abneru razbio glavu da tu nisu bili prisutni doajen i starješina klana. ‘‘ Ostanimo na ovome, prijatelji, i proslavimo naše pomirenje uz dobar obrok koji vam sa zadovoljstvom nudim.’’ ‘‘ Zar si zaboravio prosjaka?’’ ‘‘ Ah! Prosjak... Što on ima za reći? ‘’ Aron se obrati nesretniku. ‘‘ Budi bez brige, govori slobodno.’’ Čovjek je, malaksao, šutio, a Abner se grohotom nasmije. ‘‘ Eto vam ga, vaš slavni tužitelj! Završimo s tim... prepustite ga mojim slugama, dat će mu nešto za pojesti u kuhinji.’’ Aron je bio pun gnjeva. ‘‘ Govori, molim te.’’ Posve polagano, lažni prosjak uspravi krupno tijelo, spusti kapuljaču i otkri lice. Zaprepašten, Abner je jedva uspio izgovoriti ime ovog neočekivanog i strašnog gosta. ‘‘ Seramana...’’ ‘‘ Uhićen si ‘‘ reče Sard s osmjehom gusara. Dok je trajalo Abnerovo saslušanje, Seramana je bio obuzet suprotnim osjećajima. S jedne strane, nadao se da neće naći Abnera, zato da zavjerenik Mojsije ne bi bio proglašen nevinim, s druge strane, bio je dužan dobro obaviti svoj zadatak. Ramzes je doista morao biti neobična osobnost kad je uspio da u njemu izazove takvu poslušnost, premda je

osobno i dalje bio uvjeren u zlonamjernost Židova. Kralj je griješio kad je vjerovao Mojsiju, ali kako kritizirati vladara koji prijateljstvo svrstava među najsvetije vrijednosti? Cijeli Pi Ramzes iščekivao je vezirovu odluku obzirom na oslobađajuću presudu koju je donijela porota. Proces je u velikoj mjeri uvećao Mojsijev ugled, mali ljudi i gotovo svi ciglari sada su bili na njegovoj strani. Zar se on sam nije pokazao kao branitelj nesretnika kojima život nije bio naklonjen? Seramana se nadao da će Mojsija osuditi na progon i da tako neće biti u prigodi remetiti red i mir koji je kraljevski par, dan za danom, strpljivo gradio. Kada je Ameni izašao iz sudske dvorane, Sard mu krene ususret. Osobni faraonov tajnik bio je sretan. ‘‘ Mojsije je oslobođen.’’ 21 Dvor se okupio u sali za prijeme, u palači u Pi Ramzesu, do koje su vodile veličanstvene stepenice, ukrašene figurama pobijeđenih neprijatelja. Nitko nije znao iz kojeg je razloga faraon na ovaj način sazvao vladu u punom sastavu, kao i sve najodgovornije ljude u administraciji, ali svi su očekivali objavu presudnih odluka za budućnost zemlje. Prolazeći kroz monumentalna vrata uokvirena imenima s Ramzesove krunidbe, ispisana plavim na bijeloj podlozi i smještena u kartušima, Ameni je slabo prikrivao svoje neraspoloženje, zašto mu kralj ništa nije napomenuo? Ugledavši Ašin usiljen izraz lica, procijenio je da ni njegov prijatelj ne zna ništa više od njega. Dvorjana je bilo toliko da se od njih nisu mogli vidjeti pocakljeni pločasti ukrasi od pečene zemlje koji su predstavljali vrtove u cvatu i ribnjake u kojima su plivale ribe. Prisutni su se tiskali između stupova i uza zidove koji su bili oslikani čarobnom igrom blijedozelene, tamnocrvene, svijetloplave, žarko žute i bijele boje. Ali, u tim trenucima neizvjesnosti, tko se uopće mogao diviti uzvišenim pticama koje su se igrale u barama punim papirusa? Međutim, Setauov pogled se zaustavio na slici koja je predstavljala zamišljenu mladu ženu ispred ružičnjaka, čije su crte lica podsjećale na kraljicu. Friz od lotosa, divljeg maka i različaka predstavljao je oličenje smirene i vedre prirode. Ministri, visoki dužnosnici, kraljevski pisari, obrednici, čuvari tajni, svećenici i svećenice, dvorske dame i drugi uglednici prekinuli su svaki razgovor kada su Ramzes i Nefertari sjeli na kraljevsko prijestolje. Vladareva moć bila je očigledna a dostojanstvo neusporedivo. S dvostrukom krunom na glavi, oznakom njegove vlasti nad Gornjim i Donjim Egiptom, odjeven u bijelu košulju i zlatnu pregaču, Ramzes je u desnoj ruci držao žezlo ‘‘ magija, pastirski zakrivljen štap koji mu je služio da okupi svoj narod u nevidljivom i održi njegovo jedinstvo u vidljivom svijetu.

Nefertari je bila milost, Ramzes moć. Svi su mogli osjetiti duboku ljubav koja ih je sjedinjavala i oboma davala dah vječnosti. Glavni obrednik pročitao je himnu Amonu, slaveći prisutnost skrivenog boga u svim oblicima života. Potom je Ramzes uzeo riječ. ‘‘ Priopćit ću vam određen broj odluka kako bih raspršio glasine i pobliže odredio politiku koju sada imam namjeru slijediti. Taj je izbor plod dugog razmišljanja i razgovora koje sam vodio s velikom kraljevskom suprugom.’’ Nekoliko kraljevskih pisara požurilo je zabilježiti vladareve riječi koje će postati dekret koji mora odmah stupiti na snagu. ‘‘ Odlučio sam učvrstiti sjeveroistočnu egipatsku granicu, izgraditi na tom mjestu nove utvrde, ojačati stare zidove, udvostručiti garnizone i povećati njihove plaće. Kraljevski zid mora postati nepremostiv i mora štititi Deltu od svakog pokušaja invazije. Grupa kamenorezaca i zidara krenut će tamo već sutra kako bi se započelo s potrebnim radovima.’’ Jedan stariji dvorjanin zatraži riječ. ‘‘ Veličanstvo, hoće li Kraljevski zid biti dovoljan da zaustavi hetitske horde?’’ ‘‘ On sam, neće, to je samo posljednja karika našeg obrambenog sustava. Zahvaljujući nedavnoj intervenciji naše vojske koja je slomila hetitsku kontraofenzivu, mi smo povratili protektorate. Između nas i agresora opet stoje Kanaan, Amurija i južna Sirija.’’ ‘‘ Zar nas prinčevi koji vladaju tim područjima nisu izdali već nekoliko puta?’’ ‘‘ Jesu, istina, to je bio razlog da sam Aši povjerio administrativnu i vojnu upravu nad spomenutim područjima, i u tom smislu, dodjeljujem mu posebnu ovlast da ju provodi u regiji. Nalažem mu da na tom području održi našu prevlast, da nadzire lokalne upravitelje, da stvori učinkovitu obavještajnu službu i pripremi elitne jedinice sposobne zaustaviti hetitski napad.’’ Izgledalo je da Ašu ovo ni najmanje nije uzbudilo, premda su sve oči bile uprte u njega. Neki su ga gledali s divljenjem, drugi sa zavišću. Ministar vanjskih poslova postao je glavna ličnost u Egiptu. ‘‘ Osim toga, odlučio sam s kraljicom krenuti na jedan dugi put ‘‘ nastavi Ramzes. ‘‘ Za vrijeme moje odsutnosti Ameni će biti nadležan za sve tekuće poslove, a savjetovat će se s mojom majkom Tujom. Mi ćemo biti u kontaktu preko glasnika, tako da nijedan dekret neće biti donesen bez moje suglasnosti.’’ Dvor je bio zatečen. Amenijeva uloga sive eminencije ni za koga nije bila novost, ali zašto kraljevski par napušta Pi Ramzes u ovom, tako važnom, trenutku? Šef protokola usudi se postaviti pitanje koje je svima bilo na usnama. ‘‘ Veličanstvo... Možete li nam otkriti cilj svog putovanja?’’ ‘‘ Želimo osnažiti svetišta u Egiptu. Kraljica i ja prvo ćemo se zaustaviti u Tebi, da bismo vidjeli kako napreduje moj hram za milijune godina, a potom ćemo se uputiti prema Velikom Jugu.’’ ‘‘ Sve do Nubije?’’

‘‘ Tako je.’’ ‘‘ Oprostite, Veličanstvo... Ali, je li takvo udaljavanje nužno?’’ ‘‘ Apsolutno nužno.’’ Dvor je shvatio da faraon neće o tome ništa više reći. Svatko je za sebe mogao zamišljati tajne razloge ove iznenadne odluke. Noćobdija, kraljev zlatnožuti pas, lizao je ruku kraljice majke, dok je lav ležao pored njezinih nogu. ‘‘ Ova dva vjerna prijatelja žele ti iskazati čast ‘‘ objasni Ramzes. Tuja je pripremala veliki buket koji će biti postavljen na žrtveni stol namijenjen božici Sekhmet. Kako je samo kraljica majka izgledala ponosito, u dugoj lanenoj haljini opšivenoj zlatnim vrpcama, ramena pokrivenih kratkim ogrtačem s kapuljačom, struka stegnutog crvenim prugastim pojasom koji joj je padao do zemlje! Kako je bila dostojanstvena, s prodornim očima, otmjenim i ozbiljnim licem, držanjem moćne, zahtjevne i nemilosrdne žene! ‘‘ Što misliš o mojim odlukama, majko? ‘’ ‘‘ Nefertari mi je o tome dugo govorila, ali bojim se , da ih nisi dovoljno nadahnuo. Jedinu učinkovitu zaštitu naše sjeveroistočne granice predstavlja strogi nadzor protektorata, kako bi se spriječila hetitska invazija. To je bila politika tvog oca, takva bi trebala biti i tvoja. Devet godina vladavine, sine moj... Kako podnosiš teret vlasti?’’ ‘‘ Nemam vremena ni razmišljati o tome.’’ ‘‘ Tim bolje, nastavi napredovati i kopati svoju brazdu. Misliš li da će posada broda slušati tvoje zapovijedi?’’ ‘‘ Sveo sam pratnju na mali broj ljudi, i nemam je namjeru povećavati.’’ ‘‘ Ameni je iznimna osoba ‘‘ prosudi Tuja. ‘‘ Čak i ako njegova vizija nije dovoljno široka, on ima dvije izuzetne vrline, poštenje i vjernost.’’ ‘‘ Da li si podjednako zadovoljna i zbog izbora Aše? ‘‘ On,također, ima sjajne osobine, hrabrost, i to posebnu hrabrost koja se temelji na dubinskim analizama situacije. Nitko ne bi bio prikladniji od njega da čuva naše protektorate na Sjeveru.’’ ‘‘ A Setau, uživa li i on tvoju naklonost?’’ ‘‘ On prezire konvencije i iskren je, kako bih mogao ne cijeniti tako dragocjenog prijatelja?’’ ‘‘ Ostaje još Mojsije...’’ ‘‘ Poznat mi je tvoj osjećaj prijateljstva za njega.’’ ‘‘ Ali ga ne odobravaš.’’ ‘‘ Ne, Ramzese, taj Židov slijedi ciljeve koje ćeš ti biti primoran odbaciti. Bez obzira na okolnosti, uvijek stavi interese zemlje ispred svojih osjećaja.’’ ‘‘ Mojsije zasad ne stvara nikakve probleme.’’ ‘‘ Ako ih bude stvarao, Zakon boginje Maat, i ona sama, odredit će tvoje ponašanje. Iskušenje može biti strašno, čak i za tebe, Ramzese.’’

