‘‘ Smiri se, zapovijedam ti! Ja komandiram.’’ Ratnik pokaza kopljem u smjeru okolnih stijenama i brežuljaka. ‘‘ Svuda... svuda ih ima!’’ Henar se uputi prema sredini platforme, podigne oči i ugleda ih. Na tisuće egipatskih vojnika opkolilo je rudnik. Na vrhu najvišeg brežuljka, desetina ljudi je podizala baldahin ispod kojeg se nalazilo prijestolje. S plavom krunom na glavi, Ramzes je sjedio. Lav je ležao kraj njegovih nogu. Nijedan jedini Nubijac nije mogao maknuti pogled s vladara koji je napunio četrdeset i dvije godine, i koji je u dvadesetoj godini svoje vladavine dosegao vrhunac moći. Premda su bili hrabri, crnački ratnici su uvidjeli da bi napad predstavljao samoubojstvo. Henar je sam upao u zamku koja je bila pripremljena za Ramzesa, Faraonovi vojnici ubili su nubijske stražare i nijednom pobunjeniku nisu ostavili mogućnost da pobjegne. ‘‘ Pobijedit ćemo! Svi za mnom! ‘‘ urlao je Henar. ‘’ Nubijski poglavice ponovno su se okupili. Doista, morali su se boriti. Jedan od njih, praćen dvadesetoricom suboraca koji su vikali i mahali kopljima, počeo se verati uz padinu, prema kralju. Val strijela oborio ga je na tlo. Vještiji od drugih, jedan mladi ratnik, trčeći cik cak, stigao je gotovo do podnožja prijestolja. Krvnik skoči i zari svoje čeljusti u njegovu glavu. Sa žezlom u ruci, Ramzes je ostao nepomičan. Krvnik otare pijesak, protrese grivu i ponovno legne pokraj gospodarevih nogu. Gotovo su svi nubijski ratnici pobacali oružje i popadali ničice u znak predaje. Izvan sebe od bijesa, Henar je nogom udarao poglavice. ‘‘ Ustajte i borite se! Ramzes nije nepobjediv!’’ Kako ga nitko nije poslušao, Henar zabi svoj mač u leđa jednog starijeg poglavice čiji su samrtnički grčevi bili snažni i kratki. Njegova mučna agonija uznemirila je njegove sunarodnjake, preneraženi, podigli su se i uprli poglede pune mržnje u starijeg Ramzesova brata. ‘‘ Izdao si nas ‘‘ reče jedan od njih, ‘‘ ti si nas izdao i lagao si nam. Nitko ne može pobijediti Ramzesa, a ti, ti si nas upropastio.’’ ‘‘ Borite se, kukavice!’’ ‘‘ Lagao si nam ‘‘ ponovili su svi u jedan glas. ‘‘ Krenite za mnom i ubijmo Ramzesa!’’ Luđačkog pogleda, uzdignutog mača, Henar se popeo na uzvišicu gdje se nalazio rezervoar s vodom i prostor za ispiranje. ‘’ Ja sam gospodar, jedini gospodar Egipta i Nubije, ja sam...’’ Deset strijela koje su odapeli crnački poglavice žarilo mu se istovremeno u glavu, grlo i grudi. Henar padne unatraške niz nagib i, polako, njegovo se tijelo otklizalo u bazen za ispiranje, miješajući se s nataloženom zemljom koju je ispirao blagi mlaz vode.
56 Odlazak Židova nije pratio nikakav incident. Mnogi su Egipćani žalili zbog gubitka prijatelja i bližnjih koji su se upustili u tu nerazumnu avanturu, s druge strane, brojni Židovi su se pribojavali iskušenja prolaska kroz pustinju gdje je vrebalo tisuću opasnosti. S koliko će se neprijatelja morati sukobiti, koliko naroda i plemena će se suprotstaviti prolasku Jahvinih poklonika? Seramana je bjesnio. Prije negoli je krenuo u Nubiju, Ramzes je Ameniju i Seramani naložio da održavaju red u prijestolnici. Na najmanji znak nemira koje bi Židovi izazvali, snage sigurnosti trebale su reagirati oštro i bez oklijevanja. No, kako je Izlazak protjecao u miru, Seramana nije imao nikakvog razloga za privođenje Mojsija i Arona. Sard je i dalje bio uvjeren da je faraon pogriješio kad je poštedio židovskog vođu, čak ni staro i duboko prijateljstvo nije moglo biti opravdanje za toliku tolerantnost. Mojsije je bio u stanju nanijeti štetu, čak i ako je bio daleko od Egipta. Iz predostrožnosti, Seramana je zapovjedio desetini plaćenika da prate Židove i da ga redovito izvještavaju o njihovom kretanju. Na njegovo veliko iznenađenje, prorok nije krenuo putem prema Sili, koji su nadgledali egipatski vojnici i gdje je bilo mnogo bunara s vodom za piće, nego je izabrao težak put koji je vodio prema "trščanom moru". Na taj način, Mojsije je odbacio svaku mogućnost da se vrati. ‘‘ Seramana!‘‘ uzviknuo je Ameni,‘‘ posvuda te tražim. Namjeravaš li cijelu vječnost razmišljati o putu na Sjever?’’ ‘‘ Taj Mojsije je napravio toliko zla, a ostao je nekažnjen. Ne volim nepravdu.’’ ‘‘ Prije negoli je umro, Ofir nam je odao posljednju zanimljivu informaciju, kao da je, poput škorpiona, sam sebe želio dokraja uništiti, dvojica poglavica beduina, Amos i Baduh, napustili su Egipat zajedno sa Židovima. Njih su dvojica opskrbila Jahvine pristaše oružjem, računajući s eventualnom potrebom da će se morati boriti tijekom Izlaska.’’ Desnom šakom Seramana udari dlan lijeve ruke. ‘‘ Trebao sam pretpostaviti da su to dvoje lutalica ustvari kriminalci. Sada ih moram uhapsiti, kao i njihovog suučesnika Mojsija.’’ ‘‘ Nemam ti što prigovoriti.’’ ‘‘ Odmah krećem s pedesetak dvokolica i vratit ću natrag to društvo kako bih ga bacio u zatvor.’’ Ramzes zagrli Nefertari. Blagost ljubavi, s malo šminke, namirisana kao božica, bila je ljepša no ikad. ‘‘ Henar je mrtav, a pobuna Nubijaca završena ‘‘ reče kralj. ‘‘ Hoće li se vratiti mir u Nubiju?’’
