U Pi Ramzesu, kao i u drugim egipatskim gradovima, praznik cvijeća bio je dan narodnog veselja. Nadređena svim svećenicama, Nefertari nije zaboravljala da je, još od prvih dinastija, uprava zemljom počivala na kalendaru proslava koje su slavile brak neba i zemlje. Kroz obrede koje je kraljevski par obavljao, cijeli narod je sudjelovao u životu bogova. Na oltarima hramova, kao i ispred svake kuće, bili su izloženi raskošni cvjetni aranžmani. Posvuda su se nalazili buketi s palminim granama i svežnjevima trske, lotosom, plavim poljskim cvijećem, mandragorom. Udarajući u okrugle ili četvrtaste bubnjeve, mašući bagremovim granama, noseći vjenčiće od maka i različaka, sluškinje božice Hator prolazile su glavnim ulicama prijestolnice, hodajući po tisućama razbacanih cvjetnih latica. Ramzesova sestra Dolanta trudila se pokazati uz kraljicu čija je ljepota zasljepljivala sve koji su je imali prigode vidjeti. Nefertari je razmišljala o svojoj djevojačkoj želji da služi u hramu neke božice, daleko od svijeta, tada nije mogla ni zamisliti koje su sve dužnosti velike kraljevske supruge, dužnosti čija je težina svakim danom postajala sve veća. Procesija se uputila prema hramu boga Amona, pozdravljena radosnim pjesmama. ‘‘ Je li datum vašeg odlaska na put već određen, Veličanstvo? ‘‘ upitala ju je Dolanta. ‘‘ Naš brod sutra će isploviti ‘‘ odgovori Nefertari. ‘‘ Dvor je zabrinut, šire se glasine da ćete izbivati nekoliko mjeseci.’’ ‘‘ Moguće je.’’ ‘‘ I doista ćete ići... čak do Nubije?’’ ‘‘ Takva je faraonova odluka.’’ ‘‘ Ali, toliko ste potrebni Egiptu!’’ ‘‘ Nubija također predstavlja dio naše zemlje, Dolanta.’’ ‘‘ Pomalo opasan predio...’’ ‘‘ Ne radi se o putovanju organiziranom radi zabave. ‘‘ Pa koja je to onda hitna obaveza koja vas toliko udaljava od prijestolnice?’’ Nefertari se, zamišljena, nasmiješi. ‘‘ Ljubav, Dolanta. Isključivo ljubav.’’ ‘‘ Ne razumijem vas, Veličanstvo.’’ ‘‘ Razmišljala sam naglas ‘‘ reče kraljica. ‘‘ Toliko bih vam željela pomoći... Što bih mogla obavljati za vrijeme vaše odsutnosti?’’ ‘‘ Pomaži Izet, ukoliko to ona bude željela, jedino za čime žalim je to što nemam vremena baviti se Khaovim i Meritamoninim odgojem.’’ ‘‘ Neka vas bogovi štite, kao što štite i njih.’’ Tek što proslava završi, Dolanta će Ofiru poslati obavijesti do kojih je došla. Napuštajući prijestolnicu, Ramzes i Nefertari napravit će pogrešku koju će njihovi neprijatelji znati iskoristiti.
U pratnji svog nosača sandala, Meba je namjeravao u čamcu krenuti u dugu vožnju po jezeru zadovoljstava u Pi Ramzesu. Diplomat je osjećao potrebu da razmišlja u miru vodenog prostranstva. Uhvaćen u kovitlac, Meba više nije bio svoj. Čemu je težio, ako ne luksuznom i mirnom životu, na uglednom mjestu u visokoj državnoj službi gdje će voditi nekoliko mudrih intriga da bi osigurao svoj položaj? Međutim, on je bio član hetitske špijunske mreže koja je radila na uništenju Egipta. Ne, to nije bilo ono što je želio. Međutim, Meba se bojao. Bojao se Ofira, njegovog ledenog pogleda, njegovog jedva suzdržanog nasilja. Ne, iz te zamke više nije mogao pobjeći. Njegova budućnost počivala je na Ramzesovom padu. Nosač sandala dozva iznajmljivača čamaca koji je drijemao na strmoj obali. Seramana iskrsne pred njim. ‘‘ Mogu li vam kako pomoći, gospodaru Meba? ‘’ Diplomat poskoči. ‘‘ Ne, ne vjerujem...’’ ‘‘ Ja vjerujem! Rado bih uživao u jednoj vožnji po ovom predivnom jezeru. Dozvoljavate li mi da veslam?’’ Fizička snaga Sarda prestraši Mebu. ‘‘ Kako želite.’’ Pod snažnim Seramaninim zaveslajima, čamac se brzo udaljavao od obale. ‘‘ Kakvo prekrasno mjesto! Nažalost, i vi i ja smo prezaposleni i nemamo mnogo vremena za razonodu.’’ ‘‘ Što želite postići ovim razgovorom?’’ ‘‘ Budite bez brige, nemam ni najmanju namjeru ispitivati vas.’’ ‘‘ Ispitivati mene!’’ ‘‘ Jednostavno, treba mi vaše mišljenje kako bih razjasnio jednu osjetljivu stvar.’’ ‘‘ Nisam siguran da vam mogu pomoći.’’ ‘‘ Da li ste bili obaviješteni o jednoj neobičnoj krađi? Netko je ukrao četkicu princa Kha.’’ Meba izbjegnu Seramanin pogled. ‘‘ Ukrao... Je li to sigurno?’’ ‘‘ Svjedočenje faraonovog sina je jasno.’’ ‘‘ Kha je samo dijete.’’ ‘‘ Pitam se imate li kakvu ideju, makar i neodređenu, o identitetu kradljivca.’’ ‘‘ Takvo pitanje je uvredljivo. Odmah me vratite na obalu.’’ Seramana se krvoločno osmjehne. ‘‘ Ovo je bio vrlo poučan izlet, gospodaru Meba.’’
29 Na prednjem kraju kraljevske lađe, Ramzes je nježno držao Nefertari u naručju. Kraljevski par je uživao u trenucima izuzetne sreće, komunicirajući s duhom rijeke, velikim hraniteljem rođenim na granicama univerzuma koji je sišao na Zemlju da bi se tu pretvorio u stvaralačko obilje. Razina vode bila je podignuta, a plovidba brza zahvaljujući povoljnom sjevernom vjetru. Kapetan je neprekidno bio na oprezu, jer je vodena struja stvarala opasne vrtloge, zbog jednog lošeg poteza, lađa se mogla lako potopiti. Svakoga dana, Nefertarina ljepota očaravala je Ramzesa sve više. U njoj su se ujedinili ljupkost i autoritet vladarke, jer je ona ispunjavala čudesan brak sjajnim duhom i savršenim tijelom. Ovo dugo putovanje na jug bit će put ljubavi koju je kralj osjećao za ovu uzvišenu ženu, čije je samo postojanje bilo utjelovljenje vedrine i spokoja, kako za faraona tako i za cijeli narod. Od kada je počeo živjet s Nefertari, Ramzes je shvatio zašto su stari mudraci zahtijevali da Egipat vodi kraljevski par koji će zajedno gledati u istom smjeru. Poslije devet godina vladavine, Ramzes i Nefertari bili su bogatiji za brojna iskustva, obuzeti jedno drugim kao i onog trenutka kada su shvatili da će zajedno proći put života i smrti. Dok joj je vjetar mrsio kosu, Nefertari je, odjevena u jednostavnu bijelu haljinu, s oduševljenjem upoznavala krajolik srednjeg Egipta, palmine šume, zasađena polja na obalama rijeke, sela s bijelim kućama, sve je to predstavljalo blagost raja koji će pravednici otkriti s druge strane smrti, a koji kraljevski par treba izgraditi na zemlji. ‘‘ Bojiš li se da će naše izbivanje...’’ ‘‘ Posvetio sam veći dio svoje vladavine Sjeveru, sada je došlo vrijeme da se pozabavim Jugom, bez jedinstva Dviju Zemalja, Egipat ne bi preživio. A i ovaj rat protiv Hetita dovoljno me je dugo držao podalje od tebe.’’ ‘‘ On nije završen.’’ ‘‘ Azija će proći još kroz mnoge burne događaje, ako postoji i najmanja mogućnost za mir, zar je ne bi trebalo ugrabiti?’’ ‘‘ To je povod tajne Ašine misije, zar ne?’’ ‘‘Opasnosti u koje se on upustio vrlo su velike. Ali, tko bi drugi mogao bolje od njega izvesti tako osjetljiv zadatak?’’ ‘‘ Mi smo zajedno, u veselju kao i u tuzi, u nadi kao i u strahu, neka magija ovog putovanja štiti i Ašu.’’ Na palubi se začuo Setauov korak. ‘‘ Smijem li vas prekinuti?’’ ‘‘ Pridruži nam se, Setau.’’ ‘‘ Želio sam ostati uz Khaa, taj će dečko postati poznati čarobnjak. Što se tiče njegove zaštite, možete biti mirni, ništa neće probiti obranu koju sam oko njega podigao.’’
‘‘ Zar Lotus i ti niste nestrpljivi da ponovno vidite svoju voljenu Nubiju? ‘‘ zapitala je Nefertari. ‘‘ Ona skriva najljepše primjerke zmija... Znate li da kapetana zabrinjava tok vode? Smatra da se približavamo opasnom dijelu i namjerava se uputiti prema strmoj obali čim prođemo pokraj travnatog otočića na sredini rijeke.’’ Poslije niza zavoja, Nil je prolazio ispred jedne okomite stijene gdje su se gnijezdili orlovi, da bi zatim nastavio tok dalje od strme obale. Uskoro se ukazao planinski vijenac, dug dvadesetak kilometara. Nefertari prinese ruku grlu. ‘‘ Što je bilo? ‘‘ zabrinu se Ramzes. ‘‘ Teško dišem... Nije to ništa.’’ Snažan potres zaljulja brod. Bio je to vir. Pored rijeke nalazile su se oštećene građevine napuštene Ahnatonove prijestolnice. ‘‘ Otprati kraljicu u našu kabinu i pazi na nju ‘‘ Ramzes naloži Setauu. Neki mornari su od straha izgubili prisebnost. Jedan od njih padne u vodu dok je pokušavao povratiti jedro, i pritom udari kapetana. Napola onesviješten, zamućenog pogleda, ovaj nije bio u stanju izdavati jasne naredbe. Sa svih strana čuli su se proturječni savjeti što bi trebalo napraviti. ‘‘ Tišina! ‘‘ zapovjedi Ramzes. ‘‘ Svatko na svoje mjesto! Ja ću upravljati brodom.’’ Za nekoliko minuta opasnosti je nestalo. Brodove koji su bili u pratnji zahvatila je suprotna struja, zbog čega njihovi mornari nisu razumjeli iznenadno uzbuđenje koje je zavladalo na kraljevoj lađi, a kako su se pritom naglo udaljili od nje, nisu im mogli pomoći. Čim se lađa ponovno našla na svom kursu, kralj je primijetio dvostruku prepreku. Nepremostivu. Na sredini rijeke ugledao je veliki vrtlog, sa strane, gdje se nalazilo pristanište koje je pripadalo Gradu Sunčevog Vidokruga, i gdje je prolaz bio plovan, nalazila se brana napravljena od splavova na kojima su gorjele posude sa žeravicom. Kralj je mogao birati između potapanja i požara koji će uništiti njegov brod bude li u punoj brzini naletio na splavove. Tko je mogao očekivati takvu zamku u blizini napuštenog grada? Ramzesu postane jasna iznenadna Nefertarina slabost, sa svojim darom predviđanja, predosjetila je opasnost. Kralj je imao svega nekoliko sekundi za razmišljanje. Ovoga puta njegov mu lav nije mogao pomoći. ‘‘ Evo ga! ‘‘ poviče stražar koji je vrebao nailazak kraljevog broda. Odbacivši pečeni guščji batak koji je grizao, Henar dograbi luk i mač. On, velikodostojnik zaljubljen u svoj komfor, doživljavao je sebe kao opasnog ratnika. ‘‘ Da li je kraljev brod sam?’’ ‘‘ Upravo onako kako ste predvidjeli... Pratnja je ostala daleko od njega.’’
Plaćeniku su curile sline. Njemu i njegovim kompanjonima koji su tvorili malu borbenu grupu koju je Ofir okupio, Henar je obećao dobar plijen. Kraljev brat je pokazao posebnu elokventnost i u svoj je vatreni govor unio svu mržnju koja mu je razdirala srce. Nijedan od plaćenika nije se usuđivao krenuti na Ramzesa, u strahu da ga ne zgromi božanska energija koju je faraon posjedovao. Od njegove pobjede kod Kadeša, nije bilo čovjeka koji se ne bi bojao natprirodne snage Gospodara Dviju Zemalja. Henar je slegnuo ramenima i obećao da će sam ubiti tog tiranina. ‘‘ Neka polovica ljudi ode na splavove, drugi neka idu za mnom.’’ Tako će Ramzes uskoro nestati u blizini Sunčevog Grada, kao da je Ahnatonova hereza već zadala posljednji udarac Amonu i drugim božanstvima koja je poštovao egipatski kralj. Uzimajući Nefertari za taoca, Henar će silom natjerati vladarevu pratnju da njega prizna za kralja. Ramzesova smrt ostavit će prazan prostor koji će njegov brat osvojiti bez i jedne sekunde čekanja. Nekolicina plaćenika skočila je s pristaništa na splavove i svi se pripremiše za bacanje zapaljenih strijela na kraljev brod, dok su njihovi suučesnici, kojima je Henar zapovijedao, krenuli straga napasti lađu. Pobjeda im nije mogla izmaći. ‘‘ Svi veslači na desnu stranu broda! ‘‘ zapovjedi Ramzes. Prva zapaljena strijela zabila se u drveni zid glavne kabine, lijepa Lotus, nježna i hitra, uguši početak požara nekom debelom suknenom krpom. Ramzes se popne na krov kabine, zategne luk, promotri jednog od svojih protivnika, zaustavi dah i odapne strijelu. Čim je strijela probila napadačevo grlo, njegovi su se suučesnici grupirali iza drvene rešetke kako bi se zaštitili od smrtonosnih vladarevih strijela, njihove vlastite neprecizne strijele padale su u uskomešanu vodu. Nagli manevar na koji je Ramzes bio primoran promijenio je putanju broda, pramac se propinjao kao kakav pobjesnjeli konj, lađa se okrenula na bok, udarana s lijeve strane snažnim vodenim naletima. Postojala je i mogućnost da se približi strmoj obali, pod uvjetom da vir ne usiše brod i da ga ne sustignu brzi čamci na kojima su se nalazili Henarovi ljudi. Oni su, međutim, već oborili dvojicu mornara koji su se držali za krmu, nesretnici su nestali u rijeci sa strijelama zabijenim u grudima. Setau je trčao prema prednjoj strani lađe, noseći jaje od ilovače s kojim je vrlo oprezno rukovao. Pokriven hijeroglifima, talisman je bio replika svemirskog jajeta koje se čuvalo u svetištu velikog Totovog hrama u Hermopolisu, isključivo državnim čarobnjacima, kao što je Setau, bilo je dozvoljeno koristiti tako moćan simbol strahovite učinkovitosti. Setau je bio vrlo loše raspoložen. Slutio je da će u Nubiji morati upotrijebiti ovaj talisman, ukoliko neka nepredviđena opasnost zaprijeti kraljevskom paru, lišavanje takvog oružja dovodilo ga je do bijesa, ali, morao je pobijediti ovaj zločinački napad. Širokim pokretom, krotitelj zmija baci svemirsko jaje u vodene dubine. Voda provre, kao
da je dovedena do točke vrenja, stvori se vodena spirala, val se prelio preko splavova, odnoseći sa sobom nekoliko mangala i utopivši dvojicu plaćenika. Trenutno, kraljevom brodu nije prijetilo potapanje ni požar, ali se na krmi borba zaoštravala. Henarovi ljudi bacali su kuke i počeli se penjati duž konopaca, razjaren, njihov zapovjednik odapinjao je strijelu za strijelom, sprječavajući egipatske mornare da interveniraju. Dvije zapaljene strijele okrznule su jedra, i Lotus se iznova baci na gašenje požara. Iako je bio izložen neprijateljskim napadima, Ramzes se nije pomaknuo sa svoga mjesta i nastavio je uklanjati protivnike. Uznemiren kricima koji su dolazili sa stražnje strane broda, on se okrene i vidje gusara s uzdignutom sjekirom iznad glave nenaoružanog mornara. Vladareva strijela probije napadačevu šaku i ovaj se povuče urlajući od bola, Krvnik je za to vrijeme stezao u svojim čeljustima lubanju jednog drugog napadača koji se uspio uzverati na palubu. Na trenutak, Ramzesov pogled sretne se s pogledom vođe bande, bradatog čovjeka koji je pobjesnio čim ga je opazio. Gotovo neprimjetnim pokretom, vladar se prevali na svoju lijevu stranu i tako izmakne strijeli koja mu je samo okrznula obraz. Rasrđen, vođa napadača dade znak preživjelima da se povuku. Ponovno izbijanje požara iznenadi Lotus čiju je haljinu zahvatila vatra. Nubijka skoči u vodu, ali ju je, na nesreću, povukao vodeni vir. Budući da nije mogla zaplivati, ona podigne ruke kako bi pozvala u pomoć. Ramzes skoči za njom. Izlazeći iz središnje kabine, Nefertari ugleda kralja kako nestaje u vodama Nila. 30 Minute su prolazile. Kraljevski brod i njegova pratnja usidrili su se u visini Grada Sunčevog Vidokruga, gdje je voda bila mirna. Troje ili četvoro plaćenika uspjelo je pobjeći, ali njihova sudbina nije zaokupljala ni Nefertari ni Setaua. Kao i Krvniku, pogledi su im bili prikovani za mjesto gdje su nestali Ramzes i Lotus. Kraljica je zapalila tamjan boginji Hator, zaštitnici plovidbe, s mirom i dostojanstvom, kojima je zadobila simpatije mornara, Nefertari je čekala izvještaj izaslanika poslanih da potraže nestale. Jedni su kružili rijekom, ali drugi su krenuli putem kojim se vuku lađe, da bi bolje pretražili visoku travu koja je rasla uz rijeku. Nije bilo dvojbe, struja je odvukla kralja i Nubijku daleko prema jugu. Setau je stajao pokraj kraljice. ‘‘ Faraon će se vratiti ‘‘ mrmljala je ona. ‘‘ Veličanstvo... Rijeka je ponekad nemilosrdna.’’ ‘‘ Vratit će se, a spasio je i Lotus.’’
