Anders de la Motte - Igra

NANA -1- Anders de la Motte Anders de la Motte Igra Naslov izvornika: Geim Naslov izvornika: Geim http://www.balkandownload.org/

NANA -2- Najljepša hvala svim marljivim Mravima bez čijih savjeta i djela Igra ne bi postojala. Pisac

NANA -3- Kažu da je treptaj najbrži pokret koje je ljudsko tijelo u stanju izvesti. No svejedno se protivi električnim sinapsama u mozgu. "Ne sada!" bila je misao koja mu je proletjela glavom prije no što ga je zabljesnula svjetlost. Gledajući iz njegove perspektive, imao je pravo. Trebalo mu je još vremena, i to mnogo — tako mu je obećano. Usprkos svemu slijedio je upute do najsitnijeg detalja, radio točno ono što mu je rečeno. Tako da se ovo nije smjelo dogoditi. Ne sada! Zaista ne! Njegovo čuđenje bilo je potpuno razumljivo, ako ne i logično. Uz to bilo je i posljednja misao u njegovu životu. Milisekundu poslije eksplozija ga je pretvorila u izgorenu slagalicu koju će policijski tehničari slagati više od tjedan dana. Djelić po djelić, poput neke sablasne društvene igre, dok ga naposljetku ne slože u ono što je nekoć bio. No do tada će Igra već davno biti završena.

NANA -4- Game [Geim] Igra Natjecateljska aktivnost koja zahtijeva vještinu, sreću Ili izdržljivost dviju ili više osoba koje je igraju po nekim pravilima, uglavnom za svoju zabavu ili za gledatelje. Vrsta zabave i razbibrige Izbjegavanje nečeg, gubljenje vremena, manipulativno ponašanje Lov životinje za hranu ili sport Promišljena strategija ili pristup, shema Razonoda ili razbibriga Rekreativna aktivnost wvw.wiktionary.org www.dictionary.com vww.urbandictionary.com "Nije sve u pobjedi, to je jedino bitno!" Vince Lombardi

NANA -5- JEDAN I Jesi li za igru? oruka se pojavila na ekranu po milijunti put, i po milijunti put HP ju je ljutito izbrisao. Ne, ne želi igrati nikakvu prokletu igru. Jedino što ga je zanimalo jest kako funkcionira ovaj mobitel koji drži u ruci i je li uopće moguće napraviti s njim nešto tako jednostavno poput običnog poziva? Vlak iz Marste na početku srpnja, u smjeru prema gradu. Gotovo je trideset stupnjeva, majica mu se lijepi uz leđa, a jezik mu se sasušio na nepcu. Upravo je popušio cigaretu, a jedino olakšanje donosila je zračna struja što je prolazila kroz maleni otvor iznad njega. Pomirisao je majicu, a zatim provjerio i dah. Bilo je onako kako je i očekivao. Kombinacija mirisa mamurluka i upravo odigrane utakmice, a u ustima mu je zaudaralo na crkotinu, jupi! Gotovo pa savršeno nedjeljno jutro, kad bi zanemario činjenicu da je četvrtak i da je trebao biti na poslu još prije dva sata. Bio je na probnom roku. Jebemu! McPosao mu je ionako bio usran, gomila kretena s licencom za pripravljanje hrane. Bitno je uključiti se u zajednicu, Pettersson. Kako da ne! Ne bi da će pjevušiti Kumbayah i brati naranče s tom gomilom luzera. Jedini razlog zašto je tamo jest da dobije naknadu sa zavoda za zapošljavanje. Suck my ass, mofos! Pronašao ga je odmah nakon Roserberga. Mali, srebrni predmet na sjedalu nasuprot prolazu. Netko je do maločas tu sjedio, no sada je otišao, a vlak je već nastavio dalje. Vikati i mahati rukama nije imalo smisla, osim ako ne želi glumiti policajca iz nekog crtica. As if...! Zašto bi on vodio brigu o tuđim stvarima?! Umjesto toga ogledao se oko sebe, potražio nadzorne kamere i, zaključivši da je vlak prestar da bi ih imao, prebacio se na sjedalo pokraj da na miru prouči svoj pronalazak. Mobitel, baš kao što je i mislio. Jutro mu je odjednom postalo mnogo bolje. Novi model, bez tipki, sa zaslonom na dodir. Sweet! Neobično je bilo to što nigdje nije mogao pronaći ime proizvođača, no možda je bio toliko ekskluzivan da to i nije bilo potrebno? Ili su otisnuti brojevi na poleđini zapravo marka? Bila je otisnuta brojka 128, gotovo centimetar visokim svijetlosivim znamenkama. P

NANA -6- Nije se mogao sjetiti je li ikada čuo za takvog proizvođača. Ali what the hell... Kod Grka koji prodaje mobitele vrijedit će petstotinjak kruna. Druga opcija mu je da ispljune nekoliko stotina za gašenje sustava za praćenje koji će vlasnik vjerojatno uskoro uključiti, tako da ga HP nije mogao zadržati. Ali tako je moderan... Prošla večer narušila mu je već ionako nategnute financije. Račun mu je odavno ispražnjen, i život mu je išao nizbrdo. No uz pokoju prodaju ukradenih predmeta ubrzo može napuniti svoju kasu, koja neće dugo ostati puna, a mobitel je bio živi dokaz toga. Prevrtao je mobitel i pobliže ga promatrao. Bio je malen i tanak, veličine njegova dlana. Kućište mu je bilo čelično. Rupica na poleđini ukazivala je na kameru, a do nje je bio crni utor u koji se vjerojatno mogu uključiti slušalice. Utor je odskakao od minimalističkog dizajna i upravo ga je htio promotriti kad je odjednom zaslon oživio. Wanna play a game? — pisalo je, i zatim su se pojavile dvije ikonice, YES i NO. HP se trzne od iznenađenja. Onako mamurnom nije mu ni palo na pamet da je mobitel uključen. Kako je blesav! Pritisnuo je ikonu NO i pokušao shvatiti kako doći do izbornika. Kad bi imao sreće, mogao bi ga koristiti nekoliko dana prije no što ga vlasnik uspije isključiti. No umjesto da se prikaže nekakav početni izbornik, telefon je samo ponavljao pitanje i sada je po već tko zna koji put iziritirano klikao po ekranu, spreman dignuti ruke od njega. Prokleta naprava! Progutao je slinu nekoliko puta, pokušavajući obuzdati mučninu. Jebeni mamurluk, nije trebao toliko miješati pića. Uz to se i napušio, pa se trudio da ne izleti sve iz njega. I ona ženska poslije, pobogu kako loše, no što drugo i možeš očekivati kad dangubiš po predgrađu? Slagao joj je da mora ići igrati hokej i pobjegao čim je jutarnje sunce počelo otkrivati nedostatke sinoćnjeg ulova. Da je barem slušao njezine jadne prigovore, možda bi došli do istog zaključka. Run Forrest, run! No nikad prije nije doveo žensku doma u ulicu Maria Trapgränd.

NANA -7- Zastat će kod Grka s mobitelima i skupiti laku zaradu od koje će kupiti dobru pizzu protiv mamurluka i nekoliko piva u Kvarnenu. Za takvo što se uvijek nađe vremena. Ako bude imao sreće, dobit će možda i nešto trave za njega, mobitel ipak nije bio običan model poput onih na koje bi ponekad "slučajno" naletio. Petsto do tisuću kruna čiste zarade, sve u svemu nije loš dan, unatoč mamurluku i afričkoj vrućini. Zaslon je opet zasvijetlio i već je automatski krenuo pritisnuti ikonicu NO, kad je shvatio da je ovaj put poruka drukčija. Wanna play a game, Henrik Pettersson? Yes No HP se ukočio. What the f...!? Na brzinu se ogledao oko sebe. Poigrava li se netko s njim? Bilo je desetak ljudi raspoređenih po cijelom vagonu. Osim majke s dvoje divlje djece, svi ostali činili su se jednako jutarnje usporeni poput njega. Spuštenih glava, zastakljenih pogleda, znojni i vrući. Nitko od njih nije ni pogledao u njegovom smjeru. Opet je pogledao zaslon. Ista poruka. Kako pobogu mobitel zna njegovo ime ? Pogledao je oko sebe još jednom i nije bio ništa pametniji nego maloprije. Zatim je pritisnuo ikonicu NO. Odmah je iskočila nova poruka. Jesi li zaista siguran da ne želiš igrati Igru, HP? Skočio je sa sjedala. Što se, kvragu, događa!? Sklopio je oči, duboko udahnuo i polako uspostavio kontrolu nad svojim strahom izazvanim mamurlukom. Smiri se dečko, pomisli on. Pametan si. Ovo nije nikakva jebena zona sumraka. Ili je skrivena kamera ili se netko poigrava s tobom. Vjerojatno je ova druga opcija... Mange mu je bio visoko na listi osumnjičenika. Njegov stari školski prijatelj, informatički genij koji posjeduje prodavaonicu računala, bjesni što ga sprdaju zbog novootkrivenog arapskog boga, a ima i poprilično bolestan smisao za humor. Yepp, nema sumnje. Ovo je jedna od Mangeovih bolesnih smicalica! Osjetio je kako mu se olakšanje širi tijelom.

