Dok su kasali niz dvoranu i sporo se uzdizali dvorištem, mjehur stvarnosti poslušno je išao usporedo s njima, još uvijek ih okružujući. Biserna mu je magla sada stišćući za još nekoliko svakog se trena bila udaljena svega nekoliko metara, centimetara. "Oprostite, molim", Cutwell se Genijalni,Čarobnjak Prvog Stupnja (NS), bivši Kraljevski Prepoznavatelj, kojemuće vjerojatno uskoro odrubiti glavu. Znate li kojim slučajem kuda idemo?" "U zemlju moje majke", viknula je Ysabell, pokušavajući nadjačati hučanje vjetra. "Jesam li je možda već negdje upoznao?" "Ne vjerujem. Toga biste se sigurno sjećali." Binky je kopitima okrznuo zidine palače i napregnuo mišiće, pokušavajući se vinuti uvis. Cutwell se opet okrenuo iza sebe, pridržavajući rukama šešir. "A tko je ta dama o kojoj govorimo?" zaurlao je. "Smrt", rekla je Ysabell. "Ne..." "Da." "Ah", Cutwell je pogledao prema dalekim krovovima i uputio joj iskrivljeni smiješak. "Hoćemo li prištedjeti vrijeme ako sada jednostavno skočim dolje?" "Ona je posve dobra osoba, kad je bolje upoznate", branila se Ysabell. "Zar jest? Mislite da imamo nekakvih izgleda?" "Držite se!" prekinuo ga je Mort. "Svakog bi trena trebali prijeći..." S neba se prema njima sručila rupa ispunjena tamom i progutala ih. Mjehur stvarnosti nesigurno je zadrhtao, prazan poput prosjakova džepa, i nastavio se smanjivati. Ulazna su se vrata otvorila. Ysabell je provirila glavom.
"Nikoga nema kod kuće", rekla je. "Možete ući." Ostalo troje nagrnulo je u predvorje. Cutwell je savjesno obrisao cipele. "Pomalo je skučeno", kritički je primijetila Keli. "Unutra je mnogo prostranije", rekao je Mort i okrenuo se Ysabell. "Jesi li obratio Ysabell, podižući šešir. "Cutwell svugdje pogledala?" "Ne mogu prona ći ni Alberta", rekla je. "Ne sjećam se da je ikad nekud odlazio." Nakašljala se, prisjetivši se svojih domaćinskih obveza. "Je li netko možda za piće?" rekla je. Keli se uopće nije obazirala na nju. "Očekivala sam u najmanju ruku dvorac", rekla je. "Velik i crn, s velikim mračnim tornjevima. A ne nekakav stalak za kišobrane." "Zapravo, to je stalak za kosu", naglasio je Cutwell. "Pođimo svi do radne sobe i sjednimo. Tamo ćemo se sigurno osjećati ugodnije", požurila je Ysabell i otvorila vrata obložena crnomčohom. Cutwell i Keli su stupili unutra, prepirući se oko nečega. Ysabell je dohvatila Morta za ruku. "Štoćemo sada?" rekla je. "Majkaće se strašno naljutiti, ako ih zatekne ovdje." "Već ću nešto smisliti", rekao je Mort. "Prepravitću autobiografije ili nešto slično." Nesigurno se nasmiješio. "Ne brini. Neštoću već smisliti." Vrata za njima naglo su se zalupila. Mort se osvrnuo i pred sobom ugledao Albertovo nacereno lice. Velika kožna fotelja za radnim stolom sporo se okrenula. Preko svojih tankih prstiju Smrt je gledala u Morta. Kad je bila posve sigurna da je privukla njihovu punu, prestravljenu pažnju, rekla je: NAJBOLJE POČNI ODMAH SMIŠLJATI. Ustala je i kao da je sve više rasla, dok se soba mračila. NE TRUDI SE OKO ISPRIKA, pridodala je. Keli je zakopala glavu u Cutwellove široke grudi.
