101 − Koristiti, − ponovio je Nadir. − To je rijeĉ koju bih ţelio naglasiti. Ljudi poput vas i Kalida posjeduju znanja koja bi kanu mogla koristiti. Za praktiĉne stvari, stvari kao što je barut, stvari ĉiji je uĉinak predvidiv. Ili za tešku metalurgiju ili moţda u medicini. To bi moglo donijeti znatne prednosti u stvarnom ţivotu. Rasipati takve sposobnosti na krivotvorenje... Naravno, kan je bio vrlo ljutit. Ivang je, poniknuvši pogledom, kimnuo. − S njim sam o svemu ovome raspravljao nadugo i široko, ukazujući mu na razlike izmeĊu Kalida kao proizvoĊaĉa oruţja i Kalida alkemiĉara. Na njegove ranije doprinose kao majstora u oruţju. Na sve one ranije usluge koje je ĉinio u sluţbi kana. I kan je, u svojoj mudrosti odluĉio pokazati milost kakvu bi i sam Muhamed odobrio. Ivang podiţe pogled. − Bit će mu dopušteno ţivjeti ako obeća kako će u kanatu raditi na stvarima koje su praktiĉne. − Siguran sam da će se on s tim sloţiti, − rekao je Ivang. – To je zaista vrlo milostivo. − Da. Naravno, desna će mu šaka biti odsjeĉena zbog lopovluka, onako kako to zakon i zahtijeva. No kad se uzme u obzir sva drskost i besramnost njegove prijevare, onda je to zaista vrlo blaga kazna. Kao što je i sam to priznao. Kazna je izvršena kasnije toga dana, u petak, nakon trţnice, a prije molitvi, na velikom trgu u Buhari. Okupilo se veliko mnoštvo kako bi tome svjedoĉili. Bili su oduševljeni kad su straţari doveli Kalida, odjevenog u bijelo, kao da praznuje ramazan. Mnogi su mu i dovikivali uvrede. Kleknuo je ispred Sajeda Abdula Aziza, koji je objavio Alahovu i svoju milost. Kalidova ruka, koja je, gledana iz daljine, bila nalik tananoj ptiĉjoj nozi, bila je poloţena na krvnikov panj. Tada je vojnik podigao sjekiru visoko iznad glave i spustio je na Kalidov ruĉni zglob. Kalidova je šaka pala s panja, a krv je šiknula u pijesak. Gomila je zaurlala. Kalid se srušio i ostao postrance leţati, a vojnici su ga drţali dok je jedan od njih štapom gurnuo vruću ţeravicu na svjeţ patrljak. Bahram i Ivang su ga poveli natrag u Samarkand, polegavši ga otraga na Ivangovu volovsku zapregu, koju je kupio kako bi mogao transportirati komade metala i stakla koje deva ne bi mogla ponijeti. Kola su jako poskakivala i tresla se na cesti koja je bila tek široka prašnjava staza koju je karavanski put izmeĊu dva grada tijekom stoljeća usjekao u zemlju. Veliki drveni kotaĉi su poskakivali preko svakog udubljenja i izboĉine, a Kalid je otraga stenjao, napola pri svijesti i teško dišući, lijevom šakom drţeći blijedi, spaljeni patrljak. Ivang je nasilu u njega ugurao neki napitak u kojem je bilo opijuma pa bi se, da nije bilo tog stenjanja, ĉinilo da spava. Bahram je s nekom bolesnom fascinacijom razmišljao o tom patrljku. Gledajući kako lijevom šakom drţi taj dio ruke, rekao je Ivangu. − Sada će morati jesti lijevom rukom. Sve će morati raditi lijevom rukom. Vjeĉito će biti prljav. − Ta vrsta prljavosti nije nimalo vaţna. Uhvatio ih je mrak pa su morali prenoćiti uz cestu. Bahram je sjeo pokraj Kalida, pokušavajući ga nagovoriti neka pojede malo juhe koju im je Ivang dao. − Hajde, oĉe. Hajde, stari. Pojedi nešto i odmah ćeš se osjetiti bolje. A kada se budeš osjećao bolje, sve će biti dobro. − No Kalid je samo stenjao i okretao se s jedne strane na drugu. U mraku, pod tom velikom mreţom zvijezda, Bahramu se ĉinilo kako je sada sve u njihovim ţivotima uništeno. _______________ Uĉinak kazne NO KAD SE KALID OPORAVIO, ON TO NIJE TAKO VIDIO. HVALIO SE BAHRAMU I IVANGU SVOJIM ponašanjem za vrijeme kazne. − Nikada im nisam rekao niti rijeĉ, a u zatvoru sam isprobavao svoje granice kako bih vidio kako dugo mogu drţati dah, a da se pritom ne onesvijestim pa sam tako, kad sam vidio da se primakao taj trenutak, zadrţao dah i to sam tako dobro tempirao da sam se ionako onesvijestio kad je sjekira pala. Uopće nisam ništa osjetio, ĉak se niĉeg i ne sjećam. − Mi se sjećamo, − rekao je Ivang, namrštivši se. − Dobro, ali to se ipak meni dogodilo, − oštro je rekao Kalid. − Fino. Moţeš se posluţit tom istom metodom i kad ti budu odrezali glavu. Moţeš i nas to nauĉiti, jer će nam moţda zatrebati kad nas budu bacali s Tornja smrti. Kalid je zurio u njega. − Vidim, ti se nešto ljutiš na mene, − rekao je agresivno, osjećajući kako su mu osjećaji povrijeĊeni.
102 − Zbog tebe su nas mogli sve pobiti, − rekao je Ivang. − Sajed Abdul bi to zapovjedio bez ikakvog kolebanja. Da nije bilo Nadira Divanbegija, to se moglo i dogoditi. Trebao si prvo razgovarati sa mnom. S ovim ovdje Bahramom i sa mnom. Mogli smo ti pomoći. − Zašto si se uopće uvalio u toliku nevolju? − upitao je Bahram, ohrabren ovakvim Ivangovim istupom. Radionice ti i bez toga sigurno donose mnogo novaca. Kalid je uzdahnuo, prešavši onim patrljkom preko ćelavog tjemena. Ustao je, pošao do zakljuĉanog ormara, otkljuĉao ga i izvukao neku knjigu i kutiju. − Ovo je prije dvije godine stiglo iz Hindu konaĉišta za karavane, − rekao im je, pokazujući na stare stranice knjige. − Ovo je djelo Marije Ĉifutkinje, velike alkemiĉarke. Drevna stvar. Vjerovao sam kako je njezina formula za prometanje metala u zlato vrlo uvjerljiva. Trebala mi je samo prava peć i mnogo sumpora i ţive. I zato sam puno platio za tu knjigu i za pripreme. A kad sam se jednom zaduţio kod Armenaca, sve je krenulo po zlu. Nakon toga sam trebao zlato da bih mogao platiti za zlato. − S gaĊenjem je slegnuo ramenima. − Trebao si nam to reći, − ponovio je Ivang, letimiĉno prelistavajući knjigu. − Trebao bi uvijek mene pustiti trgovati u konaĉištu karavana, − dodao je Bahram. − Oni znaju koliko silno ti ţeliš te stvari, doĉim sam ja neuk pa mogu trgovati bez uzbuĊenja. Kalid se namrštio. Ivang je potapšao knjigu. − Ovo je samo podgrijani Aristotel. Ne moţeš mu vjerovati da će ti reći išta korisno. Ĉitao sam prijevode napravljene u Bagdadu i Sevilji i zakljuĉio kako je on ĉešće griješio negoli je bio u pravu. − Što ţeliš time reći? − povika Kalid s indignacijom. Pa ĉak je i Bahram znao da je Aristotel bio najmudriji ĉovjek antike i vrhovni autoritet svim alkemiĉarima. − Ma gdje nije griješio, − prezrivo izjavi Ivang. − Posljednji seoski lijeĉnik u Kini moţe za tebe više uĉiniti nego je mogao Aristotel. Vjerovao je kako se proces mišljenja obavlja u srcu, nije ni znao da ono samo tjera krv... nije imao pojma o splinu ili o linijama meridijana po tijelu, a nigdje ni rijeĉju nije spomenuo puls ili sposobnost govorenja. Radio je sekcije na ţivotinjama ali, koliko ja znam, nikada nije rasjekao ljudsko tijelo. Izaberi koji god petak hoćeš pa doĊi na bazar i ja ću ti pokazati pet stvari u kojima je pogriješio. Kalid se mrštio. − Jesi li ĉitao Al-Farudijevu Harmoniju izmeĎu Aristotela i Platona? − Da, ali to je harmonija koju se ne moţe postići. Al-Farudi je to pokušao samo zato što nije imao Aristotelovu Biologiju. Da mu je taj njegov rad bio poznat, vidio bi kako za Aristotela sve to ostaje materijalno. On ima ĉetiri elementa koji pokušavaju dosegnuti svoju razinu i naš je svijet rezultat tih nastojanja. Oĉito je kako to nije tako jednostavno, − pokretom ruke je obuhvatio vedar prašnjav dan, zveckanje u Kalidovom lokalu, radionice i vodenice koje su davale energiju velikim visokim pećima, sve zvukove i pokrete. − Platonisti to znaju. Oni znaju da se sve to svodi na matematiku. Stvar se dogaĊa s brojem. Zapravo trebali bismo ih zvati pitagorejcima, to bi bilo toĉnije. Oni su poput budista, za njih u tom smislu svijet postoji. Kao što je to, oĉito, tako. Kao neko veliko stvorenje puno stvorenja. Za Aristotela i Ibn Rušda, svijet je više nalik razbijenoj uri. Kalid je na ovo poĉeo mrmljati, no nije bio u dobrom poloţaju da bi se mogao prepirati. Njegova je filozofija bila odsjeĉena zajedno sa šakom. Ĉesto ga je ta ruka boljela pa je pušio hašiš i pio Ivangove napitke s opijatima kako bi otupio bol, što mu je onda otupjelo i mozak, a to je pak otupjelo njegov duh. Nije više mogao poskoĉiti kako bi momke poduĉio pravilnoj uporabi strojeva, nije se više mogao rukovati s ljudima ili jesti s ostalima, jer mu je ostala samo ona neĉista ruka; bio je stalno prljav. To je bio sastavni dio njegove kazne. Znajući to, a i kako su mu bila potresene sve njegove filozofske i alkemiĉarske potrage za spoznajama i odgovorima, sve mu se to konaĉno nekako skupilo i bacilo ga u melankoliju. Ustajao je u kasno jutro i onda tuţno švrljao oko radionica, promatrajući poput nekog duha sve te aktivnosti. A tamo se sve nastavilo raditi kao i prije. Rijeĉna struja je i dalje okretala kola vodenica koja su davala snagu za mrvljenje rudaĉe i za stiskanje mjehova koji su raspirivali vatru u pećima. Skupine radnika su dolazile izravno s jutarnje molitve, stavljajući svoj znak na listove kojima se vodila evidencija o njihovom dolasku na posao, a onda bi se razišli po posjedu kako bi lopatama zgrtali sol ili prosijavali ĉilsku salitru ili radili neku drugu od stotina aktivnosti koje su Kalidova poduzeća zahtijevala, sve pod nadzorom skupine starih majstora koji su Kalidu pomagali pri organiziranju raznih radova. No sve je to već bilo znano, postignuto, izvodilo se rutinski i sve to Kalidu nije više ništa znaĉilo. Besciljno lutajući uokolo ili sjedeći u svojoj radnoj sobi okruţen svojim zbirkama, kao svraka slomljenog krila u svome gnijezdu, satima bi zurio ni u što ili listao rukopise Al-Razida, Jaldukija i Jamida, gledajući što je tko od njih znao. Prstima bi kuckao po ĉudnim objektima koji su ga tako fascinirali... komad petrificiranog koralja, rog jednoroga, stari indijski novĉići, poligoni sloţeni od bjelokosti i rogova, pehar napravljen od roga nosoroga i urešen zlatnim listovima, okamine školjki, kost tigrove noge, zlatni kip tigra, Buda koji se smije, izraĊen od nekog nepoznatog crnog materijala, japanske kopĉe za pojaseve kimona, vilice i raspela izgubljene civilizacije Frengistana... svi ti predmeti koji su mu ranije pruţali toliko radosti, o kojima je mogao satima
103 razgovarati na naĉin koji je već drugima postajao dosadan; sve to ga je sada, ĉini se, samo iritiralo. Sjedio je okruţen tim svojim blagom, no tu sada više nije bilo onog što je Bahram nazivao lovom, - nije više traţio sliĉnosti, nije nagaĊao, procjenjivao niti spekulirao. Bahram ranije nije razumio koliko mu je to bilo vaţno. Kako mu je raspoloţenje bilo sve mraĉnije, Bahram je otišao u naselje sufija u Redţistanu i konzultirao se s tamošnjim ravnateljem, sufi uĉiteljem Alijem. − Movlana, on je kaţnjen mnogo gore negoli je to u poĉetku mislio. On više uopće nije onaj isti ĉovjek. − On je ona ista duša, − rekao je Ali. − Ti sada samo vidiš jedan njegov drugi oblik. U svakome postoji jedna skrovita bit, u koju niti Gabrijel ne moţe proniknuti tako da je pokušava spoznati. Sada me slušaj. Intelekt nastaje temeljeći se na ĉulima koja su ograniĉena i dolaze od tijela. Zato je i um ograniĉen i nikada ne moţe zaista spoznati realitet koji je beskrajan i vjeĉan. Kalid je ţelio umom spoznati stvarnost, a to se ne moţe. Sada on to zna i zato je potišten. Znaš, intelekt nema one prave hrabrosti i snage pa već pri prvoj prijetnji pobjegne u mišju rupu. Ali ljubav je boţanska. Ona dolazi iz onih predjela beskonaĉnog i dana je srcu kao Boţji dar. U ljubavi nema raĉunice. "Bog te voli" jedina je moguća izreka! Zato trebaš slijediti ljubav sve do srca tvoga tasta. Ljubav je biser u školjki usred oceana, a um obitava na obali i ne zna plivati. Izvadi tu školjku i prišij taj biser na svoj rukav kako bi ga svi mogli vidjeti. To će donijeti umu hrabrost. Ljubav je kralj koji mora spasiti svog roba kukavicu. Razumiješ li? − Mislim da razumijem. − Moraš biti iskren i otvoren, tvoja ljubav mora biti blještava poput same munje! Tada će je njegova podsvijest moţda moći vidjeti, iskrasti se iz sebe i zatreperiti. Idi, osjeti tu ljubav kako struji kroz tebe i kako ide prema njemu. Bahram je isprobao tu strategiju. Budeći se u svojoj postelji pokraj Esmerine, osjećao je kako ljubav u njemu buja, ljubav prema njegovoj ţeni i njezinom prelijepom tijelu. Pun ljubavi, otišao bi tada u radionice ili u grad, osjećajući svjeţinu proljetnog zraka na svojoj koţi, drveće oko njega sjalo bi poput ţivog nakita, a intenzivno bijeli oblaci isticali bi tamno plavetnilo neba i one boje tirkiznih i kobaltno plavih kupola dţamija. Prekrasan grad u prekrasno jutro, u samom središtu svijeta, i taj bazar, taj zbrkani kaos boja i zvukova gdje su se na jednom mjestu i u jednom trenu mogli vidjeti svi ljudski odnosi koji su ipak besmisleni ako nisu proţeti ljubavlju. Svi su ĉinili to što su ĉinili, dan za danom, zbog ljubavi prema ljudima koji se dotiĉu njihovih ţivota... barem se to u tim jutrima Bahramu tako ĉinilo, dok je na posjedu preuzimao na sebe sve više i više Kalidovih obveza, a i noću, dok ga je Esmerina grlila. No nije mogao vidjeti da takva mogućnost spoznaje prelazi i na Kalida. Starac je frktao i na svako iskazivanje dobrog raspoloţenja, a ne samo ljubavi, i poĉelo ga je iritirati svako pokazivanje njeţnosti, ne samo od strane Bahrama nego i od njegove ţene Fedve ili Esmerine, od Bahramove i Esmerinine djece Fazija i Lejle, i od svih drugih. Sva ona ţurba u radionicama, zajedno sa svojom bukom i smradom okruţivala ih je pod sunĉevim sjajem, svi oni protokoli o izradi metala i baruta koje je Kalid bio formulirao sada su se odvijali pred njima poput kakvog velikog i glasnog plesa, a Bahram bi sve to obuhvatio širokom gestom i rekao: − Sve je ovo posve ispunjeno ljubavlju! − A Kalid bi se obrecnuo, − Šuti! Ne budi blesav! Jednog je dana izletio iz svoje radne sobe, drţeći onom svojom jedinom rukom dva stara rukopisa o alkemiji i bacio ih u loţište peći. − Potpune besmislice! − ogorĉeno je ponavljao kad je mu je Bahram doviknuo neka stane. − Miĉi mi se s puta, sve ću ih spaliti. − Ali zašto? − vikao je Bahram. − To su tvoje knjige! Zašto, zašto, zašto? Kalid je onom jednom rukom zgrabio grudu cinobera i tresao njome pred Bahramovim oĉima. − Zašto? Reći ću ti zašto! Pogledaj ovo! Svi veliki alkemiĉari, od Jabira do Al-Razija i Ibn Sina, svi se slaţu u tome kako su svi metali samo razliĉite kombinacije sumpora i ţive. Ivang kaţe kako se i Kinezi i Hindusi takoĊer s tim slaţu. Ali kada kombiniramo sumpor sa ţivom, onoliko ĉiste koliko smo ih u stanju oĉistiti, dobijemo upravo ovo: cinober! Što to znaĉi? Alkemiĉari koji spominju taj problem, a tu bih mogao dodati kako su to zbilja rijetki, kaţu kako oni ne misle zaista na ono što mi obiĉno nazivamo sumpor i ţiva nego na znatno ĉišće elemente suhoće i vlaţnosti koji su poput sumpora i ţive, ali finiji! Krasno! − Bacio je grumen preko dvorišta u rijeku. − Kakva je korist od toga? Zašto ih onda uopće tako zvati? Zašto vjerovati iĉemu što oni kaţu? − Mahnuo je onim patrljkom prema svojoj radnoj sobi i alkemijskoj radionici i prema svim onim aparaturama koje su pokraj nje prekrivale dvorište. − Sve je to smeće. Mi ne znamo ništa. Oni nisu imali pojma o ĉemu govore. − U redu, oĉe, moţda je i tako, ali nemoj spaljivati knjige! Moglo bi u nekoj od njih biti i neĉeg korisnog, ipak trebaš to razlikovati. A osim toga, bile su skupe. Kalid je samo frknuo, ispustivši neki zvuk nalik pljuvanju. Sljedeći puta kad je došao u grad, Bahram je Ivangu spomenuo taj dogaĊaj. − Spalio je mnogo knjiga. Nisam ga mogao od toga odgovoriti. Pokušavam ga navesti da vidi kako ljubav sve ispunjava, ali on to ne vidi.
104 Krupni Tibetanac je ispustio zrak kroz usne, poput deve. − Kod Kalida ti takav pristup nikada neće imati nikakvog uĉinka, − rekao je. − Lako je tebi biti pun ljubavi kad si mlad i ĉitav. Kalid ima samo jednu ruku. Izbaĉen je iz ravnoteţe, jin i jang su mu se poremetili. Ljubav nema s tim nikakve veze. − Ivang nije bio sufi. Bahram je uzdahnuo. − Eh pa onda zbilja ne znam što bih uĉinio. Ivang, moraš mi pomoći. Spaliti će sve knjige i uništiti cijelu opremu, a tko zna što će se tada s njim dogoditi. Ivang je nešto neĉujno promrmljao. − Što? − Razmislit ću o tome. Daj mi malo vremena. − Nemamo mnogo vremena. Sljedećeg puta će uništiti sve ureĊaje. _______________ Aristotel nije bio u pravu VEĆ JE SLJEDEĆEG DANA KALID ZAPOVJEDIO ŠEGRTIMA IZ KOVAĈNICE DA SVE IZ ALKEMIĈARSKE radionice iznesu u dvorište kako bi se tamo uništilo. Imao je mraĉan i divlji izraz dok je sve to promatrao. Pješĉane kupke, vodene kupke, peći, garniture za destilaciju tekućina, laboratorijske staklene tikvice, alembici s dvostrukim pa i trostrukim cijevima za provoĊenje tekućine, sve je to stajalo prekriveno prašinom. Onaj najveći alembik bio je posljednji puta u uporabi kad su destilirali ruţinu vodicu pa je, vidjevši ga Kalid zareţao. − To je jedino što nam je išlo od ruke. Imali smo ovoliko opreme, a radili smo ruţinu vodicu. Teški avani s tuĉcima i najrazliĉitije laboratorijsko posuĊe od kristalnog stakla, vrĉevi i zdjele, svjetiljke sa svijećama, svjetiljke na naftu, metalne posude za ţeravicu, spatule, kliješta, zaimaĉe, ĉekići, lijevci, najrazliĉitije kombinacije raznih leća, filtri izraĊeni od ţivotinjske dlake, filtri od tkanine, filtri od lanenih vlakana; konaĉno je sve bilo izneseno van na sunce. Kalid je pokazao na sve to. − Spalite sve to, a ako neće gorjeti onda slomite i pobacajte u rijeku. No upravo tada je stigao Ivang, noseći mali mehanizam napravljen od stakla i srebra. Namrštio se ugledavši ovaj prizor u dvorištu. − Nešto od ovoga bi barem mogao prodati, − rekao je Kalidu. − Zar nisi još uvijek u dugovima? − Baš me briga, − odgovorio je Kalid. − Ne ţelim prodavati laţi. − Nisu ureĊaji ti koji laţu. Neke od tih stvari bi se još mogle pokazati korisnima. Kalid ga mrko pogleda. Ivang je odluĉio promijeniti temu pa skrene Kalidovu pozornost na predmet kojeg je donio. − Donio sam ti igraĉku koja će pobiti Aristotelove tvrdnje. IznenaĊen, Kalid malo paţljivije pogleda taj predmet. Dvije ţeljezne kugle leţale su u armaturi koja je Bahramu izgledala kao minijatura vodeniĉkog mlina ĉekićara. − Kad ovdje uliješ vodu, opteretiš ovo njihalo, evo tu, i tada se oba otvora ponašaju kao jedan i otvaraju se u isto vrijeme. Jedna se strana ne moţe otvoriti prije druge, vidiš? − Naravno. − Da, to je oĉito, ali razmisli malo; Aristotel kaţe kako će teţa masa padati brţe od lagane, jer je sklonija tome da se spoji sa Zemljom. Ali gledaj. Tu imaš dvije ţeljezne kuglice, jednu veliku i jednu manju, tešku i lakšu. Postavi ih na otvor, a onda cijelu stvar postavi u vodoravan poloţaj koristeći se ovim mjehurićem zraka, pa sve to tako stavi visoko gore na ovaj zid odakle ima dovoljno pada. Bilo bi još bolje staviti to na minaret, još bolje na Toranj smrti, no i tvoj će zid biti dostatan. Stavili su to na zid kako je predloţio, a Kalid se polako popeo ljestvama kako bi provjerio je li postavljeno kako treba. − A sada ulij vodu u lijevak i promatraj. Voda je punila donji dio posude sve dok se otvori nisu naglo otvorili. Dvije kugle su pale. Obje su istovremeno pale na tlo. − Ho!, − rekao je Kalid silazeći po kuglice kako bi ih vratio gore pa pokušao ponovo, nakon što ih najprije grubo odvagne u ruci pa onda i na vagi. − Jesi li vidio? − upita Ivang. − To moţeš raditi s kuglama nejednakih veliĉina ili s jednakima, uopće nije vaţno. Sve pada jednakom brzinom, osim ako baš nije vrlo lagano i široko poput pera pa polako pluta zrakom prema dolje. Kalid je pokušao ponovo. − Toliko o Aristotelu, − rekao je Ivang. − Dobro, − rekao je Kalid, gledajući kuglice koje je drţao u ruci. − Ali mogao je u ovom pogriješiti, a u drugim stvarima imati pravo.
105 − Nema sumnje. Ali, ako mene pitaš, sve što je rekao treba provjeriti i usporediti s onim što kaţu Hsing Ho, i Al-Razi i Hindusi. Jasno napraviti pokus, kako bi se vidjelo je li toĉno ili nije. Kalid je kimao. − Priznajem kako mi se i samom javljaju neka pitanja. Ivang je rukom pokazao na svu onu alkemiĉarsku opremu na dvorištu. − A isto ti vrijedi i za ovo... mogao bi to testirati i vidjeti što vrijedi, a što ne. Kalid se namrštio. Ivang ponovo svrati njegovu pozornost na padanje kugli. Neko su vrijeme još sa zida iz te naprave bacali razliĉite predmete i razgovarali. − Slušaj, nešto ih ipak mora vući dolje, − rekao je Kalid u jednom trenutku. − Vući ih, siliti ih, gurati ih prema dolje. − Naravno, − sloţio se Ivang. − Stvari se dogaĊaju s razlogom. Ta je privlaĉnost sigurno uzrokovana nekim agensom, neĉim što se ravna po izvjesnim zakonitostima. Ali ipak, što bi to moglo biti... − Ali to je istina koja vrijedi baš za sve, − mrmljao je Kalid. − Sve ti se svodi na to da ne znamo ništa. Ţivimo u mraku. − Previše je faktora koji sudjeluju u svemu tome, − rekao je Ivang. Kalid je kimnuo. − Ja sam umoran od svega toga. − Pokušavamo razne stvari. Radiš nešto, a dobiješ nešto posve drugo. To izgleda kao uzroĉnoposljediĉni niz, ĉak kao matematiĉka operacija. Mogao bi reći da se realnost tako manifestira. Ne brinući mnogo o tome kako će se definirati koja sila se pritom javlja. − Moţda je ljubav ta sila, − ponudi Bahram rješenje. − Ista ona privlaĉnost kakva se javlja izmeĊu osoba proširila se na neki opći naĉin i meĊu stvarima. − Time bi se moglo objasniti kako nam se naše spolovilo diţe udaljavajući se od Zemlje, − rekao je Ivang, osmjehujući se. Bahram se nasmijao, ali Kalid je samo rekao, − Šala. Ono o ĉemu ja govorim nema baš nikakve veze s ljubavi. To je nešto tako stalno kao poloţaj zvijezda, neka fiziĉka sila. − Sufiji kaţu kako je ljubav sila koja sve ispunjava i sve pokreće. − Ti sufiji, − s prezirom je rekao Kalid. − To su posljednji ljudi na Zemlji koje bih ja pitao za mišljenje o tome kako svijet funkcionira. Ţude za ljubavi, loĉu puno vina i vrte se oko sebe. Bah! Prije nego su se sufiji pojavili, islam je bio intelektualna disciplina koja je prouĉavala onakav svijet kakav on i jest, imali smo Ibn Sina, Ibn Rašda i Ibn Kalduna i sve ostale, a onda su se pojavili sufiji i više nije bilo niti jednog muslimanskog filozofa ili uĉenjaka koji bi iĉim unaprijedio našu spoznaju o stvarima. − Oni su unaprijedili, − rekao je Bahram. − Jasno su pokazali koliko je u ovom svijetu vaţna ljubav. − Ljubav, oda, sve je ljubav, Bog je ljubav, ali ako je sve ljubav i ako je sve jedno s Alahom, zašto se onda svakoga dana moraju opijati? Ivang se nasmijao. Bahram je rekao, − Ne opijaju se, znaš i sam. − Opijaju se! I te prostorije dobre druţbe napune se dobrom momcima koji su u potrazi za dobrim provodom, dok su medrese sve praznije i od kana dobivaju sve manje, i sada se mi, u godini 1020. prepiremo oko ideja o drevnim Frengima, a nemamo blagog pojma zašto se stvari ponašaju na naĉin na koji se ponašaju. Mi ne znamo ništa. Ništa! − Moramo poĉeti od malog, − rekao je Ivang. − Ne moţemo poĉeti od malog! Sve je to skupa povezano! − E pa onda trebamo izolirati neku skupinu koju moţemo vidjeti i nadzirati, pa onda to prouĉavati i vidjeti moţemo li to shvatiti. I onda od toga krenuti dalje. Nešto poput ovog ovdje padanja, samo neko jednostavnije kretanje. Kad shvatimo kretanje, moći ćemo prouĉavati kako se ono manifestira kod drugih stvari. Kalid je razmišljao o tome. Konaĉno je bio prestao kroz onu spravu bacati predmete sa zida. − PoĊite sa mnom, − rekao je Ivang, − pa ću vam pokazati što u meni budi radoznalost. Slijedili su ga dok je išao prema radionici u kojoj su bile visoke peći. − Vidiš li kako sad ovdje odrţavaš jaku vatru? Mjehovi pokretani vodeniĉkim kolom upuhuju zrak bolje negoli bi to radnici ikada mogli i, u skladu s tim, temperatura vatre je viša. Eh sad, Aristotel govori kako je vatra zarobljena u drvetu i kako se zagrijavanjem oslobaĊa. Dobro, ali zašto više zraka ĉini vatru vrućom? Zašto vjetar onako raširi i razbukta poţar? Znaĉi li to da je zrak od bitne vaţnosti za vatru? Moţemo li to otkriti? Ako sagradimo prostor iz kojeg će mjehovi isisati zrak, a ne upuhavati ga, hoće li se vatra smanjiti? − Isisati zrak iz prostora? − upitao je Kalid. − Da. Staviš ventile koji puštaju zrak van, ali ne i natrag unutra. Ispumpaš onaj zrak koji je bio unutra i ne puštaš drugi. − Zanimljivo! Ali što će tada ostati u tom prostoru? Ivang je slegnuo ramenima. − Ne znam. Praznina? Moţda ona izvorna praznina? Neka ti lame to objasne, ili tvoji sufiji. Ili Aristotel. Ili jednostavno napravi takav prostor od stakla pa promatraj. − I hoću, − rekao je Kalid.
106 − A kretanje se najlakše prouĉava. S njim moţemo prouĉavati razne stvari. Moţemo i vremenski izmjeriti tu privlaĉnost koju Zemlja ima za stvari. Moţemo vidjeti je li brzina ista u brdima i dolje u dolini. Kad stvari padaju, one se kreću sve brţe, a i to bi se moglo dati izmjeriti. I sama svjetlost bi se mogla dati izmjeriti. Kutovi refrakcije su jamaĉno konstantni, to sam već izmjerio. Kalid je kimao. − Najprije ovo obrnuto puhanje s kojim će se isprazniti komora. Premda, sasvim sigurno, rezultat ne moţe biti ĉista praznina. Mislim da ništavilo nije moguće u ovom svijetu. Unutra će ipak biti neĉeg, nešto što je tanje od zraka. − To već zvuĉi aristotelovski, − rekao je Ivang. − 'Priroda se gnuša praznine'. Ali što ako nije tako? To ćemo znati samo ako pokušamo. Kalid je kimao. Da je imao obje ruke, sada bi ih zadovoljno trljao. Sva trojica su otišli do rijeke. Tu je kanal donosio jaku rijeĉnu struju, a površina se ljeskala na jutarnjem suncu. Voda je pokretala kolo vodenice koje je preko mehaniĉkog sustava pokretalo mjehove. Bilo je to buĉno mjesto, ispunjeno zvukovima padanja vode. Kalid je neko vrijeme stajao i promatrao vodenicu. Ona je bila njegovo postignuće, on je bio taj koji je organizirao sve obrtniĉke vještine da bi se dobilo tako upotrebljivo postrojenje, toliko snaţnije negoli su ljudi, pa ĉak i konji, ikada bili. Bahram je pomislio kako su upravo zahvaljujući tom Kalidovom pothvatu oni sada najmoćniji ljudi u cijeloj povijesti, no Kalid je samo odmahnuo rukom. Poveo ih je natrag. − Trebat će nam tvoje puhanje stakla i moji radnici koji rade s koţom i ţeljezom, − rekao je. − Oni ventili koje si spominjao mogli bi se moţda izraditi od ovĉjih crijeva. − Moţda bi morao staviti nešto jaĉe od toga, − rekao je Ivang. − neku vrst metalnog prolaza koji će se isisavanjem priljubiti uz koţnatu brtvu. − Da. ______________ U ovoj boci nije duh KALID JE REKAO SVOJIM MAJSTORIMA NEKA SE BACE NA POSAO, A IVANG JE PUHANJEM STAKLA obavio svoj dio i nakon nekoliko tjedana imali su mehanizam koji se sastojao od dva dijela: debela staklena kugla iz koje je trebalo isisati zrak i snaţna zraĉna crpka s kojom će to uĉiniti. Bilo je mnogo neuspjeha, curenja i neispravnosti ventila, no oni stari mehaniĉari na posjedu bili su genijalni i ponovo su pokušavali na svim dijelovima koji su stvarali poteškoće, sve dok konaĉno nisu imali pet podjednakih verzija te sprave, a sve su one bile podjednako glomazne. Crpka je bila masivna no podešavali su je dok sve zajedno, klip, cijevi i ventili nisu prianjali jedno uz drugo, staklene su kugle izgledale kao debele laboratorijske retorte s još debljim grlom, a s unutrašnje strane kugle bilo je izboĉenje o koje se mogao zakvaĉiti neki objekt, kako bi se vidjelo što će se s njim dogaĊati kada zrak bude isisan iz retorte. Kad su riješili problem s propuštanjem, ostalo im je još podešavanje crpke tako da dodatnom snagom izvuĉe iz staklene posude i one posljednje ostatke zraka. Kad su im svi mehanizmi radili priliĉno pouzdano (tu i tamo bi se ipak slomilo staklo ili otkazao ventil), postavili su napravu na jedan drveni okvir i Kalid je otpoĉeo sa serijama pokusa, stavljajući u retorte razne predmete, a onda je isisavao zrak i gledao rezultate. Odbijao je svaki razgovor o filozofskim pitanjima o tome što je ostalo u retorti kada je sav zrak bio izvuĉen. − Promatrajmo samo što se dogaĊa, − rekao je. − Neka to bude što mu drago. − Uz aparature je drţao knjige praznih listova u koje su on ili njegovi pomagaĉi biljeţili svaki detalj pokusa kao i vrijeme koje su mjerili najboljim od njegovih ura. Nakon nekoliko tjedana privikavanja na aparaturu i isprobavanja s razliĉitim predmetima, zatraţio je od Ivanga i Bahrama da organiziraju mali domjenak na kojeg će pozvati kadije i uĉitelje iz medresa u Redţistanu, posebice matematiĉare i astronome iz Ser Dor medrese, koji su već otprije bili uvuĉeni u raspravu o odnosu antiĉkih grĉkih i klasiĉnih kalifatskih spoznaja o fiziĉkoj stvarnosti. Kad su se dogovorenog dana svi oni okupili u radionici na otvorenom, pokraj Kalidove radne sobe, Kalid ih je upoznao s aparaturom, objašnjavajući im kako ona radi i najavljujući što bi sve mogli vidjeti, rekavši kako je na onu kuku unutar staklene posude objesio budilicu tako da se bude mogla slobodno njihati obješena o kratku svilenu nit. Okrećući svojom lijevom rukom ruĉicu prijenosnog mehanizma, Kalid je dvadeset puta pokretao klip crpke amo-tamo. Objasnio je kako je budilicu podesio da zvoni u šest sati poslijepodne, ubrzo nakon što će se s najsjevernijeg minareta u Samarkandu zaĉuti veĉernja molitva. − Kako bismo bili sigurni da je budilica stvarno podešena na to vrijeme, ogolili smo taj dio ure pa ćete moći vidjeti kako mala poluga udara o zvono. Tada ću, kada vidimo prvi rezultat, malo po malo vraćati zrak natrag u staklenu posudu; tako ćete i sami moći ĉuti uĉinak.