NANA -8- Mangelito dakle. Dugo se nisu vidjeli, mislio je da su ga brak i novootkrivena religija omekšali, no mali gad je vjerojatno samo pripremao ovu veliku spačku. Sad samo treba otkriti kako sve to funkcionira i okrenuti šalu u svoju korist. Stvarno je ovo dobro izveo, to mu se mora priznati. HP opet pogleda oko sebe. Devet osoba u vagonu, dvanaest ako računa i djecu. Tri tinejdžerke, jedan alkos, dva obična sumorna tipa njegovih godina, što će reći u tridesetima. Starac sa štapom, jedna baš dobra ženska, iznad dvadeset i pet godina, s podignutom kosom i u trenirci (očito ga je samo mamurluk mogao spriječiti u tome da je i prije primijeti) i naposljetku mama s klincima. Koga god od njih da je musliman Mange nekako uspio regrutirati, na sebi mora imati elektroničku napravicu preko koje šalje poruke. No nažalost popis nije ništa manji zbog toga. Petero od njih sjedilo je i držalo u rukama nekakvu vrstu elektronike, a sudeći po slušalicama na alkosu, broj se nesumnjivo penje na šest. Njegov umorni mozak prisjetio se odjednom da je više pravilo nego iznimka da se ljudi u vlaku zabavljaju mobitelom, ne toliko zbog same potrebe koliko da bi ubili vrijeme nekakvom igricom. Drugim riječima, nisi baš pametan, zar ne Einsteine? Neočekivano je pognuo glavu, a jezik mu je i dalje bio slijepljen za nepce. No nekim čudom ipak se osjećao malo vedrije. Što se onda dogodilo? Kako će razotkriti malog prevaranta? Odluči stoga prihvatiti igru, pogledao je ikonicu NO i, kad se opet pojavilo pitanje, pritisnuo ikonicu YES. O da, prihvatit će igru i zadržati ozbiljan izraz lica. Što je više razmišljao o ovome, sve više mu je bilo kul. Dobar način za prikratiti dosadu u vlaku. "Prokleti Mange", zafrktao je prije no što se na ekranu pojavila nova poruka. Dobrodošao u Igru, HP! Hvala! pomisli i zavali se u sjedalo. Ovo će stvarno biti zanimljivo. Rebecca Normen stajala je posve mirno na pločniku ispred glomaznog zaštitarskog vozila. Vrućina koja je udarala u glavu bila je toliko jaka da se odmah poželjela vratiti u svježi sportski automobil. Švedski vrhunac ljeta tri je tjedna grijao ulice toliko da joj je asfalt isparavao pod nogama, a zaštitni prsluk pod košuljom i sakoom samo je pogoršavao situaciju.

NANA -9- Nakon što je bacila kratak pogled na okolinu i zaključila da je sve mirno, otvorila je vrata osobi koju je štitila i koja je poslušno čekala na stražnjem sjedalu. Čuvar zadužen za glavni ulaz zgrade Rosenbad bio je za divno čudo dovoljno budan za taj susret, i nekoliko trenutaka poslije švedski ministar integracija bio je na sigurnom iza debelih zidova vladina kabineta. Rebecca je stigla popiti kavu u kantini za osoblje i otići kratko na zahod prije no što se vratila do svog vozača da provjeri je li sve spremno za sljedeću vožnju. Zurila je u sat. Još četrnaest minuta čekanja, zatim kratka šetnja po doku do palače Arvfursten i sastanka s ministrom vanjskih poslova, koji je za razliku od njezinog štićenika imao potpunu osobnu zaštitu od najmanje dvoje ljudi, najčešće i više. Cijeli jedan tim, baš kako i treba biti. "Koordinatorica osobne zaštite", tako je glasila njezina titula, vjerojatno zato što samostalna zaštitarka nije zvučalo dovoljno dobro. Ministra integracija smatrali su preteškim zadatkom za osobu s manje od godinu dana iskustva u osobnoj zaštiti, barem prema njezinu šefu. Mogućnost prijetnje kreće se od srednje prema niskoj vrijednosti, prema najnovijim analizama. Osim toga, i još važnije, nitko drugi od kolega nije htio prihvatiti taj posao. Na izlasku iz zgrade Rosenbad ugledala je vozača kako baca opušak cigarete u žlijeb pokraj vozila. Neprofesionalno od njega, pomisli ona ljutito, no ionako samo čekaju. Za razliku od nje, on nije bio pravi zaštitar već neka blaža verzija, na čemu je država štedjela novac. Vozač s malo dodatne naobrazbe, u zaštitnom prsluku koji mu ne pristaje, kojeg je zaposlila vladina služba za prijevoz, a ne sigurnosno-obavještajna agencija. Bio je stariji od nje dvadesetak godina i teško je primao naredbe od nekog mlađeg od sebe, tko je uz to i žena. "Deset minuta", reče ona kratko. "Čekaj nas u automobilu dok ne izađemo." "Zar ne bi bilo bolje da odmah sada odem do palače? Tamo je uvijek prokleto teško naći dobro mjesto." Očekivala je da će joj se suprotstaviti. Vozač, Bengt, iz principa je uvijek imao svoje mišljenje o njezinim naredbama. Iz gotovo svake njegove rečenice jasno je da je doživljava nesposobnom "ženicom". Kao da ga njegove godine i spol automatski čine stručnjakom za osobnu zaštitu. Očito ga njegova sedmodnevna obuka nije naučila da je ono otraga sigurno, dok je sve naprijed neistraženo područje i time potencijalno opasno. Idiot! "Čekat ćeš tu dok ti ne kažem da dođeš!" odrješito reče bez daljnjih objašnjenja. "Jasno?" "Da, šefice", promrmlja on, niti ne pokušavši skriti nezadovoljstvo.

NANA -10- Pa zar je toliko teško nekim muškarcima prihvatiti da im je žena nadređena? Ili pokušaju kritizirati i preuzeti vodstvo, kao Benke sada, ili još gore, ubace pokoji komentar o nečijem seksualnom životu, to jest njegovu nedostatku. Ponude svoje vlastite usluge, nebitno jesu li u braku ili ne... Tko god bi onda bio toliko glup da se ode žaliti šefu, završio bi na ulici. I sama se uvjerila u to kroz nekoliko primjera. Iz principa nikad nije hodala s kolegama. Kombinirati privatni i poslovni život bilo je preteško. Nikad ne sereš tamo gdje jedeš, i gotovo. Činjenica jest da već dugo ni s kim nije hodala. Možda su veze same po sebi prekomplicirane? Slegnula je ramenima da odagna te neugodne misli. Posao joj je sada na prvom mjestu. Sve drugo će čekati. Nisu ni skrenuli iza ugla zgrade kad je osjetila da nešto nije u redu. Kad je prije nekoliko minuta pregledavala trasu vožnje, troje ljudi bilo je nagnuto preko ograde u smjeru Norrstroma. Dvojica su imala ribičku opremu u rukama, a treći je čak i bio obučen u ribičko odijelo, iako nije vidjela da drži štap. Nitko od njih nije izgledao kao potencijalna prijetnja. No kada su se ona, njezin štićenik i ministrov brbljavi asistent približili mjestu gdje su njih trojica stajala, primijetila je promjenu u njihovu govoru tijela. Instinktivno je stavila desnu ruku pod sako i uhvatila držak pištolja te prstima prešla preko pendreka i policijskog radija koji su joj bili vezani o pojas. Upravo je bila položila ruku na rame svog štićenika da ga upozori, kad se to dogodilo. Dvojica muškaraca okrenuli su se i brzim koracima krenuli prema njima. Jedan je podignuo nekakav natpis, a drugi je podignuo ruku kao da će nešto baciti. "Švedska štiti ubojice, Švedska štiti ubojice!" vikao je čovjek dok su se probijali prema ministru. Rebecca je reagirala iznimno brzo. Pritisnula je gumb za upozorenje na radiju i jednim pokretom izvukla rasklopivi pendrek s pojasa, razvukla ga u punu veličinu i bacila prema nametljivom natpisu. Osjetila je da je udario u nešto tvrdo i primijetila kako su se napadači povukli i izgubili ravnotežu. "Natrag u auto", vikne ministru, dok je obarala ženu iza sebe. S pendrekom preko ramena povukla se natrag do auta, i dalje čvrsto držeći ruku na ministrovom ramenu. "Viktor petica, imamo problem, imamo problem, pošaljite nam auto!" vikala je u mali mikrofon zakačen o sako, koji se automatski uključio kad je pritisnula alarm. Pojačanje će doći za najmanje tri minute, vjerojatnije pet, na brzinu je izračunala. Samo se nadala da Benke nije zaspao za volanom, pa da što prije odu.

NANA -11- Tek što su zašli iza ugla, napadači su se uspjeli okupiti i ponovo krenuti prema Rebecci i njezinu štićeniku. Nešto je prozujalo zrakom i instinktivno je zgrabila pendrek. Kamen, boca, granata? razmišljala je dok joj se nekakva mlaka tekućina slijevala niz lice i tijelo. 0 Bože, samo da nije benzin! Kad su prošli malo dalje bacila je pogled prema Bengtu i nadala se da je na svom kratkom izučavanju naučio barem to da im treba otvoriti vrata. No mjesto na kojem je do maločas stajalo vozilo, bilo je prazno. "Kvraaagu!" prosiktala je prije no što ju je asistentov krik nadglasao. "Krv!" vikne čovjek, gotovo pišteći. "O Bože, krvarim!" Rebecca se okrene i shvati da ne vidi dobro. Crvenkasta magla zaklanjala joj je pogled i pokušavala je rukom i pendrekom raščistiti zrak pred sobom. Nije bilo ni auta ni Bengta, a napadači su im bili za petama. Što da radi? "Donesi odluku, Normen! Odmah sada!" viknula je sama sebi. Otraga je poznato i sigurno, naprijed je nepoznato i opasno. No što kad se odjednom izgubi prilika za bijeg? To ih nisu učili na tečaju. Improvizacija joj nikad nije bila jača strana. Počela je paničariti. "Ovamo!" začula je kako netko viče. Čuvar zgrade širom je otvorio vrata i stao na pola puta između nje i njih. Držao je pendrek i gledao u smjeru iz kojeg su dolazili napadači. U nekoliko brzih koraka, Rebecca je uvela ministra integracija kroz ista vrata kroz koja su maloprije izašli. Asistent je i dalje histerično jecao iza nje, no nije marila za njega, fokusirala se na to da je njezin štićenik na sigurnom. Tek je nekoliko minuta poslije, kad je stiglo pojačanje i situacija se smirila, shvatila da joj je cijelo tijelo prekriveno krvlju.