VRATILA SAM SE. I JAKO SAM LJUTA. "Gospodarice, ja..." započeo je Mort. UMUKNI, rekla je Smrt. Vapnenim je prstom pozvala Keli. Ova se okrenula i pogledala je, a tijelo joj se nije usudilo oglušiti o poziv. Smrt je posegnula i dotaknula joj bradu. Mortova se ruka spustila prema maču. ZAR JE OVO LICE KOJE JE PORINULO U MORE TISUĆU BRODOVA I SPALILO NAJVIŠE TORNJEVE PSEUDOPOLISA? čudila se Smrt. Keli je hipnotizirana gledala u crvene točkice smještene miljama duboko u onim mračnim dupljama. "Ovaj, oprostite", rekao je Cutwell, s poštovanjem držeći šešir pred sobom, kako točestočine Meksikanci. DA? rastreseno je rekla Smrt. "Nije, gospođo. Vi sigurno mislite na neko drugo lice." A KAKO SE TI ZOVEŠ? "Cutwell, gospodo. Ja samčarobnjak, gospodo." JA SAMČAROBNJAK, GOSPOĐO, podrugljivo je ponovila Smrt. TI ŠUTI, ČAROBNJAČE. "Gospođo", Cutwell je ustuknuo. Smrt se okrenula Ysabell. KĆERI, OBJASNI SVOJE PONAŠANJE. ZAŠTO SI POMOGLA OVOJ BUDALI? Ysabell se nervozno poklonila. "Ja... volim ga, majko. Mislim." "Voliš?" zaprepašteno je ponovio Mort. "Nikad mi to nisi rekla." "Činilo mi se da nije pravo vrijeme", rekla je Ysabell. "Majko, on nije želio..." TIŠINA. Ysabell je spustila pogled. "Da, majko." Smrt je krenula oko stola, sve dok se nije našla ravno pred Mortom. Dugo ga je vremena probijala pogledom. Zatim ga je jedva primjetnim pokretom oštro pljusnula, odčega je odletio na pod. POZOVEM TE U SVOJ DOM, rekla je, POUČAVAM TE, HRANIM TE, ODIJEVAM TE, PRUŽIM TI MOGUĆNOSTI O KOJIMA NISI MOGAO NITI SANJATI, A TI MI TAKO VRAĆAŠ. ZAVODIŠ MI
KĆER I OKREĆEŠ JE PROTIV MENE, ZANEMARUJEŠ OBVEZE, PROIZVODIŠ NEPRAVILNOSTI U STVARNOSTI ZAČIJEĆE ZALJEČENJE TREBATI CIJELO STOLJEĆE. TVOJA NEČASNA DJELA OSUDILA SU TVOJE PRIJATELJE NA ZABORAV. BOGOVI SIGURNO NEĆE TRAŽITI NIŠTA MANJE. SVE U SVEMU, DJEČAČE, NISI BAŠ NAJBOLJE ZAPOČEO SVOJ PRVI POSAO. Mort se s mukom pridigao u sjedeći položaj, držeći se za obraz. Gorio mu je hladnim plamenom, poput leda kometa. "Morte", rekao je. PA OVO GOVORI! ŠTO JE TO REKLO? "Njih možeš pustiti", rekao je Mort. "Oni su samo slučajno u sve ovo uvučeni. Nisu ništa krivi. Ti ovo možeš prepraviti, tako..." ZAŠTO BIH TO UČINILA? ONI SADA PRIPADAJU MENI. "Boritću se s tobom za njih", rekao je Mort. VRLO PLEMENITO. SMRTNICI SE NEPRESTANO BORE SA MNOM. OTPUŠTEN SI. Mort se uspravio na noge. Sjetio se kako je to biti Smrt.Čvrsto se uhvatio tog osjećaja i dozvolio mu da izbije na površinu... NE, rekao je. AH. DAKLE, IZAZIVAŠ ME KAO SEBI JEDNAKU? Mort je progutao slinu. Ali sad je barem znao kojim putem ide. Kad zakoračiš s vrha litice, život ti krene u vrlo određenom smjeru. "Ako je to nužno", rekao je. "A ako pobijedim..." AKO POBIJEDIŠ, MOĆIĆEŠČINITI ŠTO GOD POŽELIŠ, rekla je Smrt. SLIJEDI ME. Prošla je pored Morta i izišla u predvorje. Ostalihčetvero je pogledalo Morta. "Jesi li siguran da znaš štočiniš?" rekao je Cutwell. "Ne." "Ne možeš pobijediti gospodaricu", rekao je Albert. Uzdahnuo je. "Vjeruj mi na riječ." "Štoće se dogoditi ako izgubiš?" rekla je Keli.
"Neću izgubiti", rekao je Mort. "U tome i jest problem." "Majka želi da on pobijedi", gorko je potvrdila Ysabell. "Hoćeš reći daće mu pustiti da je pobijedi?" rekao je Cutwell. "O, ne, neće mu pustiti da je pobijedi. Ona samo želi da se to dogodi." Mort je potvrdno klimnuo glavom. Dok su slijedili mračni lik Smrti, razmišljao je o beskonačnoj budućnosti, o služenju onoj mračnoj svrsi kakvu je Stvaratelj već imao na umu, o životu izvan Vremena. Nije mogao osuđivati Smrt što je poželjela prestati s tim poslom. Smrt je jednom prigodom rekla da kostur nije obavezan, ali to mu možda neće ni biti važno. Hoće li vječnost izgledati poput dugovječnosti ili su svi životi - s osobne točke gledišta - potpuno jednako dugi? Hej, javio mu se glas u glavi. Sjećaš me se? Ja sam ti. Ja sam te u sve ovo uvalio. "Baš ti hvala", gorko je rekao. Ostali su ga začuđeno pogledali. Možeš se izvući iz ovoga, rekao je glas. U velikoj si prednosti. Ti si bio ona, ali ona nikad nije bila ti. Smrt je proletjela hodnikom i ušla u Dugu sobu, a svijeće su se pri njezinu ulasku upalile same od sebe. ALBERTE. "Gospodarice?" DONESI SATOVE. "Gospodarice." Cutwell je ščepao starca za ruku. "Ti sičarobnjak", prosiktao je. "Ne moraščiniti što ti ona kaže!" "Momče, koliko ti je godina?" ljubazno mu je uzvratio Albert. "Dvadeset." "Kad budeš mojih godina, drukčijećeš cijeniti mogućnosti izbora." Okrenuo se Mortu. "Oprosti." Mort je izvukao svoj mač,čija je oštrica pod svjetlom svijeća bila skoro nevidljiva. Smrt se okrenula i stala mu sučelice, mršav obris nasuprot ogromnoj polici prepunoj pješčanih satova.