107 Govorio im je izravno i sa samopouzdanjem. Bahram je uoĉio kako se on sada ţeli lišiti onog pompoznog i pomalo magiĉnog stila kakvim se sluţio prigodom one svoje alkemiĉarske transmutacije. Nije izricao nikakve tvrdnje niti se sluţio ĉarobnim rijeĉima. Sigurno mu je u mislima bilo sjećanje na njegovu posljednju demonstraciju, na onu prijevaru, a i svi drugi su se toga prisjetili. Samo je rukom pokazivao na uru ĉija kazaljka se nezaustavljivo pribliţavala brojci šest. Tada se budilica poĉela vrtjeti na onoj niti, vidjelo se kako batić udara amo-tamo izmeĊu dva mjedena zvonca. Ali iz stakla nije dopirao nikakav zvuk. Kalid je pokazao rukom − Mogli biste pomisliti kako staklo ne propušta zvuk ali, kad unutra vratimo zrak, vidjet ćete da nije tako. Najprije vas pozivam da prislonite uho na staklo kako biste potvrdili kako se ništa ne ĉuje. Jedan za drugim, nazoĉni su to i uĉinili. Tada je Kalid otpustio koĉnicu koja je drţala ventil i zaĉulo se šištanje zraka koji je ulazio da se pridruţi još uvijek nijemom batiću budilice koji se sad zaĉuo, ubrzo se glasajući sve jaĉe, sve dok zvuk budilice nije bio posve nalik onom uobiĉajenom zvuku kakav se ĉuo iz jedne od susjednih prostorija. − Ĉini se kako nema zvuka ako nema zraka koji bi ga prenosio, − komentirao je Kalid. Posjetitelji koji su došli iz medrese ţeljeli su pobliţe pogledati aparaturu i razgovarati o mogućoj primjeni u razliĉitim pokusima, te razglabati što li je, ako je uopće išta, ostalo u retorti kada je zrak bio isisan. Kalid je vrlo odluĉno odbio razgovarati o tome i radije je govorio o onome što je ovaj pokus pokazao o prirodi zvuka i njegova prenošenja. − Jeka bi mogla tu stvar razjasniti na drugi naĉin, − rekao je jedan od kadija. I njemu su, kao i svima ostalima, oĉi sjale; bili su zadovoljni, zagolicani. − Nešto udari zrak i gurne ga, a zvuk je taj udar. Uz pomoć litice gdje se ĉuje jeka, mogli bismo izmjeriti tu brzinu gibanja zvuka, − predloţio je Bahram. − Brzina zvuka, − rekao je Ivang. − To zvuĉi vrlo zgodno. − To ti je sjajna ideja, Bahrame, − rekao je Kalid. Tada je provjerio kako bi bio siguran da njegov pomoćnik nije nešto rekao ili uĉinio. Odvinuo je koĉnicu do kraja i izvadio je, tako da su svi ĉuli buĉnu zvonjavu budilice kad je posegnu rukom unutra kako bi je iskljuĉio. Bilo je zaista ĉudno kako se zvono ranije uopće nije ĉulo. Patrljkom desne ruke poĉešao se po tjemenu. − Pitam se, − rekao je, − bi li se moglo po istom principu odrediti i brzina kojom se kreće svjetlost. −A što bi ti tu predstavljalo jeku? − upita Bahram. − Pa, ako bi je se usmjerilo prema nekom udaljenom zrcalu..., dakle svjetiljka, udaljeno zrcalo, vrlo toĉna ura, ili ĉak i bolje, ura koja bi se mogla pokrenuti i zaustaviti... Ivang je odmahivao glavom, − To zrcalo bi se moralo postaviti vrlo daleko da bi mjeraĉ vremena mogao ustvrditi koliki je interval, a u tom sluĉaju pak svjetlost svjetiljke ne bi bila vidljiva, osim ako bi zrcalo bilo postavljeno pod savršenim kutom. − Neka osoba ima ulogu zrcala, − predloţio je Bahram. − Kad osoba na udaljenom breţuljku spazi svjetlo svjetiljke neka istog trenutka otkrije svoju već upaljenu svjetiljku, a osoba do nje neka izmjeri kada se pojavilo to drugo svjetlo. − Jako dobro! − reklo je uglas nekoliko ljudi. Ivang je dodao: − Moglo bi se dogoditi da to još uvijek bude prebrzo. − To će se tek vidjeti, − vedro je rekao Kalid. − Pokus će razjasniti tu stvar. Tada su se pojavile Esmerina i Fedva s pladnjevima ledenog napitka, s njihovom "demonstracijom šerbeta", kako je to Ivang nazvao, pa su se ljudi prepustili zadovoljnim razgovorima, a Ivang im je govorio o tihom glasanju himalajskih antilopa, tamo visoko u Himalaji gdje je zrak tako rijedak... _______________ Kan je vidio spravu TAKO JE IVANG IZVUKAO KALIDA IZ NJEGOVE MRAĈNE MELANKOLIJE, A BAHRAM JE UVIDIO S kolikom je mudrošću Ivang prišao toj stvari. Sada je svakog dana Kalid već od jutra ţurio kako bi sve bilo uĉinjeno. Poslovi na imanju bili su prepušteni Bahramu i Fedvi i starim pomoćnicima koji su bili na ĉelu svake radionice, a Kalid je bio potpuno nezainteresiran i samo su mu smetali ako su mu dolazili zbog neĉeg što se ticalo poslova na posjedu. Sve svoje vrijeme trošio je na smišljanje i planiranje, na izvoĊenje i biljeţenje pokusa s crpkom koja proizvodi prazninu, a kasnije i na ostalu opremu i stvari. Otišli su do velikog zapadnog gradskog zida u ranu zoru, dok je sve još bilo tiho i mjerili zvuk udaranja drvetom o drvo i vrijeme povratne jeke takvog udarca, mjereći svoju udaljenost od zida uzetom koje je bilo dugaĉko jednu trećinu lia. Ivang je radio izraĉune i ubrzo je izjavio kako je brzina zvuka negdje otprilike dvije tisuće lia na sat, brzina
108 kojoj su se svi divili. − Otprilike pedeset puta brţe od najbrţeg konja, − rekao je Kalid, radosno doĉekavši te Ivangove brojke. − A svjetlost će biti još mnogo brţa, − predvidio je Ivang. − To ćemo tek vidjeti. U meĊuvremenu se Ivang zamislio nad tim brojkama. − Još uvijek ostaje pitanje smanjuje li zvuk svoju brzinu dok se širi. Ili, kad smo već kod toga, moţda se sve još ubrzava... Ali ako se uopće mijenja, onda pretpostavljam da se ipak brzina smanjuje, kako se zrak opire udaru. − Zvuk je sve tiši što je dalji od izvora, − istakao je Bahram. − Moţda postaje sve tiši, a ne sporiji. − Ali zašto bi bilo tako? − upitao je Kalid i onda su on i Ivang duboko utonuli u diskusiju o zvuku, kretanju, kauzalitetu i akciji na daljinu. Kako nije bio filozof, Bahram je brzo ispao iz tog razgovora, a ni Kalidu se nije sviĊala metafiziĉka strana cijele rasprave pa ju je okonĉao onako kako je tih dana stalno ĉinio, − Isprobat ćemo to. Ivang nije imao baš ništa protiv. Još uvijek preţivajući one svoje brojke, rekao je: − Treba nam matematika koja se moţe uhvatiti ukoštac i s brzinama koje nisu stalne, s brzinom promjene brzine. Pitam se je li Hindus razmišljao o tome. − On je uvijek govorio kako su hinduski matematiĉari najnapredniji na cijelom svijetu, daleko ispred Kineza. − Kalid mu je već odavno dopustio pristup svim matematiĉkim knjigama u svojoj radnoj sobi i Ivang je tamo provodio mnoge sate ĉitajući ili ispisujući kredom po ploĉi neke vrlo nejasne izraĉune. Ova novost o crpki koja stvara prazninu se proširila gradom, i u medresama su se ĉesto susretali sa zainteresiranim ljudima, a to su pak najĉešće bili uĉitelji koji su pouĉavali matematiku ili filozofiju prirode. Ti su sastanci ĉesto bili vrlo poticajni, no svi su se oni drţali svojeg pompoznog i vrlo sluţbenog akademskog stila rasprave koji je bio karakteristiĉan za teološke rasprave kakve su se vodile u medresi. U meĊuvremenu je Hindu svratište za karavane ĉesto znalo pruţiti zaklon prodavaĉima knjiga i ti su ljudi zvali Bahrama neka doĊe pogledati u rolu smotane dokumente, knjige koje su imale koţnate ili drvene korice ili kutije u kojima su bile neuvezane stranice. − Uvjeravam te, Starog Jednorukog bi itekako zanimalo što je taj Brahmagupta imao reći o veliĉini Zemljine kugle, − govorili bi smijući se, znajući kako Bahram to ne moţe procijeniti. − U ovoj ovdje ti je sva mudrost stotine generacija budistiĉkih svećenika, a sve su ih pobili Mongoli. − Ovdje ti je cjelokupno znanje izgubljenog Frengisa, Arhimeda i Euklida. Bahram je tada prelistavao stranice, kao da se razumije u sve to, a zapravo je većinom kupovao ravnajući se prema tome koliko je knjiga debela, kakav bi dojam ostavila na starog i koliko ĉesto se u njoj pojavljuju brojke, posebno one znamenke kakvima su se koristili hinduski matematiĉari, ili one tibetanske sitne buhice koje je samo Ivang znao dešifrirati. Ako je pomislio da bi nešto od toga moglo zanimati Kalida ili Ivanga, ţestoko se cjenkao upornošću koja se zasnivala na neznanju. − Ma gledaj, ovo ĉak nije ni napisano na hindiju, ili perzijskom, uopće nije pisano arapskim pismom ili devanagarijem, ĉak i ne mogu prepoznati kakva su to slova! Kako će se Kalid time uopće moći posluţiti? − O, ali to je s Dekana, svi budisti, ma gdje se nalazili, mogu to proĉitati i tvoj će Ivang biti jako sretan da moţe saznati sve ovo. Ili: 'To ti je pismo kojim se sluţe Sikhi26, izmislio ga je nedavno njihov guru i jezik je jako sliĉan sanskrtu, neka vrst pandţapskog'. I tome sliĉno. Bahram se vraćao kući pomalo nervozan što je potrošio novac na te prasne i njemu nerazumljive tomove, a Kalid i Ivang bi to onda pregledavali pa su mu ili ĉestitali na dobroj prosudbi i odliĉnom cjenkanju ili bi ga Kalid psovao i proglašavao budalom, dok je Ivang samo zurio u njega, zapravo zadivljen kako ovaj nije u stanju prepoznati knjigovodstvenu knjigu prepunu narudţbi (to je bila ona knjiga, navodno s Dekana, koju svaki budist zna ĉitati). Njihova je nova sprava privukla i neku ne baš tako dobrodošlu pozornost. Jednog dana se na vratima pojavio Nadir Divanbegi s nekoliko kanovih straţara. Kalidov sluga Paštakor proveo ih je kroz dvorište, a Kalid je, pomno krijući emocije, gostoljubivo naruĉio da se u njegovu radnu sobu donese kava. Nadir je bio vrlo srdaĉan, no ubrzo je prešao na stvar. − Nagovorio sam kana da vam poštedi ţivot, jer vi ste velik uĉenjak, filozof i alkemiĉar, jer u našem kanatu predstavljate svojevrsnu vrijednost, biser velike slave Samarkanda. Kalid se osjećao nelagodno pa je samo zurio u svoju šalicu s kavom i kimao. Nakratko je podigao prst, kao da ţeli reći 'dosta', a onda je promrmljao, − Zahvalan sam, efendija. 26 Sikhizam, − Indijska religija koja se u 16.st. odcijepila od hinduizma prihvativši monoteizam u kojem su ugraĊeni i neki elementi islama. Prema predaji je Angad, koji je postao guru 1539.g. zasnovao novo pismo koje se zove gurmukhi (ima 42 slova; 32 suglasnika i 10 samoglasnika), a i danas se koristi u sjeverozapadnoj Indiji, (op.prev.)
109 − Da. I sada se jasno pokazalo kako sam bio u pravu što sam vas tada tako zagovarao, jer je i do nas dopro glas o vašim mnogim aktivnostima i sjajnim istraţivanjima. Kalid je podigao pogled kako bi provjerio ruga li mu se ovaj, a Nadir prema njemu okrene dlan ruke kako bi pokazao svoju iskrenost. Kalid je ponovo spustio pogled. − Ali došao sam ovamo kako bih vas podsjetio kako se svi ti fascinantni pokusi odvijaju u jednom opasnom svijetu. Ovaj kanat leţi na samom sjecištu svih svjetskih trgovaĉkih putova i posvuda se nalaze razne vojske. Kan ţeli zaštititi svoje podanike od napada, a ĉuli smo za top koji moţe razoriti naše gradske zidine u roku od tjedan dana ili i prije. Kan ţeli da mu pomognete oko tog problema. Siguran je kako ćete mu rado dati malen dio plodova svoga znanja i pomoći mu zaštititi kanat. − Svi moji pokusi pripadaju kanu, − rekao je Kalid ozbiljnim glasom. − Svaki dah moga bića pripada kanu. Nadir je kimnuo kako bi pokazao da je svjestan te istine. − Pa ipak ga niste pozvali na vašu demonstraciju one crpke koja u zraku stvara prazninu. − Nisam ni pomislio da bi njega takva sitnica mogla zanimati. − Kana sve zanima. Nitko nije mogao s Nadirovog lica proĉitati šali li se on ili ne. − Bit će nam drago ako mu moţemo pokazati tu crpku za prazninu. − Dobro. I nama će biti drago. Ali sjetite se i kako on ţeli pomoć u svezi s topništvom i u obrani od topništva. Kalid je kimnuo − Poštovat ćemo njegovu ţelju, efendija. Kad je Nadir otišao, Kalid je nesretno mrmljao. − Zainteresiran za sve! Kako je to mogao izgovoriti, a ne nasmijati se! − Ipak je poslao slugu sa sluţbenom pozivnicom kanu, u kojoj ga poziva da doĊe pogledati novu aparaturu. A prije tog posjeta natjerao je cijelo imanje na posao, smišljajući novu demonstraciju crpke za koju se nadao da će impresionirati kana. Kada je Sajed Abdul Aziz sa svitom došao u posjet, staklena posuda u kojoj je trebala nastati praznina bila je napravljena od dvije polukugle koje su precizno pristajale jedna uz drugu, s tankim nauljenom koţnatom brtvom postavljenom izmeĊu njih prije nego se pristupilo isisavanju zraka, a svaka polulopta je imala na sebi ĉvrst metalan obrub za koji se mogla privezati uţad. Sajed Abdul je sjeo na svoje jastuke i pomno promotrio te dvije polukugle. Kalid mu je objasnio. − Kad zrak bude isisan, ove dvije polulopte će se meĊusobno sljubiti i to s velikom snagom. − Sastavio je polukugle pa ih opet odvojio, a zatim opet spojio, priĉvrstio crpku u onu polukuglu koja je imala za to napravljen otvor, a onda rukom dao znak Paštakoru neka deset puta stisne crpku, unutra-van. Tada su napravu prinijeli kanu i ponudili mu neka pokuša razdvojiti polukugle. To se nije moglo uĉiniti. Kan je izgledao kao da mu je dosadno. Kalid je sada sve iznio u središnje dvorište gdje su ih ĉekale dvije skupine od po tri konja. Orme od svake grupe bile su zakvaĉene za po jednu polukuglu, a onda su konje poveli u suprotnim smjerovima, sve dok kugla nije visjela u zraku izmeĊu njih. Tada su ih zaustavili, drţeći ih još uvijek okrenute u suprotnim smjerovima i onda su momci zapucketali biĉevima, ali ma koliko konji vukli i napinjali se, kugla je stajala cijela meĊu napetom uţadi. Nisu je mogli rastaviti. Kan je sa zanimanjem promatrao konje, no ĉinilo se da kuglu i ne gleda. Nakon nekoliko minutnog napinjanja, Kalid je zapovjedio neka zaustave konje i odveţu kuglu pa je donesu do kana, Nadira i njihovih ljudi. Kad je otpustio koĉnicu koja je bila blokirala ventil i kad je zrak tiho šišteći opet ušao u kuglu, polovine su se rastavile lako, kao kriške naranĉe. Kalid je zgulio ono posve stiješnjeno koţnato brtvilo. − Vidite, − rekao je, − bila je to sila zraka ili, bolje reĉeno, praznine koja je ostala iza zraka, koja je tako ĉvrsto bila sljubila ove polovice. Kan je ustao, spremajući se otići, a njegova je pratnja ustala zajedno s njim. Ĉinilo se da je gotovo zaspao. − Pa? − upitao je. − Ja svoje neprijatelje ţelim raznijeti, a ne drţati ih ĉvrsto na okupu. − Odmahnuo je rukom i otišao. _______________ Usred mraka, usred svjetla OVAKO NEZAINTERESIRAN KANOV ODGOVOR ZABRINUO JE BAHRAMA. KAN NIJE POKAZAO BAŠ nikakvo zanimanje za aparaturu koja je impresionirala uĉenjake iz medrese; umjesto toga, kan je zapovjedio neka otkriju nekakvo novo oruţje ili nov naĉin fortifikacije koji bi nadmašio sva teška istraţivanja izrade
110 oruţja kroz cijelu povijest. A ako u tome ne uspiju, vrlo lako je zamisliti kakva će im kazna uslijediti. Kalidova nepostojeće šaka rugala im se nekom svojom vlastitom prazninom. Kalid je znao zuriti u onaj dio gdje je ranije bio ruĉni zglob a sada tek patrljak i govoriti, − Jednog ću dana cijeli izgledati poput tebe. Sada je pogledom prelazio po svojem imanju. − Reci Paštakoru neka od Nadira nabavi te nove topove, zbog testiranja. Po tri od svake teţine i sve vrste baruta i kugli. − Barut imamo i ovdje. − Naravno. − Lukavo ga je pogledao. − Samo ţelim vidjeti što imaju, a da nije naše. U danima koji su uslijedili Kalid je ponovo zalazio u sve stare zgrade na svojem imanju, sve ono što su on i njegovi alatniĉari bili podigli kada su poĉeli raditi puške i barut za kana. Tada je, prije negoli je prihvatio kineski sustav i povezao snagu vodenice s pećima i napravio prvu visoku peć u koju je snagom vodenice ulazio zrak pa su mladi šegrti bili osloboĊeni rada na mjehovima i mogli obavljati druge poslove, sve bilo maleno i primitivno, ţeljezo je bilo krto, a sve što su tada izradili bilo je grubo i glomazno. Vidjelo se to i na samim zgradama. Sada su prenosni mehanizmi vodenica u potpunosti koristili snagu rijeke. Iz jama za gašeno vapno se pušilo, a šegrti su sada pakirali kutije, vodili deve i po dvorištu razmještali goleme hrpe drvenog ugljena. Kalid je tresao glavom gledajući sve to. − Trebaju nam bolje ure. Moći ćemo napredovati samo ako će naše mjerenje vremena biti preciznije. Kada je to ĉuo, Ivang je napućio usne. − Nama treba više znanja. − Da, da, naravno. Tko bi u ovom bijednom svijetu mogao reći išta protiv toga. Ali ni sva vjekovna mudrost ne moţe nam pokazati koliko vremena treba barutu od punjenja do ispaljenog hica. Kad bi dani došli svome kraju, u suton bi cijeli posjed utihnuo i ĉuo se samo šum vodenica na kanalu. Tada su se radnici koji su ţivjeli na posjedu oprali, najeli i izgovorili svoju posljednju dnevnu molitvu, otišli u svoje stanove u onom dijelu posjeda koji je bio uz rijeku i zaspali. Radnici koji su dolazili iz grada odlazili su svojim kućama. Bahram bi se tada srušio na postelju pokraj Esmerine, nasuprot sobi u kojoj je spavalo njihovo dvoje malene djece, Fazi i Lejla. Većinom je bio tako iscrpljen da je zaspao ĉim bi mu glava dotaknula jastuk. Blaţeno mirovanje. Ali ĉesto su se on i Esmerina budili usred noći i ponekad bi tamo leţali samo dišući, dodirujući se, šapatom razgovarajući, i ti su razgovori ĉesto bili kratki i nepovezani, dok su drugi puta tako vodili najduţe razgovore koje su uopće imali, a ako su ikada i vodili ljubav, sada kad su već djeca iscrpila Esmerinu, to se dogaĊalo samo u onoj blagoslovljenoj svjeţini i tišini noći u te ponoćne sate. Kasnije bi Bahram znao ustati i prošetati posjedom kako bi ga pogledao u svjetlosti mjeseĉine i kako bi provjerio je li sve u redu, ćuteći kako onaj dobar osjećaj nakon voĊenja ljubavi pulsira u njemu; u takvim je prigodama obiĉno vidio kako u Kalidovoj radnoj sobi gori svjetlo pa bi svratio i zatekao ga kako je zaspao nad kakvom knjigom ili kako lijevom rukom nešto piskara, ili kako ispruţen na kauĉu nešto mrmlja s Ivangom, a obojica drţe cijevi nargila iz kojih se širi slatkast miris hašiša. Ako je Ivang bio tamo i ako su mu obojica djelovali budno, Bahram bi im se katkad nakratko pridruţio, prije negoli se opet osjetio snenim i vratio se Esmerini. Kalid i Ivang su znali razgovarati o prirodi kretanja, ili o prirodi vida, ponekad drţeći neku od Ivangovih leća i gledajući kroz nju dok su razgovarali. Kalid bi je drţao u poloţaju koji mu je omogućavao da stvari vidi sitnijima nego zapravo jesu. Naišao je na mnoge filozofe, od Kine do Frengistana koji su na taj isti naĉin kroz leće promatrali stvari pa su onda te male sliĉice nazivali "utvara" ili "komadić" ili "imidţ" ili "idol" ili fantazam" ili "forma" ili "intencija" ili "strast" ili "sliĉnost agensa" ili "sjena filozofa", imenima koja su Ivangu mamila osmijeh. On osobno je vjerovao kako iz oka zraĉi neki fluid koji se kreće brzinom svjetlosti i koji se opet, kao eho, vraća u oko, donoseći sa sobom nedirnute konture i boje objekata. Bahram je uvijek tvrdio kako niti jedno od tih objašnjenja nije dobro. − Vid se ne moţe objasniti samo optikom, − rekao bi. − Vid je stvar duha. − Ona dvojica bi ga saslušali, a onda bi Kalid odmahnuo glavom. − Moţda optika i nije dovoljna za objašnjenje, no nuţna je da bi se moglo poĉeti objašnjavati. Znaš, to je onaj dio te pojave koji se moţe testirati, a moţe se i matematiĉki opisati, ako smo dovoljno pametni. Od kana su stigli topovi i Kalid je svakoga dana provodio dio vremena na litici iznad rijeĉnog zavoja i tamo, zajedno s Paštakorom i starim Jalilom, pucao iz njih, no neusporedivo više vremena je trošio razmišljajući o optici i predlaţući Ivangu pokuse. Ivang se vratio u svoju radionicu i tamo puhao debele staklene kugle, radeći konkavna i konveksna zrcala i velike, savršeno polirane trokutaste motke prema kojima se odnosio s gotovo religioznim štovanjem. On i Kalid su popodnevne sate provodili u starĉevoj radnoj sobi, iza zatvorenih vrata, probušivši na juţnom zidu sitnu rupicu kroz koju je ulazilo svjetlo. Prekrili bi je prizmom i tada se pojavila duga koja je sjala na zidu ili na zaslonu kojeg su postavili. Ivang je tvrdio kako je u toj dugi sedam boja, a Kalid da ih je šest, jer su ona purpurna i ona boje lavande zapravo dva dijela iste boje. Beskonaĉno su se prepirali oko svega što bi ugledali, barem u prvo vrijeme. Ivang je radio dijagrame koji su precizno prikazivali kutove pod kojim se pojedina boja lomila dok je svjetlost prolazila
111 kroz prizmu. Podizali su uvis one staklene kugle i ĉudili se zašto se svjetlost ne lomi u tim kuglama onako kako se lomila prolazeći kroz prizmu, kada svatko moţe vidjeti kako je nebo puno sićušnih prozirnih kugli, kao što su kišne kapi, koje su, pod niskom popodnevnom sunĉevom svjetlosti ĉesto nakon pljuska tvorile lukove duge koja bi tada visjela na istoĉnom nebu. Ĉesto je puta, nakon što bi crne oluje prešle preko grada, Bahram stajao vani s tom dvojicom starijih ljudi promatrajući neke duge koje su zaista znale biti prelijepe, ponekad i dvostruke, a tada bi se jedna u luku nadvila nad drugom... ponekad se ĉak mogla nad njima nejasno nazrijeti i treća. Konaĉno je Ivang smislio i zakon refrakcije, za kojeg je uvjeravao Kalida kako će uzeti u obzir sve boje. − Primarna se duga stvara lomom kada svjetlost uĊe u kišnu kap, unutrašnjom refleksijom na straţnju plohu, a do drugog loma dolazi pri izlasku iz kapljice. Sekundarni lûk svjetlost stvara odbijajući se dva-tri puta unutar kapljica. A sad gledaj, svaka boja ima svoj vlastiti indeks loma i tako, dok se odbija unutar kapljice, sve se boje odvajaju jedna od druge i oku se uvijek ĉini kako ih vidi u njihovom pravom redoslijedu, koji je kod sekundarne obratan, jer ga ono još jedno dodatno odbijanje okrene naglavce, kao ovdje na mojem crteţu, vidiš? − Znaĉi, kad bi kišne kapi imale oblik kristala, onda ne bi bilo duge? − Toĉno tako, da. To ti je snijeg. Kada bi se radilo samo o refleksiji, nebo bi blještalo na sve strane, kao da je ispunjeno ogledalima. Ponekad to vidiš i za vrijeme snjeţne oluje. Ali zaobljenost kišnih kapi znaĉi stalnu promjenu kuta pod kojim se javlja, od nule do devedeset stupnjeva, i širi se razliĉitim zrakama prema promatraĉu, koji uvijek mora stajati pod kutom od ĉetrdeset do ĉetrdeset i dva stupnja u odnosu na dolazeće zrake sunca. Sekundarna se javlja kada je taj kut izmeĊu pedeset i pola i pedeset i ĉetiri i pola stupnja. Vidiš, geometrija predviĊa te kutove koje i mi sada mjerimo uporabom ove sjajne optiĉke sprave koju ti je Bahram pronašao u kineskom svratištu za karavane, a ona potvrĊuje, onoliko precizno koliko to moţe kad se drţi rukom, matematiĉka predviĊanja. − Da, naravno, − rekao je Kalid, − ali vrtiš se u krugu. Te si kutove dobio promatranjem prizme, a onda te kutove potvrĊuješ opet promatrajući nebo. − Ali jedno su bile boje na zidu, a drugo duge na nebu! − "Kako gore, tako i dolje". − To je, naravno bio aksiom alkemiĉara. Ona duga koju su promatrali sada je nestajala, jer je na zapadu neki oblak prekrio sunce. Ta dva starca, zaokupljeni svojim razgovorom, nisu to ni zapazili. Bahram je bio ostavljen da sam uţiva u tim bojama što su se u luku protezale nebom. Alahov dar, kao obećanje da nikada više neće potopiti svijet. Starci su se sad već otimali oko ploĉe i krede i Kalidove sprave za promatranje neba − Već nestaje, − rekao je Bahram kad su podigli pogled, pomalo ljutit što su ga prekinuli. Dok je duga još bila sjajna, nebo ispod nje bilo je uoĉljivo svjetlije nego nebo iznad nje; sada je opet i gore i dolje bila ista nijansa sivkasto plave. Duga je napustila svijet, a oni su po mokrom tlu odšljapkali do zgrada imanja i Kalid se radovao svakom svom koraku, ĉesto gazeći baš u mlake s vodom, a još uvijek je zurio u Ivangovu ploĉicu za pisanje. − Pa dobro... dobro. Moram priznati, ovo je jednako dobro kao i Euklidov dokaz. Dvije refrakcije, pa dvije-tri refleksije... kiša i sunce, promatraĉ koji će sve to vidjeti... i eto ti je! Duga! − I sama svjetlost koja je razgradiva na boje, − zamišljeno doda Ivang, − a sve to izlazi iz sunca. Tako je sjajno! A sve što obasja to se odbije i ulazi u oko, ako postoji neko oko koje bi to vidjelo. − Ĉudno je što stvari ne mijenjaju boju kad se pomakneš, − rekao je Bahram, a ona dvojica su šutjela, sve dok se Kalid nije poĉeo smijati. − Još jedan misterij! Neka nas Alah saĉuva! Ĉini se da će samo nadirati, sve dok se ne sjedinimo s Bogom. Ĉinilo se da ga je ta pomisao jako zabavljala. Na imanju je napravio stalnu tamnu komoru, oblaţući prostoriju ploĉama i zavjesama sve dok nije bila mnogo mraĉnija od njegove radne sobe, s probijenim sitnim pukotinama na istoĉnom zidu kroz koje su mogle ući tanane zrake svjetla i mnoga je jutra provodio tamo zajedno sa svojim pomoćnicima koji su trĉkarali unutra-van, podešavajući pokus ovako ili onako. Jedan od tih pokusa ga je zadovoljio do te mjere da je pozvao uĉenjake Šer Dor medrese da to pogledaju, jer je to tako dobro pobijalo Ibn Rašdovu tvrdnju kako je svjetlost bijela i cjelovita, a da su boje stvorene prolaskom kroz prizmu samo uĉinak stakla. Kada bi to bilo tako, rekao je Kalid, tada bi dvaput lomljena svjetlost dva puta promijenila boju. Kako bi to testirali, pomoćnici su propustili sunĉevu svjetlost kroz zid i prva kolekcija leća bila je poredana nasuprot zaslonu koji se nalazio usred prostorije. Sam Kalid je na zaslonu probušio sitnu rupicu, veliku tek dovoljno da propusti samo crveni dio malene duge do tkaninom zastrte male prostorije gdje je odmah naišao na drugu prizmu koja ga je usmjerila na drugi zaslon unutar te prostorije. − Kad bi ta njegova tvrdnja bila toĉna, onda bi ovaj crveni trak pri ovoj drugoj refrakciji promijenio boju. Ali pogledajte: crveno ostaje crveno. Svaka od ovih boja ostaje ista kada je pustimo kroz drugi lom. − Polako je pomicao onu sitnu rupicu u zaslonu, od boje do boje, kako bi to i pokazao. Njegovi su se gosti nagurali uz vrata male prostorije kako bi izbliza vidjeli rezultat.
112 − Što to znaĉi? − upita netko. − Pa, oko toga mi vi morate pomoći ili upitajte Ivanga. Ja nisam filozof. Ali mislim kako to pokazuje da promjena boje svjetlosti nije samo stvar samog otklona. Mislim da to pokazuje kako je sunĉeva svjetlost, ako ţelite nazovimo je bijela svjetlost ili puna svjetlost ili jednostavno svjetlost, sastavljena od svih zasebnih boja koje putuju zajedno. Nazoĉni su kimali. Kalid tada zapovjedi neka se vrata sobe otvore pa su, trepćući, izašli na sunce kako bi uţinali kavu i kolaĉe. − To je prekrasno, − rekao je Zahar, jedan od viših matematiĉara iz medrese. Ali što mislite, što nam to govori o svjetlu? Što je svjetlo? Kalid je slegnuo ramenima. − Bog zna, ali ljudi ne znaju. Ja samo mislim da smo pojasnili dio naĉina na koji se svjetlost ponaša. A to ponašanje ima svoj geometrijski izraz. Znate, ĉini se da je ono regulirano brojevima. Kao i tolike druge stvari na ovom svijetu. Kako vi to ĉesto znate reći, Zahar, ĉini se da Alah voli matematiku. A što se tiĉe pitanja oko same biti svjetlosti, to je misterij! Kreće se brzo, ali ne znamo koliko brzo; bilo bi dobro da to saznamo. A i vruća je, kao što vidimo po suncu. I proći će kroz prazninu, ako na ovom svijetu zaista postoji tako nešto što zovemo prazninom, i to će proći na naĉin na koji to zvuk ne moţe. Moţda su Hindusi u pravu, moţda zaista postoji još jedan element osim zemlje, vatre, zraka i vode, nešto što je tako fino da se i ne vidi, nešto što potpuno ispunjava svijet i što je medij za gibanje. Moţda neka sitna tjelešca koja se odbijaju od svega o što udare, kao od zrcala, ali obiĉno manje izravno. Ovisno o tome o što udari, odreĊena traka boje se odbija do našeg oka. Moţda. − Slegnuo je ramenima. − To je misterij. _______________ Doprinos medrese OVA DEMONSTRACIJA S BOJAMA PROUZROĈILA JE U MEDRESAMA MNOGE RASPRAVE I DEBATE, a Kalid je već nauĉio kako nikada ne treba izlaziti s ĉvrstim stavovima o nekim uzrocima ili principima ili se miješati u podruĉje uĉenjaka medresa govoreći kako je nešto Alahova volja. Samo bi rekao: "Alah nam je dao razum kako bismo bolje shvaćali veliĉinu njegovog djela" ili "Svijet se ĉesto ponaša matematiĉki. Alah voli brojeve, i komarce u proljeće, i ljepotu." Uĉenjaci su odlazili zadivljeni, ili iritirani, no u svakom sluĉaju bili su raspoloţeni za filozofiranje. U medresi na Radţistan trgu, a i u drugim medresama u gradu i izvan njega, kao i u Ulug-begovoj staroj zvjezdarnici, sve je zujalo od priĉa o tom novom naĉinu izvoĊenja demonstracija razliĉitih fiziĉkih fenomena, a Kalidove radionice nisu bile jedine koje su mogle izraditi ĉak i kompliciranije sustave novih postrojenja i aparatura. Matematiĉari medrese Ser Dor su, na primjer, svakoga zainteresirali svojom novom, zapanjujućom skalom ţive koju je bilo lako napraviti... posuda u kojoj se nalazila ţiva, uska cjevĉica kojim se uzdizao stupac ţive i koja je bila s gornje strane zapeĉaćena, ali ne i s donje, bila je postavljena okomito u posudi s tekućinom. Stupac ţive bi opao na neku razinu, stvarajući tako još jedan misterij praznine u onom razmaku koji je sada nastao od vrha cjevĉice do vrha stupca ţive; ali ostatak cjevĉice ostajao je ispunjen stupcem ţive. Oni matematiĉari iz Ser Dora su zakljuĉili da je teţina svjetskog zraka ta koja je svojim pritiskom onemogućila da se ţiva u cjevĉicu posve spusti i iscuri u zdjelu. Ostali su pak tvrdili kako se ţiva nije posve spustila zbog nevoljkosti one praznine s gornje strane cjevĉice da se i dalje širi. Poslušavši Ivangov prijedlog, ponijeli su tu spravu na vrh Snjeţne Planine i tamo su svi vidjeli kako se razina ţive spustila, vjerojatno zato što je tamo bila manja teţina zraka, jer su bili na mnogo većoj visini nego kad su bili u gradu. To je itekako išlo u prilog Kalidovoj ranijoj tezi o tome kako ih zrak pritišće, i pobijalo Aristotela i al-Farabija i sve ostale arapske aristotelovce, koji su tvrdili kako se ona osnovna ĉetiri elementa ţele nalaziti na svom odgovarajućem mjestu, visoko ili nisko. Tu je tvrdnju Kalid otvoreno ismijao, barem privatno. − Kao da kamenje ili vjetar mogu, poput ĉovjeka, poţeljeti biti na jednom mjestu ili na nekom drugom. Ni to nije ništa drugo do definiranje koje se vrti u krug, "Stvari padaju zato što ţele pasti", kao da bi one to mogle htjeti. To samo znaĉi da stvari padaju zato što padaju. I to je posve u redu, jer nitko ne zna zašto stvari padaju, u svakom sluĉaju ja to ne znam, i to je vrlo velik misterij. Sve za što se ĉini da uzrokuje neku akciju na daljinu je misterij. Ali mi to najprije moramo reći, trebamo odvojiti misterije kao misterije i odatle krenuti dalje, pokazujući što se dogaĊa i onda vidjeti navodi li nas to na ikakvu pomisao o tome kako i zašto. Sufi uĉenjaci su još uvijek bili skloni tome da se osnovna priroda svijeta iskljuĉi iz takvih pokusa, dok su matematiĉari bili fascinirani ĉistim numeriĉkim stranama takvih rezultata, geometrijom svijeta kako im se ona otkrivala. Takvi, a i drukĉiji, pristupi kombinirali su se u pravoj eksploziji aktivnosti koje su se sastojale i od pokusa i od razgovora i od privatnog ispisivanja matematiĉkih formula po ploĉama i rada majstora na novim ili poboljšanim spravama. Bahramu se ponekad znalo uĉiniti da su sva ta istraţivanja posve ispunila
113 cijeli Samarkand: Kalidovo imanje, ali i tuĊa, medrese, ribat u kojem su ţivjeli sufiji, bazar, kavane i prenoćišta za karavane otkud će trgovci prenijeti te novosti u cijeli svijet... bilo je to prekrasno. _______________ Kovĉeg mudrosti S VANJSKE STRANE ZAPADNIH GRADSKIH ZIDINA, TAMO GDJE JE PUT SVILE VODIO PREMA Buhari, Armenci su se tiho smjestili u svom malom konaĉištu za karavane što se stisnulo uz velik i previše buĉan hinduski. Armenci su si u predveĉerje pripremali jelo. Njihove su se ţene, gologlave i otvorenog pogleda, šalile govoreći nešto na svojem jeziku. Armenci su bili dobri trgovci pa ipak su se, zbog svega toga, drţali malo po strani. Trgovali su samo s najskupljom robom i ĉinilo se kao da znaju sve o svemu što se svugdje dogaĊa. Od svih naroda koji su se bavili trgovinom, oni su bili najbogatiji i najutjecajniji. Za razliku od Ţidova, Nestorijanaca i Zota, oni su imali svoju malu domovinu na Kavkazu i tamo se većina njih redovito vraćala. Većinom su bili muslimani, što im je donosilo veliku prednost na cijelom podruĉju Dar-alIslama, koji je tada bio, da tako kaţemo, cijeli svijet, izuzme li se Kina i onaj dio Indije juţnije od Dekana. Glasine o tome kako se oni samo pretvaraju da su muslimani, a da su potajno zapravo kršćani, pogodila je Bahrama kao ubod noţem u leĊa, jer te su glasine širili drugi zavidni trgovci, vjerojatno oni podmukli Zoti koji su još davno prije bili protjerani iz Indije (neki kaţu iz Egipta) i sada su, bez vlastite domovine, lutali svijetom i nisu imali tako dobar poloţaj na najunosnijim trţištima kakav su imali Armenci. Bahram je šetao izmeĊu njihovih vatri i svjetiljaka, zastajkujući kako bi porazgovarao ili sa znancima popio gutljaj vina, sve dok mu neki starac nije pokazao trgovca knjigama, Mantunija, koji je bio još stariji od ovog, smeţuran i pogrbljen, a nosio je naoĉale s debelim staklima zbog kojih se ĉinilo da su mu oĉi bile veliĉine limuna. Govorio je turski samo onoliko koliko je bilo dovoljno za najosnovnije sporazumijevanje, a i to s jakim naglaskom, pa je Bahram poĉeo govoriti perzijski što je Mantuni prihvatio zahvalno kimnuvši. Starac je pokazao drveni sanduk koji je stajao na tlu i koji je bio pun knjiga koje je u Frengistanu nabavio za Kalida. − Hoćete li to moći nositi? − upitao je zabrinuto. − Naravno, − odgovorio je Bahram, brinući oko neĉeg posve drugog. − Koliko će to koštati? − Oh, ništa, to je već plaćeno. Kalid me je opskrbio novcem još pri odlasku, inaĉe to ne bih ni mogao kupiti. Knjige su iz Damaska, od jedne vrlo stare obitelji alkemiĉara koja je sada spala na samo jednog pustinjaka kome one više ne trebaju. Evo, ovdje je Zosimosova Rasprava o spravama i pećima, napisana je prije samo dvije godine, to je za vas. Sve ostalo sam sloţio kronološki prema tome kada je djelo nastalo, kao što vidite, tu je Đabirova Suma perfekcije i njegovih Deset knjiga ispravaka i, pogledajte ovo: Tajna stvaranja. Bila je to vrlo debela knjiga s koricama izraĊenim od ovĉje koţe. − Napisao ju je Grk imenom Apolonius. Jedno od poglavlja te knjige je onaj slavni Smaragdni stol, − govorio je starac, blago tapšući korice knjige. − Samo to poglavlje vrijedi dvostruko više negoli sam platio za cijelu zbirku, ali oni to nisu znali. Izvorni rukopis Smaragdnog stola pronašla je Abrahamova ţena Sara u nekoj špilji nedaleko Hebrona, nešto nakon Velikog potopa. Bilo je zapisano na smaragdnoj ploĉi koju je pronašla ĉvrsto stisnutu u rukama mumificiranog tijela Triput Najvećeg Hermesa, oca cjelokupne alkemije. Bilo je pisano feniĉkim pismom. Premda moram priznati da sam ja ĉitao druge stvari, koje je pronašao Aleksandar Veliki. U svakom sluĉaju ovo vam je tu, prevedeno na arapski u vrijeme Bagdadskog kalifata. − Fino, − rekao je Bahram. Nije više bio siguran hoće li Kalida još uvijek zanimati te stvari. Tu su vam još i Kompletni ţivotopisi besmrtnica, priliĉno tanka knjiga, kad se sve uzme u obzir, a i Kovčeg mudrosti od Bartolomeja Engleza iz Frengije, pa O svojstvima stvari i Knjiga o otrovima, moţda korisna, i Veliko blago i Dokument o tri sličnosti koja je pisana na kineskom... − To će Ivang moći ĉitati, − rekao je Bahram. − Hvala vam. − Pokušao je podići sanduk. Bio je teţak kao da je pun kamenja pa je zateturao. − Jeste li sigurni da ćete se s tim moći vratiti do grada? − Budite bez brige. Odnijet ću to na Kalidov posjed gdje Ivang ima svoju radnu sobu. Još jednom vam zahvaljujem. Siguran sam da će vas Ivang ţeljeti posjetiti kako bi razgovarali o ovome, a moţda i Kalid. Kako dugo ćete ostati u Samarkandu? − Još mjesec dana, ne više od toga. − Doći će oni porazgovarati s vama o ovome. Bahram je pješaĉio, noseći sanduk na glavi. S vremena na vrijeme bi zastao kako bi predahnuo i okrijepio se s još vina. Kad je stigao na posjed, bilo je već kasno i vrtjelo mu se u glavi, ali u Kalidovoj radnoj sobi je gorjelo svjetlo i Bahram je zatekao starca kako ĉita pa je pobjedonosno pred njega spustio sanduk.