‘‘ Veličanstvo...’’ ‘‘ Ramzes još nije završio svoje djelo. Faraon koji ne dovrši svoje djelo ne može umrijeti.’’ Setau je uvidio da neće uspjeti poljuljati kraljičinu sigurnost, no pitao se kako će ona reagirati kada bude primorana prihvatiti neizbježnu sudbinu. Vrač je zaboravio svoju osobnu bol kako bi podijelio onu Nefertarinu. Već je zamišljao užasan povratak u Pi Ramzes i objavu Ramzesovog nestanka. Henar i njegovi prijatelji morali su prijeći priličan put prema sjeveru, tjerani snažnom strujom, prije no što su ponovno došli do daha. Potopili su svoje čamce i duboko ušli u zelenu dolinu gdje su trampili ametiste za magarce. ‘‘ Kuda idemo? ‘‘ upitao je jedan plaćenik, Krećanin. ‘‘ Ti ćeš se vratiti u Pi Ramzes i obavijestit ćeš Ofira o svemu što se dogodilo.’’ ‘‘ Neće mi na tome čestitati.’’ ‘‘ Nemamo si što predbacivati.’’ ‘‘ Ofir ne cijeni neuspjeh.’’ ‘‘ On je svjestan da smo imali težak zadatak i da se pritom nisam štedio. A ti ćeš mu donijeti i dvije dobre vesti. Prva glasi, vidio sam Setaua na brodu, dakle, Kha nema više njegovu zaštitu. Druga, idem u Nubiju, kako je predviđeno, i tamo ću ubiti Ramzesa.’’ ‘‘ Radije bih pošao s vama ‘‘ reče Krećanin. ‘‘ Moj prijatelj je dobar glasnik. Ja se, s druge strane, znam dobro potući i pratiti trag.’’ ‘‘ Prihvaćam.’’ Henar se ni najmanje nije osjećao obeshrabrenim. Nasilna akcija preobratila ga je u ratnika, a predugo potiskivan bijes slobodno je izašao van. S malom grupom ljudi i dobro osmišljenom strategijom, nije li iznenadio Ramzesa Velikog, nije li već dotakao pobjedu? Sudbina će povoljno odgovoriti na njegovu upornost. Na svim brodovima vladala je tišina. Nitko se nije usuđivao započeti razgovor, iz straha da ne uznemiri bolno kraljičino razmišljanje. S približavanjem večeri, i dalje je stajala nepomična na kljunu faraonovog broda. Setau je također utonuo u šutnju, želeći očuvati posljednji tračak nade koji ga je još vezivao za sjećanje na Ramzesa. Međutim, sa zalaskom sunca i Nefertari će morati prihvatiti okrutnu stvarnost. ‘‘ Znala sam ‘‘ reče ona blagim glasom koji iznenadi Setaua. ‘‘ Veličanstvo...’’ ‘‘ Ramzes se nalazi tamo, na krovu bijele palače.’’ ‘‘ Veličanstvo, pada noć i...’’ ‘‘ Pogledaj dobro.’’ Setau upre pogled u smjeru koji mu je Nefertari pokazala. ‘‘ Ne, to je samo varka.’’ ‘‘ Moje ga oči vide, približimo se.’’
Setau se nije mogao suprotstaviti kraljičinoj želji. Kraljev brod podiže sidro i uputi se prema Gradu Sunčevog Vidokruga koji tama još uvijek nije potpuno prekrila. Krotitelj zmija ponovno dobro promotri krov bijele palače gdje su nekada živjeli Ahnaton i Nefertiti. Na trenutak mu se učini da je opazio siluetu čovjeka, protrlja oči i opet se zagleda. Čudo, međutim, nije nestalo. ‘‘ Ramzes je živ ‘‘ ponovi Nefertari. ‘‘ Ubrzajte! ‘‘ zapovjedi Setau. Ramzesova silueta im se približavala, sve veća iz minute u minutu, obasjana posljednjim zrakama sunca. Setau nije prikrivao ljutnju. ‘‘ Zašto nas Gospodar Dviju Zemalja nije pokušao obavijestiti o svojoj prisutnosti i pozvati nas upomoć? Time sigurno ne bi umanjio svoj ugled!’’ ‘‘ Imao sam drugog posla ‘‘ odgovori kralj. ‘‘ Lotus i ja smo plivali ispod vode, ali je ona izgubila svijest, pa sam pomislio da se udavila. Izašli smo iz rijeke na južnom dijelu napuštenog grada, i dugo sam morao Lotus vraćati u život. Zatim smo krenuli prema središtu grada gdje sam tražio najpovišenije mjesto kako bih vam skrenuo pozornost na sebe. Znao sam da nas Nefertarin duh prati iz koraka u korak, i da će ona gledati u dobrom pravcu.’’ Potpuno mirna, kraljica je svoje emocije diskretno pokazala stežući uza se Ramzesovu desnu ruku, koji je za to vrijeme milovao svog lava. ‘‘ Prestrašio sam se da te svemirsko jaje neće moći zaštititi ‘‘ Setau je mrmljao, ‘‘ da si nestao, moja bi reputacija bila uništena.’’ ‘‘ Kako se osjeća Lotus? ‘‘ zanimalo je kraljicu. ‘‘Dao sam joj sredstvo za smirenje, poslije dugog sna, zaboravit će ovu nesretnu avanturu.’’ Peharnik im nalije bijelog vina. ‘‘ Bilo je vrijeme ‘‘ dobaci Setau. ‘‘ Baš sam se pitao nalazimo li se još uvijek u civiliziranoj zemlji.’’ ‘‘ Jesi li tijekom borbe zapazio vođu bande? ‘‘ upita ga Ramzes. ‘‘ Svi su mi djelovali podjednako zli, nisam čak ni primijetio da imaju vođu.’’ ‘‘ Bio je bradat, razdražljiv, s pogledom punim mržnje... Na trenutak sam pomislio da sam prepoznao Henara.’’ ‘‘ Henar je umro u pustinji, na putu za zatvor. Čak su ga i škorpioni prestali gristi.’’ ‘‘ A, što ako je preživio?’’ ‘‘ U tom slučaju, razmišlja isključivo o tome kako da se sakrije, i ne bi poslao grupu plaćenika na tebe. ‘‘ Ova zamka nije bila improvizacija, i trebala je uspjeti.’’ ‘‘ Može li mržnja toliko izobličiti čovjeka, do te mjere da plemića pretvori u razbojnika, spremnog ubiti rođenog brata i napasti svetu osobu faraona?’’ ‘‘ Ako se radi o Henaru, upravo si dobio potvrdan odgovor.’’
Setau se namršti. ‘‘ Ako je to čudovište još na životu, ne bismo trebali biti pasivni. Ludilo koje obuzima njegovu dušu pripada pustinjskim demonima.’’ ‘‘ Ovaj atentat nije bio slučajan ‘‘ prosudi Ramzes. ‘‘ Okupimo što prije kamenoresce iz obližnjih gradova.’’ Jedni su pristigli iz Hermopolisa, Totovog grada, drugi iz Asiuta, grada boga Anubisa, nekoliko desetina kamenorezaca i tesara smjestilo se u logoru pod šatorima, a nekoliko sati nakon njihovog dolaska, započeli su radovi pod nadzorom dvojice graditelja. Prije toga, svi su saslušali kratak i jasan Ramzesov govor. Ispred palače u napuštenom gradu, Ramzes je iznio svoj zahtjev, Grad Sunčevog Vidokruga posvećen bogu Atonu mora nestati. Jedan od Ramzesovih prethodnika, Horemheb, srušio je nekoliko hramova i poslužio se njihovim kamenjem za popunjavanje svojih stupova u Karnaku. Jednom, kada bude u potpunosti uništio palače, kuće, radionice, dokove i druge građevine ovog mrtvog grada, Ramzes će dovršiti svoje djelo. Kamenje i opeke bit će ponovno upotrijebljeni u drugim građevinama. Grobnice, u kojima se više nisu nalazile mumije, ostat će netaknute. Kraljev brod bit će usidren sve dok i posljednja građevina ne bude srušena do temelja, ubrzo, pustinjski će vjetrovi prekriti mjesto, bacajući u zaborav izgubljenu prijestolnicu koja je postala središte negativnih sila. Radnici su nosili materijal do teretnih brodova, odakle će biti prenijet na obližnja gradilišta. Dodatne količine mesa, ulja, piva i odjeće koje su bile podijeljene radnicima, potakle su ih da ubrzaju rad. Ramzes i Nefertari posljednji su put posjetili palaču u Gradu Sunčevog Vidokruga prije nego što će biti srušena, ukrasne podne pločice bit će ponovno postavljene u kraljevskoj palači u Hermopolisu. ‘‘ Ahnaton se prevario ‘‘ reče Ramzes. ‘‘ Religija koju je propovijedao završila je u doktrini i netoleranciji. On je, štoviše, izdao sam duh Egipta. Nažalost, Mojsije je krenuo istim putem.’’ ‘‘ Ahnaton i Nefertiti bili su kraljevski par ‘‘ podsjeti ga Nefertari. ‘‘ Oni su poštovali naše zakone i imali su mudrosti da, u vremenu i prostoru, ograniče svoje vjersko iskustvo. Ocrtavši granicu, zatvorili su Atonov kult u ovaj grad.’’ ‘‘ Ali otrov se proširio... I nisam siguran da će nestanak ovog grada, u kojem su sile mraka zamijenile svjetlost, umanjiti njihov utjecaj. Ako ništa drugo, mjesto će se pretvoriti u planine ili u pustinju, i nijedan se pobunjenik više neće njime služiti kao svojom bazom.’’ Kada je i posljednji kamenorezac napustio zbrisani grad, od sada pa ubuduće uronjen u tišinu i zaborav, Ramzes je izdao zapovijed da se zaplovi u smjeru Abidosa.
31 Kad su se približili Abidosu, Ramzesovo se srce, stegnulo. Znao je koliko je njegov otac volio to mjesto, koju je važnost pridavao izgradnji velikog hrama posvećenog Ozirisu, i predbacivao si je to što ovamo tako dugo nije dolazio. Rat protiv Hetita i briga da očuva Egipat, zaokupljali su njegov duh i njegove ruke, ali nikakve isprike neće moći izazvati samilost boga uskrsnuća kada dođe trenutak da mu Oziris sudi. Setau je zamišljao gomilu "čistih svećenika" obrijanih glava, namirisanih i odjevenih u bijele, neokaljane haljine, seljake natovarene žrtvenim darovima, svećenice koje sviraju na liri i lutnji, kako će se svi užurbati da bi dočekali kralja. Međutim, pristanište je bilo pusto. ‘‘ Ovo nije normalno ‘‘ reče. ‘‘ Nemojmo silaziti sa broda.’’ ‘‘ Čega te strah? ‘‘ upita ga Ramzes. ‘‘ Razmotri pretpostavku da je druga grupa plaćenika zauzela hram i sprema ti novu zamku.’’ ‘‘ Ovdje, na svetoj zemlji Abidosa?’’ ‘‘ Ne bi bilo mudro da riskiramo, nastavimo prema jugu i pošaljimo vojsku.’’ ‘‘ Kako si mogu dopustiti da mi i jedan jedini pedalj moje zemlje bude nedostupan? I to ovdje, u Abidosu!’’ Ramzesova ljutnja bila je silna, kao oluja boga Seta. Čak ga ni Nefertari nije pokušavala smiriti. Flota se usidrila, a Ramzes je osobno krenuo na čelu jednog eskadrona dvokolica. Dvokolice su bile rastavljene na dijelove i tako prenesene na brodovima, a sada su ih na brzinu ponovno sastavljali. Put kojim su se kretale procesije, i koji je vodio od pristaništa do ulaza u hram, bio je, također, pust, kao da je sveti grad napušten. Ispred pilona* nalazili su se blokovi vapnenca na kojima su se vidjeli tragovi kamenorezačkog rada, dok je alat bio posložen u sanducima. Ispod tamarisa, koji je stvarao hlad u dvorištu hrama, velike drvene saonice bile su natovarene blokovima granita dovučenog iz kamenoloma u Asuanu. * Pilon je izraz za monumentalna glavna vrata na ulazu u egipatske hramove, uokvirena dvjema masivnim građevinama u obliku zarubljenih piramida, čije su strane bile pokrivene slikama i hijeroglifima. Općenito, pilon označava i svaki četvrtast stup koji je, u antičko doba, ukrašavao ulaz u neku aveniju ili prilaz na most. (prim.prev.) Neugodno iznenađen, Ramzes je krenuo u palaču, preko puta hrama. Na putu koji je vodio prema glavnom ulazu zatekao je nekog starca koji je stavljao kriške kozjeg sira na kruh. Ugledavši toliku vojsku, apetit ga je prošao. Na rubu panike, ispusti hranu i pokuša pobjeći, ali ga jedan pješak uhvati i dovede pred vladara. ‘‘ Tko si ti? ‘’ Starčev glas je drhtao. ‘‘ Ja sam perač u palači.’’ ‘‘ Zašto ne radiš?’’
‘‘ Pa... Nemam što raditi, jer su svi otišli. U stvari, skoro svi. Ostalo je nekoliko svećenika, isto tako starih kao ja, u blizini svetog jezera.’’ Unatoč Ramzesovoj intervenciji na početku njegove vladavine, hram još nije bio dovršen. Prošavši kroz pilon, kralj je, u pratnji nekoliko vojnika, prešao kroz administrativni dio hrama, gdje su se nalazili kabineti, radionice, po jedna mesnica, pekara i pivara, potpuno napuštene, i uputio se brzim koracima prema svećeničkim odajama. Sjedeći na kamenoj klupi, ruku oslonjenih na dršku štapa od bagremovog drveta, jedan starac obrijane glave pokušao je ustati kada mu se kralj približio. ‘‘ Ne trudi se, božji slugo.’’ ‘‘ Vi ste faraon... Toliko su mi govorili o Sinu svjetlosti čija moć sjaji kao sunce! Moje oči su slabe, ali ne mogu me prevariti. Kako sam sretan da vas vidim prije svoje smrti. U devedeset drugoj godini, bogovi su mi podarili veliku radost.’’ ‘‘ Što se to ovdje dogodilo?’’ ‘‘ U pitanju je bila rekvizicija.’’ ‘‘ Rekvizicija... Ali, tko je to dozvolio?’’ ‘‘ Gradonačelnik susjednog grada. Smatrao je da ima previše osoblja u hramu i da će biti korisnije budu li radili na popravcima kanala umjesto da održavaju obrede.’’ Gradonačelnik je bio punašan čovjek, zaokrugljenih obraza i punih usana, kako mu je trbuh smetao pri hodu, premještao se samo u nosiljci. Ali sada ga je časnik, u dvokolici, veoma brzo doveo u palaču u Abidosu. Iako mu je to stvaralo vidljivu teškoću i bol, gradonačelnik se poklonio ničice pred kraljem, koji je sjedio na drvenom pozlaćenom tronu, s nogama u obliku lavljih šapa. ‘‘ Oprostite, Veličanstvo, nisam bio unaprijed obaviješten o vašem dolasku! Da sam znao, organizirao bih dostojan doček, i ja bih... ‘‘ Da li si ti odgovoran za rekviziciju osoblja u Abidosu?’’ ‘‘ Da, ali...’’ ‘‘ Jesi li zaboravio da je to izrijekom zabranjeno?’’ ‘‘ Ne, Veličanstvo, ali sam mislio da su svi ti ljudi tamo besposleni i da bi bilo bolje dati im koristan posao u provinciji.’’ ‘‘Ti si ih odvojio od dužnosti koje im je moj otac dodijelio, a koje sam i ja osobno potvrdio.’’ ‘‘ Pa, ipak sam držao...’’ ‘‘ Napravio si težak prijestup, za koji je dekretom predviđena kazna, sto udaraca štapom i odsijecanje nosa i ušiju.’’ Blijed kao krpa, gradonačelnik je počeo mucati. ‘‘ To nije moguće, Veličanstvo, to je neljudski!’’ ‘‘ Bio si svjestan greške koju si počinio i znao si kakva je kazna, nema potrebe čak ni da ti se sudi.’’ Uvjeren da bi mu sud dodijelio možda i goru kaznu, gradonačelnik se počeo opravdavati i moliti za milost.
‘‘Nisam ispravno postupio, istina, ali, nisam to radio radi svoje vlastite koristi! Zahvaljujući ljudima iz Abidosa, nasipi su brzo popravljeni, a kanali produbljeni.’’’’ ‘’ U tom slučaju izričem ti drugu kaznu, ti i tvoji službenici služit ćete kao radnici na gradilištu hrama do njegovog završetka.’’ Svaki svećenik i svaka svećenica ispunjavali su svoje ritualne dužnosti tako da Ozirisov hram bude sličan nebeskom svodu koji obasjava sva lica. Ramzes je posvetio zlatnu statuu s likom svog oca i proslavio, s Nefertari, svečanost prinošenja žrtve Zakonu boginje Maat. Vrata od cedrovine iz Libanona, pokrivena elektrumom*, srebrni pod, pragovi od granita i raznobojni bareljefi činili su od hrama onostrano mjesto u kojem je božanskoj moći ugodno boraviti. Na oltarima se nalazilo cvijeće, a tu su bile i vaze s mirisima i hranom namijenjenom nevidljivom svijetu. *Vrsta prirodne smjese zlata i srebra, osobito cijenjena u antici, (prim.prev.) Trezor je napunjen zlatom, srebrom, kraljevskim lanom, ritualnim uljem, tamjanom, vinom, medom, smirnom i melemima, u štale su dopremljeni debeli volovi, krave i silni bikovi, u žitnicama je bilo sakupljeno žito najbolje kakvoće. Kao što je pisalo najednom natpisu, Faraon je za Boga umnožio sve vrste. U govoru koji je održao plemićima toga kraja, okupljenim u sali za prijeme u palači u Abidosu, Ramzes je zapovjedio da brodovi, polja, zemljišta, stoka, magarci i sva druga dobra, koja pripadaju hramu, ne smiju biti oduzeta ni pod kakvim izgovorom. Isto tako, ni čuvari polja, guščari, ribari, zemljoradnici, pčelari, vrtlari, vinogradari, lovci i svo drugo osoblje zaposleno u Ozirisovom hramu, ne smije biti odvedeno kako bi obavljalo bilo kakav posao na nekom drugom mjestu. Tko god bude prekršio ove upute, potkrijepljene kraljevskim dekretom, bit će podvrgnut tjelesnoj kazni, bit će razriješen svih zvanja i protjeran na višegodišnji prisilni rad. Pod Ramzesovim pritiskom, radovi su brzo napredovali, obredima su bila nadahnuta tijela bogova, smještena u kapelama, zlo protjerano, a hram ispunjen duhom Maat. Nefertari je proživljavala sretne dane. Boravak u Abidosu pružio joj je neočekivanu priliku da ostvari svoje djevojačke snove, da živi u blizini božanstava, da meditira ispred njihove ljepote i da shvati njihove tajne sudjelujući u obredima. Kako se približavao trenutak zatvaranja vrata svetišta, jer je padala noć, Nefertari vidje da Ramzesa nema u njezinoj blizini. Kraljica ga pođe potražiti i pronađe ga u hodniku predaka, gdje je proučavao popis faraona koji su vladali prije njega, od prve dinastije. Zahvaljujući moći hijeroglifa, njihova će imena zauvijek ostati u sjećanju ljudi, ime Ramzesa Velikog slijedilo je poslije njegovog oca. ‘‘ Kako se pokazati dostojnim ovih iznimnih ljudi? ‘‘ pitao se kralj naglas. ‘‘ Zloupotreba vlasti, kukavičluk, laž... Kojem je faraonu uspjelo iz ljudi odagnati ova zla?’’ ‘‘ Nijednom ‘‘ odgovori Nefertari. ‘‘ No, svi su oni vodili tu, unaprijed izgubljenu, bitku i samo bi ponekad izborili pobjedu.’’