Ispružila je ruke. Uz slabi odjek groma, u njima se stvorila kosa. Albert se vratio niz jedan prolaz između polica s dva sata u rukama i bez riječi ih stavio na podnožje jednog od kamenih stupova. Jedan je bio nekoliko puta veći od običnih satova - crn, vitak i ukrašen složenim motivima mrtvačke lubanje. A to nije bilo ono najneugodni]e. Mort je u sebi zastenjao. Primijetio je kako u njemu uopće nema pijeska. Manji sat uz njega bio je posve običan, bez ukrasa. Mort je posegnuo da ga dohvati. "Smijem li?" rekao je. SAMO IZVOLI. Na gornjoj je polovici bilo ugravirano ime: Mort. Podigao ga je prema svjetlu i bez većeg iznenađenja otkrio da je u njemu preostalo još možda svega nekoliko zrnaca pijeska. Kad ga je prislonio uz uho mogao je, unatoč sveprisutnoj grmljavini milijuna ljudskih sudbina što su ga okruživale,čuti zvuk protjecanja svojeg vlastitog života. Vrlo pažljivo ga je odložio. Smrt se okrenula Cutwellu. GOSPODINEČAROBNJAČE, VAŠE GOSPODSTVO, HOĆETE LI BITI TAKO DOBRI I BROJATI NAM DO TRI? Cutwell je namršteno klimnuo glavom. "Jeste li sigurni? Možda se sve ovo može riješiti za stolom..." započeo je. NE. "Ne." Mort i Smrt počeli su oprezno kružiti jedno oko drugoga, a odrazi su im treptali uzduž zidova pješčanih satova. "Jedan", rekao je Cutwell. Smrt je krvožedno zamahnula kosom. "Dva." Dvije su se oštrice susrele u zraku, proizvodeći zvuk sličan klizanju mačke niz veliku staklenu ploču. "Oboje su varali!" rekla je Keli. Ysabell je klimnula glavom. "Naravno", rekla je.
Mort je odskočio unatrag, spuštajući mač u previše sporom luku, koji je Smrt lako odbila, parirajući podmuklim niskim zamahom kojega je Mort izbjegao nespretnim skokom. Premda kosa ne spada među najpopularnije oružje, svatko tko se zatekao na krivoj strani u nekoj, recimo, seljačkoj buni, znao je da u vještim rukama može djelovati zastrašujuće. Kad se njezin vlasnik jednom njome razmaše i počne vrtjeti uokolo, nitko - uključujući i onoga koji se razmahao - više nije posve siguran gdje se oštrica trenutno nalazi i gdjeće biti sljedećeg trena. Smrt je napala, cereći se. Mort se prignuo i izbjegao jedan udarac koji mu je pristizao u visini glave, usput začuvši zveket iza svojih leđa, dok je vrh kose zahvaćao jedan sat s najbliže police... ... u mračnoj morporškoj ulici jedan se noćni poduzetnik iznenada primio za grudi i izvrnuo se u svoju dvokolicu... Mort se otkotrljao u stranu, opet skočio na noge, zavitlao objema rukama mačem iznad glave i osjetio dah mračnog ushita kad je Smrt munjevito uzmaknula preko crno-bijelih podnih ploča. Divlji zamah pomeo je satove sjedne police i ovi su poletjeli prema podu. Mort je nejasno vidio kako se Ysabell baca pored njega i hvata ih, jednoga po jednoga... ... širom Diskačetvero ljudi samim ječudom izbjeglo smrtonosni pad... ... a zatim je pojurio naprijed, koristeći prednost koju je stekao. Ruke Smrti maglovitim su pokretima odbijale svaki ubod i udarac, a zatim promijenile zahvat na kosi i odozgo spustile udarac koji je Mort jedva izbjegao nespretnim skokom u stranu, pritom postrance udarivši oštricom mača okvir jednog sata i odbacivši ga preko prostorije... ... u planinama Srednjogorja jedan se pastir, uzgajivač targi, pri svjetlu lampe zaputio u potragu za izgubljenom ženkom, izgubio uporište pod nogama i strmoglavio se u tristo metara duboku provaliju... ... Cutwell se bacio naprijed i, očajnički ispruživši ruku, u posljednji tren uhvatio zavrtjeli sat, pao na pod i na trbuhu se
otklizao dalje... ... kvrgava sikamoračudnovato je izronila pod vrištećim stočarom i prekinula mu pad, uklonivši tako njegove najozbiljnije probleme - smrt, božji sud, neizvjesnost Raja i tako dalje - i zamijenivši ih jednim relativno jednostavnim: kako se u mrklom mraku popeti natrag uz otprilike trideset metara visoku glatku ledenu liticu. Uslijedila je kratka stanka, u kojoj su se borci odmaknuli jedan od drugoga i ponovno počeli kružiti, tražeći prigodu za novi napad. "Zar doista ne možemo ništa učiniti da ovo prekinemo?" rekla je Keli. "Kakav god ishod bio, Mortće izgubiti", rekla je Ysabell, odmahujući glavom. Cutwell je iz svojeg širokog rukava izvukao srebrni svijećnjak i počeo ga zamišljeno prebacivati iz ruke u ruku. Smrt je zaprijetila kosom, usput slučajno ramenom razbivši jedan sat... ... u Bes Pelargicu Carev je glavni mučitelj nespretno na leda upao u vlastitu jamu s kiselinom... ... i uputila još jedan udarac, koji je Mort odbio samo zahvaljujući pukoj sreći. I to krajnjim naporom. Mogao je u mišićima osjetiti vrući bol i omamljujuće sivilo otrovnih tekućina umora što su mu se širile mozgom, ta dva nedostatka kojima se Smrt nije trebala opterećivati. Smrt je to primijetila. PREDAJ SE, rekla je. MOŽDAĆU BITI MILOSTIVA. Kako bi ilustrirala što želi reći, zadala je udarac postrance, koji je Mort nespretno uhvatio samim rubom mača. Oštrica kose je poskočila, smrskavši jedan sat u tisuću komada... ... Vojvoda od Sto Helita uhvatio se za srce, osjetio ledeni ubod bola, ispustio nijemi krik i srušio se sa svojega konja... Mort se počeo povlačiti, sve dok za vratom nije osjetio grubu površinu kamenog stupa. Samo nekoliko centimetara od njegove glave našao se pješčani sat Smrti, sa svoje dvije zastrašujuće prazne polovice.