114 − Evo još štiva, − rekao je i srušio se na stolac. _______________ Kraj alkemije ODMAHUJUĆI GLAVOM ZBOG BAHRAMOVA PIJANSTVA, KALID JE POĈEO PREGLEDAVATI sadrţaj sanduka, povremeno ispuštajući zviţduke i usklike. − Sve isto staro sranje, − rekao je u jednom trenutku. Onda je izvukao jednu knjigu i otvorio je. −Ah, − rekao je, − tekst iz Frengije kojeg je s latinskog na arapski preveo nekakav Ibn Rabi iz Nsare. Autor je neki Englez, Bartolomej, napisano u šestom stoljeću. Da vidimo što je taj imao za reći.. .hm, hm. − Ĉitao je, dok mu je kaţiprst lijeve ruke vodio oĉi brzom trkom preko stranica, − Što? Pa ovo je izvorno Ibn Sinovo!... A i ovo! − Pogledao je Bahrama. − Dijelovi o alkemiji prepisani su izravno od Ibn Sina! Nastavio je ĉitati, smijući se onim kratkim, neveselim smijehom, − Slušaj ovo! Ţivo srebro... to ti je ţiva... ima toliku snagu i ĉvrstinu da će kilogram ţive lako podnijeti i ako na njega stavimo kamen teţak pedeset kilograma. − Što? − Ma jesi li ikada ĉuo takvu glupost? Ĉovjek bi pomislio ako se on već upušta u govorenje o teţini da će se onda barem razumjeti u to. Ĉitao je dalje. − Ah, tu izravno citira Ibn Sina: "Staklo poput onog iz Avicenne je meĊu kamenjem isto što i luda meĊu ljudima, jer na sebe prima sve boje i namaze". A to je kazao netko tko je upravo ogledalo ĉovjeka... Ha... Vidi, tu je neka priĉa koja bi mogla biti o našem Sajedu Abdulu Azizu: "Prije mnogo vremena netko je napravio elastiĉno staklo koje se moglo modelirati i ravnati ĉekićem pa je posudu od takvog stakla donio pred cara Tiberija i bacio je na zemlju, no posuda se nije razbila nego se samo svinula i izguţvala. A onda ju je ispravio ĉekićem."... Morat ćemo od Ivanga zatraţiti takvo staklo!... "Car je onda zapovjedio neka ovome ĉekićem obrade njegovu glavu, kako se za ovo umijeće ne bi saznalo. Jer tada zlato ne bi bilo ništa bolje od gline, a i svi drugi metali bi izgubili na cijeni; ako staklena posuda nije krhka i lomljiva, onda će sigurno vrijediti više nego zlatna." To je ĉudna ideja. Pretpostavljam da je u to vrijeme staklo bilo prava rijetkost. − Ustao je, protegnuo se i uzdahnuo. – A s druge strane, raznih Tiberija će uvijek biti koliko hoćeš. Većinu ostalih knjiga brzo je prelistao i bacio natrag u sanduk. Smaragdni stol je ĉitao stranicu po stranicu, traţeći od Ivanga, a kasnije i od matematiĉara iz Šer Dora da mu pomognu provjeriti svaku onu reĉenicu koja je u sebi imala i najmanji prijedlog za rad u radionicama ili na otvorenom. Konaĉno su se sloţili kako se tu uglavnom radi o krivoj informaciji, i kako je ono što u tome i jest istinito samo dio koji opisuje najtrivijalnije i općepoznate opservacije o metalurgiji ili ponašanjima u prirodi. Bahram je mislio kako će to za Kalida biti razoĉaranje, no ĉinilo se kako je on zapravo zadovoljan i ohrabren knjigama. Odjednom je Bahram shvatio: Kalid bi bio šokiran da se je tu pojavilo išta magiĉno, šokiran i razoĉaran, jer to bi onda poreklo onaj pravi red za kojeg je on sada vjerovao da mora postojati u prirodi. Kalid je s mraĉnim zadovoljstvom promatrao sve te testove koji nisu davali rezultata, a onda je tu knjigu u kojoj je bila mudrost Triput Najvećeg Hermesa odloţio visoko gore na policu, meĊu njemu sliĉnu braću, i otad ih je ignorirao. Od tada mu je bilo stalo samo do njegovih praznih knjiga koje je punio podacima odmah nakon obavljenih pokusa, a i kasnije tijekom dugih noći. Leţale su otvorene, posvuda, većinom na stolovima i podu njegove radne sobe. Jedna hladne noći dok je Bahram obilazio posjed, svratio je do Kalidove radne sobe i zatekao starca kako spava na kauĉu pa ga je pokrio i pogasio sve svjetiljke osim jedne, a na podu je ugledao te debele otvorene knjige. Kalidov ljevoruki rukopis bio je iskrivljen do posvemašnje neĉitkosti, njegova tajna šifra, no malene skice bile su na svoj naĉin vrlo precizne: Presjek oĉne jabuĉice, lom svjetlosti, parabola leta topovskog zrna, ptiĉja krila, prenosni mehanizam strojeva, sve moguće vrste ura... Bilo mu je previše hladno da bi i dalje listao pa se Bahram zagledao u usnulog starca, u svog tasta ĉiji mozak je bio tako pun svega. Ĉudni su ti ljudi koji nas okruţuju tijekom našeg ţivota. Otišao je natrag do svoga leţaja i Esmerinine topline. _______________ Brzina svjetlosti MNOŠTVO TIH POKUSA S LOMOM SVJETLOSTI KROZ PRIZMU VRAĆALO JE KALIDA NA PITANJE kojom brzinom svjetlost putuje pa je, usprkos ĉestim posjetima Nadira ili njegovih pomoćnika, mogao
115 govoriti samo o tome kako će izvesti pokus kojim će utvrditi tu brzinu. Konaĉno je sve pripremio za taj pokus: podijelili su se u dvije skupine, sa svjetiljkama u rukama, a Kalidova skupina je uza se imala najprecizniju Kalidovu uru koji se sada pritiskom na ruĉicu mogao trenutaĉno pokrenuti ili zaustaviti. Ranijim pokusom je utvrĊeno kako se, u noći bez mjeseĉine, svjetlo najveće svjetiljke moţe vidjeti od breţuljka Afrasiab pa do grebena Samiana, s druge strane rijeĉne doline, što je nekih deset lia leta vrane. Ta bi se udaljenost, bez sumnje, mogla i povećati ako bi se, umjesto svjetiljkom, koristili manjim logorskim vatrama koje bi mogli prekriti krpama, no Kalid je to smatrao nepotrebnim. Zato su, sljedeće noći bez mjeseĉine, Bahram, Kalid, Paštakor i još neki, u ponoć otišli na breţuljak Afrasiab, a Ivang i Jalil s još nekim slugama na greben Samiana. Svjetiljke su im imale vratašca koja su se spuštala podmazanim ţlijebom i već su ranije izmjerili vrijeme koje je za to potrebno, a i moglo se vrlo brzo ponoviti. Kalidova grupa će otkriti svoje svjetlo i pokrenuti uru; kad Ivangova grupa spazi svjetlo, otvorit će svoje svjetiljke, a kad pak Kalidovi vide to svjetlo, zaustavit će uru. Vrlo jednostavan pokus. Do breţuljka Afrasiab bio je dalek put koji je vodio preko istoĉnog mosta pa gore, stazom kroz ruševine starog grada Afrasiaba koji se pod svjetlosti zvijezda jedva nazirao. U suhom noćnom zraku tek se slutio miris ruţmarina i mente. Kalid je bio dobro raspoloţen, kao i uvijek prije pokusa. Vidio je kako su Paštakor i sluge povukli iz mješine s vinom pa im je rekao, − Sišete jaĉe od one naše velike crpke, polakše s tim ili ćete uvući cijelo budistiĉko ništavilo u ovaj svijet pa ćemo svi skupa završiti u toj vašoj mješini. Gore, na goloj zaravni koja se nalazila na vrhu breţuljka, stali su i ĉekali da se Ivangova skupina popne na greben Šamiana koji se crnio ispod zvijezda. Gledano s grebena Šamiana, iza breţuljka Afrasiab pruţao se lanac gorja DZizak, tako da Ivang neće nad vrhom breţuljka ugledati zvijezde koje bi ga zbunjivale, nego samo tamni masiv brda. Kalidova skupina imala je na svom breţuljku postavljen svojevrsni reper napravljen od kolaca i usmjeren prema oĉekivanom stajalištu suprotne skupine i sad je Kalid već nestrpljivo gunĊao, − Daj da vidimo jesu li već stigli. Bahram se okrenuo prema planinskom lancu i spustio vratašca svoje svjetiljke, a onda maknuo njome naprijed-natrag. Za tren su ugledali ţuti odsjaj Ivangove svjetiljke, odliĉno vidljiv ispod crnog obrisa grebena. − Dobro! − rekao je Kalid. − Sad pokrij! − Bahram je povukao vratašca natrag, a i Ivangova je svjetiljka ugasla. Bahram je stajao lijevo od Kalida. Ura i svjetiljka bili su postavljeni na sklopiv stolić i spojeni armaturom koja će istovremeno otvoriti vratašca svjetiljke i pokrenuti uru. Kalidov je prst bio spreman na ruĉici koja zaustavlja uru. Kalid je promumljao "sad!", a Bahram, kome je srce luĊaĉki udaralo, povuĉe polugu dolje i na Šamiana grebenu se tog istog trenutka upalilo Ivangovo svjetlo. IznenaĊen, Kalid je opsovao i zaustavio uru. − Nek' nas Alah ĉuva! − uzviknuo je. − Nisam bio spreman. Idemo ponovo. Bili su dogovorili kako će pokus ponoviti dvadeset puta pa je Bahram samo kimnuo, dok je Kalid jednom drugom zasjenjenom svjetiljkom provjeravao uru, a Paštakor je morao ubiljeţiti vrijeme koje je iznosilo dva udara i jednu trećinu. Pokušali su ponovo i opet se Ivangovo svjetlo pojavilo istog trena kad je Bahram otvarao njihovu svjetiljku. Sada kad se Kalid već priviknuo na tu brzinu, sve je trajalo manje od jednog udara. Bahramu se ĉinilo kao da otvara vratašca one svjetiljke na suprotnom kraju doline. Bilo je upravo šokantno koliko je Ivang bio brz, a da svjetlost i ne spominjemo. Zato se jednom Bahram samo pravio da će pomaknuti vratašca, a onda odustao od otvaranja i samo lagano pritiskao, kako bi vidio ĉita li mu to Ivang misli. − U redu, − rekao je Kalid kada su dvadeset puta ponovili pokus. − Dobro je što smo dogovorili samo dvadeset ponavljanja. Inaĉe bismo postali tako vješti da bismo ugledali njihovo svjetlo prije nego otvorimo naše. Svi su se nasmijali. Tijekom samog pokusa Kalid je postao napet, no sada se ĉinio zadovoljnim i svi su se opustili. Silazili su prema gradu glasno razgovarajući i pijući vino iz mješine, ĉak i Kalid, koji je u posljednje vrijeme vrlo rijetko pio, iako mu je to nekada ranije predstavljalo jedno od glavnih zadovoljstava. Ranije su na posjedu bili isprobavali svoje reflekse i tako su znali da je većina pokusa obavljena tom istom brzinom, ili brţe. − Ako odbacimo onaj prvi pokus, a od ostalih uzmemo prosjek, ispast će kako je to bila upravo ona brzina s kojom smo obavljali stvari. − Svjetlost je sigurno trenutaĉna, − rekao je Bahram. − Trenutaĉni pokret? Beskonaĉna brzina? Ne vjerujem da će se Ivang ikada sloţiti s tim mišljenjem, svakako ne ako to bude proizlazilo iz samo ovog pokusa. − A što ti misliš? − Ja? Mislim da se trebamo postaviti na veću udaljenost. No pokazali smo da je svjetlost zaista brza. U to nema sumnje. Zaobišli su ruševine starog grada idući glavnom cestom koja je u smjeru sjever-jug vodila do mosta. Sluge su poţurili naprijed, ostavljajući za sobom Kalida i Bahrama. Kalid je nešto pjevušio, tiho i bez sluha pa, ĉuvši to, Bahram se prisjeti onih punih biljeţnica. − Kako to, oĉe, da si ovih dana tako sretan?
116 Kalid ga iznenaĊeno pogleda. − Ja? Uopće nisam sretan. − Ma jesi! Kalid se nasmijao, − Moj Bahrame, ti baš i nisi pametan. Odjednom je pred Bahramovim oĉima mahnuo onim patrljkom. − Pogledaj ovo, djeĉaĉe. Gledaj to! Kako bi netko s ovim mogao biti sretan? Naravno da nisam mogao biti sretan. Ovo je sramota i tu je sva moja glupost i lakomost, upravo tu, tako da to svatko moţe vidjeti i upamtiti, svakoga dana. Alah je mudar, ĉak i kad kaţnjava. Ja sam u ovom ţivotu zauvijek osramoćen i nikada se od toga neću moći oporaviti. Nikada neću moći uredno jesti, nikada se neću moći ĉisto oprati, nikada noću gladiti Fedvinu kosu. Ovaj ţivot je gotov. I sve to zbog straha i ponosa. Naravno da se stidim i naravno da sam bijesan... bijesan na Nadira, na kana, na sebe samog, na Alaha, da i na Njega! Na sve vas! I nikada se neću prestati ljutiti, nikada! − Ah, − rekao je Bahram, zapanjen. U tišini su hodali pokraj zvijezdama obasjanih ruševina. Kalid je uzdahnuo. − Ali gledam tebe, tu mladost... sve to... i što bih ja sada trebao uĉiniti? Imam samo pedeset godina i još mi je ostalo nešto vremena prije nego me Alah uzme, a to vrijeme trebam popuniti. I, usprkos svemu, imam svoj ponos. Naravno, ljudi me promatraju. Bio sam ugledan i uţivali su gledajući moj pad, naravno da jesu, i još me uvijek promatraju. I onda, kakvu ću im priĉu ponuditi kao sljedeću? Jer to i jest ono što smo mi drugim ljudima, djeĉaĉe, mi smo njima tema za traĉ. Cijela civilizacija i jest to, golem mlin iz kojeg sipe traĉevi. I tako bih ti ja mogao biti priĉa o ĉovjeku koji je pucao na visoko i onda duboko pao, ĉiji je slomljen duh poput psa otpuzao u neku rupu kako bi ĉim prije umro. Ili bi to mogla biti priĉa o ĉovjeku koji je pucao na visoko i onda duboko pao pa nepokoren ustao i nastavio dalje, pošavši nekim novim smjerom. Netko tko se nikada ne osvrće na prošlost i tko gomili ne pruţa nikakvu zadovoljštinu. A to je priĉa koju ću im dati da se njome hrane. I nek' se jebu svi oni koji ţele izvući iz mene ikakvu drugu priĉu. Ja sam tigar, djeĉaĉe, u svom prijašnjem postojanju bio sam tigar, jamaĉno sam bio, cijelo vrijeme sanjam o tome kako se šuljam meĊu stablima i lovim. Sada sam svojeg tigra upregao u koĉiju i idemo! − brzom kretnjom upravio je svoju lijevu ruku prema gradu ispred njih. − To ti je taj kljuĉ svega, moj mladiću, moraš nauĉiti upregnuti tigra u svoju koĉiju. Bahram je kimnuo. − Treba izvoditi pokuse. − Da! Da! − Kalid je zastao, pokazavši prema zvijezdama posutom nebu, − A to i je najbolji dio svega, djeĉaĉe, ono prekrasno, jer sve je to tako prokleto zanimljivo! To nije tek nešto ĉime bi ĉovjek ubijao vrijeme ili pobjegao od ovoga, − opet je mahnuo svojim patrljkom, − nego je to ono jedino što je uopće vaţno! Mislim, ono zašto smo uopće tu, mladiću. Zašto smo na svijetu? − Da bismo stvorili još više ljubavi. − Dobro, tu si negdje. Ali na koji naĉin najbolje ljubimo ovaj svijet kojeg nam je Alah dao? Tako da ga spoznajemo! Taj svijet tu osvane svakoga dana, miran i prelijep, a mi ga onda kaljamo stvarajući naše kanate i kalifate i takve stvari. To je apsurdno. Ali ako pokušaš razumjeti stvari, ako pogledaš taj svijet pa se upitaš zašto se ovo ili ono dogaĊa, zašto stvari padaju, zašto svakoga jutra sunce izlazi i obasjava nas, i grije zrak, i ispunja lišće zelenilom... Kako se sve to dogaĊa? Kojim se zakonima Alah koristio tvoreći taj prekrasan svijet?... Tada se sve mijenja. Bog tada vidi da ti to znaš cijeniti. Pa ĉak ako i On to ne vidi, ako na kraju i ništa ne saznaš, ako je i nemoguće saznati, ipak moţeš pokušati. − A ti si mnogo toga shvatio, − rekao je Bahram. − Zapravo nisam. Uopće ne. Ali, imajući pri ruci ovakvog matematiĉara kakav je Ivang, moţda bismo mogli shvatiti neke jednostavnije stvari ili napraviti male zaĉetke koje ćemo onda predati drugima. Zapravo je to Boţje djelo, Bahrame. Bog nam nije dao ovaj svijet da bi se vukli po njemu ţvaĉući našu hranu poput deva. I sam Muhamed je rekao "Slijedi tragove uĉenja, pa makar te vodili i u Kinu". A sada kad imamo Ivanga, mi smo doveli Kinu k nama. To ĉini sve to još zanimljivijim. − Vidiš, znaĉi ipak si sretan. Baš kao što sam i rekao. − Sretan i bijesan. Sretno bijesan. Sve sam, sve u isti mah. Takav ti je ţivot, djeĉaĉe. Postaješ sve puniji, dok ne prsneš pa te Alah uzme k sebi i kasnije tvoju dušu ubaci u neki nov ţivot. I tako sve stalno biva sve punije. Na rubu grada je neki pijevac rano kukuriknuo. Na istoĉnom su nebu zvijezde izblijedjele. Sluge su prije njih stigli na posjed i sve su otvorili, no Kalid se zaustavio meĊu velikim hrpama ugljena, gledajući oko sebe s vidljivim zadovoljstvom. − Sad je Ivang na redu. Krupni Tibetanac pošao im je ususret poput medvjeda, umornog tijela no s osmjehom na licu. − Onda? − upitao je. − Prebrzo da bi se moglo izmjeriti, − priznao je Kalid. Ivang je zadovoljno brundao. Kalid mu pruţi mješinu s vinom i ovaj dobro povuĉe.
117 − Svjetlo, − rekao je. − Što kaţeš? Istoĉno se nebo punilo tom tajanstvenom supstancom ili kakvoćom. Ivang se zanjihao s jedne strane na drugu, poput medvjeda koji pleše uz glazbu, oĉigledno tako sretan kakvog ga Bahram još nije vidio. Ova su dva starca bila zadovoljna svojim noćnim radom. Ivangova je grupa provela noć punu nevolja: napili su se pa su se izgubili, padali u jarke, pjevali, za neko drugo svjetlo pomislili kako je Kalidovo i onda, tijekom pokusa, nisu znali koje je vrijeme zapisivano na suprotnom breţuljku i to neznanje im se ĉinilo jako smiješnim. Ponašali su se zaista šašavo. Ali nisu te njihove dogodovštine bile ono na ĉemu je poĉivalo Ivangovo dobro raspoloţenje... raspoloţio ga je jedan dugaĉki niz vlastitih misli i sada je, duboko u prsima, mumljao nešto na svom vlastitom jeziku. Sluge su pjevali pjesmu o osvitu zore. Rekao je Kalidu i Bahramu: − Silazeći s grebena zaspao sam stojeći i razmišljajući o tom vašem pokusu imao sam viziju. Razmišljajući o tome kako je vaše svjetlo namigivalo kroz mrak preko doline, pomislio sam: kada bih mogao odjednom vidjeti sve te trenutke, a svaki od njih da je jasan i zaseban kao što ovaj svijet sam plovi meĊu zvijezdama, svaki malĉice drukĉiji... kada bih se mogao kretati kroz svaki taj trenutak kao kroz razliĉite prostorije u prostoru, mogao bih na kartu ucrtati kako svijet putuje. Svaki korak kojeg sam uĉinio silazeći s grebena bio je poput zasebnog svijeta, kriška beskraja sastavljena od tih koraka svjetova. I tako sam koraĉao od svijeta do svijeta korak po korak, nikada ne vidjevši u mraku tlo i ĉinilo mi se kao da postoji broj koji će oznaĉiti lokaciju svake stope i na taj bi naĉin cijeli greben bio otkriven iscrtavanjem crte od jedne stope do druge. Naše slijepe noge to u mraku ĉine instinktivno, a jednako smo tako slijepi i za onu konaĉnu stvarnost, no ipak bismo je mogli spoznati redovitim nizom dodira. Tada bismo mogli reći: eto, to je ono što je tu ili tamo, vjerujući da izmeĊu tih koraka nije bilo glomaznog kamenja ili velikih udubljenja u stazi pa bi nam tako cijeli obris grebena postao poznat. Svakim sam korakom gazio od jednog svijeta do drugog. Pogledao je Kalida, − Razumiješ li što ţelim reći? − Moţda, − odgovorio je Kalid. Predlaţeš da brojevima ucrtamo kretanje. − Da, ali i pokret unutar pokreta, znaš, promjene brzine, na što u ovom svijetu treba uvijek misliti kao na pruţanje otpora ili ohrabrenja. − Otpor zraka, − rekao je Kalid. − Mi ţivimo na dnu oceana zraka. On ima svoju teţinu, kako nam je to pokazala skala sa ţivom. On nam donosi zrake sunca. − Koje nas grije, − dodao je Bahram. Sunce se probilo kroz planinu, tamo daleko na istoku i Bahram je rekao, − Slava i hvala Alahu na tom sjajnom suncu, tom znaku beskrajne ljubavi na ovom svijetu. − A sada, − rekao je Kalid, jako zijevnuvši, − u krevet. _______________ Demonstracija leta kugle SVE TE NJIHOVE RAZLIĈITE AKTIVNOSTI NEIZBJEŢNO SU IM DONOSILE JOŠ JEDAN POSJET NADIRA Divanbegija. Ovog puta je Bahram bio na bazaru i, s vrećom prebaĉenom preko ramena, kupovao dinje, naranĉe, piliće i uţad, kad se Nadir sa svojim tjelesnim ĉuvarima iznenada pojavio ispred njega. Bio je to dogaĊaj kojeg Bahram nije smatrao sluĉajnošću. − Dobro da sam te susreo, Bahrame. Ĉujem da ovih dana imaš pune ruke posla. − Uvijek, efendija, − odgovori Bahram, sagnuvši glavu. Ona dva ĉuvara su ga motrili poput ptica grabljivica, a nosili su oklop i muškete dugih cijevi. − A sve te vaše pohvalne aktivnosti sigurno ukljuĉuju i mnoge pothvate za dobrobit Sajeda Abdula Aziz kana i za slavu Samarkanda? − Naravno, efendija. − Priĉaj mi o tome, − rekao je Nadir. − Nabroji mi ih pa reci kako koja od njih napreduje. Bahram je teško progutao, sluteći zlo. Naravno, Nadir ga je zatekao ovako na javnom mjestu, jer je mislio kako će više saznati od Bahrama nego od Kalida ili Ivanga, a raĉunao je i kako će ovako na javnom mjestu Bahram biti previše zbunjen da bi se sjetio izbjeći iskren odgovor. Znajući to, Bahram se namrštio nastojeći djelovati ozbiljno, ali ujedno i priglupo, a u tom trenutku to i nije traţilo neki velik napor. − Efendija, oni rade mnogo toga što ja ne razumijem. No poslove bi se onako grubo moglo svrstati meĊu one povezane s oruţjem i utvrĊenjima. Nadir je kimnuo, a Bahram rukom pokazao na dio trţnice gdje su prodavali dinje, a pokraj kojeg su stajali. − Mogu li?
118 − Samo izvoli, − odgovori mu Nadir i krene za njim. I tako je Bahram otišao do tezge s aromatiĉnim dinjama i pladnjevima s medom i poĉeo nešto od toga stavljati na vagu. Sigurno se sada neće moći izboriti za povoljnu cijenu dok Nadir sa svojim ĉuvarima ovako stoji uz njega! − Što se tiĉe oruţja, − Bahram je improvizirao dok je smrknutom trgovcu pokazivao na lubenice, − tu radimo na jaĉanju metala za topovske cijevi, tako da bi u isti mah bile i lakše i ĉvršće. A izveli smo i demonstracije leta topovske kugle pod razliĉitim uvjetima, s razliĉitim topovima i raznim vrstama baruta, znate, pa se to zapisivalo i onda su se prouĉavali rezultati, tako da bi se moglo precizno ustvrditi gdje će hitac pogoditi. − To bi zaista bilo korisno, − rekao je Nadir. − Pa, jesu li što zakljuĉili? − Radi se na tome, efendija. − A fortifikacije? − Pojaĉanje zidova, − jednostavno je rekao Bahram. Kalid će biti bijesan kad bude ĉuo za sva ta obećanja koja je Bahram ovako brzopleto dao, no ovaj nije vidio naĉina kako bi se mogao izvući iz svega toga osim da ponudi što je moguće mutnije opise i ponada se kako će sve dobro proći. − Naravno, − rekao je Nadir. − Molim te, uĉini mi uslugu pa organiziraj jednu od tih slavnih demonstracija za ljude s dvora. − Pogledao je Bahrama ravno u oĉi kako bi podvukao kako to nije tek usputan prijedlog, − I to ubrzo! − Naravno, efendija. − Nešto što će privući i kanovu pozornost. Nešto što će mu biti uzbudljivo. − Naravno. Nadir je prstom pokazao svojim ĉuvarima da je vrijeme za odlazak i za njima je ostao tek trag komešanja u gomili. Bahram se vratio na imanje i izvijestio Kalida o razgovoru na bazaru, a ovaj je mumljao baš kao što je to Bahram i bio predvidio. Kalid je u tišini pojeo svoju veĉeru, lijevom rukom drţeći metalni šiljak kojim je iz zdjele nabadao komadiće zeĉevine. Zatim je odloţio šiljak, ubrusom obrisao lice i teško ustao. − DoĊi sa mnom u moju radnu sobu pa ćeš mi toĉno ispriĉati što si mu rekao. Bahram je ponovio razgovor s Nadirom onoliko toĉno koliko se mogao prisjetiti, dok je Kalid vrtio kuglu napravljenu od koţe na koju je pokušavao ucrtati svijet. Većim dijelom ju je ostavio praznom, ne obazirući se na tvrdnje kineskih kartografa o zlatim otocima koji plutaju oceanom istoĉno od Japana, a koji su na svakoj karti bili drukĉije ucrtani. Kad je Bahram završio, uzdahnuo je, − Dobro si uĉinio, − rekao je. − Obećanja koja si mu dao bila su mutna, a išao si i u dobrom smjeru. Moći ćemo manje-više izravno raditi na tragu tih obećanja, a to će nam moţda dati i neke odgovore koje ionako traţimo. − Još pokusa, − rekao je Bahram. − Da. − Pri toj pomisli Kalidovo se lice ozarilo. U tjednima koji su uslijedili, aktivnosti na imanju poprimile su nova obiljeţja. Kalid je izvukao van sve topove koje mu je Nadir bio dostavio i sada su im dani bili ispunjeni bukom pucnjave. Kalid, Ivang, Bahram i struĉnjaci iz radionice baruta su u podruĉju zapadno od grada pucali iz tih golemih stvari na ĉistinu gdje su, nakon gaĊanja u ciljeve koje su rijetko pogaĊali, lako mogli locirati ispaljene kugle. Kalid je nešto mumljao podiţući uţe kojim su se sluţili da bi povukli top natrag na poloţaj s kojeg se pucalo. − Pitam se bismo li mogli nekako uĉvrstiti top uz tlo, − rekao je. − Jaka uţad, debeli kolci... moţda bi onda kugle letjele dalje. − Moţemo pokušati. Isprobavali su sve moguće. Potkraj dana su im u ušima još odzvanjali pucnjevi pa je Kalid u svoje uši stavio komadiće vate kako bi ih barem malo zaštitio. Ivang je bio sve više zaokupljen tim letom topovskih kugli. S Kalidom je razgovarao o matematiĉkim formulama i dijagramima koje Bahram nije razumio. Njemu se ĉinilo da su ova dvojica posve izgubili iz vida glavni cilj tih pokusa pa smatraju top za neki mehanizam za prikaz gibanja, brzine i promjene brzine. A onda se pojavio Nadir i donio vijest. Kan će ih, sa svojom pratnjom, posjetiti sljedećeg dana kako bi pogledao uĉinjena poboljšanja i otkrića. Kalid je cijelu tu noć probdio u svojoj radnoj sobi radeći popis pokusa koji bi mogli doći u obzir. Sljedećeg dana u podne svi su se okupili na osunĉanoj ravnici uz rijeku Zeravšlan. Tu je bio postavljen velik paviljon u kojem će se kan moći odmoriti dok promatra sve te dogaĊaje. On je tako i uĉinio, provodeći više vremena leţeći na kauĉu prekrivenom svilom, pijuckajući šerbet i razgovarajući s mladom kurtizanom nego što je promatrao pokuse. Ali Nadir je stajao pokraj topova i paţljivo sve promatrao, vadeći nakon svakog hica vatu iz ušiju kako bi postavio neko pitanje.