Tuja uspravi stabljiku jednog ljiljana, buket je blistao kao da se u njemu nalazi na stotine cvjetova. ‘‘ Prihvaćaš li upravljati Dvjema Zemljama tijekom moje odsutnosti?’’ ‘‘ Primoravaš li me na to? Već osjećam teret godina. ‘’ Ramzes se nasmiješi. ‘‘ Ne vjerujem u to.’’ ‘‘ Imaš previše mladenačke snage u sebi da bi mogao zamisliti kako može biti teška starost. A sada, hoćeš li mi otkriti pravi razlog tvog dugog putovanja?’’ ‘‘ Ljubav za Egipat i za Nefertari. Želim obnoviti svetu vatru u hramovima, učiniti da ona izazove još više energije.’’ ‘‘ Zar Hetiti nisu naši jedini neprijatelji?’’ ‘‘Jedan libijski mag, protiv nas koristi mračne sile, možda griješim kada pridajem tome previše važnosti, ali ne želim ništa riskirati. Nefertari je već dovoljno patila zbog njegovih zlih čini.’’ ‘‘ Bogovi će ti pomoći, sine, jesu li ti mogli podariti veću sreću od tako prekrasne supruge?’’ ‘‘ Ne poštovati je onako kako je zaslužila, bila bi teška pogreška, ja sam smislio plan kako da postignem da njezino ime sjaji još milijun godina i da kraljevski par izgleda kao nedodirljivi zid na kojem je Egipat izgrađen.’’ ‘‘ Budući da si to shvatio, tvoja vladavina bit će velika. Nefertari je magija bez koje nijedno djelo ne bi bilo trajno. Nasilje i tama vladat će onoliko dugo koliko i generacije budu slijedile jedna za drugom, ali će i sklad opstati u ovoj zemlji ako kraljevski par njome vlada. Osnaži ga, Ramzese, učini od njega kamen temeljac. Kada ljubav obasjava narod, ona mu daruje više sreće nego bilo kakvo bogatstvo.’’ Buket je bio gotov, boginja će biti zadovoljna. ‘‘ Razmišljaš li ponekad o Henaru? ‘’ Žalost preplavi Tujin pogled. ‘‘ Kako majka može zaboraviti sina?’’ ‘‘ Henar više nije tvoj.’’ ‘‘ Kralj ima pravo i ja ga moram poslušati... Opraštaš li mi moju slabost?’’ Ramzes nježno prigrli majku. ‘‘ Lišavajući ga groba ‘‘ pojasni ona ‘‘ bogovi su mu namijenili strašnu kaznu.’’ ‘‘ Suočio sam se sa smrću kod Kadeša, Henar je svoju našao u pustinji. Možda će mu ona pročistiti dušu.’’ ‘‘ A, što ako je još živ?’’ ‘‘ I ja sam, također, o tome razmišljao... Ako se negdje skriva, u potaji, s istim namjerama kao i prije, hoćeš li biti popustljiva prema njemu?’’ ‘‘ Ti si Egipat, Ramzese, i tko god da te napadne, srest će me na svom putu.’’

22 Ramzes zastane na neko vrijeme ispred kipa boga Tota na ulazu u Ministarstvo vanjskih poslova, i ostavi buket ljiljana na žrtvenom oltaru. Utjelovljen u liku velikog kamenog majmuna, gospodar hijeroglifa , riječi bogova, upirao je svoj pogled prema nebu. Faraon je upriličio svoj posjet kako bi čestitao službenicima Ministarstva. Aša je primio vladara i poklonio mu se. Kada ga je Ramzes zagrlio, u znak časti i višeg čina koji mu dodjeljuje, podređeni službenici mladog ministra bili su puni ponosa zato što rade pod upravom dostojanstvenika kojem kralj poklanja veliko povjerenje. Potom su se dva čovjeka zatvorila u luksuzan i otmjen Ašin kabinet, ruže uvezene iz Sirije, cvjetni aranžman koji je svjedočio o samozaljubljenosti i brižnosti, kovčeg od bagremovog drveta, stolice s naslonima u obliku lotosa, jastučići opšiveni trakama, okrugli stolčić s nožicom od bronce. Zidovi su bili ukrašeni prikazima lova na ptice u močvarama. ‘‘ Ne držiš baš do umjerenosti ‘‘ zaključi Ramzes, ‘‘ nedostaju još samo Henarove egzotične vaze.’’ ‘‘ Vrlo ružne uspomene! Prodao sam ih u korist Ministarstva.’’ Elegantan, s laganom i namirisanom perikom na glavi, malim njegovanim brčićima, Aša je izgledao kao netko tko je spreman istog se trenutka uputiti na kakav mondeni prijem. ‘‘Budući sam imao sreću provesti nekoliko mirnih tjedana u Egiptu, priuštio sam sebi nebrojena zadovoljstva koja se ovdje nude... Ali, neka se kralj ne brine, nisam zaboravio na zadatak koji mi je povjeren.’’ Takav je bio Aša, ciničan, taštog ponašanja, predan modi, zavodnik koji je išao od žene do žene, ali istovremeno i državni činovnik vičan zahtjevima međunarodne politike, savršeni poznavatelj svog posla i avanturist spreman uletjeti u opasne pothvate. ‘‘ Što misliš o mojim odlukama?’’ ‘‘ Odgovaraju mi i vesele me, Veličanstvo.’’ ‘‘ Smatraš ih... dovoljnima?’’ ‘‘Ipak, nedostaje nešto bitno, zar ne? I to je razlog tvog posjeta koji nema ničeg protokolarnog. Dopusti mi da pogađam, da nije to... Kadeš?’’ ‘‘ Dobro sam izabrao ministra vanjskih poslova i šefa špijunske službe.’’ ‘‘ Da li još razmišljaš o osvajanju tog snažnog utvrđenja?’’ ‘‘ Kadeš je bio mjesto naše pobjede, ali je hetitska tvrđava ostala netaknuta, pa nas od tamo i dalje nastavljaju ometati.’’ Obuzet proturječnim osjećajima, Aša ulije divno crveno vino u dva srebrna pehara čije su drške bile u obliku gazela. ‘‘Bojim se da ćeš se vratiti u Kadeš... ‘’ Ramzes ne može podnijeti makar sjenu neuspjeha. ‘’ Da, ta tvrđava nas mami i izaziva, da, ona je jednako tako snažna kao što je bila i prije.’’

‘‘ Zbog toga je i smatram stalnom prijetnjom za naš protektorat, južnu Siriju, uvijek su iz Kadeša kretali napadi na nas.’’ ‘‘ Na prvi pogled, takvo razmišljanje izgleda savršeno logično.’’ ‘‘ Ali, ti ne dijeliš to mišljenje.’’ ‘‘ Neki ministar, velikog trbuha i miran, udobno zavaljen u svoje povlastice i dostojanstvo, prostro bi se ničice pred tobom i rekao bi ti otprilike sljedeće, 'Ramzese Veliki, kralju izoštrenog pogleda, pobjedničke ruke, krenite u osvajanje Kadeša!' I takav dvorski službenik bio bi najobičniji glupan.’’ ‘‘ Zašto misliš da trebamo odustati od tog osvajačkog pohoda?’’ ‘‘ Zahvaljujući tebi, Hetiti su otkrili da nisu nepobjedivi. Svakako, njihova vojska je i dalje moćna, ali duhovi su se uzburkali. Muvatal je obećao svojoj zemlji invaziju i laku pobjedu kojom će uništiti neprijatelja, a sada mora, uz velike poteškoće, opravdati povlačenje trupa na uobičajene položaje. Postoji među njima još jedan sukob, borba za prijestolje između njegovog sina Uri Tešupa i brata Hatušila.’’ ‘‘ Koji od njih dvojice ima veće izglede za uspjeh?’’ ‘‘ Nemoguće je predvidjeti, i jedan i drugi imaju moćno oružje.’’ ‘‘ Je li Muvatalov pad neminovan?’’ ‘‘ Po mom mišljenju, da, na hetitskom dvoru lako se ubija. U ratničkom društvu, kakvo je njihovo, vođa koji je nesposoban ostvariti pobjedu biva uklonjen.’’ ‘‘ Zar to nije idealan trenutak da napadnemo Kadeš?’’ ‘‘ Svakako, kada bi naš interes bio da podrijemo hetitsko carstvo.’’ Ramzes je cijenio Ašin dar za pojedinosti i njegov peckajući karakter, ali ovoga puta je bio zatečen. ‘‘ Pa zar to nije glavni cilj naše vanjske politike?’’ ‘‘ Nisam više u to siguran.’’ ‘‘ Šališ li se?’’ ‘‘ Kada o nekoj odluci ovise životi tisuća ljudskih bića, uopće nisam sklon šali.’’ ‘‘U tom slučaju, u posjedu si informacija koje bi morale ozbiljno utjecati na moje mišljenje.’’ ‘‘ U pitanju je samo intuicija koja se temelji na nekim informacijama koje su prikupili naši špijuni. Jesi li čuo nešto o Asircima?’’ ‘‘ Ratnički narod, kao i Hetiti.’’ ‘‘ Do sada, to je bio narod pod hetitskim utjecajem. Kada je Hatušil stvarao koaliciju, dao im je mnogo skupocjenog metala kako bi zadržali dobronamjernu neutralnost. Međutim, oni su to nenadano bogatstvo pretvorili u naoružanje. U ovom trenutku, vojnici su korak ispred asirske diplomacije. U bliskoj budućnosti velika azijatska sila mogla bi biti upravo Asirija, željna osvajanja i pustošenja više nego što je to bila Hetitija. ‘’ Ramzes je razmišljao. ‘‘ Asirija... je li spremna napasti Hetitiju?’’ ‘‘ Još uvijek ne, ali doći će vrijeme kada će taj sukob biti neizbježan.’’