‘‘ Ako se čak ni sveta zemlja Abidosa ne poštuje na način kako dolikuje, kakvog smisla ima donositi dekrete?’’ ‘‘ Ovakva obeshrabrenost nije tebi nalik.’’ ‘‘ Zato sam se i došao posavjetovati s precima.’’ ‘‘ Oni ti mogu dati samo jedan savjet, nastavi dalje, izvuci pouku iz iskustva, sve dok ne uvećaš svoju moć.’’ ‘‘ Tako se dobro osjećamo u ovom hramu, ovdje vlada mir koji nisam uspio uspostaviti u vanjskom svijetu.’’ ‘’ Imamo obavezu koja će te otrgnuti od te namjere, premda govorim suprotno onome što mi je najdraže.’’ Ramzes uzme kraljicu za ruke. ‘‘ Ništa od svega što radim ne bi imalo smisla bez tebe. Za petnaest dana proslavit ćemo Ozirisove misterije. Sudjelovat ćemo u tome i imam jedan prijedlog za tebe, a ti ćeš odlučiti hoćeš li ga prihvatiti.’’ Grupa huligana naoružana batinama, uz nepodnošljivu dreku, napala je ljude na čelu procesije. Noseći masku boga šakala, "onog koji otvara putove", svećenik iz Abidosa odgurnu napadače, izgovorivši kletve kako bi otjerao sile mraka dalje od Ozirisove barke. Inicirani u misterije, priskočili su u pomoć "vrataru putova" i otjerali one koji su se pobunili protiv svjetla. Procesija se uputila, zatim, prema otoku "prvog jutra" gdje je Ramzes, poistovjećen s Ozirisom kojeg je ubio njegov brat Set, ležao na krevetu s naslonom u obliku lavlje glave. Vode Nila okruživale su ovaj brežuljak do kojeg su dvije božanske sestre, Izida i Neftis, dospjele koristeći brvno za prelazak. Otok se nalazio u središtu jedne kolosalne građevine, dostojne graditelja iz vremena piramida, napravljene od deset monolitnih stupova koji su nosili krovište. Tajno Ozirisovo svetište završavalo se poprječnom sobom, veličine dvadeset puta šest metara, tamo se čuvao sarkofag boga. Nefertari je dodijeljena uloga božice Izide, Ozirisove supruge, a lijepoj Izet božice Neftis, čije je ime značilo "Vladarica hrama". Kao Izidina sestra, pomagala je pri obredu pomoću kojeg se Oziris vraćao iz svijeta mrtvih. Nefertari je prihvatila Ramzesov prijedlog, Izetina ritualna prisutnost učinila joj se poželjnom. Dvije su žene klečale, Nefertari pokraj uzglavlja kreveta, lijepa Izet kod podnožja, držeći u desnoj ruci vrč sa svježom vodom, a u lijevoj okrugli kruh, one su recitirale dugu i potresnu litaniju, nužnu kako bi se potaklo da nova energija poteče venama nepomičnog čovjeka. Njihovi glasovi su se sjedinili u istu melodiju, pod zaštitom božice neba čije se ogromno tijelo, naseljeno zvijezdama i sazviježđima, prostiralo preko stropa, iznad kreveta uskrsnuća.
Na kraju duge noći, Oziris Ramzes se probudio. Izgovorio je riječi koje su izgovarali i njegovi prethodnici koji su sudjelovali u istim misterijima,’Neka mi budu darovani svjetlost neba, stvaralačka moć nad zemljom, pravedni glas u onostranom kraljevstvu i sposobnost da putujem ispred zvijezda, neka mi bude moguće uhvatiti uže na pramcu lađe noći i uže na krmi lađe dana.’ 32 Uri Tešup je bio srdit. Savjetovanje kod drugog proroka, u hramu boga Oluje, završilo je istim rezultatom, pesimistična predviđanja, zabrana da se upusti u ofenzivu. Većina vojnika bila je izuzetno praznovjerna, pa Uri Tešup nije mogao tek tako prijeći preko toga. A nijedan prorok nije mu bio u stanju reći datum kada će predviđanje biti povoljno. Premda su dvorski liječnici činili sve kako bi se Muvatalovo stanje popravilo, on nije prihvaćao niti živjeti, niti umrijeti. Iskreno rečeno, ta duga agonija odgovarala je Uri Tešupu, nitko ga neće optužiti za ubojstvo. Liječnici su ustanovili nepravilan rad srca i cijenili su odanost njegovog sina koji je svakog dana posjećivao bolesnika. Uri Tešup je kritizirao Hatušilov odlazak, kao da se ovaj rugao zdravstvenom stanju svoga brata. Kada se susreo s plemenitom i ponosnom Putuhepom, carev sin nije mogao sakriti ironiju. ‘‘ Skriva li se vaš muž?’’ ‘‘ Hatušil je u misiji na koju ga je poslao car.’’ ‘‘ Otac mi ništa o tome nije rekao.’’ ‘‘ Liječnici su procijenili da Muvatal nije u stanju izgovoriti nijednu riječ.’’ ‘‘ Čini se da ste dobro obaviješteni.’’ ‘‘ Međutim, vi ste zabranili ulazak u carevu sobu i samo ste za sebe zadržali pravo da tu ulazite.’’ ‘‘ Muvatalu je potreban odmor.’’ ‘‘ Svi želimo da ubrzo bude u stanju u potpunosti obavljati svoje dužnosti.’’ ‘‘ Svakako, no pretpostavimo da njegova nesposobnost potraje... Tada bi bilo potrebno donijeti neke odluke.’’ ‘‘ Nemoguće, dok je Hatušil odsutan.’’ ‘‘ Recite mu da se vrati u palaču.’’ ‘‘ Da li je to naredba ili savjet?’’ ‘‘ Shvatite kako vam se sviđa, Putuhepa.’’ Putuhepa je s malobrojnom pratnjom napustila prijestolnicu tijekom noći, i to tek kada se u nekoliko navrata uvjerila da je ne prate Uri Tešupovi ljudi. Pri pogledu na zastrašujuću tvrđavu u koju se Hatušil sklonio, ona zadrhta, da nije možda posada zarobila njezinog muža kako bi se dodvorila glavnom zapovjedniku? U tom slučaju, njen život, kao i Hatušilov, bit će brutalno okončan iza ovih zidina.
Putuhepa nije željela umrijeti. Osjećala se sposobnom služiti svojoj zemlji, željela je doživjeti još mnoga topla ljeta, prokrstariti još tisuću puta divljim predjelima Anatolije i vidjeti Hatušila kako vlada Hetitijom. Ako su postojali ikakvi izgledi, bez obzira koliko slabi bili, da pobijedi Uri Tešupa, ona će ih objeručke prihvatiti. Način na koji su je dočekali vojnici iz tvrđave ohrabrio je svećenicu, odmah su je otpratili u središnju kulu, u odaje zapovjednika. Hatušil joj potrči ususret i oni se zagrliše. ‘‘ Napokon, Putuhepa! Uspjela si pobjeći.’’ ‘‘ Uri Tešup već vlada prijestolnicom.’’ ‘‘ Ovdje smo sigurni, ljudi iz ovog garnizona ga mrze. Previše je vojnika pretrpjelo njegove nepravde i nasilje.’’ Putuhepa primijeti prisutnost nekog čovjeka koji je sjedio ispred kamina. ‘‘ Tko je to? ‘‘ tiho upita. ‘‘ Aša, faraonov ministar vanjskih poslova i opunomoćeni izaslanik.’’ ‘‘ On, ovdje!’’ ‘‘ On je možda naša prilika.’’ ‘‘ Ali... što predlaže? ‘‘ ‘’ Mir.’’ Hatušil je svjedočio jednoj krajnje neobičnoj pojavi. Tamnosmeđe oči njegove supruge zasijale su, kao da ih je obasjala neka unutarnja svjetlost. ‘‘ Mir s Egiptom ‘‘ ponovi ona, zapanjena. ‘‘ Ali, znamo da je to nemoguće!’’ ‘‘ Ne bismo li trebali iskoristiti ovog neočekivanog saveznika u cilju naših interesa?’’ Putuhepa se odvoji od muža i krene Aši ususret. Diplomat ustade i pozdravi lijepu Hetitkinju. ‘‘ Oprostite mi, Aša, trebala sam vas prije pozdraviti.’’ ‘‘ Tko se ne bi divio ponovnom susretu žene s mužem?’’ ‘‘ Vi mnogo stavljate na kocku svojim boravkom ovdje.’’ ‘‘ Namjeravao sam otići u prijestolnicu, ali me je Hatušil uvjerio da pričekam vaš dolazak.’’ ‘‘ Poznato vam je da je naš vladar bolestan.’’ ‘‘ Ipak bih pokušao s njim razgovarati.’’ ‘‘ Nema smisla, on umire, carstvo već pripada Uri Tešupu.’’ ‘‘ Došao sam predložiti mir i u tome ću ustrajati.’’ ‘‘ Zar ste zaboravili da je jedini Uri Tešupov cilj uništiti Egipat? Osobno ne odobravam takvu njegovu upornost, ali sam svjesna da jedinstvo našeg carstva počiva na ratovanju.’’ ‘‘ Jeste li razmišljali o pravoj opasnosti koja vam prijeti?’’ ‘‘ Mislite na napad egipatske vojske u punom sastavu, s Ramzesom na čelu!’’ ‘‘ Nemojte previdjeti drugu mogućnost, nezaustavljiv uspon asirske moći.’’
Hatušil i Putuhepa nisu uspjeli prikriti svoju preneraženost. Ašina obavještajna služba bila je mnogo učinkovitija negoli su pretpostavljali. ‘‘ Asirija će vas na kraju napasti, i tada ćete se naći između dvije vatre, nesposobni održati se na obje fronte. Vjerovati da će hetitska vojska uspjeti uništiti Egipat čista je iluzija, poučeni lekcijama iz prošlosti, napravili smo obrambeni zid u našim protektoratima. Teško ćete ga prijeći, a otpor na koji ćete naići osigurat će dovoljno vremena našim trupama da izvrše brz kontranapad. A vi ste se uvjerili na vlastitoj koži da Amon štiti Ramzesa i da njegovu ruku čini ubojitijom od ruku tisuća vojnika.’’ ‘‘ Vi nam, dakle, najavljujete propast hetitskog carstva!’’ ‘‘Ne gospođo Putuhepa,Egipat nema nikakvog interesa gledati kako njegov stari neprijatelj nestaje. Počinjemo li se bolje razumijevati? Suprotno njegovoj reputaciji, Ramzes želi mir, a velika kraljevska supruga Nefertari neće ga odvraćati od te namjere.’’ ‘‘ Što o tome misli kraljica majka Tuja?’’ ‘‘ Ona dijeli moje mišljenje, svjesna da će Asirija uskoro predstavljati zastrašujuću opasnost. Prvi na udaru bit će Hetiti, a potom će i Egipat doći na red.’’ ‘‘ Savez protiv Asiraca... To je ono što nam predlažete?’’ ‘‘ Mir i savezništvo, kako bismo zaštitili naše narode od invazije. Budući hetitski vladar morat će donijeti odluku koja će imati dalekosežne posljedice.’’ ‘‘ Nikada Uri Tešup neće odustati od sukoba s Ramzesom!’’ ‘‘ Kakav je Hatušilov odgovor?’’ ‘‘ Hatušil i ja nemamo više nikakvu moć.’’ ‘‘ Vaš odgovor molim ‘‘ inzistirao je Aša. ‘‘ Prihvaćamo prijedlog da započnemo pregovore ‘‘ izjavio je Hatušil ‘‘ ali, ima li takav razgovor bilo kakvog smisla?’’ ‘‘ Samo me neizvedive stvari zabavljaju ‘‘ reče Egipćanin uz osmjeh. ‘‘ Danas ste vi nitko i ništa, ali upravo s vama želim pregovarati kako bih osvjetlao budućnost svoje zemlje. Kada Hatušil postane car, naš će dogovor imati neprocjenjivu vrijednost.’’ ‘‘ To je pusti san ‘‘ prigovori Putuhepa. ‘‘ Ili ćete pobjeći, ili ćete se boriti. ‘’ Dirnuo je u ponos lijepe Hetitkinje. ‘‘ Mi nećemo bježati.’’ ‘‘ Hatušil i vi morate zadobiti ili kupiti povjerenje najvećeg mogućeg broja viših časnika. Zapovjednici utvrda trebali bi prijeći u vaš tabor, jer ih Uri Tešup prezire i koči njihovo napredovanje pod izgovorom da imaju isključivo obrambenu ulogu. Vješto se koristeći trgovcima, koji su vam u velikoj većini skloni, proširite glasine da hetitsko gospodarstvo neće moći izdržati novi ratni napor i da bi sukob s Egiptom donio bijedu i propast. Napravite pukotine i nemojte ih prestajati širiti sve dok Uri Tešup ne bude izgledao kao netko tko stvara probleme, nesposoban za vladanje.’’ ‘‘ To je dugotrajan posao.’’ ‘‘ Vaš uspjeh i zadobivanje mira vrijedni su tog napora.’’
‘‘ Što dalje namjeravate učiniti?’’ ‘‘ Bit će to pomalo rizično, ali kanim zavesti Uri Tešupa.’’ Aša je promatrao gradske zidine Hatuše i zabavljao se zamišljajući hetitsku prijestolnicu obojenu živim bojama, ukrašenu zastavicama i načičkanu lijepim mladim ženama koje plešu u zupčastim otvorima na tvrđavi. Ali, ta lijepa vizija morala je ustuknuti pred slikom zlokobnog, utvrđenog grada, uspentranog na planinu. Egipatskog opunomoćenog izaslanika pratila su samo dvojica sunarodnjaka, štitonoša i nosač sandala. Ostali članovi ekspedicije vratili su se u Egipat. Kada je Aša pokazao svoj pečat na prvom stražarskom mjestu u donjem gradu, stražar je bio zaprepašten. ‘‘ Hoćete li obavijestiti cara o mom dolasku?’’ ‘‘ Ali... Vi ste Egipćanin!’’ ‘‘ Opunomoćeni izaslanik. Požurite, molim vas. ‘’ Odlazeći, stražar je stavio Ašu pod budni nadzor i poslao jednog od svojih podređenih u palaču. Aša se uopće nije iznenadio vidjevši kako, trčećim korakom, stiže eskadron pješaka i pod zapovjedništvom jednog grubijana, čija se sva pamet sastojala u tome da sluša naredbe. ‘‘ Glavni zapovjednik želi vidjeti ambasadora.’’ Aša pozdravi Uri Tešupa i izrecitira svoje titule. ‘‘ Najbolji Ramzesov ministar u Hatuši... Kakvog li iznenađenja!’’ ‘‘ A vi ste na čelu velike vojske, primite moje čestitke.’’ ‘‘ Egipat bi me se trebao bojati.’’ ‘‘ Egipat poznaje vašu hrabrost i vaše ratničke vrline i bojimo ih se, zbog toga sam povećao obrambene snage u našim protektoratima.’’ ‘‘ Sve ću ih potamaniti.’’ ‘‘ Spremne su na šok, pogotovo ovako grubo najavljen.’’ ‘‘ Dosta je priča. Zašto ste došli?’’ ‘‘ Načuo sam nešto o tome da je car Muvatal bolestan.’’ ‘‘ Zdravlje našeg cara državna je tajna.’’ ‘‘ Gospodar Hetita naš je neprijatelj, ali mi poštujemo njegovu veličinu, zato sam ovdje.’’ ‘‘ Što znači vaš dolazak, Aša?’’ ‘‘ Imam lijek neophodan za izlječenje cara Muvatala.’’
33 Sedmogodišnji dječak pokušavao je primijeniti savjet koji mu je dao otac, a koji je opet to čuo od svoga oca, dati ribu nekome tko je gladan od manje je koristi nego naučiti ga pecati. Njegov prijatelj, isto tako gladan kao i on, pokušavao je isprobati svoju spretnost na način daje po vodi udarao štapom ne bi li žrtvu usmjerio prema udici koju je držao, u blizini visokih papirusa. Iznenada, dječačić ih je opazio. Flota brodova dolazila je sa sjevera, a na njenom čelu bila je lađa na čijem se kljunu nalazila zlatna sfinga. To je, uistinu, bio faraonov brod! Zaboravivši na ribe i udicu, priučeni ribič zaroni u Nil i otpliva prema obali u namjeri da obavijesti selo. Slavlje će trajati nekoliko dana. Ogromna sala sa stupovima u Karnaku rasprostirala se u svoj svojoj veličanstvenosti, dvanaest stupova u središnjem brodu hrama, visokih dvadeset i pet metara, odražavali su stvaralačku moć koja se rodila iz prvobitnog oceana. Na tom je mjestu Nebu, veliki Amonov svećenik, hodajući pomoću pozlaćenog štapa, krenuo ususret kraljevskom paru. Unatoč reumatizmu, uspio se pokloniti. Ramzes mu je pomogao uspraviti se. ‘‘ Sretan sam da vas vidim, Veličanstvo, i oduševljen time da se mogu diviti kraljičinoj ljepoti.’’ ‘‘ Ti si se, Nebu, naučio izvrsno udvarati?’’ ‘‘ Nema nikakvih izgleda po tom pitanju, Veličanstvo, samo govorim ono što mislim, kao što sam to oduvijek i radio.’’ ‘‘ Kako je tvoje zdravlje?’’ ‘‘ Treba se priviknuti na starost koja moje pokrete čini bolnima, ali, naš liječnik mi je dao lijek od vrbe koji će mi olakšati bolove. Priznajem da nemam vremena misliti na svoje zdravlje... Povjerili ste mi težak zadatak!’’ ‘‘ Sudeći po rezultatima, imam razloga biti zadovoljan svojim izborom.’’ Bilo je osamdeset tisuća zaposlenih koje je veliki svećenik svakodnevno raspoređivao na različite dužnosti, gotovo milijun grla stoke, stotinjak teretnih brodova, pedesetak stalno aktivnih gradilišta, ogromna površina obrađenih polja, vrtovi, gajevi, voćnjaci i vinogradi, takav je bio svijet Karnaka, bogate Amonove domene. ‘‘Najteže mi pada, Veličanstvo, uskladiti napore raznoraznih pisara. Bez vrhovnog autoriteta ovaj mali svijet brzo bi se pretvorio u kaos, i svatko bi mislio isključivo na vlastitu dobrobit.’’ ‘‘ Tvoj smisao za diplomaciju čini čuda.’’ ‘‘ Ja znam za samo dvije vrline, poslušnost i službu. Sve drugo su obične priče. A u mojim godinama, čovjek više nema vremena za priču.’’
Ramzes i Nefertari divili su se, svakom ponaosob, stupovima kojih je bilo stotinu trideset i četiri, a čiji su ukrasi otkrivali imena božanstava kojima su bili posvećeni. I svakome od njih faraon je prinio žrtvu. Sva ova stabla, koja je kamen učinio vječnim, povezivala su tlo, simbol prvobitne bare, sa stropom oslikanim u plavo na kojem su svjetlucale zlatne zvijezde. Kao što je Seti i želio, ogromna sala sa stupovima u Karnaku zauvijek je ovjekovječila slavu skrivenog boga, otkrivajući ujedno njegove tajne. ‘‘ Hoće li Teba biti samo usputna stanica za odmor, ‘‘ zapitao je Nebu ‘‘ ili ćemo uživati u dužem boravku kraljevskog para?’’ ‘‘ Kako bih Egipat doveo do mira ‘‘ odgovori Ramzes, ‘‘ moram zadovoljiti bogove, nudeći im hramove u kojima će voljeti boraviti, a moram i privesti kraju svoje i Nefertarino vječno boravište. Bogovi će, kada za to dođe vrijeme, uzeti život koji su nam dali. Moramo biti spremni stati pred njih, da egipatski narod ne bi patio zbog naše smrti.’’ Ramzes je probudio božansku silu u tajnoj odaji svetišta u Karnaku i pozdravio njezinu prisutnost, ‘ Pozdrav tebi koji daješ život bogovima i ljudima, stvoritelju moje zemlje i dalekih zemalja, tebi koji omogućavaš da nam polja budu zelena i koji ih navodnjavaš. Svako je biće ispunjeno tvojim savršenstvom.’ Karnak se budio. Dnevna svjetlost je ugasila svjetlost uljanih svjetiljki, obrednici su napunili vaze pročišćenja vodom iz svetog jezera, ponovno zapalili tamjan koji je gorio u kapelama, ukrasili oltare cvijećem, voćem, povrćem i svježim kruhom, organizirali procesije kako bi prinijeli žrtvene darove koji se zatim podižu ka Maat. Jedino ona obnavlja sve životne oblike, jedino ona čini da sve oživi, zahvaljujući mirisu rose koja natapa zemlju dok se sunce diže. U društvu Nefertari, Ramzes se uputio stazom uz koju su stajale sfinge i kuda prolaze procesije, a koja je vodila do hrama u Luksoru. Ispred pilona, jedan čovjek je čekao kraljevski par. Muškarac četvrtastog, čvrstog lica, stari nadzornik kraljevskih štala. ‘‘ Mi smo se sukobili i potukli ‘‘ podsjetio je kralj svoju suprugu ‘‘ i nisam bio osobito ponosan kada sam vidio da ni on ne popušta i da je pružio otpor, ali tada sam bio samo mladić.’’ Od kada je napustio vojnu službu, Bakhen se vidno promijenio. Stigao je do četvrtog ranga u svećeničkoj hijerarhiji u Karnaku. Ponovni susret s faraonom ganuo ga je do suza i učinio ga toliko sretnim da jednostavno nije znao što bi rekao. Bilo mu je draže da njegovo djelo govori umjesto njega, pa ih je pustio da se dive impresivnom pročelju hrama u Luksoru, ispred kojeg su stajala dva vitka obeliska i nekoliko kolosalnih Ramzesovih kipova. U lijepom vapnenačkom kamenu bili su uklesani prizori koji su pripovijedali o događajima iz bitke kod Kadeša i o pobjedi egipatskog kralja.