‘‘ Vođe pobunjenika kažnjeni su smrću radi izdaje, a sela koja su tiranizirali organizirala su svečanost kako bi proslavili njihovu smrt. Vraćeno mi je ukradeno zlato, pa sam dio poslao u Abu Simbel, a dio u Karnak.’’ ‘‘ Napreduju li radovi u Abu Simbelu?’’ ‘‘ Setau održava gradilište u punom pogonu. ‘’ Kraljica nije više odugovlačila s glavnom vijesti.’’ ‘‘ Seramana je s jednim odredom u potjeri za Mojsijem.’’ ‘‘ Zašto?’’ ‘‘ Zbog dvojice Beduina, uhoda koje su plaćali Hetiti, a koji su se umiješali među Židove. Seramana želi uhititi tu dvojicu i Mojsija, a Ameni se nije tome usprotivio jer je to u skladu sa zakonom.’’ Ramzes je zamišljao Mojsija na čelu njegova naroda, kako udara štapom o tlo, otvara putove, primorava neodlučne da nastave i kako moli Jahvu da se noću pokaže kao ognjeni stup, a danju kao stup od oblaka. Nijedna prepreka ne može ga zaustaviti, nijedan neprijatelj zastrašiti. ‘‘ Upravo sam primila jedno dugo pismo od Putuhepe ‘‘ doda Nefertari. ‘‘ Ona je uvjerena da ćemo uspjeti.’’ ‘‘ Divna vijest.’’ U mislima zaokupljen drugim stvarima, Ramzes je izgovorio ove riječi a da nije u njih vjerovao. ‘‘ Bojiš se da Mojsije smrtno ne strada, zar ne?’’ ‘‘ Ne želim ga više ikada vidjeti.’’ ‘‘ A u vezi mirovnog ugovora, postoji još jedan osjetljiv problem.’’ ‘‘ Opet Uri Tešup?’’ ‘‘ Ne, nego problem formulacije. Hatušil ne želi da ispadne jedini odgovoran za rat, i ne želi da ga se smatra podređenim, prisiljenim podčiniti se kraljevoj volji.’’ ‘‘ Ali, nije li tomu tako?’’ ‘‘ Tekst ugovora bit će javan, čitat će ga generacije, Hatušil ne želi izgubiti obraz.’’ ‘‘ Neka se Hetit pokloni, ili nek' nestane!’’ ‘‘ Hoćemo li odustati od mira zbog nekoliko neumjerenih riječi?’’ ‘‘ Svaka riječ je važna.’’ ‘‘ Smijem li svejedno predložiti novu verziju ugovora Gospodaru Dviju Zemalja?’’ ‘‘ Uzimajući u obzir Hatušilove zahtjeve, pretpostavljam?’’ ‘‘ Uzimajući u obzir budućnost dvaju naroda koji ne žele rat, pokolj i nesreću.’’ Ramzes poljubi Nefertari u čelo. ‘‘ Imam li ikakvih izgleda izbjeći diplomatskom ushitu velike kraljevske supruge?’’ ‘‘ Nikakvih.’’ Mojsije se jako razbjesnio i Aron je morao štapom udariti nekoliko njih koji su se pobunili, već umorni od Izlaska i željni vratiti se u Egipat gdje su imali hrane u izobilju i gdje su živjeli u udobnim kućama. Većina je mrzila pustinju i nisu se uspijevali naviknuti
na spavanje pod otvorenim nebom ili ispod šatora. Mnogi su počeli negodovati protiv surovih uvjeta života koje im je prorok nametnuo. A tada se podigao strašan Mojsijev glas, zapovijedajući neodlučnima i kukavicama da slušaju Jahvu i da nastave put prema Obećanoj zemlji, bez obzira na sve poteškoće i kušnje. Duga povorka došla je do iznad Sile, u močvaran i vlažan predio. Židovi bi povremeno zaglibili u blato, kola bi se prevrtala, a pijavice su napadale i ljude i životinje. Mojsije je odlučio napraviti predah nedaleko granice, blizu Sarbonskog jezera i Sredozemnog mora. Mjesto se smatralo opasnim, jer je pustinjski vjetar nanosio ogromne količine pijeska po močvarnoj površini i po barama, stvarajući lažan teren koji je tvorio "trščano more". Nitko nije živio na ovim pustim predjelima, prepuštenima vihorima i bijesu mora i neba, čak su ih i ribari izbjegavali, zbog straha da ih ne proguta živi pijesak. Jedna ljuta žena padne Mojsiju pred noge. ‘‘ Svi ćemo pomrijeti, u ovoj pustoši!’’ ‘‘ Griješiš.’’ ‘‘ Pogledaj oko sebe! Je li to ta Obećana zemlja?’’ ‘‘ Naravno da nije.’’ ‘‘ Nećemo ići dalje, Mojsije.’’ ‘‘ Naravno da hoćete. Sljedećih ćemo dana prijeći granicu i ići ćemo onamo gdje Jahve želi.’’ ‘‘ Kako možeš biti tako siguran u sebe?’’ ‘‘ Zato što sam ga vidio, ženo, i zato što mi je govorio. Idi spavati sada, trebat će nam još mnogo snage kako bismo izdržali.’’ Pokorena, žena posluša. ‘‘ Ovo je mjesto užasno ‘‘ primijeti Aron. ‘‘ Jedva čekam da krenemo dalje.’’ ‘‘ Neophodan je bio jedan duži odmor. Sutra, u zoru, Jahve će nam dati snage da nastavimo.’’ ‘‘ Zar nikad ne sumnjaš u naš uspjeh, Mojsije?’’ ‘‘ Nikada, Arone.’’ Seramanine dvokolice, koje je pratio jedan od "kraljevskih sinova" a koji je zastupao Ramzesa, napredovale su velikom brzinom u potjeri za Židovima. Tek što je osjetio miris mora, gusaru se raširiše nosnice. On svojim ljudima dade znak da se zaustave. ‘‘ Tko među vama poznaje ovo mjesto? ‘’ Jedan iskusan vozač zatražio je riječ. ‘‘ Ovo je mjesto puno utvara. Ne bih vam savjetovao da uznemirujemo demone.’’ ‘‘ Ali, Židovi su krenuli upravo ovim putom. ‘‘ ljutito će Sard. ‘‘ Njihova stvar ako se ponašaju kao budale. Mi bismo se, međutim, trebali vratiti natrag.’’ U daljini se nazirao dim.
‘‘ Židovski kamp nije daleko ‘‘ primijeti kraljevski sin. ‘‘ Dovršimo ono što smo započeli i uhitimo krivce.’’ ‘‘ Jahvini pristaše su naoružani, i ima ih mnogo ‘‘ podsjeti Seramana. ‘‘ Naši se ljudi znaju boriti, a naše nam dvokolice osiguravaju prednost. Na pravoj udaljenosti sasut ćemo val strijela i tražiti da nam izruče Mojsija i dvojicu Beduina. Ako neće, bit će kažnjeni.’’ Odred dvokolica je s mnogo straha nastavio put kroz močvarnu zemlju. Probudivši se iznenada, Aron poskoči. Mojsije je već bio na nogama, sa štapom u ruci. ‘‘ Ovaj mukli zvuk...’’ ‘‘ To su egipatske dvokolice.’’ ‘‘ Dolaze k nama.’’ ‘‘ Imamo dovoljno vremena da pobjegnemo. ‘’ Dvojica Beduina, Amos i Baduh, odbili su krenuti dalje prema trščanom moru, dok su Židovi, izluđeni, pristali slijediti Mojsija. Kako je noć padala više nitko nije razlikovao vodu od nanosa pijeska, ali Mojsije je napredovao sigurnim korakom između mora i jezera, vođen vatrom koja mu je plamtjela u duši još otkada je bio mladić, vatrom koja se pretvorila u želju za Obećanom zemljom. Raštrkavši se, egipatske su dvokolice napravile veliku pogrešku. Neke su zaglibile u živome pijesku, druge su se izgubile u močvarama. Dvokolica kraljevskog sina ostala je nepokretna u ljepljivoj zemlji, dok se Seramana u punoj brzini sudario s dvojicom Beduina koji su se odvojili od Židova. Zapuhao je istočni vjetar, pridruživši se pustinjskom vjetru. Put kojim su krenuli Židovi kako bi prošli kroz trščano more bio je na taj način isušen i prohodan. Ravnodušan prema smrti dvojice špijuna, s dvokolicama polomljenih kotača, Seramana je bio zasut pijeskom. Bilo je vrijeme da se oslobode vozila i da okupi ljude od kojih su neki bili ranjeni. Vjetar je promijenio smjer. Snažan i vlažan, podizao je velike valove koji su preplavili prolaz. S olujom u srcu, Seramana je gledao kako Mojsije odlazi. 57 Unatoč činjenici da je bila pod stalnom njegom Neferete, osobito darovite mlade liječnice, kraljica majka Tuja pripremala se na veliko putovanje. Uskoro će se pridružiti Setiju i napustit će zemaljski Egipat čija je sretna budućnost bila gotovo u potpunosti osigurana. Gotovo u potpunosti budući da se još čekalo na zaključenje mirovnog ugovora s Hetitima. Kada ju je Nefertari potražila u vrtu gdje se odmarala, Tuja primijeti da je velika kraljevska supruga uzbuđena.