119 − A što se tiĉe fortifikacije, − odgovorio mu je u jednom trenutku Kalid, − tu ima jedna stara stvar koju su riješili još Frengi prije nego su pomrli. − Zapovjedio je ljudima neka opale u zid kojeg su podigli od kamenja koje su spojili cementom. Kugla je sasvim lijepo razorila zid, što su kan i njegova pratnja pozdravili radosnim klicanjem, premda su zapravo i Samarkand i Buhara bili opasani zidinama sazidanim od pješĉanika, jako sliĉnim ovom zidu koji se upravo raspao. − A sada, − rekao je Kalid, − pogledajte što se dogaĊa kada kugla iste veliĉine, ispaljena iz istog topa napunjena jednakim punjenjem, pogodi sljedeću metu. To je bila prepreka podignuta od zemlje koju su s mnogo truda iskopali Kalidovi radnici što su nekad ranije radili na pritiskanju mjehova za raspirivanje vatre. Kad je top opalio i dim se razišao, vidjeli su kako ona hrpa zemlje i dalje stoji gdje je i bila, osim jednog jedva vidljivog oštećenja u samom središtu. − Tu kugla ne moţe ništa. Ona jednostavno upadne u zemlju koja je proguta. Ni stotina kugli ne bi naškodila ovakvom zidu. Samo bi i same postale dijelom takvog zida. Kan je ovo ĉuo i nije mu se sviĊalo. − Zar predlaţete da gomilamo hrpe zemlje oko Samarkanda? Nemoguće! To bi izgledalo jako ruţno! Drugi kanovi i emiri bi nam se smijali. Ne moţemo ţivjeti poput mrava u mravinjaku! Kalidovo je lice ostalo nepomiĉno i zadrţalo je izraz pristojnosti kada se okrenuo prema Nadiru. − Imate li još što? − upitao je Nadir. − Naravno. Vidite, ustanovili smo kako se na većim udaljenostima, koje su krajnji domet topova, ne moţe toĉno gaĊati. Kugle se leteći zrakom prevrću pa se mogu zarotirati u bilo kojem smjeru, a to i ĉine. − Sigurno zrak ne moţe pruţati ţeljezu neki znaĉajniji otpor, − rekao je Nadir, ilustrirajući to pokretom ruke. − To je toĉno, zrak moţe pruţiti samo manji otpor, ali uzmite u obzir da kugla prolazi kroz zrak udaljenost veću od dva lia. Pokušajte zamisliti da je zrak vrlo rijetka voda. To sigurno ima utjecaja. To si moţemo lako predoĉiti s laganim drvenim kuglama iste veliĉine koje se bacaju rukom pa se tako moţe pratiti njihov let. Bacat ćemo protiv vjetra pa ćete vidjeti kako će ih zanositi. Bahram i Paštakor su rukom bacili drvene kugle i one su poput šišmiša naglo skrenule u vjetar. − Ali to je apsurdno! − rekao je kan. − Topovske kugle su znatno teţe i one sijeku put kroz zrak lako kao što noţ prolazi kroz maslac! Kalid je kimnuo, − Posve toĉno, veliki kane. Ove drvene kugle rabimo tek kako bismo na ovako pretjeran naĉin pokazali uĉinak koji se javlja pa bile one i teške kao olovo. − Ili kao zlato, − našalio se Sajed Abdul Aziz. − Ili kao zlato. U tom sluĉaju one tek neznatno mijenjaju pravac gibanja, ali kada prelijeću veliku udaljenost onda to postaje znaĉajno. I tako se nikada ne moţe sa sigurnošću reći gdje će kugla pogoditi. − To će uvijek biti tako, − rekao je Nadir. Kalid je odmahnuo svojim patrljkom, smetnuvši na trenutak s uma kako to izgleda, − Mi moţemo taj uĉinak u dobroj mjeri smanjiti. Pogledajte kako drvene kugle lete ako im pridodamo rotaciju. Bahram i Paštakor su opet bacili drvene kugle, zarotiravši ih vršcima prstiju prije samog izbaĉaja. Premda su neke od ovih kugli letjele po krivulji, išle su i brţe i dalje nego one koje su ranije bacali na uobiĉajen naĉin. Bahram je pet puta za redom pogodio streliĉarsku metu i to ga je uvelike razveselilo − Ova rotacija stabilizira njihov let kroz vjetar, − pojasnio je Kalid. − Naravno, vjetar ih još uvijek pritišće. To se ne moţe izbjeći. Ali više nema onog naglog nepredvidivog skretanja pri nailasku na vjetar. To je onaj isti uĉinak kojeg dobijete kad na straţnji dio strelice stavite perca. − Pa zato predlaţete da na topovske kugle stavimo pera? − upita kan, smijući se glasno i posprdno. − Ne baš, Vaša Visosti, ali, gledajući na krajnji uĉinak, zapravo da. Treba pokušati dobiti istu vrstu rotacije. Mi smo to pokušali postići sluţeći se s dvije razliĉite metode. Jedna se sastoji u tome da se u kuglu urezu ţljebovi. Ali to znatno smanjuje domet. Drugi naĉin je da se ţljebovi ureţu s unutrašnje strane topovske cijevi tako da tvore dugu spiralu, tek krug ili nešto manje niz cijelu duţinu cijevi. Uĉinak toga je da kugla pri izlasku iz cijevi ima rotaciju. Kalid je od svojih ljudi zatraţio da izvuku jedan manji top. Iz njega su ispalili kuglu, a onda su je pomagaĉi pronašli i to mjesto oznaĉili crvenom zastavicom. Pokazalo se da je doletjela dalje od one ispaljene iz velikog topa, iako ta razlika i nije bila jako velika. − Ne radi se toliko o tome da se ovako poboljša domet, koliko će se poboljšati toĉnost pogotka, − objasnio je Kalid. Ovako bi kugle uvijek letjele ravno. Sada izraĊujemo tablice koje će omogućiti izbor vrste i koliĉine baruta, kao i teţinu kugli i to će, naravno pri korištenju istog topa, omogućiti slanje kugli upravo tamo kamo ţelimo. − Zanimljivo..., − rekao je Nadir. Sajed Abdul Aziz je pozvao Nadira k sebi. − Mi se sada vraćamo u palaĉu, − rekao je i pošao prema konjima.
120 − ... ali ne previše zanimljivo, − rekao je Nadir Kalidu. − Pokušajte ponovo. _______________ Bolji darovi za Kana KALID JE KASNIJE REKAO: − MISLIM DA BIH TREBAO KANU ISKOVATI NOVU ZAŠTITNU ODJEĆU, s lijepim uzorkom poput onih koje rade u Damasku. Nešto zaista lijepo. Ivang se nacerio, − Znaš li kako se to radi? − Naravno. Razvodnjeni ĉelik. Nema tu nikakvih velikih tajni. U posudu za taljenje staviš drvo i porozno ţeljezo koje se naziva vuc, pa se iskuje takav ţeljezni lim u kojem ima i drveta, jer je ostavilo svoj pepeo kao dodatak mješavini, a i nešto vode. Posude za taljenje stave se u peć i kad se sadrţaj rastali ulije ga se u otopljeno kovano ţeljezo, pri temperaturi koja je niţa od one koja bi bila potrebna za potpuno spajanje ove dvije komponente. Tako dobiveni ĉelik se onda jetka s razliĉitim mineralima sumpora, prema ţelji. Dobiju se razliĉiti uzorci i boje, u ovisnosti o tome koji sulfat si odabrao, o vrsti vuca i o temperaturi. Ovo sjeĉivo, − ustao je kako bi uzeo zakrivljen bodeţ s ruĉkom izraĊenom od bjelokosti ĉije je sjeĉivo bilo prekriveno vrlo gustim uzorkom paralelnih kriţića, bijele i tamnosive boje, − je dobar primjer jetkanja zvanog "Muhamedove ljestve". Perzijski rad, vjeruje se da potjeĉe iz kovaĉnice alkemiĉara Jundia Šapura. Kaţu kako u tome ima alkemije. − Zastao je i slegnuo ramenima. − I ti misliš da kan... − Ako se budemo sustavno igrali sastavom vuca, strukturom sirovine, temperaturama i tekućinama za jetkanje, onda ćemo sigurno pronaći neke nove uzorke. SviĊaju mi se neki spiralni uzorci koje sam dobio kada sam stavio veliku primjesu drveta. Nastala je opća šutnja. Kalid je bio nesretan, to je bilo oĉito. − Mogao bi to shvatiti kao seriju pokusa, − rekao je Bahram. − Kao i uvijek, − ljutito je rekao Kalid. − Ali u ovom sluĉaju moţeš postići rezultate samo zbog neznanja o tome što ih uzrokuje. Previše je tu raznih materijala i postupaka i sve to je pomiješano. Pretpostavljam kako se sve te promjene dogaĊaju na nekoj razini na kojoj je materijal previše sitan da bi ga se moglo vidjeti. Nakon kovanja vidi se struktura nalik izlomljenim kristalima. Zanimljivo je to što se dogaĊa, ali nema naĉina kako bi se saznalo zašto je to tako, niti se to moţe unaprijed odrediti. Tu je ono zbog ĉega su pokusi korisni. Jer vam kaţu nešto sasvim odreĊeno. Daju odgovor na pitanje. − Moţemo pokušati postavljati pitanja na koja ĉelik moţe odgovoriti, − predloţio je Bahram. Kalid, još uvijek nezadovoljan, kimne. Ali gledao je u Ivanga kako bi vidio što on misli o tome. Ivang je mislio kako je to, u teoriji, dobra zamisao, no u praksi je i njemu bilo teško smisliti pitanja koja bi postavio u vezi tog procesa. Znali su na koliko treba peć biti zagrijana, kakvu rudaĉu, drvo i vodu treba staviti unutra, koliko dugo to treba miješati i kako će tvrdo biti kasnije. Na sva praktiĉna pitanja je već davno bilo odgovoreno, još otkad su to u Damasku napravili. Bilo je teško formulirati nova prava pitanja. I Bahram se silno trudio ne bi li se neĉeg dosjetio, no ništa mu nije padalo na pamet. A dobre ideje su bile njegova jaĉa strana, barem tako su mu govorili. Dok je Kalid radio na tom problemu, Ivang je bio posvema obuzet svojim matematiĉkim radovima, do te mjere da se nije bavio ni svojim staklopuhaĉkim poslom ni obradom srebra, radovima koje je sada uglavnom prepuštao svojim nauĉnicima, nekim krupnim košĉatim momcima iz Tibeta koji su se nedavno tu pojavili bez ikakvog objašnjenja. On se nadvio nad hinduistiĉke knjige i tibetanske svitke, biljeţeći nešto kredom po ploĉi pa onda to upisujući na papir, meĊu razna slova i brojke napisane raznim vrstama pisma; privatna abeceda za neki privatni jezik, barem tako se to Bahramu ĉinilo. Priliĉno beskoristan pothvat i to je bilo uznemirujuće, jer se ĉinilo kako ti komadi papira zraĉe opipljivom snagom, nekom magijom ili moţda tek samo ludilom. Sve te strane ideje poslagane po nekoj šesterokutnoj šemi brojeva i ideograma... Bahramu je ta radionica na bazaru poĉela izgledati kao mraĉna špilja ĉarobnjaka koji prtlja po samim rubovima stvarnosti. Onda je Ivang sam odgurnuo sve te zbrkane tlapnje. Na Kalidovom je posjedu sjeo van, na sunce, zajedno s Kalidom, Zahharom i Tazijem iz Ser Dora i s Bahramom (koji im je, vireći im preko ramena, zaklanjao sunce) i tamo im je iznio osnove matematike gibanja koje je on nazvao brzina brzine. − Sve se kreće, − rekao je. To je karma. Zemlja se okreće oko Sunca, Sunce putuje izmeĊu zvijezda, a i one putuju. Ali sada, pokusa radi i zbog uĉenja, pretpostavimo postojanje prostora u kojem nema kretanja. Moţda u svemiru i postoji neka takva nepokretna praznina, no to i nije vaţno, jer za ovu našu svrhu to su
121 posve matematiĉke dimenzije koje mogu biti oznaĉene vertikalno ili horizontalno, odnosno po duţini, širini i visini, ako ţelite trodimenzionalnost svijeta. Ali, jednostavnosti radi, zapoĉnimo s dvije dimenzije. Tako se moţe izmjeriti i gibanje predmeta, primjerice topovske kugle. Koliko visoko ili nisko, koliko lijevo ili desno. OdreĊivanje poloţaja kao na karti. A onda pak, horizontalna dimenzija moţe oznaĉiti koliko je vremena proteklo, a vertikalna kretanje u nekom smjeru. Tako ćemo dobiti krivulju koja prikazuje let predmeta kroz zrak. Tangente povuĉene na tu liniju prikazat će brzinu brzine. Tako mjerite ono što se moţe izmjeriti, zapisujete ta mjerenja i to je kao da prolazite kroz prostorije neke kuće. Svaka prostorija ima razliĉiti obujam, baš kao i posude, ovisno o tome koliko je dugaĉka i visoka. Tu se moţe govoriti o tome kako daleko i za koliko vremena. Koliĉina gibanja, razumiješ ? Radi se o jedinicama mjerenja. − Let topovske kugle moţe se toĉno opisati, − rekao je Kalid. − Da. Lakše nego kod većine stvari, jer se kreće pravocrtnom putanjom. To je ipak krivulja, ali ni pribliţno nalik onoj kod leta orla ili kod dnevnog kretanja neke osobe. Matematiĉki prikaz toga bio bi..., − Ivang se odjednom izgubio, a onda se trgnuo. − Gdje sam stao? − Topovske kugle. − Ah, njihov let je lako izmjeriti, da. − Misliš, ako se zna brzina pri izlasku iz cijevi i kut pod kojim top... − Onda moţeš priliĉno toĉno odrediti gdje će pasti, da. − Nadira ćemo privatno obavijestiti o tome. Kalid je izradio set tablica za proraĉun leta topovskih kugli s pripadajućim crteţima krivulja koje opisuju let hitca i s malom tibetanskom biljeţnicom punom Ivangovih preciznih brojeva. Sve je to onda bilo sloţeno u ukrašenu metalnu kutiju napravljenu od ţeljeza taljenog s drvetom, inkrustiranu srebrom, tirkizom i lapisom, pa odneseno u Buharu zajedno s prekrasnim štitnikom za prsa izraĊenog za kana. Ĉeliĉni pravokutnik u sredini tog štitnika bio je urešen spiralom bijelog i sivog ĉelika i komadićima ţeljeza tek površinski nagrizenog posebnim postupkom u kojem su se koristili raznim kiselinama. Taj uzorak je Kalid nazvao "virovi Zeravšana", a ti su virovi zaista podsjećali na one stalne virove u toj rijeci koji su se, za vrijeme visokog vodostaja, vrtjeli oko stupova mosta Dagbit. Bio je to jedan od najljepše obraĊenih komada metala koje je Bahram ikada vidio i ĉinilo mu se kako taj štitnik, zajedno s onom ukrašenom kutijom punom Ivangove matematike, predstavlja impresivan komplet darova za Sajeda Abdula Aziza. Za tu audijenciju su on i Kalid obukli svoju najbolju odjeću, a pridruţio im se i Ivang u tamnocrvenim haljama i s pokrivalom na glavi, šeširom kakvog su nosili samo najugledniji tibetanski lame. Tako su i darovatelji izgledali impresivno kao i njihovi darovi, pomislio je Bahram; premda se, kad su se već našli pod lukovima zlatom prekrivene Tila Kari medrese, više nije osjećao tako impresivno. A kad su se našli meĊu dvorjanima, osjetio je kako je odjeven pomalo priprosto, ĉak i otrcano, kao da su bili neka djeca koja su se samo pretvarala da su i oni dvorjani ili, jednostavno reĉeno, izgledali su kao seljaĉine. No kan je bio oduševljen štitnikom za grudi i silno je hvalio Kalidov naĉin izrade pa je onda ĉak i navukao štitnik preko one odjeće koju je imao na sebi i ostao tako. Divio se i kutiji, dok je papire iz kutije predao Nadiru. Audijencija je uskoro završila i Nadir ih je poveo u vrt. Tu je pogledao papire i rekao kako su dijagrami vrlo zanimljivi. Ţelio ih je detaljnije pogledati, ali su u meĊuvremenu artiljerci obavijestili kana kako je zbog urezivanja spirale u unutrašnju stjenku topova jedan top pri pucanju eksplodirao, dok su drugi izgubili na dometu. Zato je Nadir sada ţelio da Kalid ode tamo i porazgovara s topnicima o tome. Kalid je lako kimnuo, premda je Bahram vidio u njegovim oĉima zabrinutost; još jednom će ga odvući od onoga s ĉim se zaista ţelio baviti. Nadir to nije opazio, iako je i on pomno promatrao Kalidovo lice. Zapravo je nastavio vedro govoriti o tome koliko kan cijeni Kalidovu veliku mudrost i vještinu i koliko će Kalid zaduţiti sve stanovnike kanata, a i cijelog Dar al-Islama ukoliko im, a to se ĉinilo vjerojatnim, njegovi napori budu pomogli zaustaviti prodor Kineza za koje se govorilo kako zvekeću oruţjem na zapadnim granicama svojeg carstva. Kalid je pristojno kimnuo i onda su otišli. Idući natrag cestom uz rijeku, Kalid se ljutio. − Ovim putovanjem nismo ništa postigli. − To se još ne zna, − rekao je Ivang, a Bahram je kimnuo sloţivši se s tim. − Zna se. Taj kan je jedan..., − uzdahnuo je. − A Nadir misli da smo mi njegovi sluge. − Svi smo mi sluge kana, − podsjetio ga je Ivang. To ga je utišalo. Prilazeći Samarkandu prolazili su pokraj ruševina starog Afrasiaba. − Kad bismo barem opet imali kraljeve Sogdian, − rekao je Bahram. Kalid je odmahnuo glavom. − Ovo nisu ruševine kraljeva Sogdiana, nego ruševine Markanda koji je tu stajao prije Afrasiaba. Aleksandar Veliki je izjavio kako je to bio najljepši od svih gradova koje je ikada osvojio. − A pogledaj to sada, − rekao je Bahram. − Prašni stari temelji, razvaljeni zidovi... − I Samarkand će jednom biti takav, − rekao je Ivang. − Znaĉi, nije vaţno ni to što moramo skoĉiti na svaki Nadirov mig?
122 − Pa, i to će proći, − rekao je Ivang. _______________ Dragulji na nebu NADIR JE TRAŢIO SVE VIŠE I VIŠE KALIDOVOG VREMENA, A KALID JE SVE VIŠE GUBIO STRPLJENJE. Jednom je otišao Divanbegiju s prijedlogom da se izradi kompletan sustav kanalizacije, i pod Samarkandom i ispod Buhare, kako bi se isušile bare stajaće vode kojima su bila prošarana oba grada, posebice Buhara. Tako se ta voda neće usmrdjeti, a i smanjit će se broj komaraca i raznih zaraza, ukljuĉujući tu i kugu za koju su Hindu karavani javili kako je poharala dijelove Sinda. Uvijek kada je ĉuo takve vijesti, Kalid je predlagao da se izvan grada napravi karantena za sve putnike i karavane koje dolaze iz zaraţenih podruĉja pa da tamo provedu neko vrijeme dok se ne ustvrdi da nisu zaraţeni. Svojevrsna odgoda sa svrhom oĉišćenja, analogna ramadanskom ĉišćenju duha. No Nadir je ignorirao sve te ideje. Podzemni sustav cijevi, premda je prije najezde Mongola u Perziji bio uobiĉajen, bio je sada preskup da bi se i razmišljalo o tome. Kalid je bio traţio samo da vojska pomogne i nije traţio nikakvu lijeĉniĉku pomoć. Nadir pak nije vjerovao da ovaj zna išta o lijeĉenju. Tako se Kalid vratio na svoj posjed i sve ljude zaposlio samo na poslovima vezanim uz kanovu artiljeriju, ĉineći svaku pojedinost topništva predmetom pokusa, no ni ne pokušavajući nauĉiti ništa o onome što je nazivao primarnim uzrocima, osim onako usput. On sam je, zajedno s Ivangom, radio na istraţivanjima jaĉine metala i koristio se Ivangovom matematikom pri prouĉavanju leta topovskih kugli, iskušavajući brojne naĉine kako bi postigao pouzdanu rotaciju kugli u letu. Sve je to bilo uĉinjeno uz mnogo oklijevanja i crnog humora, a samo poslijepodne, nakon kratkog poĉinka i uţine koja se sastojala od jogurta, ili kasno uveĉer, nakon što je popušio jednu od njegovih nargila, vratio bi svoju duhovnu ravnoteţu i mir nastavljajući s prouĉavanjem mjehura od sapunice i prizmi, s crpkama za isisavanje zraka i stupcima ţive. "Ako si u stanju izmjeriti teţinu zraka, trebao bi moći i izmjeriti temperature koje su daleko više od onih koje registriramo našim plikovima i bolnim jecajima". Nadir je redovito svakog mjeseca slao svoje ljude kako bi kod Kalida pokupili zadnje novosti o Kalidovim prouĉavanjima, a s vremena na vrijeme bi i sam svratio, nenajavljen, prouzroĉivši na posjedu uvijek strku i uţurbanost kao u mravinjaku zahvaćenom poplavom. Kalid je uvijek bio pristojan, no ogorĉeno se ţalio Bahramu zbog tih mjeseĉnih zahtijevanja novosti, naroĉito zato što je novosti bilo malo. − Ponadao sam se da sam se riješio mjeseĉne kletve kad je Fedva prošla kroz menopauzu − mrmljao je. Nekom ironijom je zbog tih mjeseĉnih posjeta gubio svoje saveznike u medresama, jer su drţali kako ima privilegije kod rizniĉara, a on nije mogao riskirati i reći im stvarnu situaciju pa je tako znalo biti i hladnih pogleda i ignoriranja na bazaru i u dţamiji, a i mnogih primjera ulizivanja. Sve to ga je iritiralo i pokatkad je zaista pobjesnio. − Treba ti sam malo moći i odmah vidiš kakvi su ljudi zaista. Kako bi sprijeĉio da Kalid opet ne zapadne u melankoliju, Bahram je sustavno pretraţivao konaĉišta karavana ne bi li pronašao nešto ĉime bi ga mogao raspoloţiti, a posebno je posjećivao karavane Hindusa, Armenaca i Kineza, pa se vraćao s knjigama, kompasima, satovima i nekim ĉudnim astrolabom27 koji je trebao pokazati kako se svih šest planeta kreću stazama koje su bile upisane u poligone i to sve jednostavnije što su dalje od Sunca, pa je tako Merkur kruţio unutar deseterokuta, Venera se kretala unutar deveterokut velikim upravo toliko da bi u njega mogao stati Merkurov deseterokut, Zemljina se staza nalazi unutar osmerokuta koji je obuhvaćao onaj Venerin deveterokuta, i tako sve do Saturna koji je putovao unutar velikog kvadrata. Ta je sprava posve zapanjila Kalida i prouzroĉila dugaĉke noćne diskusije s Ivangom i Zaharom o poloţaju planeta oko Sunca. To novo zanimanje za astronomiju je u Kalidu brzo potisnulo sve ostalo i ubrzo je preraslo u pravu strast kad je Ivang iz svoje radionice donio ĉudnu spravu koju je sam izradio, šuplju dugaĉku srebrnu cijev koja je s oba kraja imala postavljene staklene leće. Kada se gledalo kroz tu cijev, stvari su se ĉinile mnogo bliţima negoli su bile i vidjelo se mnogo sitnih pojedinosti. − Kako je to moguće? − upitao je Kalid kad je pogledao kroz tu spravu. Izraz iznenaĊenja na njegovom licu razveselio je Bahrama. − Nešto poput prizmi? − nesigurno je sugerirao Ivang. 27 astrolab je starinska astronomska sprava za odreĊivanje poloţaja zvijezda, korištena i u nautici sve do pojave sekstanta (op.prev)
123 Kalid je odmahnuo glavom − Ne to što se stvari ĉine većima i bliţim, nego to što se moţe vidjeti toliko mnogo detalja! Kako je to moguće? − Ti detalji su sigurno uvijek sadrţani u svjetlu − rekao je Ivang − oku dovoljno jakom da otkrije dio toga. Priznajem da sam i ja iznenaĊen, ali razmisli malo: većini ljudi starenjem slabi vid, posebno za one stvari koje se nalaze blizu oka. Znam da je s mojim vidom upravo tako. Zato sam uzeo dvije leće kako bih kroz njih gledao, po jednu za svako oko, i to stavio u okvir. No dok sam to sastavljao pogledao sam kroz dvije leće koje su bile stavljene zajedno, jedna do druge, − osmjehnuo se, mimikom pokazujući kako se to odigralo. − Jedva sam doĉekao da mi vas dvojica potvrdite kako ste vidjeli isto ono što sam i ja vidio jer, istini za volju, nisam mogao vjerovati vlastitim oĉima. Kalid je ponovo pogledao kroz onu spravu. I sada su promatrali stvari. Daleke grebene, ptice u letu, karavane koje su se primicale gradu. Pokazali su spravu Nadiru i njemu je odmah bila jasna njezina vojna primjena. Uzeo je jednu od tih sprava koju su napravili za njega, i jednu urešenu poludragim kamenjem napravljenu za kana pa je ubrzo stigla vijest kako je kan vrlo zadovoljan. To, naravno, nije olakšalo onu nazoĉnost kanata na Kalidovom posjedu, baš naprotiv. Nadir je leţerno spomenuo kako jedva ĉekaju neki sljedeći sjajan proizvod koji će izaći iz Kalidovih radionica, jer se priĉa kako su kod Kineza veliki neredi. Tko zna kako bi sve to moglo završiti. − Ovome nikad kraja, − ogorĉeno je govorio Kalid kada je Nadir otišao. − To je poput omĉe koja se pri svakom pokretu sve više zateţe. − Pokušaj mu ta svoja otkrića davati na malu ţliĉicu, − predloţio je Ivang. − Tako će mu se ĉiniti da je dobio više. Kalid je poslušao taj savjet i tako je dobio malo više vremena pa su radili na svemu onome za što se ĉinilo kako bi moglo pomoći kanovim trupama u bitci. Kalid je svoj osobni interes zadovoljavao preteţno noću, promatrajući kroz onu novu spravu zvijezde i onda i Mjesec, za kojeg se sada ustvrdilo da je kamenit, brdovit i pust kraj ispunjen mnoštvom kratera, kao da je sav izrešetan topovskom paljbom. Tada su, jedne nezaboravne noći, pogledali kroz to špijunsko staklo prema Jupiteru i Kalid je rekao: − Boţe, pa i to je neki svijet, jasno se vidi... Pogledajte, uz njega su tri zvijezde, još su sjajnije nego zvijezde. Bi li to mogli biti Jupiterovi mjeseci? Mogli su biti. Kretali su se brzo i kruţili su oko Jupitera, a onaj koji je bio bliţi Jupiteru brţe se je kretao, baš kao i planeti oko sunca. Ubrzo su Kalid i Ivang ugledali i ĉetvrtog, i onda u karte ucrtali sve ĉetiri putanje, kako bi, pokazavši najprije te dijagrame, mogli pripremiti nove promatraĉe da shvate to što budu vidjeli. Onda su sve to sabrali u knjigu, još jedan dar kanu... dar koji nije imao neku vojnu uporabivost, ali su ta ĉetiri Jupiterova mjeseca nazvali imenima koja su imale ĉetiri najstarije kanove ţene i njemu se to sviĊalo, to je bilo posve jasno. Rekli su im kako je izjavio: "Dragulji na nebu! Za mene!" _______________ Tko je taj stranac U GRADU JE BILO SKUPINA KOJE IH NISU VOLJELE. KAD JE BAHRAM PROLAZIO REGISTANOM, vidio je kako ga prate pogledom, razgovor bi jenjao ili zapoĉinjao dok je on prolazio, i vidio je kako su ga, bez obzira na to koliko se on bezazleno ponašao, svrstali u istu skupinu s Kalidom, kojeg su opet povezivali s Ivangom i Zaharom, a oni su pak, svi zajedno, tvorili dio moći Nadira Divanbegija. I zato su ih drţali Nadirovim saveznicima, bez obzira što ih je Nadir pritiskom u to ugurao kao pulpu u prešu za papir i mada su ga oni mrzili. I mnogi drugi ljudi u Samarkandu su mrzili Nadira i to bez sumnje više negoli ga je Kalid mrzio, jer Kalid je bio pod njegovom zaštitom dok su mu ovi drugi bili neprijatelji. Bili su to moţda roĊaci svih onih njegovih neprijatelja koji su već bili ubijeni, zatoĉeni ili protjerani, ili oni koji su izgubili u nekim od mnogih ranijih sukoba u palaĉi. Kan je imao druge savjetnike... dvorjane, generale i roĊake... svatko od njih je ljubomorno ĉuvao vlastiti poloţaj i zavidio Nadiru zbog njegovog velikog utjecaja. Bahram je s vremena na vrijeme ĉuo glasine kako ljudi u palaĉi kuju urote protiv Nadira, no nije bio upoznat s pojedinostima. Ĉinjenica da ga protiv njegove volje povezuju s Nadirom i što bi mu se to moglo obiti o glavu, ĉinila mu se vrlo nepravednom, jer je već i to povezivanje samo po sebi bila dovoljna nevolja. Jednog je dana taj osjećaj postojanja prikrivenih neprijatelja postao više opipljiv: Bahram je posjetio Ivanga i na vratima Tibetanĉeve radionice pojavila su se dvojica kadija koje Bahram nikada prije nije vidio, a iza njih su stajala dva kanova vojnika i cijelo malo jato ulema iz Tilla Kari medrese, zahtijevajući od Ivanga da pokaţe svoje potvrde o plaćenom porezu. − Ja nisam dhimi − odgovorio je Ivang na svoj uobiĉajen miran naĉin.
124 Dhimiji, ili ljudi iz sporazuma, bili su oni nevjernici koji su se rodili i ţivjeli u kanatu i morali plaćati poseban porez. Islam je bio religija pravde i svi su muslimani bili posve isti pred Bogom i zakonom; a od onih manje vrijednih, ţena, robova i dhimija, dhimiji su bili jedini koji su mogli promijeniti svoj status jednostavnim konvertiranjem u pravu vjeru. Zaista, u povijesti je bilo vremena koja su za sve pogane znaĉila "knjigu ili maĉ" i samo je ljudima knjige28... Ţidovima, zoroastrijancima i kršćanima... bilo dopušteno zadrţati njihovu vjeru, ako su baš ustrajavali u tome. Sada je pak svim mogućim poganima bilo dopušteno zadrţati njihove razliĉite religije, tako dugo dok su se registrirali kod kadija i plaćali godišnji porez. − Ti nisi dhimi? − iznenaĊeno upita jedan od kadija. − Ne, ja dolazim iz Tibeta. Ja sam mustamin. Mustamini su bili strani posjetitelji kojima je bio dopušten boravak u muslimanskim zemljama i to na toĉno odreĊen period vremena. − Imaš li aman? − Da. Bila je to svojevrsna propusnica koja se obnavljala svake godine. Ivang je iz straţnje sobe donio komad pergamenta i pokazao ga kadijama. Pri dnu tog dokumenta nalazilo se nekoliko voštanih ţigova i kadije su ih pomno pregledali. − On je ovdje osam godina! − prigovorio je jedan. − To je duţe negoli zakon dopušta. Ivang je slegnuo ramenima. − Proljetos je obnovljeno. Zavladala je teška tišina dok su ljudi ponovo pregledavali ţigove. − Mustamin ne moţe posjedovati nekretnine, − primijetio je netko. − Jesi li ti vlasnik ove radionice? − upita glavni kadija, opet iznenaĊen. − Ne, − odgovorio je Ivang. − Samo je unajmljena. − Mjeseĉno? − Godišnji najam. Nakon što mi se produţi dopuštenje boravka. − Odakle si? − Tibet. − Imaš li tamo kuću? − Da. U Ivangu. − Obitelj ? − Braću i sestre. Nemam ţena ni djece. − Tko je onda u tvojoj kući? − Sestra. − Kada putuješ natrag? Kratka stanka. − Ne znam. − Ţeliš li reći kako ne planiraš vratiti se u Tibet? − Ne, namjeravam se vratiti. Ali... posao mi ide dobro. Sestra šalje sirovo srebro, a ja ga preraĊujem u predmete. Ovo je Samarkand. − Pa će i posao uvijek dobro ići! Zašto bi ikada i otišao? Ti bi trebao biti dhimi, ovdje si stalni stanovnik, nevjernik meĊu kanovim podanicima. Ivang je slegnuo ramenima i pokazao na dokument. To je bilo nešto što je Nadir uveo u kanatu, sinulo je Bahramu, nešto duboko iz samog srca islama: zakon je bio zakon. I dhimi i mustamin zaštićeni su ugovorom, svatko na svoj naĉin. − On ĉak nije ni neki ĉovjek od knjige, − prezrivo je rekao jedan od kadija. − Mi u Tibetu imamo mnogo knjiga, − mirno je izjavio Ivang, praveći se da nije razumio. Kadije su se uvrijedile. − Kojoj vjeri pripadaš? − Ja sam budist. − Znaĉi ne vjeruješ u Alaha, ne moliš se Alahu. Ivang nije ništa rekao. − Budisti su mnogobošci, − rekao je jedan od njih. − Poput onih pogana iz Arabije koje je Muhamed preveo na islam. Bahram je stupio pred njih. − U religiji nema prisile, − rekao je sa velikim ţarom. − "Tebi tvoja vjera, meni moja", tako nas uĉi Kuran! Posjetitelji su hladno zurili u njega. 28 Misli se na posve odreĊene knjige u kojima su zapisane osnove neke religije i koje su onda izvorište zakona, obiĉajnog prava, predaje itd., knjige koje su temelj pojedinih civilizacija i kultura. U ovom sluĉaju misli se na Toru i Talmud kod Ţidova, u zoroastrizmu staroiranske kulture je to Avesta, a kod kršćana Biblija; tj. knjige koje su muslimani oĉito prihvaćali kao ravnopravne Kuranu, (op.prev.)
125 − Ti nisi musliman? − upita jedan. − Sigurno jesam! Znali biste to kada biste posjećivali dţamiju Šer Dor! Nikada vas nisam tamo vidio, nikad... gdje vi petkom molite? − U dţamiji Tilla Kari − odgovorio je kadija, sada već ljutit. To je bilo zanimljivo, jer je Tilla Kari medresa bila centar u kojem su se okupljali šijiti koji su bili protiv Nadira. − Samo digaraz moţe stavljati primjedbe na zakon, − izjavio je Bahram. − Digarazi su oni koji govore bez neprijateljstva i zlih primisli. Vi ne spadate meĊu njih. − Niti ti, mladiću. − Ali vi ste došli ovamo! Tko vas je poslao? Vi pokušavate uĉiniti upitnim zakon o privremenom boravku, a tko vam daje pravo na to? Odlazite odavde! Nemate pojma što ovaj ĉovjek ĉini za Samarkand! Ovdje vi napadate Sajjeda Abdula Aziza, napadate sam islam! Izlazite! Kadije se nisu ni pomaknuli, no pogled im je postao oprezniji. Tada je voĊa cijele te skupine bacio još jedan pogled na Ivangov dokument i rekao: − Sljedećeg proljeća ćemo ponovo razgovarati. Pokretom ruke koji je gotovo bio nalik kanovoj kretnji, poveo je ostale iz radionice i kroz uzak prolaz u bazaru. Dugo vremena su ta dvojica prijatelja stajali u radionici šuteći, osjećajući se nelagodno. Konaĉno je Ivang uzdahnuo. − Nije li Muhamed dao zakone po kojima se treba ponašati prema ljudima u Dar al-Islamu? − Bog je postavio zakone. Muhamed ih je samo prenio ljudima. − Svi slobodni muškarci jednaki su pred zakonom. Ţene, djeca, robovi i nevjernici su manje vrijedni. − Nisu ravnopravni, ali i oni imaju pojedina prava i zakon to štiti. − Ali nemaju tolika prava kolika imaju slobodni muškarci koji su muslimani. − Ovi ostali nisu tako snaţni pa su i njihova prava ograniĉena. Svih njih trebaju štititi slobodni muškarci muslimanske vjere, tako je po Boţjem zakonu. Ivang je napućio usne. Konaĉno je rekao − Bog je ona sila koja se kreće u svemu. Koja svojim kretanjem oblikuje stvari. − Bog je ljubav koja sve proţima, − sloţio se Bahram. − Tako kaţu sufiji. Ivang je kimao. − Bog je matematiĉar. Veliki suptilan matematiĉar. Boţja matematika je u odnosu na našu matematiku isto ono što smo mi u odnosu na visoke peći i postrojenja za destilaciju tamo na tvojem posjedu. − Znaĉi, slaţeš se da postoji Bog? Mislio sam da Buda poriĉe postojanje ikakvog boga. − Ne znam. Neki bi budisti rekli da ga nema. Bića izranjaju iz ništavila. Ja ne znam odgovoriti na to. Ako samo ništavilo obuhvaća sve ovo što vidimo, otkud onda dolazi matematika? Meni se ĉini da bi ona mogla biti rezultat neĉega što razmišlja. Bahram se iznenadio ĉuvši da je Ivang to rekao. A uzme li se u obzir sve ovo što se upravo dogodilo s kadijama iz Tilla Kari dţamije, nije mogao biti posve siguran u njegovu iskrenost. I premda je sve to imalo nekog smisla, ipak se ĉinilo nemogućim da bi sve zanimljive i prekrasne stvari ovog svijeta mogle nastati bez velike Boţje ljubavi koja bi ih stvorila. − Ti bi trebao doći na skup sufija i poslušati što moji uĉitelji tamo govore − rekao je Bahram, osmjehujući se na pomisao da se krupni Tibetanac pojavi u njihovoj grupi. Premda bi se to njegovom uĉitelju vjerojatno sviĊalo. Bahram se vratio na posjed prolazeći uz zapadno konaĉište za karavane gdje su se bili ulogorili Hindu trgovci s mirisima svojih mirisnih štapića i ĉaja s mlijekom. Ondje je obavio još jedan posao, kupivši za Kalida mirise i vrećicu kalciniranih minerala, a onda je spazio svog poznanika Dola iz Ladakha pa mu se pridruţio, sjeo s njim, pijuckao ĉaj, a onda i rakši, pa malo popriĉao i razgledao trgovĉevu paletu zaĉina i figurice izraĊene od bronce. Bahram je pokazao na jednu od njih, malenu i izraĊenu vrlo detaljno. − Jesu li ovo vaši bogovi ? Dal ga je pogledao, iznenaĊen, ali ga je to i zabavljalo − Neki od njih jesu, da. Ovo je Šiva... ovo je boţica Kali koja sve uništava... ovo je Ganeš. − Slon vam je bog? − Tako ga mi zamišljamo. Oni imaju i druge oblike. − Ali slon?! − Jesi li ti ikada vidio slona? − Ne. − Izgledaju impresivno. − Znam da su veliki.