‘‘ Veličanstvo ‘‘ izjavi Bakhen sa žarom, ‘‘ građevina je završena!’’ ‘‘ Ali, radovi se moraju nastaviti.’’ ‘‘ Spreman sam za to.’’ Kraljevski par je, zajedno s Bakhenom, ušao u veliko dvorište koje se nalazilo iza pilona i koje je bilo omeđeno galerijama sa stupovima između kojih su se uzdizale Ramzesovi kipovi. Svaki je sadržavao ka, besmrtnu energiju koja mu je omogućavala da vlada. ‘‘ Rad kamenorezaca i kipara zadivljujuć je, Bakhene, ali ne mogu im dati ni trenutka predaha. Štoviše, namjeravam ih povesti na težak, čak i opasan, teren.’’ ‘‘ Možete li me upoznati sa svojim planovima, Veličanstvo?’’ ‘‘ Imam namjeru podići nekoliko svetišta u Nubiji koja će činiti jedan veliki hram. Okupi obrtnike i porazgovaraj s njima, prihvatit ću isključivo one koji se dobrovoljno jave.’’ Rameseum, hram za milijune godina Ramzesa Velikog, izgrađen prema nacrtima koje je sam kralj napravio, postao je veličanstven spomenik, najprostraniji na Zapadnoj obali. Granit, vapnenac i bazalt bili su upotrijebljeni za izgradnju pilona, dvorišta i kapela, nekoliko pozlaćenih brončanih vrata razdvajalo je različite dijelove spomeničkog kompleksa, zaštićenog zidom od opeke. Kada se spustila noć, Henaru je pošlo za rukom uvući se u jedno prazno skladište. Kod sebe je imao oružje koje mu je dao Ofir i za koje je vjerovao da će biti presudno. Ramzesov brat je čekao da padne gusta tama kako bi se mogao slobodno uputiti u sveti prostor. Hodao je duž zida palače koja se gradila i prešao preko dvorišta. Zastao je, oklijevajući, na nekoliko metara od kapele koja je bila posvećena Setiju. Seti, njegov otac... No, bio je to otac koji ga je izdao, izabravši Ramzesa za faraona! Otac koji ga je odbacio, podržavajući uspon tiranina. Kada izvrši to što namjerava, Henar više neće biti Setijev sin. Ali, od kakve je sve to važnosti? Suprotno onome što su tvrdili posvećenici u misterije, nitko se nije vratio iz svijeta mrtvih. Ništavilo je progutalo Setija kao što će progutati i Ramzesa. Život ima samo jedan smisao, zadobiti najvišu vlast, bez obzira na sredstva, i primjenjivati je bez sustezanja, gazeći osrednje i beskorisne ljude. A kad samo pomisli da na tisuće budala već sada u Ramzesu vidi boga! Kada im Henar bude srušio idola, bit će otvoren put za novi režim. Potisnut će zastarjele običaje i vladat će u funkciji jedinih dviju stvari dostojnih zanimanja, teritorijalna osvajanja i ekonomski razvoj. Čim se bude uspeo na tron, Henar će uništiti Rameseum i srušiti sve Ramzesove kipove. Iako još nije bio završen, hram za milijune godina već je odašiljao energiju protiv koje se i sam Henar teško borio. Hijeroglifi, izrezbarene i živo obojane scene, potvrđivale
su u svakom kamenčiću Ramzesovu prisutnost i snagu. Ne, ipak je to bila samo varka koju je donijela noć! Henar se otrgne od obamrlosti koja je njime zavladala. Stavi na mjesto predmete koje je dobio od Ofira i izađe iz Rameseuma. Dobivao je oblik, rastao kao neko silno biće, taj hram za milijune godina, zahvaljujući kojem je jačala Ramzesova vladavina. Kralj je odao počast građevini iz koje će, od sada, crpsti snagu i kojom će se napajati njegova misao i njegova djela. Kao u Karnaku i u Luksoru, graditelji, kamenoresci, kipari, slikari i crtači učinili su čuda. Svetište, nekoliko kapela s dodacima i mala sala sa stupovima bili su dovršeni, tako da je građevina mogla služiti Setijevom kultu. Svi drugi dijelovi svetog prostora bili su u izgradnji, ne računajući skladišta od opeke, knjižnicu i odaje za svećenike. Bagrem iz Rameseuma, zasađen u drugoj godini vladavine, rastao je zadivljujućom brzinom. I premda je drvo još bilo nježno, pružalo je ugodnu hladovinu. Nefertari pomilova njegovo stablo. Kraljevski par je prešao preko dvorišta, praćen zadivljenim pogledima radnika koji su radili na gradilištu, i koji su, u tom trenutku, odložili svoje čekiće i pile. Nakon što se upoznao s njihovim predradnikom, Ramzes je svakog ponaosob upitao za poteškoće koje susreću u radu. Kralj nije zaboravio trenutke oduševljenja koje je svojevremeno proveo u Gebel Silsilehu, kada je maštao o tome da postane kamenorezac. Obrtnicima je obećao izuzetnu nagradu, vino i odjeću najbolje kvalitete. Kada se kraljevski par uputio ka Setijevoj kapeli, Nefertari je prinijela ruku srcu i skamenila se. ‘‘ Opasnost... opasnost je sasvim blizu.’’ ‘‘ Ovdje, u hramu? ‘‘ začudi se Ramzes. Čim je osjećaj nelagode prošao, kraljevski se par približio svetištu u kojem će se zauvijek odavati počast Setijevoj duši. ‘‘ Ramzese, ne otvaraj vrata svetišta. Opasnost je ovdje, iza vrata. Pusti mene da napravim što je potrebno.’’ Nefertari otvori vrata od pozlaćenog drveta. Na pragu se nalazilo oko od kornalina, razbijeno u sitne komadiće, ispred Setijeve statue, na dnu kapele, nalazila se crvena kuglica od dlake pustinjskih životinja. Ispunjena Izidinom moći, moći te velike proročice, kraljica pokupi komadiće oka. Da je kraljeva noga dotakla djeliće ovog profanog simbola, bio bi paraliziran. Zatim Nefertari rubom svoje haljine dohvati crvenu kuglicu, ali tako da je ne dotakne prstima, i izbaci je van kako bi je zapalili. Zlo oko, zaključio je kraljevski par, eto što su se usudili napraviti oni koji dolaze iz mraka, želeći uništiti vezu koja je spajala Setija s njegovim sinom, namjeravajući svesti Gospodara Dviju Zemalja na običnog despota, lišenog natprirodne pomoći njegovog prethodnika.
Tko bi drugi osim Henara, razmišljao je Ramzes, išao tako daleko na putu zla, uz pomoć maga koji se prodao Hetitima? Tko bi se drugi, izuzev Henara, usudio uništiti ono što njegovo škrto srce nije moglo spoznati? 34 Mojsije je oklijevao. Morao je, bez svake dvojbe, ispuniti poslanje koje mu je Bog povjerio, no, jesu li prepreke nadilazile njegove sposobnosti? Sada se više nije zavaravao lažnim nadama, Ramzes neće popustiti. Mojsije je dovoljno dobro poznavao egipatskog kralja da bi znao kako ovaj ništa ne izgovara olako i da Židove vidi kao sastavni dio egipatskog naroda. Međutim, ideja Izlaska utirala je svoj put, a suprotstavljanje proroku slabilo je iz dana u dan. Mnogi su vjerovali da će povlašteni odnos koji je Mojsije imao s Ramzesom olakšati dobivanje suglasnosti. Jedan za drugim, starješine klanova su popuštali, budući da mu se nitko nije suprotstavio, na posljednjem vijeću starješina Aron je mogao predstaviti Mojsija kao vođu židovskog naroda, ujedinjenog istom vjerom i istom željom. Budući da su nesuglasice bile zaboravljene, proroku je ostao još samo jedan neprijatelj kojeg je morao pobijediti, Ramzes Veliki. Aron prekine Mojsija u razmišljanju. ‘‘ Neki te ciglar želi vidjeti.’’ ‘‘ Pobrini se za njega.’’ ‘‘ Ali, on želi baš s tobom razgovarati, ni s kim drugim.’’ ‘‘ Zašto?’’ ‘‘ Zbog obećanja koja si mu dao u prošlosti. Ima povjerenja u tebe.’’ ‘‘ Uvedi ga.’’ Nosio je kratku crnu periku stegnutu bijelom trakom koja je prekrivala čelo a uši ostavljala slobodne, lice mu je bilo pocrnjelo, ukrašeno malom bradicom i brkovima nejednake dlake. Sličio je na bilo kojeg ciglara. Pa ipak, njegova silueta probudila je sumnju kod Mojsija, taj mu je čovjek odnekud bio poznat. ‘‘ Što hoćeš od mene?’’ ‘‘ Naše su zamisli u suglasju.’’ ‘‘ Ofire!’’ ‘‘ Da, to sam ja, Mojsije.’’ ‘‘ Prilično si se promijenio.’’ ‘‘ Traži me Ramzesova policija.’’ ‘‘ Čini mi se da za to imaju dobre razloge. Ako se ne varam, ti si hetitski špijun.’’ ‘‘ Radio sam za njih, to je točno, ali moja mreža je raspuštena, a Hetiti nisu u mogućnosti napasti Egipat.’’ ‘‘ Tako znači, lagao si mi, i želiš me upotrijebiti protiv Ramzesa!’’
‘‘ Ne, Mojsije. Ti i ja vjerujemo u jednog i svemogućeg Boga, a moji kontakti sa Židovima uvjerili su me da je taj Bog Jahve, i nijedan drugi.’’ ‘‘ Smatraš me toliko glupim da me mogu zavesti te lijepe riječi? ‘’ ‘‘ Čak i ako odbiješ prihvatiti moju iskrenost, služit ću tvojoj stvari, jer je ona jedina vrijedna takve službe. Znaš da ne očekujem nikakvu osobnu korist, izuzev spasa moje duše.’’ Mojsije se pokolebao. ‘‘ Odričeš li se svoje vere u Atona?’’ ‘‘ Uvidio sam da je Aton samo prefiguracija pravog Boga. Sada kad sam shvatio istinu, odričem se starih zabluda.’’ ‘‘ Što se dogodilo s onom mladom ženom koju si namjeravao učiniti moćnom?’’ ‘‘ Okrutno je ubijena, zbog čega sam jako patio, unatoč tome, egipatska policija me je optužila za taj užasan zločin koji nisam počinio. U toj sam tragediji prepoznao prst sudbine. Danas je jedino tebi moguće suprotstaviti se Ramzesu. Zato ću te od sveg srca podržati.’’ ‘‘ Što doista želiš, Ofire?’’ ‘‘ Pomoći ti učvrstiti vjeru u Jahvu, ništa drugo.’’ ‘‘ Znaš li da Jahve traži da moj narod izađe iz Egipta?’’ ‘‘ Slažem se s tim veličanstvenim planom. Ako se bude poklopio s Ramzesovim padom i buđenjem prave vjere u Egiptu, bit ću sretan.’’ ‘‘ Ne ostaje li špijun zauvijek špijun?’’ ‘‘ Nemam više nikakvih veza s Hetitima koje razdire borba za prijestolje, ta epizoda mog života je završena. Moja budućnost i moja nada si ti, Mojsije.’’ ‘‘ Kako mi misliš pomoći?’’ ‘‘ Borba protiv Ramzesa neće biti laka, moje iskustvo u tajnom ratu može ti biti od koristi.’’ ‘‘ Moj narod želi izaći iz Egipta, a ne dizati pobunu protiv Ramzesa.’’ ‘‘ U čemu je razlika, Mojsije? Tvoje ponašanje u očima Ramzesa bit će pobunjeničko, i on će ga kao takvog suzbijati.’’ U dubini duše, Židov je morao priznati da je libijski mag u pravu. ‘‘ Moram razmisliti, Ofire. ‘‘ Ti si gospodar, Mojsije, ipak, dopusti mi da ti dam jedan savjet, ne poduzimaj ništa dok je Ramzes odsutan. S njim bi još nekako i mogao pregovarati, ali njegovi žandari, Ameni i Seramana, da ne govorimo o kraljici majci Tuji, nemaju ni najmanjeg razumijevanja za židovski narod. Da bi održali javni red i mir, zapovjedit će krvavu represiju. Iskoristimo putovanje kraljevskog para kako bismo učvrstili naše jedinstvo, uvjerili one koji se još dvoume i pripremimo se za neizbježan sukob.’’ Ofirova određenost zadivila je Mojsija. Iako je bio svjestan da se ne bi trebao upuštati u savez s libijskim magom, nije mogao poreći istinitost njegovih riječi.
Šef tebanske policije potvrdio je da njegovi ljudi, unatoč uloženom naporu, nisu uspjeli pronaći Henara i njegove eventualne pomagače. Ramzes ih je uputio na trag napadača koji ga je pokušao probosti strijelom na Nilu. ‘‘ Napustio je Tebu ‘‘ reče Nefertari. ‘‘ I ti, kao i ja, vjeruješ da je on još živ.’’ ‘‘ Osjetila sam prisutnost opasnosti, neke mračne sile... Ali, da li je to bio Henar, mag ili netko od njihovih suučesnika?’’ ‘‘ To je bio on ‘‘ ostajao je Ramzes pri svome. ‘‘ Pokušao je zauvijek prekinuti moju vezu sa Setijem kako bi me lišio očeve zaštite.’’ ‘‘ Zlo oko neće više imati nikakvog učinka, s vatrom je izgorjela njegova snaga. Zahvaljujući ljepilu od smole, sastavili smo dobro oko, ukradeno iz trezora Setovog hrama u Pi Ramzesu.’’ ‘‘ Pustinjske životinje, od čije je dlake bilo napravljeno crveno klupko, štićenice su boga Seta. Henar me je namjeravao uništiti koristeći se njihovom zastrašujućom energijom.’’ ‘‘ Podcijenio je kvalitetu tvojih veza s bogom Setom.’’ ‘‘ Sklad je potrebno svakog dana iznova stvarati. I najmanja pogreška napravljena iz nepažnje, dovoljna je da Setova vatra uništi onoga tko povjeruje da je postao njezin gospodar.’’ ‘‘ Kada polazimo na Veliki Jug?’’ ‘‘ Čim se budemo susreli s našom smrću. ‘’ Kraljevski se par uputio prema južnoj dolini tebanske planine koja je nosila naziv "Mjesto obnavljanja" i "Mjesto lotosa". U toj Dolini kraljica počivat će u vječnosti Tuja, Ramzesova majka, i Nefertari, velika kraljevska supruga. Njihovi grobovi bili su ukopani ispod vrha, u vlasti božice tišine. U pustinji koju je žarilo sunce vladala je Hator, nasmijana božica neba koja je činila da sjaje zvijezde i da se raduju srca njenih vjernika. Hator, koju je Nefertari opazila na zidovima svoje grobnice, u magnetičnom stavu dok je nudila energiju uskrsnuća velikoj kraljevskoj supruzi, vječno mladoj, nosila je na glavi zlatnu periku u obliku oderane orlove kože. Na taj je način simbolizirala božansku majku. Slikari su uspjeli prenijeti ljepotu "Blagosti ljubavi" u oblike nevjerojatnog savršenstva. ‘‘ Da li ti ovo boravište odgovara, Nefertari?’’ ‘‘ Toliko blistave ljepote... Nisam je dostojna.’’ ‘‘ Nikada nije postojalo slično vječno boravište, niti će ga ikada biti. Ti, čija je ljubav dah života, zauvijek ćeš vladati u srcu bogova i ljudi.’’ Oziris zelenog lica, zaogrnut bijelim ogrtačem, sjajni Ra, ovjenčan ogromnim suncem, Kepri, Princip metamorfoze s glavom skarabeja, Maat, Univerzalno pravilo, lijepa i otmjena mlada žena koja kao jedini simbol nosi nojevo pero, lako kao istina... Božanske moći bile su okupljene kako bi uskrsnule Nefertari, u vremenu i izvan vremena. Uskoro, pisar iz Kuće Života ispisat će hijeroglife iz "Knjige izlaska svjetlosti" i "Knjige Vrata" koji
će omogućiti kraljici da putuje dobrim putovima na drugi svijet, izbjegavajući svaku opasnost. To nije više bila smrt, već osmijeh misterija. Nekoliko dana Nefertari je proučavala božanske likove koji su boravili u vječnome domu, u kojem će ona biti povlaštena stanovnica, u trenutku velikog prelaska. Postala je bliska s onostranim svoje vlastite egzistencije i podijelila je tišinu koja, u srcu zemlje, ima okus neba. Kada je Nefertari odlučila napustiti "Mjesto lotosa", Ramzes ju je odveo u "Veliku Dolinu", Dolinu kraljeva gdje počivaju faraoni od početka osamnaeste dinastije. Kraljevski par je dugo boravio u Ramzesovoj grobnici, grobnici prvog faraona koji je ponio to ime, a potom i u Setijevoj. Svaka slika bila je remek djelo, i kraljica je čitala, kolonu za kolonom, dijelove iz "Knjige skrivene" sobe koja je otkrivala faze preobrazbe umirućeg sunca u novo, mlado sunce, što je predstavljalo obrazac uskrsnuća faraona. Puna emocija, Nefertari je otkrila vječno boravište Ramzesa Velikog. U malim lončićima, slikari su miješali fino izmrvljene mineralne pigmente, prije negoli će oživjeti, na zidovima, simbolične figure koje će osigurati vladarevo nadživljavanje. Obojeni prah, pomiješan s vodom i bagremovom smolom, davao je crtežima iznimnu preciznost. Zlatna soba, sala s osam stupova u kojoj se nalazio sarkofag, bila je gotovo završena. Smrt je mogla prihvatiti Ramzesa. Kralj pozva šefa gradilišta. ‘‘ Kao i u grobnicama nekih od mojih predaka, iskopat ćeš hodnik koji će završavati u stijeni i tamo ćeš ostaviti neobrađeni kamen. On će podsjećati na vrhunsku, posljednju tajnu koju nijedno ljudsko biće ne može spoznati.’’ Nefertari i Ramzes imali su dojam da su upravo prešli odlučujuću etapu, njihovoj ljubavi pridodana je svijest o njihovoj vlastitoj smrti. 35 Seramana je morao biti strpljiv. Meba je, prije više od jednog sata, otišao od kuće kako bi prisustvovao gozbi koju je organizirala kraljica majka Tuja, želeći održati jedinstvo dvora za vrijeme izbivanja kraljevskog para. Ostala je u stalnom kontaktu s Ramzesom, zahvaljujući kuririma. Setijeva udovica bila je zadovoljna vrlo opreznim Amenijevim radom i Seramaninom strogošću s kojom je ovaj održavao red. Što se tiče Židova, izgledalo je da se uzbuđenje kod njih stišalo. Ali stari gusar, pouzdavajući se u svoj instinkt, držao je da je to tek zatišje pred oluju. Premda se Mojsije zadovoljio time da razgovara s uglednim ljudima u svom narodu, on je postao nesporni vođa Židova. Štoviše, određeni broj egipatskih visokih službenika, koji su poznavali Ramzesovu vjernost i odanost u prijateljstvu, smatrali su da će biti dobro ako i oni budu na neki način povezani s Mojsijem. Prije ili kasnije, vjerovali su, ovome će ponovno biti dodijeljeno neko važno mjesto i napustit će svoje maglovite zamisli.