Smrt na to uopće nije obraćala pažnju. Zamišljeno je spustila pogled na smrskane ostatke Vojvodina života. Mort je kriknuo i zamahnuo ma čem prema pješčanom satu, praćen jedvačujnim bodrenjem okupljenih, koji su već duže vremenačekali da učini nešto slično. Čak je i Albert zapljeskao svojim namreškanim rukama. Ali umjesto zveketa stakla, koji je Mort očekivao, dogodilo se - ništa. Okrenuo se i pokušao još jednom. Oštrica je jednostavno prošla kroz sat, ne razbivši ga. Promjena u gustoći zraka natjerala ga je da okrene mač unatrag i spusti ga, upravo na vrijeme da odbije podmukli niski zamah. Smrt je pravodobno odskočila i odbila Mortov protuudar, koji je bio posve spor i mlak. I TAKO SVE DOLAZI KRAJU, DJEČAČE. "Morte", rekao je Mort. Podigao je pogled. "Morte", ponovio je i zamahnuo mačem tako da je presjekao kosu na dvoje. Osjećao je kako bijes ključa u njemu. Ako već mora umrijeti, tadaće barem umrijeti pod svojim pravim imenom. "Mort, ti nitkove!" vrisnuo je i pojurio prema nacerenoj lubanji, vrteći mačem uz složeni ples plavog svjetla. Smrt je ustuknula, smijući se i saginjući pod kišom divljih udaraca, koji su rezali dršku kose na sve manju dužinu. Mort je kružio oko nje, ubadajući i zamahujući,čak i kroz crvene magle bijesa tupo svjestan da Smrt prati svaki njegov pokret, služeći se golom oštricom kose kao mačem. Nikako nije uspijevao pronaći put do nje, a pokretačka sila njegova bijesa nije mogla vječito trajati. U najboljem slučaju, mogla ga je održavati još neko
vrijeme. A izgubiti je vjerojatno bolje nego pobijediti. Osim toga, kome je uopće potrebna vječnost? Kroz zastor od umora vidio je kako Smrt do kraja pruža svoje kosti i spušta oštricu u sporom, lagodnom luku, kao da ova prolazi kroz melasu. "Majko!" vrisnula je Ysabell. Smrt je okrenula glavu. Možda je Mortov um pozdravio izglede za skorim gubitkom života, ali se njegovo tijelo, vjerojatno osjetivši da će gubitkom najviše izgubiti, tome suprotstavilo. Podiglo je ruku u kojoj je držao mač u nezaustavljivi udarac koji je Smrti izbio oštricu iz ruke i zatim je prikucao uz najbliži stup. U tišini koja je iznenada nastupila Mort je shvatio da više ne možečuti onaj ometajući tihi zvuk koji je na samom pragučujnosti slušao posljednjih deset minuta. Pogled mu je odletio u stranu. Posljednja zrnca pijeska istjecala su iz njegova sata. UDAM. Mort je podigao mač i zagledao se u par plavih plamenova. Zatim je spustio mač. "Ne." Smrt ga je nogom pogodila u međunožje, takvom žestinom da se od toga i Cutwell trgnuo. Mort se tiho sklupčao u loptu i otkotrljao preko poda. Kroz suze je vidio kako mu Smrt prilazi, s oštricom kose u jednoj i Mortovim satom u drugoj ruci. Vidio je kako prijezirno gura Keli i Ysabell u stranu, kad su je pokušale dohvatiti za skute odore. Vidio je kako Cutwell dobiva udarac laktom u rebra, a svijećnjak mu zvečeći pada na pod.