‘‘ Zašto onda Muvatal ne sasječe zlo u korijenu?’’ ‘‘ Zbog unutarnjih razmirica koje prijete njegovom tronu i zato što strahuje od napredovanja naše vojske prema Kadešu. Za njega, mi smo i dalje glavni neprijatelji.’’ ‘‘ A za pretendente na njegovo prijestolje?’’ ‘‘ Njegov sin, Uri Tešup, potpuno je zaslijepljen, on razmišlja samo o tome kako da se dokopa Dviju Zemalja i kako da pokolje što veći broj Egipćana. Hatušil ima šire vidike i u stanju je mnogo bolje sagledati rastuću opasnost na samim vratima hetitskog carstva.’’ ‘‘ Ti mi, znači, ne savjetuješ da se upustim u široku ofenzivu na Kadeš.’’ ‘‘ Izgubit ćemo mnogo ljudi, Hetiti također, postoji rizik da pravu korist iz svega izvuku samo Asirci.’’ ‘‘ Podrazumijeva se da se nisi zadovoljio samo razmišljanjem. Kakav plan imaš?’’ ‘‘ Bojim se da ti se neće ni najmanje dopasti, jer je suprotan tvojoj trenutnoj politici.’’ ‘‘ Sve jedno, reci mi.’’ ‘‘ Držimo Hetite i dalje u uvjerenju da pripremamo napad na Kadeš. Glasine, klasične dezinformacije, lažni povjerljivi dokumenti, vojni manevri u južnoj Siriji... Pobrinut ću se za to.’’ ‘‘ Do sada me nisi iznenadio.’’ ‘‘ Sljedeći korak bit će puno osjetljiviji. Kada se uvjerim da sve ovo što sam ti rekao ima učinka, otići ću kod Hetita.’’ ‘‘ S kakvim izgovorom?’’ ‘‘ Tajna misija, sa svim potrebnim ovlastima za pregovaranje.’’ ‘‘ Ali... O čemu želiš pregovarati?’’ ‘‘ O primirju, Veličanstvo.’’ ‘‘ O miru! S Hetitima!’’ ‘‘ To je najbolje rješenje kako bi se spriječila Asirija da postane mnogo opasnije čudovište od Hetitije.’’ ‘‘ Hetiti to nikada neće prihvatiti.’’ ‘‘ Ukoliko bih imao tvoju podršku, uložio bih sav potreban napor da ih u to uvjerim.’’ ‘‘ Da mi je netko drugi tako nešto predložio, optužio bih ga za veleizdaju.’’ Aša se nasmije. ‘‘ Pa, pomalo sam se bojao toga... Ali, tko bolje od Ramzesa vidi u daljinu, mnogo dalje od sadašnjeg trenutka?’’ ‘‘ Ne uče li mudraci da je laskanje prijatelju neoprostiv grijeh?’’ ‘‘ Ja se ne obraćam prijatelju, već faraonu. Biti kratkovidan, usredotočen isključivo na tekuće događaje, znači koristiti se našom sadašnjom snagom da bismo se suočili s Hetitima i vrlo ih vjerojatno pobijedili, ali iznenadna provala Asiraca na međunarodnu scenu mora utjecati na promjenu naše strategije.’’ ‘‘ Pa ipak, to je samo tvoja intuicija, Aša, i sam si to priznao.’’ ‘‘ Na mom mjestu, najvažnije je predvidjeti buduće događaje i spoznati ih prije drugih. Uostalom, zar intuicija ne vodi prema pravim odlukama?’’

‘‘ Nemam pravo dozvoliti ti da se upustiš u takav rizik.’’ ‘‘ Misliš na moj boravak kod Hetita? Pa to ne bi bilo prvi put.’’ ‘‘ Želiš možda ponovno posjetiti njihove zatvore?’’ ‘‘ Postoje, svakako, ugodnija mjesta za odmor, ali treba znati kada iskušati sudbinu.’’ ‘‘ Izgleda da nisam mogao pronaći boljeg ministra vanjskih poslova.’’ ‘‘ Namjeravam se vratiti, Ramzese. Osim toga, lagodan život pun zabave smekšava me ako traje predugo. Posjećivao sam ljubavnice, oblačio ih, izvodio i umorio se od njih. Potrebna mi je nova avantura da bih ostao živog duha i osvajački raspoložen. Ne bojim se tog iskustva.... Dužnost mi znati kako iskoristiti slabosti Hetita i uvjeriti ih da prestanu s neprijateljstvom protiv nas.’’ ‘‘ Da li si ti, Aša, svjestan da je to potpuno lud plan?’’ ‘‘ Ali, zato ima svježinu novog i privlačnost nepoznatog, nije li isto tako i sa zavođenjem?’’ ‘‘ Ti, naravno, ne misliš da ću ti dati svoju suglasnost.’’ ‘‘ Dobit ću je, jer ti nisi neki stari, drhtavi vladar, nesposoban mijenjati svijet oko sebe. Daj mi odobrenje da pregovaram s barbarima koji nas žele uništiti, kako bih ih preobratio u naše vazale.’’ ‘‘ Ja krećem na daleki put, na jug, a ti ćeš biti sam, izoliran na sjeveru.’’ ‘’ Uključite druge i ostavite mi Hetite. ‘’ 23 Stari između petnaest i dvadeset pet godina, obrijane glave, s iznimkom jednog pramena kose koji je bio upleten u nekoliko paralelnih kečki koje je pridržavala široka kapa, nakrivljena s desne strane lica, "kraljevski sinovi" nosili su naušnice u ušima, široku ogrlicu, grivne, plisiranu suknjicu, i u rukama ponosno držali koplje na čijem vrhu je bilo nojevo pero. Ovim mladićima, izabranim zbog njihove fizičke i intelektualne snage, Ramzes je povjerio da ga predstavljaju u različitim vojnim korpusima. Prisutni na bojnom polju, oni će znati kako uliti dodatnu energiju koja je ponekad nedostajala vojnicima čiji kukavičluk kod Kadeša, kada su se našli pred hetitskom koalicijom, kralj nije zaboravio. "Kraljevski sinovi" otići će na sjever i zauzet će mjesta u administrativnim službama u protektoratima. Dobivat će striktne naloge od Aše i poštovat će ih. Već se širila legenda po kojoj je Ramzes Veliki, neumorni roditelj i plodan otac, donio na svijet stotinu djece čije je postojanje bilo očigledan dokaz božanske moći koju je vladar posjedovao. Tako se stvarala izmišljena genealogija koju će pisari opisati, a kipari prenijeti u kamenu. U sjeni limunovog drveta, stari Homer mirisao je svoju bijelu bradu. Hektor, crno bijeli mačak, koji je u međuvremenu narastao, zadovoljno je preo dok ga je Ramzes milovao.

‘‘ Oprostite mi indiskreciju, Veličanstvo, ali imam dojam da ste nekako rastreseni.’’ ‘‘ Recimo ... da sam prezauzet.’’ ‘‘ Ima li loših vijesti?’’ ‘‘ Ne, ali približava se trenutak polaska na dug put, koji bi mogao biti popraćen određenim opasnostima.’’ Grčki pjesnik napuni listovima žalfije svoju lulu od velike puževe kućice. ‘‘ Ramzes Veliki... Tako vas ljudi sada zovu, evo što sam ja upravo napisao,’ Veličanstveni darovi bogova ne smiju se zanemariti. Samo nam ih bogovi mogu dati, jer nitko ne zna kako sam do njih doći.’ ‘’ ‘‘ Vi ste po tom pitanju fatalist?’’ ‘‘To je privilegija starosti Veličanstvo.Ilijada i Odiseja su završene, pogledao sam posljednji put poemu koja pjeva o vašoj pobjedi kod Kadeša. Ostaje mi samo još da pušim žalfiju, pijem vino aromatizirano anisom i da me masiraju maslinovim uljem.’’ ‘‘ Zar ne želite ponovno pročitati stihove koje ste napisali?’’ ‘‘ Samo se osrednji pjesnici samozadovoljno promatraju u ogledalu vlastitih stihova. Zašto idete na taj put, Veličanstvo?’’ ‘‘ 'Vraćaj se često u Abidos', zahtijevao je otac od mene, 'i bdij nad tim hramom.' Zanemario sam njegove zapovijedi, a sada se moram pobrinuti za to svetište.’’ ‘‘ Ima tu još nečega.’’ ‘‘ Na pitanje, 'Tko je faraon?', Seti je odgovarao, 'Onaj koji svoj narod čini sretnim.' Kako to ostvariti? Tako što će se činiti dobra djela za Princip i za bogove, a to će se odraziti i na ljude.’’ ‘‘ Zar vam kraljica nije naložila da tako postupate?’’ ‘‘ S njom, i za nju, želim sagraditi djelo koje će stvoriti tu sjajnu energiju koja nam toliko treba, i koja će štititi Egipat i Nubiju od zla.’’ ‘‘ Je li mjesto već izabrano?’’ ‘‘ U srcu Nubije, Hator je označila svojom prisutnošću mjesto po imenu Abu Simbel. Otjelovivši se u stijenama, zvjezdana gospa je otkrila tajnu svoje ljubavi. Upravo to mjesto želim podariti Nefertari, da bi ona zauvijek postala dama iz Abu Simbela.’’ Bradat, raščupane kose, sjedeći savijenih koljena na petama, kuhar se poslužio palminim listom kako bi raspirio žar na kojem je pekao gusku, kroz kljun i vrat pernate životinje probio je ražanj i pravilno ga držao iznad ognjišta. Kada je s tim završio, očerupao je patku, očistio je, otkinuo joj glavu, vrhove krila i noge, natakao je na ražanj i pekao je na tihoj vatri. Neka plemenita dama prekinula ga je u poslu. ‘‘ Da li su vam sve pernate životinje već rezervirane?’’ ‘‘ Gotovo sve.’’ ‘‘ Ako bih naručila patku, biste li mi je mogli odmah spremiti?’’ ‘‘ To je... Jako sam zauzet.’’

Dolanta podigne lijevu naramenicu na haljini koja joj je skliznula s ramena, potom spusti lonac s medom pred kuhara. ‘‘ Henare, tvoje prerušavanje je savršeno. Da nisi točno odredio naš sastanak na ovom mjestu, ne bih te prepoznala.’’ ‘‘ Jesi li saznala nešto važno?’’ ‘‘ Mislim da jesam... Prisustvovala sam velikoj audijenciji koju je priredio kraljevski par.’’ ‘‘ Vrati se za dva sata, dat ću ti patku, zatvorit ću dućan, a ti ćeš me onda pratiti. Odvest ću te kod Ofira.’’ Na rubu stovarišta, kvart kuhara i mesara nije se smirivao ni s dolaskom noći. Nekoliko nosača, teško natovarenih, uputilo se prema vilama bogataša da bi im isporučili divne komade mesa koji će biti posluženi na njihovim gozbama. Henar se uputi jednom praznom uličicom, zaustavi se ispred niskih vrata obojenih u plavo i pokuca četiri puta. Čim su se vrata otvorila, on dade znak Dolanti da utrči unutra. Krupna žena upadne u lokal s niskim stropom, pretrpan košarama. Henar otvori poklopac na podu, i njih dvoje siđu drvenim stepenicama u podrum. Čim je ugledala Ofira, Dolanta padne ničice pred njim i poljubi mu rub haljine. ‘‘ Bojala sam se da vas više neću vidjeti!’’ ‘‘ Obećao sam vam da ću se vratiti. Dani koje sam proveo u razmišljanju u Sunčevom Gradu učvrstili su moju vjeru u Atona,jedinog boga koji će sutra ponovno vladati ovom zemljom.’’ Oduševljenog pogleda, Dolanta je promatrala čarobnjaka koji je imao profil ptice grabljivice. On ju je fascinirao, on, prorok prave vjere. Sutra će njegova snaga voditi narod, već sutra, on će srušiti Ramzesa. ‘‘ Vaša nam je pomoć bila dragocjena ‘‘ reče Ofir dubokim i mekim glasom. ‘‘ Kako bismo se bez vas mogli boriti protiv tog bezbožnog tiranina?’’ ‘‘ Ramzes me više ne prezire, štoviše, uvjerena sam da mi je ponovno poklonio svoje povjerenje zato što sam svjedočila u korist Mojsija, njegovog prijatelja.’’ ‘‘ Koje su kraljeve namjere?’’ ‘‘ Povjerio je upravu nad sjevernim protektoratima kraljevskim sinovima, koji će biti pod Ašinim nadzorom.’’ ‘‘ Taj prokleti diplomat! ‘‘ zagrmio je Henar. ‘‘ On me je prevario i rugao mi se. Osvetit ću mu se, zgazit ću ga, ja...’’ ‘‘ Postoji nešto mnogo hitnije ‘‘ hladno ga prekine Ofir, ‘‘ saslušajmo Dolantu.’’ Ramzesova sestra bila je ponosna što joj se pridaje takva važnost. ‘‘ Kraljevski par će krenuti na dugo putovanje.’’ ‘‘ U kojem smjeru?’’ ‘‘ Prema Gornjem Egiptu i Nubiji.’’ ‘‘ Je li vam poznat razlog?’’ ‘‘ Ramzes želi kraljici pokloniti neobičan dar. Izgleda, neki hram.’’