‘‘ Veličanstvo, upravo sam primila ovo pismo od carice Putuhepe.’’ ‘‘ Moje su oči slabe, Nefertari, pročitaj mi ga, molim te. ‘’ Svojim blagim i očaravajućim glasom kraljica je razgalila Tujino srce. Mojoj sestri, supruzi sunca, Nefertari. Sve se odvija dobro po naše dvije zemlje, i nadam se da je tvoje zdravlje i zdravlje tvojih bližnjih dobro. Moja kćer divno izgleda i moji su konji izvrsni, nadam se da je podjednako tako sa tvojom djecom, tvojim konjima i lavom Ramzesa Velikog. Tvoj sluga Hatušil na koljenima je pred Faraonom i pada ničice pred njim. Mir i bratstvo, to su riječi koje treba izgovarati, budući da se egipatski bog svjetlosti i hetitski bog oluje žele zbratimiti.Oni koji će donijeti mirovni ugovor, egipatski i hetitski veleposlanici, na putu su prema Pi Ramzesu, kako bi Faraon zauvijek zapečatio našu zajedničku odluku! Neka moju sestru Nefertari čuvaju bogovi i božice. Plačući od sreće, Nefertari i Tuja pale su jedna drugoj u zagrljaj. Seramana se osjećao poput insekta koji je gmizao po Ramzesovoj sandali. Pognute glave, Sard je očekivao da će biti protjeran iz palače, premda nije mogao podnijeti gubitak položaja. On, stari gusar, naviknuo se na život čovjeka reda koji progoni krivce. Potpuna odanost Ramzesu dala je smisao njegovom životu i prekinula njegovo lutanje, Egipat koji je nekoć želio tek opljačkati, postao je njegovom domovinom. On, moreplovac, iskrcao se na kopno bez želje da ga ikada više napusti. Seramana je Ramzesu dao do znanja da ne bi mogao podnijeti poniženje pred dvorom i njegovim podčinjenima, stoga ga je vladar primio nasamo u svom kabinetu. ‘‘ Veličanstvo, pogriješio sam. Nitko nije poznavao teren tako da...’’ ‘‘ Što se dogodilo s dvojicom Beduina, špijuna?’’ ‘‘ Pregazili su ih kotači moje dvokolice.’’ ‘‘ Jesi li siguran da se Mojsije izvukao iz oluje?’’ ‘‘ On je s Židovima prošao kroz trščano more.’’ ‘‘ Zaboravimo na njih, budući da su prešli granicu.’’ ‘‘ Ali.... Mojsije vas je izdao!’’ ‘‘ On slijedi svoj put, Seramana. Kako više neće imati prigodu remetiti ravnotežu i spokoj Dviju Zemalja, neka ide ka svojoj sudbini. Povjerit ću ti drugi važan zadatak.’’ Sard nije mogao vjerovati vlastitim ušima. Zar će mu kralj oprostiti neuspjeh? ‘‘Krenut ćeš prema granici s dvije pukovnije dvokolica kako bi dočekao hetitskog ambasadora kojem ćeš biti osiguranje.’’ ‘‘ To je zadatak... jedan zadatak...’’ ‘‘ Jedan zadatak, presudan za svjetski mir, Seramana.’’ Hatušil je popustio. Poslušavši istovremeno intuiciju državnika, savjete svoje supruge Putuhepe i preporuke egipatskog veleposlanika Aše, dovršio je tekst mirovnog ugovora o nenapadanju s Egiptom, ne suprotstavljajući se Ramzesovim zahtjevima, te je imenovao
dvojicu poslanika koji će faraonu odnijeti srebrne pločice s tekstom ugovora ispisanog klinastim pismom. Hatušil je obećao Ramzesu da će izložiti ugovor u hramu božice Sunca u Hatuši, pod uvjetom da i egipatski vladar učini to isto u jednom od velikih svetišta u Dvjema Zemljama. No, hoće li Ramzes prihvatiti potpisati dokument bez dodavanja novih klauzula? Od hetitske prijestolnice do egipatske granice atmosfera je bila i ostala zategnuta. Aša je bio svjestan da ne može tražiti više od Hatušila. Ukoliko bi Ramzes pokazao ikakvo nezadovoljstvo, mirovni će ugovor ostati mrtvo slovo na papiru. Što se tiče hetitskih vojnika, oni nisu skrivali zabrinutost, neke grupe odmetnika vjerojatno će ih pokušati napasti kako bi spriječili mirovne glasnike da stignu do cilja. Klisure, tjesnaci, šume, sve su to bile moguće zamke, međutim, put je protjecao bez incidenata. Kada je ugledao Seramanu i egipatske dvokolice, Aša ispusti dug uzdah olakšanja. Od sada nadalje, putovat će mirno. Sard i viši časnik hetitskog odreda dvokolica hladno su se pozdravili. Stari se gusar radije ogledao s barbarima, ali sad je morao poslušati Ramzesa i ispuniti povjereni mu zadatak. Po prvi puta su hetitske dvokolice ušle u Deltu i kotrljale se putom koji je vodio prema Pi Ramzesu. ‘‘ Što se dogodilo s pobunom u Nubiji ‘‘ upitao je Aša. ‘‘ Zar se o tome govori u Hatuši ‘‘ zainteresirao se Sard. ‘‘ Budi bez brige, informacija će ostati potpuno povjerljiva.’’ ‘‘ Ramzes je ponovno uspostavio mir, a Henara su ubili njegovi suučesnici.’’ ‘‘ Kad bi se mir uspostavio na Sjeveru kao i na Jugu! Ako Ramzes bude prihvatio ugovor koji mu nose hetitski glasnici, započet će doba napretka kojeg će se sjećati mnoge buduće generacije.’’ ‘‘ Zašto bi odbio?’’ ‘‘ Zbog jedne sitnice koja nije i jedina... Budimo optimisti, Seramana.’’ Dvadeset prvog dana zimske sezone, u dvadeset prvoj godini Ramzesove vladavine, Ameni je uveo Ašu i dvojicu hetitskih poslanika u salu za prijeme u palači u Pi Ramzesu čija ih je ljepota zadivila. Sivilo njihovog ratničkog svijeta zamijenio je raznobojni univerzum u kojem su se miješale profinjenost i veličanstvenost. Poslanici su predali faraonu srebrne pločice, a Aša je pročitao uvodnu deklaraciju. ‘Neka tisuću božanstava, među hetitskim i egipatskim bogovima i božicama, budu svjedoci ovog ugovora koji sklapaju hetitski car i egipatski faraon. Neka svjedoče sunce, mjesec, nebeski i zemaljski bogovi i božice, planine i rijeke, more, vjetrovi i oblaci. Neka tisuće božanstava unište kuću, zemlju i podanike onoga koji prekrši ugovor. Što se tiče onoga koji ga se bude pridržavao, neka ga te tisuće štite da bi mogao napredovati i živjeti sretno sa svojim ukućanima, djecom i podanicima.*’