Smrt je stala poviše njega. Vrh oštrice na trenutak je lebdio pred Mortovim očima, a zatim se podigao uvis. "Imaš pravo. Nema pravde. Postojiš samo ti." Smrt je zastala, oklijevajući, a zatim spustila oštricu. Okrenula se i pogledala Ysabell u lice. Ova je drhtala od bijesa. ŠTO TIME ŽELIŠ REĆI? Blistavih se očiju zagledala u lice Smrti, a zatim zamahnula rukom, još jednom zamahnula naprijed i natrag i napokon spustila pljusku popraćenu zvukom sličnim šuškanju igraćim kockicama. Ništa nije moglo biti glasnije od tišine koja je uslijedila. Keli je zatvorila oči. Cutwell se okrenuo na drugu stranu i pokrio glavu rukama. Smrt je vrlo sporo podigla ruku do svoje lubanje. Ysabelline su se grudi dizale i spuštale tako da je Cutwell poželio za cijeli se život odrećičarobništva. Napokon, glasom još dubljim od uobičajenog, Smrt je rekla: ZAŠTO? "Sama si rekla da petljanje sa sudbinom samo jednog pojedinca može razoriti cijeli svijet", rekla je Ysabell. DA? "A ti si se umiješala u njegov. I u moj." Drhtavim je prstom pokazala na ostatke razbijenih satova na podu. "I u njihove." PA? "Štoće bogovi zahtijevati za to?" OD MENE? "Da!" Smrt kao da je to iznenadilo. BOGOVI OD MENE NE MOGU NIŠTA TRAŽITI. NA KONCU,ČAK I
BOGOVI ODGOVARAJU MENI. "To se nečini previše poštenim, zar ne? Zar se bogovi ne skrbe o pravdi i milosrđu?" prasnula je Ysabell. Bez da je to itko zapravo primijetio, podigla je mač. Smrt se nacerila. POZDRAVLJAM TVOJE NAPORE, rekla je, ALI NJIMA NIŠTA NEĆEŠ POSTIĆI. MAKNI SE U STRANU. "Ne." MORAŠ SHVATITI DAČAK NI LJUBAV NIJE NIKAKVA OBRANA PROTIV MENE. ŽAO MI JE. Ysabell je podigla mač. "Tebi je žao?" KAŽEM TI, MAKNI SE U STRANU. "Neću. Samo se želiš osvetiti. To nije pošteno!" Smrt je načas pognula lubanju, a zatim je prostrijelila pogledom. UČINITĆEŠ ŠTO TI KAŽEM. "Neću." SAMO OTEŽAVAŠ CIJELU SITUACIJU. "Dobro." Smrt je nestrpljivo lupkala prstima po oštrici kose, kao da miševi plešu po limu. Činilo se da o nečemu razmišlja. Pogledala je Ysabell kako stoji nad Mortom, a zatim se okrenula i pogledala ostale što su klečali uz police. NE, napokon je rekla. NE, MENE SE NE MOŽE POBIJEDITI. MENE SE NE MOŽE NA NEŠTO NATJERATI. UČINITĆU SAMO ONO ŠTO SMATRAM ISPRAVNIM. Zamahnula je rukom i mač je odletio iz Ysabelline šake. Izvela je još jedan složeni pokret i djevojka je bila podignuta i nježno, aličvrsto pritisnuta uz najbliži stup. Mort je vidio kako mu se mračna žetelica opet približava,
podižući oštricu za posljednji udarac. Zaustavila se nad dječakom. NE MOŽEŠ ZNATI KAKO ME OVOČINI ŽALOSNOM, rekla je. Mort se podigao na lakte. "Možda i mogu", rekao je. Smrt ga je nekoliko sekunda iznenađeno gledala, a zatim prasnula u smijeh. Zvuk se stravično odbijao prostorijom, odzvanjajući po policama. Smrt je, još uvijek se smijući smijehom sličnim potresu na groblju, spustila Mortov sat pred oči njegova vlasnika. Mort je pokušao izoštriti pogled. Vidio je kako posljednje zrno pijeska klizi niz glatku površinu, koleba se na rubu, a zatim pada, tromo se okrećući, prema dnu. Svjetlo svijeće obasjalo mu je vapnenastu površinu, dok je sporo propadalo sve niže. Palo je bez glasa, stvorivši mali krater. Svjetlo u očima Smrti postajalo je sve jače, dok nije potpuno zaslijepilo Morta, a zvuk njezina smijeha potresao je cijeli svemir. A onda je Smrt okrenula sat naopako. * * * Velika dvorana u Sto Latu još je jednom blistala u svjetlu svijeća i odjekivala od glasne glazbe. Dok su se uzvanici u skupinama spuštali stubama prema stolovima prepunim hladnih predjela, neprestano je odjekivao glas Meštra ceremonija, što je najavljivao one koji su, zbog svojega ugleda i važnosti ili iz puste rastresenosti, kasnili na prijem. Eto, primjerice: "Kraljevski Prepoznavatelj, Meštar Kraljevske Ložnice, Njegova Visost Ipisimus Cutwell Genijalni,Čarobnjak Prvog Stupnja (NS)." Cutwell je nasmijan i s velikom cigarom u ruci prišao kraljevskom paru.