NANA -12- DVA I Probni zadatak Dragi HP, ovo je pokusna igra koja vrijedi sto bodova. Pokušaj i, ako ti odgovara, sam odaberi hoćeš li je nastaviti igrati ili ne. Ovo je tvoj zadatak: Na sljedećoj postaji u vlak će ući čovjek u svijetloj jakni. Imat će crveni kišobran. Za sto bodova moraš mu uzeti taj kišobran prije nego što vlak stigne do glavne postaje. Ako uspiješ, otkljućat ću mobitel i bit će ti na raspolaganju dok god sudjeluješ u Igri. Razumiješ II? Da Ne Ovo je vraški dobro, pomisli HP dok je pritiskao ikonicu Da. Prava Mission impossible, nedostaje jedino duboki glas i da se mobitel zapali. This message will self-destruct in ten seconds... Još uvijek nije uspio dokučiti tko od putnika radi za Mangea, no to nije bilo ni bitno. Bio je uvjeren da zna o čemu se radi. Ili će odustati pa će ga tjednima podjebavati zbog toga, ili će — što je više razmišljao, sve vjerojatnije — zaista nekome zdrpiti kišobran. Možda će biti privezan za nešto, štrcati vodu, ili će ga stresti struja kad ga pokuša uzeti, a netko od putnika će to snimati da bi se Mange i njegovi suradnici mogli mjesecima smijati tome na YouTubeu. Vraški je ovo dobro izveo, sad je već prekasno za povući se. Odlično! Kad dobiješ zeleno svjetlo za početak Igre, pričvrsti telefon za odjeću s kamerom prema van, kako bismo mogli vidjeti kako obavljaš zadatak. Razumiješ II? Da, shvatio je. Telefon sprijeda, kamera prema van. YouTube, here I come! HP se nasmije, prokleti Mange, kako je maštovit. Ovo mu je stvarno rekord. Kad je opet pritisnuo Da, shvatio je da mu je mamurluk gotovo sasvim prošao. U redu, HP! Dobio si znak za početak zadatka. Sretno! Zaslon se ugasio. Dobro, igrat ću po pravilima ovaj put, pomisli on i pričvrsti mobitel za pojas, s kamerom prema van, kako je navedeno u uputama.

NANA -13- Kad se vlak polako počeo približavati postaji Sollentuna, primijetio je da mu je srce počelo brže kucati. Čovjek u svijetloj jakni ušao je u zadnji vagon, a HP ga nije odmah primijetio. Običan tip, oko četrdeset godina, i iste visine kao i on, oko metar i osamdeset. Imao je naočale s tamnim okvirima, zalizanu kosu, odijelo i proljetnu jaknu, zaključio je dok je vlak odmicao s perona. Čini se da je pretopio obučen. Donji dio tijela bio mu je zaklonjen tako da HP nije mogao vidjeti ima li kišobran. Mogao je učiniti samo jedno. Ustao je i krenuo prema čovjeku. Iz nekog razloga počeo se znojiti, majica mu se prilijepila uz tijelo, a dlanovi ga počeli svrbjeti, no više ne zbog mamurluka. Kad je prošao pokraj tinejdžerica, jedna od njih odjednom prasne u smijeh i taj ga zvuk prepadne. Smiri se, ovo je samo igra, napredna šala koja nije vrijedna uzbuđivanja. Zdipiti obični kišobran za njega je mačji kašalj. Krao je mnogo vrednije stvari od toga. Vidio je da muškarac drži crno-bijelu papirnatu vrećicu, nekakvu dizajnersku, s ručkom od konopca i velikim logom sa strane, da svi vide kako on ima dovoljno novca da kupuje po skupim dućanima. Uz vrećicu je stajao nekakav dugi cilindrični predmet. Kišobran! HP osjeti da mu srce sve jače kuca. Ipak je morao priznati da je sve zajedno uzbudljivo. Zdipiti nešto dok se sve to snima... Čovjek u jakni sigurno je uključen u cijelu priču, no svejedno. Zbog nečega su ga u toj situaciji prolazili trnci, a da nije bio siguran zašto. U svakom slučaju nije htio ispasti budala. "Sljedeća postaja, Karlberg. Karlberg, sljedeća postaja", pucketalo je iz zvučnika i osjetio je kako vlak usporava. Napravio je još nekoliko opreznih koraka prema čovjeku koji ga nije ni primijetio. Uz pokoje cviljenje i siktanje, vlak se zaustavio na peronu. Otvorila su se vrata i dopro je miris užarenog asfalta pomiješan s toplim premazom kočnica. HP učini još nekoliko koraka. Here we go! "Svinjska krv", reče inspektor Runeberg zavaljen u stolac za svojim radnim stolom. Iako se incident kod Rosenbada dogodio prije nekoliko sati i u uredu je radila klima, Rebecca se i dalje znojila. Kosa joj je još bila mokra od tuširanja i u nedostatku ičega drugog navukla je samo trenirku, jedini čisti komad odjeće koji je imala u ormaru. "Ti i Lessmark zaliveni ste svinjskom krvlju", nastavi njezin šef, krupno građeni čovjek od četrdeset i pet godina, s čeličnim pogledom, plavom podšišanom kosom i preplanulom puti sve do tjemena. Slika i prilika pravog zaštitara. Veoma zgodan, ako se pališ na takve nabildane frajere, pomisli ona.

NANA -14- No to doba bilo je daleko iza nje. Za divno čudo, unatoč onom događaju, osjećala se jako dobro, osim blagog trzanja pod udarom adrenalina, što se svojski trudila sakriti. Odradila je svoj posao i njezin štićenik je na sigurnom, to je najvažnije. Poslije će razmišljati o ostalom. "Prema forenzičarima, jedan od napadača bacio je na ministra integracije vodeni balon napunjen svinjskom krvlju, no ti si ga udarila pendrekom pa je većina završila na tebi. Ministru je palo samo nekoliko kapi na sako, i ima veliku modricu na ramenu gdje si ga zgrabila." Zaustavio se no, prije nego što je i uspjela prozboriti, nastavio je: "Saznali smo da jedan od tabloida već ima neke fotografije, što objašnjava zašto treći napadač nije bio uključen u napad. Bio je zaokupljen fotografiranjem. Slobodno tržište i medijska sloboda u najboljem izdanju. Pozdravlja te i zahvaljuje ti. Ministar, naravno, ne napadač", pojasni joj Runeberg. Rebecca samo potvrdno kimne glavom. "Napadači su prema iskazima svjedoka pobjegli preko Trga Gustava Adolfa i kroz stražnji ulaz u tržni centar Galleria. Kolege u uniformama pokušali su ih zaustaviti u podzemnoj, no prije nego što su uspjeli doći do voditelja i dobiti nalog, već su najmanje četiri vlaka otišla s postaje T-centralen, i još jedan s Kungsträdgardena. Osim ako počinitelji nisu toliko glupi da nisu iskoristili situaciju i nestali u masi, imali su nekoliko prilika pobjeći podzemnom." Runeberg ravnodušno slegne ramenima. "Prednost počinjenja zločina usred bijela dana u centru grada je ta što je mnogo lakše pobjeći nego što se misli", zaključi on. "Dok si se ti uređivala, ja sam popričao malo s tvojim vozačem, gospodinom Göranssonom. Tvrdi da si mu rekla da ode ispred palače Arvfursten i tamo čeka, što vam je onemogućilo siguran put za evakuaciju", nastavi Runeberg ozbiljna lica. Rebecca se trzne. Nije bilo dovoljno to što je Benke ignorirao njezine zapovijedi te ugrozio i nju i štićenika, nego se sad taj mali gad još pokušava izvući lažima. Prebacuje krivnju na nju, koja drskost! Da je radio svoj posao i čekao s vozilom tamo gdje mu je rečeno, ne bi im trebala ničija pomoć! Upravo se krenula braniti kad ju je šef zaustavio podignuvši ruku. "Smiri se, Normen. Ne moraš ništa govoriti, znam da gad laže. U ovih deset mjeseci kod nas uvjerio sam se da nitko ne radi više by the book od tebe. Ti ne radiš ništa prije nego dobro promisliš o svemu, i svi kolege imaju samo riječi hvale za tebe. Sto deset posto profesionalka, tako te nedavno nazvao jedan kolega i ja to mogu samo potvrditi. Zaista si dobra zaštitarka, Normen... Lukava poput lisice...", nasmije se on. "Osim toga,

NANA -15- Goransson je bijedni lažljivac. Znojio se poput svinje i pri kraju našeg razgovora umalo se rasplakao. Otprije sat vremena je na tržištu rada, neka sindikat kaže što hoće, ali ja se odmah rješavam lošeg osoblja", zaključi Runeberg i namigne Rebecci da sad krene govoriti, iako je zapravo rekao što je i ona mislila. "Poput dječaka u pješčaniku", promrmlja sama sebi prije no što je shvatila da ju je zapravo pohvalio, i odluči mu uzvratiti pogledom punim poštovanja kako bi ostavila dojam zahvalne zaposlenice. Na tom poslu bilo je bitno prihvatiti situaciju kakva jest i uklopiti se. Činjenica da joj je pomogao obični čuvar i dalje joj je malo smetala, no Ludde Runeberg upravo ju je nazvao dobrom zaštitarkom i zapravo uopće nije bilo loše dobiti takav kompliment s obzirom da je još nova. Nimalo loše! HP je tiho brojao do deset, pogledao još jednom na peron i prišao čovjeku u jakni. On je iznenađeno dignuo pogled s novina koje je upravo izvadio iz džepa. "Poruči Mangeu da je i dalje vješti mali gad!" šapne mu HP na uho, zgrabi kišobran i netom prije no što su se vrata zatvorila, izleti iz vagona na peron. Tako je snažno udario o do da je umalo izgubio ravnotežu pa je napravio nekoliko velikih nespretnih koraka da ne padne na nos. Fuck me! pomisli dok je trčao prema stepenicama na dnu perona. Nije ovo izveo baš tako kul kako je mislio, ali nema veze. Uzeo je kišobran, obavio zadatak i ništa nije pošlo po zlu. Kišobran je bio uz njega, nije bilo eksplozija ni vodenih topova, niti je neka voditeljica izletjela odnekud i cereći se objasnila da je sudjelovao u Skrivenoj kameri. Osim spoticanja, sve je išlo kao po loju i uživao je u naletu adrenalina kroz tijelo koji mu je do kraja izbio mamurluk. Skroz dobar kick, bogme! Kako li je samo tip izgledao iznenađeno kad sam mu rekao da pozdravi Mangea. Preskočio je stepenice u pet brzih koraka, nastavio jednako žurno kroz postaju, do ulice Rörstrand, i kad je laganim trčećim korakom stigao do Trga sv. Erika, već je bio sav mokar od znoja, a da se uopće nije pretjerano zadihao. Uvijek je bio dobar u trčanju, još od škole. Možda nije bio dobar u drugim stvarima, ali oduvijek je bio odličan sprinter. Na ulazu u podzemnu nije bilo nikog pa je samo trebao preskočiti ogradu i ući. Nije da je inače pazio na to. Nikad nije platio nijednu vožnju vlakom ni podzemnom, čak ni kad je imao novca. To je bila stvar principa. Power to the people! Tek kad se zavalio u sjedalo u vagonu, shvatio je da mu je mobitel i dalje privezan o pojas. Izvukao ga je i okrenuo zaslon na kojem je pisalo:

NANA -16- Čestitamo, HP! Upravo si uspješno izvršio svoj probni zadatak i napunio igrački račun sa sto bodova. Mobitel je sada odblokiran i pod ikonicom Igra pronaći ćeš više informacija o tome kako ćeš dalje igrati. Preporučujemo da pomno pročitaš dio s pravilima Igre i dobro promisliš hoćeš li je nastaviti igrati Ili ne. Odlučiš li raskrstiti s nama, molimo te da mobitel ostaviš u poštanskom pretincu u ulici Bellman broj sedam. Pozdrav, Voditelj Igre. "Razmišljao sam da te premjestim", reče Runeberg. "Alfa zapošljava nove ljude za svoje EU predstavništvo. Još si nova u poslu, da, no i Vahtola i ja mislimo da si apsolutno kvalificirana. Počela bi u ponedjeljak, osim ako psiholog Anderberg ne odluči drukčije. Imaš li pitanja?" Samo je odmahnula glavom. "Odličan posao, Normen, nastavi tako i bit će ti jako dobro tu kod nas", završi on te se zavali natrag u stolac. "Za deset minuta počinje ti razgovor s Anderbergom, pobrini se da ti da zeleno svjetlo i onda si slobodna cijeli vikend. To je sve. Sad idem malo u teretanu." Ustane kako bi joj dao do znanja da je razgovor završen, i Rebecca učini isto. Zavrtjelo joj se u glavi i nije uspjela skriti jedan ne baš profesionalni osmijeh. Alfa grupa, zaštitarski tim, najbolji među tjelohraniteljima. Od ponedjeljka je jedna od njih. Nema više početničkih zadataka, sad je čeka pravi posao. Bravo, Normen, pametna curo! Kad je devet minuta i pedeset sekundi poslije pokucala na psihologova vrata, i dalje je pokušavala maknuti osmijeh s lica.

NANA -17- TRI I Jesi li doista siguran da želiš ući? ad je zvono na vratima toplog, malog dućana počelo svirati uvodne taktove teme iz Zvjezdanih ratova, Magnus Sandström, ili kako se sada naziva Faruk Al-Hassan, nije ničim pokazao da ih je čuo. Samo je mirno nastavio čitati zgužvani Metro raširen preko pulta i jedva da je pogledao posjetitelja. "Selam-alejkum, brate HP", promrmlja poluotvorenih usta. "Pozdrav, Mange", nasmiješi se HP i polako počne naginjati prema pultu. "Ima li nešto uzbudljivo u novinama danas? Da pogodim, kriza je sve gora, Bajenovci1 su izgubili i netko je raznio nešto u Bagdadu, Bombaju ili možda Tjottahejtiju?" "Portugal", uzdahne Mange i nevoljko podigne pogled. "Što?" "U Lisabonu su raznijeli nešto, točnije praznu luksuznu jahtu. Nikome nije jasno zašto. Ali pogodio si dvije od tri vijesti. Prokleti Bajen opet je podbacio!" Presavio je novine i napravio pokunjenu facu. "I da, znaš dobro da želim da me se zove Faruk", doda ravnodušnim tonom. "Naravno da znam, Mange moj! Ako se dobrovoljno želiš pretvoriti u drugorazrednog prodavača hrane, to je tvoj odabir." Pogledao je Farukove haremske hlače, svileni prsluk i dimije. "Ali ne očekuj od mene da ću popušiti to sranje. Bio si Mange kad smo išli u osnovnu školu, kad smo potajice pušili cigarete tvoje mame iza dućana i kad si izgubio nevinost s debelom Finkinjom u šatoru na onom festivalu. Tako da si za mene to ti, neovisno o tome što ti, tvoja žena ili novootkriveni bog mislite o tome, okej?" Mange/Faruk opet uzdahne. Ne isplati se raspravljati s HP-om kad je ovako raspoložen, to je oduvijek znao. Bolje je potpuno promijeniti temu, ta je taktika uvijek uspijevala. HP-a se zaista lako moglo odvratiti od nečeg. "Čemu dugujem ovu čast, mladi Padawane?", reče on i pretjeranom gestom pokaže rukom prema unutrašnjosti tijesnog dućana. "Moj mali dućan počašćen je tvojim posjetom." To se odnosilo na otprilike trideset metara kvadratnih izgaženog smeđeg linoleuma, plus još nekoliko kvadrata male kuhinje koju je od pulta dijelila i skrivala otrcana zavjesa od perli. Svaki mogući i nemogući djelić prostorije, uza zidove i po stropu, bio je prekriven uređajima, uglavnom računalima ili njihovim dijelovima. Futrole za 1Nadimak švedskog nogometnog kluba Hammarby. K

NANA -18- laptope, hard-diskovi, kablovi, printeri i razni USB stickovi miješali su se s raznim kutijicama od računalnih igrica, ili gomilama raznovrsnih proizvoda koji su već odavno na sniženju. Ofucani klima-uređaj iznad vrata pokušavao je izjednačiti snage s ljetnom vrućinom izvana i onom koja se stvarala unutra od svih tih naprava u dućanu. Pri dnu su se nalazila dva stolna računala koja su izgledala poput demo-izložaka, no zapravo su služila kao web-cafe, što je također bilo napisano na velikim natpisima iznad zaprljanog aparata za kavu. Ta ista kava je, prema natpisu, besplatno nudila svoju gorčinu potencijalnim kupcima, no takvih i nije baš bilo. Svjetlo je kao uvijek bilo prigušeno i dolazilo je uglavnom od raznih monitora po cijelom dućanu. Oni, zajedno sa slabom neonkom iznad pulta, činili su jedini kontrast kartonskim kutijicama koje su bile nalijepljene preko prozora s rešetkama, kroz koji se sunce nikako nije moglo probiti. HP izvadi mobitel iz džepa i uz pobjedničku gestu gurne ga preko pulta do Mangea. Game over, mothafucker! No umjesto da jednostavno prizna da je tako, Mange je samo namjestio naočale i zainteresirano se nagnuo prema naprijed. "Novi mobitel, kul model. Nikad nisam vidio takav. Jesi ga našao ili kupio?" iznese Mange svoja zapažanja. "You tell me, Mange", nasmije se HP, no ni komentar ni osmijeh nisu mu bili kiseli. Samopouzdanje koje je osjetio kad mu je pružio mobitel odjednom je nestalo bez traga. Nije očekivao da će ovako biti. Mange nikad nije mogao glumiti, pogotovo ne oko sitnica. Kad su bili mladi, HP i ostali više puta su se uvjerili da, kad ga se pritisne, odmah nešto prizna ili pokuša zanijekati to zaista jadno i sramotno. No ništa od toga nije se dogodilo, čak i plan B da ga ljutito pogleda, nije mu upalio. Nikakva reakcija, nije niti trepnuo ili odvratio pogled, što je bilo tipično za jednoga maloga geeka poput njega kad se nađe u kriznoj situaciji. Čak ga ni glas nije odao. "Ma o čemu ti pričaš, brate?" HP ukosi glavu i pokuša posljednji put. "Tvrdiš da nemaš pojma o practical joke koju mi je netko podvalio u vlaku za Märstu prije niti pola sata?" "Ne, nemam blage veze, scouts honor". Mange podigne dva prsta prema mjestu gdje je nekoć imao kosu. "Bi li me uputio u misterije vlaka za Märstu uz šalicu Jave?" upita ga zatim gledajući opet u mobitel, vidno nestrpljiv da ga pobliže prouči. "Naravno", promrmlja HP. Što se onda, pobogu, zapravo dogodilo? "U redu, ako nemate više pitanja, jesmo li gotovi?"

NANA -19- Rebecca odmahne glavom i ustane s kauča prije no što se psiholog uspio podići. Znala je da je ovaj razgovor važan i jedan od rutinskih radnji u slučaju incidenta poput onog netom proživljenog, no to nije značilo da joj se morao i sviđati. Nije joj bilo drago neznancima govoriti o osobnim stvarima, toga je imala i previše tijekom odrastanja. Iako je imala samo šest, sedam godina kad je počelo, nije joj trebalo mnogo vremena da shvati koji su socijalnoj službi "pravi" odgovori. Velike oči i dječji osmijeh ulijevali su točno onoliko povjerenja koliko je dovoljno da joj laž bude uvjerljiva. Tada je sasvim dobro funkcioniralo, a začuđujuće lako moglo se uz sitne preinake koristiti i u svijetu odraslih. "Hvala, doktore Anderberg, malo mi jest teško, no dobro sam", i još nekoliko takvih standardnih klišeja istog kalibra. Isti osmijeh i sramežljivi pogled, to je uvijek palilo. No danas nije bilo tako lako. Riječi su joj zvučale nekako lažno i cijela izvedba nije bila toliko uvjerljiva kao inače. Osjećaj koji je imala u uredu kod Runeberga odjednom je potpuno nestao. Misli su joj stalno bježale i nije joj bilo lako usredotočiti se. Zvuk joj je i dalje odzvanjao u ušima. Srce joj je počelo brže kucati i sve joj se opet odvilo u mislima. Uzvici napadača, zvuk alarma, pljusak balona napunjenog krvlju. Zatim Lessmarkov krik... Njegov panični falš dugo joj se motao po glavi. Sve jači i piskutaviji. Podsjećao ju je na nešto što je već jednom čula. Uozbiljila se i progutala slinu nekoliko puta da namoči suho grlo. Usredotoči se, Normen! Nekoliko je puta kradomice pogledavala Anderberga i pokušala vidjeti njegove bilješke, no on to nije primijetio, ili je jako dobro skrio da jest. Držao se standardnog formulara, postavljao očekivana pitanja i po dužnosti pokušao produbiti razgovor, no ubrzo je odustao od podužih analiza i počeo prihvaćati kratke odgovore. Njezina izvedba je, čini se, unatoč nekim nedostatcima i ovaj put bila uspješna. Razgovor je napokon došao kraju. Rukovali su se i tek nakon što je već prešla dvorište policijske postaje, primijetila je da joj je majica promočena od znoja. Anderberg je stajao na prozoru i promatrao je. Duboko uzdahne, zadrži dah nekoliko sekundi i zatim ispusti dugi izdah. "Inspektorica Rebecca Normen, trideset i četiri godine, trinaest godina u službi", kazao je sebi u bradu. Tijek karijere više-manje uobičajen. Nekoliko godina u patroli odmah po završetku policijske akademije, bavljenje pijancima, sitnim kradljivcima i omanjim prometnim nesrećama. Zatim dežurstvo u pritvoru na krim-odjelu. Uobičajeni slučajevi obiteljskog nasilja, provala i pljački dok nije stekla dovoljno iskustva za službu sigurnosti i jedinicu osobnih čuvara. Ima dobre preporuke, iako nije postigla ništa iznimno bitno. Nikad nije imala zamaskirani premještaj, što je inače uobičajeno u službi kad se pokušavaju riješiti loših zaposlenika.