U prisutnosti velike kraljevske supruge Nefertari i kraljice majke Tuje, Ramzes je odobrio deklaraciju koju je Ameni prepisao na papirus. *Autentičan tekst mirovnog ugovora koji se čuva u hetitskim i egipatskim arhivima. ‘‘Prihvaća li car Hatušil hetitsku odgovornost za ratničke pohode vođene nekoliko posljednjih godina?’’ ‘‘ Da, Veličanstvo ‘‘ odgovori jedan od poslanika. ‘‘ Prihvaća li da ovaj ugovor obvezuje i naše nasljednike?’’ ‘‘ Naš car želi da ovaj ugovor bude zalog za mir i bratstvo, da ga poštuju i naša djeca, i djeca naše djece.’’ ‘‘ Koje ćemo granice poštovati?’’ ‘‘ Oront, fortifikacijsku liniju u južnoj Siriji, put koji razdvaja egipatski Biblos od provincije Amurije koja se smatra hetitskim protektoratom, put koji prolazi južno od hetitskog Kadeša i odvaja ga od sjevernog izlaza iz doline Bekaje, koja je pod egipatskim utjecajem. Feničanske luke će ostati pod faraonovim nadzorom. Egipatski poslanici i trgovci slobodno će se kretati putovima koji vode u Hetitiju.’’ Aša zadrži dah. Hoće li Ramzes definitivno odustati od Kadeša i, još važnije, od Amurije? Ni Seti ni njegov sin nisu uspjeli osvojiti poznatu utvrdu u čijem je podnožju Ramzes postigao svoju najveću pobjedu, i izgledalo je logično da Kadeš ostane u hetitskim rukama. Ali Amurija... Egipat se snažno borio ne bi li zadržao ovu provinciju, mnogo je vojnika poginulo zbog nje. Aša se pribojavao da faraon neće pokazati popustljivost. Vladar pogleda Nefertari. U kraljičinom pogledu pročitao je odgovor. ‘‘ Prihvaćamo ‘‘ izjavi Ramzes Veliki. Dok je Ameni nastavio zapisivati, Aša osjeti kako ga ispunjava beskrajna radost. ‘‘ Što još želi moj brat Hatušil? ‘‘ upita Ramzes. ‘‘ Konačni pakt o međusobnom nenapadanju, Veličanstvo, i obrambeni savez protiv svakog tko bi napao Egipat ili Hetitiju.’’ ‘‘ Misli li pritom na Asirce?’’ ‘‘ Na bilo koji narod koji bi pokušao osvojiti egipatsku ili hetitsku zemlju.’’ ‘‘ I mi želimo taj pakt i savez, zahvaljujući čemu ćemo uspostaviti napredak i sreću.’’ Sigurnom rukom, Ameni je i dalje zapisivao. ‘‘ Veličanstvo, car Hatušil također želi da u našoj zemlji bude poštovan i očuvan kraljevski red nasljeđivanja, sukladno našim običajima i tradiciji.’’ ‘‘ Drukčije neće ni biti.’’ ‘‘ I naposljetku, naš bi vladar želio da se riješi pitanje međusobnog izručivanje bjegunaca.’’ Aša se bojao ove posljednje prepreke. Jedan jedini sporan detalj mogao je dovesti u pitanje cjelinu dogovora. ‘‘ Zahtijevam da se s izručenim osobama postupa humano ‘‘ izjavi Ramzes, ‘‘ da kad budu vraćene u svoju zemlju, Egipat ili Hetitiju, ne podliježu kaznenom progonu ni
nepravdi, i da njihove kuće ostanu netaknute. Još nešto, budući da je Uri Tešup postao Egipćanin, ima mogućnost po slobodnoj volji izabrati svoju sudbinu.’’ Kako im je Hatušil dao odobrenje da mogu prihvatiti navedene uvjete, dvojica su se poslanika suglasila. Mirovni ugovor bio je spreman za potpisivanje. Ameni će njegovu konačnu verziju proslijediti kraljevskim pisarima koji će ga prepisati na papirus najbolje kvalitete. ‘‘ Ovaj tekst bit će ugraviran u kamenu u nekoliko egipatskih hramova ‘‘ reče Ramzes, ‘‘ a posebno u Raovom svetištu u Heliopolisu, na južnoj strani istočnog krila devetog pilona u Karnaku i na južnoj strani pročelja velikog hrama u Abu Simbelu. Na taj će način, Egipćani od sjevera do juga, od Delte do Nubije, znati da zauvijek žive u miru s Hetitima, pod božanskim pokroviteljstvom.’’ 58 Nakon što su se smjestili u dijelu palače predviđenom za strance, hetitski su poslanici prisustvovali općem veselju koje je obuzelo egipatsku prijestolnicu. Mogli su se uvjeriti u ogromnu popularnost koju je Ramzes uživao, na svakom koraku slavljen u pjesmi koju je mnoštvo pjevalo u zboru, On nas obasjava kao sunce, oporavlja nas kao voda i vjetar, volimo ga kao kruh i kao lijepe tkanine, jer je on otac i majka cijele zemlje, svjetlost obje obale. Nefertari je pozvala Hetite da joj se pridruže u ritualu u hramu boginje Hator. Slušali su prizivanje jedinstvene Moći koja se svakodnevno sama stvara, koja omogućava postojanje svim oblicima života, osvjetljava lica, čini da od sreće podrhtavaju drveće i cvijeće. Kad su se svi pogledi usmjerili ka nebeskom zlatu, u tom radosnom trenutku ptice su prhnule uvis, a put mira otvorio se svakom ljudskom koraku. Hetiti su bili malo začuđeni a malo razgaljeni onime što su vidjeli. Potom su ih pozvali na gozbu tijekom koje su iskušali izvrsna jela, ragu od goluba, marinirane bubrežnjake, pečeni goveđi but, grgeča iz Nila, guske s roštilja, leću, mladi bijeli i crveni luk, tikvice, male krastavce, salatu, grašak u zrnu, mahune, kompot od smokava, jabuke, datulje, lubenice, kozji sir, jogurt, okrugle kolačiće od meda, svjež kruh, blago pivo, crveno i bijelo vino. U ovoj izuzetnoj prilici posluženo je vino ostavljeno u ćupovima šestog dana četvrte godine Setijeve vladavine, i obilježeno znakom Anubisa, gospodara pustinje. Poslanici su bili iznenađeni takvim obiljem i kvalitetom jela, divili su se ljepoti posuda od kamena i na kraju završili tako što su se pridružili općem veselju pjevajući i sami pohvale Ramzesu. Da, to je doista bio mir. Najzad se na uspavanu prijestolnicu spustila tišina.