"Smijem li poljubiti mladenku?" rekao je. "Ako je točarobnjacima uopće dopušteno", rekla je Ysabell, ponudivši mu obraz. "Mislimo da je vatromet bio veličanstven", rekao je Mort, "a nadam se i daće uspjeti brzo obnoviti razrušene vanjske zidine. Bez sumnjećeš i sam znati pronaći put do hrane." "Ovih dana izgleda mnogo bolje", rekla je Ysabell, krijući se iza namještenog osmijeha, dok je Cutwell nestajao u mnoštvu. "Bez sumnje se mnogo toga može reći za jedinu osobu koja se ne mora brinuti oko strogog podaničkog štovanja kraljice", rekao je Mort, razmjenjujući svečane naklone glavom s nekim plemićem što je prolazio pored njih. "Govore da je on zapravo prava vlast u pozadini prijestolja", rekla je Ysabell. "Nekakva eminencija." "Siva eminencija", odsutno ju je ispravio Mort. "Jesi li primijetila da se ovih dana uopće ne bavi magijom." "Šuti evo je dolazi." "Njezino Kraljevsko Vrhunsko Veličanstvo, Kraljica Kelirehenna Prva, Vladarica Sto Lata, Namjesnica Osam Protektorata i Carica Dugog Uskog Spornog Komada prema Središtu od Sto Kerriga." Ysabell se duboko poklonila. Mort se naklonio. Keli ih je oboje ozareno pogledala. Nije im moglo promaći kako joj se pod nečijim utjecajem promijenio ukus, tako da joj je sada odjeća barem ugrubo naglašavala linije tijela, a frizura prestala sličiti križancu ananasa i šećerne vune. Poljubila je Ysabell u obraz, a zatim odstupila jedan korak i odmjerila Morta od glave do pete. "Kako nam je Sto Helit?" rekla je. "Dobro, dobro", rekao je Mort. "Ipak, moratćemo nešto poduzeti s onim podrumima. Tvoj je stric imao neke neobične - hobije i..." "Misli na tebe", prošaptala je Ysabell. "To ti je sada službeno ime." "Više mi se sviđalo jednostavno Mort", rekao je Mort.
"A imaš i tako zanimljiv oklop", rekla je kraljica. "Prekrižene kose preko pješčanog sata propetog na mračnom polju. Od toga je cijeli zbor Kraljevskog koledža dobio popriličnu glavobolju." "Nisam previše opterećen naslovom vojvode", rekao je Mort. "Pravi šok je predstavljalo vjenčanje s vojvotkinjom." "Već ćeš se na to naviknuti." "Nadam se da nikad neću."ć su đ "Dobro. A sada, Ysabell", rekla je Keli, namjestivši važan izraz, "ako ti je ve eno u budućnosti se kretati u kraljevskim krugovima, neke ljude jednostavno moraš odmah upoznati..." Dok su je odvla čili među mnoštvo, Ysabell je uputila očajnički pogled Mortu i uskoro mu nestala iz vida. Mort je prstom pokušao malo odmaknuti tijesni ovratnik, osvrnuo se lijevo i desno i zatim pohitao u sadnicama paprati ukrašen kut na samom kraju stola sa serviranim jelima, gdje je mogao nakratko uživati u osami. Iza njegovih leđa Meštar Ceremonija je pročistio grlo i sjajnih se očiju zagledao u daljinu. "Otimačica Duša", progovorio je odsutnim glasom nekogačije uši ne želečuti ono što mu usta govore, "Pokoritelj Carstava, Gutač Oceana, Kradljivac Godina, Krajnja Stvarnost, Žetelica Ljudskog Roda..." DOBRO, DOBRO, SAD BIH VEĆ MOGLA I UĆI UNUTRA. Mort je zastao s hladnim purećim batkom pred ustima. Nije se osvrtao. Nije ni trebao. Nije bilo nikakve sumnje u to kome pripada taj glas, koji više osjetiš nego ga čuješ, niti zašto je zrak odjednom postao hladan i mračan.Čavrljanje i glazba proslave vjenčanja odjednom su se usporili i utihnuli. "Mislili smo da nećeš doći", obratio se loncu s paprati. NA VJENČANJE VLASTITE KĆERI? OSIM TOGA, OVO JE PRVI PUT DA SAM DOBILA POZIVNICU NA NEKU SVEČANOST. I TO SA ZLATNIM OBRUBOM I ZAMOLBOM DA SE ODAZOVEM POZIVU I SVIM OSTALIM.