NANA -20- Mogla se nekoliko godina ranije prijaviti u zaštitarsku službu. Nakon ubojstva ministra vanjskih poslova ta se služba osjetno povećala, a pogotovo su bile dobrodošle žene, a rijetko su se prijavljivale. No Rebecci Normen nije se žurilo. Čini se da je htjela steći dovoljno iskustva na terenu prije no što napusti zbilju i počne raditi za tajanstvenu sigurnosno-obavještajnu agenciju. On sam jednom ju je ocijenio kao "jako podobnu", što je druga najbolja ocjena na ljestvici kojom se procjenjuju regrutanti zaštitarske službe. "Prisebna, promišljena i usredotočena, možda pomalo povučena", napisao je onda u svojim bilješkama, i zaista nije bilo razloga da promijeni tu procjenu nakon današnjeg razgovora. "Osim toga je i poprilično privlačna", promrmlja sam za sebe, uz grižnju savjesti, znajući da je komentar potpuno neprofesionalan. Nije mogao ne primijetiti njezinu sportsku građu, koja mu je na trenutak poremetila profesionalni stav. Rebecca Normen imala je tamne oči, oštre crte lica i prćast nos, što je po njegovom mišljenju činilo njezino lice više zanimljivim no lijepim. Oštrinu lica još je više naglašavala kosa koju je uvijek začešljavala i vezivala u mali konjski rep. No inspektorica Normen nije bila tip osobe koja voli isticati svoj izgled ni osobnost. Malo ili ništa šminke, kratko odrezani nokti i stroga poslovna odjeća, osim što je iznimno danas bila odjevena u sportsku odjeću. Bio je uvjeren da je to povezano s incidentom od prije nekoliko sati. Iako se vidno trudila ostaviti dojam da se veseli sastanku, bila je nekako rezervirana, kao da odbija ljude od sebe i nije baš raspoložena za povjerljiv razgovor. Sudeći prema dosjeu, na poslu se držala postrance, neprimjetno, izbjegavajući romanse s kolegama, čega je bilo i previše unutar službe. Više od polovice njezinih muških kolega mislili su da je lezbijka, a ostali koji su znali da nije poštovali su njezin izbor da ne želi prelaziti granicu između privatnog i poslovnog života, koju je jasno povukla. Cisto sumnja da se ikoji kolega uspio približiti inspektorici na osobnijoj razini. Mudar potez ako želiš dugo raditi u službi, a Rebecca Normen definitivno je bila i pametna i ambiciozna. Činjenica da nije htjela dijeliti svoje dublje misli ili tajne s psihologom nije ju činila ništa drukčijom od ostatka policajaca, upravo suprotno. No brinulo ga je nešto vezano uz nju. Imao je neki osjećaj, ali nije ga mogao definirati. Kao da postoji nešto što skriva iza te ozbiljne fasade i nikako ne želi pokazati. Nije otkrio ništa pri regrutaciji, ali sada je ili bilo očitije nego onda, ili je primjećivao više detalja nego prije godinu dana. No svakako je primijetio malu nepravilnost u njezinom sabranom i profesionalnom nastupu. Nije se mogao riješiti osjećaja da je to sve samo gluma, igra u kojoj pakiranje u potpunosti ne odgovara sadržaju. A možda je u krivu. Psihologija nije tako strogo definirana znanost. Uzeo je šalicu kave i sjeo pred računalo. Činjenica jest da se Rebecca Normen i više no

NANA -21- dobro nosi sa svim fazama krizne situacije, pa što drugo uopće i može dodati? Trenutačno je miljenica šefova i trebalo bi mnogo više od njegovih slutnji da promijene mišljenje o njoj. Ako nema dokaze kojima bi podupro te teze, mora na tome ostati. Ipak je nečija karijera u njegovim rukama i on bi najbolje trebao znati da su unutar policije takve slutnje nisko na listi po važnosti. Svi imaju svoje tajne, zašto ne bi i Rebecca? pomisli on prije no što dovrši svoj izvještaj. Dobrodošao u igru, HP! Na ovoj stranici naći ćeš informacije o osnovnim smjernicama I pravilima za sudionike. Preporučujem ti da ih dobro proučiš i razmisliš prije no što odlučiš hoćeš li nastaviti. Jesi li shvatio? Da Ne Da, da, pozdravi, smjernice, pravila, blablabla i, najvažnije, još informacija. Točno ono što mu treba! Kad se vratio u svoj stančić u ulici Maria Trapp, rastvorio je sve prozore pokušavajući razvjetriti prostoriju. Gorka kava iz dućana još uvijek mu je nagrizala želudac i shvatio je da ništa nije jeo od sinoć. A sad bi tako rado zapalio cigaretu. Pola zgužvane kutije Maribora koju je pronašao ispod kauča riješilo je taj problem i s užitkom je povukao nekoliko dimova. Sweet! S cigaretom u ustima krenuo je u navalu na frižider. Osim nekoliko laganih piva, ulov mu i nije bio neki, no onda je iznenađujuće u ledu pronašao paket lisnatog tijesta Gorby. Nakon što je jelo bombardirao mikro-valovima, sjeo je za kuhinjski stol i igrao se mobitelom, istodobno pazeći da ne opeče jezik vrućim rastopljenim sirom. Lako je pronašao ono što je tražio. Iako je zaslon bio podosta velik, na njemu je bilo samo pet ikonica. Telefon, kalendar, e-mail, internet i ono što je tražio — Igra. Kliknuo je DA i odmah je iskočila nova poruka. Dobrodošao u novu dimenziju igranja, svijet u kojem je zbilja igra, a Igra zbilja. Dobrodošao u najuzbudljiviji doživljaj na svijetu! Dobrodošao u Igru! Nasmijao se tim bombastičnim natpisima, prešao prstom po zaslonu i nastavio dalje čitati. Definicije Natjecatelj u Igri naziva se Igra i odabire se pažljivom selekcijom.

NANA -22- Svakom Igraču Voditelj Igre, koji upravlja Igrom, dodjeljuje različite Zadatke. Zadatak će, ako se dobro izvrši, rezultirati Bodovima, proporcionalnima iznosu u američkim dolarima koji se uplaćuje na Igračev račun koji mu stoji na raspolaganju. Zadatke dokumentira sam Igrač uz pomoć opreme, ponekad čak i u suradnji s raspoređenim Dužnosnicima ili drugim Igračima. Sav snimljeni materijal u eskluzivnom je vlasništvu Igre i bit će prikazivan na Highscore stranici zajedno s prikupljenim bodovima. Na kraju svake runde proglasit će se Pobjednik koji će dobiti Nagradu. HP namršti čelo. Ako je ovo samo šala, onda je, bogme, itekako napredna. Dakle, bit će dio neke vrste kakosetozove... live igre? Zar nisu to oni neradnici Gotlanđani uvijek spominjali u lančanim mailovima? Klinci s lažnim zubima koji se oblače u Drakulu? Kako li se on uspio umiješati u nešto takvo? Na stranici su bila dva linka. Kliknuo je na prvi, pod nazivom Pravila Igre: Pravila Igre: Pravila Igre: Pravila Igre Kako bismo svima mogli jamčiti uspješno Iskustvo, kao i u svakoj drugoj igri moraju postojati Pravila Igre. Ona su konačna i ni u kojem slučaju se ne smiju prekršiti. Pravilo 1: Nikad ne spominjati Igru nikome izvan Društva Igre. Pravilo 2: Voditelj Igre upravlja Igrom, dodjeljuje Zadatke, Nagrade i ako je potrebno Kazne. Njegova moć je apsolutna, a njegove odluke se ne smiju dovoditi u pitanje. Posljedice Kršenje ili neposluh prema Pravilima Igre rezultirat će trenutačnim Diskvalificiranjem i Isključenjem. HP uzdahne, uzme još jednu cigaretu, pripali je te povuče dim. Za sada nije ništa pametniji no što je bio na početku. Pozvan je da sudjeluje u nekakvoj igri koja se očito odvija medu prosječnim ljudima. Ali zašto baš on? Nije da ne voli igre, imao je i Counterstrike i World of Warcraft na računalu te naravno Guitar Hero na Playstationu. No za te igre ne moraš trčati okolo po gradu poput prokletog zeca iz reklame za baterije Duracell. S druge strane, spominju se novac i nagrade... Da mu plaćaju za igranje, s tim se može nositi. I prije je već bio profesionalni. Ali kako su to oni znali? Kliknuo je na drugi link. Prema opisu, to bi trebao biti highscore popis. Na lijevoj strani bio je popis brojeva koji valjda predstavljaju sudionike. Na vrhu popisa bio je netko pod brojem 58 i uspio je u sedam zadataka prikupiti više od pet tisuća bodova. Ako svaki bod zaista odgovara jednom američkom dolaru, kao što je tamo pisalo, onda je broj 58 zaradio pet tisuća dolara, samo igrajući igru. Neloše, sasvim neloše! Interes mu se

NANA -23- definitivno pobudio. Što onda mora napraviti da dobije svoj dio? Skrolao je kroz popis i dolje, gotovo na dnu medu svim tim bodovima, ugledao broj jedan-dva-osam. Isti broj koji se nalazi na poleđini njegovog mobitela. Kliknuo je na ikonicu pokraj. Otvorio se novi prozorčić s drhtavom snimkom i čuo je svoj vlastiti glas iz malog zvučnika: "Poruči Mangeu... dalje... mali gad!" Slika je stalno poskakivala. Vidjela su se vrata vagona, asfalt i jedna kratka mutna scena na stepenicama te dio ulice Rörstrand. Zatim opet isti prizori, no ovaj put snimljeni sa strane, s mnogo boljim fokusom i manje treskanja. Ugledao je sebe kako uzima kišobran i iskače iz vlaka. Sudeći po kutu, to je snimala ili ona ženska u trenirci ili jedan od onih tridesetogodišnjaka. Kako je dečko u jakni bio iznenađen kad mu je zdipio kišobran! Kliknuo je simbol za ponavljanje i cijeli scenarij se opet odvrtio. Prvo njegove snimke, zatim one nepoznatog snimatelja. Kao da je sve to još jednom proživio, ovaj put čak s mnogo više detalja. Iznenađeni pogledi curica, pijanac koji se trznuo kad je HP počeo vikati, čovjek u svijetloj jakni koji je imao šokirani izraz i činio se kao da zaista nema pojma što se događa. Ovo je stvarno super, jebeno super! HP je i prije krao stvari, nije do toga... No bilo je tako kul vidjeti sve to iznova, makar on sam nije izgledao toliko kul koliko je mislio. Kao da je ponovo osjetio nalet adrenalina, no ovaj put je imao dovoljno vremena uživati u svim njegovim finim nijansama. Nakon nekog vremena kliknuo je na gumb "mix" i s užitkom gledao snimke jednu pokraj druge na istom zaslonu, njegovu s lijeve i onu drugu s desne, obje savršeno usklađene, cijeli događaj sada je mogao gledati iz dva kuta. Nakon što je odgledao snimku i po peti put, shvatio je da mu srce lupa od uzbuđenja.