Iako je bilo vrlo kasno, Nefertari je svojeručno pisala dugo pismo svojoj sestri Putuhepi da bi joj zahvalila na uloženim naporima i da bi joj opisala divne trenutke koje su Hetiti doživjeli u Egiptu. Kada je stavila pečat, Ramzes joj nježno spusti ruke na ramena. ‘‘ Zar radno vrijeme nije završeno?’’ ‘‘ Dan nosi više obaveza nego što ima sati, a i ne treba biti drukčije, dobro je da je tako, zar ti sam ne ponavljaš to stalno svojim visokim službenicima? Velika kraljevska supruga ne može izbjegavati Zakon.’’ Svečani Nefertarin parfem očaravao je Ramzesa. Hramski majstor za mirise upotrijebio je najmanje šesnaest sastojaka, među kojima su bili mirisna trska, kleka, cvijeće od žukovine, smola od terpentina, smirna i aromati. Zeleni premaz podcrtavao je finoću očnih kapaka, a vlasulja namazana uljem iz Libije isticala je uzvišenu ljepotu njezinog lica. Ramzes joj skine periku, pa rasplete dugu i valovitu Nefertarinu kosu. ‘‘ Sretna sam... Zar nismo radili za dobrobit našeg naroda?’’ ‘‘ Tvoje ime će zauvijek ostati povezano s ovim mirom, ti si ta koja ga je stvorila.’’ ‘‘ Što znači naša slava prema pravilnom slijedu dana i obreda?’’ Kralj spusti naramenice s Nefertarine haljine, i poljubi ju u vrat. ‘‘ Kako da ti iskažem svoju ljubav?’’ Ona se okrene i spusti svoje usne na njegove. ‘‘ Zar je uopće vrijeme da o tome razgovaramo?’’ Prvo službeno pismo koje je stiglo iz Hetitije, a koje je pratilo prihvaćanje mirovnog ugovora, izazvalo je veliku radoznalost na dvoru u Pi Ramzesu. Želi li Hatušil doći do neke presudne točke dogovora? Kralj polomi pečat utisnut na tkanini u kojoj je bila umotana pločica od dragocjenog drveta i pogleda tekst ispisan klinastim pismom. Odmah se uputi kraljici. Nefertari je dovršavala čitanje rituala za proljetne praznike. ‘‘ Čudna pošta, zaista!’’ ‘‘ Neki ozbiljan problem? ‘‘ zabrine se kraljica. ‘‘ Ne, nego neka vrsta poziva u pomoć. Izvjesna hetitska princeza, nemogućeg imena, loše se osjeća. Hatušil smatra da su je, izgleda, zaposjeli demoni koje hetitski liječnici ne uspijevaju istjerati iz nje. Poznavajući darovitost ovdašnjih iscjelitelja, naš novi saveznik me moli da pošaljem nekog terapeuta iz Kuće Života kako bi povratio princezino zdravlje i omogućio joj da dobije dijete koje želi.’’ ‘‘ Pa to je izvrsna vijest, veze među našim zemljama stalno jačaju.’’ Kralj je poslao po Ašu, kojem priopći sadržaj Hatušilove poruke. Šef egipatske diplomacije prsnuo je u smijeh. ‘‘ Je li ta molba tako smiješna? ‘‘ iznenadi se kraljica. ‘‘ Imam dojam da hetitski car ima bezgranično povjerenje u naše liječnike! Ne želi ništa manje nego pravo čudo.’’ ‘‘ Zašto podcjenjuješ našu znanost?’’
‘‘ Nikako ne podcjenjujem, ali kako omogućiti jednoj ženi da ima dijete, pa makar ona bila i hetitska princeza, imajući u vidu da je prešla šezdesetu godinu?’’ Nakon što se i sam slatko nasmijao, Ramzes izdiktira Ameniju pismo za svog brata Hatušila. ‘’Što se tiče princeze koja pati, osobito u njezinim godinama, mi to razumijemo. Nitko ne može spraviti lijek koji bi je učinio trudnom. Ali ako bog Oluje i bog Sunca tako odluče... Poslat ću, dakle, izvrsnog čarobnjaka i stručnog liječnika.’’ Ramzes odmah posla u Hatušu i čarobni kip boga iscjelitelja Khonsua, onog koji prolazi kroz prostor, inkarniranog kao mjesečev srp. Tko bi drugi, osim božanstva, mogao promijeniti zakone fiziologije? Kada je poruka od Nebua, velikog svećenika iz Karnaka, stigla u Pi Ramzes, kralj je odlučio dvor premjestiti u Tebu. Kao i obično učinkovit, Ameni opremi brodove potrebnim stvarima i podijeli savjete da bi se put odvijao na najbolji mogući način. Na kraljevskom brodu smjestili su se svi oni koji su Ramzesu bili najdraži, njegova blistava supruga Nefertari, majka Tuja koja nije skrivala radost da je poživjela dovoljno dugo da vidi mir koji se uspostavio između Egipta i Hetitije, lijepa Izet, silno uzbuđena što će prisustvovati velikoj proslavi koja se pripremala, njegovo troje djece, Kha veliki svećenik u Memphisu, glazbenica Meritamon i mladi Merneptah, izvrsno građen, njegovi vjerni prijatelji Ameni i Aša zahvaljujući kojima je Ramzes uspio izgraditi sretno kraljevstvo, ministar Neđem i Seramana, lojalni službenici. Jedino su nedostajali Setau i Lotus koji se, budući da su dolazili iz Abu Simbela, nisu mogli pridružiti povorci koja je polazila u Tebu. I Mojsije... Mojsije koji se odrekao Egipta. Veliki svećenik iz Karnaka osobno je dočekao kraljevski par na pristaništu. Ovoga puta, Nebu je doista vrlo ostario. Pogrbljen, kretao se teško, ruka mu je grčevito stezala štap, glas mu je podrhtavao. Iako je bolovao od reumatizma, oko mu je ostalo živahno a osjećaj za autoritet nepoljuljan. Kralj i veliki svećenik su se zagrlili. ‘‘ Održao sam obećanje, Veličanstvo, zahvaljujući Bakhenovom radu i trudu njegovih obrtnika, vaš hram za milijune godina je završen. Božanstva su mi podarila sreću da se divim remek’‘djelu u kojem će oni prebivati.’’ ‘‘ I ja sam održao svoje, Nebu, zajedno ćemo se popeti na krov hrama i promatrat ćemo svetište, njegove pomoćne odaje i palaču.’’ Ogromni pilon, čije je unutarnje lice bilo ukrašeno prikazima pobjede kod Kadeša, prostrano prvo dvorište sa stupovima koji su simbolizirali kralja kao Ozirisa, kolos visok dvadeset sedam metara koji je predstavljao kralja u sjedećem položaju, drugi pilon koji je otkrivao ritual žetve, sala sa stupovima duboka trideset jedan metar i široka četrdeset jedan, svetište čiji su reljefi pokazivali misterije svakodnevnog kulta, veliko izrezbareno drvo koje simbolizira trajnost faraonske institucije... Bile su to ljepote kojima se divio kraljevski par, na vrhuncu proslave.