Seramanin najvažniji zadatak u ovom trenutku bio je motriti na Mebu. Sard je bio uvjeren da je diplomat ukrao Khaovu četkicu, ali mu nije bio jasan razlog. Stari je gusar prezirao sve diplomate,,a osobito Mebu, sklonog zabavama, previše elegantnog i previše prilagodljivog, takav veseljak, kao što je ovaj, ima urođeni dar za laganje. A, što ako je Khaova četkica skrivena kod Mebe? Seramana će ga, u tom slučaju, optužiti za krađu, a aristokrat će biti primoran pred sudom objasniti razloge svog postupka. Mebin vrtlar je otišao na spavanje, kao i drugo osoblje koje se povuklo u svoje odaje. Sard se prikrao sa stražnje strane kuće i skočio na terasu, krećući se tiho i lagano poput mačke, podigao je poklopac koji je vodio na tavan. Odatle će lako sići u glavne prostorije. Dobar dio noći Seramana je proveo u potrazi za četkicom. ‘‘ Ništa ‘‘ izjavi Sard, gunđajući i psujući. ‘‘ Taj pretres je bio nelegalan ‘‘ podsjeti ga Ameni. ‘‘ Da je uspio, Meba bi prestao smetati.’’ ‘‘ Zašto si se okomio na njega?’’ ‘‘ Zato što je opasan.’’ ‘‘ Meba, opasan? On se brine samo za svoju karijeru, i ta stalna briga isključuje svaki drugi angažman.’’ Sard proguta komadić sušene ribe umočene u začinjeni umak. ‘‘ Možda si u pravu ‘‘ reče punih usta ‘‘ ali, moj me instinkt uvjerava da je to loš tip. Želim ga staviti pod trajan nadzor, na kraju će napraviti neku grešku.’’ ‘‘ Kako hoćeš. Samo bez gluposti!’’ ‘‘ I Mojsija bi trebalo staviti pod nadzor.’’ ‘‘ On je bio moj i Ramzesov prijatelj s Univerziteta ‘‘ podsjeti ga Ameni. ‘‘ Taj Židov nesumnjivo je agitator! Ti si faraonov službenik, a Mojsije će se pobuniti protiv faraona.’’ ‘‘ Neće ići tako daleko.’’ ‘‘ Naravno da hoće! U bandama kojima sam zapovijedao, bez imalo muke bih svakoga procijenio i stavljao ga tamo gdje mu je mjesto. Nema boljeg od njega za stvaranje problema. Ali, faraon i ti odbijate me poslušati!’’ ‘‘ Poznajemo Mojsija, i nismo sumnjičavi kao ti.’’ ‘’ Jednoga ćete dana požaliti da ste bili tako zaslijepljeni.’’ ‘‘ Idi na spavanje i pripazi da ne bi uznemirivao Židove. Naša se uloga sastoji u tome da održavamo red, a ne da stvaramo smutnje.’’ Aša je bio smješten u palači, hranio se seljačkom, ali ukusnom hranom, pio vino osrednje kvalitete i uživao u nježnostima vrlo profesionalne plave Hetitkinje, koju mu se komornik sjajno dosjetio ponuditi. Bez imalo stidljivosti, željela se osobno uvjeriti u reputaciju izvrsnih ljubavnika koja se pripisivala Egipćanima. Spreman na suradnju, Aša se
prepustio novom iskustvu, ponekad aktivan, ponekad pasivan, ali uvijek s entuzijazmom. Je li bilo ugodnijeg načina da se provede vrijeme? Uri Tešup, začuđen Ašinim postupkom, ipak je bio polaskan prisutnošću faraonovog ministra vanjskih poslova. Nije li to značilo da ga Ramzes već priznaje za budućeg imperatora, njega, Muvatalovog sina? Uri Tešup upade u Ašinu sobu u trenutku kada je lijepa plavuša požudno ljubila Egipćanina. ‘‘ Vratit ću se kasnije ‘‘ reče Uri Tešup. ‘‘ Ostanite ‘‘ zamoli ga Aša, ‘‘ ova će mlada dama razumjeti da su državni poslovi ponekad važniji od uživanja.’’ Očaravajuća Hetitkinja se izgubi, a Aša ogrne finu tuniku. ‘‘ Kako se car osjeća? ‘‘ upita Uri Tešupa. ‘‘ Njegovo je stanje stabilno.’’ ‘‘ Ponavljam vam svoju ponudu, pustite me da ga liječim.’’ ‘‘ Zašto biste pomogli svom najgorem neprijatelju?’’ ‘‘ Vaše me pitanje zbunjuje.’’ Glas Uri Tešupa postade oštar. ‘‘ Pa ipak, želim da mi odgovorite, i to odmah.’’ ‘‘ Diplomati nipošto ne vole otkrivati svoje tajne na tako izravan način. Zar vas ne zadovoljava humanitarni karakter moje misije?’’ ‘‘ Zahtijevam pravi odgovor.’’ Izgledalo je kao da je Aši sve skupa dosadilo. ‘‘ Pa, dobro... Ramzes je naučio ponešto o Muvatalu. Prema njemu osjeća veliko poštovanje, čak i izvjesno divljenje. Careva bolest ga je ražalostila.’’ ‘‘ Vi se šalite sa mnom?’’ ‘‘ Vjerujem ‘‘ nastavi Aša, ‘‘ da ne biste željeli da vas optuže da ste ubili vlastitog oca.’’ Unatoč ljutnji koja je u njemu rasla, Uri Tešup je ostao miran. Aša nastavi dalje. ‘‘ Uznemiruje nas to što se događa na hetitskom dvoru, znamo da vojska želi da se smire strasti i da car sam odredi svog nasljednika. Zato sam želio pripomoći da se bolesnik oporavi, koristeći se dostignućima naše medicine.’’ Uri Tešup nije mogao odobriti takav zahtjev. Kada bi se Muvatalu povratila moć govora, bacio bi sina u zatvor i carstvo povjerio Hatušilu. ‘‘ Kako je moguće da ste tako dobro obaviješteni? ‘‘ upita Ašu. ‘‘ Teško mi je...’’ ‘‘ Odgovorite.’’ ‘‘ Nažalost, o tome ne mogu razgovarati.’’ ‘‘ Aša, niste u Egiptu, već u mojoj prijestolnici!’’ ‘‘ Kao opunomoćeni izaslanik u službenoj misiji, čega bih se trebao bojati?’’ ‘‘ Ja sam vojnik, a ne diplomat. A mi smo, osim toga, u ratu.’’ ‘‘ Je li to prijetnja?’’
‘‘ Strpljenje me napušta, Aša. Požurite s pričom.’’ ‘‘ Da li ćete me...mučiti?’’ ‘‘ Neću oklijevati ni trenutka.’’ Drhteći, Aša omota oko sebe vuneni pokrivač. ‘‘ Budem li govorio, hoćete li me poštedjeti?’’ ‘‘ Ostat ćemo dobri prijatelji. ‘’ Aša spusti pogled. ‘‘ Moram vam priznati da se moja misija ustvari sastoji u tome da Muvatalu ponudim primirje.’’ ‘‘ Primirje! Na koliko dugo?’’ ‘‘ Što je duže moguće.’’ Uri Tešup je likovao u sebi. Znači, mogao bi otpuhnuti faraonovu vojsku! Čim se loša predviđanja preokrenu u povoljna, novi gospodar Hetita krenut će prema Delti. ‘‘ A zatim... ‘‘ dometnu Aša, oklijevajući. ‘‘ Zatim, što?’’ ‘‘ Poznato nam je da se car u svom izboru dvoumi između vas i svog brata Hatušila.’’ ‘‘ Tko vam je dao takve informacije?’’ ‘‘ Biste li prihvatili primirje, ukoliko biste imali vlast? ‘’ Zašto se ne bih koristio lukavošću, tako dragom mom ocu, pomisli u sebi Uri Tešup. ‘‘ Ja sam ratnik, ali ne isključujem ni takvu mogućnost, pod uvjetom da ne ide na štetu Hetita.’’ Aša se opusti. ‘‘ Rekao sam Ramzesu da ste vi dobar državnik, i nisam se prevario. Ako želite, možemo sklopiti primirje.’’ ‘‘ Mir, svakako... Ali, niste mi odgovorili, tko vas obavještava?’’ ‘‘ Viši časnici koji se pretvaraju da vas podržavaju. U stvarosti će vas izdati u Hatušilovu korist.’’ Ovo je otkriće kao grom pogodilo Uri Tešupa. ‘‘ S Hatušilom ‘‘ nastavi Aša, ‘‘ nećemo postići ni mir ni primirje, njegov jedini cilj je stati na čelo koalicije, kao u Kadešu, i uništiti naše trupe.’’ ‘‘ Hoću imena, Aša.’’ ‘‘ Da li ćemo postati saveznici protiv Hatušila?’’ Uri Tešup odjednom osjeti kako su mu se napeli mišići, kao pred bitku. Upotrijebiti jednog Egipćanina kako bi se otarasio svog rivala, kakav neobičan preokret sudbine! On neće ispustiti takvu priliku. ‘‘ Pomozite mi ukloniti izdajice, Aša, i dobit ćete vaše primirje, a možda i više od toga.’’ I diplomat je progovorio. Svako od imena koje je izgovorio bilo je kao novi udarac šakom. Na popisu se nalazilo nekoliko najodanijih Uri Tešupovih pristaša, barem na riječima. Čak i oni viši
časnici koji su se borili na njegovoj strani, uvjerivši ga na taj način da ga već smatraju novim hetitskim carem. Sav crn u licu, Uri Tešup izađe teškim korakom iz sobe. ‘‘ Samo još nešto ‘‘ nadoda Aša, ‘‘ možete li reći mojoj mladoj prijateljici da se vrati?’’ 36 Obilazeći s Bakhenom rudnik granita u Asuanu, Ramzes je u sjećanju ponovno vidio svoga oca kako bira dobro kamenje koje će se preoblikovati u obeliske i kipove. Sa sedamnaest godina i pod vodstvom faraona u potrazi za granitnom žilom savršene kakvoće, Setijev sin je imao sreću otkriti ovaj magičan prostor. Danas je Ramzes bio taj koji je trebao potvrditi svoju sposobnost da pronađe podjednako kvalitetan kamen. Ramzes je koristio Setijeve rašlje od bagremovog drveta koje su mu omogućavale da u rukama osjeti tajne podzemne struje. Ljudski svijet je samo jedno naglo šikljanje, onog "prvog puta", iz oceana energije, u koji će se vratiti kada bogovi budu stvarali novi ciklus života. U podzemlju, kao i na nebu, bez prestanka se odvijaju metamorfoze čiji je eho ljudski duh koji se jasno odvojio. Pojavno, kamenolom je bio nepomičan svijet, zatvoren i neprijateljski, gdje je vrućina bila nepodnošljiva tijekom dobrog dijela godine. Ali utroba zemlje pokazivala je izuzetnu darežljivost, čineći da se na njenoj površini pojavi granit neusporedive ljepote i sjaja. To je bila neobična tvar koja je omogućavala da vječna boravišta postoje do kraja vremena. Ramzes se naglo zaustavi. ‘‘ Kopat ćeš ovdje ‘‘ naložio je Bakhenu ‘‘ i isklesat ćeš monolit od kojeg ćeš izraditi kolosa za Rameseum. Da li si razgovarao s obrtnicima?’’ ‘‘ Svi su se dobrovoljno prijavili za Nubiju, ali ja ću odabrati među njima ljude koji će tamo ići. Veličanstvo... To nije moj običaj, ali imao bih jednu molbu.’’ ‘‘ Slušam te, Bakhene.’’ ‘‘ Slažete li se da i ja krenem u tu ekspediciju?’’ ‘‘ Imam čvrst razlog da te odbijem, tvoje imenovanje za trećeg Amonovog svećenika po rangu u Karnaku primorava te da ostaneš u Tebi.’’ ‘‘ Ja... ne želim to promaknuće.’’ ‘‘ Znam, Bakhene, ali veliki svećenik Nebu i ja procijenili smo da se na tebe možemo osloniti i povjeriti ti odgovornije zadatke. Pomagat ćeš velikom svećeniku, brinut ćeš o napretku vaših dobara i bdjet ćeš nad izgradnjom mog hrama za milijune godina. Zahvaljujući tebi, Nebuu će biti lakše nositi se sa svakodnevnim problemima.’’ Prinijevši dlan srcu, Bakhen se zakleo da će odgovorno obavljati nove dužnosti. Visoka razina vode snažnog toka, premda bez opasnosti od oštećenja nasipa, kanala i obrađenih polja, olakšavala je put kraljevskom paru, njihovoj pratnji i kamenorescima. Stjenoviti kaos prvog vodopada iščeznuo je pod vodom uzburkanom od jakih struja i
virova koji su plovidbu činili opasnom. Sada su se trebali paziti naglog opadanja vode, vidljivog u posljednjem trenutku, kao i bijesnih valova koji su mogli prevrnuti brod čiji je teret bio loše raspoređen. Osim toga, morali su biti dodatno oprezni kod prilaska kanalu zahvaljujući kojem će kraljevska flota bez opasnosti prijeći katarakt. Po običaju miran i nezainteresiran za ljudske aktivnosti, Krvnik je iskazivao određenu nervozu, ogromnom lavu žurilo se što prije stići u rodnu Nubiju. Ramzes ga je smirivao mazeći njegovu gustu grivu. Dva su čovjeka zatražila da se popnu na lađu i razgovaraju s vladarom. Prvi je bio pisar koji je pratio nivo vode, a sada je došao podnijeti izvještaj. ‘‘ Veličanstvo, razina vode dostigla je dvadeset i jedan lakat, tri dlana i trećinu.*’’ *Oko 1,275 m. ‘‘ To je jako dobro, čini mi se.’’ ‘‘ Sve je u najboljem redu, Veličanstvo, ove godine Egipat neće imati problema s navodnjavanjem.’’ Drugi čovjek je bio šef policije u Elefantini, njegov izvještaj nije bio tako ohrabrujuć. ‘‘ Veličanstvo, sa granice nam je javljeno o prelasku čovjeka koji odgovara opisu koji ste dali.’’ ‘‘ Zašto nije zaustavljen?’’ ‘‘ Upravnik na graničnom prijelazu bio je odsutan, a nitko drugi nije želio preuzeti odgovornost, tim više jer zakon ničim nije bio narušen.’’ Ramzes priguši svoju ljutnju. ‘‘ Što još?’’ ‘‘ Čovjek je iznajmio brzi brod kojim se uputio na jug, izjavio je da je trgovac.’’ ‘‘ Kakvu vrst tovara je nosio?’’ ‘‘ Ćupove sa sušenom govedinom za utvrde na drugom vodopadu.’’ ‘‘ Kada je krenuo?’’ ‘‘ Prije tjedan dana.’’ ‘‘ Prenesi upozorenje zapovjednicima tvrđava i naloži im da ga zaustave ako se kod njih pojavi.’’ Policajac otrči izvršiti zapovijedi, sretan da je izbjegao kaznu. ‘‘ Henar nas je pretekao ‘‘ zaključi Nefertari. ‘‘ Misliš li da je pametno da nastavimo put?’’ ‘‘ Zašto bismo se bojali jednog bjegunca?’’ ‘‘ Zato što je spreman na sve. Zar ga njegova mržnja nije dovela do ludila?’’ ‘‘ Neće nas Henar zaustaviti na putovanju. Ne podcjenjujem njegovu sposobnost da nam naškodi, ali ga se ne bojim. Jednoga dana, srest ćemo se licem u lice, i on će se pokloniti pred svojim kraljem, prije nego što ga bogovi budu kaznili.’’ Zagrlili su se, i taj trenutak bliskosti osnaži Ramzesovu odlučnost. Nepovjerljivi Setau skakao je s pramca na krmu, prelazio brodove uzduž i poprijeko, ispitivao tovar, provjeravao užad, tapkao po jedrima, uvjeravao se u čvrstinu kormila,
plovidba mu nije pričinjavala osobito zadovoljstvo, i nije previše vjerovao mornarima, suviše sigurnima u sebe. Na sreću, plovna je služba napravila dobro izdubljen kanal, zaklonjen od podvodnih stijena, i plovan čak i u razdoblju kada je nivo vode visok. Ali, krotitelj zmija osjećao se sigurnim tek kada bi zakoračio na čvrsto tlo. Vrativši se na kraljevsku lađu gdje je imao rezerviranu kabinu, Setau provjeri da nešto nije zaboravio, lonci s filtrima, male vaze ispunjene krutim i tekućim lijekovima, košare za zmije različitih veličina, naprava za mrvljenje, mužar, tucalo, brončana britva, vrećice s olovnim oksidom i bakarnim listićima, crvena ilovača, ljekovita glina, vreća s lukom, zavoji, lonac s medom, čuturice... Gotovo ništa nije nedostajalo. Pjevajući jednu staru nubijsku pjesmu, Lotus je slagala pregače i tunike, i odlagala ih u drveni sanduk. Zbog vrućine, bila je potpuno gola, i njezini zavodljivi pokreti probudili su Setauovu želju. ‘‘ Ovi mi brodovi djeluju solidno ‘‘ reče, zagrlivši je oko struka. ‘‘ Da li ih je tvoja provjera učinila još boljima?’’ ‘‘ Nisam li ja jedan ozbiljan čovjek?’’ ‘‘ Otiđi provjeriti jarbol u blizini, imam posla.’’ ‘‘ Nije to tako hitno.’’ ‘‘ Ne podnosim nered.’’ Setauova pregača sklizne na pod kabine. ‘‘ Zar ćeš biti tako okrutna i odbaciti ljubavnika u ovakvom stanju?’’ Setauova milovanja postala su vrlo detaljna, pa Lotus nije mogla nastaviti svoje brižljivo raspremanje. ‘‘ Zloupotrebljavaš moju slabost što ću uskoro ponovno vidjeti Nubiju.’’ ‘‘ Kako bismo ljepše mogli proslaviti taj trenutak nego vodeći ljubav?’’ Povorku brodova koja je odlazila na jug pozdravila je masa svijeta. Nekoliko neustrašivih dječaka krenulo je na splavovima od trske kako bi ih otpratili do ulaska u kanal. Tko se ne bi sjećao da je kraljevski par priredio narodu veliku gozbu na otvorenom, kada je pivo teklo u neograničenim količinama? Prave plivajuće kuće, brodovi izrađeni za plovidbu do Nubije bili su istovremeno čvrsti i udobni. Sa samo jednim velikim jedrom fiksiranim brojnom užadi, imali su dvostruko kormilo, jedno s lijeve, a drugo s desne strane broda. Otvori na kabinama, prostranim i lijepo namještenim, bili su tako podešeni da osiguraju potrebnu cirkulaciju zraka. Kada su prešli vodopad, flota je nastavila put uobičajenim ritmom. Nefertari je Setauu i Lotus željela ponuditi sok od roščića, ali uzdasi koji su dopirali iz kabine odvratili su je od toga da zakuca na vrata. Zabavljena time, kraljica se oslonila na ogradu palube, pokraj Krvnika čije su nozdrve njušile nubijski zrak. Velika kraljevska supruga zahvaljivala je božanstvima na tome što su joj dodijelili toliku sreću koju ona može i mora podijeliti sa svojim narodom. Ona, skromna i povučena