NANA -24- ČETIRI I Odustati ili uložiti sve? Treba joj nova odjeća. Možda se krv i mogla isprati kemijskim čišćenjem, no svejedno je bacila sako i hlače u najbliži koš čim su ih vratili s obrade. Runeberg je imao razumijevanja. "Samo uzmi račun i mi ćemo sve srediti, Normen", rekao je, pa je potrošila gotovo sat vremena u dućanu koji nabavlja njihove uniforme. Isprobavanja, uzimanje mjera, bijele linije i igle. Bilo je lijepo isprobavati odjeću na taj način, i to tijekom radnog vremena. U butiku su znali čime se bavi. Uzela je veličinu veću od svoje da ostavi mjesta za zaštitni prsluk i opremu oko pojasa. Treba samo malo skratiti rukave i suziti na ramenima. Odjeća mora izgledati lijepo, ali ne smije smetati. I nikako izgledati kao da je naslijeđena. Runeberg je rekao da joj je cijeli vikend slobodan, no prema rasporedu radi poslijepodne. Nije imala nikakvih planova pa je odlučila posložiti sve detalje na miru da se riješi toga. Runeberg je bio u redu. Ako se zanemari njegov pomalo dječački stav, bio je jako dobar šef, možda najbolji kojeg je ikad imala. A u ovom poslu dobri šefovi ne rastu baš na drveću. Godine službe i prijateljske veze često su imale prednost pred kompetencijom. Unatoč tome sviđalo joj se biti policajka, i to jako. Taj osjećaj da radiš nešto važno, značajno. Pridonosiš društvu. No "Zaštita, pomaganje i izvršavanje pravde" bili su samo dio toga zbog čega je toliko voljela policijski posao. Jedan drugi, bitni dio bio je taj osjećaj da je odabrana za nešto. Da je netko tko je prošao razne faze i testove te se pokazao pravim izborom. S obzirom da je žena, radilo se i o nečem većem od samog prelaženja ispita. Morala je dokazati da nije samo uniformirani svjedok koji neće biti od neke pomoći kad počne gorjeti pod nogama, već da će biti u stanju riješiti kriznu situaciju. Zato ju je ono s čuvarem kod Rosenbada toliko uznemirilo. Shvativši da nema auta, usporila je, gotovo se paralizirala, i da su počinitelji odlučili nastaviti s napadom, bili bi u gadnoj nevolji. Nije mogla izbaciti iz glave činjenicu da je situaciju riješio čuvar, a ne ona. Da zapravo i nije zaslužila svoje mjesto u Alfa grupi. Možda zvuči zastarjelo, no policijski posao i dalje je uglavnom u rukama muškaraca. Neovisno o tome što se govori u udžbenicima, 95 posto zločinaca su muškarci. Ako kao žena ne želiš samo imati prikladni uredski posao već pravu stvar, moraš i dokazati da imaš sve što je potrebno. Da ti nije problem ni uprljati se niti primiti udarac. S takvim stvarima nije imala problema, za nju je najteže bilo preuzeti kontrolu i povući se. No

NANA -25- nekoliko godina u službi definitivno su joj pomogle. Negdje je jednom pročitala da ljudsko tijelo u roku od sedam godina izmijeni gotovo sve svoje stanice. Iako zvuči kao izmišljotina, imala je osjećaj da je postala doslovno nova osoba od onda. Drugačija i mnogo bolja no što je bila. Posao je uvelike utjecao na tu promjenu. Ponosila se njime i svojom policijskom značkom koju je nosila uvijek sa sobom gdje god išla. Metalni rubovi značke čak su ostavili otiske na vanjskoj strani džepova njezinih traperica, kao pakovi kod hokejaša. Osjećaj da je može pokazati i predstaviti se kao "policajka Normen" bio je neopisiv. Nije mogla zamisliti svoj život bez toga. I zašto onda ipak nije u potpunosti zadovoljna njime ? Jesi II zaista siguran da želiš Igrati, HP?

NANA -26- Hell yeah, siguran je. Sto posto! Sve to tako nema smisla. Biti plaćen da trčiš okolo po gradu i snimaš, pa tko ne bi htio sudjelovati u nečem takvom? A i to sa snimkama. Nije si mogao objasniti zašto, ali vidjeti sebe na snimci bilo mu je tako... uzbudljivo, u nedostatku boljeg izraza. Ne uzbudljivo u seksualnom smislu, to je posve drukčiji osjećaj. Je li doista? Najdraže mu je bilo što se može vidjeti kako radi kul stvari iz raznih kutova. Iako još uvijek prisutan, onaj intenzivni nalet adrenalina ipak je popustio. Nije nijekao da mu je puls bio jači dok je gledao reprizu događaja, no taj mu doživljaj više nije na samom vrhu. Ne, ono što ga je zaista uzbuđivalo bila je činjenica da postoji gomila ljudi koji gledaju njegove snimke i ocjenjuju njegove izvedbe. Ispočetka nije shvatio čega sve ima na stranici, no nakon nekoliko dana pomnog istraživanja svih funkcija, bolje je shvaćao o čemu se radi. Za početak, Igra uopće nije live igra kako je mislio, već Alternate Reality Game. Kombinacija računalne igrice i stvarnosti u kojoj se ta dva svijeta preklapaju, prema definiciji s Wikipedije, i za sada se čini da se ta definicija odnosi točno na nju. No osim samih Igrača još cijela gomila ljudi prati Igru. Gledatelji koji, ako je dobro shvatio, plaćaju da bi mogli gledati! Zapravo je sasvim logično, zašto bi netko stvorio nešto tako napredno i komplicirano ako ne može zaraditi na tom? Odakle bi inače stizali svi ti dolari koji su se davali za nagradu i omogućavali sofisticirane mobitele s ugrađenim web-kamerama? U svakom slučaju, ti gledatelji su mogli pratiti, ocjenjivati i komentirati sve što su natjecatelji radili. I on je već dobio nekoliko komentara: " Cool man!", "like the shouting!" i "nice start, adding you to my favourites", netko je napisao na tablici s rezultatima svih Igrača. Gledatelji su mu dali tri od mogućih pet zvjezdica. Potpuni stranci koji su klikali, gledali i lajkali. Ocjenjivali njegove izvedbe. To je tako jebeno kul! No ti su komentari ništa u usporedbi s onima uz broj pedeset i osam na samom vrhu liste. "58 For The Win!", "You rule" i "58 rocks!!!" plus gomila smajlija i još nekih stvari zbog kojih se tablica broja pedeset i osam protezala na nekoliko stranica. Pet od pet zvjezdica, drugim riječima najbolja moguća ocjena. Poštovanje i ljubav iz cyber svijeta, kako Ii to tek mora biti dobar osjećaj! Nije znao što je gospodin 58 učinio da zasluži takvo divljenje i tri tisuće dolara. Igrači su mogli vidjeti samo svoje snimke. Šteta, no možda poslije i sazna... Uvijek postoje iznimke. Na vrhu stranice, točno iznad tablice, nalazio se link pod nazivom "Mission of the week" gdje su izgleda stavljali najbolje izvedene zadatke da ih svi mogu vidjeti. Ovog tjedna bila je to snimka Igrača 27 koji je bio na četvrtom mjestu. HP ju je

NANA -27- odgledao valjda dvadeset puta zaredom. Na snimci je bio dečko s maskom preko lica koji se zabio u nešto što je nalikovalo na američki policijski automobil i zatim u njega ispraznio cijeli aparat za gašenje požara. Snimljeno je i kamerom vezanom o dečkova prsa, i još nekom udaljenijom. Ono zbog čega je bilo posebno kul je činjenica da se dogodilo usred bijela dana, u nekom njemu nepoznatom velikom gradu, dok su zaprepašteni prolaznici šetali naokolo. Snimka je bila profesionalno uređena i imala je vlastiti soundtrack, pjesmu Fight the power benda Public Enemy. "Got to give us what we want Gotta give us what we need... We got to fight the powers that be!" Točka na i bilo je kad su se murjaci vratili iz pekarnice s krafnama, ili gdje su već bili, i otkrili da im je vozilo uništeno. Sve je dokumentirao kamerman koji je uspio uhvatiti i pokoju psovku prije no što je bio prisiljen prestati snimati i pobjeći što dalje. Pohvale su se samo redale jedna za drugom na tablici broja dvadeset i sedam i HP se samo mogao složiti s njima. Bilo je stvarno kul i vraški hrabro odrađeno! On sam se možda ne bi usudio, ali što s tim? S druge strane manje je opasno zezati se s policajcima u švedskoj nego u SAD-u. Tamo možeš lako izgubiti glavu ako nemaš sreće, ovdje se to ipak rijetko događa. "Do you feel lucky, punk? Well, do you?" Bang bang! Završio je svoju imitaciju Prljavog Harryja pred zamagljenim zrcalom, napravio potez kao da drži pištolj, začešljao svoju dugu, suhu kosu i zadovoljno namignuo svom odrazu u zrcalu. "Looking good, Louis! Feeling good, Billy-Ray!" Brzinsko provjeravanje džepova. Lova — tu, pljuga — tu, ključevi — tu. Uzeo je mobitel. Vrijeme je za igru. Game on! Popila je kavu u tržnom centru i prošla pokraj dvadesetogodišnjaka koji su kupovali karticama očeva te naposljetku izašla i ulicom Hamn krenula prema postaji Tcentralen. Iako su bili praznici, prometna gužva bila je velika i automobili su mirno stajali u koloni, dok su se ispušni plinovi miješali s mirisom asfalta, cigareta i hrane iz restorana. Polako je počeo padati mrak no ona je imala još nekoliko sati na raspolaganju. Mislila je otići u teretanu, ali nije bila raspoložena za to. Iako se onaj incident dogodio prije više od jednog dana, još uvijek se osjećala iscrpljeno. Kao da joj je sav onaj adrenalin izazvao mamurluk. Ako su to te posljedice na koje ju je Anderberg upozorio, može se nositi s njima bez problema. No to mora napraviti u postaji Kronoberg. Čeka je ispunjavanje formulara prije