"Da, ali kad nisi na poslu..." POMISLILA SAM DA TO I NEĆE BITI POSVE PRIKLADNO. "No, da, valjda je tako..." ISKRENO GOVOREĆI, MISLILA SAM DAĆEŠ OŽENITI PRINCEZU. Mort je pocrvenio. "Razgovarali smo o tome", rekao je. "A onda smo zaključili da, samo zbog toga što si spasio neku princezu, ne moraš žuriti u donošenju odluka." VRLO MUDRO. NA PRIMJER, PREVIŠE TIH DJEVOJAKA SE ODMAH BACA U NARUČJE PRVOG MLADIĆA KOJI IH PROBUDI IZ STOLJETNOG SNA. "I, dakle, pomislili smo da sve u svemu, dakle, kad sam jednom doista upoznao Ysabell, pa..." DA, DA, SIGURNA SAM. IZVRSNA ODLUKA. PA IPAK, ODLUČILA SAM VIŠE SE NE MIJEŠATI U LJUDSKE STVARI. "Doista?" NARAVNO, OSIM SLUŽBENO. SVE TO MI JE SAMO ZAMAGLJIVALO PROSUDBE. Pred Mortovim se očima ukazala koščata ruka i vješto nabola punjeno jaje. Mort se napokon okrenuo. "Što se zapravo dogodilo?" rekao je. "Moram to znati! Jednoga trena smo bili u Dugoj sobi, a već sljedećeg smo se našli izvan grada i to stvarni! Mislim, stvarnost se prilagodila kako bi nas prihvatila! Tko je to učinio?" RAZMIJENILA SAM PAR RIJEČI S BOGOVIMA. Smrti kao da je bilo neugodno. "Ah, dakle jesi?" rekao je Mort. Smrt je pokušala izbjeći njegov pogled. DA. "Pretpostavljam da im je to bilo vrlo drago." BOGOVI SU PRAVIČNI. A PORED TOGA SU I OKORJELI SENTIMENTALIST!. JA TIM STVARIMA ZAPRAVO NIKAD NISAM USPJELA OVLADATI. ALI JOŠ UVIJEK NISTE SLOBODNI. MORATE SE POBRINUTI DA SE POVIJEST DOISTA DOGODI.
"Znam", rekao je Mort. "Sjedinjenje kraljevstava i druge stvari." MOŽDAĆEŠ NA KRAJU POŽELJETI DA SI OSTAO UZ MENE. "Svakako sam puno naučio", priznao je Mort. Položio je ruku na lice i odsutno pomilovaočetiri tanka bijela ožiljka na obrazu. "Ali mislim da nisam stvoren za taj posao.Čuj, doista mi je žao..." IMAM POKLON ZA TEBE. Smrt je spustila tanjur s predjelom i počela prekapati po tajanstvenoj unutrašnjosti svoje odore. Kad je izvukla koščatu ruku, između palca i kažiprsta je držala maleni globus. Bio je širok jedva nešto preko šest centimetara. Mogao je to biti najveći biser na svijetu, osim što su mu se površinom kovitlali složeni srebrnasti obrisi, neprestano na samom pragu pretakanja u nešto prepoznatljivo, ali uvijek u posljednji tren to uspijevajući izbjeći. Kad ga je Smrt spustila na Mortov ispruženi dlan, osjetio je kako je iznenađujuće težak i pomalo topao. ZA TEBE I TVOJU DAMU. VJENČANI POKLON. MIRAZ. "Prekrasan je! A mislili smo da si ti poslala onaj srebrni pladanj." TO JE ALBERTOVO. BOJIM SE DA NIJE PREVIŠE MAŠTOVIT. Mort je neprestano u rukama prevrtao globus. Obrisi koji su u njemu ključali kao da su odgovarali na njegov dodir, odašiljući u luku malene pramenove svjetla preko njegovih prstiju. "Je li ovo pravi biser?" DA. KAD ŠKOLJKU POČNE NEŠTO DRAŽITI I NIKAKO SE TOGA NE MOŽE OSLOBODITI, JADNICA TO POČNE OMOTAVATI SVOJOM SLUZI I TAKO NASTAJE BISER. ALI OVAJ BISER JE DRUKČIJI. TO JE BISER STVARNOSTI. SAV TAJ SJAJ ZAPRAVO JE ZAMRZNUTA ZBILJA. MORAO SI GA PREPOZNATI - NAPOKON, TI SI GA STVORIO. Mort ga je oprezno prebacivao iz ruke u ruku. "Stavit ćemo ga medu dvorske dragulje", rekao je. "Ionako ih
nemamo previše." JEDNOGA DANA TOĆE BITI SJEME JEDNOG NOVOG SVEMIRA. Mort je promašio biser, ali je brzinom munje posegnuo nadolje i uspio ga uhvatiti prije nego je udario o podne ploče. "Što?" TLAK OVE STVARNOSTI DRŽI GA OVAKO STISNUTOGA. MOŽDAĆE JEDNOM DOĆI KRAJ OVOM SVEMIRU, KADĆE I STVARNOST UMRIJETI, I KADĆE OVAJ EKSPLODIRATI I... TKO ZNA?ČUVAJ GA NA SIGURNOM MJESTU. ON PREDSTAVLJA I BUDUĆNOST I SADAŠNJOST. Smrt je nagnula lubanju na stranu. A TO JE ZAPRAVO PRAVA SITNICA, pridodala je. MOGAO SI IMATI CIJELU VJEČNOST. "Znam", rekao je Mort. "Imao sam veliku sreću." Pažljivo je odložio biser na odore i izvukla konopom. OVO JE POKAZAO ZANIMANJE. ZAR SI MISLIO DA NE POSTOJI? Mort je odmotao paket i shvatio da u ruci drži malenu u kožu uvezenu knjigu. Na hrbatu je zlatnim kićenim slovima bila otisnuta samo jedna riječ: Mort. Počeo ju je prelistavati straga, preko praznih stranica, sve dok nije naišao na sitni trag tinte, koji je strpljivo vijugao prema dnu stranice, i počeočitati: Mort je zaklopio krgigu, uz prigušeni prasak koji je u tišini odjeknuo poput zore postanka, i nemirno se osmjehnuo. "Ostalo je još mnogo praznih stranica", rekao je. "Koliko mi je još pijeska ostalo? Ysabell mije samo rekla da to što si okrenula moj sat znači daću umrijeti kada budem..." OSTALO TI JE DOVOLJNO, hladno je rekla Smrt. MATEMATIKA NIJE BAŠ TAKO POUZDANA KAKO SEČINI. "Što misliš o tome da te pozovemo na krstitke?" BOLJE NEMOJTE. NISAM SIVORENA NITI DA BUDEM MAJKA, A NEKMOLI BAKA. KOLJENA MI NISU PRIKLADNA ZA LJULJANJE. Spustila ječašu s vinom i klimnula Mortu. POZDRAVI SVOJU DOBRU ŽENICU, rekla je. A SADA DOISTA MORAM POĆI. "Zar baš moraš? Bitće nam jako drago ako još ostaneš."