126 − Ne radi se tu samo o veliĉini. Bahram je pijuckao svoj ĉaj. − Mislim da bi Ivang mogao prijeći na islam. − Zar ima problema s boravišnom dozvolom? Dol se nasmijao vidjevši Bahramov izraz lica pa mu ponudio neka još otpije iz vrĉa u kojem je bio rakši. Bahram mu je zahvalio, a onda nastavio. − Misliš li da je moguće promijeniti vjeru? − Mnogi ljudi su to uĉinili. − Bi li ti mogao? Bi li ti mogao reći da postoji samo jedan bog? − rukom je pokazao na figurice. Dol se smiješio. − Znaš, postoje razni oblici Brahme29 . Veliki bog Brahma u pozadini svega, sve u njemu sjedinjeno. − Znaĉi i Ivang bi mogao biti poput tebe. Moţda bi moglo biti da on već vjeruje u jednoga velikog boga koji je bog svih bogova. − Moguće je. Bog se razliĉitim ljudima manifestira na razliĉite naĉine. Bahram je uzdahnuo. _______________ Loš zrak BAHRAM JE UPRAVO STIGAO NA IMANJE I KRENUO KALIDU ISPRIĈATI O INCIDENTU KOJI SE zbio kod Ivanga, kad su se vrata šupe u kojoj se obavljaju kemijski pokusi naglo otvorila i kroz njih izjurili ljudi, a za njima i Kalid koji je, praćen oblakom ţutog dima, nešto vikao. Bahram je skrenuo i potrĉao prema kući u namjeri da zgrabi Esmerinu i djecu, no oni su već bili vani i vrišteći bjeţali pa je pojurio za njima kroz glavni ulaz. Tamo se onaj oblak dima spustio na njih pa su popadali po tlu i, puzeći poput štakora, kašljali, pljuvali i plakali. Otkotrljali su se niz brijeg, osjećajući kako ih oĉi peku i kako ih pluća, ispunjena smradom otrovnog ţutog oblaka, bole. Većina ih je slijedila Kalidov primjer pa su gurnuli glavu u rijeku, vadeći je tek da bi udahnuli kratak, plitki udisaj i onda je opet gurnuli pod vodu. Kad se oblak razišao i kada su se već malo oporavili, Kalid je poĉeo psovati. − Što se to dogodilo? − upitao je Bahram, još uvijek kašljući. − Eksplodirala je posuda za taljenje, puna kiseline koju smo testirali. − Testirali za što? Kalid nije odgovorio. Polako su se oporavili pa je mokra i nevesela skupina krenula natrag na imanje. Kalid je odredio ljude koji će oĉistiti šupu, a Bahram je pošao s njim u Kalidovu radnu sobu gdje se ovaj oprao i presvukao, a onda u svoju golemu knjigu unio bilješke koje su se preteţno odnosile na propali pokus. Ĉinilo se kako to i nije bio potpuni neuspjeh, tako je barem Bahram shvatio iz Kalidovog mrmljanja. − Što si to pokušavao uĉiniti? Kalid nije izravno odgovorio. − Ĉini mi se posve sigurnim da postoje razliĉite vrste zraka, − rekao je umjesto odgovora. − Moţda razliĉit sastav, kao kod metala. Samo što je ovo nevidljivo. Ponekad moţemo njuhom osjetiti razliku. Poneki nas moţe ugušiti, kao kad nema zraka. Ali u takvom sluĉaju to se ne dogaĊa zato što nema zraka, nego zato što je to loš zrak ili loš dio zraka. I bez sumnje najteţi dio. I razliĉito se odvaja, razliĉito sagorijeva... moţeš prigušiti ili razbuktati vatru... Bilo kako bilo, mislio sam kako će salmijak, salitra i sumpor, ako se pomiješaju, tvoriti neki drukĉiji zrak. I bilo je tako, ali stvorilo se previše toga, i prebrzo. Poput neke eksplozije. Ĉisti otrov! − Zakašljao je − Ovo je kao onaj recept kineskih alkemiĉara za wan-jen-ti, što je Ivang preveo kao "ubojica milijarda". Moţda bih mogao Nadiru pokazati ovu reakciju i predloţiti mu to kao oruţje. S tim bi moţda mogao pobiti cijelu armiju. U tišini su razmišljali o tome. − Pa, − rekao je Bahram − to bi mu moglo pomoći da kod kana stekne još sigurniji poloţaj. Tada mu je ispriĉao ĉemu je nazoĉio kod Ivanga. − I tako ti misliš da Nadir ima neprilika na dvoru? − Da. − I misliš da bi Ivang mogao prijeći na islam? − Ĉinilo mi se kao da se raspituje o tome. Kalid se nasmijao, a onda bolno zakašljao. − To bi zaista bilo jako ĉudno. − Ljudi ne vole kad ih ismijavaju. − Nekako nemam dojam da bi Ivangu to smetalo. 29 Brahma - 1) U vedizmu: bog praotac i stvoritelj, ĉija je (pjesniĉka) rijeĉ stvaralaĉka. 2) U puranskom brahmaizmu: prvi ĉlan trojstva Brahma - Višnu - Šiva, tj. stvaratelj - odrţavatelj - uništavatelj svijeta
127 − Jesi li znao da je to i ime njegovog grada, taj Ivang? − Ne. Zar zaista? − Da. Barem je tako rekao. Kalid je slegnuo ramenima. − To znaĉi da mi zapravo ne znamo njegovo pravo ime. Još jedno slijeganje ramenima. − Nitko od nas ne zna svoje pravo ime. _______________ Ljubav kao mjera svijeta JESENSKE ŢETVE SU DOŠLE I PROŠLE, A NADOLASKOM ZIME SU SE I KONAĈIŠTA ZA KARAVANE ispraznila, jer će prolazi prema istoku zimi biti zatvoreni. Bahramovi dani bili su obogaćeni Ivangovom nazoĉnošću u sufi ribatu, gdje je ovaj sjedio otraga i pozorno slušao sve što je stari majstor Ali rekao, dok je sam rijetko govorio a i to samo kada bi postavio najjednostavnija pitanja, što se najĉešće svodilo na raspitivanje što znaĉi neka rijeĉ. U terminologiji sufija se u perzijskom jeziku nalazilo mnoštvo arapskih rijeĉi i Ivangu je, mada je dobro znao sogodi-turski, ovaj religiozni vokabular bio nerazumljiv. Konaĉno je uĉitelj dao Ivangu leksikon sufistiĉkih struĉnih izraza kojeg je sastavio Ansari i ĉiji je naslov bio "Stotinu polja i mjesta za odmor", a uvod je završavao reĉenicom "Prava bit duhovnog stanja sufija je takva da ne postoje izrazi koji bi to primjereno opisali; ipak, ovo će biti potpuno razumljivo onima koji su iskusili to stanje." Bahram je osjećao kako je upravo to onaj pravi izvor Ivangovog problema: on nije iskusio to stanje koje se opisivalo. − Lako moguće, − sloţio se Ivang kad mu je Bahram to rekao. − Ali kako ću doseći to stanje? − Ljubavlju, − odgovorio je Bahram. − Moraš voljeti sve oko sebe, posebice ljude. Vidjet ćeš, ljubav je ta koja sve pokreće. Ivang je napućio usne. − S ljubavlju dolazi mrţnja, − rekao je. − To su dvije strane istog pretjeranog osjećanja. Suosjećajnost radije nego ljubav, meni se to ĉini najboljim putem. Suosjećajnost nema svoju negativnu suprotnost. − A indiferentnost? Ivang je kimnuo i nastavio razmišljati. Ali Bahram se pitao hoće li on ikada doći do pravog odgovora. Jer izvori Bahramove ljubavi, poput kakvog snaţnog arteškog bunara, bili su njegovi osjećaju prema vlastitoj ţeni i djeci, a onda i prema Alahu koji mu je dopustio provoditi ţivot meĊu takvim divnim dušama... ne samo te tri, tu su još bili i Kalid i Fedva i svi njihovi roĊaci, i svi ovi ljudi na imanju, u dţamiji, u ribatu, zapravo cijeli Samarkand i cijeli svijet kad se tako osjećao. Koliko je znao, Ivang nije imao ţenu i djecu pa zato nije imao niti takvo ishodište, a uz to je bio još i nevjernik. Kako će onda moći poĉeti osjećati onu općenitiju i raspršenu ljubav kad mu ni ove elementarne nisu bile dostupne? "Srce, koje je veće od uma, nije ono što nam kuca u grudima." Tako je govorio Ali. Trebalo je nekako otvoriti njegovo srce Bogu i pustiti neka se najprije tamo pojavi ljubav. Ivang je već bio dobar u samosvladavanju, i u tome što je u trenucima spokoja znao obratiti pozornost na ovaj svijet, sjedeći u osvit zore vani na imanju nakon što je cijelu noć proveo na kauĉu u radionici. Bahram mu se jednom ili dvaput pridruţio u tom sjedenju, a jednom ga je mirno, zlaćano nebo inspiriralo pa je recitirao: Kako tiha postade kuća srca! Tog srca što je, poput ognjišta i doma, Obuhvatilo cijeli svijet. Kad je Ivang napokon reagirao, tek kad je sunce već izašlo iza istoĉnog planinskog grebena i preplavilo dolinu mlijeĉnom svjetlošću, rekao je samo: − Pitam se je li svijet zaista tako velik kao što je Brahmagupta rekao da jest. − On je rekao da je svijet kugla, zar ne? − Da, naravno. To moţeš vidjeti eno tamo, na stubama, kad se karavane pojavljuju iza horizonta pa najprije ugledaš glave. Mi smo na površini velike lopte. − Na Boţjem srcu. Nije bilo odgovora, samo odmahivanje glavom, što je znaĉilo da se Ivang ne slaţe, ali se nije htio otvoreno protiviti. Bahram nije ţelio ustrajavati na tome, nego ga upita što Hindusi misle o tome kolika je pribliţna veliĉina Zemlje, jer je bilo oĉito da to sada Ivanga zanima. − Brahmagupta je zapazio kako izvjesnog dana u godini sunce sija toĉno okomito na neki izvor u Dekanu, pa je organizirao da sljedeće godine na taj dan bude tisuću joganda sjevernije od tog mjesta i onda
128 je mjerio kut pod kojim su padale sjene pa uz pomoć sferne geometrije izraĉunao koliki postotak toga kruga iznosi luk od tisuću joganda. Vrlo jednostavno, vrlo zanimljivo. Bahram je kimnuo; to je, bez sumnje, bilo toĉno, ali ono što je Ivangu sada trebalo bilo je spiritualno prosvjećenje... trebala mu je ljubav. Bahram ga je pozvao da jede s njegovom obitelji, da promatra Esmerinu kako posluţuje jelo i kako uĉi djecu pristojnom ponašanju. Djeca su već sama po sebi bila uţitak, te krupne bistre oĉi na njihovim lišcima i onaj naĉin kako se zaustavljaju u svojoj trci da bi nestrpljivo saslušala Esmerine opomene. I ta njihova jurnjava po posjedu bila je svojevrsno zadovoljstvo. Ivang je kimao na sve to. − Ti si sretan ĉovjek, − rekao je Bahramu. − Svi smo mi sretni ljudi, − odgovorio je Bahram. A Ivang se sloţio. _______________ Boţica i zakon USPOREDO S OVIM SVOJIM NOVIM PROUĈAVANJEM RELIGIJE, IVANG JE NASTAVIO S KALIDOM raditi i na svojim istraţivanjima i pokusima. Sada su veći dio tih svojih napora usmjerili na projekte namijenjene Nadiru i kanu. Za potrebe vojske su razradili sustav signaliziranja u kojem su se koristila zrcala i mali teleskopi; lijevali su sve veće i veće topove s golemim kolima koja su zaprege konja ili deva vukle s jednog bojnog polja na drugo. − Ako ovo ţelimo ikada nekamo pomaknuti, trebat će nam cesta za kola, − primijetio je Ivang. Ĉak ni sam veliki Put svile na svojem najvećem dijelu nije bio drugo do staza tek dovoljno široka za prolaz kamila. Njihovo posljednje privatno istraţivanje bilo je usredotoĉeno na izradu malenih teleskopa koji su povećavali predmete inaĉe premale da bi ih se moglo vidjeti golim okom. Tu su stvarcu smislili astronomi iz Ulug-beg medrese i ona se mogla usmjeriti na samo vrlo malen odsjeĉak zraka i za to su bile najpogodnije prozirne stvari stavljene izmeĊu dva stakalca, osvijetljene odozdo zrcalom koje je reflektiralo sunĉevu svjetlost. Tada su se, pod samim njihovim prstima, otvarali novi mali svjetovi. Naša trojica muškaraca provodili su sate zureći kroz taj mali teleskop u kap barske vode, za koju se sada ustvrdilo da je prepuna vrlo ĉudno oblikovanih stvorenja koja su plivala na sve strane. Promatrali su i prozirne tanane ploĉice kamena, drveta i kostiju, a onda i vlastitu krv koja je bila puna nekih nejasnih oblika koje su zastrašujuće podsjećale na one ţivotinjice iz barske vode. − Idemo u sve manji i manji svijet, − ĉudio se Kalid. − Kad bismo iz ovih malih stvorenjca mogli izvaditi krv kao što vadimo svoju i stavili je pod leće koje bi bile još jaĉe od ovih, uopće ne sumnjam da bi i u njihovoj krvi naišli na ţivotinjice kakve nalazimo u našoj, pa kada bi onda i iz njih izvadili krv... − Nastavljao je govoriti ozarena lica i Bahram ga još nikada nije vidio ovako sretnog. − Vjerojatno postoji neka najmanja moguća veliĉina stvari, − Ivangova je opaska bila praktiĉne prirode. − To je bio postulat još kod starih Grka. Oni konaĉni dijelovi iz kojih je sve drugo sastavljeno. Oni su, bez sumnje, sitniji nego ćemo to mi ikada moći vidjeti. Kalid se namrštio. − Ovo je tek poĉetak. Sigurno će biti napravljene jaĉe leće. A tko zna što će se onda vidjeti. Moţda će nam to onda dopustiti da napokon shvatimo sastav metala i poradimo na transmutacijama. − Moţda, − dopustio je Ivang. Zurio je kroz otvor leće i mrmljao: − kako su jasni ovi kristalići granita. Kalid je kimnuo, unoseći bilješke u jednu od svojih biljeţnica. Ponovo je pogledao kroz leću, a onda na papir ucrtao oblik kojeg je vidio. − Vrlo malo i vrlo veliko, − rekao je. − Ove leće su veliki Boţji dar, − rekao je Bahram, − podsjećaju nas da je sve ovo jedan svijet. Jedna supstanca, sva proţeta raznim dijelovima, no još uvijek jedna, od velikog do malenog. Kalid je kimao. − Moţda zato i zvijezde utjeĉu na nas. Kad bismo ih mogli bolje vidjeti, moţda bi se pokazalo da su i zvijezde ţivotinje, poput ovih stvorenja. Ivang je odmahivao glavom. − Sve je jedno, da. To je sve više i više oĉito. Ali sigurno to nisu ţivotinje. Zvijezde su moţda više nalik kamenju nego ovim sitnim ţivotinjama. − Zvijezde su vatra. − Kamenje, vatra... ali ne ţivotinje. − Ali sve je to jedno, − ustrajavao je Bahram. I oba su mu starca kimnula, Ivang pomalo neodluĉno i s nekim tihim mumljanjem u grlu. Nakon toga dana Bahramu se ĉinilo da Ivang stalno nešto tiho mumlja. Dolazio je na posjed i pridruţio se Kalidu pri pokusima, a s Bahramom je odlazio u ribat slušati Alijeva predavanja, a kad ga je Bahram posjećivao u njegovoj radionici, uvijek bi ga zatekao kako se igra brojkama ili pokreće amo-tamo kuglice
129 kineskog abakusa, uvijek pomalo odsutan i stalno je nešto mumljao. Petkom je dolazio pred dţamiju i vani slušao, okrenut prema Meki, trepćući zbog sunca, no nikada kleĉeći, nikada se nije spustio na zemlju ili molio; samo je stalno mumljao. Bahram nije mislio da bi Ivang trebao promijeniti vjeru. Ĉak ni ako bi morao na izvjesno vrijeme otići u Tibet i onda se opet vratiti, jer Bahramu je bilo posve jasno da Ivang nije musliman. I zato to ne bi bilo u redu. I zaista, kako su tjedni prolazili, Ivang se sve više otuĊio i bio je sve ĉudniji, sve je više bio nevjernik, izvodio je sam za sebe neke male pokuse koji su izgledali poput prinošenja ţrtve svjetlu ili magnetizmu ili praznini ili gravitaciji. Toĉnije reĉeno, ponašao se poput alkemiĉara, ali u nekoj istoĉnjaĉkoj tradiciji ĉudnijoj od bilo koje sufistiĉke, kao da se ne samo vratio budizmu nego otišao i dalje od toga, natrag do još starije religije Tibeta, Bön, kako ju je zvao. Te je zime sjedio s Bahramom u svojoj radionici, uz otvorenu vatru svoje peći i pruţajući ruke prema njoj kako bi ugrijao prste koji su virili iz rukavica poput kakve sitne djeĉice, pušeći hašiš iz duge lule koju je povremeno pruţao Bahramu dok su promatrali vatru. Jedne je noći, za vrijeme snjeţne oluje, Ivang izašao po još drva za vatru, a Bahram se okrenuo i spazio kako uz peć sjedi neka stara Kineskinja, odjevena u crvenu haljinu, s kosom na tjemenu zaĉešljanom u punĊu. Bahram se trgnuo, starica je okrenula glavu i pogledala ga, a on je spazio da su joj crne oĉi pune zvijezda. Istog je ĉasa pao sa stolca, a kad je skoĉio na noge, nje više nije bilo. Kad se Ivang vratio, Bahram mu je opisivao kako je ţena izgledala, a Ivang je uz lukav osmijeh slegnuo ramenima. − U ovom dijelu grada ima mnoštvo starih ţena. Tu ţivi sirotinja, ima mnogo udovica koje su, uz pristanak novih vlasnika, prisiljene spavati na podu trgovina koje su nekada pripadali njihovim muţevima i raditi sve što mogu samo da ne bi gladovale. − Ali ta crvena haljina... njezino lice... njezine oĉi! − Zapravo sve to zvuĉi kao da si vidio boţicu peći. S malo sreće moţe je se vidjeti uz ognjište. − Neću više ni taknuti taj tvoj hašiš! Ivang se nasmijao. − Kad bi barem bilo dovoljno uĉiniti samo to! A jedne druge studene noći, nekoliko tjedana kasnije, Ivang je pokucao na vrata imanja i ušao, silno uzbuĊen, kako je izgledao reklo bi se kao da je pijan ili opsjednut. − Gledaj! − rekao je Kalidu, grabeći ga za onu kraću ruku i vukući ga u starĉevu radnu sobu. − Gledaj, konaĉno sam sve shvatio. − Kamen mudraca? − Ne, ne! Ništa tako trivijalno! Shvatio sam jedan zakon, zakon nad svim drugim zakonima. Jedna jednadţba. Gledaj ovo! Izvukao je ploĉicu i brzo po njoj pisao kredom, rabeći alkemiĉarske simbole s kojima su Kalid i on u razliĉitim situacijama oznaĉavali razliĉite koliĉine. − Isto gore, isto dolje, baš kako to Bahram uvijek govori. Sve privlaĉi sve drugo, toĉno po ovoj razini privlaĉnosti. Pomnoţi ove dvije mase koje privlaĉe jedna drugu, podijeli to s korijenom udaljenosti koja ih dijeli... pomnoţiš to s bilo kojom brzinom s kojom se udaljava od središnjeg tijela i dobiješ silu privlaĉenja. Evo... pokušaj sa stazama planeta oko Sunca, sve funkcionira. A planeti putuju oko Sunca krećući se po elipsama, jer svi oni privlaĉe jedan drugog baš kao što ih i Sunce privlaĉi, pa je zato Sunce smješteno u jednom fokusu elipse, dok je u drugom fokusu suma svih ostalih sila privlaĉenja. − Dok je to govorio furiozno je crtao skicu, a Bahram ga još nikada nije vidio tako uzbuĊenog. − To objašnjava one pogreške pri promatranju kod Ulug-bega. To je primjenjivo na planete, a bez sumnje i na zvijezde u njihovim zvijeţĊima, i na let topovske kugle iznad Zemlje, i na kretanje onih malih ţivotinjica u barskoj vodi ili u našoj krvi! Kalid je kimao. − To je matematiĉki prikaz sile gravitacije. − Da. − Ta privlaĉnost je obrnuto razmjerna kvadratu udaljenosti. − Da. − I primjenjiva je na sve? − Mislim da jest. − A što je sa svjetlom? − Ne znam. Svjetlost ima tako malenu masu. Ako je uopće ima. Ali i to malo mase privlaĉi se sa svim drugim masama. Masa privlaĉi masu. − Ali to je opet djelovanje na daljinu, − rekao je Kalid. − Da. − Ivang se osmjehnuo. − Moţda je to onaj tvoj univerzalni duh. Djeluje kroz sve ono što mi ne shvaćamo. Kroz gravitaciju, magnetizam, munje. − Neka vrst nevidljive vatre. − Ili je u odnosu na vatru isto što su i te najsitnije ţivotinjice u odnosu prema nama. Neka suptilna snaga. A ipak joj ništa ne moţe izbjeći. Nalazi se u svemu. I mi svi ţivimo unutar nje. − Neki aktivan duh u svim stvarima.
130 − Poput ljubavi, − dobacio je Bahram. − Da, poput ljubavi, − konaĉno se sloţio Ivang. − Bez toga bi sve na Zemlji bilo mrtvo. Ništa ne bi privlaĉilo ni odbijalo ni kruţilo ni mijenjalo oblik ili na bilo koji naĉin ţivjelo, nego bi samo leţalo, mrtvo i hladno. I tada se osmjehnuo, njegovi su se sjajni tibetanski obrazi razvukli, njegovi veliki konjski zubi su zasjali − Eto, tu smo. Tako to mora biti, shvaćate? To je ono što sve pokreće... ĉini ţivim. I ta sila djeluje toĉno obrnuto razmjerno udaljenosti izmeĊu predmeta. Tada je Kalid zapoĉeo − Pitam se bi li nam to moglo pomoći pri transmutaciji... No druga dvojica su ga prekinuli − Olovo u zlato! Olovo u zlato! − Smijali su mu se. − Sve se to već pozlatilo, − rekao je Bahram, a Ivangove su oĉi odjednom zasjale, kao da ga je cijelog ispunila ona boţica ognjišta i onda je privukao Bahrama k sebi u vlaţan medvjeĊu zagrljaj, ponovo tiho mumljajući. − Dobar si ti ĉovjek, Bahrame. Ti si vrlo dobar ĉovjek. Slušaj, mogu li ostati ovdje ako vjerujem u tu tvoju ljubav? Bi li te sablaznilo ako bih ja vjerovao u gravitaciju i u ljubav i u jedinstvo svih stvari? _______________ Teorije bez primjene stvaraju probleme BAHRAM JE SADA BIO ZAPOSLENIJI NEGO IKADA, A TO JE VRIJEDILO I ZA SVE DRUGE NA IMANJU. Kalid i Ivang su nastavili sa svojim raspravama o tome kako sada treba razgranati tu veliko Ivangovu spoznaju, kako treba provesti pokuse svih vrsta u kojima će se ili testirati ili istraţiti sve u vezi s tim. No njihova su istraţivanja bila od male pomoći Bahramu u njegovom radu u kovaĉnici, jer je bilo teško, ako ne i nemoguće, primijeniti njihovu višu matematiku i ezoteriĉke argumente na obiĉne svakodnevne napore da se pokuša dobiti jaĉi ĉelik ili snaţnije topove. Kan je vjerovao kako je bolje sve ono što je i fiziĉki veće, a ĉuo je kako kineski car ima neke nove topove prema kojima su se ĉinili patuljastima ĉak i oni golemi bizantski koji su preostali iza kuge koja je vladala u sedmom stoljeću. Bahram je pokušao veliĉinom dostići te topove o kojima su se širile glasine, ali bilo mu je teško lijevati ih, pokrenuti ih, a i pucati iz njih, a da se i sami ne raspuknu. Kalid i Ivang su iznosili svoje sugestije, no ništa od toga nije bilo djelotvorno pa je bio opet prepušten onoj stoljećima staroj metalurškoj tehnici pokušaja i pogrešaka, stalno se vraćajući istoj ideji kako bi, kada bi imao dobar omjer rudaĉa i dovoljnu temperaturu rastaljenog metala, topovi bili jaĉi. Trebalo je pojaĉati silu kojom je voda rijeke pokretala mjehove kako bi vatra bila tako snaţna da rastaljena ruda pobijeli do te mjere da bi oĉi boljele kada bi se gledalo u taj sjaj. Kalid i Ivang su u suton promatrali taj prizor, a onda se do zore prepirali o porijeklu tako snaţne svjetlosti koju ţeljezo zagrijavanjem emitira. Sve je to bilo lijepo i krasno, ali bez obzira koliko oni zraka ubacivali u vatru koju su loţili ugljenom, i što se usijano ţeljezo bijelilo poput sunca i bilo tekuće poput vode, ako ne još i rjeĊe nego voda, topovi su se, baš kao i prije, ipak znali rasprsnuti. A Nadir bi se pojavio, nenajavljen, i znao sve što se dogaĊa. Bilo je jasno da on na imanju ima svoje uhode i uopće ga nije zanimalo hoće li Bahram to saznati. Ili je ĉak i htio da on to zna. I onda bi se pojavio, nezadovoljan. Njegov pogled im je onda govorio: "Više, i brţe!", ĉak i onda kada su ih njegove rijeĉi uvjeravale kako on zna da oni rade najbolje što mogu i kako je kan zadovoljan s njihovim tablicama proraĉuna putanje kugle. Govorio bi: "Kan je impresioniran kako se snagom matematike vješto parira kineskim osvajaĉima.", a Bahram bi tada nesretno kimnuo kako bi pokazao da je shvatio poruku, ĉak i kada je Kalid namjerno izbjegavao to shvatiti, i onda bi se suzdrţao od namjere da ga zamoli da se Ivangova radna dozvola u proljeće opet produţi, misleći kako je bolje raĉunati na Nadirovu dobru volju u nekom povoljnijem trenutku, i samo bi se vratio u radionicu kako bi iskušao nešto drugo. _______________ Novi metal, nova dinastija, nova religija TAKO SE BAHRAM IZ POSVE PRAKTIĈNIH RAZLOGA ZAINTERESIRAO ZA NEKI SIVI METAL KOJI je izvana bio nalik olovu, a iznutra je izgledao kao kositar. Bilo je oĉito da je u ţivi jako puno sumpora. Ali tijekom raznih pokusa se pokazalo da je ovaj metal manje krt nego ţeljezo, da se lakše obraĊuje nego zlato i, ukratko, da je razliĉit od svih onih metala koje su spominjali al-Razi i Ibn Sina, ma kako je to bilo teško i zamisliti. Neki nov metal! A i miješao se sa ţeljezom, tvoreći neku vrst ĉelika za koju se ĉinilo da bi mogla sasvim dobro posluţiti za izradu topovskih cijevi.
131 − Kako uopće moţe postojati neki posve novi metal? − pitao je Bahram Kalida i Ivanga. − I kako bi se trebao zvati? Ne mogu ga dovijeka zvati "ono sivo". − Nije on nov, − rekao je Ivang. − On je oduvijek bio tu, zajedno s ostalima, ali tek smo sada postigli dovoljno visoku temperaturu da bi se on mogao pojaviti. Kalid ga je, onako u šali prozvao "olovno zlato" i taj se naziv, u nedostatku nekog drugog, zadrţao. I sada su nailazili na taj metal svaki puta kad su talili neku plavkastu bakrenu rudaĉu i postao je dio njihove proizvodnje. Dani su prolazili u grozniĉavom radu. Glasine o ratu na istoku bile su sve jaĉe. Priĉalo se kako su preko Velikog zida u Kinu opet provalili barbari, srušili trulu dinastiju Ming i sada je tamo sve kuhalo od nasilja koje se poĉelo širiti na sve strane. Ovoga puta ti barbari nisu došli iz Mongolije nego iz Mandţurije, sjeveroistoĉno od Kine, i govorilo se kako su to najbolji ratnici koje je svijet ikada vidio i kako je posve vjerojatno da će oni osvojiti i razoriti sve što im se naĊe na putu, pa tako i islamsku civilizaciju, ako se ne uĉini nešto što bi to moglo sprijeĉiti. Tako su govorili ljudi na bazaru, a i Nadir, na onaj svoj zaobilazni naĉin, potvrĊujući kako se zaista nešto dogaĊa, a odlaskom zime taj se osjećaj opasnosti povećao, jer je opet došlo vrijeme vojnih pohoda. Proljeće je, kako je to Ivang rekao, vrijeme za rat i za kugu, te dvije najveće ruke šesteroruke smrti. Bahram je tijekom tih mjeseci radio kao da je stalno na vidiku neka silna oluja koja se nadvila nad istoĉnim obzorom, koja se kreće kako je vjetrovi nose i pretkazuje katastrofu. To je dodalo bolnu oštricu onim uţicima koje mu je pruţala njegova malena obitelj: sin i kćer koji su trĉkarali posjedom i bili nemirni za vrijeme molitve, ta djeĉica koju je Esmerina besprijekorno odijevala i koja su bila vrlo pristojna osim kada bi pobjesnjeli, a oboje su bili skloni tome i to do stupnja koji bi zapanjio oba njihova roditelja. To je bila jedna od najĉešćih tema razgovora koje su vodili noću kada su uţivali i kad bi ona nakratko izašla olakšati se i onda se opet vratila; Bahramove ruke su joj grijale grudi i seks je taj dio noći pretvarao u najljepši dio dana, toliko topliji i ispunjen ljubavlju da je ponekad ujutro bilo teško povjerovati da se to zaista dogodilo, sada kad je Esmerina opet bila odjevena i ozbiljna, Esmerina koja je upravljala ţenama i njihovim radom na posjedu jednako strogo kao i Kalid, i koja nikada nije razgovarala s Bahramom ili ga gledala, osim na onaj posve poslovan naĉin koji se jedini ĉinio primjerenim i pristojnim, a noću se, zajedno s njim, selila u jedan posve drugi svijet njihove postelje. Bahram je razmišljao: ljubav mijenja sve. Konaĉno, svi smo mi samo ţivotinje, stvorenja koje Bog nije uĉinio bitno razliĉitim od majmuna i nije bilo razloga zašto ţenske grudi ne bi bile isto što i vime krave kad se bez elegancije ljuljaju dok se ona saginje naprijed kako bi obavila ovaj ili onaj posao, no ljubav ih ĉini sferom krajnje ljepote, a to vrijedi i za sve ostalo na tom svijetu. Ljubav daje konaĉan opis stvarima i samo ih ona moţe spasiti. U potrazi za porijeklom svojeg novog "olovnog zlata" Kalid je listao neke vrlo zanimljive stare knjige i zastao na zanimljivom odlomku poznate Ibn Hajjamove "Knjige svojstava", napisane tijekom prve godine dţihada, u kojoj on nabraja sedam metala, tj. zlato, srebro, olovo, kositar, bakar, ţeljezo i "karsini", odnosno "kinesko ţeljezo" - izgledom tamno sivo, a nakon poliranja dobiva srebrn sjaj, i Kinezi ga zovu paitung, "bijeli bakar". Kinezi, pisao je Hajjam, od tog metala rade zrcala koja, ako se u njih gleda, mogu lijeĉiti bolesti oka. Kalid, ĉije su oĉi iz godine u godinu bile sve slabije, se odmah bacio na izradu svojeg vlastitog malog zrcala kako bi to provjerio. Hajjam je pisao i kako zvona izraĊena iz karsinija imaju posebno melodiozan zvuk pa je Kalid od ostatka zalihe koju su imali pri ruci izlio zvona kako bi provjerio je li im ton posebno ugodan i jer bi to moglo pomoći pri konaĉnoj identifikaciji tog metala. Svi su se sloţili da zvona sasvim lijepo zvone, ali Kalidov se vid nije nimalo poboljšao nakon gledanja u zrcalo izraĊeno od tog metala. − Zovite ga karsini. − rekao je Kalid. − Tko zna što je to. Ništa mi ne znamo. Ali nastavio je s izvoĊenjem raznih pokusa, provodeći besane noći nakon svakog testiranja, pišući opširne komentare. On i Ivang su nastavili s njihovim prouĉavanjima. Kalid je dao upute Bahramu, Paxtakoru i Jalilu, kao i ostalim starim majstorima po radionicama, da naprave nove teleskope, mikroskope, barometre i crpke. Imanje je postalo mjesto gdje su se sve njihove vještine spajale i nadopunjavale, dajući im veliku snagu pri izradi novih predmeta; za sve što su mogli zamisliti znali su i napraviti prvi grubi prototip. Svaki puta su stari majstori mogli sve bolje izraĊivati potrebne kalupe i alate, što im je omogućavalo izradu predmeta sa sve boljom toĉnošću, sa sve manjim odstupanjem od ţeljenih veliĉina, bilo da je rijeĉ o satnom mehanizmu, o velikom kolu vodenica na rijeci ili o topovskim cijevima. Kalid je rastavio spravu za tkanje perzijskih tepiha kako bi prouĉio sve one sitne metalne dijelove i rekao Ivangu kako bi se to moglo prepraviti tako da bi se postavila klizna nazupĉana letva u koju bi se umjesto niti umetali ţigovi u obliku slova koja bi se mogla premazati tintom i otisnuti na papir pa bi se tako cijela stranica mogla napisati odjednom i to bi se
132 moglo ponoviti onoliko puta koliko se ţeli. Tako bi knjige postale posve obiĉna stvar, poput topovskih kugli. Ivang se nasmijao i rekao mu kako na Tibetu svećenici rezbare iz drveta takve blokove koji se premazuju tintom, ali da je ova njegova zamisao još bolja. Ivang se u meĊuvremenu bavio svojom matematikom. Jednom je rekao Bahramu: − Samo je Bog mogao smisliti sve te stvari i onda ih i uĉiniti stvarnima! Kada bismo mogli shvatiti samo milijunti dio toga, saznali bismo više nego je ijedno osjetilno biće spoznalo tijekom svih vremenskih razdoblja, i spoznali bismo boţansku misao. Bahram je nesigurno kimnuo. Sada je već znao da ne ţeli da Ivang prijeĊe na islam. Ĉinilo se kako bi to bilo pogrešno, i prema Bogu i prema Ivangu. Znao je i da je sebiĉno što on to tako osjeća i da će se Bog već pobrinuti za to. I zaista, ĉinilo se da se On već pobrinuo, jer Ivang više nije petkom odlazio do dţamije niti je dolazio u ribat. Bog, ili Ivang, ili obojica, shvatili su Bahramovu misao. Vjeru se ne moţe glumiti, niti zlorabiti za zemaljske svrhe. _______________ Zmaj ujeda svijet KAD JE BAHRAM SADA POSJETIO KONAĈIŠTE ZA KARAVANE, ĈUO JE MNOGE UZNEMIRUJUĆE VIJESTI koje su stizale s istoka. Stvari su se zakuhale, nova mandţurska dinastija u Kini pokazivala je ekspanzionistiĉke namjere. Novi car, uzurpator, nije bio zadovoljan starim carstvom na zalasku koje je osvojio i bio je odluĉan u namjeri da ga obnovi ratovima, nastavljajući sa svojim osvajanjima prema riţom bogatim kraljevstvima na jugu, Anamu, Sijamu i Burmi, kao i prema suhim, pustim predjelima središta svijeta, brdima i pustinjama što su odvajali Kinu od Dara i koje su presijecale samo staze Puta svile. Kada prijeĊu To pusto podruĉje, sruĉit će se u Indiju, na islamske kanate i na Savafidsko30 carstvo. U prenoćištu se govorkalo kako su Jarkant i Kašgar već osvojeni... što je bilo lako moguće, jer su njih već desetljećima branili samo ostaci garnizona dinastije Ming i banditski gospodari rata. Buharu je od tih pustih predjela dijelio samo zavala Tarim i planine Ferghana, a Put svile je tim predjelima prolazio na dva-tri mjesta. A gdje su mogle proći karavane, sigurno je mogla proći i vojska. To se ubrzo i dogodilo. Stigla je vijest da su zauzeli prolaz Torugart koji je bio jedna od kota na Putu svile izmeĊu Taškenta i pustinje Takla Makan. To će poremetiti uobiĉajenu rutu i znaĉilo je da će Samarkand i Buhara, umjesto dosadašnjih središnjih poloţaju toj velikoj svjetskoj razmjeni dobara, sada imati posve zabaĉen poloţaj. Za trgovinu je to bila katastrofa. Te novosti su donijele posljednje karavane, Armenci, Zotti, Ţidovi i Hindusi. Bili su prisiljeni bijegom spašavati ţivu glavu i tako su ostali bez sve robe. Ĉinilo se da će i Dzungarijanska Vrata, izmeĊu Sjinjianga i Kazakstanske stepe takoĊer biti osvojena. Kako su se ove vijesti širile konaĉištima oko Samarkanda, većina karavana koje su se tamo odmarale promijenile su svoje planove. Mnogi su odluĉili vratiti se u Frengistan. Takve odluke bi ubrzo naškodile Samarkandu. Kao krajnja toĉka trgovaĉkog puta, on ne bi predstavljao ništa, samo rub Dar al-Islama. Nadir je bio zabrinut, a kan je bjesnio. Sajjed Abdul Aziz je zapovjedio da se Dzungarijanska vrata ponovo osvoje, a poslao je i pojaĉanje koje će pomoći braniti prolaz Kiber, tako da se barem osigura trgovaĉka povezanost s Indijom. Nadir je, praćen jakom straţom, sve to ukratko objasnio Kalidu i Ivangu. Iznio je cijeli taj problem kao da je to na neki naĉin Kalidova krivnja. Pri kraju posjeta im je rekao kako će Bahram, zajedno sa ţenom i djecom poći s Nadirom u Khanaku u Buhari. Biti će im dopušteno vratiti se u Samarkand tek onda kada Kalid i Ivang budu napravili oruţje s kojim će se moći obraniti od Kineza. − U palaĉi će im biti dopušteno primati posjetitelje. Moći ćete ih posjetiti ili im se pridruţiti, premda vjerujem da je bolje da ovdje nastavite raditi sa svojim ljudima i strojevima. Kada bih vjerovao da ćete brţe raditi u palaĉi, vjerujte mi, ja bih vas već preselio. Kalid ga je bijesno gledao, previše ljutit da bi mogao govoriti, a da pritom ne ugrozi sve njih. − Ivang će se preseliti k vama na imanje, jer mislim da je tu najkorisniji. Dobit će unaprijed odobreno produţenje njegove dozvole boravka kao priznanje vaţnosti njegovog rada na drţavnim poslovima. Zapravo mu se zabranjuje odlazak. A ne bi imao ni kamo otići. Onaj probuĊeni zmaj na istoku je već pojeo Tibet. Tako radite na Boţjem zadatku i moţete biti ponosni što ste dio toga. Pogled mu se zadrţao na Bahramu. − Mi ćemo dobro skrbiti o vašoj obitelji, a vi se ovdje pobrinite da sve bude kako treba. Moţete poći sa svojima u palaĉu ili ostati ovdje i pomoći pri radu, kako god vas je volja. 30 Misli se na Perziju pod savafidskom dinastijom, (op.prev.)