‘‘ Da li je to jedini razlog putovanja?’’ ‘‘ Faraon želi osnažiti božansku moć, okupiti je, uvećati energiju i satkati zaštitnu mrežu kojom će prekriti Egipat.’’ Henar se blesavo nasmije. ‘‘ Moj je voljeni brat, izgleda, izgubio razum.’’ ‘‘ Ne ‘‘ usprotivila se Dolanta, ‘‘ on osjeća prijetnju nekih tajanstvenih protivnika, nema drugog izlaza osim da pozove upomoć bogove i da od njih sastavi nevidljivu vojsku s kojom će se boriti protiv neprijatelja od kojih strahuje.’’ ‘‘ Pomahnitao je ‘‘ objavi Henar, ‘‘ utonuo u ludilo. Božanska vojska... Pa to je stvarno smiješno!’’ Kraljev brat osjeti na sebi Ofirov ledeni pogled. ‘‘ Ramzes je postao svjestan opasnosti ‘‘ reče Ofir. ‘‘ Vi ipak ne vjerujete da...’’ Henar umukne. Iz maga je izbijalo zastrašujuće nasilje, u tom trenutku, stariji kraljev brat nije sumnjao u Libijčeve okultne sposobnosti. ‘‘ Tko pazi na malog Kha? ‘‘ upita Ofir Dolantu. ‘‘ Setau, krotitelj zmija. Prenijet će svoje umijeće Ramzesovom sinu i okružit će ga silama koje će ga zaštititi od svakog nasilja, ma od kuda ono dolazilo.’’ ‘‘ Zmije posjeduju magiju zemlje ‘‘ objasni Ofir ‘‘ i onaj koji s njima dolazi u dodir to zna. Zahvaljujući dječakovoj četkici, ipak ću uspjeti uništiti taj sustav obrane. Međutim, bit će mi potrebno više vremena nego što sam predvidio.’’ Dolantino srce se pobuni na pomisao da Kha pati u tom duhovnom ratu, ali, njezina se misao ipak pokorila magovoj strategiji. Taj napad će oslabiti Ramzesa, umanjit će njegov ka i navest će ga, možda, na abdikaciju. Bez obzira koliko pothvat bio okrutan, Dolanta mu se više nije suprotstavljala. ‘‘ Moramo se razdvojiti ‘‘ procijeni Ofir. Dolanta se uhvati za njegovu haljinu. ‘‘ Kada ću vas ponovno vidjeti?’’ ‘‘ Henar i ja na neko vrijeme ćemo napustiti prijestolnicu, ne smijemo dugo boraviti na jednom mjestu. Vi ćete prvi saznati za naš povratak. U međuvremenu, nastavite prikupljati informacije.’’ ‘‘ Nastavit ću zastupati pravu vjeru ‘‘ potvrdi Dolanta. ‘‘ Postoji li važnija stvar? ‘‘ promrmlja Ofir sa suučesničkim osmjehom. 24 Kako bi proslavili Mojsijevo oslobađanje, židovski ciglari organizirali veliku svečanost u kvartu u kojem su živjeli. Trokutasta peciva, ragu od goluba, punjene prepelice, kompot od smokava, jako vino i svježe pivo bili su ponuđeni gostima koji su do

zore pjevali i nekoliko puta izvikivali Mojsijevo ime, budući je on postao najznačajnija osoba među Židovima. Umoran od buke, Mojsije se udaljio s proslave, budući da su njegovi sljedbenici postali previše pijani a da bi primijetili njegov nestanak. Imao je potrebu biti sam i razmišljati o borbi koja ga očekuje, uvjeriti Ramzesa da pusti cijeli židovski narod da izađe iz Egipta neće biti lako. Međutim, on je morao ispuniti, bez obzira na cijenu, zadatak koji mu je Jahve dao, da bi u tome uspio, ako je potrebno, pokrenut će planine. Mojsije je sjedio na rubu vodeničkog kamena u kvartu, kada su mu se približila dva čovjeka. Bila su to dva Beduina, ćelavi i bradati Amos, i mršavi Baduh. ‘‘ Što vi ovdje radite?’’ ‘‘ Pridružili smo se slavlju ‘‘ izjavi Amos. ‘‘ Nije li ovo važan trenutak?’’ ‘‘ Vi niste Židovi.’’ ‘‘ Možemo biti vaši saveznici.’’ ‘‘ Niste mi potrebni.’’ ‘‘ Ne precjenjuje li tvoj klan svoju snagu? Bez oružja, nećeš uspjeti u svojoj nakani.’’ ‘‘ Koristit ću određeno oružje, ali ono neće biti vaše.’’ ‘‘ Ukoliko bi se Židovi pridružili Beduinima ‘‘ nastavi Baduh ‘‘ stvorili bismo pravu vojsku.’’ ‘‘ A čemu bi ona služila?’’ ‘‘ Da se borimo i pobijedimo Egipćane.’’ ‘‘ Opasna maštanja.’’ ‘‘ Ti, Mojsije, zar se ti usuđuješ kritizirati nečije maštanje? Izvesti svoj narod iz Egipta, izazivati Ramzesa na dvoboj, staviti se iznad zakona u ovoj zemlji... Nije li tvoje maštanje podjednako kažnjivo i opasno kao i naše?’’ ‘‘ Tko ti je govorio o mojim planovima?’’ ‘‘ Nema nijednog ciglara a da ne zna za njih! Pripisuju ti čak i namjeru da podigneš Jahvinu zastavu, zastavu tog Boga ratnika, i da zavladaš Dvjema Zemljama.’’ ‘‘ Ljudi svašta umisle, čim neka velika zamisao poremeti njihovu svakodnevicu.’’ Lukavo Baduhovo oko zlobno je svjetlucalo. ‘‘Pa, ništa im drugo ne preostaje kada je tvoja namjera židovski narod dići protiv egipatske države.’’ ‘‘ Maknite mi se s puta, obojica.’’ ‘‘ Nisi u pravu, Mojsije ‘‘ nastavljao je uporno Amos. ‘‘ Tvoj će narod biti uvučen u borbu, a da nema nikakvo iskustvo u tome. Mi bismo vas mogli obučiti.’’ ‘‘ Odlazite i ostavite me na miru.’’ ‘‘ Kako hoćeš... Još ćemo se mi vidjeti.’’ Krećući se na magarcima kao obični seljaci, s dozvolom koju im je Meba nabavio, dva Beduina se zaustaviše u logoru, južno od Pi Ramzesa. Upravo su jeli mladi luk, svježi kruh i sušenu ribu, kada su dva čovjeka sjela pokraj njih. ‘‘ Kako je prošao razgovor? ‘‘ upita Ofir.

‘‘ Taj Mojsije se stvarno uzjogunio ‘‘ prizna Amos. ‘‘ Zaprijetite mu ‘‘ zatraži Henar. ‘‘ To neće ničemu služiti. Treba ga ostaviti na miru da se unese u svoje sulude planove. Prije ili kasnije, zatrebat će nas.’’ ‘‘ Da li su ga Židovi prihvatili?’’ ‘‘ Oslobađajuća presuda uzdigla ga je na nivo junaka, i ciglari su uvjereni da će on opet braniti njihova prava, kao nekada.’’ ‘‘ Ohrabrimo ih ‘‘ reče Henar. ‘‘ Izazivajući probleme, oslabit će Ramzesovu moć. A ako se odluči na represiju, postat će nepopularan.’’ Amos i Baduh bili su dvojica preživjelih iz razbijene hetitske špijunske mreže kojoj su, na tlu Egipta, služili nekoliko godina. Budući da su bili izvan trgovačkih tokova, Seramana ih nije zapazio. U Delti su imali znatnu podršku. Savez između Ofira, Henara, Amosa i Baduha predstavljao je pravi ratni savjet koji je planirao napad na Ramzesa. ‘‘ Gdje se nalaze hetitske trupe? ‘‘ pitao je Ofir. ‘‘ Prema našim spoznajama ‘‘ odgovori Baduh, ‘‘ logoruju na svojim položajima, u visini Kadeša. Garnizon je osnažen, za slučaj napada egipatske vojske.’’ ‘‘Poznajem svog brata ‘‘ ironično reče Henar, ‘‘ on neće odoljeti želji da se pojavi pred njima.’’ Još u bici kod Kadeša, Amos i Baduh odigrali su ulogu poludjelih zatvorenika koji su lagali Ramzesu kako bi ga namamili u zamku koju nije mogao izbjeći. Željeli su što prije zaboravi na svoj poraz. ‘‘ Kakve su hetitske upute? ‘‘ zapita Ofir Baduha. ‘‘ Na svaki mogući način uzdrmati Ramzesa.’’ Ofir je vrlo dobro znao što znači takva neodređena naredba. S jedne strane, Egipćani su ponovno zavladali svojim protektoratima, a Hetiti se nisu osjećali dovoljno spremni povratiti ih, s druge strane, carev sin i brat upustili su se u oštru borbu kako bi se dokopali vlasti koju je Muvatal još čuvao, samo je bilo pitanje koliko još dugo? Poraz kod Kadeša, kao i kontranapad u Kanaanu i Siriji, nepostojanje bilo kakve reakcije poslije egipatskog preuzimanja tih područja i unutarnje trzavice, sve je to bio dokaz slabljenja moći hetitskog carstva. Međutim, ta nimalo ružičasta stvarnost neće spriječiti Ofira da nastavi svoju misiju. Kada Ramzes bude smrtno ranjen, nova će vatra zagrijati Hetitiju. ‘‘ Vas dvojica ‘‘ zapovjedi Ofir Beduinima, ‘‘ umiješat ćete se među Židove. Neka se vaši ljudi izjasne kao pristaše Jahve i neka potiču ciglare da slijede Mojsija. Kraljeva sestra Dolanta obavještava će nas o razvoju situacije na dvoru za vrijeme kraljevog izbivanja. Ja ću se pobrinuti za Khaa, bez obzira na zaštitu koja ga okružuje.’’ ‘‘ Meni ostaje Aša ‘‘ prošaputa Henar. ‘‘ Imate pametnijeg posla ‘‘ odbrusi mu Ofir. ‘‘ Želim ga ubiti vlastitim rukama, prije negoli maknem brata!’’