Svečanosti kojima je otvoren hram za milijune godina trajale su nekoliko tjedana. Za Ramzesa, njihov vrhunac predstavljalo je ritualno rođenje kapele posvećene njegovom ocu i majci, Nefertari i kralj izgovarali su oživljujuće riječi zauvijek ugravirane hijeroglifima u kamen. Kada se faraon obukao u jutarnju odjeću , Ameni se, zbunjenog izgleda, pojavio kod njega. ‘‘ Tvoja majka... zove te.’’ Ramzes potrči u Tujine odaje. Setijeva udovica ležala je na leđima, s rukama duž tijela, poluzatvorenih očiju. Kralj klekne pokraj nje i poljubi joj ruke. ‘‘ Jesi li previše umorna da bi prisustvovala inauguraciji tvoje kapele?’’ ‘‘ Nije me obuzeo umor, to smrt dolazi.’’ ‘‘ Odgurnimo je zajedno.’’ ‘‘Nemam više snage Ramzese. Ali, zašto bih se protivila? Došao je trenutak da se pridružim Setiju, i to je za mene sretan trenutak.’’ ‘‘ Imaš li srca napustiti Egipat?’’ ‘‘ Kraljevski par vlada i slijedi pravilan put. Znam da će sljedeća berba biti izvrsna, a pravda poštovana. Mogu mirno otići, sine, zahvaljujući miru koji ste ti i Nefertari stvorili i koji ćete učiniti trajnim. To je tako lijepo, mirna zemlja u kojoj se djeca igraju, gdje se stada vraćaju sa ispaše dok govedari pjevuše pjesme i sviraju u frule, gdje se ljudi poštuju znajući da ih faraon štiti. Očuvaj tu sreću, Ramzese, očuvaj tu dobrotu, i prenesi Zakon tvom nasljedniku.’’ Suočena s najvećim iskušenjem, Tuja nije drhtala. Ostala je ponosna i dostojanstvena, spokojnog pogleda uperenog u vječnost. ‘‘ Voli Egipat svim svojim bićem, Ramzese, neka nijedan drugi osjećaj ne prevlada nad tom ljubavlju, neka te nijedno iskušenje, bez obzira kako strašno bilo, ne odvrati od tvoje dužnosti faraona.’’ Tujina ruka snažno stisnu sinovljevu. ‘‘ Poželi mi, egipatski kralju, da se pridružim polju s ponudama, prostorima sreće, poželi mi da se zauvijek smjestim u toj čudesnoj zemlji vode i svjetlosti, odakle ću zračiti u društvu s našim precima i sa Setijem.’’ Tujin se glas gasio, u dubokom uzdahu kakva je sama onostranost. 59 U Dolini kraljica, na mjestu ljepote i savršenosti, Tujino vječno prebivalište nalazilo se u blizini onog predviđenog za Nefertari. Velika kraljevska supruga i faraon upravljali su pogrebnim obredom za Setijevu udovicu čija se mumija već nalazila u zlatnoj sobi. Preobražena u Ozirisa i Hator, Tuja će živjeti kroz svoje svjetlosno tijelo koje će svakoga dana ponovno stvarati nevidljivu energiju koja dolazi iz nebeskih dubina. U grobu su bili
smješteni ritualni predmeti, pogrebne vaze s poklopcem u obliku neke svete životinje u kojima su se nalazili unutrašnji organi, skupocjene tkanine, ćupovi s vinom, vaze s uljima i melemima, mumificirana hrana, svećeničke haljine, žezlo, vlasulje, ogrlice i drugi nakit, zlatne i srebrne sandale i druge skupocjenosti potrebne Tuji za putovanje lijepim zapadnim putovima i predjelima drugog svijeta. Ramzes je pokušavao prihvatiti i sreću i nesreću s podjednakom postojanošću duha. S jedne strane, toliko željeni mir s Hetitima i dovršenje Rameseuma, njegovog hrama za milijune godina, s druge, nestanak Tuje. Sin i čovjek u njemu bili su potpuno utučeni, ali faraon nije imao pravo izdati kraljicu majku, toliko nepokolebljivu da je izgledalo kao da je ni sama smrt ne može uzdrmati. Morao je poštovati ono što mu je ostavila u zalog, Egipat je bio iznad svakog osjećaja, kako radosti tako i žalosti. I tako se, uz Nefertarinu pomoć, Ramzes pokorio zahtjevima svog položaja. Nastavio je upravljati državnim kormilom kao da je Tuja još prisutna. Od sada, morat će naučiti živjeti bez njezinih savjeta i pomoći. Nefertari je morala preuzeti one dužnosti koje je Tuja odrađivala, unatoč hrabrosti svoje supruge, Ramzes je osjećao da težina njezinih obaveza postaje nepodnošljiva. Svakog dana, nakon jutarnjeg obreda, kraljevski par je dugo meditirao u Tujinoj i Setijevoj kapeli u Rameseumu. Kralj je osjećao potrebu da ga prožme nevidljiva stvarnost koju su stvarali kamenje i hijeroglifi oživljeni riječju. Komunicirajući s dušom svojih prethodnika, Ramzes i Nefertari punili su se tom tajnom svjetlošću koja je hranila njihovu misao. Na kraju šezdeset i drugog dana žalosti, Ameni je procijenio da je neophodno uputiti Ramzesa u neodgodive poslove. Smješten u službenim prostorima Rameseuma sa svojim malim ali učinkovitim timom pisara, osobni faraonov tajnik bio je u stalnom kontaktu s Pi Ramzesom, ne propuštajući ni za trenutak proučavanje dosjea. ‘‘ Berba je odlična ‘‘ priopći Ramzesu. ‘‘ Kraljevski trezor nikada nije bio tako pun, uprava nad našim rezervama hrane nije napravila nikakav propust, a timovi obrtnika rade bez predaha. Što se tiče cijena, stabilne su i ne prijeti nikakva inflacija.’’ ‘‘ Što je sa zlatom iz Nubije? ‘‘ Vađenje i dopremanje odvijaju se bez problema.’’ ‘‘ Opisuješ li mi ti to nekakav raj?’’ ‘‘ Naravno da ne... Ali, svi se mi trudimo biti dostojni Tuje i Setija.’’ ‘‘ Zašto onda čujem prizvuk zbunjenosti u tvom glasu?’’ ‘‘ Pa, dobro... Aša bi želio razgovarati s tobom, ali ne zna je li pravi trenutak... ‘’ ‘‘ Naučio te je smislu za diplomaciju, neka mi se pridruži u knjižnici.’’ Knjižnica u Rameseumu bila je dostojna one u Kući Života u Heliopolisu, dan za danom, u nju su stizali papirusi i ispisane pločice čiju je klasifikaciju nadzirao sam kralj. Bez poznavanja obreda, filozofskih tekstova i arhiva nije bilo moguće dobro vladati Egiptom.
Elegantan, odjeven u lanenu haljinu izuzetne kvalitete, ukrašenu zlatnim resama, Aša je izgledao ushićen. ‘‘ Prava je sreća raditi ovdje, Veličanstvo.’’ ‘‘ Rameseum će biti jedan od glavnih središta u kraljevini. Jesi li mi želio govoriti o nekoj knjizi s mudrostima?’’ ‘‘ Jednostavno sam te želio vidjeti.’’ ‘‘ Dobro sam, Aša. Ništa ne može izbrisati Tujinu smrt, nikada neću zaboraviti Setija, ali oboje su zacrtali put sa koga ne smijem skrenuti. Da li nam Hetiti stvaraju kakve probleme?’’ ‘‘ Nikakve, Veličanstvo, Hatušil je tim više oduševljen našim mirovnim sporazumom jer je uspio Asirce vratiti u njihovu ljušturu. Dogovor o međusobnoj pomoći između Egipta i Hetitije shvaćen je u asirskim vojnim krugovima na način da bi svaka agresija povukla za sobom trenutnu i masovnu odmazdu. Brojni trgovački kontakti s Hetitijom su u tijeku, i mogu potvrditi da će mir vladati još dugi niz godina u cijeloj regiji. Nije li dana riječ podjednako čvrsta kao i granit?’’ ‘‘ Što te, u tom slučaju, uznemiruje?’’ ‘‘ To je zbog Mojsija... Želiš li čuti nešto o tome?’’ ‘‘ Slušam te.’’ ‘‘ Moji špijuni i dalje nadziru Židove.’’ ‘‘ Gdje su oni sada?’’ ‘‘ Nastavili su lutati po pustinji, usprkos sve brojnijim protivljenjima. Ali Mojsije čeličnom rukom vlada nad svojim narodom.’ Jahve je vatra koja guta, on je ljubomoran Bog ‘, ne prestaje im ponavljati.’’ ‘‘ Je li ti poznato njegovo odredište?’’ ‘‘ Izgleda da je ta Obećana zemlja ustvari Kanaan, ali bit će im teško da je se dočepaju. Židovi su već imali okršaje s Medijcima i Amorećanima, a trenutno su zauzeli Moab. Narodi u tim područjima boje se židovskih nomada koje doživljavaju kao zastrašujuće razbojnike.’’ ‘‘ Mojsije se neće obeshrabriti, ako bude bilo potrebno voditi i sto bitaka, on će ih voditi. Siguran sam da je promatrao Kanaan sa vrha planine Negeb i da je u njemu vidio zemlju kojom teku med i mlijeko.’’ ‘‘ Židovi stvaraju probleme, Veličanstvo.’’ ‘‘ Što, dakle, predlažeš, Aša? ‘‘ Riješimo se Mojsija. Bez svog vođe, vratit će se u Egipat, pod uvjetom da im obećaš da neće biti kažnjeni.’’ ‘‘ Zaboravi na to. Neka Mojsije slijedi svoj put.’’ ‘‘ Prijatelj u meni raduje se tvojoj odluci, ali se diplomat buni. Kao i ja, i ti si uvjeren da će Mojsije uspjeti doći do svog cilja, a njihov dolazak u Obećanu zemlju poremetit će ravnotežu na Bliskom istoku.’’