133 Bahram je kimnuo, ne mogavši govoriti od nevjerice i straha. − Uĉinit ću oboje! − konaĉno mu je uspjelo izustiti, dok je gledao Esmerinu i djecu. Više ništa nije bilo kao prije. Mnogi se ţivoti tako promijene... odjednom i zauvijek. _______________ Oruţje od Boga POŠTUJUĆI BAHRAMOVE OSJEĆAJE, KALID I IVANG SU CIJELI POSJED PRETVORILI U MJESTO ZA proizvodnju oruţja i svi njihovi pokusi i demonstracije bili su usredotoĉeni samo na jaĉanje kanove vojske. Jaĉi topovi, još eksplozivniji barut, rotirajuće kugle, "ubojica milijarda"; tu su bile i tablice za proraĉun hitaca, logistiĉki protokoli, abeceda za razgovor na daljinu uz uporabu zrcala, radili su sve to dok je Bahram provodio pola vremena ţiveći u Khanaki s Esmerinom i djecom, a drugu polovicu na imanju, sve dok mu cesta za Buharu nije postala bliskom poput stazica na imanju, jer tim je putem prolazio u svako doba, danju i noću, pokatkad zaspavši na konju koji je već i naslijepo znao taj put. Napredak koji su ostvarili razvijajući kanovu vojnu moć bio je impresivan ili bi barem bio takav da su zapovjednici kanove vojske slijedili Kalidove upute i da je Kalid imao strpljenja poduĉavati ih. Obje su strane bile previše ponosne da bi se prilagoĊavale i mada se Bahramu ĉinilo kako je kritiĉnu pogrešku uĉinio Nadir kada nije zapovjedio generalima da moraju slušati Kalida i što nije utrošio malo više kanovog novca kako bi unajmio iskusnije vojnike, ništa od toga nije bilo uĉinjeno. Ĉak je i veliki Nadir Divanbegi imao ograniĉenu moć koja se na kraju svodila na davanje savjeta kanu. Drugi savjetnici su imali drukĉije savjete pa je moguće da je Nadirova moć slabila upravo onda kada je bila najpotrebnija, i to usprkos Kalidovim i Ivangovim inovacijama ili, tko zna, moţda baš zbog njih. A i kan nije bio od onih koji su znali dobro prosuditi stvari. A moţda ni njegovi dţepovi nisu bili baš takva vreća bez dna kako se to ranije ĉinilo. Izgledalo je da Esmerina upravo tako misli, mada je Bahram te zakljuĉke morao izvlaĉiti većinom iz njezinih pogleda i šutnje. Ĉinilo se kako ona vjeruje da ih cijelo vrijeme uhode, ĉak i tijekom njihovih besanih sati u gluho doba noći, što je bila strašna misao. Djeca su ovaj ţivot u palaĉi prihvatila kao da im se ostvario kakav san iz bajki, a Esmerina nije ĉinila ništa da im promijeni taj dojam, premda je, naravno, znala da su samo uhićenici i da bi lako mogli izgubiti ţivot ako se kanova zlovolja bude okrenula, već prema naĉinu na koji se odvijaju stvari na Kalidovom imanju ili negdje na istoku, ili bilo gdje. I zato se suzdrţavala od izricanja ikakvih zamjerki i samo je govorila kako ih fino hrane i kako su prema njima svi ljubazni i kako su i ona i djeca dobro. Samo je, dok su bili nasamo, pogled na njene oĉi govorio Bahramu koliko je prestrašena i koliko ga je ţeljela potaknuti da ispuni sve kanove ţelje. Kalid je, naravno, sve to znao i bez analiziranja kćerinih pogleda. Bahram je mogao vidjeti kako ovaj ulaţe sve više i više truda kako bi ojaĉao kanove vojne kapacitete, ne samo radom na oruţju nego i pokušavajući sporazumjeti se s nekolicinom kanovih najpouzdanijih generala i pazeći da ih ne uvrijedi, bez obzira radilo se o obnovi gradskih zidina (kada im je ukazivao na uĉinkovitu snagu onih hrpa obiĉne zbijene zemlje) pa sve do pokazivanja planova kopanja bunara i isušivanja ustajalih voda u Buhari i Samarkandu. No napredak je ipak tekao neravnomjerno. Glasine su poĉele kruţiti gradom poput šišmiša, isisavajući svjetlost iz svakog dana. Mandţu barbari su osvojili Yunnan, Mongoliju, Ĉam, Tibet, Anam, i istoĉne dijelove mogulskog carstva; svakog se dana ĉulo nešto drugo, o neĉem što se nalazi još bliţe. Nije bilo naĉina kako bi se išta od tih glasina potvrdilo, a neke su zaista i bile opovrgnute, bilo izravnim kontradikcijama, bilo jednostavnom ĉinjenicom da su karavane iz tih regija i dalje pristizale, a trgovci koji su s njima dolazili nisu bili vidjeli ništa neobiĉno, mada su i oni sami ĉuli glasine. Ništa nije bilo sigurno osim ĉinjenice da je na istoku burno. Sada su karavane pristizale rjeĊe, a u njima nisu bili samo trgovci nego i cijele obitelji muslimana, Ţidova i Hindusa, tjerane strahom od nove dinastije zvane Tsing. Stoljećima stara naselja stranaca sad su se topila i nestajala poput inja na suncu, a izbjeglice su se slijevale prema zapadu, vjerujući kako će biti bolje unutar Dar al-Islama, negdje u mogulskom ili otomanskom carstvu ili u kakvom malom sultanatu Frengistana. To je bez sumnje bilo toĉno, jer su tamo vladali zakoni islama, ali Bahram je na njihovim licima vidio bijedu i krajnje siromaštvo, tu nuţnost da se njihovi muškarci sagnu i mole pomoć, jer su njihova dobra s kojima su mogli trgovati već bila potrošena, a pred njima je još uvijek bila cijela zapadna polovica svijeta koju je trebalo prijeći. Ali ako ništa drugo, to će barem biti muslimanska polovica svijeta. No ti posjeti konaĉištima za karavane, što je ranije Bahramu bio najljepši dio dana, sada su izazivali strepnju i strah, baš kao i Nadir koji je dolazio vidjeti kako Kalid i Ivang napreduju s istraţivanjem naĉina kako da se kanat obrani od invazije.
134 − Nismo mi ti koji usporavaju stvari, − ogorĉeno je rekao Kalid jedne noći u svojoj radnoj sobi. − Nadir baš i nije neki veliki general i svakim danom ima sve manji utjecaj na kana. A sam kan... − Tu je Kalid samo zazviţdao. Bahram je uzdahnuo. Nitko nije mogao tome proturjeĉiti. Sajjed Abdul Aziz nije bio mudar ĉovjek. − Treba nam nešto što će istovremeno biti i smrtonosno i djelovati spektakularno, − rekao je Kalid. − Nešto što će tako djelovati i na kana i na te Kineze. Bahram ga je ostavio neka i dalje traţi razliĉite recepte za eksplozive, a sam se uputio na hladno i dugaĉko jahanje do palaĉe u Buhari. Kalid je dogovorio sastanak s Nadirom i vratio se mrmljajući kako će, bude li demonstracija koju je predloţio protekla kako treba, Nadir osloboditi Esmerinu i djecu i poslati ih natrag na imanje. Bahram je bio ushićen, no Kalid ga je upozorio − Ovisit će o tome kako kan bude zadovoljan, a tko bi znao što moţe impresionirati takvog ĉovjeka. − Što mu namjeravaš pokazati? − Morat ćemo izraditi granate koje će biti napunjene onom kineskom wan-je-ti formulom, neku vrst ĉahura koje se neće raspasti pri ispaljivanju nego onda kada udare o tlo. Isprobali su nekoliko razliĉitih oblika i ti su pokusi uvijek bili vrlo opasni; ljudi su ĉesto morali bjeţati kako bi spasili ţivu glavu. Kada bi to nekako proradilo, bilo bi to strašno oruţje. Bahram je svakodnevno po cijeli dan jurio naokolo, zamišljajući kako mu se obitelj vratila i kako je Samarkand spašen od napada nevjernika; ako je Alah imao namjeru da se to tako i dogodi, onda je ovo oruţje sigurno bilo dar koji im upravo On šalje. Konaĉno su proizveli granate s ravnim straţnjim dijelom i dvije zasebne komore koje je odvajala tanka stjenka pa u njih ubrizgali "ubojicu milijarda" u tekućem stanju. Punjenje baruta pri vrhu granate trebalo je eksplodirati, obaviti inicijalno paljenje lomeći pregradnu stjenku pa se pomiješati sa sastojcima stlaĉenog plina. Uspijevalo im je u otprilike osam od deset pokušaja. Druga vrsta granate, bez pregrade, posve ispunjena barutom rasprsnula im se uz zaglušnu buku, a komadići su se razletjeli poput metaka na sve strane. Napravili su po pedeset komada od obje vrste i upriliĉili demonstraciju na probnom poligonu uz rijeku. Kalid je od proizvoĊaĉa ljepila otkupio malo stado starih raga, uz obećanje da će mu ih prodati natrag već pripremljene da od njihovih ostataka skuha ljepilo. Pomoćnici su odveli te jadne ţivotinje sve tamo do krajnjeg dometa topova, a kad su kan i njegova pratnja stigli, s onim već ustaljenim izrazom dosade na licu, Kalid je okrenu glavu od njih iskazujući time svoj prezir, onoliko koliko se to usudio, praveći se kako mora obaviti nešto vaţno oko topova. Bahram je uvidio kako to neće biti dovoljno pa je sam otišao do Nadira i Sajjeda Abdula Aziza i tamo im poĉeo, vrlo uglaĊeno i s mnogo obzira objašnjavati mehanizam tog oruţja, kada im je Kalid, sav znojan i uspuhan, prišao. Kalid je izjavio da je sve spremno za pokaznu vjeţbu. Kan je samo nehajno odmahnuo rukom, njegova uobiĉajena gesta, a Kalid je dao znak ljudima koji su stajali uz top da prinesu vatru. Top je opalio, ispustio bijeli dim i trgnuo se natrag. Cijev mu je bila podignuta visoko kako bi granata izletjela pod velikim kutom i pala udarivši samim vrhom. Dim se kovitlao i svi su zurili dolje niz ravnicu, no ništa se nije dogaĊalo i Bahram je zadrţao dah... Oblak ţutog dima eksplodirao je posred skupine konja koji su se propinjali, a dva konja su išĉupali kolce za koje su bili vezani i otrĉali, a nekolicina ih je popadala kad ih je uţad kojom su bili vezani povukla natrag. Onaj gust dim, ţut poput senfa, još se uvijek širio, skrivajući konje dok je prolazio ispred njih. Oblak je prekrio i jednog konja koji se već otrgao s ulara i pobjegao, no zabunom opet dotrĉao natrag; vidjeli su ga kako se propinje u onoj izmaglici i kako pada pa se opet bori nastojeći ustati, a onda se opet srušio, grĉeći se. Ţut oblak se polako razišao, vukući se niz dolinu nošen vjetrom, doimajući se teškim dok se dugo zadrţavao po udubinama na tlu. Sada su tamo leţala dva tuceta mrtvih konja, razbacani u krugu od najmanje dvije stotine koraka. − Da se tamo nalazila vojska, − rekao je Kalid − tada bi, najsvjetliji slugo pravoga Boga, veliki kane, svi oni sada bili mrtvi poput ovih konja. Nadir, koji je izgledao pomalo zapanjen, reĉe: −A što bi bilo da je vjetar promijenio smjer i puhnuo prema nama? Kalid je slegnuo ramenima. − Tada bismo i mi umrli. Vaţno je napraviti male granate koje se ispali na veliku udaljenost i to uvijek niz vjetar, ako je to ikako moguće. Taj plin se rasprši, pa ako lagan vjetar i puše prema vama, to ne mora ništa znaĉiti. Ĉinilo se da je Kan zaprepašten demonstracijom, ali sve više i više zadovoljan, kao da je vidio novu vrstu vatrometa; u svezi s njim bilo je teško sigurno ustvrditi bilo što. Bahram je sumnjao da se on ponekad pretvara da je nesiguran kako bi stavio neki veo izmeĊu sebe i svojih savjetnika. Sada je kimnuo Nadiru i poveo svoje dvorjane na cestu koja vodi u Buharu.
135 − Moraš shvatiti, − podsjetio je Kalid Bahrama dok su se vraćali na imanje − da baš u toj skupini oko kana postoje ljudi koji bi ţeljeli srušiti Nadira. Njima nije vaţno koliko je naše oruţje dobro. Zapravo, što bolje − tim gore! Dakle, ne radi se samo o tome da su oni totalne budale. _______________ Takve stvari se dogaĊaju SLJEDEĆEG DANA NADIR SE POJAVIO SA SVIM SVOJIM STRAŢARIMA, A SA SOBOM SU DOVELI Esmerinu i djecu. Samo je kratko kimnuo na sva ona Bahramova zahvaljivanja, a onda rekao Kalidu. − Moţda će nam zatrebati one granate s otrovnim zrakom pa bih htio da ih proizvedete što više... najmanje pet stotina... kad se bude vratio, kan će te adekvatno nagraditi, a kao zalog tome obećanju unaprijed ti vraća tvoju obitelj. − Zar kan nekamo odlazi? − U Buhari se pojavila kuga. Svratišta za karavane, bazari, dţamije, medrese i Khanaka, sve je zatvoreno. Kljuĉni ĉlanovi dvora povući će se s kanom u njegovu ljetnu rezidenciju. Ja ću od tamo obavljati za njega sve nuţne poslove. Ĉuvajte se. Ako moţete napustiti grad, a ipak i dalje nastaviti s radom, kan vam to ne brani, no nada se da ćete se zatvoriti ovdje na imanju i nastaviti svoj posao. Moţemo se ponovo sastati kad više ne bude kuge. − A što je s Mandţurijcima? − Ĉuli smo da je i njih zahvatila. To se moglo i oĉekivati. Moţda su je oni i donijeli sa sobom. Moţda su ĉak i poslali svoje bolesnike meĊu nas kako bi proširili zarazu. To se ne bi puno razlikovalo od gaĊanja neprijatelja otrovnim zrakom. Ĉuvši ovo, Kalid je pocrvenio, ali nije ništa rekao. Nadir je otišao i bilo je oĉito da mora obaviti još neke poslove prije negoli nestane iz Samarkanda. Kalid je tresnuo za njim s vratima, psujući ispod glasa. Bahram, ushićen iznenadnim povratkom Esmerine i djece, grlio je svoju obitelj sve dok Esmerina nije povikala da će ih zdrobiti. Jecali su od sreće i tek je kasnije, usred zatvaranja imanja kako bi se izolirali od dodira s gradom (nešto što su bili uspješno uĉinili i prije deset godina kad je gradom harala svinjska groznica i kada su izgubili samo jednog slugu koji se iskrao kako bi se sastao s djevojkom i nikada se više nije vratio)... tek je kasnije Bahram spazio da njegova kćer Laila ima crvene obraze i silno visoku temperaturu i da posve nezainteresirana leţi na putnom sanduku. Stavili su je u sobu u kojoj je bila postelja. Esmerinino je lice bilo izobliĉeno od straha. Kalid je zapovjedio da mala tamo bude u karanteni, a hrana i piće da joj pruţaju s ulaznih vrata na dugaĉkim motkama i da sve zdjele i tanjure ostave tamo kako ne bi kasnije došli nekom drugome. Ali prije negoli je taj reţim bio uveden, Esmerina je, naravno, grlila djevojĉicu i sljedećeg je dana Bahram vidio ţenine crvene obraze i dok je budna leţala stenjući i podiţući ruke, spazio je kako pod pazuhom ima pjege sa ţutim obrubom, upaljene otekline koje su bile nalik alem-kamenu i izgledalo je kao da se sva iznutra pretvara u drago kamenje. Nakon toga izolirali su tu cijelu kuću i Bahram je provodio dane njegujući ostale, jureći od jednog do drugog i danju i noću, slijedeći Kalidov savjet da nikoga ne dotiĉe i da im ne prilazi toliko blizu da bi ga zahvatio njihov dah. Ponekad je to tako ĉinio, a nekad i ne, i onda ih je dodirivao kao da ih moţe grĉeviti drţanjem zadrţati na ovom svijetu. Ili ih dovući natrag na ovaj svijet, kad su djeca umrla. Onda su i odrasli poĉeli umirati pa su bili izolirani od grada kao kuća bolesnih, a ne da bi se zaštitili od bolesti koja bi došla izvana. Fedva je umrla, no Esmerina se još drţala; Kalid i Bahram su na smjenu brinuli o njoj, a i Ivang im se pridruţio na posjedu. Jedne noći su Ivang i Kalid uhvatili na staklo Esmerinin dah pa su promatrali tu vlagu kroz mikroskop i govorili su vrlo malo. Bahram je pogledao samo letimice i spazio oblike malih zmajeva, šišmiša i razne druge groteskne likove. Nije imao snage ponovo pogledati, ali znao je da je s njima gotovo. Esmerina je umrla i tog istog sata su se i na Kalidu pojavili prištevi. Ivang nije mogao ustati s kauĉa u Kalidovoj radionici, ali je kroz mikroskop prouĉavao vlastiti dah i krv, pokušavajući voditi jasne bilješke o napretku vlastite bolesti. Jedne noći dok je tamo stenjući leţao, rekao je posve tiho: − Drago mi je što nisam promijenio vjeru. Znao sam da ti to ne ţeliš. Osim toga, sada bih poĉinio i svetogrĊe, jer ako Bog postoji, sada bih mu rado zbog ovoga oĉitao bukvicu. Bahram nije ništa rekao. Ovo je bila kazna, ali zbog ĉega? Što li su to skrivili? Jesu li granate s otrovnim plinom predstavljale otvorenu uvredu Bogu? − Starci ţive do sedamdesete, − rekao je Ivang − a ja sam tek prešao tridesetu. Što bih trebao uĉiniti s ovim preostalim godinama?
136 Bahram nije mogao misliti. − Rekao si da ćemo se vratiti, − rekao je sumorno. − Da. Ali meni se sviĊao ovaj ţivot. Imao sam za njega planove. Naslonio se na svojem kauĉu, ali nije mogao jesti, a koţa mu je bila jako topla. Bahram mu nije ni rekao da je Kalid već umro, utuĉen tugom ili bijesom zbog gubitka Fedve, Esmerine i djece... i njegova je smrt bila više nalik smrti od moţdanog udara nego od kuge. Bahram je samo sjedio s Tibetancem na utihlom imanju. U jednom trenutku Ivang je rekao: − Pitam se nije li Nadir znao da su oni zaraţeni pa nam ih je vratio da nas ubiju. − Ali zašto bi to uĉinio? − Moţda se bojao "ubojice milijarda", a moţda i neke od frakcija iz palaĉe. Imao je on i drugih briga osim nas. A moţda se radilo o neĉem posve drugom. Ili ni o ĉemu od svega toga. − To nikada nećemo saznati. − Ne. Moţda je dosad već i cijeli dvor umro. Nadir, kan i svi oni. − Nadam se da je tako, − rekla su Bahramova usta. Ivang je kimnuo. Umro je u zoru, bez rijeĉi i u mukama. Bahram je okupio sve preţivjele na imanju i rekao im da si preko lica stave odjeću i odnesu tijela u zatvorenu radionicu iznad jama s kemikalijama. Bio je toliko izvan sebe da su ga iznenadili pokreti vlastitih odrvenjelih udova, a i govorio je kao da to govori netko drugi. Uĉinite ovo... uĉinite ono. Idemo jesti. A onda je, noseći veliki lonac u kuhinju, osjetio kvrţicu ispod pazuha pa je sjeo kao da su mu tetive sa straţnje strane koljena bile prerezane, misleći: ĉini se da je i na mene sada došao red. _______________ Natrag u ništavilo BIO JE TO, KAO ŠTO SE NAKON TAKVOG KRAJA MOŢE I PRETPOSTAVITI, VRLO OBESHRABREN I malodušan mali jati koji se ovoga puta okupio na crnom podu ništavila. A tko bi im i mogao to predbaciti? Zašto bi uopće imali volje nastaviti dalje? Bilo je tu teško nazrijeti ikakvu nagradu za vrline, ikakvo napredovanje... dharmiĉku pravdu bilo kakve vrste. Ĉak ni Bahram nije mogao u tome vidjeti ništa dobro, a nitko drugi nije ni pokušavao. Gledajući unatrag kroz veo vremena u beskonaĉno ponavljanje njihovih inkarnacija, prije negoli su bili prisiljeni ispiti svoje boĉice zaborava, nakon ĉega je sve opet postala samo tama, nisu mogli uoĉiti nikakav obrazac za sva ta svoja nastojanja; ako su bogovi uopće imali ikakav plan ili barem odredili neku proceduru, ako je taj dugaĉak niz transmigracija trebao doprinijeti neĉemu, ako to nije bilo tek besmisleno ponavljanje, ako vrijeme nije bilo tek niz u kaosu... nitko to nije mogao razabrati; a i ove priĉe o njihovim transmigracijama umjesto smrti. Ĉemu to dalje ĉitati? Zašto uzimati tu njihovu knjigu s dalekog zida, kamo je bila odbaĉena s boli i gaĊenjem, i nastaviti s ĉitanjem? Zašto se podvrgnuti takvoj okrutnosti, takvoj lošoj karmi, tako lošem zapletu? Razlog je jednostavan: te stvari su se dogodile. Dogodile su se bezbroj puta, upravo ovako. Oceani su slani od naših suza. Nitko ne moţe poreći da su se te stvari dogodile. I tako zapravo i nema izbora. Oni ne mogu pobjeći tom kolu raĊanja i umiranja, niti u iskustvenom dijelu svega toga, a niti kasnijim kontemplacijama; a pisac njihove antologije, sama Stara Crvena Tinta, mora njihove priĉe ispriĉati pošteno i mora se suoĉiti sa stvarnošću, jer bez toga te priĉe ne znaĉe ništa. A vrlo je vaţno da te priĉe nešto znaĉe. Tako. Nema bijega od stvarnosti: sjedili su tamo, desetak tuţnih duša što su se stisnule jedna do druge u udaljenom kutu velikog podija u sudnici. Bilo je mraĉno i hladno. Ona savršena bijela svjetlost ovog se puta javljala samo u vrlo kratkim trenutcima, u bljeskovima kao da je eksplodirala oĉna jabuĉica, a nakon toga opet ništa. Gore, na podiju, skakutali su psi i demoni i crni bogovi, u izmaglici koja je sve skrivala i prigušila svaki zvuk. Bahram je pokušavao, ali nije se mogao sjetiti niĉega što bi rekao. Još je uvijek bio zapanjen svim tim dogaĊajima koji su se zbili u svijetu tijekom posljednjih nekoliko dana; još uvijek se osjećao spremnim ustati, izaći van i zapoĉeti nov dan, u još jedno obiĉno jutro kakva su bila i sva druga. Bio je spreman brinuti zbog invazije s istoka, zbog odvoĊenja njegove obitelji, uhvatit se ukoštac sa svim krizama koje je ţivot donosio. Ali ne i s ovim. Ovo je došlo prerano. Slane suze smrti koja je došla u pravi ĉas, gorke suze smrti koja je stigla prerano: gorĉina je poput dima ispunila zrak. SviĊao mi se taj ţivot! Imao sam za njega planove! Kalid je tamo sjedio onako kako je Kalid uvijek sjedio, kao da se udobno smjestio u svojoj radnoj sobi kako bi razmišljao o nekom problemu. Vidjevši ga, Bahram je osjetio duboku tugu i ţaljenje. Ĉitav taj ţivot, otišao. Otišlo, otišlo je, otišlo predaleko... Prošlosti više nema. Ĉak i ako je se moţeš sjetiti, nje više nema. A
137 ĉak i u vrijeme kada se ona dogaĊala, Bahram je znao koliko mu je draga, svakodnevno je ţivio u onom stanju nostalgije za sadašnjim vremenom. Sada toga više nema. Ostatak jatija sjedio je okupivši se oko Kalida, na priprostom drvenom podu. Ĉak je i Sajjed Abdul Aziz djelovao vrlo uzrujano, i to ne samo zbog samosaţaljenja nego uzrujan zbog svih njih, tuţan što je morao napustiti taj jadan, ali tako zanimljiv svijet. Prošlo je neko vrijeme; trenutak, godina, moţda era, moţda ĉak i cijela kalpa31, tko bi to mogao procijeniti na ovako strašnom mjestu? Bahram je duboko udahnuo, a onda se u svojem siedećem poloţaju nagnuo natrag. − Napredujemo, − obznanio je ĉvrstim glasom. Kalid je frknuo. − Mi smo pred njima kao miševi pred maĉkom. − Pokazao je prema podiju gdje su se i dalje odvijale groteskne scene. − Kaţem vam, ovi tamo su obiĉne guzice. Ubijaju nas jednostavno iz sporta. Oni ne umiru niti to razumiju. − Ma pustimo njih, − savjetovao je Ivang. − Morat ćemo to sami uĉiniti. − Bog sudi i on nas šalje ponovo u svijet, − izjavio je Bahram. − Ĉovjek snuje, Bog odluĉuje. Kalid je odmahivao glavom. − Pogledajte ih. Igraju se kao gomila zle djece. Nitko ih ne predvodi, ne postoji bog bogova. Bahram ga je iznenaĊeno pogledao. − Zar ti ne vidiš onoga koji obuhvaća sve ostale, onoga unutar kojega i mi poĉivamo? Alah ili Brahma, ili kako hoćeš, jedini pravi bog bogova? − Ne. Ja ga uopće ne vidim. − Ti ne gledaš! Još nikada nisi pogledao! Kada budeš pogledao, vidjet ćeš ga. A kad ga budeš vidio, za tebe će se sve promijeniti. Tada će sve biti u redu. Kalid se smrknuo. − Ne vrijeĊaj nas s tim blesavim besmislicama. Dobri Gospode, Alahu, ako postojiš, zašto me muĉiš s ovim glupim djeĉakom? − Gurnuo je Bahrama nogom. − Lakše je kada ti nisi u blizini! Ti i to tvoje prokleto "sve će biti u redu"! Ništa nije u redu! Sve je to neka jebena zbrka! A ti sve još samo pogoršavaš s tim tvojim besmislicama! Zar nisi vidio što se upravo dogodilo nama, tvojoj ţeni i djeci, mojoj kćeri i unucima? To nije u redu! PoĊi od toga, molim te lijepo! Moţda ovdje i imamo priviĊenja, no to nije nikakav razlog za obmanjivanje! Bahrama je ovo povrijedilo. − Ti si taj koji uvijek odustaje, − protestirao je. − Svaki puta. U tome i jest taj tvoj cinizam... ti ni ne pokušavaš. Nemaš hrabrosti nastaviti. − Vraţju mater nemam. Još nikada nisam odustao. Samo nisam voljan upuštati se u te mutne laţi. Ne, upravo si ti taj koji nikada ne pokušava. Uvijek ĉekaš da Ivang i ja obavimo teške stvari. Jednom to uĉini ti! Prestani lupetati o ljubavi i pokušaj to jednom uĉiniti! Pokušaj sam pa ćeš vidjeti kako je teško zadrţati vedro lice kad se naĊeš sa stvarnom situacijom oĉi u oĉi. − Ho! − rekao je Bahram kojeg je ovo pogodilo. − Ja ĉinim svoj dio. Uvijek sam obavljao svoj dio. Bez mene niti jedan od vas ne bi mogao nastaviti. Treba imati hrabrosti pa drţati ljubav u središtu svega, kada znaš jednako dobro kao i svi drugi kako stvari zapravo stoje! Lako je pobjesnjeti, to moţe bilo tko. Teško je ĉiniti dobro, teško je saĉuvati nadu! To ostajanje u ljubavi, to je teţak dio. Kalid je odmahnuo svojom lijevom rukom. − Sve je to u redu, ali jedino je vaţno suoĉiti se s istinom i boriti se. Meni je zlo od ljubavi i radosti... ja ţelim pravdu. − Ţelim je i ja! − U redu, onda mi to i pokaţi. Kad sljedeći puta izaĊemo u taj bijedni svijet, pokaţi mi što moţeš uĉiniti, nešto što je više od te sretne sreće. − I hoću! − Dobro. Kalid se teško pridigao i odšepao prijeko, do Sajjeda Abdula Aziza, pa ga bez ikakvog upozorenja šutnuo nogom da se ovaj opruţio po podiju koliko je dug i širok. − A ti?! − riknuo je − Kakvu ti imaš ispriku? Zašto si ti uvijek tako zao? Postojanost nije isprika, tvoj karakter nije nikakva isprika! Sajjed ga je bijesno gledao s poda, sišući povrijeĊen ĉlanak prsta. Pogled mu je bio poput bodeţa. − Ostavi me na miru. Kalid je zamahnuo kao da će ga ponovo udariti, a onda je odustao. − Ti ćeš već dobiti svoje. − obećao mu je. Jednoga dana ćeš dobiti svoje. − Ma pusti ga, − savjetovao mu je Ivang. − On nije stvarni problem, i uvijek će biti dio nas. Zaboravi i na njega i na ove bogove. Idemo se usredotoĉiti na to da nešto uĉinimo sami. Mi moţemo napraviti svoj vlastiti svijet. 31 kalpa - u hinduistiĉkoj filozofiji: nemjerljivo dug period vremena. Katkad se opisuje kao jedan završen, kompletan krug svijeta (yuga), a ponekad kao tisuću krugova, (op.prev.)