‘‘ A kako bi bilo da počnete s ovim drugim?’’ Ofirov prijedlog probudi u Henaru novi val mržnje spram tiranina koji mu je preoteo prijestolje. ‘‘ Ja ću se vratiti u Pi Ramzes, odakle ću koordinirati našim naporima, vi ćete se, Henare, uputiti na jug.’’ Henar je gladio bradu. ‘‘ Da usporim Ramzesa... To vam je namjera?’’ ‘‘ Očekujem više od vas.’’ ‘‘ U kom smislu?’’ Ofir je bio primoran otkriti Muvatalovu strategiju. ‘‘Hetiti će krenuti u osvajanje Delte, a Nubijci će prijeći granicu i napast će Elefantinu. Ramzes neće biti u stanju ugasiti požar koji ćemo istovremeno potpaliti na više mjesta.’’ ‘‘ Tko će mi biti podrška?’’ ‘‘ Grupa dobro uvježbanih ratnika koji vas čekaju u blizini Grada Sunčevog Vidokruga, i poglavice nubijskih plemena koje smo nekoliko zadnjih mjeseci zasipali darovima. Uputivši se u središte tog područja, Ramzes ni ne sluti da će uletjeti ravno u zamku. Nadajmo se da iz nje neće izvući živu glavu.’’ Široki osmjeh obasjao je Henarovo lice. ‘‘ Ne vjerujem ni u Boga ni u bogove, ali ponovno počinjem vjerovati u svoju sretnu zvijezdu. Zašto mi prije niste spomenuli te dragocjene saveznike?’’ ‘‘ Takve su bile zapovijedi ‘‘ objasni Ofir. ‘‘ Da li ih danas prekoračujete?’’ ‘‘Imam povjerenja u vas, Henare. U ovom trenutku, nije vam potrebno znati više o stvarima koje su mi povjerene.’’ Ljutit, Ramzesov brat iščupa nekoliko stabljika trave i baci ih niz vjetar, potom ustane i napravi nekoliko koraka. Napokon, dobio je moć da djeluje po svojoj volji, daleko od magove prisutnosti. Ofir je do krajnjih granica koristio magiju, lukavstvo i podzemne sile, on, Henar, primijenit će manje složenu, ali okrutniju strategiju. U glavi mu se već rojilo na stotine ideja. Prekinuti zauvijek Ramzesov put... Nije imao drugi cilj. Ramzes... Ramzes Veliki, čiji ga je uspjeh duboko vrijeđao! Henar je bio savršeno svjestan svih svojih nedostataka, ali je posjedovao osobinu koju nijedno razočaranje nije moglo poremetiti, tvrdoglavost. Prema svom protivniku osjećao je mržnju koja je svakim danom postajala sve snažnija i koja mu je davala snagu da se sukobi s Gospodarom Dviju Zemalja. Iznenada, mir koji je dolazio izvana, pokoleba Henara. A, što bi on imao za zamjeriti Ramzesu? Od početka svoje vladavine, Setijev nasljednik nije napravio nijednu pogrešku, ni protiv svoje zemlje, ni protiv svog naroda.

Zaštitio ih je od neprijatelja, ponio se kao odvažan ratnik, jamčio je pravdu i napredak zemlje. Što bi mu on mogao predbaciti, osim činjenice da je bio Ramzes Veliki? 25 Kada se okupio savjet sastavljen od glavnih, predstavnika vojnog i trgovačkog sloja, car Muvatal podsjetio ih je na riječi jednog od svojih prethodnika, ‘U naše vrijeme, ubojstvo je postala uobičajena stvar u kraljevskoj obitelji, kraljica je ubijena, isto tako i kraljevi sinovi. Kako bi se izbjegle takve drame, potrebno je donijeti zakon, nitko ne smije ubiti nijednog člana kraljevske obitelji, nitko ne smije izvaditi mač, niti potezati nož na njega, i na vrijeme se mora naći nasljednik prijestolja.’ Tvrdeći kako pitanje njegovog nasljeđa još uvijek nije otvoreno, car se pohvali kako je vrijeme ubojstava završeno, i kako obnavlja svoje povjerenje u Hatušila, svog brata, i Uri Tešupa, svog sina. Ovom potonjem povjeri glavno zapovjedništvo nad vojskom, a bratu preda u nadležnost ekonomiju zemlje i obavezu da održava dobre odnose s hetitskim saveznicima. Drugim riječima, od Hatušila je uzeo svu vojnu moć i netaknutu je prenio na Uri Tešupa. Pobjedonosni osmjeh na Uri Tešupovom licu, i kiseo smiješak na Hatušilovom, jasno su govorili koga je Muvatal izabrao za nasljednika, premda nije izgovorio njegovo ime. Umoran i pogrbljen, u crveno crnom vunenom plaštu, car više nije komentirao svoje odluke i povukao se, okružen osobnom gardom. Pomahnitala od srdžbe, lijepa svećenica Putuhepa gazila je po srebrnim naušnicama koje joj je, dan ranije, poklonio Hatušil, njezin muž. ‘‘ To je nevjerojatno! Tvoj brat, car, te je upropastio, a da te na to nije ni upozorio!’’ ‘‘ Muvatal je tajnovit čovjek... Uz to, ostavio mi je važne funkcije.’’ ‘‘ Bez vojske, ti si najobičniji pješak podčinjen Uri Tešupovoj volji.’’ ‘‘ Zadržao sam čvrste prijateljske veze s generalima i časnicima na utvrdama koje čuvaju našu granicu.’’ ‘‘ Ali carev sin, praktično, već vlada u prijestolnici.’’ ‘‘ Uri Tešup razumnim ljudima zadaje strah.’’ ‘‘ Koliko bogatstvo ćemo im još morati dati kako bismo ih uvjerili da ne prijeđu u njegov tabor?’’ ‘‘ Trgovci će nam pomoći.’’ ‘‘ Zašto je car promijenio mišljenje? Izgledao je neprijateljski raspoložen prema sinu i suglasan s mojim planom da ga uklonim.’’ ‘‘ Muvatal ništa ne čini lakomisleno ‘‘ podsjeti Hatušil. ‘‘ Sigurno je vodio računa o opasnostima koje prijete od vojničke kaste. Umirio ih je vraćajući Uri Tešupu njegove stare povlastice.’’ ‘‘ To je zabluda! Ta ratnička budala će to iskoristiti kako bi prigrabio svu moć.’’

Hatušil je dugo razmišljao. ‘‘ Pitam se nije li nam možda car namjeravao poslati poruku na jedan suptilan način. Uri Tešup je postao najjači čovjek carstva, dok mu mi izgledamo beznačajni. Nije li to najbolji trenutak da ga napadnemo? Uvjeren sam da ti je car na taj način naložio da požuriš sa svojim planom. Treba udariti, i to vrlo brzo.’’ ‘‘ Nadam se da će Uri Tešup, prije ili kasnije, doći u hram božice Ištar kako bi se posavjetovao s prorocima. Gledanje u drob lešinara bit će mu vrlo brzo potrebno! Novi vojni zapovjednik požurit će saznati svoju budućnost. A ja ću mu je reći. Kada ga ubijem, objasnit ću da je bio žrtva nebeske ljutnje.’’ Teško natovareni kositrom, suknom i namirnicama, magarci su sporim korakom ulazili u hetitsku prijestolnicu. Vođe karavana odvodili su ih prema pultu gdje je jedan trgovac provjeravao popis i količinu proizvoda, utvrđujući visinu poreza, potpisujući ugovore i prijeteći neurednim platišama sudskim kaznama. Glavni predstavnik trgovačkog staleža, jedan pretio šezdesetogodišnjak, obilazio je trgovačku četvrt. Njegovo pažljivo oko promatralo je transakcije, a u slučaju spora on bi intervenirao. Kada se susreo s Hatušiiom, sa lica mu je nestalo susretljivog trgovačkog osmjeha. Kose povezane trakom, odjeven u šarenu suknenu haljinu, carev brat je izgledao nervozniji nego obično. ‘‘ Imam loše vijesti ‘‘ prizna trgovac. ‘‘ Problemi s dostavljačima?’’ ‘‘ Ne, još gore, s Uri Tešupom.’’ ‘‘ Ali, car je meni povjerio upravljanje ekonomijom!’’ ‘‘ Izgleda da se to Uri Tešupa nimalo ne tiče.’’ ‘‘ Kakvu je malverzaciju napravio?’’ ‘‘ Carev sin je odlučio nametnuti novi porez na svaku trgovačku transakciju kako bi mogao bolje plaćati svoje vojnike.’’ ‘‘ Odlučno ću se suprotstaviti.’’ ‘‘ Nema smisla, prekasno je.’’ Hatušil se osjećao kao utopljenik, po prvi put, car mu nije iskazao povjerenje, a on, njegov rođeni brat, saznao je važnu vijest ne iz Muvatalovih usta, već od nekakvog stranca. ‘‘ Zahtijevat ću od cara da poništi taj porez.’’ ‘’ Nećete uspjeti ‘‘ predviđao je trgovac. ‘‘ Uri Tešup želi obnoviti hetitsku vojnu silu gazeći trgovačku kastu i ostavljajući je bez njenog bogatstva.’’ ‘‘ Suprotstavit ću mu se.’’ ‘‘ Hatušile, neka vam bogovi pomognu.’’ Već više od tri sata Hatušil je čekao u hladnoj maloj sali careve palače. Po običaju, ulazio je bez ceremonija u bratove privatne odaje, no, ovoga puta dva člana Muvatalove