LIJEPO OD TEBE ŠTO TO KAŽEŠ, ALI DUŽNOST ZOVE. Ispružila je svoju koščatu ruku. TI DOBRO ZNAŠ KAKO JE TO. Mort je dohvatio pruženu ruku ičvrsto je stisnuo, ne obraćajući pažnju na hladne trnce koji su ga proželi. "Čuj", rekao je. "Ako ikad poželiš nekoliko slobodnih dana, znaš već, ako budeš htjela poći na odmor..." MNOGO TI HVALA NA PONUDI, blagonaklono je uzvratila Smrt. OZBILJNOĆU O TOME RAZMISLITI. A SADA... "Zbogom", rekao Je Mort i začudio se kad je shvatio kako mu se grlo stisnula. "To je baš neugodna riječ, zar ne?" UPRAVO TAKO. Smrt se nacerila jer, kao što je to dosad često puta spomenuto, u tome i nije imala previše izbora. Ali možda je ovoga puta upravo to i namjeravala učiniti. VIŠE MI SE SVIĐA AU REVOIR, rekla je. stol, između prepeličjih jaja i narezaka salame. IMA JOŠ NEŠTO, rekla je Smrt. Još je jednom posegnula u unutrašnjost svoje nekakav nevjesto zamotan četvrtasti predmet, vezan običnim ZA TEBE, rekla je, OSOBNO. NIKAD PRIJE NISI ZA TO Za vas:BABAC O PISCU I KNJIZI Terry Pratchett živi u zapadnim provincijama Ujedinjenog kraljevstva, gdje u pauzama između pisanja odgovora na pisma svojih brojnih obožavatelja pokušava napisati i pokoju knjigu. Živi u neprestanom strahu daće netko ipak na koncu otkriti kako u pisanju uživa i u tome ga pokušati spriječiti. Misli kako bi svijetu dobro došlo više orangutana. Biljke mesožderke u njegovu privatnom stakleniku još uvijek posve dobro uspijevaju. Mort je beskompromisan, štrkljast tinejdžer koji uspijeva postati šegrtom kod gospođe Smrti, ali i dokazati svoju nedovoljnu nadarenost za uvođenje duša u drugi svijet. Zapravo, kad na red dođe princeza Keli (kojoj je suđeno da bude ubijena), potpuno zabrlja stvar. Umjesto nje, ubija
atentatora, umiješavši se tako u nepromjenjivo djelovanje Usuda. Ali stvarnost neće biti tako lako izmijeniti; povijest kakva bi uistinu trebala biti oblikuje se oko Kelina gradadržave Sto Lata i sve mu je bliže. Može li Mort spasiti Keli, prije nego je iscijede iz postojanja? Provjerite na prethodnim stranicama. Smrt, prenijevši ve ćinu svojih poslova na Morta, iskazuje uznemirujuće ljudske osobine; sklonost piću i kocki i posebno zanimanje za prirodu veselog i zabavnog života. Mort u međuvremenu postaje mnogo neveseliji i zabrinut sve jačim težnjama da se ljudima OBRAĆA DUBOKIM GLASOM, IZGOVORENIM VELIKIM SLOVIMA... Mort je četvrta knjiga iz Pratchettova slavnog serijala o Svijetu Diska. Premda je radnja romana, kao i kod drugih knjiga o Svijetu Diska, smještena u neki fantastičan, nestvaran svijet, u njemu se iščitava neupitna prepoznatljivost svih problema s kojima se svakodnevno nosimo u ovom našem, svakodnevnom svijetu. Ali, Terry Pratchett ne bi bio ono što jest da i najozbiljnije ljudske strahove, od kojih je svakako najveći strah od smrti i neizvjesnosti koja iza nje slijedi, ne bi analizirao s posebno vedre,čak humoristične strane. Stoga njegova Smrt potpuno gubi onaj mistični smisao i iskazuje prepoznatljive ljudske osobine, želju za otkrivanjem novoga,čežnju za običnim, svakodnevnim stvarima i zasićenost svojim vječnim i zahtjevnim poslom. A iza svega toga stoje one prepoznatljive Pratchettovečovjekoljubive poruke, koje nas uvijek na kraju natjeraju na razmišljanje i preispitivanje vlastitih postupaka.