138 KNJIGA 5. OSNOVA I POTKA TKANJA
139 _______________ JEDNA NOĆ MOŢE IZMIJENITI SVIJET. Vratari su razaslali glasnike s niskama školjki, javljajući da će se vijećanje odrţati kod Plutajućeg mosta. Ţeljeli su stranca kojeg su zvali Zapadnjak unaprijediti u poglavicu. Pedeset poglavica je pristalo na taj sastanak, jer u tome nije bilo niĉeg neobiĉnog. Bilo je mnogo više tako biranih voĊa nego vrhovnih poglavica koji su tu svoju titulu nosili doţivotno i koja je s njima odlazila u grob, i svaki je narod imao slobodu birati nove, ovisno o tome što se dogaĊalo na ratnoj stazi i u selima. Ovdje je neobiĉno bilo samo to što je kandidat bio stranac, no on je već proveo neko vrijeme ţiveći s Vratarima, i kroz devet naroda i osam plemena se proĉulo kako je on zanimljiv. Spasili su ga u vrijeme jednog ratnog sukoba kada su Vratari otišli daleko na zapad kako bi izveli još jedan udar na Siouxe, narod na zapadu koji je graniĉio s Hodenosauneema. Ratnici su pristigli upravo kad su Siouxi muĉili svoju ţrtvu, objesivši ga prsima za kuke i paleći ispod njega vatru. Dok su ĉekali da se njihova zasjeda organizira, ratnici su bili impresionirani onim što je ţrtva govorila, a što je bilo izreĉeno na nekoj dobro razumljivoj varijanti narjeĉja kojim su se sluţili Vratari, baš kao da ih je vidio kako tu ĉuĉe u zasjedi. Uobiĉajeno ponašanje ljudi za vrijeme muĉenja bilo je glasno smijanje u lice njihovih muĉitelja, kako bi pokazali da im fiziĉka bol nije uništila duh. Ovaj stranac se nije tako ponašao. Mirno se obratio svojim muĉiteljima, zapravo više govoreći Vratarima nego Siouxima: − Vi ste vrlo nesposobni muĉitelji. Ono što uništava duh nije patnja, jer sva patnja je samo ohrabrenje. Mrzeći me, vi mi pomaţete. Ono što zaista boli je kada te kao hrastov ţir pretvore u prah. Tamo odakle ja dolazim, ljudi imaju na tisuće sprava s kojima ti trgaju meso, ali ono što zaista boli je njihova indiferentnost. Vi me podsjećate da sam ljudsko biće puno strasti, cilj muĉenja. Drago mi je što sam ovdje. A spasit će me oni koji su mnogo bolji ratnici nego što ste vi. Seneke, koji su leţali u zasjedi, uzeli su ove rijeĉi kao znak za napad pa su se s ratnim pokliĉima obrušili na Siouxe i skalpirali ih onoliko koliko su ih mogli uloviti, dok su vrlo paţljivo oslobaĊali zarobljenika koji je onako elokventno govorio i to na njihovom vlastitom jeziku. − Kako si znao da se tu krijemo? − pitali su ga. Odgovorio im je kako je, onako visoko obješen, vidio meĊu stablima njihove oĉi. − A kako to da znaš naš jezik? − Na zapadnoj obali ovog otoka ţivi jedno vama srodno pleme koje se još davno tamo naselilo. Od njih sam nauĉio vaš jezik. I tako su ga oni poveli sa sobom i njegovali ga i on je nekoliko mjeseci ţivio s Vratarima i narodom Velikog Brijega, pokraj Niagare. Odlazio je s njima u lov i na ratne staze, vijesti o njegovim postignućima širile su se meĊu devet naroda, a mnogi su se susreli s njim i na sve je ostavio jak dojam. Prijedlog da ga se izabere za poglavicu nije nikoga iznenadio. Vijećanje se trebalo odrţati na breţuljku kod jezera Canandigua gdje su se Hodenosaunee, poput krtica, po prvi puta pojavili na ovom svijetu. Gorštaci, Granitni Ljudi, Vlasnici Kremena, i Tkalci Košulja su još prije dvije generacije stigli ovamo s juga, nakon loših iskustava s ljudima koji su došli preko mora s istoka. Ulogorili su se nešto podalje od zgrade za vijećanje koja je pripadala Vratarima i, u skladu s drevnim obiĉajima, poslali trkaĉe koji će javiti da su prispjeli. Poglavice Seneka su potvrdili dan odrţavanja vijećanja i opet ponovili svoj poziv. Dogovorenog su dana ljudi ustali još prije osvita, pokupili svoje stvari, okupili se oko vatre i na brzinu doruĉkovali kukuruzne pogaĉe i sok javora pomiješan s vodom. Jutro je osvanulo vedro, a na istoĉnom nebu su se tek u daljini nazirali sivi oblaci koji su se razilazili. Nad jezerom se kovitlala izmaglica, kao da je svojim klizanjem po površini pokreću oni mali duhovi što nastavaju vode i koji kao da su tu došli odrţati vijećanje duhova nalik ovom vijećanju ljudi, kao što se to ĉesto dogaĊalo. Zrak je bio hladan i vlaţan i u njemu nije bilo niti traga onoj iscrpljujućoj i iritirajućoj omari koja će se poslijepodne vjerojatno pojaviti. Narodi koji su došli u goste gazili su mokrim livadama uz obalu jezera i okupljali se na svojim već uobiĉajenim mjestima. U vrijeme kada je nebo obasjala svjetlost pa je promijenilo boju iz sive u modru, tamo je već bilo nekoliko stotina ljudi kako bi slušali pjesmu koja je bila pozdrav suncu, a koju je pjevao jedan od starih poglavica Seneka. Narod Onandaga ĉuvao je totem vijeća, kao i nisku školjki u koju su bili izgovoreni zakoni ove zajednice naroda i sada je njihov moćni stari poglavica, Ĉuvar Školjki, ustao, drţeći u ispruţenim rukama nisku tih školjki, bijelu i tešku. Onondage su središnji narod, oko njihove vatre su se okupljali sve predstavnici ove zajednice. Ĉuvar Školjki je oko livade otplesao ples, pjevajući nešto što je većina njih ĉula samo kao nejasne tihe povike. Na središnjem prostoru su zapalili vatru i oko nje su poĉele kruţiti lule. Mohawke, Onondage i Seneke bili su bratska plemena i oĉevi onih preostalih šest pa su se smjestili zajedno, zapadno od vatre; Oneide,
140 Cayuge i Tuscarore sjeli su s istoĉne strane, a novi narodi, Cherokee, Shawnee i Choctawi sjeli su s juţne strane. Na horizontu se pojavilo sunce i njegova se svjetlost prolila dolinom poput javorovog soka, dajući svemu onaj ljetni ţut odsjaj. Uzdizao se dim u kojem su se miješale siva i smeĊa boja. Jutro bez vjetra, izmaglica nad jezerom se razišla. Istoĉno od livade ĉuo se pjev ptica u krošnjama drveća. Iz prostora gdje su se sjene miješale sa svjetlošću vatre izašao je nizak ĉovjek širokih ramena, bosonog i odjeven u samo neku vrst pojasa kakvog su nosili trkaĉi. Imao je okruglo lice, vrlo plosnato. Stranac. Koraĉao je sklopljenih ruku, ponizno spuštenog pogleda. Prošavši kroz dio gdje su bili mlaĊi narodi, prišao je vatri i tamo ispruţio otvorene dlanove prema Honowenatu, Ĉuvaru Školjki. − Danas postaješ poglavica Hodenosauneea, − rekao mu je Ĉuvar. − Obiĉaj je da u ovakvoj prigodi ja proĉitam povijest naše zajednice, onako kako je ona zapamćena u ovim niskama i da opet ponovim zakone zajednice koji su nam donijeli mir tijekom mnogih naraštaja, kad su nam se pridruţili i novi narodi, od mora do Mississippija, od Velikih jezera do Tennesseeja. Zapadnjak je kimnuo. Prsa su mu bila puna dubokih oţiljaka od onog obreda vješanja kod Siouxa. Drţao se sveĉano poput sove. − Ja sam više nego poĉašćen. Vi ste najvelikodušniji narodi. − Mi smo najveća zajednica naroda pod kapom nebeskom, − rekao je Ĉuvar. − Ţivimo ovdje, na najvišem terenu podigli smo zajedniĉku kolibu, a prema dolje se u svim smjerovima pruţaju dobre staze. − U svakom od naroda je osam plemena podijeljenih u dvije skupine. Vuk, Medvjed, Dabar i Kornjaĉa; zatim Srna, Šljuka, Ĉaplja i Sokol. Svaki ĉlan plemena Vuk brat je i sestra svim ostalim Vukovima, bez obzira iz kojeg naroda oni dolazili. Ta veza sa ostalim Vukovima je gotovo jaĉa od veze s vlastitim narodom. To je kriţana veza, nešto poput osnove i potke kod tkanja odjeće ili kod pletenja košara. I tako svi postajemo jedan jedini dio odjeće. Mi se, kao narodi, ne moţemo ne slagati, jer to bi poderalo tkanje plemena. Brat se ne moţe boriti s bratom, sestra se ne moţe boriti sa sestrom. − I dalje, s obzirom da su braća i sestre, Vuk, Medvjed, Dabar i Kornjaĉa ne mogu se meĊusobno ţeniti. Moraju se ţeniti sa Sokolom, Ĉapljom, Srnom ili Šljukom. Zapadnjak je kimao na zvuk svakog imena koje je Ĉuvar izgovorio i koje je bilo izreĉeno teškim, odmjerenim tonom ĉovjeka koji je cijeli svoj ţivot bio posvetio tome da bi taj sustav dobro radio i da se proširi što je više moguće. Zapadnjaka su proglasili ĉlanom plemena Sokol i igrat će za njih u jutrošnjoj utakmici lacrossea. 32 Sada je s onim intenzivnim pogledom sokola promatrao Ĉuvara, upijajuću svaku rijeĉ ovog starca nagle ćudi, posve nesvjestan sve veće gomile ljudi koja se okupila uz jezero. Ljudi su na smjenu odlazili svojim poslom, ţene su za svojim vatrama pripremale gozbu, a nekolicina muškaraca je na najvećoj livadi pripremala teren za lacross. Konaĉno je Ĉuvar prestao govoriti i onda se zapadnjak obratio svima. − Ovo je velika ĉast u mojem ţivotu, − rekao je glasno i polako, s ĉudnim naglaskom kojeg su ipak razumjeli. − To da te prihvate najbolji ljudi na Zemlji, to je više od onoga ĉemu bi se siromašan lutalica mogao nadati. Ja sam se ipak tome nadao. Proveo sam mnoge godine lutajući ovim velikim otokom, nadajući se tome. Sagnuo je glavu, drţeći sklopljene ruke. − Vrlo neobiĉan ĉovjek, − primijetila je Iagogeh, Ona Koja Ĉuje, ţena Ĉuvara Školjki. − A nije ni tako mlad. Bit će zanimljivo ĉuti što će veĉeras reći. − I vidjeti kakav je u igrama, − rekla je Tecarnos, Ulje Koje Kaplje, jedna od Iagogehinih nećakinja. − Pazi na juhu, − rekla je Iagogeh. − Da, majko. Suci su pregledali polje za lacrosse, kako bi uklonili kamenje i zeĉje rupe, a onda su na oba kraja polja zabili motke za stative golova. Kao i uvijek, igrala su plemena Vuka, Medvjeda, Dabra i Kornjaĉe protiv Srne, Šljuke, Sokola i Ĉaplje. KlaĊenja su već bila u tijeku, a ulozi su leţali uredno poredani pred posrednicima; većinom su to bili osobni ili ukrasni predmeti, ali i kremenje, frule, bubnjevi, lule i vrećice za duhan, igle i strijele, dvije kremene kubure i ĉetiri muškete. Na teren su izašle dvije ekipe i suci, a gledatelji su stajali oko cijelog terena i na breţuljku s kojeg se dobro vidio teren. Današnja utakmica će se igrati desetorica protiv desetorice, a pobijedit će ona ekipa koja prva zabije pet golova. Glavni sudac je, kao i uvijek, nabrojio glavna pravila: loptu se ne smije dodirnuti rukom, nogom, tijelom ili glavom i nema namjernog udaranja protivniĉkog igraĉa štapom. Podigao je uvis okruglu loptu, veliĉine šake, izraĊenu od jelenje koţe i napunjenu pijeskom. Dvadeset igraĉa se svrstalo, deset na jednu, a deset na drugu stranu, ispred svoga gola, i onda je po jedan sa svake strane pošao naprijed kako bi se izborio za loptu koju će sudac ispustiti i tako zapoĉeti utakmicu. Zaĉulo se buĉno navijanje publike kada je sudac ispustio loptu i povukao se uz rub terena, odakle će s drugima budno pratiti svaku povredu pravila igre. Ona dvojica voĊa ekipa silovito su se borili udarajući štapom o štap i o tlo, ne bi li se 32 lacrosse − sport kojeg su izmislili sjevernoameriĉki Indijanci (kasnije prihvatili KanaĊani): dvije ekipe od po deset igraĉa opremljenih štapovima na ĉijem vrhu je kriţ s pletenom vrećicom. Cilj igre je malenom, tvrdom lopticom zabiti gol. (op.prev.)
141 nekako dokopali lopte. Premda je udaranje protivniĉkog igraĉa bila zabranjeno, bilo je dopušteno udaranje njegovog štapa svojim; bila je to riskantna igra, jer je jedan nehotiĉni udarac po tijelu odmah znaĉio slobodan udarac za protivnike koji su tad mogli pucati izravno prema golu. I tako su se ova dvojica borili, sve dok pripadnik Ĉaplji nije zahvatio loptu u mreţicu na svojem štapu i zabacio je natrag prema svojim igraĉima, a onda je zapoĉelo trĉanje. Protivnici su trĉali prema onom koji je nosio lopticu, a ovaj se probijao izmeĊu njih dokle god je mogao, a onda zamahom svog štapa nastojao ubaciti lopticu u mreţicu na štapu nekog od svojih suigraĉa. Ako je lopta pala na tlo, onda se većina igraĉa koji su se zatekli u blizini obrušila prema njoj, silovito udarajući svojim štapovima dok su se borili da je se domognu. Po dva igraĉa iz svake ekipe drţali su se povuĉeno, s obrambenom ulogom, za sluĉaj ako se protivnik domogne lopte i pojuri prema golu. Ubrzo je postalo oĉito da je Zapadnjak već i ranije igrao lacrosse, vjerojatno dok je boravio kod Vratara. On nije bio tako mlad kao većina drugih igraĉa, niti tako brz kao najbolji trkaĉi u obje ekipe, no ti najbrţi su ionako ĉuvali jedni druge, a Zapadnjak se samo trebao suprotstaviti najkrupnijem igraĉu Medvjed-VukDabar-Kornjaĉa ekipe koji se njegovoj niskoj i ĉvrstoj masi mogao suprotstaviti faulovima, ali nije imao Zapadnjakovu brzinu. Stranac je drţao svoju palicu s obje ruke, kao da drţi kosu kojom će pokositi travu, gurajući je boĉno ispred sebe kao da poziva nekog da mlatne po njoj i oslobodi loptu. No protivnici su brzo nauĉili da takav udarac nikada ne padne tamo kamo bi trebao, a ako su to i pokušali, Zapadnjak bi se samo trapavo okrenuo i pojurio naprijed, vrlo brzo za tako zdepastog niskog ĉovjeka. Kada su ga drugi protivnici blokirali, dodavao je svojem suigraĉu i ta su dodavanja bila poput hitaca iz luka, moţda ĉak i previše jaki, pa su se suigraĉi muĉili da ih dohvate. Ali ako su uhvatili, pojurili su prema golu, mašući svojim palicama kako bi zbunili one zadnje obrambene igraĉe i viĉući zajedno s uzbuĊenom publikom. Zapadnjak nije nikada vikao, niti rekao ma i rijeĉ, nego je uvijek igrao potpuno tih, nikada nije provocirao protivniĉke igraĉe, ĉak ni susreo njihov pogled, nego je gledao ili loptu ili, barem se tako ĉinilo, nebo. Igrao je kao da je u transu, kao da je zbunjen, a ipak, kad su njegovi igraĉi bili ulovljeni i blokirani, on je nekako uvijek bio otkriven i moglo mu se dodati, bez obzira koliko njegov ĉuvar, ili bolje reĉeno ĉuvari, trĉali i pokrivali ga. Okruţeni suigraĉ koji je oĉajniĉki pokušavao svoju palicu drţati slobodnom kako bi mogao nekome dodati, pronašao bi Zapadnjaka baš u onom jedinom smjeru kamo je još mogao baciti loptu, vidio bi ga kako se tamo trapavo kreće, no kako je nekim ĉudom otvoren za dodavanje, a onda bi dohvatio dobaĉenu loptu i pojurio bi poljem pod nekim ĉudnim kutom, pod sasvim pogrešnim kutom, sve dok ga nisu blokirali i dok nije pronašao priliku, a onda bi opalio jedno od onih njegovih silovitih dodavanja. Bilo je uţitak promatrati i bilo je smiješno vidjeti ga onakvog, bez imalo gracioznosti, i svjetina je urlala dok je lopta baĉena od Srna-ŠljukaSokol-Ĉaplja ekipe proletjela pokraj obrambenog igraĉa koji se opruţio po tlu i uletjela izmeĊu vratnica. Rijetko kada je prvi pogodak pao tako brzo. Nakon toga je Medvjed-Vuk-Dabar-Kornjaĉa ekipa ĉinila sve što je mogla kako bi zaustavili Zapadnjaka, no zbunjivale su ih njegove ĉudne reakcije i jednostavno nisu imali obranu protiv njega. Ako su se svi okupili oko njega, on bi dodao svojim mladim brzim suigraĉima, koji su bili ohrabreni svojim uspjehom. Ako su pokušali s "jedan na jedan", on se motao, kao da se spotiĉe, i djelovao zbunjeno, a onda prešao svog ĉuvara i dojurio do mjesta odakle se već moglo pucati na gol i tada je, odjednom u savršenoj ravnoteţi, zamahnuo palicom negdje u visini koljena, nekim vještim pokretom ruĉnog zgloba, i lopta je poput strijele uletjela izmeĊu vratnica. Nitko od ovdašnjih ljudi nije nikada vidio tako snaţan udarac. U stanci izmeĊu postignutih golova okupili su se uz liniju igrališta i pili vodu ili razrijeĊen javorov sok. Ĉlanovi Medvjed-Vuk-Dabar-Kornjaĉa ekipe su se tamo smrknuto dogovarali i obavili izmjene igraĉa. Nakon toga je neka palica "sluĉajno" zviznula Zapadnjaka po glavi, napravivši mu na tjemenu duboku posjekotinu i ostavivši ga leţati prekrivenog vlastitom crvenom krvlju, no taj mu je prekršaj donio slobodan udarac kojeg je on izveo gotovo sa sredine igrališta i to je opet bilo popraćeno urlanjem nazoĉnih. I to uopće nije zaustavilo taj njegov ĉudan, ali uĉinkovit naĉin igranja, niti je protivnicima donijelo ma i jedan njegov pogled. − On igra kao da je protivniĉka ekipa sastavljena od duhova, − rekla je Iagogeh svojoj nećakinji. − Igra kao da je tamo sam samcat i kao da samo pokušava malo skladnije trĉati. − Ona je bila pravi struĉnjak i jako je voljela tu igru pa joj je bilo drago što to vidi. Mnogo brţe nego bi to bilo uobiĉajeno, rezultat je bio ĉetiri naprama jedan za ekipu mladih plemena, i sada su se oni iz starije ekipe okupili kako bi dogovorili strategiju. Ţene su im pruţale vodu i sok, a Iagogeh, koja je i sama bila Sokol, prišla je Zapadnjaku i ponudila mu vodu, jer je već ranije zapazila da on samo to pije. − Sada će ti biti potreban dobar partner, promrmljala je ĉuĉeći uz njega. − Nitko ne moţe sve završiti sâm. IznenaĊeno ju je pogledao. Kretnjom glave mu je pokazala na svog nećaka Doshoweha, Rascijepljene Rašlje. − On je ĉovjek kakvog trebaš, − rekla je i otišla. Igraĉi su ponovo ĉekali da sudac baci loptu i Medvjed-Vuk-Dabar-Komjaĉa ekipa je otraga u obrani ostavila samo jednog ĉovjeka. Domogli su se lopte i sruĉili se po zapadnoj strani silovitošću koja se rodila iz
142 oĉaja. Igra je potrajala još dugo, a niti jedna strana nije ostvarila prednost nego su samo ludo jurili amo-tamo po terenu. Tada je jedan od igraĉa Srna-Šljuka-Sokol-Ĉaplja ekipe povrijedio skoĉni zglob i Zapadnjak je pozvao Doshoweha kao zamjenu. Medvjed-Vuk-Dabar-Kornjaĉa ekipa je ponovo pritisnula, vršeći pritisak na novog igraĉa. No jedna je lopta letjela previše blizu Zapadnjaku i ovaj je, teturajući preko nekog oborenog igraĉa, dohvati. Dobacio ju je Doshowehu i sada su se svi ustremili na tog mladića koji se doimao ranjivo i prestrašeno, no imao je toliko prisebnosti duha da uputi dugu loptu natrag do Zapadnjaka koji je već trĉao punom brzinom. Zapadnjak je uhvatio loptu i sada su svi pojurili za njim. No ĉinilo se da on ima još jednu dodatnu brzinu koju im još dotad nije pokazao, jer ga nitko nije mogao dostići sve dok nije došao do gola na istoĉnoj strani, a onda je, nakon jedne varke tijelom, opalio loptu koja je proletjela pokraj braniĉa i odletjevši daleko u šumu oznaĉila kraj utakmice. U gledalištu je nastupila erupcija radosti. Šeširi i vrećice s duhanom su poletjeli u zrak. Igraĉi su polijegali po travi, a onda ustali i pošli okupiti se u jedan velik zagrljaj. Kasnije je Zapadnjak zajedno s ostalima sjedio na obali jezera. − Kakvo olakšanje, − rekao je, − već samo poĉeo osjećati umor. − Dopustio je nekim ţenama da mu vezenom krpom zamotaju onu povredu na glavi i zahvalio im poniknuvši pogledom. Poslijepodne se mladeţ zabavljala bacajući koplje kroz obruĉ koji se koturao. Pozvali su Zapadnjaka neka i on pokuša, a on je pristao na samo jedan pokušaj. Stajao je vrlo mirno, bacio vrlo laganim pokretom i koplje je projurilo kroz obruĉ ostavljajući ga da se i dalje nesmetano kotura. − Igrao sam se s tim još dok sam bio djeĉak, − rekao je. − To je bio dio obuke da bi se moglo postati ratnikom koje smo mi zvali samuraj. Tijelo nikada ne zaboravlja ono što je nauĉilo. Iagogeh je vidjela kako je bacio koplje i onda je otišla do svog muţa Ĉuvara Školjki i rekla mu: − Trebali bismo zamoliti Zapadnjaka da nam više ispriĉa o svojoj zemlji. − On je kimnuo, namrštivši se malo, onako kako je on to uvijek ĉinio, jer ga je omela, premda su tijekom ovih ĉetrdeset godina svakodnevno zajedniĉki raspravljali svaki detalj svega što se odnosilo na ţivot cijele zajednice. Ĉuvar je jednostavno bio takav, nervozan i sklon tome da lako plane, no sve je to bilo zbog toga što mu je ta zajednica naroda toliko znaĉila pa se zato Iagogeh najĉešće nije ni obazirala na takvo njegovo ponašanje. Sve je bilo spremno za proslavu. Kad je sunce uronilo u šumu, meĊu sjenama su zasjale vatre i na teren za sveĉanosti, koji se nalazio izmeĊu ĉetiri vatre, izašle su stotine ljudi koji su si uzimali hranu i piće. Dok su ljudi jeli, sve je utihnulo. Nakon glavnog jela došao je red na kukuruzne kokice i ţele od jagoda posutog javorovim šećerom kojeg su obiĉno jeli polako i koji je svoj djeci bio omiljeno jelo. Tijekom gozbe Zapadnjak je šetao, drţeći u ruci gušĉji batak, upoznavao se s onima koje nije poznavao, slušao njihove priĉe ili odgovarao na njihova pitanja. Sjeo je uz obitelji svojih suigraĉa i zajedno s njima se prisjećao onog uspjeha postignutog na igralištu za lacrosse. − Ta igra je sliĉna mom prijašnjem zanimanju, − rekao je. − U mojoj zemlji se ratnici bore s oruţjem koje je nalik velikim iglama. Vidim da i vi imate igle i nešto pušaka. To je sigurno došlo od nekog od moje stare braće ili od naroda koji je ovamo došao preko vašeg istoĉnog mora. Kimnuli su. Stranci koji su došli preko istoĉnog mora podigli su dolje na obali utvrĊeno naselje, tamo pokraj ulaza u veliki zaljev kod ušća Istoĉne Rijeke. Te igle su došle od njih, baš kao i sjeĉiva za tomahawke koja su bila napravljena od istog materijala kao i igle, a i puške. − Igle su vrlo vrijedne, − rekla je Iagogeh. − Samo pitaj Lomitelja Igli. Ljudi su se smijali Lomitelju Igli koji se osmjehivao, premda mu je bilo neugodno. Zapadnjak je rekao: −Taj materijal se dobiva taljenjem nekog kamenja, crvenog kamenja koje ima u sebi pomiješan taj metal. Ako biste u glinenoj peći napravili dovoljno jaku vatru, mogli biste proizvoditi svoj vlastiti metal. Takvo se kamenje nalazi odmah juţnije od zemljišta vaše zajednice, dolje u onim uskim krivudavim dolinama. − Štapom je na tlu ugrubo nacrtao kartu. Zajedno s Iagogeh slušala su ga i dva ili tri poglavice. − Namjeravam o tome govoriti na vijeću poglavica, − rekao im je. − Moţe li glinena peć drţati tako jaku vatru? − pitala je Iagogeh, razgledavajući veliku iglu za probijanje koţe koju je nosila na jednoj od svojih ogrlica. − Da. I onaj crni kamen koji gori postane vruć kao ţeravica. Nekada sam sam izraĊivao svoje maĉeve. To je nešto sliĉno srpu, samo su duţi. Poput vlati trave ili palica za lacrosse. Dugaĉki su kao te palice, ali imaju sjeĉivo kao tomahawk. I teški su, ĉvrsti. Nauĉiš li njime pravilno mahati, − tu je, zamahnuvši rukom, pokazao kako se to radi, − nitko te ne moţe zaustaviti. Svi koji su bili dovoljno blizu da bi ga mogli ĉuti, slušali su. Još su ga uvijek mogli vidjeti kako je mahao onom svojom palicom. − Osim ĉovjeka s puškom, − mirno je rekao Mohawk, poglavica Sadagawadeha. − Toĉno. Ali vaţan dio puške je cijev koja je napravljena od tog istog metala. Sadagawadeh je kimnuo, sada jako zainteresiran. Zapadnjak se kratko naklonio.
143 Ĉuvar Školjki je razaslao neke mladiće da pozovu ostale poglavice i momci su se dali u potragu sve dok nisu pronašli svih pedeset. Kad su se vratili, Zapadnjak je sjedio okruţen skupinom ljudi, a izmeĊu palca i kaţiprsta drţao je loptu za lacrosse. Šake su mu bile krupne, kvadratnog oblika i prepune oţiljaka. − Evo, dopustite mi da vam na ovome pokaţem svijet. Svijet je, uglavnom, prekriven vodom. Na tom jezeru svijeta su dva velika otoka. Najveći otok je na suprotnoj strani odavde. Ovaj otok na kojem smo sada je velik, ali nije tako velik kao taj. Moţda je tek upola kao on, a moţda je i manji. Nisam baš siguran kako je veliko to svjetsko jezero. Ugljenom je na lopti oznaĉio poloţaj tih otoka u velikom svjetskom moru. Dao je loptu Ĉuvaru. Ĉuvar je kimnuo − Kao neka slika. − Da, kao slika. Kao slika svijeta na lopti, jer svijet i jest velika lopta. I moţeš na njoj oznaĉiti imena otoka i jezera. Ĉuvar nije izgledao kao da je uvjeren, a Iagogeh nije znala što mu je to zasmetalo. Izdao je upute poglavicama neka se pripreme za vijećanje. Iagogeh je otišla pomoći pri ĉišćenju. Zapadnjak je odnio do jezera zdjele koje je trebalo oprati. − Nemoj! − Iagogehi je bilo neugodno. − Mi ćemo to uĉiniti. − Nisam ja zato niĉiji sluga, − rekao je Zapadnjak i nastavio još neko vrijeme djevojkama donositi zdjele, raspitujući se o njihovom vezivu. Kada je vidio da se Iagogeh povukla i sjela na nešto povišeni dio obale, sjeo je pokraj nje. Dok su promatrali kako djevojke rade, rekao je: − Znam da je mudrost Hodenosauneea tolika da ţene odluĉuju tko će se s kim oţeniti. Iagogeh je malo razmislila. − Mislim da bi se moglo tako reći. − Ja sam sada Vratar, i Sokol. Provest ću ostatak moga ţivota ovdje s vama. Nadam se da ću se jednoga dana i oţeniti. − Shvaćam. − Prouĉavala ga je, mada je gledala u djevojke. Imaš li na umu neku odreĊenu ţenu? − Oh, ne! − odgovorio je. Nemam ja tu smjelost. To ćeš ti odluĉiti. Nakon onog tvog savjeta koji se odnosio na igraĉa lacrossea, siguran sam da ćeš ti donijeti najbolju odluku. Osmjehnula se. Gledala je sveĉanu odjeću djevojaka koje su bili svjesne, a moţda i nisu, nazoĉnosti starijih. − Koliko ljeta si vidio? −upitala ga je. − Trideset i pet ili tu negdje, u ovome ţivotu. − Zar si imao i druge ţivote? − Svi ih imamo. Zar se ne sjećaš? Gledala ga je i nije bila sigurna govori li on to ozbiljno. − Ne. − Sjećanja uglavnom dolaze u snu, ali ponekad i kad se dogodi nešto što prepoznaješ. − Imala sam već taj osjećaj. − To ti je to. Stresla se. Već je pomalo zahladilo. Kroz mreţu lišća na granama zatreperilo je prvih nekoliko zvijezda. − Jesi li siguran da ne postoji neka ţena koja ti je draţa od ostalih? − Nema takve. Ţene Hodenosauneea su najsnaţnije ţene na ovom svijetu. Ne samo po svojem nasljeĊu i obiteljskoj lozi nego i birajući braĉno partnerstvo. To znaĉi da vi odluĉujete o tome tko će se vratiti natrag u svijet. Ona je to prihvatila s izvjesnim prezirom. − Kad bi djeca bila poput njihovih roditelja. − Potomstvo koje su ona i Ĉuvar rodili bili su svi redom vrlo opasni ljudi. − Onaj tko dolazi na ovaj svijet je tamo ĉekao. Ali mnogi su tamo ĉekali. Tko će od njih doći, ovisi o roditeljima. − Zaista tako misliš? Ponekad, kad pogledam moje... bili su tek stranci pozvani u naše zajedniĉko boravište. − Kao ja. − Da, kao ti. Tada su ih poglavice pronašli i poveli Zapadnjaka na sveĉanost njegovog proglašenja poglavicom. Iagogeh je provjerila jesu li djevojke pri kraju s ĉišćenjem, a onda se zaputila za poglavicama i pridruţila im se kako bi pomogla pri pripremanju novog poglavice. Poĉešljala je njegovu ravnu crnu kosu koja je bila nalik njezinoj i pomogla mu je vezati je onako kako je on to ţelio, u punĊu. Gledala je njegovo vedro lice. Neobiĉan ĉovjek. Dali su mu odgovarajući remen koji se nosi oko pasa i onaj za preko ramena, oba rezultat zimskog rada neke vrlo vješte ţene, i u tome je odjednom izgledao vrlo lijepo, ratnik i poglavica, usprkos njegovom okruglom spljoštenom licu i kosim oĉima. Nije bio nalik nikome od ljudi koje je ikada srela, u svakom sluĉaju nije bio poput onih stranaca koje je tek letimiĉno vidjela, a koji su na njihove obale došli preko istoĉnog mora. No poĉela je osjećati kako joj je svejedno nekako blizak, poznat na naĉin zbog kojeg se nekako ĉudno osjećala.
144 Pogledao ju je i zahvalio joj na pomoći. Kad su im se pogledi susreli, osjetila je neki ĉudan osjećaj prepoznavanja. Na središnju vatru su bacili grane i nekoliko velikih klada, a zvuĉi bubnjeva i oklopa kornjaĉa bili su sve glasniji kada se pedeset poglavica Hodenosauneea okupilo tvoreći veliki krug. Svi ostali su se povukli iza njih, nastojeći si pronaći mjesto gdje će sjesti tako da svi budu mogli dobro vidjeti, tvoreći tako svojevrsnu široku dolinu punu lica. Sama ceremonija kojom se nekoga proglašavalo poglavicom i nije trajala dugo, u usporedbi s proglašenjem poglavica višeg ranga kakvi su bili ova pedesetorica. Poglavica koji je imao duţnost predloţiti Zapadnjaka za poglavicu istupio je i iznio taj prijedlog. U ovom sluĉaju, ta je duţnost pripala Velikom Ĉelu iz plemena Sokol koji je sada stajao pred njima i ponovo im ispriĉao priĉu o Zapadnjaku, kako su naišli na njega u trenutku kad su ga Siouxi muĉili, kako je on Siouxima govorio o tome da u njegovoj zemlji postoje još gori naĉini muĉenja, kako je već tada govorio nekim manje poznatim narjeĉjem Vratara i kako se je, i prije nego su ga Siouxi uhvatili, nadao da će uspjeti posjetiti Ljude Iz Zajedniĉke Kolibe. Kako je ţivio s Vratarima i nauĉio njihove obiĉaje, i kako je poveo grupu ratnika tamo daleko, sve do rijeke Ohio, gdje su spasili mnoge pripadnike Seneka koje su Lakote zarobili, a vodio ih je tako da im je uspjelo osloboditi te ljude i dovesti ih kući. Kako ga je ta akcija, a i druge, uĉinila kandidatom za poglavicu i da u tome ima podršku svih koji ga znaju. Veliko Ĉelo je nastavio, spomenuvši kako su tog jutra poglavice vijećali i odobrili ovaj izbor Vratara, ĉak i prije negoli je Zapadnjak pokazao kako je vješt u lacrosseu. Tada je, uz buĉno odobravanje, Zapadnjak bio doveden unutar kruga kojeg su tvorili poglavice, lica obasjanog svjetlošću vatre, a osmijeh mu je bio tako širok da su mu se u nastalim borama oĉi jedva vidjele. Ispruţio je ruku, pokazujući tako da je spreman odrţati govor. Poglavice su posjedali na utabanu zemlju, kako bi ga svi okupljeni mogli dobro vidjeti. − Ovo je najveći dan u mojem ţivotu, − rekao je. − Dok budem ţiv, neću zaboraviti niti jedan trenutak ovog prekrasnog dana. Dopustite mi da vam kaţem kako je uopće došlo do ovog dana. Ĉuli ste samo jedan dio priĉe. Rodio sam se na otoku Hokaido, u otoĉkom narodu Nipon i tamo sam odrastao kao mladi svećenik i kasnije samuraj, ratnik. Zvao sam se Bušo. − Tamo, u Niponu, ljudi drukĉije obavljaju stvari. Imali smo skupinu poglavica sa samo jednim vladarom kojeg zovemo car, a pleme ratnika je bilo uvjeţbano da se bori za vladara i da prisile seljake da njima daju dio svoje ljetine. Ja sam napustio sluţbu kod mojeg prvog vladara zbog njegove okrutnosti prema seljacima i postao sam ronin, ratnik bez plemena. − Godinama sam ţivio tako, lutajući planinama Hokaida i Honšua kao prosjak, svećenik, pjevaĉ ili kao ratnik. Tada su cijeli Nipon napali ljudi s dalekog zapada, Kinezi, koji vladaju polovicom ostalog svijeta, a moţda i većim dijelom. Tada nije bilo olujnog kamikaze, kako mi zovemo boţanski vjetar da bi potopio njihove kanue, kako se to prije uvijek dogaĊalo. Stari bogovi su napustili Nipon, moţda zbog onih koji su vjerovali u Alaha, a koji su preuzeli vlast na najjuţnijim niponskim otocima. Bilo kako bilo, po relativno mirnom moru oni su bili nezaustavljivi. Doĉekali smo ih s redovima topova, stavljali smo lance ispod vode, palili smo vatre, noću ih doĉekivali u zasjedama, u plićem moru su ih napadali plivaĉi, i poubijali smo ih mnogo, flotu za flotom, no oni su i dalje nadirali. Podigli su tvrĊavu na takvom mjestu na obali gdje ih nismo mogli izbaciti. Ta tvrĊava je branila dugaĉak poluotok i za mjesec dana su ga preplavili svojim ljudima. Tada su napali cijeli otok odjednom, tisuće njihovih ljudi su se iskrcavali na svakoj zapadnoj plaţi. Svi koje tvore vašu Hodenosaunee zajednicu naroda tamo bi izgledali tek poput šaĉice ljudi. I mada smo se borili i borili, u brdima i visokim planinama gdje smo samo mi poznavali teren, oni su zaposjeli nizine i više nije bilo ni Nipona, ni mojeg naroda, ni mojeg plemena. − Dotad sam već trebao stotinu puta poginuti, ali uvijek me je neka sluĉajnost spasila pa bih ili pobijedio neprijatelja ili nekako umakao, da bih se potom opet mogao boriti. Konaĉno nas je na cijelom Honšuu preostala samo šaĉica pa smo skovali plan, udruţili se i jedne noći ukrali tri kineska transportna kanua, a to su velika plovila, kao da je mnogo plutajućih koliba povezano zajedno. Otplovili smo prema istoku, pod zapovjedništvom onog od nas koji je već ranije bio na Zlatnoj planini. − Ti su brodovi imali jedra izraĊena od tkanine i podignuta na motke kako bi se u njih ulovio vjetar, onakva kakva ste moţda vidjeli da imaju oni stranci što su došli s istoka. I tako smo nekoliko mjeseci plovili prema istoku, a kad su vjetrovi bili loši, koristili smo se jakom morskom strujom. − Kad smo došli do Zlatne planine, tamo smo našli druge Niponce koji su tamo stigli prije nas, mnogo mjeseci ili godina prije nas. Oni su već bili prapraunuci tih doseljenika i govorili su nekim već zastarjelim niponskim jezikom. Bilo im je drago kada su vidjeli da je pristigla skupina samuraja; rekli su da im izgledamo poput onih legendarnih pedeset i tri ronina, jer kineski su brodovi stizali tamo i ranije, uplovljavali u njihove luke i gaĊali sela svojim velikim topovima, prije negoli su odlazili natrag u Kinu kako bi javili svom caru da smo mi tamo i da nas se treba probosti velikim iglama, − napravio je nekoliko pokreta i zorno im pokazao kako bi se odvijalo ubijanje velikom iglom, što je djelovalo strašno sugestivno.