NANA -28- Pokazala je metroa. prelaska u Alfa grupu. Dakle, mora plavom linijom do gradske vijećnice. Prešla je preko Trga Sergel i krenula prema ulazu u T-centralen. Unatoč svim mogućim pothvatima policije i socijalne službe, dileri i narkomani i dalje su stajali na svom teritoriju pokraj ulaza, primijetila je. Ni najnovija racija nije ih uspjela otjerati i nisu izazivali nikakvu pomutnju čak ni među turistima. Kao da su ti nesretnici postali trajni dio uličnog prizora. Unatoč tome bilo joj je lijepo vidjeti veliku dvoranu na postaji. Uzela je značku na ulazu i krenula prema plavoj liniji Popeo se pokretnim stepenicama do T-centralena. Iskoristio je priliku i provukao se kroz vrata koja je otvorila žena s djetetom u kolicima, kao što je to učinio i maloprije. Brzim korakom prošao je veliku dvoranu i izašao na trg. Iako je već pao mrak, naleti vrućine činili su se kao udarci u zid. Nekoliko narkića spavalo je u mračnim kutcima, a to nije ostavljalo baš dobar dojam na okolne dućane. Zar nemaju i narkići godišnji odmor? HP-u se učinilo da prepoznaje jednog od njih i kratko mu je klimnuo u prolazu, no dečkove oči bile su toliko zastakljene da je bio siguran da ne vidi ništa dalje od svog nosa. Sjebano je to, that’s for sure. On je više bio tip za gospođu Maricu. Šteta je što je pred zakonom sve to isto. Nitko se nije predozirao od malo dima, u to je bio uvjeren. Požurio je preko trga i dizalom se spustio u podrum tržnog centra te se nakon nekoliko minuta našao pred vratima sa zlatnom kvakom. Baci pogled na sat. 18:43. Uranio je dvije minute. Nije navikao nositi sat. Kad je dobio upute i shvatio da će mu trebati jedan, imao je manje od pola sata da prokopa po kutijama i ladicama. Naposljetku je uspio pronaći bezvezni Casiov sat koji je začudo, iako je star najmanje deset godina, i dalje bio ispravan. Nazvao je automat da provjeri točno vrijeme i iznenadio se kad je začuo ženski glas: "osamnaest, četrdeset i pet, nula, pip!". Svjetlucanje na ekranu prekinulo mu je tijek misli. S iščekivanjem otvori novu poruku. Dobrodošao u svoj drugi zadatak, HP! Današnja misija, ako je prihvatiš, vrijedi 400 bodova. Hoćeš II nastaviti? Odmah je kliknuo na Da. Četiristo bodova, isto toliko dolara i veliki korak naprijed na listi s rezultatima. Odlično! Otiđi dizalom do knjižare. Nemoj zaboraviti ponijeti mobitel, kamerom okrenut prema van.

NANA -29- Uključi je kad dođeš tamo. Ikonica pod nazivom "ready" iskoči u donjem dijelu ekrana. HP primijeti da su mu dlanovi potpuno znojni od uzbuđenja. Ovo je tako jebeno kul! Poput tajnog agenta je, a man on a mission. "Pettersson, Henrik Pettersson." Došao je dizalom do treće razine i na putu do knjižare prošao pokraj nekoliko običnih smrtnika koji su pili kavu iz automata ili jeli strašno skupe čokolade. Okrenuo je glavu od nadzornih kamera i izgubio se medu policama. Kliknuo je gumb Ready. Odmah mu je stigao odgovor. Slijedi Bijelog zeca! Isprva je samo zbunjeno zurio u ekran no onda je shvatio. Naravno! Ništa posebno, ali svejedno kul! Tko god je osmislio ovaj zadatak, ima smisla za humor... Počeo je tražiti po policama, prelazeći prstima po koricama i uskoro je pronašao ono što je tražio. Alisa u zemlji čudesa, mala biblija citata za sve filmofile. Izvukao je knjigu, prelistao je i toliko se uzbudio kad je pronašao malu bijelu plastičnu karticu da mu je umalo ispala iz ruke. Na kartici je naliv-perom bilo napisano "Peti kat, 18.55". HP se namršti. Poznavao je robnu kuću kao svoj džep, to nenadmašno mjesto ako želite biti među zbunjenim turistima ili ubiti nekoliko sati promatrajući ljude. Bio je siguran da postoje samo četiri kata. Baci pogled na Casio i shvati da ima tri minute da riješi taj misterij. Stepenice su se nalazile nasuprot dizalu, a on je i dalje izbjegavao kamere, za svaki slučaj. Sve je bilo od mramora i mesinga, vrlo otmjeno. Korak po korak. "Ringe ringe raja, puna zdjela jaja..." pjevušio je, podsmjehujući se. Znao je da je u pravu. Četvrti kat je posljednji, barem za obične smrtnike. Natpis se mogao jasno vidjeti. No čini se da se ipak kroz zatvorena zlatna vrata moglo otići na još jedan kat. Petljao je nešto s karticom i približio je čitaču te začuo zvučni signal. No vrata su i dalje bila zatvorena. Zatim je ugledao malu naljepnicu. Na njoj je pisalo "kartica+kod", zbog čega mu je raspoloženje odmah potonulo poput stijene. Kakav sad prokleti kod? Nakon nekoliko sekundi razmišljanja pokušao je ukucati broj 1855, no samo je dvaput zapištalo i ništa se nije dogodilo. Ljutito je pogledao oko sebe. Sve je bilo mirno. Kat se doimao potpuno pustim.

NANA -30- I što sad? Izvukao je mobitel, no svjetlo je bilo ugašeno. Dakle ni od njega nikakve pomoći. Osim ako... Vrijedi pokušati. Vratio je karticu u čitač i ukucao brojeve 128, nakon nekoliko sekundi oklijevanja dodao i nulu. Začulo se pištanje, a brava se otključala. Uzlupana srca otvorio je vrata i krenuo prema petom katu. Gore je naišao na metalna vrata i još jedan čitač kartice. Kratko se osvrnuo, ukucao šifru i ušao. Sva su mu osjetila bila izoštrena, mogao je okusiti adrenalin u ustima. Još je samo nedostajala dramatična glazba i sve bi bilo savršeno! Tamo gore je uski hodnik pod kosim krovom, trepereće neonke i cijeli niz metalnih vrata duž jedne strane. Manje otmjeno nego katovi ispod. I što sada? Nije ni dovršio misao kad je telefon počeo svijetliti — kao da mu je pročitao misli. Kako spooky! Posegne za mobitelom da pročita poruku kad odjednom začuje glas, trzne se i gotovo ispusti mobitel iz ruke. "Poštovani kupci. Robna kuća se zatvara za pet minuta. Zahvaljujemo vam na posjetu i dođite nam opet ujutro od deset sati. Donji kat bit će otvoren do osam sati." Kvragu, kako se uplašio! Stajao je točno ispod jednog od zvučnika. Zamalo se usrao u gaće. Gunđajući uzme mobitel i pročita poruku. Treća vrata slijeva. Bijeli zec morat će i po treći put odraditi svoje. Uskoro se našao u hladnoj betonskoj prostoriji punoj zujećih kutija, kablova i regulacijskih uređaja. Sve je mirisalo na struju i topli metal. Najdalji zid, crna kutija, pritisni ikonicu Ready kad budeš na položaju. Bila je tu gomila kutija, no na svu sreću samo je jedna bila crna. Stara plastična kutija uredno smještena među ostalim sivim metalnim škrinjama. Dvije tipke s prednje strane, plava i crvena. Kliknuo je Ready. Bravo, HP! U večerašnjem zadatku moraš birati između ove dvije tipke. Kad odbrojavanje dođe do nule, želim da pritisneš jednu od njih. Izabereš li plavu, sve će se nastaviti po običaju, dobit ćeš novac i još ovakvih jednostavnijih zadataka. Sigurnu i stalnu plaću, začinjenu s nešto malo uzbuđenja.

NANA -31- mm Izabereš Ii crvenu, tvoj stari život će završiti i upustit ćeš se u doživljaj sasvim drukčiji od svega što si ikad mogao zamisliti. Rizik je veći, no s njim i plaća. Samo nekoliko osoba kvalificirano je za ovaj nivo, pitanje je samo jesi li sposoban za to? Izbor je na tebi, nema krivog odgovora i što god odlučio, večerašnji zadatak si uspješno izvršio. Razumiješ li? Kliknuo je Da. Odlično, HP! Razmisli malo i donesi odluku. Imaš dvadeset i pet sekundi. Sretno! Voditelj Igre Poruka je nestala i uslijedilo je odbrojavanje. 24 23 22 Ovo je tako jebeno ultra kuli Kao stvoreno za njega! Što da izabere, plavu ili crvenu? Obje su bile ispravne, no samo je jedna zapravo imala nekakav efekt. 12 11 10 Osjetio je puls u bubnjićima. Igrati na sigurno ili uložiti sve?