osobne garde zabranila su mu prolaz, a komornik je saslušao njegov zahtjev, ali mu nije dao nikakvo obećanje. Već je pala noć. Hatušil se obrati jednom od stražara. ‘‘Obavijestite komornika da ne mogu više čekati.’’ Vojnik se dvoumio, pogledom se sporazumio s kolegom, a potom nestao na nekoliko minuta. Ovaj je izgledao spreman kopljem probosti Hatušila ako bi pokušao proći na silu. Komornik se pojavio, praćen šestoricom stražara neprijateljskog izgleda. Carev brat pomisli da će ga uhititi i baciti u zatvor iz kojeg više ne bi izašao. ‘‘ Što želite ‘‘ upita komornik. ‘‘ Vidjeti cara.’’ ‘‘ Zar vam nisam rekao da car danas nikoga ne prima? Nema smisla da čekate.’’ Hatušil se udalji, a stražari se ne pomakoše. Dok je izlazio iz palače, susreo je Uri Tešupa, koji se sav nadimao od snage. S ironičnim osmjehom na licu, glavni zapovjednik hetitske vojske nije čak ni pozdravio Hatušila. Sa terase na vrhu tvrđave, car Muvatal je promatrao svoju prijestolnicu. Ogromna utvrđena stijena, u srcu suhih stepa, bila je podignuta kao svjedočanstvo o postojanju nepobjedive sile. S tog vidikovca, nijedna se vojska nije mogla neopaženo pojaviti. Nitko nije mogao osvojiti njezine kule, nitko se nije mogao dokopati dvorske tvrđave koja je dominirala nad hramovima. Nitko, osim Ramzesa. Od kada se taj faraon popeo na egipatski tron, poljuljao je veliku tvrđavu i nanio teške udarce carstvu. Zastrašujuća pomisao na poraz ponekad je opsjedala Muvatala, u Kadešu je izbjegao propast, no hoće li ga sreća i dalje pratiti? Ramzes je bio mlad, osvajački raspoložen, miljenik neba, i nije odustao od nakane da ukloni hetitsku prijetnju. On, Muvatal, vođa ratničkog naroda, bio je taj koji je morao usvojiti drukčiju strategiju. Komornik najavi Uri Tešupov dolazak. ‘‘ Neka uđe.’’ Od njegovog teškog vojničkog koraka tresle su se pločice na terasi. ‘‘ Neka bog Oluje bdije nad vama, oče! Vojska će uskoro biti spremna ponovno osvojiti izgubljene teritorije.’’ ‘‘ Zar nisi upravo uveo novi porez koji je izazvao nezadovoljstvo trgovaca?’’ ‘‘ To su obične kukavice i profiteri! Njihovo bogatstvo poslužit će mi da osnažim vojsku.’’ ‘‘ Miješaš se u poslove koje sam povjerio Hatušilu.’’ ‘‘ Od kakve je važnosti Hatušil? Nisi li ga upravo odbio primiti?’’ ‘‘ Ja još nisam potvrdio svoje odluke.’’ ‘‘ Odabrali ste me za nasljednika, oče, i imali ste pravo. Vojska je oduševljena, narod je odahnuo. Računajte na to da ću povratiti našu moć i uništiti Egipćane.’’

‘‘ Poznato mi je tvoje junaštvo, Uri Tešupe, ali moraš još mnogo toga naučiti. Hetitska vanjska politika ne svodi se na stalan sukob s Egiptom.’’ ‘‘ Postoje samo dvije vrste ljudi, pobjednici i pobijeđeni. Hetiti smiju pripadati samo prvoj skupini ljudi. Zahvaljujući meni, opet ćemo trijumfirati.’’ ‘‘ Zadovolji se time da slušaš moje zapovijedi.’’ ‘‘ Kada ćemo napasti?’’ ‘‘ Imam drukčije planove.’’ ‘‘ Zašto odugovlačiti sa sukobom koji je potreban carstvu?’’ ‘‘ Zato što moramo pregovarati s Ramzesom. ‘‘ Mi, Hetiti, da pregovaramo s neprijateljem... Zar ste, oče, izgubili razum?’’ ‘‘ Zabranjujem ti da sa mnom tako razgovaraš! ‘‘ pobuni se Muvatal. ‘‘ Na koljena pred carem i ispričaj se!’’ Uri Tešup ostane nepomičan, prekriženih ruku. ‘‘ Poslušaj, ili...’’ Teško dišući, usta izobličenih od grča, zamućenog pogleda, Muvatal prinese ruku grudima i stropošta se na daščani pod. Uri Tešup ga je promatrao. ‘‘ Moje srce... moje srce je kao kamen... Pozovi dvorskog liječnika...’’ ‘‘ Zahtijevam punu vlast. Od sada ću ja izdavati zapovijedi vojsci.’’ ‘‘ Liječnika, brzo...’’ ‘‘ Odreci se vlasti.’’ ‘‘ Ja sam tvoj otac... Zar ćeš me ostaviti... da umrem?’’ ‘‘ Odreci se vlasti!’’ ‘‘ Ja... odričem se. Imaš... moju riječ.’’ 26 Savjet plemenskih starješina vrlo je pozorno slušao Mojsija. Oslobađajuća presuda je do te mjere povećala njegovu omiljenost,da se glas onoga, koga su već zvali prorok, apsolutno morao saslušati. ‘‘Bog te štiti ‘‘ zaključi Libni grubim glasom. ‘‘ Uputi mu hvale i nastavi svoj život u molitvi.’’ ‘‘ Tebi su poznate moje prave namjere.’’ ‘‘ Ne igraj se sa sudbinom, Mojsije.’’ ‘‘ Bog mi je zapovjedio da izvedem židovski narod iz Egipta, i ja ću Ga poslušati.’’ Aron udari štapom o zemlju. ‘‘ Mojsije je u pravu, moramo steći svoju nezavisnost. Kada budemo živjeli na svojoj zemlji, napokon ćemo spoznati sreću i napredak. Izađimo svi zajedno iz Egipta, ispunimo Jahvinu volju!’’

‘‘ Zašto želiš naš narod odvući u nesreću? ‘‘ pobuni se Libni. ‘‘ Vojska će pobiti pobunjenike, a policija pritvoriti neposlušne!’’ ‘‘Svladajmo strah ‘‘ preporučio im je Mojsije. ‘‘ U našoj vjeri naći ćemo snagu da pobijedimo faraona i izbjegnemo njegovu ljutnju.’’ ‘‘ Zar nije dovoljno da služimo Jahvi ovdje, u ovoj zemlji gdje smo svi rođeni?’’ ‘‘ Bog se pojavio i On mi je govorio ‘‘ podsjeti ih Mojsije. ‘‘ On je taj koji je odredio vašu sudbinu. Ako Ga ne poslušamo, bit ćemo gubitnici.’’ Kha je bio očaran. Setau mu je pričao o energiji koja kruži univerzumom i nadahnjuje sve što postoji, od zrna pijeska do zvijezda, o koncentriranoj energiji u kipovima božanstava. Stariji Ramzesov sin, u unutrašnjosti hramova u koje ga je Setau uveo, nije prestajao razmišljati o kamenim statuama božanstava. Dijete je bilo očarano. Jedan mu je svećenik oprao ruke i noge, odjenuo ga u bijelu pregaču, a potom zatražio od njega da očisti usta sodom bikarbonom. Od prvog koraka u unutrašnjosti svetišta, tog tihog i mirisnog svijeta, Kha je osjetio prisutnost neobične sile, te "magije" koja je povezivala elemente života, i kojom se faraon nadahnjivao kako bi njome mogao nahraniti svoj narod. Setau je Khau pokazao laboratorij u Amonovom hramu, čiji su zidovi bili pokriveni tekstovima koji su otkrivali tajnu pripravljanja ritualnih napitaka i lijekova koje su bogovi koristili kako bi njegovali Horusovo oko, tako da svijet ne bi ostao lišen svjetlosti. Kha je gutao tekstove i trudio se zapamtiti većinu hijeroglifa, poželio je ostati u hramovima kako bi ih podrobno proučio. Zahvaljujući tim znacima, nositeljima života, prenosi se mudrost predaka. ‘‘ Ovdje se otkriva prava magija ‘‘ objasni Setau. ‘‘ Ona je oružje koje je Bog dao ljudima da bi odvratili nesreću i da ne bi trpjeli zlu kob.’’ ‘‘ Može li se sudbina izbjeći?’’ ‘‘ Ne, ali je možemo živjeti s punom sviješću, ne znači li to onda odbiti udarce sudbine? Ako svakodnevicu znaš učiniti magičnom, raspolagat ćeš silom koja će ti omogućiti da spoznaš tajne neba i zemlje, dana i noći, planina i rijeka, razumjet ćeš govor riba i ptica, iznova ćeš se rađati u zoru u društvu sa suncem i vidjet ćeš božansku moć kako se prostire nad vodama.’’ ‘‘ Hoćeš li me naučiti formulama znanja?’’ ‘‘ Možda, ako si uporan, i ako izađeš kao pobjednik iz borbe protiv taštine i lijenosti.’’ ‘‘ Borit ću se svim silama!’’ ‘‘ Tvoj otac i ja odlazimo na Veliki Jug, i neće nas biti nekoliko mjeseci.’’ Kha se namršti. ‘‘ Radije bih da ostaneš i naučiš me pravoj magiji.’’ ‘‘ Preokreni to iskustvo u pobjedu. Dolazit ćeš ovamo svakog dana i nadahnjivat ćeš se tajnim znacima koji žive u kamenu, na taj način, bit ćeš zaštićen od svake vanjske agresije. Kako bih dodatno ojačao tvoju sigurnost, opskrbit ću te amuletom i zaštitnom trakom.’’

Setau podigne poklopac pozlaćenog drvenog kovčega i odatle izvadi amulet u obliku stabljike papirusa koji je simbolizirao hrabrost i snagu. On ga objesi na lančić i stavi ga Khau oko vrata. Zatim odmota traku i svježim crnilom nacrta cijelo i zdravo oko, čim se tinta osušila, on zamota tkaninu oko dječakove lijeve nadlanice. ‘‘ Pazi da ne izgubiš ni amulet ni ovaj papirus, oni će sprječavati lošu energiju da prodre u tvoju krv. Njih su fluidom napunili svećenici magnetičari i djelovat će preventivno.’’ ‘‘ Da li zmije posjeduju čarobne formule?’’ ‘‘ One znaju mnogo više od nas o životu i smrti, što su dvije strane stvarnosti, shvatiti njihovu poruku predstavlja početak svakog znanja.’’ ‘‘ Želio bih biti tvoj učenik i pripremati lijekove.’’ ‘‘ Tvoja sudbina nije da liječiš, nego da vladaš.’’ ‘‘ Ne želim vladati! Ono što mi se sviđa su hijeroglifi i formule znanja. Faraon se mora susretati s mnogim ljudima i rješavati brojne probleme.Ja više volim živjeti u miru i tišini.’’ ‘‘ Život se ne poklapa uvijek s našim željama.’’ ‘‘ Ali to je moguće, zato što posjedujemo magiju!’’ Mojsije je doručkovao s Aronom i s još dvojicom starješina kojima se svidjela zamisao o Izlasku. Netko je pokucao na vrata. Aron otvori, a Seramana prekorači prag. ‘‘ Je li Mojsije ovdje?’’ Dvojica starješina stala su ispred proroka. ‘‘ Pođi sa mnom, Mojsije.’’ ‘‘ Kuda ga vodiš? ‘‘ upita Aron. ‘‘ To se vas ne tiče. Ne prisiljavajte me na upotrebu sile. ‘’ Mojsije pode naprijed. ‘‘ Idemo, Seramana.’’ Sard je popeo Mojsija na svoje dvokolice. Pratila su ih još dvoja kola s čuvarima. Odvezli su se u živopisnu okolicu Pi Ramzesa, prošli pokraj obrađenih polja i skrenuli prema pustinji. Seramana se zaustavi u podnožju jednog brežuljka koji je dominirao nad pješčanim i kamenitim predjelom. ‘‘ Penji se na vrh, Mojsije.’’ Uspon nije predstavljao nikakvu teškoću. Sjedeći na stijeni uglačanoj od vjetra, Ramzes ga je čekao. ‘‘ Volim pustinju kao i ti, Mojsije, zar nismo proživjeli nezaboravne trenutke na Sinaju?’’ Prorok sjedne pored faraona, a potom se oboje zagledaše u istom smjeru. ‘‘ Tko je bog koji te je posjetio, Mojsije?’’ ‘‘ Jedini, istinski Bog.’’