145 − Odluĉili smo pomoći našim tamošnjim suplemenicima obraniti to mjesto i od njega napraviti novi Nipon, sa ţeljom da se na kraju ipak vratimo u svoju domovinu. No nakon nekoliko godina, Kinezi su se ponovo pojavili, ali ne s brodovima koji bi ušli kroz Zlatna Vrata, nego pješice sa sjevera, s velikom armijom koja je, kako su napredovali, odmah gradila ceste i mostove i koja je govorila o zlatu u brdima. I tako su opet Niponci bili istrijebljeni poput štakora u ţitnici, potisnuti prema jugu ili istoku, u planine u kojima je tek svaki deseti preţivio. − Kad su se ti preostali sklonili na sigurno u špilje i klance, zakljuĉio sam da neću dopustiti Kinezima da preplave Otok Kornjaĉe onako kako su preplavili onaj veliki svjetski otok na zapadu, ako to ikako budem mogao sprijeĉiti. Ţivio sam s plemenima i nauĉio neke jezike i tih sam se godina polako probijao prema istoku, preko pustinja i visokih brda, preko golih vrleti i podruĉja s pijeskom koja su tako visoko da je sunce sve sprţilo pa je tlo bilo nalik peĉenom kukuruzu koji se drobi pod nogama. Te planine imaju goleme stjenovite vrhunce i kroz njih vode uski kanjoni. Na širokim istoĉnim obroncima tih planina nalaze se pašnjaci s rijekama, prepuni stada bizona, a ljudi koji su se tamo ulogorili ţive od njih. Oni se kreću za bizonima na sjever ili jug, na bilo koju stranu kamo bizoni krenu. To su opasni ljudi koji se stalno bore izmeĊu sebe, bez obzira na to što ţive u obilju, pa sam se paţljivo krio dok sam onuda putovao. Išao sam na istok sve dok nisam došao do nekih zemljoradnika koji su imali robove koji su pripadali narodu Hodenosaunee, a iz onog što su mi oni rekli, na jeziku kojeg sam na moje iznenaĊenje mogao razumjeti, shvatio sam da su Hodenosaunee prvi narod od svih za koje sam ĉuo, koji bi mogao zaustaviti invaziju Kineza. − I tako sam u potrazi za Hodenosauneema došao ovamo, krijući se poput zmije. Došao sam uzvodno uz Ohio i pretraţio cijelu okolicu, oslobodio zarobljenu djevojĉicu koja pripada Senekama i od nje nauĉio još više rijeĉi, a onda su nas zarobili Siouxi koji su bili na ratnom pohodu. To se dogodilo krivnjom djevojĉice i ona se borila tako ogorĉeno da su je ubili. Namjeravali su i mene ubiti, a onda ste došli vi i spasili me. Tada sam pomislio da su me stavili na muke kako bi me iskušali. Ratnici Seneka će te spasiti, mislio sam, evo upravo sada su tu. Tamo u odsjaju vatre vidim njihove oĉi. I zaista ste bili tamo. Pruţio je ruke ispred sebe i povikao. − Hvala vam, Ljudi Iz Kolibe! − Iz pojasa koji mu je bio oko struka izvadio je listove duhana i sa zahvalnošću ih bacio u vatru. − Hvala ti, Veliki Duše, ti koji si jedna misao koja nas sve obuhvaća. − Veliki Duh, − mrmljali su svi, odgovarajući mu i osjećajući svoje zajedništvo. Zapadnjak je od Velikog Ĉela uzeo dugaĉku lulu koja se koristila pri obredima i paţljivo je punio. Dok je mrvio lišće stavljajući ga u lulu, nastavio je govoriti. − Zapanjilo me je ono što sam vidio kod vaših ljudi. Svagdje drugdje u svijetu je oruţje ono koje vlada. Carevi upere pištolj u glavu poglavicama, a ovi uĉine to isto, uperivši ga u glave svojih ratnika, koji ga drţe uperenim u glave seljaka, a svi oni ga drţe uperenog u ţene, i samo car i poneki poglavice imaju pravo donošenja odluka. Oni posjeduju zemlju onako kako vi posjedujete vašu odjeću, a svi ostali su, na ovaj ili onaj naĉin, njihovi robovi. Na cijelom svijetu ima moţda pet ili deset takvih careva, a sve ih je manje, jer se meĊusobno sukobljavaju i bore dok jedan ne pobijedi. Oni vladaju svijetom, ali nitko ih ne voli i, ĉim cijevi nisu uperene u njih, ljudi odlaze ili diţu bune i sve se to svodi na nasilje, muškarac protiv muškarca, muškarci protiv ţena. No usprkos tome, broj obiĉnih ljudi raste, jer oni uzgajaju stoku koja je nalik sobovima, koja im daje meso, mlijeko i koţu. Uzgajaju i svinje, koje izgledaju sliĉno kao i veprovi, uzgajaju i ovce i koze, konje na kojima jašu, a koji izgledaju kao maleni bizoni. I tako je ljudi sve više, više negoli zvijezda na nebu. Osim pripitomljenih ţivotinja i povrća, oni imaju i ţitaricu koja se zove riţa i koja raste u vodi koja bi, kad bi rasla u nekoj od ovih dolina, mogla prehraniti toliko ljudi koliko je svih Hodenosauneea zajedno. To je toĉno, vidio sam to vlastitim oĉima. Vidio sam je kako poĉinje rasti i na ovom vašem otoku, na dalekoj zapadnoj obali, a moţda raste i na istoĉnoj obali. Kimnuo je i zastao u pripovijedanju kako bi povukao dim iz lule. Pruţio ju je Ĉuvaru Školjki i nastavio, dok su poglavice, jedan za drugim, povlaĉili po dim iz lule. − Promatrao sam Hodenosaunee tako pomno kao što dijete promatra svoju majku. Vidio sam kako se ovdje sinovi odgajaju po majĉinoj liniji i kako ne mogu ništa naslijediti po oĉevoj strani, tako da se moć ne moţe akumulirati u samo jednom pojedincu. Ovdje ne moţe biti careva. Vidio sam kako ţene biraju s kim će se ţeniti i kako daju savjete u svakom pogledu ţivota, i kako se brinete za svoje starce i siroĉad. Kako se narodi dijele na plemena koja su protkana tako da ste kroz to zajedništvo svi braća i sestre, poput osnove i potke tkanja. I kako su poglavice izabirani od svog naroda, a biraju ih i ţene. Vidio sam kako odbacujete poglavicu ako je uĉinio nešto loše. I kako njihovi sinovi nisu ništa posebno nego obiĉni ljudi kao i svi drugi koji će se ubrzo oţeniti i dobiti vlastite sinove koji će kasnije otići i kćeri koje će ostati. Vidio sam kako takav naĉin ţivota donosi vašoj zajednici mir. Ukratko, to je najbolji sustav vladavine kojeg su ljudi ikada izmislili. Podigao je ruke pokazujući zahvalnost. Ponovo je napunio lulu i zapalio je, tanak dim se pridruţio onom većem koji se dizao iznad logorske vatre. Bacio je još duhanskog lišća u vatru i dodao lulu sljedećem
146 poglavici u krugu, Ĉovjeku Koji Straši, koji je u tom trenutku i djelovao pomalo zastrašujuće. No Hodenosaunee su cijenili vještinu priĉanja koliko i vještinu ratovanja i sada su svi radosno slušali kad je Zapadnjak nastavio. − Najbolji naĉin vladavine, da. Ali pogledajte se... vaš je otok tako plodan i pruţa vam toliko hrane da uopće ne morate izraĊivati oruĊe koje bi vam pomagalo da se prehranite. Ţivite u miru i obilju, ali imate malo alata i vaš broj nije narastao. Nemate ni metala ni oruţja koje se od njega proizvodi. To je tako; moţete kopati duboko pod zemlju i pronaći tamo vodu, ali zašto biste to ĉinili kad posvuda ima rijeka i jezera? Ovo je vaš naĉin ţivota. − Ali ljudi na velikom otoku su se generacijama meĊusobno borili i izradili mnogo alata i oruţja pa sada mogu ploviti preko mora i doći ovamo. I tako oni pristiţu, poput jelena koje goni ĉopor vukova. To vidite i sami na vašoj istoĉnoj obali. To su ljudi koji dolaze s druge strane onog velikog otoka s kojega sam i ja pobjegao, a koji se prostire preko polovice svijeta. − Oni će i dalje dolaziti ovamo! I reći ću vam što će vam se dogoditi ako ne obranite ovaj vaš otok. Dolazit će i sagradit će na obali još utvrĊenja, kao što su to već zapoĉeli. Trgovat će s vama, dajući vam odjeću u zamjenu za krzna... odjeću!...odjeću u zamjenu za pravo da posjeduju vašu zemlju kao da je ona njihova odjeća. Kad vaši ratnici budu prigovorili, ubit će vas pucajući iz pušaka i onda dovesti još svojih ratnika s puškama i vi im se nećete moći dugo opirati, bez obzira na to koliko njih ćete ubiti, jer njih ima toliko koliko je zrnaca pijeska na dugaĉkim plaţama. Preplavit će vas kao da su Niagara. Zastao je kako bi im dao vremena da si predoĉe taj prizor. Podigao je ruke. − To se ne mora tako dogoditi. Narod tako velik kao što su Hodenosaunee, sa svojim mudrim ţenama i ornim ratnicima, narod za kojeg bi svatko rado umro, takav narod moţe nauĉiti kako će pobijediti careve, careve u koje samo ti carevi ozbiljno vjeruju. − Kako to moţemo uĉiniti, pitate se? Kako moţemo zaustaviti vodu Niagare da ne pada? Opet je zastao, napunio lulu i bacio još duhana u vatru. Pruţio je lulu dalje u krug. − Evo kako. Vaša zajednica se moţe još širiti, kao što ste to već pokazali prihvativši Tkalce Košulja, Shawneeje, Chotawe i Chickasawe. Trebali biste pozvati sve susjedne narode da vam se pridruţe, upoznati ih sa svojim obiĉajima i reći im za opasnost koja prijeti s velikog otoka. Svaki narod moţe u tu zajednicu unijeti svoje vlastite vještine i svoju odluĉnost da obrane ovaj otok. Ako se budete drţali zajedno, osvajaĉi neće nikada uspjeti prodrijeti u dubine ovih velikih šuma koje su i ovako, bez branitelja, gotovo neprohodne. − Isto tako, a to je i najvaţnije, morate moći sami proizvoditi svoje oruţje. Sada je sva pozornost nazoĉnih bila usredotoĉena na njegove rijeĉi. Jedan od poglavica je visoko podigao mušketu koju je nabavio na obali. Drven kundak, metalna cijev, metalni okidaĉ i dio gdje se nalazi kremen. Djelovala je nestvarno pri naranĉastom svjetlu vatre, sjajeći poput njihovih lica, kao nešto što je roĊeno, a ne napravljeno. No Zapadnjak je prstom pokazao na nju. − Da. Kao ovo. Sastoji se od manje dijelova nego ijedna košara. Metal se dobiva od drobljenog kamena koji se stavlja u vatru. Lonci i kalupi u kojima se takav metal drţi napravljeni su od još ĉvršćeg metala koji se više ne moţe otopiti. Ili su kalupi od gline. Vruć metal se moţe namatati oko motki kako bi se dobile cijevi za pušku. Jaka vatra se dobiva ako se kao gorivo koristi ugljen i ako se mjehovima u vatru upuhuje zrak. Moţete u rijeku postaviti velik kotaĉ kojeg će voda okretati i koji će pritiskati te mjehove snagom kakvu ima tisuća ljudi. Nastavio je opisivati taj postupak i to većinom sluţeći se vlastitim jezikom. Nešto što djelujući na nešto proizvodi nešto. Ali sve je to ilustrirao pušući u uţarenu granu, drţeći njezin kraj pred svojim ustima, sve dok je ponovo nije zahvatio ţut plamen. − Mjehovi se rade od jelenje koţe, to su vreće s drvenim ruĉkama koje se stalno pritišću. − Ţustro je mahao svojim rukama. − Tu stvar moţe pritiskati snaga rijeke. Svi se radovi mogu povezati sa snagom rijeĉnog toka i time se jako poveća uĉinkovitost. Tako snaga rijeke postane vašom. Vi moţete zapovijedati snazi Niagare. Moţete napraviti metalne diskove s nazubljenim rubovima, povezati ih sa snagom rijeke i onda rezati trupce kao da su štapići, moţete trupce rezati uzduţno i tako dobiti daske za gradnju kuća i brodova. − Mahnuo je rukom oko njih − Šume prekrivaju cijelu istoĉnu polovicu Otoka Kornjaĉe. Bezbroj stabala. Mogli biste izraditi bilo što. Velike brodove s kojima se mogu prelaziti velika mora i prenijeti tu bitku i na njihove obale. Bilo što. Mogli biste otploviti tamo i pitati ih ţele li radije biti carevo roblje ili pleme utkano u vašu zajednicu. Bilo što! Zapadnjak je zastao kako bi se još jednom prihvatio lule. Ĉuvar Školjki je iskoristio tu stanku i rekao − Ti stalno govoriš o borbi i bitkama. Ali ovi stranci na obali se ponašaju vrlo prijateljski. Trguju s nama, daju nam svoje puške za krzna i ne pucaju u nas niti nas plaše. Govore o svojem bogu, premda nas to nimalo ne zanima. Zapadnjak je kimnuo. − I to će biti tako sve dok se jednog dana ne budete osvrnuli oko sebe i vidjeli kako su ti stranci posvuda oko vas, u vašim dolinama, u utvrĊenjima podignutim na vrhovima vaših brda i dok ne budu ustrajno dokazivali kako zemlja na kojoj su podigli svoja imanja pripada njima, kao da je rijeĉ o
147 nekakvoj njihovoj vrećici za duhan, i dok ne budu pucali u svakoga tko tamo bude ubio ţivotinju ili oborio stablo. I u tom trenutku će oni reći kako je njihovo pravo jaĉe od vašeg, jer ih ima više nego vas i jer imaju više pušaka. I imat će stalno uza se naoruţane ratnike, spremne da za njih krenu ratnom stazom bilo gdje na svijetu. I onda ćete vi bjeţati na sjever, pokušavajući pobjeći od njih, prepuštajući im ovu zemlju, najvišu zemlju na svijetu. Podizao je ruku, istovremeno njome po zraku ispisujući cik-cak liniju, kako bi pokazao koliko je visoka. Mnogi su se nasmijali usprkos uţasavanja kojeg je ta njegova priĉa izazvala. Promatrali su ga dok je tri-ĉetiri puta snaţno povukao iz lule, a dosad su već svi povukli poneki dim pa su znali koliko visoko je već njega odnijelo. Lijepo su mogli vidjeti kako ih on napušta. Poĉeo je govoriti kao da govori iz velike daljine, iz nutrine svog duha ili kao da je negdje tamo meĊu zvijezdama. − Oni će sa sobom donijeti bolesti. Mnogi od vas će umrijeti od groznice ili zaraza koje će se, naizgled, pojaviti niotkud, šireći se od osobe do osobe. Te bolesti vas nagrizaju iznutra, poput imele na stablu, rastući posvuda u vašem tijelu. Mali paraziti u vama i veliki paraziti izvan vas, ljudi koji ţive od vašeg rada ĉak i onda kad se nalaze na drugom kraju svijeta, sileći vas na rad svojim zakonima i svojim oruţjem. Zakonima koji su poput imele! Stvoreni da bi podupirali raskošan ţivot careva po cijelom svijetu. Toliko ih je da bi mogli posjeći sva stabla ovih šuma. Duboko je udahnuo i otresao glavom poput psa, kako bi se izvukao iz tog mraĉnog mjesta. − Dobro! − viknuo je. − Dakle, morate ţivjeti kao da ste već mrtvi! Ţivjeti kao da ste već zarobljeni ratnici, razumijete li? Strance treba zadrţati na obali, ograniĉiti ih na ţivot u luĉkom gradu, ako to ikako moţete uĉiniti. Na kraju ćete ipak zaratiti, bez obzira što ĉinili. Ali što kasnije do toga doĊe, to se bolje moţete pripremiti i nadati se pobjedi. Konaĉno, lakše je braniti svoj dom nego osvajati na drugoj strani svijeta. Zato bismo mi mogli pobijediti! A svakako moramo barem to pokušati, zbog svih onih naraštaja koji će doći poslije nas. Još jedno dugaĉko inhaliranje iz lule. − I zato, oruţje! Veliko i malo oruţje. Barut. Pilane. Konji. Samo s time moţemo uspjeti. I poruke na kori breze. OdreĊen znak za svaki glas u jeziku. Napravite oznaku i napravili ste glas. To je lako. Takav naĉin govorenja moţe trajati dugo, jer moţe biti jako velika vremenska razlika izmeĊu onoga tko govori i onoga tko to sluša. Takve stvari su već napravili na drugoj strani svijeta. Slušajte, vaš otok je odvojen od drugih ovim velikim morem pa ste, sve ovo vrijeme otkad je Veliki Duh stvorio ljude, ţivjeli kao na nekom drugom svijetu. Ali sada drugi dolaze ovamo! Da biste im se oduprli moţete se koristiti samo svoju moć shvaćanja, vaš duh, vašu hrabrost, naĉin ţivota vaših naroda koji su poput osnove i potke, poput vašeg tkanja, vaših košara. To vas preplitanje ĉini jaĉim nego kad bi se ponašali samo kao snop stabljika. To vas ĉini jaĉim od pušaka! Naglo je podigao pogled i povikao prema zvijezdama na istoĉnom nebu: − Jaĉim od pušaka! − Onda zapadnim zvijezdama: − Jaĉim od pušaka! − Sjevernim zvijezdama: − Jaĉim od pušaka! − Juţnim zvijezdama: − Jaĉim od pušaka! Mnogi su to vikali zajedno s njim. Ĉekao je da se ponovo utišaju. − Svakom novoizabranom poglavici je na ovakvoj sveĉanosti dopušteno zatraţiti od vijeća poglavica da razmisle o nekom njegovom prijedlogu. Ja od njih traţim neka razmisle o ovim strancima na istoĉnoj obali i da im se suprotstave upregnuvši snagu rijeke i izradom oruţja i vodeći opću kampanju protiv njih. Traţim od poglavica da se u našim problemima oslone na naše snage. Sklopio je ruke i kratko se poklonio. Poglavice su stajali. Ĉuvar je rekao. − Ovo je više nego jedan prijedlog. Ali mi ćemo onaj prvi prijedlog uzeti u razmatranje, a to će imati utjecaja i na sve ostalo. Poglavice se okupiše u manjim grupicama kako bi porazgovarali, a Onaj Koji Drobi Kamenje je, kao i uvijek, govorio prvi i Iagogeh je slutila da govori u korist Zapadnjakovog prijedloga. Ovakva odluka je trebala biti donijeta jednoglasno. Poglavice svakog od naroda formirali su skupine od po dva-tri ĉovjeka i tiho raspravljali, vrlo usredotoĉeni jedan na drugog. Kada se iskristalizirao stav kojeg će zauzeti, jedan od njih bi se pridruţio predstavnicima drugih skupina njihovog naroda... ĉetvorica za Vratare i za Ljude Iz Moĉvare. I oni su raspravljali dok su poglavice dovršavali svoj posao konzultirajući se s lulom. Uskoro je po jedan od poglavica iz svakog naroda iznio mišljenje ostalima i tako su znali na ĉemu su. Te noći je savjetovanje osmorice predstavnika trajalo dugo, tako dugo da su ih ljudi već poĉeli radoznalo gledati. Kada su prije nekoliko godina raspravljali o tome kako treba postupiti u vezi s tim strancima na istoĉnoj obali, nikako nisu mogli doći do jednoglasne odluke pa se zato i nije moglo ništa uĉiniti. Sada ih je, sluĉajno ili namjerno, Zapadnjak ponovo postavio pred taj vaţan, a neriješen problem.
148 I sada su stvari sliĉno tekle. Ĉuvar je zatraţio stanku i objavio ljudima: − Poglavice će se ponovno sastati ujutro. Ova je stvar previše vaţna da bi se odluka mogla donijeti noćas, a i ne ţelimo još i dalje odgaĊati ples. Ovo je bilo doĉekano općim odobravanjem. Zapadnjak se duboko poklonio poglavicama, a onda pridruţio prvoj skupini plesaĉa koju su predvodili oni što su svirali sluţeći se oklopom kornjaĉe kao zveĉkom. Uzeo je tu zveĉku i silovito je protresao, jednako ĉudno kao što se ĉudno sluţio palicom za lacrosse. U njegovim je pokretima bilo neke teĉnosti, za razliku od plesa ratnika Hodenosauneea koji je izgledao kao napad s ratnim sjekirama, agilan i pun energije, dok su silovito skakali uvis i pritom pjevali. Uskoro su im se tijela sjajila od znoja, a pjev bio isprekidan glasnim udisanjem zraka. Zapadnjak je to njihovo kruţenje pozdravio osmijehom punim divljenja, tresući glavom kako bi im pokazao koliko je to što oni izvode iznad njegovih mogućnosti, a ljudi su se, presretni što konaĉno ima nešto u ĉemu on nije tako dobar, smijali i pridruţili plesu. Zapadnjak se povukao natrag, plešući sa ţenama, plešući poput ţena, i niz plesaĉa je krenuo oko vatre, pa oko polja za lacrosse i opet natrag do vatre. Zapadnjak je napustio ovu "zmiju" i iz pojasa o struku izvadio listove duhana koji raste pri tlu i onda je, kako su plesaĉi prolazili kraj njega, svakome dao malo tog lišća, ukljuĉivši tu i Iagogeh i sve ţene koje su plesale i ĉiji će graciozni pokreti trajati mnogo duţe od poskakivanja ratnika. − Šamanov duhan, − objašnjavao je svakome. − Šamanov dar za plesanje. − Lišće je imalo gorak okus i mnogi su kasnije popili javorov sok kako bi ga ublaţili. Mladeţ je još ţešće nastavila plesati, dok su ostali, mlaĊi i stariji, plesali posve polako na mjestu gdje su se zatekli i razgovarali o dogaĊajima koji su se zbili tog dana. Mnogi su se okupili oko onih koji su razgledavali Zapadnjakovu lopticu za lacrosse na kojoj je bila nacrtana ona karta svijeta, lopticu koja je sjala obasjana vatrom kao da i sama isijava svjetlost. − Zapadnjaĉe, − rekla je Iagogeh nakon nekog vremena, − što je bilo ono što si nazvao šamanov duhan? − Na zapadu sam ţivio s narodom koji mi je to dao, − odgovorio je. − Noćas bi svi Hodenosaunee trebali imati zajedniĉku viziju. Putovanje duha, kao i obiĉno. Ovoga puta svi iz Kolibe zajedno. Uzeo je frulu koju mu je netko pruţio i paţljivo stavio prste na otvore i onda odsvirao nekoliko nizova nota, pa ljestvicu. − Ha! − rekao je i malo bolje pogledao frulu. − Kod nas su rupe drukĉije postavljene. Ipak ću pokušati. Svirao je melodiju tako lako shvatljivu i blisku da su na njezin zvuk zaplesali svi zajedno, poput ptica. Dok je svirao, Zapadnjakovo se tijelo polako ljuljalo, sve dok mu se na licu nije ukazao onaj izraz posvemašnjeg mira. Kada je završio, ponovo je pogledao frulu. − To je bila Sakura − rekao je. − Pritiskao sam rupe za Sakuru, ali ispalo je nešto drugo. Nema sumnje da se sve što ja vama govorim mijenja na isti ovakav naĉin. I vaša će djeca usvajati ono što vi radite, a opet će to promijeniti. Zato i nije jako vaţno to što ja noćas kaţem ili što ćete vi sutra uĉiniti. Neka djevojĉica je plesala drţeći crveno obojeno jaje, jednu od njihovih igraĉaka, a Zapadnjak je zurio u nju, zaprepašten neĉim. Osvrnuo se oko sebe, a oni su vidjeli kako mu je rana na tjemenu opet poĉela krvariti. Okrenuo je oĉima i srušio se, ispustivši iz ruku frulu. Povikao je nešto na nekom drugom jeziku. Ljudi su se utišali, a oni koji su bili blizu njega posjedali su na tlo. − To se dogodilo ranije, − izjavio je nekim stranim glasom, promuklo i sporo. − O, da... sada se sve to ponovo vraća. − Tiho je uzviknuo ili zastenjao. − Ne noćas, nego pri ranijem dolasku. Slušajte... mi ţivimo mnogo ţivota. Umiremo i onda se vratimo u drugom ţivotu, sve dok ţivot ne odţivimo dovoljno dobro. Jednom ranije bio sam ratnik iz Nipona... ne, iz Kine! − Zastao je i ponovno razmislio. − Da. Kinez. Imao sam brata koji se zvao Peng. On je prelazio Otok Kornjaĉa kamen po kamen, spavajući po rupama, boreći se s medvjedom u njegovom brlogu, sve dok nije došao ovamo, baš do ovog logora, do ove kolibe za vijećanje, do ovog jezera. Priĉao mi je o tome kada smo umrli. − Kratko je zatulio, osvrnuo se oko sebe kao da nešto traţi, a onda otrĉao prema kosturnici. Tu su bile spremljene kosti predaka nakon što su poslije individualnih posmrtnih sveĉanosti bile dovoljno dugo izloţene pticama i bogovima i tako bile posve oĉišćene i bijele. Uredno su posloţene u kosturnici podno breţuljka i to nije bilo mjesto koje bi ljudi posjećivali tijekom plesa; uopće su rijetko odlazili onamo. Ali u tim su stvarima šamani nevjerojatno hrabri i ljudi su sada promatrali kako se kroz pukotine zidova kosturnice nazire svjetlost dok je Zapadnjak unutra pomicao baklju amo-tamo. Zaĉuo se njegov snaţan povik koji je prerastao u vrisak − Aaaaaah! − a onda je izašao drţeći baklju tako da je osvjetljavala neku bijelu lubanju, dok je on nešto brbljao na svojem jeziku. Zastao je pokraj vatre, okrenuvši tu lubanju prema njima − Vidite... to je moj brat! To sam ja! − Stavio je slomljenu lubanju pokraj svojeg lica i ona ih je gledala svojim praznim oĉnim dupljama pa im se zaista ĉinilo da je nalik njegovoj glavi. Svi su zastali i u tišini ga ponovo slušali.
149 − Napustio sam naš brod na zapadnoj obali i otišao s djevojkom u unutrašnjost. Stalno sam se kretao prema istoku, prema izlazećem suncu. Ovamo sam stigao baš kad ste se sastali na jedno vijećanje poput ovog, odluĉivali o zakonima po kojima sada ţivite. Pet naroda se svaĊalo, a onda ih je Daganovede sve sazvao na vijećanja na kojem će odluĉiti kako će okonĉati svaĊe po ovim lijepim dolinama. To je bila istina, to je bila ona priĉa o tome kako su Hodenosaunee nastali. − Daganoveda, vidim ga kako to ĉini! Sazvao ih je i predloţio im zajednicu naroda kojima će vladati poglavice i gdje će se plemena razliĉitih naroda uzajamno povezivati. Svi su se narodi s tim sloţili i vaša zajednica mira bila je roĊena na tom sastanku te prve godine i ostala je takva kakvom ste je uĉinili na prvom vijećanju. Nema sumnje da su i mnogi od vas bili tamo nazoĉni, tijekom ranijih ţivota, ili ste moţda bili na sasvim drugom kraju svijeta i vidjeli kako se gradi samostan u kojem sam ja odrastao. Ĉudna su ta ponovna raĊanja. Ja sam bio ovdje kako bih zaštitio vaš narod od bolesti koje bismo vam sigurno prenijeli. Ja vam nisam donio vaš sjajan naĉin vladanja, to je uĉinio Daganoveda zajedno s vama, a ja nisam znao ništa o tome. Ja sam vas poduĉio kako ćete s krastama. On je bio donio kraste i pokazao vam kako ćete napraviti malu ogrebotinu i kako ćete to mjesto zaraziti krastama, a onda obaviti ritual malih boginja, kako ćete jesti i kako se moliti bogu malih boginja. Oh, kada bismo mogli izlijeĉiti sebe na Zemlji! I one na nebu. Okrenuo je lubanju prema sebi i pogledao u nju. − On je to uĉinio i nitko to nije znao, − rekao je. − Nitko nije znao tko je on, nitko se ne sjeća tog moga ĉina, nema nikakvoga traga o tome osim u mojim mislima i u postojanju svih ljudi koji bi umrli da ja to nisam uĉinio. To je cijela srţ priĉe o ljudskom rodu, jer nisu vaţni carevi, generali i ratovi, nego djela bezimenih ljudi koja nikada ne ostaju zapisana, dobro koje oni ĉine prenosi se poput blagoslova, jer samo trebaš uĉiniti za strance ono što je tvoja mati uĉinila za tebe i ne ĉiniti ono protiv ĉega ti je ona uvijek govorila. I sve se to prenosi dalje i ĉini nas onakvima kakvi jesmo. Sljedeći dio njegovog govora tekao je na njegovom vlastitom jeziku i to je potrajalo dosta dugo. Svi su paţljivo promatrali dok je on to govorio lubanji u svojoj ruci i milovao je. A kada je zastao kao da sluša što mu lubanja odgovara, i njima se ĉinilo da to ĉuju, pa onda još rijeĉi u tom njegovom govoru koji je bio kao cvrkut ptica. Tako je razgovarao s lubanjom i ponekad bi zajecao. Došlo je poput šoka kada im se ponovo okrenuo i poĉeo im govoriti na svom ĉudnom jeziku Seneka. − Prošlost nam se ponovo vraća. Toliki ţivoti. Mijenjamo se polako, oh tako polako. Mislite kako se to ne dogaĊa, ali dogaĊa se. Ti, − uperio je lubanju prema Ĉuvaru Školjki − kad sam te ranije poznavao, ti nikako ne bi mogao postati poglavica, o brate moj. Bio si previše ljutit, ali sada to više nisi. A ti... Lubanjom je pokazao prema Iagogeh koja je osjetila kako je srce u njoj poskoĉilo. − Ti ranije nikad nisi znala što bi uĉinila sa svojom golemom snagom, o sestro moja. Nikada ne bi mogla Ĉuvara nauĉiti toliko toga. − Mi odrastamo zajedno, baš kako nam je Buda rekao da će biti. Samo sada moţemo razumjeti i prihvatiti svoj teret. Vi imate najbolje društvo na cijeloj Zemlji, nitko drugi nije shvatio da su svi plemeniti, da su svi dio Jedne Misli. Ali i to je teret, razumijete li? Morate ga nositi... svi još neroĊeni ţivoti koji će uslijediti ovise o vama! Bez vas bi ovaj svijet postao noćna mora. − Pruţao je lubanju kao da je to lula koju trebaju pušiti, divlje gestikulirajući prema kosturnici. Krv iz one rane na glavi mu je sada slobodno tekla, on je jecao, a okupljeni ljudi su zurili u njega otvorenih usta, putujući sad zajedno s njim u sveta prostranstva šamana. − Svi narodi na ovome otoku su vaša buduća braća, vaše buduće sestre. Tako biste ih trebali doĉekati. Hej, budući brate! Kako ti je? Oni će prepoznati vašu dušu kao svoju. Pridruţit će vam se ako im budete stariji brat koji im pokazuje put. Borbe izmeĊu braće i sestara će prestati, a zajednici Hodenosauneea će prilaziti narod za narodom, pleme za plemenom. Kada stranci doĊu sa svojim kanuima ţeleći vam oteti zemlju, moći ćete ih doĉekati jedinstveni, svi kao jedan, oduprijeti se njihovim napadima, poprimiti od njih ono što je korisno i odbaciti ono što je opasno, i suprotstaviti im se kao jednaki na ovoj Zemlji. Ja sada vidim što će se dogoditi u vremenu koje dolazi, ja to vidim! Ja to vidim! Ja to vidim! Ja to vidim! Narod koji ću ja postati sada sanja i razgovara sa mnom, govori kroz mene i kaţe mi kako će svi ljudi svijeta stati ispred Hodenosaunee zadivljeni pravednošću tog naĉina vladavine. Priĉa o tome će se pronositi od kolibe do kolibe, posvuda gdje su ljudi porobljeni od svojih vladara, oni će jedan drugom govoriti o Hodenosauneema i o tome kako bi se moglo ţivjeti, kako bi se sve stvari mogle dijeliti, kako svi ljudi imaju pravo upravljati poslovima, kako nema robova i careva, nema osvajanja i pokoravanja, kako su ljudi poput ptica na nebu. Poput orlova na nebu! Oh, donesite to, neka doĊe taj dan, oooohhhh... Tu je Zapadnjak zastao i udisao zrak. Iagogeh mu je prišla i zavezala mu krpu oko glave kako bi zaustavila ono krvarenje iz rane. Zurio je ravno kroz nju, a onda je podigao pogled prema zvjezdanom nebu i rekao: "Ah", kao da su zvijezde ptice ili treperenje još neroĊenih duša. Zurio je u onu lubanju, kao da se ĉudi otkud mu je ona dospjela u ruke. Dao ju je Iagogeh i ona ju je uzela. Pošao je prema mladim ratnicima, nesigurnim glasom pjevušeći jednu od onih pjesama na koje se pleše. To je te mladiće oslobodilo one ĉarolije koja ih je bila obuzela pa su skoĉili na noge i svirka bubnjeva i kornjaĉinih oklopa se nastavila. Plesaĉi su brzo opkolili vatru.
150 Zapadnjak je od Iagogeh uzeo lubanju. Imala je osjećaj kao da mu pruţa njegovu vlastitu glavu. Polako je otišao prema kosturnici, ljuljajući se kao da je pijan, a sa svakim umornim korakom kojeg je uĉinio doimao se sve manjim. Otišao je unutra bez baklje. Kada je izašao ruke su mu bile slobodne i prihvatio je frulu koju su mu pruţili pa se vratio sasvim do plesaĉa. Tamo se lagano ljuljao stojeći na mjestu i svirao s ostalim glazbenicima, tek ritmiĉki ponavljajući tonove, bez neke odreĊene melodije. Iagogeh je zaplesala i kad je prolazila pokraj njega povukla ga je meĊu plesaĉe, a on ju je slijedio. − To je bilo dobro, − rekla je. − Bila je dobra ta priĉa koju si nam govorio. − Je li? − upitao je. − Ne sjećam se. Nije se iznenadila. − Bio si otišao. Kroz tebe je govorio drugi Zapadnjak. Bila je to dobra priĉa. − Jesu li i poglavice bili tog mišljenja? − Reći ćemo im neka budu. Vodila ga je kroz gomilu, usput ispitujući kakav dojam on ostavlja na poneku od djevojaka koje su po njezinom mišljenju dolazile u obzir. On nije reagirao ni na koje od tih sparivanja, samo je plesao i puhao u frulu, gledajući dolje ili u vatru. Ĉinio se malenim i iscijeĊenim i nakon što su još malo plesali Iagogeh ga je odvela od vatre. Sjeo je na tlo prekriţivši noge i zatvorenih oĉiju svirao frulu, dodajući svojoj glazbi divlje uzbuĊenje. Negdje pred zoru od vatre je ostala samo hrpa sivog pepela u kojoj je još tu i tamo tinjala naranĉasta boja. Mnogi su ljudi otišli spavati u zajedniĉku kolibu Onondaga, a mnogi drugi su se kao psi sklupĉali ispod pokrivaĉa leţeći ispod drveća na travi. Oni koji su još uvijek bili budni, sjedili su oko vatre i pjevali ili priĉajući priĉe ĉekali zoru, bacivši na vatru poneku granu i gledajući kako se prihvatila i planula. Iagogeh je lutala terenom za lacrosse, umorna, ali osjećajući kako joj udovima struji uzbuĊenje od plesa i duhana. Traţila je Zapadnjaka, no nije ga mogla pronaći ni u kolibi ni na livadi ni u šumi niti u kosturnici... zatekla je samu sebe kako se pita nije li cijeli taj njegov ĉudesni dolazak bio tek neki san koji im je svima bio zajedniĉki. Nebo je na istoku postajalo sivo. Otišla je do obale jezera, do onog dijela koji je bio odreĊen za ţene, a koji se nalazio iza jednog malog šumarka, namjeravajući se tu oprati dok još nikoga nema u blizini. Svukla je odjeću, sve osim kratke potkošulje, i zagazila u jezero sve dok joj voda nije dopirala do bedara i onda se oprala. Vidjela je kako se na suprotnoj strani jezera nešto kreće. Neka crna glava u vodi, kao da je dabar. Zakljuĉila je da je to Zapadnjak koji pliva jezerom poput dabra ili vidre. Moţda je opet postao ţivotinja. Oko glave mu se mreškala voda. Disao je poput medvjeda. Neko vrijeme je ostala posve mirna, a kada je došao dovoljno blizu obale da je nogama zagazio po muljevitom dnu, uspravila se i okrenula prema njemu. Ukoĉio se kad ju je spazio. Na sebi je imao samo onaj pojas oko struka. Sklopio je ruke i duboko se poklonio. Polako je pošla prema njemu, gazeći po pješĉanom dnu i onda zašavši u dio koji je bio muljevit. − DoĊi, − rekla je tiho − odabrala sam ţenu za tebe. Izgledao je mnogo stariji nego dan ranije. − Hvala ti − rekao je i dodao još nešto na svom jeziku. Ime, pomislila je. Njezino ime. Izašli su na obali. Noga joj se spotakla o nešto pa se rukom prihvatila za njegovu podlakticu, vrlo uglaĊeno, tek onoliko koliko je trebalo kako bi vratila ravnoteţu. Na obali se obrisala prstima i onda se odjenula, a on je uzeo svoju odjeću i takoĊer se odjenuo. Jedno uz drugo hodali su natrag prema vatri. Prošavši pokraj onih koji su tiho pjevajući promatrali svitanje pa pokraj jedne skupine spavaĉa, Iagogeh se zaustavila pokraj nekog. Tecarnos, jedna mlada ţena, ne više djevojka, ali još neudana. Oštrog jezika, ali duhovita, inteligentna i puna duha. Ovako u snu nije odavala mnogo toga, no jedna joj je noga bila graciozno ispruţena, a ispod pokrivaĉa se ĉinilo da je ĉvrste graĊe. − Tecarnos, − tiho je rekla Iagogeh. − Moja kći. Kćerka moje najstarije sestre. Pleme Vukova. Dobra ţena. Na nju se ĉovjek moţe osloniti. Zapadnjak je kimnuo. Dok ju je gledao, ruke su mu ponovo bile sklopljene. − Zahvaljujem ti. − Razgovarat ću o tome s drugim ţenama. Onda ćemo reći njoj i muškarcima. Osmjehnuo se, gledajući oko sebe kao da pogledom moţe prodrijeti kroz sve. Rana na njegovom ĉelu izgledala je svjeţe i na njoj se još uvijek rosila sukrvica. Kroz granje se pojavilo sunce i onaj pjev pokraj vatre postao je glasniji. − Vas dvoje ćete donijeti još dobrih duša na ovaj svijet, − rekla je. − Nadajmo se. Stavila je svoju ruku na njegovu podlakticu, onako kako je to uĉinila kad su izlazili iz jezera. − Moţe se dogoditi bilo što. Ali mi... − misleći pritom na njih dvoje, ili na ţene, ili na Hodenosaunee... − uĉinit ćemo ono najbolje što moţemo. To je sve što se moţe uĉiniti. − Znam. − Gledao je njezinu ruku na svojoj ruci i sunce u granama drveća. − Moţda će sve biti dobro.