glazbenica na lutnji, posvećena tihoj i mirnoj karijeri, uz Ramzesa je živjela doista čudesan život. Svakog jutra je to otkrivala, i njezina ljubav je rasla, zajedno sa snagom magične veze koju ništa i nikada neće moći izbrisati. Da je Ramzes bio zemljoradnik ili da je izrađivao vaze od tvrdog kamena, Nefertari bi ga voljela istim žarom, ali uloga koju je sudbina dodijelila kraljevskom paru sprječavala ju je da sebično uživa u svojoj sreći. Morali su neprestano bdjeti nad civilizacijom koju su im njihovi prethodnici povjerili i koju moraju, još ljepšu, ostaviti u naslijeđe svojim potomcima. Zar nije i sam faraonski Egipat bio neprekidan slijed ljubavi, vjere i dužnosti koji odbija od sebe osrednjost, niskost i taštinu, sve dok se ne stvori lanac ljudske svjetlosti u službi božanske svjetlosti? Kada je Ramzesova ruka stegnula njezino tijelo snagom ispunjenom nježnošću zbog koje se Nefertari zaljubila već pri njihovom prvom susretu, u trenutku je proživjela sve protekle zajedničke godine, radosti i pomiješana iskustva, kao i iskušenja koja su prebrodili, zahvaljujući uvjerenosti da su jedno biće u svim okolnostima. Pri prvom dodiru njegovog tijela ona je znala da će žar obuzeti njezino srce i oboje ih odnijeti na one putove nevidljivog gdje božica ljubavi svira zvjezdanu glazbu. 37 Povremeno bi išao ravnom linijom, ponosan i neukrotiv, povremeno bi slabio u zavodljivim krivinama, milujući obale gdje je u selima odzvanjao dječji smijeh, tako se radosno prostirao Nil velikog Juga, nikad ne gubeći na veličanstvenosti nebeske rijeke čiji je on zemaljski produžetak. Prolazeći između pješčanih brežuljaka i granitnih otočića, napajao je tanku traku zelenila, prošaranu šumama datulja. Ždralovi, ibis, ružičasti plamenci i pelikani nadlijetali su kraljevsku flotu, zadivljenu apsolutnim plavetnilom i pustinjom. Za vrijeme predaha lokalna plemena bi se okupila na ples oko kraljevog šatora, Ramzes bi razgovarao s poglavicama, a Setau i Lotus bilježili bi njihove žalbe i želje. U sumrak, okupili bi se oko vatre i evocirali misterij stvaralačke rijeke, njenu blagotvornu poplavu, i slavili ime Ramzesa Velikog, muža egipatske i nubijske zemlje. Nefertari je uvidjela da je faraonov ugled porastao i da su ga poistovjećivali s bogom, od pobjede kod Kadeša, poema o borbi kružila je među ljudima, čak i u najudaljenijim selima. Susret s Ramzesom i Nefertari tumačili su kao posebnu božansku naklonost i dar, uostalom, zar nije Amon ušao u kraljev duh i pokrenuo njegovu ruku, a Hator u kraljicu kako bi širila ljubav kao sjaj dragog kamenja? Budući da je sjeverni vjetar blago puhao, kretanje im je bilo usporeno. Nefertari i Ramzes su uživali u tim satima nepomičnosti i provodili najljepše trenutke na palubi broda, ispod suncobrana. Pokraj njih mirno je ležao Krvnik. Zlatni pijesak i čistoća pustinje doimali su se kao da nisu od ovog svijeta. Što se kraljev brod više približavao djelokrugu božice Hator, tom zaboravljenom predjelu gdje je
boginja napravila čudesnu stijenu, to je Nefertari sve jače osjećala da ispunjava jedan veliki čin koji će je povezati s porijeklom svih stvari. Noći su bile pravo zadovoljstvo. U kabini kraljevskog para nalazio se omiljeni Ramzesov krevet čije je uzglavlje bilo napravljeno od kudelje savršeno upletene i učvršćene za okvir, dvije opruge na dnu kreveta davale su mu gipkost. Izrađen od klinova i žljebova, okvir je dolje bio udvostručen zbog sigurnosti. Na podlozi za noge nalazili su se prikazi papirusa, različka i mandragore okružene slikama papirusa i lotosa, koji su simbolizirali Sjever i Jug. Čak i kada je spavao, faraon je ostajao posrednik između Dviju Zemalja. Noći su bile pravo uživanje jer je u toplini nubijskog ljeta Ramzesova ljubav bila ogromna kao nebo prepuno zvijezda. Zahvaljujući srebrnim pločicama koje mu je Ofir dao i koje su predstavljale veliko bogatstvo, Henar je kupio usluge pedesetak nubijskih ribara, sretnih da mogu poboljšati svoju svakodnevicu, premda je zahtjev Egipćanina bio ekstravagantan i opasan. Većina crnaca smatrala je to prolaznom ludošću bogatog i mušičavog čovjeka koji je želio sudjelovati u neviđenom spektaklu, ali koji je dobro platio i njihovim obiteljima omogućio nekoliko godina lagodnog života. Henar nije volio Nubiju. Mrzio je sunce i vrućinu, znojeći se tijekom cijelog dana. Bio je prisiljen piti velike količine vode i vrlo se skromno hraniti, ali ga je zabavljalo smišljanje plana koji će mu omogućiti da makne Ramzesa. U ovoj odvratnoj Nubiji našao je, međutim, grupu nezajažljivih ubojica koje Ramzesovi vojnici neće uspjeti obeshrabriti. Bila je to nedisciplinirana grupa, ali izuzetno nasilna i spremna za borbu. Ostalo mu je još samo čekati Ramzesov brod. Nubijski vicekralj provodio je spokojne dane u svojoj udobnoj palači u Buenu, u blizini drugog katarakta koji je nadziralo nekoliko utvrda, sprječavajući svaki pokušaj upada s nubijske strane. U prošlosti, razumije se, poglavice plemena su pokušavale osvojiti Egipat koji je odlučio ukloniti takvu opasnost izgradivši impresivne tvrđave, čije su posade, redovito obnavljane, primale veliku plaću. Nubijski vicekralj, koji je nosio i titulu "Kraljevski sin Kuša" jedne od nubijskih provincija, imao je samo jednu veliku brigu, osigurati vađenje zlata i njegov transport do Tebe, Memphisa i Pi Ramzesa. Zlatari su upotrebljavali ovaj skupocjeni metal, tijelo bogova, kako bi ukrasili vrata, zidove hramova i kipove, a faraon se njime služio u svojim diplomatskim odnosima s više zemalja, da bi kupio njihovu dobronamjernu neutralnost. Položaj nubijskog vicekralja bio je zavidan, čak i ako je njegov vlasnik morao, tijekom nekoliko dugih mjeseci, živjeti daleko od Egipta, visoki je dužnosnik upravljao ogromnim područjem i u tome se oslanjao na iskusnu vojničku kastu u čijim je redovima bio priličan broj domorodaca. Budući da nije strahovao od pobune plemena koja su se umirila, vicekralj se prepustio uživanju u dobrom jelu, glazbi i poeziji. Njegova supruga,
nakon što mu je rodila četvero djece, postala je opasno ljubomorna i zabranjivala mu je da se divi provokativnim oblinama mladih Nubijki, tako vičnih ljubavnim igrama. Razvod bi vicekralja doveo do propasti, jer bi njegova supruga dobila veliku odštetu zbog koje on više ne bi bio u mogućnosti voditi život na visokoj nozi. Vicekralj se užasavao incidenata koji bi poremetili njegov mir. I evo, dobio je hitno pismo koje je najavljivalo dolazak kraljevskog para! Ali, u dokumentu nije bio precizno naveden ni cilj putovanja ni točan datum dolaska u Buen. Štoviše, stiglo je i drugo pismo u kojem je stajala zapovijed da se uhiti Henar, stariji Ramzesov brat, koji je bitno promijenio svoj izgled! Vicekralj se premišljao da li poslati jedan brod ususret vladaru, kako faraonu nije prijetila nikakva opasnost, bolje je bilo da se usredotoči na doček i organizaciju prijema u čast kraljevskog para. Zapovjednik tvrđave u Buenu podnio je svoj svakodnevni izvještaj. ‘‘ Ni traga osumnjičenome u regiji, no, postoji jedna neobična stvar.’’ ‘‘ Mrzim neprilike, zapovjednice!’’ ‘‘ Da li da vam ipak ispričam?’’ ‘‘ Ako baš hoćete... ‘‘ Nekoliko ribara napustilo je selo ‘‘ otkri časnik, ‘‘ a kada su se nakon dva dana vratili, napili su se i potukli. Jedan od njih je poginuo u tuči, a u njegovoj kesi našao sam malu srebrnu polugu.’’ ‘‘ Pa to je pravo bogatstvo!’’ ‘‘ Naravno, ali naša ispitivanja bila su bezuspješna, nitko nije želio otkriti porijeklo poluge. Uvjeren sam da je netko platio ribarima da ukradu ribu namijenjenu vojsci.’’ Ako bi se vicekralj upustio u istraživanje koje ne bi dalo nikakve rezultate, faraon bi ga optužio za neučinkovitost, najbolje rješenje bilo je ništa ne poduzimati, u nadi da Njegovo Veličanstvo za to neće saznati. Vjetar je bio tako slab da su besposleni mornari spavali ili se igrali kockicama. Svidjelo im se ovo ugodno putovanje, veseli odmori, i prilika da se susretnu s darežljivim Nubijkama. Kapetanu posljednjeg broda nije se sviđalo vidjeti svoju posadu besposlenu. Tek što je odlučio zapovjediti im da operu lađu, snažan udarac uzdrmao je brod, nekoliko mornara popadalo je na palubu. ‘‘ Stijena, udarili smo u stijenu!’’ Na pramcu kraljevskog broda Ramzes je čuo kako je trup napukao. Svi su brodovi odmah spustili jedra i umirili se na sredini rijeke koja je, na tom mjestu, bila blago proširena. Lotus je prva shvatila što se događa. Nekoliko desetina sivih stijena jedva se naziralo iz blatnjave vode, ali pažljivi promatrač mogao je primijetiti, na površini, sićušne uši i oči. ‘‘ Krdo nilskih konja ‘‘ reče ona Ramzesu.
Lijepa Nubijka se uzvere na vrh jarbola i shvati da je flota uhvaćena u zamku. Brzo se spusti i objasni kako stoje stvari. ‘‘ Nikad ranije nisam vidjela ovako nešto, Veličanstvo! Ne možemo ni naprijed ni nazad. To je vrlo neobično. Zaklela bih se da ih je netko natjerao da se ovdje okupe.’’ Faraonu je bila poznata opasnost. Odrasli nilski konji težili su više od tri tone i imali su zastrašujuće oružje, žute očnjake duge više desetina centimetara koji su mogli probušiti trup broda. Osobito razdražljivi, gospodari rijeke dobro su se snalazili u vodi i plivali su s iznenađujućom lakoćom. Kada bi ih obuzela ljutnja, otvarali bi svoje ogromne čeljusti, a zatim ih prijeteći zatvarali. ‘‘ Ako se dominantni mužjaci odluče potući zbog ženki ‘‘ primijeti Lotus, ‘‘ uništit će sve na svom putu i potopit će nam brodove. Mnogi od nas bit će raskomadani ili će se utopiti.’’ Na desetine ušiju je treperilo, poluotvorene oči se raširiše, nozdrve se pomoliše na površini vode, gubice se otvoriše a zlokobna rika preplaši čaplje koje su poletjele s bagremovog drveća. Tijela mužjaka bila su izbrazdana ožiljcima, tragovima žestokih borbi od kojih su mnoge završavale smrću jednog od protivnika. Pogled na zastrašujuće žute očnjake nasmrt je preplašio mornare. Uočili su nekoliko ogromnih mužjaka, na čelu grupe od dvadesetak životinja koje su postajale sve nemirnije. Ako bi krenuli u napad, čeljustima bi samljeli kormila, onesposobili ih za upravljanje, a potom ih svojom masom udarali dok ih ne bi potopili. Baciti se u vodu i pokušati naći spas plivanjem bilo je podjednako uzaludno, jer kako napraviti prolaz prema obali usred ovih pobjesnjelih čudovišta. ‘‘ Bacimo harpune na njih ‘‘ predloži Setau. ‘‘ Previše ih je ‘‘ procijeni Ramzes. ‘‘ Ubili bismo ih nekoliko i izazvali bijes ostalih.’’ ‘‘ Nećemo valjda dopustiti da nas ubiju, a da ni ne maknemo prstom!’’ ‘‘ Jesam li se tako ponio u Kadešu? Moj otac Amon je gospodar vjetra. Stišajmo se kako bi se objavio njegov glas.’’ Ramzes i Nefertari podignuli su ruke u znak molitve, dlanova okrenutih prema nebu. Uspravljen, ogromni lav se dostojanstveno smjestio s desne strane svog gospodara. Zapovijed je prenesena s broda na brod, i ubrzo tišina zahvati flotu. Nekoliko nilskih konja zatvori polako svoje čeljusti, gospodari Nila, osjetljive kože, zagnjurili su tako da su se na površini vode vidjeli još samo vrhovi nozdrva i uši. Poluzatvorenih očiju, izgledali su kao da su zaspali. Tijekom nekoliko dugih minuta ništa se nije micalo. Sjeverni povjetarac osvježi Lotusino lice, povjetarac u kojem se objavio dah života. Kraljev brod se lagano pokrenuo, a ubrzo za njim krenuli su i drugi brodovi, prolazeći između nilskih konja koji su se iznenada umirili. Na vrhu palme na koju se popeo kako bi promatrao potapanje, Henar je svjedočio novom čudu koje je Ramzes upravo izveo.
Čudu? Ne, nego nevjerojatnoj sreći, neočekivanom vjetru koji se podigao usred dana, po najvećoj žezi! Bijesan, Henar među prstima zgnječi zrele datulje. 38 Tjekom tople sezone židovski su ciglari bili na odmoru. Neki su to vrijeme provodili s obitelji, drugi su uvećavali svoje prihode radeći kao vrtlari na velikim imanjima. Berba voća bila je izvrsna, čuvene jabuke iz Pi Ramzesa ukrašavat će mnoge stolove na gozbama. Ljepotice su spavale ispod drvenih nadstrešnica pokrivenih biljkama puzavicama, ili su se kupale u bazenima za zabavu, mladići su plivali pored njih, izvodeći razne vratolomije ne bi li ih zadivili, stariji su se odmarali u hladu ispod sjenica i prepričavali posljednje Ramzesovo junaštvo kada je, pomoću magije, podčinio ogromno krdo pobjesnjelih nilskih konja. Posvuda se pjevušio refren pjesme,’ Kakva je radost živjeti u Pi Ramzesu, palače se presijavaju od zlata i tirkiza, povjetarac je blag, ptice skakuću oko ribnjaka,’ refren koji su pjevali čak i židovski ciglari. Izgledalo je kao da su svi zaboravili na plan o Izlasku. Međutim, kada je Ameni vidio Mojsija kako ulazi u njegov ured, prestrašio se da će mir biti narušen. ‘‘ Zar se nikada ne odmaraš, Ameni?’’ ‘‘ Jedan dokument stiže za drugim, dok je Ramzes odsutan, još je gore. Kralj je u stanju donijeti odluku za nekoliko minuta, a ja brinem za svaku pojedinost.’’ ‘‘ Zar se ne misliš oženiti?’’ ‘‘ Nije mi potrebna takva nevolja! Žena bi mi predbacivala da previše radim, stvarala bi nered među mojim stvarima i ometala bi me u nastojanju da predano služim faraonu.’’ ‘‘ Faraon, naš prijatelj...’’ ‘‘ Da li je još uvijek i tvoj prijatelj, Mojsije?’’ ‘‘ Zar sumnjaš u to?’’ ‘‘ Pa, promatrajući kako se ponašaš, čovjek bi mogao posumnjati u to.’’ ‘‘ Stvar Židova je pravedna.’’ ‘‘ Izlazak, kakva ludost!’’ ‘‘ Da je tvoj narod zarobljen, ne bi li ga i ti poželio osloboditi?’’ ‘‘O kakvom zarobljeništvu govoriš, Mojsije? U Egiptu je svatko slobodan, ti kao i svi drugi!’’ ‘‘ Naša prava sloboda sastoji se u tomu da ispovijedamo svoju vjeru u Jahvu, istinskog i jedinog Boga.’’ ‘‘ Bavim se administracijom, a ne teologijom.’’ ‘‘ Možeš li mi reći kada se Ramzes vraća?’’ ‘‘ To doista ne znam.’’ ‘‘ Ako saznaš, hoćeš li mi reći? ‘’
Ameni prevrne jednu tablicu za pisanje. ‘‘ Ja ne odobravam tvoje planove, Mojsije, ali, budući sam ti prijatelj, želim te upozoriti da te Seramana smatra opasnim čovjekom. Nemoj stvarati probleme, u suprotnom, on će odlučno primijeniti zakon, a ti bi zbog toga mogao ispaštati.’’ ‘‘ Zahvaljujući Jahvi, nikoga se ne bojim.’’ ‘‘ Ipak, bilo bi ti bolje da se bojiš Seramane, ako ćeš remetiti javni red, on će te napasti.’’ ‘‘ Zar mi nećeš priteći u pomoć, Ameni?’’ ‘‘ Moja vjera, to je Egipat. Ako izdaš svoju zemlju, prijeći ćeš na stranu sila mraka.’’ ‘‘ Bojim se da više nemamo ništa zajedničkog.’’ ‘‘ Čija je to krivnja, Mojsije?’’ Izlazeći iz Amenijevog ureda, Židova su obuzele mračne misli. Ofir je bio u pravu, mora pričekati Ramzesov povratak i pokušati ga uvjeriti, u nadi da će njegova riječ biti dovoljno oružje. Smješten u jednom stanu u židovskom kvartu, mag Ofir je dovršio opremanje svog laboratorija. Već je počeo s eksperimentima čaranja, služeći se Khaovom četkicom, ali bez uspjeha. Predmet je ostao nepomičan, bez ikakve vibracije, kao da se ljudska ruka nikada njime nije služila. Magična zaštita oko Khaa bila je iznimno učinkovita, do te mjere da je libijski mag postao uznemiren. Pitao se hoće li biti u stanju premosti tu barijeru. Jedan čovjek bi, ipak, mogao pomoći, diplomat Meba. Međutim, osoba koja je pred njim stajala nije bila žustra, niti je bila sigurna u sebe. Drhteći, utonuo u ogrtač s kapuljačom koja mu je skrivala lice, Meba je sličio na bjegunca. ‘‘ Pa, noć je već pala ‘‘ primijeti Ofir. ‘‘ Mogli bi me prepoznati... Za mene je bilo krajnje opasno doći ovamo! Ne bismo li mogli izbjeći ovakvu vrstu susreta?’’ ‘‘ Bilo je nužno.’’ Meba je žalio zbog svoje veze s hetitskim špijunom, ali kako da se iščupa iz toga? ‘‘ Što mi imate za reći, Ofire?’’ ‘‘ Možda će se dogoditi velike promjene u hetitskom carstvu.’’ ‘‘ U kojem smislu?’’ ‘‘ U smislu koji bi za nas mogao biti povoljan. Kakve su vaše informacije?’’ ‘‘ Aša je lukav čovjek. Samo je Ameni upoznat s diplomatskim porukama koje ovaj šalje, i jedino Ameni prenosi Ramzesu njihov sadržaj. Poruke su kodirane, a meni nije poznat ključ za dešifriranje. Kada bih se počeo za to interesirati, postao bih vrlo sumnjiv.’’ ‘‘ Želim saznati sadržaj tih poruka.’’ ‘‘ Ali, rizici...’’ Ledeni Ofirov pogled obeshrabrio je Mebu od pokušaja traženja drugih opravdanja. ‘‘ Učinit ću sve što mogu.’’