‘‘ Budući da si se mudrosti učio u Egiptu, tvoj bi duh trebao biti otvoren za mnogobrojne oblike božanskog očitovanja.’’ ‘‘ Ne računaj s time da ćeš me odvući u prošlost. Moj narod ima budućnost, a ona će se ispuniti izvan Egipta.’’ ‘’ Dozvoli Židovima da odu u pustinju, na tri dana hoda odavde, i da se posvete Jahvi.’’ ‘‘ Sam dobro znaš da je to nemoguće. Jedan takav boravak zahtijevao bi pozamašnu zaštitu vojske. U sadašnjim okolnostima, ne smije se isključiti mogućnost napada Beduina koji bi nanijeli brojne žrtve nenaoružanom narodu.’’ ‘‘ Jahve će nas čuvati.’’ ‘‘ Židovi su moji podanici, i ja sam odgovoran za njihovu sigurnost.’’ ‘‘ Mi smo samo tvoji zatvorenici.’’ ‘‘ Ukoliko poštuju zakon, Židovi su slobodni ići kuda god žele, ulaziti i izlaziti iz Egipta po želji. Ono što tražiš od mene, za vrijeme rata, nerazumno je. Štoviše, mnogi te neće slijediti.’’ ‘‘ Odvest ću svoj narod u Zemlju koja nam je obećana.’’ ‘‘ Gdje se ona nalazi?’’ ‘‘ Jahve će nam je otkriti.’’ ‘‘ Zar su Židovi toliko nesretni u Egiptu?’’ ‘‘ To nije važno. Važna je jedino Jahvina volja.’’ ‘‘ Zašto si tako strog i jednostran? U Pi Ramzesu postoje svetišta u kojima su okupljena strana božanstva. Židovi mogu slobodno živjeti u svojoj vjeri.’’ ‘‘ To nam nije dovoljno. Jahve ne podnosi prisutnost drugih bogova.’’ ‘‘ Da se nisi malo zanio, Mojsije? Oduvijek su u našoj zemlji mudraci slavili jedinstvo božanskog u njegovom Principu i u njegovoj mnogostrukosti. Kada je Ahnaton pokušao nametnuti Atona na mjesto drugih stvaralačkih sila, napravio je pogrešku.’’ ‘‘ Njegova doktrina i danas živi, očišćena od zabluda.’’ ‘‘ Proglašavajući Boga jedinstvenim i ekskluzivnim, sprječavaš božansku razmjenu između zemalja i brišeš iskustvo bratstva među narodima.’’ ‘‘ Jahve je zaštitnik i pomoćnik pravednih.’’ ‘‘ Zar si zaboravio na Amona? On tjera zlo, sluša molitvu onog čije je srce ljubazno, i u trenu trči onome koji ga zove. Amon je iscjelitelj koji slijepome vraća vid a da pritom ne koristi lijekove, ništa ne izmiče njegovom pogledu, on je istovremeno jedan i mnoštvo.’’ ‘‘ Židovi ne obožavaju Amona, već Jahvu, i Jahve je taj koji će ih povesti ka njihovoj sudbini.’’ ‘‘ Takva kruta doktrina vodi ravno u smrt, Mojsije.’’ ‘‘ Ja sam donio odluku i pridržavat ću je se. To je volja Božja.’’ ‘‘ Nije li oholo vjerovati da si ti njezin jedini posrednik?’’ ‘‘ Tvoje me mišljenje ne zanima.’’ ‘‘ Izgleda da je naše prijateljstvo nestalo.’’

‘‘ Židovi će mene izabrati za vođu, a ti si gospodar zemlje koja nas drži kao zarobljenike. Kakav god da je osjećaj prijateljstva i poštovanja koje osjećam za tebe, moj ga zadatak nadilazi.’’ ‘‘ U svojoj tvrdoglavosti, izvrgavaš ruglu Zakon Maat.’’ ‘‘ Kao da je to važno!’’ ‘‘ Misliš li da si nadređen vječnom pravilu univerzuma koje je postojalo prije čovječanstva i trajat će i nakon našeg nestanka?’’ ‘‘Jedini zakon koji Židovi poštuju je onaj Jahvin. Daješ li nam dopuštenje da odemo u pustinju i tamo prinesemo žrtve u Njegovu čast?’’ ‘‘ Ne, Mojsije, dok traje rat s Hetitima, zabranjeno mi je preuzimati takav rizik. Nikakva nezgoda ne bi smjela poremetiti naš obrambeni sustav.’’ ‘‘ Ako se i dalje budeš protivio, Jahve će nadahnuti moju ruku i ja ću napraviti čudo koje će tvoju zemlju gurnuti u nesreću.’’ Ramzes ustane. ‘‘ Svojim uvjerenjima, prijatelju, pridodaj i ovo, ja nikada ne popuštam pred ucjenama.’’ 27 Karavana se kretala golim predjelom. Egipatsko izaslanstvo, koje se sastojalo od tridesetak konjanika, pisara i vojnika te stotinjak magaraca natovarenih poklonima, napredovalo je između dva stjenovita zida na kojima su bile isklesane divovske figure hetitskih ratnika u pohodu prema jugu, ka Egiptu. Aša je pročitao natpis, Bog Oluje utro je put ratnika i dao im je pobjedu. Nekoliko puta Aša je morao održati prodiku maloj karavani, izbezumljenoj i preplašenoj zbog uznemirujućeg okoliša i prisutnosti mračnih sila koje su kružile šumama, tjesnacima i planinskim masivima. Premda se ni sam nije baš najbolje osjećao, Aša je forsirao njihovo kretanje, sretan da je izbjegao razbojničke bande koje su vršljale tim krajem. Izaslanstvo je izašlo iz klanca, uputivši se potom duž jedne rijeke, prošlo je ispred stijena, na isti način načičkanih anatolskim ratnicima u agresivnom stavu, a zatim napredovalo preko visoravni koju su šibali vjetrovi. U daljini, vidio se visoki greben na kojem je bila podignuta tvrđava, prijeteća i ogromna, koja je označavala granicu carstva. Magarci su odbili krenuti dalje, njihov vodič ih je na sve moguće načine pokušavao uvjeriti da nastave put u smjeru zlokobne građevine. Iza grudobrana na tvrđavi, strijelci su bili spremni nišaniti. Aša zapovjedi članovima svog izaslanstva da siđu s konja i da spuste oružje na zemlju. Mašući raznobojnom zastavom, glasnik napravi nekoliko koraka u smjeru ulaza u tvrđavu.

Jedna se strijela zari u dršku na zastavi, druga padne pred glasnikove noge, a treća mu okrzne rame. S grimasom boli na licu, čovjek se vrati nazad. Istog trenutka i egipatski vojnici podigoše svoje oružje. ‘‘ Ne! ‘‘ poviče Aša, ‘‘ ne dirajte ih!’’ ‘‘Nećemo valjda dopustiti da nas poubijaju ‘‘ pobuni se jedan časnik. ‘‘Ovakvo ponašanje nije normalno.Budući da su Hetiti do te mjere razdražljivi i u defenzivi, izgleda da se u carstvu događaju ozbiljne stvari. Ali kakve, to ću saznati kada se sretnem sa zapovjednikom tvrđave.’’ ‘‘ Nakon ovakvog dočeka, nećete reći da računate s tim...’’ ‘‘ Odaberite desetoricu i požurite na naše položaje, neka se trupe u protektoratima stave u stanje pripravnosti, kao da će ih Hetiti svakog trenutka napasti. Neka glasnici obavijeste faraona o situaciji kako bi naša sjeveroistočna obrambena linija bila spremna za rat. Čim budem bio u prilici, poslat ću dodatne obavijesti.’’ Presretan da je dobio, po njegovoj ocjeni, povoljnu zapovijed, časniku nije trebalo dva put reći. Odredi desetoricu vojnika, povede ranjenog glasnika i krene s grupom u velikom galopu. Oni koji su ostali s Ašom skupili su se u gomilu. Aša na papirusu napisa tekst na hetitskom pismu, potpisa svoje ime i titule, zatakne dokument na vrh strijele i pruži je strijelcu da je dobaci do ulaza u tvrđavu. ‘‘ Budimo strpljivi ‘‘ predloži Aša ‘‘ ili će nas primiti na razgovor, ili će nas pobiti.’’ ‘‘ Ali... mi smo opunomoćeni izaslanici! ‘‘ primijeti jedan pisar. ‘‘ Ako su Hetiti počeli ubijati diplomate koji traže pregovor s njima, tada je to nova faza rata koji upravo počinje. Zar to nije vrlo važna informacija?’’ Pisar proguta slinu. ‘‘ Ne bismo li se mogli povući?’’ ‘‘ To bi bilo neprilično. Mi predstavljamo diplomaciju Njegovog Veličanstva.’’ Ne osobito uvjereni u snagu argumenta, pisar i njegovi kolege ostali su čekati u strahu. Vrata tvrđave se otvoriše, napravivši prolaz trojici hetitskih konjanika. Časnik, s kacigom na glavi i mačem u koricama, uzme poruku i pročita je. Zatim dade znak svojim ljudima da opkole Egipćane. ‘‘ Pratite nas ‘‘ zapovjedi im. Unutrašnjost tvrđave bila je podjednako zlokobna kao i njezin vanjski izgled. Hladni zidovi, ledene prostorije, oružarnica, spavaonice, pješaci koji su vježbali... Aši se stegnulo grlo od te zastrašujuće atmosfere, ali se trudio ohrabriti članove svoje pratnje koji su se već osjećali kao zarobljenici. Nakon nekog vremena, časnik s kacigom ponovno se pojavi. ‘‘ Tko je od vas veleposlanik Aša? ‘’ On istupi naprijed. ‘‘ Zapovjednik tvrđave želi vas vidjeti.’’