‘‘ Pod uvjetom da Mojsije ne bude izvozio svoje učenje, zašto se ne bismo uspjeli sporazumjeti s njime? Mir među našim narodima doprinijet će ravnoteži.’’ ‘‘ Daješ mi dobru lekciju iz vanjske politike i diplomacije.’’ ‘‘ Ne, Aša, samo pokušavam zacrtati put nade.’’ Srce lijepe Izet bilo je ispunjeno nježnošću koja je zamijenila negdašnju strast. Ona, koja je Ramzesu rodila dva sina, i dalje je prema njemu osjećala divljenje, ali je odustala od toga da ga osvoji. Kako se boriti protiv Nefertari koja je, kako su godine prolazile, bivala sve ljepša i blistavija? Sa zrelošću, lijepa Izet se smirila i naučila uživati u sreći koju joj je život podario. S Khaom je razgovarala o tajnama stvaranja, slušala je Merneptaha kako joj opisuje način na koji funkcionira egipatsko društvo, što je on proučavao s krajnjom ozbiljnošću budućeg upravitelja, šetala se s Nefertari po vrtovima palače, bila u Ramzesovoj blizini koliko je to bilo moguće... Zar nije lijepa Izet posjedovala neprocjenjivo blago? ‘‘ Dođi ‘‘ predloži joj velika kraljevska supruga, ‘‘ hajdemo se provozati u čamcu po rijeci.’’ Bilo je ljeto, poplava je pretvorila Egipat u ogromno jezero, moglo se ploviti iz jednog sela u drugo. Plodonosna voda blistala je pod žestokim suncem, na stotine ptica letjelo je nebom. Dvije su žene sjedile pod bijelom tendom. Namazale su tijela mirisnim uljima, a na dohvat ruke nalazili su im se zemljani ćupovi sa svježom vodom. ‘‘ Kha je otišao u Memphis ‘‘ reče lijepa Izet. ‘‘ Žališ li zbog toga?’’ ‘‘ Stariji kraljev sin zanima se samo za stare spomenike, simbole i rituale. Kada ga otac bude pozvao da se zajedno s njim angažira na državnim poslovima, kako li će reagirati?’’ ‘‘ Njegova inteligencija je tako velika da će se lako priviknuti.’’ ‘‘ Što mislite o Merneptahu?’’ ‘‘ Potpuno se razlikuje od svoga brata, ali u njemu se već sada nazire jedno izuzetno biće.’’ ‘‘ Vaša kćer, Meritamon, postala je čarobna žena.’’ ‘‘ Ona ostvaruje moj djevojački san, da živim u hramu i sviram za božanstva.’’ ‘‘ Sav vas narod obožava, Nefertari, ljubav Egipćana prema vama prava je mjera onoga što ste im dali.’’ ‘‘ Kako si se ti promijenila, Izet!’’ ‘‘ U meni je popustio pritisak, demoni žudnje su izašli iz moje duše. Osjećam da sam u miru sama sa sobom. Kada biste samo znali koliko vam se divim, zbog onog što jeste, zbog dužnosti koje obavljate...’’ ‘‘ Zahvaljujući tvojoj pomoći lakše podnosim nestanak Tuje. Budući da više nemaš obavezu odgajanja djece, hoćeš li raditi sa mnom?’’
‘‘ Nisam toga dostojna.’’ ‘‘ Pusti da ja o tome odlučim.’’ ‘‘ Veličanstvo...’’ Nefertari poljubi lijepu Izet u čelo. Bilo je ljeto, i Egipat je slavio. Palača u Rameseumu bila je na isti način uređena kao ona u Pi Ramzesu. Po kraljevoj želji, dodatna svrha njegovog hrama za milijune godina bila je da služi kao glavno ekonomsko središte Gornjeg Egipta, radeći u zajedništvu s Karnakom. Na zapadnoj obali Tebe, Rameseum je zauvijek obilježavao slavu vladavine Ramzesa Velikog, a njegova veličanstvenost već tada je uzbuđivala duhove. Bio je to Ameni koji je primio Setauovu poruku. Prekinuvši sve poslove, uzbuđen do te mjere da je gubio dah, pisar se bacio u potragu za Ramzesom kojeg je pronašao u velikom bazenu blizu palače. Svakoga dana, tijekom tople sezone, kralj je plivao najmanje pola sata. ‘‘ Veličanstvo, stiglo je pismo iz Nubije!’’ Vladar dopliva do ruba bazena. Kleknuvši, Ameni mu pruži papirus. Sadržavao je svega nekoliko riječi kojima se Ramzes i nadao. 60 Na pramcu kraljevskog broda nalazila se glava božice Hator od pozlaćenog drveta koja je među rogovima nosila sunčev disk. Vladarka zvijezda, bila je također i zaštitnica plovidbe, njezina budna prisutnost jamčila je mirno putovanje u smjeru Abu Simbela. Abu Simbel, čija su dva hrama slavila vezu Ramzesa i Nefertari, bio je završen. Setauova poruka nije ostavljala nikakve dvojbe, a krotitelj zmija nije imao običaj hvaliti se. U sredini broda nalazila se kabina s polukružnim krovom koji je počivao na dva stupica s kapitelima u obliku papirusa sa zadnje i lotosa s prednje strane, dok su otvori na kabini omogućavali prozračivanje. Zanesena kraljica uživala je u ovom putovanju kao kakav sladokusac. Nefertari je prikrivala teški umor da se kralj ne bi brinuo, ustane i pridruži mu se ispod bijelog jedra, podignutog na krmi između četiri mala kolca. Ispružen na boku, ogromni lav je drijemao, dok mu se stari žuti pas oslonio na leđa, utonuo u oporavljajući san, Noćobdija je znao da ga Krvnik čuva. ‘‘ Abu Simbel... Da li je ikada ijedan kralj tako nešto poklonio svojoj kraljici?’’ ‘‘ Da li je ikada ijedan kralj imao sreću oženiti se s Nefertari?’’ ‘‘ Ovo je previše sreće, Ramzese. Ponekad se uplašim zbog toga.’’ ‘‘ Tu sreću mi dijelimo s našim narodom, s cijelim Egiptom i generacijama koje će doći nakon nas. Zbog toga sam želio da kraljevski par zauvijek bude predstavljen u