‘‘ Da li ste sigurni da je četkica za pisanje koju ste ukrali pripadala Khau?’’ ‘‘ Bez ikakve sumnje!’’ ‘‘ U tom je slučaju Setau doista osigurao dječaka snažnom magijskom zaštitom, zar ne?’’ ‘‘ Vjerojatno ste u pravu.’’ ‘‘ Setau je otišao u Nubiju s Ramzesom, ali su se njegove čini pokazale mnogo učinkovitijima nego što sam pretpostavljao. Kakvu je zaštitu, točno, primijenio?’’ ‘‘ Pretpostavljam, talismane... Ali, ja se više ne mogu približiti Khau!’’ ‘‘ Zašto?’’ ‘‘ Seramana sumnja da sam ja ukrao četkicu. Ako napravim jedan jedini pogrešan korak, bacit će me u zatvor!’’ ‘‘ Sačuvajte hladnokrvnost, Meba, u Egiptu pravda nije uzaludna riječ. Sard nema nikakvih dokaza protiv vas, dakle, ništa ne riskirate.’’ ‘‘ Siguran sam da i Kha sumnja u mene!’’ ‘‘ Ima li on povjerenika? ‘’ Diplomat razmisli. ‘‘ Sigurno je to Neđem, njegov odgojitelj.’’ ‘‘ Ispitajte ga i pokušajte saznati o kakvim je talismanima riječ.’’ ‘‘ To je krajnje opasno.’’ ‘‘ Vi ste u službi hetitskog carstva, Meba. ‘’ Dužnosnik obori pogled. ‘‘ Dat ću sve od sebe, obećavam vam.’’ Seramana pljesnu po zadnjici mladu Libijku od dvadeset godina koja ga je upravo razgaljivala naivnošću i oduševljenjem. Imala je grudi koje Sard neće zaboraviti i pokretljive bokove, pravi izazov koji nijedan pravi muškarac ne može odbiti. A stari gusar se, u tom trenutku, hvalisao da pripada baš takvoj vrsti muškaraca. ‘‘ Voljela bih da opet počnemo ‘‘ prošapće ona. ‘‘ Diži se, imam posla! ‘’ Djevojka više nije navaljivala. Seramana skoči na konja i odjuri do stražarskog mjesta gdje su se okupljali njegovi ljudi. Po običaju, zabavljali su se kockicama ili su igrali igru zmija, i raspravljali o plaćama ili promaknućima. Tijekom izbivanja kraljevskog para, Seramana je udvostručio radno vrijeme kako bi osigurao zaštitu kraljice majke i drugih članova kraljevske obitelji. U prostoriji je vladala grobna tišina. ‘‘ Da li ste postali nijemi? ‘‘ zapita Seramana, predosjećajući nepriliku. Upravnik stražarnice ustane, sav pogrbljen. ‘‘ Prije svega, šefe, poštovali smo zapovijedi.’’ ‘‘ A kakav je rezultat?’’
‘‘ Poštovali smo zapovijedi, ali stražar u židovskoj četvrti nije imao sreće... Nije vidio Mebu kako prolazi.’’ ‘‘ Što znači da je zaspao!’’ ‘‘ Moglo bi se i tako reći, šefe.’’ ‘‘ A ti to zoveš poštovanjem zapovijedi?’’ ‘‘ Danas je bilo prevruće.’’ ‘‘ Zahtijevam da pratiš osumnjičenog, da motriš na svaki njegov korak, osobito ako ode u židovsku četvrt, a on ti promakne!’’ ‘‘ To se više neće dogoditi, šefe.’’ ‘‘ Još jedna ovakva greška, i sve ću vas vratiti odakle ste došli, na one grčke otoke, ili u neku drugu zabit!’’ Bijesan, lupajući po podu svojim teškim korakom, Seramana izađe. Predosjećao je da je Meba povezan sa židovskim zavjerenicima i da je bio spreman pomoći Mojsiju. Brojni plemići na dvoru, isto tako glupi, nisu imali pojma o tome kakvu opasnost taj prorok predstavlja. Ofir zaključa vrata svog laboratorija. Dva čovjeka koja je primio, Amos i Baduh, nisu bili upućeni u njegove eksperimente. Kao i mag, i dva Beduina bila su odjevena onako kako su se oblačili židovski ciglari, i pustili su brkove. Zahvaljujući nomadskim plemenima koje su kontrolirali, Ofir je ostao u vezi s Hatušom, hetitskom prijestolnicom. Skupo ih je plaćao kako bi preduhitrio i spriječio moguću izdaju. ‘‘ Car Muvatal je još uvijek živ‘‘ obavijesti ga Amos.‘‘ Njegov sin, Uri Tešup će ga naslijediti.’’ ‘‘ Spremaju li vojnici napad?’’ ‘‘ U ovom trenutku ne.’’ ‘‘ Imamo li oružje?’’ ‘‘ U dovoljnoj količini, ali dopremanje predstavlja problem. Da bismo naoružali Židove, moramo obaviti mnogo manjih isporuka, da ne bismo privukli pozornost. To će potrajati nešto duže, ali ne smijemo biti neoprezni. Da li ste dobili Mojsijevu suglasnost?’’ ‘‘ Dobit ću je. Stavit ćete oružje u podrume kuća koje pripadaju Židovima koji su se odlučili na borbu s vojskom i faraonovom policijom.’’ ‘’ Sastavit ćemo popis ljudi od povjerenja.’’ ‘’ Kada počinjemo s isporukom? ‘’ ‘’ Sljedećeg mjeseca.’’ 39 Časnik zadužen za sigurnost hetitske prijestolnice bio je jedan od najgorljivijih Uri Tešupovih pristaša. Kao i mnogi drugi vojnici, s nestrpljenjem je iščekivao smrt cara
Muvatala i prelazak vlasti u ruke njegovog sina koji će, napokon, zapovjediti ofenzivu protiv Egipta. Kada se osobno uvjerio da su njegovi ratnici dobro raspoređeni na strateški važnim mjestima u gradu, časnik se uputio u vojarnu na zasluženi odmor. Sutra će nekolicini vojnika koji uporno zabušavaju odrediti intenzivno vježbanje i podijelit će nekoliko naloga za uhićenje kako bi održao disciplinu. Sa svim tim utvrdama i sivim zidinama, Hatuša je doista bila zlokoban grad, ali sutra, nakon pobjede, hetitska će vojska proslavljati u bogatim selima Egipta i uživat će na obalama Nila. Časnik je sjeo na krevet, izuo se i počeo masirati stopala pomalo reskom tekućinom od koprive. U trenutku kada je počeo osjećati olakšanje, vrata su se naglo otvorila. Dvojica vojnika, s isukanim mačevima, krenula su, prijeteći, na njega. ‘‘ Što vam je? Van!’’ ‘‘ Gori si od lešinara, ti koji si izdao našeg zapovjednika Uri Tešupa!’’ ‘‘ O čemu vi to govorite?’’ ‘‘ Evo ti tvoje nagrade!’’ Ispustivši snažno dah, dvojica vojnika zariše mačeve u trbuh izdajice. Blijedo se sunce naziralo. Poslije neprospavane noći Uri Tešup je osjetio potrebu da se oporavi. Popio je toplog mlijeka i pojeo kozji sir, kada su se pred njim , napokon pojavila dva vojnika. ‘‘ Stvar je obavljena.’’ ‘‘ Je li bilo poteškoća?’’ ‘‘ Nikakvih.’’ ‘‘ Naložite da se napravi lomača ispred Lavljih vrata i tamo posložite leševe, sutra ću osobno zapaliti vatru na kojoj će izgorjeti. Tako će svatko saznati kakva ga sudbina očekuje pokuša li me napasti s leđa.’’ Zahvaljujući imenima koje mu je Aša dao, čišćenje je bilo brzo i nemilosrdno, Hatušil neće više imati nijednog obavještajca u Uri Tešupovoj blizini. Zatim krene u carevu sobu. Dvije su ga bolničarke smjestile u naslonjač na terasi koja je dominirala nad gornjim gradom. Muvatalov pogled bio je prikovan za jednu točku, dok su mu ruke stezale ručke na naslonjaču. ‘‘ Da li, oče, možete govoriti?’’ Usta se napola otvoriše, ali nikakav glas nije izlazio. Uri Tešup osjeti olakšanje. ‘‘ Ne brinite za carstvo, ja bdijem nad njim. Hatušil se skriva u unutrašnjosti, on nema više nikakvog utjecaja, a ja ga se ne moram čak ni otarasiti. Taj će bijednik istruliti u strahu i zaboravu.’’ Muvatalove oči zasijaše, pune mržnje. ‘‘ Nemate me pravo kritizirati, oče, obzirom da ste praktično izgubili moć, zar to ne biste trebali i formalno riješiti, na bilo koji način?’’ Uri Tešup izvadi bodež iz korica.
‘‘ Nije li vam dosta patnje, oče? Veliki bi car morao uživati jedino u vlasti. Zar mislite da ćete, u ovakvom stanju, ponovno vladati? Napravite posljednji napor, neka me vaš pogled zamoli da vam prekratim muke.’’ Uri Tešup se približi caru. Muvatal ni ne trepnu. ‘‘ Odobrite moj čin, odobrite ga i predajte mi prijestolje koji mi po pravu pripada.’’ Cijelim svojim bićem Muvatal ga je nastojao odbiti, a njegov fiksirajući pogled samo je još više izazivao nasilnika. Uri Tešup podigne ruku, spreman zadati udarac. ‘‘ Hajde, popustite, za ime svih bogova!’’ Pod pritiskom carevih prstiju jedna ručka pukne. Zaprepašten, njegov sin ispusti bodež koji se otkotrljao na daščani pod. U unutrašnjosti svetišta u Jazilikaji podignutom u jednom brdu, sjeveroistočno od hetitske prijestolnice, svećenici su prali statuu boga Oluje da bi zadržali njegovu moć. Zatim su održali obrede kojima se potiskuje kaos i zlo zatvara u zemlju. Potom su zakucali sedam željeznih čavala, sedam od bronce i sedam od bakra prije nego što će žrtvovati svinju, simbol mračnih sila koje prijete ravnoteži u zemlji. Kada je svečanost okončana, obrednici su prošli ispred friza na kojem je bilo dvanaest bogova, zaustavili se ispred kamenog stola i popili jak alkohol kako bi iz svoga duha izgnali sve prepreke. Potom su se popeli stepenicama uklesanim u stijenu da bi se vratili u ćelije izdubljene u srcu planine i tamo se molili. Jedan svećenik i jedna svećenica napustili su procesiju i spustili se u podzemnu prostoriju koju su osvjetljavale uljane svjetiljke. Hatušil i Putuhepa skinuli su kapuljače koje su im prekrivale lica. ‘‘ Ovaj trenutak mira okrjepljuje ‘‘ prizna Putuhepa. ‘‘ Ovdje smo sigurni ‘‘ potvrdi Hatušil. ‘‘ Nijedan Uri Tešupov vojnik neće se usuditi doći u ovaj sveti prostor. Iz predostrožnosti razvrstao sam stražare oko svetišta. Jesi li zadovoljna nakon obilaska tvrđava?’’ ‘‘ Rezultati nadilaze moja očekivanja. Mnogo manji broj časnika nego što smo mislili odan je Uri Tešupu, i više su no prijemljivi za ideju da mogu lijepo živjeti, i da ne moraju ubijati. Neki od njih su potpuno svjesni opasnosti koju predstavlja Asirija, i osjećaju potrebu da se osnaži naš obrambeni sustav, umjesto da se upustimo u suludu avanturu protiv Egipta.’’ Hatušil je gutao riječi svoje žene kao nektar. ‘‘ Sanjam li ja to, Putuhepa, ili nam zaista donosiš nadu?’’ ‘‘ Ašino zlato učinilo je čuda i razvezalo mnoge jezike. Brojni visoki časnici preziru Uri Tešupovu nadutost, okrutnst i taštinu. Ne vjeruju više u njegove pobjedonosne govore, niti u njegovu sposobnost da pobijedi Ramzesa, i ne opraštaju mu ponašanje prema caru. Razumije se, ne usuđuju ga se ubiti, ali zar ne žele otvoreno njegovu smrt? Ako budemo pametno postupali, vladavina Uri Tešupa bit će kratkog vijeka.’’ ‘‘ Moj brat je u agoniji, a ja mu ne mogu pomoći...’’
‘‘ Želiš li da pokušamo izvršiti udar?’’ ‘‘ To bi bila pogreška, Putuhepa, Muvatalova sudbina već je zapečaćena.’’ Lijepa svećenica s divljenjem je promatrala muža. ‘‘ Imaš li hrabrosti žrtvovati svoje osjećaje kako bi vladao Hetitijom?’’ ‘‘ U mjeri u kojoj je to potrebno. No, osjećaji koji me vežu za tebe neuništivi su.’’ ‘‘ Zajedno ćemo se boriti i zajedno pobijediti. Kako su te trgovci primili?’’ ‘‘ Njihovo se povjerenje nije smanjilo. Štoviše, dodatno je naraslo zbog grešaka koje je Uri Tešup napravio. Oni, naime, misle da će on upropastiti carstvo. Imamo podršku u unutrašnjosti zemlje, ali nam ona nedostaje u prijestolnici.’’ ‘‘ Još nismo iscrpili zalihe Ašinog zlata, vratit ću se u Hatušu i uvjeriti visoke časnike da prijeđu na našu stranu.’’ ‘‘ Ako padneš Uri Tešupu u ruke...’’ ‘‘ Imamo prijatelje u Hatuši, oni će me sakriti, a ja ću organizirati kratke susrete na različitim mjestima.’’ ‘‘ To je preopasno, Putuhepa.’’ ‘‘ Nemojmo Uri Tešupu dati ni najmanjeg predaha i ne gubimo ni trenutka.’’ Jezik mlade Hetitkinje lizao je leđa poluusnulog Aše i penjao se prema potiljku. Kada je zadovoljstvo postalo dovoljno jako, diplomat se razbudi, okrene se na stranu i zagrli svoju ljubavnicu čije su grudi podrhtavale. Upravo se spremao prepustiti neizrecivim užicima, kada Uri Tešup bane u njegovu sobu. ‘‘ Vi, Aša, mislite samo na ljubav!’’ ‘‘ Vaša se prijestolnica pokazala bogatom osjetilnim užicima.’’ Uri Tešup zgrabi plavušu za kosu i izbaci je van, dok se Egipćanin mirisao i odijevao. ‘‘ Izvrsno sam raspoložen ‘‘ izjavi Uri Tešup čiji su se mišići stegnuli jače nego obično. S dugom kosom i grudima pokrivenim riđim dlakama, carev sin je predstavljao sliku i priliku nemilosrdnog ratnika. ‘‘ Svih sam se svojih protivnika riješio ‘‘ reče. ‘‘ Nema više nijednog izdajnika. Od sada će me vojska slušati na moj najmanji mig.’’ Uri Tešup je dugo i pomno razmišljao prije negoli se odlučio očistiti vojsku od izdajica. Pod uvjetom da je Aša rekao istinu, to je bila dobra prilika da se uklone šugave ovce, ako je lagao, tada je barem prestrašio moguće konkurente. Odlučivši prihvatiti sugestiju egipatskog poslanika, zaključio je da će od ovog krvavog čina ‘‘ kada se sve uzme u obzir ‘‘ imati samo koristi. ‘‘ Odbijate li i dalje mogućnost da liječim vašeg oca?’’ ‘‘ Car je neizlječivo bolestan. Nema nikakvog smisla uznemirivati ga lijekovima koji neće poboljšati njegovo stanje, a postoji rizik da mu ga i pogoršate.’’ ‘‘ Budući da više nije u mogućnosti vladati, znači li to da je carstvo bez poglavara?’’ Uri Tešup se pobjedonosno nasmije.
‘‘ Viši časnici će me uskoro proglasiti za cara.’’ ‘‘ A tada ćemo zaključiti dugo primirje, zar ne?’’ ‘‘ Sumnjate li u to?’’ ‘‘ Imam vašu riječ.’’ ‘‘ Ostaje, međutim, glavna prepreka, Hatušil, carev brat.’’ ‘‘ Zar nije njegov utjecaj beznačajan?’’ ‘‘ Sve dok je živ, on će mi nastojati naštetiti! Uz podršku trgovaca, kovat će zavjere protiv mene ne bi li me lišio materijalnih sredstava potrebnih da vojsku opremim kako treba.’’ ‘‘ Zar ga ne možete uhvatiti?’’ ‘‘ Hatušil je kao jegulja i zna se dobro sakriti.’’ ‘‘ Doista, nezgodno ‘‘ prihvati Aša. ‘‘ No, postoji rješenje.’’ Uri Tešupov pogled zaiskri. ‘‘ Koje, prijatelju?’’ ‘‘ Da mu postavite zamku.’’ ‘‘ A vi ćete mi pomoći da ga uhvatim?’’ ‘‘ Nije li to obaveza egipatskog ambasadora koji želi ponuditi izvanredan poklon novom hetitskom caru?’’ 40 Upotrijebivši svoju vidovitost, Nefertari je potvrdila Ramzesove slutnje. Krdo nilskih konja, spremnih za okršaj, koji bi pritom uništili egipatsku flotu, nije se tamo slučajno zateklo. Hajkači i ribari natjerali su krdo da se grupira. ‘‘ Henar. Njegova je ruka upravljala ovim djelom ‘‘ reče Ramzes. ‘‘ Nikada neće odustati od namjere da nas uništi, to je sada postao jedini smisao njegovog života. Slažeš li se, Nefertari, da ipak nastavimo put na jug?’’ ‘‘ Faraon ne smije odustati od svojih planova.’’ Nil i nubijski krajolik utjecali su na njih tako da su zaboravili na Henara i njegovu mržnju. Odmarajući se, Setau i Lotus lovili su divne kobre, a jedna od njih je na crnoj glavi imala crvenu prugu. Prikupili su mnogo otrova. Zavodljiva Nubijka zlatne kože postala je još ljepša, palmino vino je bilo blagog okusa, a zadovoljstva ljubavi u toplim noćima pretvorila su ovo putovanje u pravi praznik uživanja. Čim bi zora obasjala zelenilo palminih šuma i crvenkasta brda od ilovače, Nefertari bi osjetila radost buđenja novog dana koji su pozdravljale pjesme stotina ptica. Svakog jutra, odjevena u tradicionalnu bijelu haljinu s naramenicama, ona je iskazivala štovanje bogovima neba, zemlje i središnjeg svijeta, i zahvaljivala im što su darovali život žiteljima Egipta. Na jednom pješčanom otoku opazili su nasukanu trgovačku lađu.
Kraljevski brod se zaustavi u blizini, na napuštenoj lađi nije bilo ni traga života. Ramzes, Setau i dvojica mornara krenuli su prema barci da bi je izbliza promotrili. Nefertari je pokušala odvratiti kralja, ali se on, uvjeren da je to Henarova lađa, nadao da će otkriti neke dokaze. Na palubi nisu našli ništa. ‘‘ Potpalublje je zatvoreno ‘‘ reče jedan mornar. Uz Setauovu pomoć, on razvali vrata. Zašto se brod nasukao na mjestu gdje rijeka nije predstavljala nikakvu opasnost? Zašto su ga tako naglo napustili, ostavljajući cjelokupan tovar? Mornar se uvuče u potpalublje. Jeziv urlik proparao je jutarnji zrak. Setau se trgne unazad. On, koji se nije bojao ni najstrašnijih gmazova, ostane prikovan u mjestu. Nekoliko krokodila, koji su se uvukli u potpalublje kroz rupu koja je zjapila, ščepali su mornara za noge i kidali ga velikim zamasima svojih čeljusti. Ubrzo se više nije čuo nikakav krik. Ramzes je htio priteći u pomoć nesretniku, ali ga Setau zaustavi. ‘‘ Poginut ćeš. Nitko mu više ne može pomoći.’’ Bila je to još jedna zamka, jednako nemilosrdna kao i prethodna. Henar je predvidio reakciju svog brata čija je neustrašivost bila poznata. Bijesan, Ramzes se uputi nazad, u pratnji Setaua i drugog mornara. Skočili su sa napuštene lađe na pijesak. Između njih i broda stajao je krokodil dugačak više od osam metara i težak više od tone. Promatrao ih je fiksiranim pogledom i razjapljene čeljusti, spreman za napad. Iako je bio nepomičan kao stijena, ovo je čudovište znalo biti izuzetno brzo, u hijeroglifima, krokodil je označavao munjevitu akciju od koje se nitko nije mogao spasiti. Setau pogleda oko sebe, bili su okruženi reptilima. Bijeg nije bio moguć. Pojedini krokodili, zatvorenih gubica preko kojih su prelazili zubi oštriji od svakog noža, izgledali su kao da se smiješe zbog ovog neočekivanog, dobrog obroka. Sa kraljevskog broda nitko nije mogao vidjeti što se ovdje događa. Ubrzo će se zabrinuti zato što se mala grupa ne vraća, ali tada će već biti prekasno. ‘‘ Nikako ne bih želio umrijeti na ovaj način ‘‘ mrmljao je Setau. Ramzes polako izvadi nož iz korica, neće se predati bez borbe. Kada ga čudovište bude napalo, kliznut će preko njega i pokušat će mu prerezati vrat. Bila je to beznadna bitka iz koje će Henar, bez potrebe da se uopće pokaže, izaći pobjedonosno. Posljednja Ramzesova misao bila je upućena Nefertari koja je bila tako blizu, a već i daleko. Potom, on isprazni duh, prikupi svu svoju energiju i prikova pogled za ogromnog krokodila. Kada se kralj pripremio ispustiti urlik, opazi podrhtavanje u bodljikavom grmlju na obali rijeke. Prolomi se slonovska rika, gromka, toliko moćna da su se i krokodili preplašili. Ta rika pripadala je slonu divovske veličine koji uđe u vodu i brzim korakom stigne na obalu otoka. Surlom dograbi krokodila za rep i baci ga na druge reptile, komešajući se, krokodili pobjegoše u vodu.