Ašu su uveli u četvrtastu prostoriju u kojoj je svjetlucao kamin. Blizu ognjišta, stajao je oniži čovjek, odjeven u plašt od debele vune. ‘‘ Dobrodošli u Hetitiju, drago mi je da se ponovno vidimo, Aša.’’ ‘‘ Smijem li, Hatušile, izraziti svoje iznenađenje činjenicom da vas vidim ovdje?’’ ‘‘ Koja je misija faraonovog Ministra vanjskih poslova?’’ ‘‘ Došao sam caru ponuditi bogate darove.’’ ‘‘ Mi smo u ratu... Takva ponuda gotovo je nepristojna.’’ ‘‘ Mora li sukob između naše dvije zemlje trajati vječno? ‘’ Hatušil nije skrivao iznenađenje. ‘‘ Kako bih to trebao shvatiti?’’ ‘‘Volio bih da me primi car, kako bih mogao s njim razgovarati o Ramzesovim namjerama.’’ Hatušil je grijao ruke. ‘‘ To će biti teško... vrlo teško.’’ ‘‘ Hoćete reći... nemoguće?’’ ‘‘ Vratite se u Egipat, Aša... Ne, ne mogu vas pustiti da prođete.’’ Vidjevši svoga domaćina zbunjenog i rastresenog, Aša odluči otkriti svoje prave namjere. ‘‘ Došao sam Muvatalu predložiti mir. ‘’ Hatušil se okrenu. ‘‘ Je li to zamka ili šala?’’ ‘‘ Faraon je uvjeren da je to najbolji put i za Egipat i za Hetitiju.’’ ‘‘ Ramzes bi želio ... mir? Nevjerojatno!’’ ‘‘ Moj je zadatak da vas u to uvjerim i da započnem pregovore.’’ ‘‘ Odustanite od toga, Aša.’’ ‘‘ Zbog čega?’’ Hatušil je procjenjivao iskrenost svog sugovornika. Budući da je ovaj došao sam, kakav bi bio rizik da mu kaže istinu? ‘‘ Car je doživio srčani udar. Ne može govoriti, oduzet je i nesposoban je vladati.’’ ‘‘ Tko drži vlast?’’ ‘‘ Njegov sin, Uri Tešup, vrhovni zapovjednik vojske.’’ ‘‘ Zar vam Muvatal nije poklonio svoje povjerenje?’’ ‘‘ Povjerio mi je gospodarstvo zemlje i diplomaciju.’’ ‘‘ Vi ste, dakle, moj privilegirani sugovornik.’’ ‘‘ Ja, Aša, više nisam ništa, moj rođeni brat zatvorio mi je vrata. Onog trenutka kad sam čuo za njegovo zdravstveno stanje, sklonio sam se ovdje, u ovu tvrđavu čija mi je posada vjerna.’’ ‘‘ Da li će se Uri Tešup proglasiti carem?’’ ‘‘ Čim Muvatal umre.’’ ‘‘ Zašto odustajete od borbe, Hatušile?’’

‘‘ Zato što za nju više nemam mogućnosti.’’ ‘‘ Je li cijela vojska pod Uri Tešupovim utjecajem?’’ ‘‘ Nekim se časnicima ne sviđa njegov temperament brutalnog ratnika, ali su primorani šutjeti.’’ ‘‘ Ja sam spreman otići u vašu prijestolnicu i ponuditi mir.’’ ‘‘ Uri Tešup ne poznaje riječ mir! Nemate nikakvog izgleda za uspjeh.’’ ‘‘ Gdje je vaša žena Putuhepa?’’ ‘‘ Ona nije napuštala Hatušu.’’ ‘‘ Nije li to nerazumno s njene strane? ‘’ Hatušil se ponovno okrene prema ognjištu. ‘‘Putuhepa ima plan da zaustavi Uri Tešupov uspon.’’ Plemenita i ponosna Putuhepa meditirala je već tri dana u hramu boginje Ištar. Kada je vrač stavio na oltar leš odstrijeljenog strvinara, znala je da je došao njezin trenutak. Sa srebrnom dijademom u kosi, odjevena u dugu haljinu boje granata, Putuhepa je u ruci stezala bodež koji će zariti Uri Tešupu u leđa, kada se ovaj bude nagnuo nad utrobom lešinara kako bi prizvao božanstvo. Lijepa svećenica maštala je o nemogućem miru, o pomirenju svih hetitskih uzburkanih sila i o primirju s Egiptom, no, samo Uri Tešupovo postojanje ovakve je planove činilo nemogućim. Samo ona može spriječiti tog demona da ostvari svoje razarajuće djelo, jedino ona može svome mužu Hatušilu ponuditi moć koju će ovaj upotrijebiti kako bi carstvo izveo na pravi put. Uri Tešup uđe u hram. Putuhepa se sakrila iza masivnog stupa, u blizini oltara. Carev sin nije došao sam. Pratila su ga četiri vojnika. Ozlojeđena, Putuhepa je morala odustati i neprimjetno izaći iz hrama, kada će joj se ponovno ukazati ovakva prilika? Očigledno je bilo da je Uri Tešup želio izbjeći svaki rizik. Ako bi bila dovoljno brza, Hatušilova žena bi uspjela ukloniti despota, ali bi i sama pala mrtva pod udarcima njegovih čuvara. Očuvati se od takve žrtve bio bi kukavičluk. Morala je misliti na budućnost zemlje, a ne na svoju vlastitu. Vrač otvori trbuh lešinara, odakle se raširi nepodnošljiv smrad. On uroni ruke u utrobu životinje i spusti drob na oltar. Uri Tešup se približi, ostavljajući na nekoliko metara iza sebe svoje čuvare. Putuhepa još jače stisnu bodež koji je skrivala u rukavu i pripremi se zadati udarac, morala je biti brza kao divlja mačka i u ubilački zamah unijeti svu svoju energiju. No, vračev krik prikovao ju je za mjesto. Uri Tešup uzmakne. ‘‘ Gospodine, to je strašno!’’ ‘‘ Što si vidio?’’ ‘‘ Morate odložiti svoje planove... Sudbina vam nije sklona.’’

Uri Tešup poželje prerezati grlo vraču, ali je znao da će njegova garda uskoro svima pričati o nepovoljnom predviđanju. Hetiti nisu olako prelazili preko proročanskih riječi. ‘‘ Koliko dugo još moram čekati?’’ ‘‘ Sve dok vam predviđanje ne bude naklonjeno. ‘’ Bijesan, Uri Tešup napusti hram. 28 Dvor je brujao od proturječnih glasina u vezi odlaska kraljevskog para na jug zemlje, jedni su tvrdili da put nije odložen, drugi da kasni, ne zna se do kada, zbog nesigurne situacije u protektoratima. Neki su vjerovali da će kralj, bez obzira na prisutnost "kraljevskih sinova" na čelu vojnih odreda, uskoro morati krenuti u rat. Ramzesov kabinet kupao se u svjetlosti, dok je vladar stajao ispred statue svog oca. Na velikom stolu nalazila se gomila pisama koja su stigla iz Kanaana i južne Sirije. Noćobdija, zlatnožuti pas, spavao je na gospodarevom naslonjaču.Odjednom, Ameni uleti u prostoriju. ‘‘ Stigla je poruka od Aše!’’ ‘‘ Jesi li je provjerio?’’ ‘‘ To je doista njegov rukopis, a kriptografski je spomenuo moje ime.’’ ‘‘ Kako je stigla poruka?’’ ‘‘ Jedan od članova njegovog izaslanstva došao je ravno iz Hetitije. Nitko drugi nije držao to pismo u svojim rukama.’’ Pročitavši tekst koji je Aša napisao, Ramzes je spoznao svu težinu problema koji su prijetili raspadom hetitskom carstvu. Shvatio je i zašto su se u prethodnim porukama nalazila upozorenja da se tvrđave na sjeveroistočnoj granici moraju staviti u stanje pripravnosti. ‘‘ Hetiti nisu u stanju napasti nas, Ameni, kraljica i ja možemo krenuti na put.’’ S amuletom i magijskim zapisom, Kha je rješavao zadatak iz matematike koji se sastojao u tome da se izračuna idealan kut pod kojim treba napraviti nagib, preko kojeg treba vući kamene blokove na vrh građevine, okružene zemljanim nasipima. Njegova sestra Meritamon svakodnevno se usavršavala u sviranju harfe i pjevala je njihovom malom bratu Merneptahu koji je počinjao hodati pod budnim Izetinim nadzorom. Krvnik, ogromni nubijski lav, poluotvorenih očiju sa zanimanjem je promatrao malo biće kako, nespretno i oklijevajući, pokušava hodati. Kada se Seramana pojavio na ulazu u vrt životinja podigne glavu. Uvjerivši se u dobre namjere posjetitelja, zadovoljio se gunđanjem i vratio se u svoj nepomičan stav. ‘‘ Želio bih porazgovarati s Khaom ‘‘ obrati se lijepoj Izet. ‘‘ Je li napravio kakav teži prekršaj?’’ ‘‘ Ne, naravno da ne, ali bi mi mogao pomoći u mojoj istrazi.’’

Seramana je napredovao. Sada je već znao da je libijski mag po imenu Ofir ubio nesretnu Litu koja je vjerovala u čudo. Postavši glasnogovornik Ahnatonove hereze, prikrio se iza te doktrine kako bi lakše prevario svoje žrtve i sakrio pravu ulogu hetitskog špijuna. Nije se više radilo o pretpostavkama, nego o činjenicama do kojih je došao zahvaljujući ispitivanju jednog putujućeg trgovca, koji je pao u ruke Seramaninih ljudi kada se pojavio u starom Henarovom stanu u kojem se Ofir dugo skrivao. Čovjek je, dakako, bio samo skromni agent hetitske špijunske mreže, kako je samo povremeno radio za sirijskog trgovca Raju, svog neposredno nadređenog na ljestvici hetitske špijunaže, nije bio obaviješten o tome da je tajna organizacija razbijena i da su se njezini članovi razišli. Bojeći se fizičkog zlostavljanja, ispričao je sve što je znao, omogućujući tako Seramani da rasvijetli neke nejasnoće. No, Ofira i dalje nije bilo moguće pronaći, a Seramana ni najmanje nije vjerovao u priču da je Henar našao smrt u pustinji. Da li je mag krenuo na put u hetitsku zemlju u društvu Ramzesovog brata? Iskustvo je podučilo Sarda da zli ljudi nikada ne odustaju od svoje namjere da čovjeku nanesu zlo i da im mašta ne poznaje granice. Kha se približi gorostasu i podigne oči prema njemu. ‘‘ Ti si jako velik i vrlo jak.’’ ‘‘ Hoćeš li odgovoriti na neka pitanja?’’ ‘‘ Znaš li matematiku?’’ ‘‘ Znam prebrojati svoje ljude i oružje koje sam im podijelio.’’ ‘‘ A, znaš li izgraditi hram ili piramidu?’’ ‘‘ Faraon mi je povjerio jednu drugu zadaću, da lovim kriminalce.’’ ‘‘ Ja volim čitati i pisati hijeroglife.’’ ‘‘ Upravo o tome se i radi, želio bih da mi ispričaš nešto o četkici koja ti je ukradena.’’ ‘‘ Bila je to moja omiljena četkica. Stvarno žalim za njom.’’ ‘‘ Od kada se dogodio taj slučaj, imao si dovoljno vremena razmisliti. Siguran sam da imaš neke sumnje i da ćeš mi pomoći pronaći krivca.’’ ‘‘ Da, razmišljao sam, ali ni u što nisam siguran. Optužiti nekoga za krađu vrlo je ozbiljna stvar a da bi se o tome olako govorilo.’’ Sard je bio iznenađen dječakovom zrelošću, da je postojala bilo kakva indicija, Kha je sigurno ne bi previdio. ‘‘ Jesi li u svojoj okolini primijetio da se netko neobično ponaša? ‘‘ inzistirao je Seramana. ‘‘ Nekoliko proteklih tjedana imao sam novog prijatelja.’’ ‘‘ Koga to?’’ ‘’ Diplomata Mebu. Odjednom se počeo zanimati za ono što radim, a isto tako je iznenada nestao.’’ Široki osmjeh obasja grubo Seramanino lice. ‘‘ Hvala ti, prinče Kha.’’