kamenu Abu Simbela. Ni ti ni ja, Nefertari, nego Faraon i velika kraljevska supruga čije smo mi samo prolazne i zemaljske inkarnacije.’’ Nefertari se priljubi uz Ramzesa, promatrajući Nubiju, divlju i prekrasnu. Pred njima se ukazala litica od pješčanog kamena, područje božice Hator, okružena sa zapadne strane zavojem koji je stvarao Nil. Do nedavno, pješčana uvala je razdvajala dva grebena koja su prizivala ruku arhitekta i kipara, i ta ruka je radila, pretvarajući zaljubljenu stijenu u dva hrama izdubljena u njenom srcu. Veličanstvenost i moć pročelja iznenadili su kraljicu. Ispred južnog svetišta nalazila su se četiri kolosa koja su predstavljala Ramzesa u sjedećem položaju, visoka dvadeset metara, ispred sjevernog, nalazili su se kolosi Ramzesa u uspravnom položaju, u iskoraku, koji je uramljivao kip Nefertari visok deset metara. Abu Simbel neće više biti samo signalna točka za mornare, već mjesto pretvoreno u vatru duha koji blista, nepokretan i nepromjenljiv u zlatu nubijske pustinje. Sa strme obale, Setau i Lotus su mahali u znak pozdrava, a isto su činili i brojni obrtnici oko njih. Svi su uzmaknuli kada su ugledali Krvnika koji je stupio na pokretni mostić da bi sišao na zemlju, ali visoka pojava kralja odagna njihov strah. Divlja životinja stajala mu je s desne strane, a stari žuti pas s lijeve. Ramzes nikada do tada nije vidio takav izraz zadovoljstva na Setauovom licu. ‘‘ Možeš biti ponosan na sebe ‘‘ reče mu kralj zagrlivši ga. ‘‘Treba čestitati arhitektima i klesarima, ne meni, ja sam ih samo ohrabrivao da stvore djelo koje će biti tebe dostojno.’’ ‘‘ Dostojno tajanstvenih sila koje borave u ovom hramu, Setau.’’ Nefertari se spotakla pri dnu mostića, Lotus je pridrža i tada primijeti da je kraljica bolesna. ‘‘ Idemo ‘‘ zapovjedi Nefertari, ‘‘ bit će mi dobro. ‘’ ‘‘Ali, Veličanstvo...’’ ‘‘ Nemojmo pokvariti slavlje, Lotus.’’ ‘‘ Imam lijek koji će vam pomoći da odagnate umor. ‘’ Nezgrapni Setau jednostavno nije znao kako bi se ponašao pred Nefertari čija ga je ljepota opčinjavala, uzbuđen, on se samo pokloni. ‘‘ Veličanstvo... želio bih vam reći...’’ ‘‘ Proslavimo rođenje Abu Simbela, Setau, željela bih da to bude nezaboravno slavlje.’’ Sve poglavice nubijskih plemena okupile su se u Abu Simbelu kako bi proslavili stvaranje dva hrama, nosili su najljepše ogrlice i nove pregače, poljubili su Ramzesova i Nefertarina stopala, a potom zapjevali pobjedničku pjesmu koja se vinula do zvjezdanog neba. Te noći bilo je više izvrsne hrane nego što ima pijeska na obali, više komada pečene govedine nego cvijeća u kraljevskim vrtovima, te nebrojena količina kruha i kolača. Vino je teklo kao u najobilnijim berbama, tamjan je gorio na oltarima podignutim pod otvorenim
nebom. Na isti način kao što je mir bio uspostavljen daleko na sjeveru, s Hetitima, tako će i mir zadugo vladati na Velikom Jugu. ‘‘ Abu Simbel će od sada biti duhovni centar Nubije i simbolički izraz ljubavi koja spaja Faraona s velikom kraljevskom suprugom ‘‘ povjeri Ramzes Setauu. ‘‘ Prijatelju moj, ti ćeš periodično ovdje sazivati plemenske poglavice, i uključit ćeš ih u obrede koji će učiniti svetom ovu zemlju.’’ ‘‘ Drugim riječima, dozvoljavaš mi da ostanem u Nubiji. Lotus će i dalje biti zaljubljena u mene.’’ Blaga rujanska noć najavila je tjedan slavlja i obreda tijekom kojih su oduševljeni sudionici otkrivali unutrašnjost velikog hrama. Tu je bila sala s tri broda i osam stupova na koje se oslanjao kralj predstavljen kao Oziris, visok deset metara, divili su se prizorima bitke kod Kadeša i susreta kralja s božanstvima koji su ga opkolili da bi mu bolje proslijedili svoju energiju. Na dan jesenje ravnodnevnice samo su Ramzes i Nefertari ušli u najsvetije mjesto. Čim se sunce pokazalo, svjetlost je prodrla kroz os hrama i osvijetlila duboko u dnu žrtveni prostor gdje su se nalazila, sjedeći na kamenoj klupi, četiri boga, Ra Horus sa svjetlosnom aureolom, Ramzesov Ka, skriveni bog Amon i graditelj Ptah. Ovaj posljednji ostajao je u tami, osim u dane dviju ravnodnevnica, u ta dva jutra, svjetlost koja se dizala obasjala bi statuu Ptaha čije je riječi Ramzes čuo kako se penju iz podzemlja stijene, ‘Bratimim se s tobom, dajem ti trajnost, postojanost i moć, mi smo sjedinjeni u radosti srca, učinit ću da tvoja misao bude u suglasju s mišlju bogova, izabrao sam te i predajem ti riječi koje imaju izuzetno djelovanje. Napajam te životom da bi ti mogao životom hraniti svoje bližnje.’ Kada je kraljevski par izašao iz velikog hrama, Egipćani i Nubijci povikali su od oduševljenja. Došao je trenutak inauguracije drugog svetišta posvećenog kraljici koje je nosilo ime , Nefertari zbog koje se sunce diže. Velika kraljevska supruga ponudila je cvijeće božici Hator, da bi se osvijetlilo lice vladarice zvijezda, identificirajući se sa Sešat, gazdaricom Kuće Života, Nefertari se obratila Ramzesu, ‘‘ Podario si snagu i hrabrost Egiptu, ti si njegov gospodar, kao nebeski sokol, raširio si krila nad svojim narodom. Za njega, ti si sličan metalnom nebeskom bedemu koji nijedna neprijateljska sila neće moći preći.’’ ‘‘ Za Nefertari ‘‘ odgovori kralj, ‘‘ izgradio sam hram, iskopao ga u svetoj planini Nubije, u lijepom pješčanom kamenu, zauvijek.’’ Kraljica je nosila dugu žutu haljinu, ogrlicu od tirkiza i pozlaćene sandale, na njezinoj plavoj vlasulji nalazila se kruna sastavljena od dva duga i fina roga krave među kojima se nalazilo sunce i nad kojim su se uzdizala dva visoka pera. U desnoj ruci držala je ključ života, u lijevoj, savitljivi štap nalik lotosu koji je izbio iz vode prvog jutra na svijetu. Natkriljujući stupove kraljičinog hrama, smjestila su se lica božice Hator, na zidovima su bile ritualni prikazi koji su sjedinjavali Ramzesa, Nefertari i božanstva. Kraljica se osloni na vladarevu ruku.
‘‘ Što se to događa s tobom, Nefertari?’’ ‘‘ Malo sam umorna...’’ ‘‘ Želiš li da prekinemo ritual?’’ ‘‘ Ne, želim pogledati svaku scenu u ovom hramu s tobom, pročitati svaki tekst, sudjelovati u svakom žrtvovanju... Zar ovo nije boravište koje si sagradio za mene?’’ Osmjeh njegove supruge ohrabri kralja. Ponašao se u skladu s njenom željom, i oni su prošli svaki dio hrama sve do svetišta gdje se nalazila nebeska krava, inkarnacija Hator koja je izlazila iz stijene. Nefertari je dugo ostala u polumraku svetišta, kao da je blagost božice mogla odagnati hladnoću koja joj se uvlačila u žile. kokica