‘‘ Ti! ‘‘ uzviknu Ramzes. ‘‘ To si ti, vjerni moj prijatelju! ‘’ Slon svojom surlom nježno obgrli egipatskog kralja oko struka, podiže ga i stavi sebi za vrat, dok je mahao širokim ušima. ‘‘ Ne tako davno spasio sam ti život, danas si ti spasio moj.’’ Slonu se bila zabila strijela u surlu, a pomogli su mu i izliječili ga Ramzes i Setau. Tada još mlad slon, u međuvremenu je postao prekrasan mužjak malih, živih i inteligentnih očiju. Kada ga je Ramzes pomilovao po čelu, ponovno je riknuo, od zadovoljstva. Neđem, ministar poljoprivrede, priveo je kraju svoj izvještaj. Zahvaljujući dobroj žetvi, žitnice su bile pune i Egipat će živjeti u izobilju. Stroga uprava Trezora čak je dozvolila neke porezne olakšice. Kada se bude vratio u prijestolnicu, Ramzes će zaključiti da su svi visoki službenici predano ispunili svoje dužnosti, pod budnim Amenijevim okom, pozornim i kritičnim. Neđem se žurno uputi u dvorski vrt gdje se je Kha trebao igrati sa sestrom, no, tamo je pronašao samo djevojčicu koja je vježbala na lutnji. ‘‘ Da li ti je brat već dugo otišao?’’ ‘‘ Nije ni dolazio.’’ ‘‘ Trebali smo se naći ovdje...’’ Neđem krene u biblioteku gdje je, nedugo poslije doručka, ostavio Khaa da prepisuje Mudrosti koje su napisali mudraci iz vremena piramida. Dječak je doista i bio tamo, sjedio je u pozi pisara i radio fine poteze četkicom po razmotanom papirusu koji je držao na koljenima. ‘‘ Zar se nisi umorio?’’ ‘‘ Ne, Neđeme, ovi su tekstovi toliko lijepi da zaboravim na umor, a njihovo prepisivanje čini moju ruku vještijom.’’ ‘‘ Možda bi morao... nakratko prekinuti...’’ ‘‘ O ne, ne sada! Jako bih želio proučiti zapise iz geometrije graditelja koji je sagradio Unasovu piramidu u Sakari.’’ ‘‘ Ali, večera...’’ ‘‘ Nisam gladan, slažeš se?’’ ‘‘ Pa dobro, dozvoljavam ti još koju minutu, a onda... ‘’ Kha ustane, pozdravi ministra, potom ponovno zauzme položaj pisara i udubi se u tekst, pisanje i proučavanje. Izlazeći iz biblioteke, Neđem je kimao glavom. Ponovno je bio zadivljen Ramzesovim starijim sinom. Čudo od djeteta postalo je mladić koji je stalno davao potvrde povjerenju koje su mu ukazivali, ako Kha nastavi umnožavati svoje znanje i mudrost, faraon će moći biti siguran da će ostaviti dostojnog nasljednika. ‘‘ Je li naša poljoprivreda u dobrom stanju, dragi moj Neđeme?’’
Glas koji je čuo, prekinuo je Neđema u razmišljanju, ispred sebe on ugleda elegantnog i nasmijanog Mebu. ‘‘ U vrlo dobrom.’’ ‘‘ Pa, dugo nismo imali priliku malo popričati. Hoćete li prihvatiti poziv na večeru?’’ ‘‘ Povećana količina posla prisiljava me da odbijem vaš poziv.’’ ‘‘ Baš mi je žao.’’ ‘‘ I meni također, Meba, ali dužnost prema zemlji važnija je od naših zabava, zar ne?’’ ‘‘ Tako misle svi faraonovi službenici, i zar nas to uvjerenje ne nadahnjuje u poslovima?’’ ‘‘ Nažalost, ljudi su samo ljudi, i često zaborave na svoje obaveze.’’ Meba je prezirao ovog naivnog i uobraženog čovjeka koji mu je znao pokvariti veselje, ali je morao pokazati poštovanje i dobronamjernost da bi iz njega izvukao informacije koje su mu bile potrebne. Mebina situacija nije bila blistava, nekoliko bezuspješnih pokušaja uvjerilo ga je da neće uspjeti saznati sadržaj tajnih Ašinih poruka. Ameni sebi nije dozvoljavao ni najmanju nepažnju. ‘‘ Smijem li vas otpratiti do kuće? Imam nove dvokolice i dva vrlo mirna konja.’’ ‘‘ Radije idem pješice ‘‘ odgovori Neđem. ‘‘ Viđate li Khaa?’’ Lice ministra poljoprivrede se razvedri. ‘‘ Da, imam tu sreću.’’ ‘‘ Kakav zadivljujući dječak!’’ ‘‘ I više od toga! On je stvoren za kralja. ‘’ Meba postane ozbiljan. ‘‘ Samo čovjek poput vas, Neđeme, može ga zaštititi od loših utjecaja, talent kao što je njegov privlači tuđu ljubomoru i zavist.’’ ‘‘ Budite bez brige, Setau ga je zaštitio od zlog oka.’’ ‘‘ Da li ste sigurni da su poduzete sve nužne mjere predostrožnosti?’’ ‘‘ Ima amulet u obliku stabljike papirusa koji mu osigurava snagu i dotok dobre energije, kao i traku na kojoj je nacrtano dobro oko. Zar to nije dovoljna magijska zaštita protiv mračnih sila, bez obzira odakle dolazile?’’ ‘‘ Zadivljen sam, zaista.’’ ‘‘ Štoviše ‘‘ dometne Neđem, ‘‘ Kha se svakodnevno napaja formulama urezbarenim u laboratoriju Amonovog hrama. Vjerujte mi, to dijete je dobro zaštićeno.’’ ‘‘ Sada ste me umirili, dopuštate li, nekom drugom prigodom, da ponovim svoj poziv za večeru?’’ ‘‘ Iskreno, ja ne volim izlaziti na mondena mjesta.’’ ‘‘ Savršeno vas razumijem, dragi prijatelju! U diplomaciji ih, nažalost, nije moguće izbjeći.’’
Kada su se njih dvojica rastala, Meba je poželio skakati od veselja. Ofir će biti njime zadovoljan. 41 Dok se brod približavao obali kod Abu Simbela, ogromni slon koji je pratio flotu idući pustinjskim putem riknu u znak dobrodošlice. Sa vrha strme obale motrio je na Ramzesa koji je bio zadivljen malim pješčanim zaljevom gdje se planina razdvajala i ponovno spajala. Kralj se prisjetio trenutka kada je otkrio ovo čarobno mjesto, kao i Lotusine potrage, kada je pronašla kamen ljekovitih svojstava koji je boginja označila. Lijepa Nubijka nije mogla odoljeti da ne zaroni, gola, u riječnu vodu, skladnim pokretima otplivala je prema obali koja se kupala u suncu. Nekolicina mornara slijedili su njezin primjer, sretni zato što su stigli u tako dobru luku. Svi su se podčinili blistavoj ljepoti mjesta kojim je dominiralo stjenovito utvrđenje,savršen putokaz mornarima. Na tom mjestu Nil je stvarao blagu okuku oko strme stijene, podijeljene na dva visoka grebena između kojih se uvukao pješčani zaljev. Tijela blistavog od kapljica vode, Lotus se penjala grebenom smijući se, praćena Setauom, odjevenim u antilopinu kožu, zasićenim svojim ljekarničkim ispitivanjima. ‘‘ Na što te inspirira ovo mjesto? ‘‘ upita Ramzes Nefertari. ‘‘ Osjećam prisutnost božice Hator, kamenje, koje zrači pod nebeskim sjajem, slično je zvijezdama.’’ ‘‘ Na sjeveru, jedna strana vapnenačke stijene spušta se pod strmim nagibom i dodiruje visoku vodu, na jugu se planina razdvaja i ukazuje se široki prostor. A odvojeno, ova dva grebena čine par. Ovdje ću proslaviti našu ljubav gradnjom dvaju svetišta, nerazdvojna jedno od drugog kao što su to faraon i velika kraljevska supruga. Tvoj će lik zauvijek biti urezan u stijeni i promatrat će sunce koje će činiti da se iznova rađaš svakog jutra.’’ Iako njezina gesta nije bila protokolarne naravi, Nefertari nježno zagrli Ramzesa oko vrata i strasno ga poljubi. Kada se njegov brod pojavio nadomak Abu Simbela, nubijski vicekralj protrlja oči, uvjeren da mu se priviđa. Na obali, desetine kamenorezaca organizirali su radove čiji je obujam nagovještavao da će se tu graditi velika građevina. Jedni su podizali drvene skele i počeli oblikovati vapnenačku stijenu, dok su drugi odsijecali kamene blokove. Teretni brodovi dovukli su potreban materijal i alat, a vođa ekipe, podijelio je obrtnike u manje grupe i dao im konkretne zadatke. Šef gradilišta nije bio nitko drugi do sam Ramzes. Na platou su se nalazili planovi i maketa, kralj je budno nadzirao kako se njegova vizija pretvara u djelo, ispravljao greške, razgovarao s arhitektom i klesarima.
Nubijski vicekralj se pitao kako da upozori kralja na svoju prisutnost, a da ga ne omete u poslu. Najzad je zaključio da bi najbolje bilo pričekati da ga sam Ramzes primijeti. Zar nisu svi govorili kako kralj ima nepovjerljiv karakter i da ne voli kada ga netko ometa u radu? Nešto mu je dodirnulo lijevo stopalo, nešto dugačko i hladno. Visoki dužnosnik spusti pogled i ukoči se. Bila je to crveno crna zmija, dugačka jedan metar. Vijugala je kroz pijesak i zaustavila se na stopalu vicekralja. Ako napravi i najmanji pokret, bit će mrtav. Nije se usudio ni viknuti, da ga životinja ne bi napala. Na nekoliko koraka od njega, stajala je jedna mlada žena, golih grudi, odjevena u kratku suknjicu koju je vjetar lagano podizao, otkrivajući njezine draži. ‘‘ Zmija ‘‘ prošapta vicekralj kojem se, unatoč vrućini, koža naježila. Lotus uopće nije izgledala uznemireno. ‘‘ Čega se bojite?’’ ‘‘ Ali...ova zmija...’’ ‘‘ Govorite glasnije, ne čujem vas. Zmija se polako penjala duž njegovog lista na nozi. Vicekralj nije više bio u stanju izgovoriti ni riječi. Lotus se približila. ‘‘ A, vi ste ju uznemirili?’’ Visoki dužnosnik samo što se nije srušio u nesvijest. Lijepa Nubijka dohvati crveno crnu zmiju i omota je oko svoje lijeve ruke. Zašto se ovaj predebeli čovjek boji kada je izvadila otrov, pitala se? Vicekralj pojuri bez daha, spotakne se o nekakav kamen i ispruži se koliko je dug ispred kralja. Ramzes je radoznalo promatrao krupnog čovjeka čiji se nos zabio u pijesak. ‘‘ Nije li ovaj izraz poštovanja malo pretjeran?’’ ‘‘ Ispričavam se, Veličanstvo, ali ona zmija... Upravo sam izbjegao smrt!’’ Dužnosnik ustade. ‘‘ Jesi li uhvatio Henara?’’ ‘‘ Budite sigurni, Veličanstvo, da neću štedjeti truda! Sve sam poduzeo kako bih vam udovoljio.’’ ‘‘ Nisi mi odgovorio na pitanje.’’ ‘‘ Naš neuspjeh je privremen, moji vojnici savršeno kontroliraju Gornju i Donju Nubiju. Smutljivac nam neće pobjeći.’’ ‘‘ Zašto si mi tako kasno došao u susret?’’ ‘‘ Iskrsnule su određene neprilike vezane uz lokalnu sigurnost.’’ ‘‘ I tebi je to važnije od dočeka kraljevskog para?’‘ Lice vicekralja postalo je tamnocrveno. ‘‘ Razumije se da nije, Veličanstvo! Uopće to nije ono što sam želio reći, i...’’ ‘‘ Pođi sa mnom.’’ Visoki dužnosnik strahovao je od faraonove ljutnje, ali Ramzes je bio miran.
Vicekralj je, hodajući za faraonom, ušao u unutrašnjost jednog od velikih šatora podignutih na rubu gradilišta. Oni su služili kao ambulanta Setauu koji je upravo dovršavao previjanje lista na nozi nekom kamenorescu kojeg je prignječio blok vapnenačkog kamena. ‘‘ Voliš li Nubiju, Setau? ‘‘ upita kralj. ‘‘ Moraš li me baš to pitati?’’ ‘‘ Tvoja je žena njome oduševljena, kako mi se čini.’’ ‘‘ Ovdje me ona iscrpljuje do iznemoglosti, izgleda da joj se energija udvostručila, a u ljubavnim željama je postala nezasitna.’’ Vicekralj je bio preneražen.Kako se ovaj usuđuje na takav način razgovarati s Gospodarom Dviju Zemalja? ‘‘ Poznaješ li ovog velikodostojnika koji nas je počastio svojim dočekom?’’ ‘‘ Zlo mi je od dužnosnika ‘‘ odbrusi Setau. ‘‘ Kljukaju se povlasticama dok se u njima ne udave.’’ ‘‘ Šteta za tebe, onda.’’ Setau iznenađeno pogleda kralja. ‘‘ Što hoćeš reći?’’ ‘‘ Nubija je prostran teritorij, upravljati njome je težak zadatak. Slažete li se sa mnom, vicekralju?’’ ‘‘ Svakako, Veličanstvo! ‘‘ Lijepa provincija Kuš zahtijeva čvrstu ruku. Je li tako, vicekralju?’’ ‘‘ Dakako, Veličanstvo!’’ ‘‘ Budući da u velikoj mjeri držim do tvog mišljenja, odlučio sam imenovati svog prijatelja Setaua 'Kraljevskim sinom provincije Kuš i povjeriti mu upravljanje.’’ Kao da ga se to nimalo ne tiče, Setau je nastavio savijati platnene krpe. Vicekralj je izgledao kao kip kojem je kipar zaboravio udahnuti život. ‘‘ Veličanstvo, problemi koji se javljaju, moji odnosi sa Setauom...’’ ‘‘ Bit će srdačni i iskreni, uvjeren sam u to. Vrati se u tvrđavu u Buenu i poradi na tome da uhvatiš Henara.’’ Dotučen, vicekralj se povuče. Setau prekriži ruke. ‘‘ Pretpostavljam, Veličanstvo, da se radi o šali.’’ ‘‘ Ovdje su zmije mnogobrojne, prikupit ćete dovoljno otrova, Lotus će biti sretna, i imat ćete priliku živjeti na predivnom mjestu. Potreban si mi ovdje, prijatelju, kako bi upravljao radovima i pazio na izgradnju dva hrama u Abu Simbelu. Ova dva svetišta posvećena su tome da sliku kraljevskog para učine besmrtnom. Ovdje, u srcu Nubije, bit će slavljena glavna misterija naše civilizacije. Ali, ako ti se moja odluka ne sviđa, imaš slobodu odbiti je.’’ Setau ispusti neki zvuk koji je sličio na režanje. ‘‘ Sigurno si skovao zavjeru s Lotus. A tko se može oduprijeti faraonovoj volji?’’
Uz pomoć magije obreda, kralj je premjestio duše svojih neprijatelja sa juga na sjever, onih sa sjevera na jug, svojih protivnika sa zapada na istok, i onih sa istoka na zapad. Zahvaljujući inverziji kardinalnih točaka, koja je ovaj prostor smjestila izvan pojavnog svijeta, Abu Simbel će biti zaštićen od ljudskog uznemiravanja. Kraljica je napravila polje moći oko budućih građevina koje će ih štititi od vanjskih napada. U maloj kapeli, napravljenoj ispred pročelja velikog hrama, Ramzes je Maat ponudio ljubav koja ga je spajala s Nefertari, i za svjetlost vezivala kraljevski par čiji je brak, bez prekida slavljen u Abu Simbelu, prikupljao božansku energiju, izvor života egipatskog naroda. Ramzes i Nefertari promatrali su rađanje kraljevog i kraljičinog hrama. Majstori su prodrli u dubinu okomite stijene kako bi u njoj ukopali središnje svetište, prostor u isklesanoj i izdubljenoj stijeni bit će visok trideset i tri metra, dug trideset i osam, a dubok šezdeset i tri metra. Kada su, prvi puta, imena Ramzesa i Nefertari uklesana u stijenu u Abu Simbelu, kralj je izdao zapovijed da se obave pripreme za odlazak. ‘‘ Vraćaš se u Pi Ramzes? ‘‘ upita Setau. ‘‘ Ne. Izabrat ću još neka mjesta u Nubiji gdje ću izgraditi nova svetišta, bogovi i božice stanovat će u ovoj vatrenoj zemlji, a ti ćeš upravljati naporima naših graditelja. Kada Abu Simbel postane glavni svjetionik, okružen miroljubivom vojskom hramova, doprinijet će učvršćivanju zemaljskog mira. Da bi se to ostvarilo, bit će potrebne godine, ali mi ćemo pobijediti vrijeme.’’ Uzbuđena i potresena, Lotus je gledala kako se kraljevski brod udaljava. S vrha okomite stijene, divila se Ramzesu i Nefertari koji su stajali na pramcu lađe s bijelim jedrom. Brod je klizio plavom vodom u kojoj se preslikavalo nebo Nubije. Ono što je u tom trenutku osjetila, Lotus je kasnije mogla i izreći, zato što je toliko volio Nefertari i znao biti voljen, Ramzes je bio veliki faraon. Nefertari, gospa iz Abu Simbela, otvorila je putove neba i zemlje. 42 Henar je pucao od muke. Ništa se nije odvijalo na način kako je on to bio zamislio. Poslije nekoliko bezuspješnih pokušaja da makne Ramzesa i da nanese nepopravljive štete njegovoj ekspediciji, Henar je bio primoran bježati i nastaviti dalje prema velikom Jugu. U selu, čiji su stanovnici imali vrlo nezgodan običaj da podnose žalbe, Henara su zamalo uhvatili vicekraljevi vojnici. Bježao je u jedrilici, i da nije bilo vještih nubijskih mornara, pao bi im u ruke. Iz predostrožnosti je odustao od dalje plovidbe, i krenuo pustinjom, u nadi da će nekako nabasati na karavanski put. Kretski plaćenik, koji je postao Henarova desna ruka, borio se protiv vrućine, vrelog zraka i stalne opasnosti od nailaska zmija, lavova i drugih divljih životinja.