NANA -32- Ali Dakako, samo je jedan odgovor pravi. Pustolovina bez rizika je jebeni Disneyland! Vrijeme je da provjeri koliko je zapravo duboka ova zečja rupa! 2 1 Pritisnuo je crvenu tipku. Kliknula je, a zatim se čulo blago brujanje. Svjetlo na stropu je zatitralo. HP duboko udahne. Kad je završila s formularima prošetala je do istražnog odjela da vidi tko je od kolega trenutačno na poslu. Hodnik je bio pust, što nije bilo neobično s obzirom da je gotovo prošlo sedam sati. Njih nekoliko jadnika koji nisu imali pravo na godišnji barem su bili dovoljno pametni da odu kući odmah na kraju radnog vremena. Nakon razgovora s Anderbergom odvezli su je kući u patrolnom vozilu tako da joj je bicikl još uvijek bio dolje u policijskoj garaži. Najbrži put do tamo bio je dizalom iz pritvora, pa je krenula stepenicama dolje prema "bež kilometru", kako je neki šaljivčina prozvao taj dugi hodnik. Dolje je bilo veselo kao i svakog petka. Sve su ćelije bile popunjene, a nekoliko umornih istražitelja išlo je od sobe do sobe gdje je gomila ljudi čekala na ispitivanje. Jedna posebno neuredna grupa zauzela je gotovo cijeli prolaz ispred stražareve kućice. Friday night, pijančevanje i tuče očito su postali neizbježni dogadaji, a njoj nisu nimalo nedostajali... Jedan od policajaca kimnuo joj je u pozdrav kad je prošla i ona mu je uzvratila. Na izlasku iz dizala čula je policijski radio: "70-ica traži pojačanje na ulicu Hamn i zgradu Nordiska Kompaniet..." Ništa se nije dogodilo. Nije ni znao što je zapravo očekivao, no svejedno? Nekakve reakcije je ipak trebalo biti. Nakon onako dramatičnog uvoda svjetleći alarmi ili zvuk sirena bilo je najmanje što bi čovjek mogao očekivati. Zvuk koraka u hodniku ili barem ljutito lupanje po vratima?Samo jedno veliko ništa. Disappointed!!! Pričekao je još nekoliko minuta, a zatim razočarano napustio prostoriju, spustio se niz stepenice i tek kad je već prešao ulicu i izašao na park Kungsträdgården, polako je počeo shvaćati. "...čekaj malo", reče iznenađeno jedan dečko drugom i pokaže prema zgradi iz koje je HP upravo izišao.

NANA -33- "Zar nije i ona inače osvijetljena?" čuo je nekoliko prolaznika kako govore. Zatim ugleda ljude kako vade mobitele i uskoro je cijela gomila ljudi stajala i snimala. Kad je prateći njihove poglede ugledao krov i vidio oko čega su se uskomešali, ono razočaranje odmah je potpuno nestalo, a zamijenio ga je neopisiv osjećaj kakav nikad prije nije osjetio. Srce mu je toliko snažno lupalo da je mislio da će iskočiti iz njega. Gotovo je poskočio i osjetio kako mu se hlače zatežu. Ovo je jebeno nevjerojatno! Mission completed, u svakom smislu! Visoko gore na bakrenom krovu veliki sat koji je bez greške radio pedeset godina, odjednom je zastao. Kazaljke na velikoj tamnoj ploči zastale su na sedam. U tom trenutku shvatio je da je Voditelj Igre bio u pravu. Zaista je počelo novo doba!

NANA -34- PET I Igrati igru Ponekad, pogotovo u snu, i dalje je vidjela njegovo lice pred sobom, onako kakvo je bilo posljednji put kad su se vidjeli. Prvo bijes, zatim iznenađenje i na kraju užas kad je shvatio što će se dogoditi — da će umrijeti! Uvijek je iznova to proživljavala kao film u sve sporijem slow motionu. Kako je gotovo pa lebdio između neba i zemlje, života i smrti, dok su mu ruke radile krugove, tražeći nešto, isprva hvatajući ravnotežu, a zatim spas. Na trenutak gravitacija kao da je učinila iznimku i pustila ga da se održava na rubu, iako je već počeo padati. Kao da je padao dovoljno dugo da Rebecca stigne vidjeti užas i optužbe u njegovom pogledu. Ona je stajala čvrsto na zemlji, samo nekoliko metara od njegovih nogu, dovoljno da se protegne i pruži mu ruku za pomoć. Kao i toliko puta prije, cijeli događaj se usporavao dok se scena nije zamrznula, kao da je netko pritisnuo pauzu. I na jednu značajnu sekundu činilo se kao da je stvarno tamo, ima priliku pružiti ruku i izmijeniti tijek događaja. Bojati ga se. Samo da je htjela to. Iako se pokušavala uvjeriti da ga je voljela, da se pokajala i nije htjela ništa loše, to joj nije pomagalo. Duboko u sebi, na mjestu do kamo prošlost nije dosezala, i dalje je željela da padne, iako je prošlo više od trinaest godina od te večeri. Da mu se lice smrvi do neprepoznatljivosti, ruke i noge slome kao čačkalice, a šake, te šake koje je voljela i kojih se užasavala više od ičeg na svijetu, smrskaju u lokve krvi na kamenom podu daleko dolje. I čim bi je mržnja još jednom preplavila, kao da je netko stisnuo play i te želje samo bi nestale. Često bi se probudila baš na tom dijelu, i u trenu oka nestao bi joj pred očima, pa nije morala proživljavati trenutak u kojem udara o do pet katova niže. Ali ne uvijek. Ne danas. Taj tupi, prigušeni zvuk i dalje joj je odzvanjao u ušima dok je pripremala doručak za štednjakom. Mogla ga je nadjačati jedino prometna buka dok se vozila biciklom duž ulice Ralambsvägen, no i dalje joj je blago odjekivao u glavi dok je preskakala pločnike u ulici Drottningholmsvägen i nije se utišao ni sve do stražarske kućice kod ulaza u zgradu Fridhemsplan. Zastala je kod rampe, pokazala značku stražaru unutra koji joj je samo namignuo, očito zainteresiraniji za mobitel u ruci nego svoj posao. Još jedan nesposobni idiot, stigla je promisliti prije no što se spustila u tunel ispod postaje Kronoberg dok je mrak gutao cijeli svijet oko nje i sve njegove zvukove. "Ma goni se! Nije ti ovo tečaj aerobika!"

NANA -35- Znoj je kapao sa šestero zaštitara. Petero muškaraca i jedna žena. Deset sklekova, pa brzo opet na noge, trčanje, udarci nogama, rukama. Pa opet na pod. Dvadeset trbušnjaka i onda opet u početnu poziciju. Deset krugova, a nakon toga izmjena sa sparing-partnerom. Kratki zamah, udarac, udarac, udarac. Sparing-partner bio je snažan i njegov udarci gotovo da su probijali njezin zaštitni prsluk. Bum, bum, bum. Po tri, a zatim bi se izmijenili. Instruktor samoobrane danas je zaslužio nadimak Peter Pain 2 koji definitivno nije imao veze s time što je Englez. Prvi fizički test za novake u Alfa grupi. Vahtola je organizirala temeljitu pripremu kojom će testirati pridošlice u svoju grupu. Rebecca je vidjela kako ih šefica promatra kroz staklo iznad dvorane. Prošlo je samo četrdeset i pet minuta, a tempo je bio ubitačan. Iako su svi bili u dobroj formi, svi su redom počeli posustajati. "U redu, pauza, skupite se ovdje." Peter Pain pokazao je rukom prema sebi. Čuo se kolektivni uzdah olakšanja i Rebecca je na svoje veselje primijetila kako su gotovo svi muški kolege morali čučnuti da dođu do zraka. I ona je bila umorna, ali ne toliko kao dečki. "To je prednost manjih mišića, dečki, manje i bole kad ih se preforsira", nasmije se potiho prije no što su je Painove nove naredbe prekinule. "Hvatanje i oslobađanje, grupe po troje, dvojica drže, a treći se pokušava osloboditi. Pitanja? U redu, krenite i želim brz tempo! Go, go, go!" Dopala su je dvojica koja su joj već otprije stvarala nelagodu. Stefan i Dejan, prvi je bio nabildani dečko od metar i devedeset, a drugi samo mrvu niži. "Ja ću prvi", reče Dejan kratko i pokaže Rebecci da ga primi odostraga dok je Stefan zauzeo poziciju nasuprot iz koje će ga držati za ruke. Dejan se lako oslobodio nekim profesionalno sportaškim pokretom, uz pokoji urlik. "Lijepo, Savić, no dosta s tim igrarijama iz Karate Kida!" komentirao je njihov instruktor sa strane. "Probaj opet, Normen i Wikström, morate mu gadno otežati!" Rebecca pogleda prema staklenom prozoru iznad njih. Vahtola je i dalje stajala tamo i činilo se kao da posebno promatra baš njih troje. 2 eng. bol, igra riječi Petar Pan

NANA -36- Dejan se opet oslobodio, ovaj put još lakše. Kvragu, nije bila usredotočena, a Paina se ne prolazi tako lako. "Saberi se, Normen! Ako želiš biti dio elitne grupe moraš se trgnuti!" Pokušali su i treći put i sad je već znala što slijedi. Dejan se počeo trzati i pokušavao osloboditi, a ona je razmišljala što bi bilo da ga sad udari koljenom u potkoljenicu. Dogodilo se to da je pao prema natrag njoj u naručje, a ona i Stefan su ga nakon toga bez problema okrenuli i bacili na tlo. "Bravo, Normen, tako se to radi!" Pain joj zaplješće, a Rebecca nije mogla odoljeti da ne baci pogled prema staklenom prozoru. Vahtola se nije ni pomaknula. "Zamijenimo se", kaže Dejan odlučno. Zajapuren i vidno nezadovoljan time što su ga sredili dok je nova šefica promatrala, samo je rekao: "Ja ću biti odostraga." Nije se ni snašla, a on je već došao iza nje i započeo nekakav pokret. Zgrabio ju je za vrat, jednu ruku držao je oko njega, a drugom je stiskao držeći se za lakat. Nije mogla ništa učiniti! Pokušala je postaviti ruku između vrata i njegove ruke da se ne guši, no Wikstrom koji je bio ispred nje zgrabio ju je za zapešća i čvrsto joj držao ruke. Koprcala se i izvijala pokušavajući se osloboditi, no bilo je očito da Dejan nema namjeru to dopustiti. Htio joj se osvetiti i umjesto da malo popusti i da joj šansu da se izvuče, samo je stiskao sve jače i jače. Gotovo ju je podignuo s da. "Da te sad vidim, Normen", šapne joj na uho. "Pokaži što možeš!" Rebecci se počne crnjeti pred očima. Stisak je bio toliko jak da su i protok zraka i krvi bili onemogućeni. Još jednom se bijesno pokušala osloboditi, no Wikstrom kao da nije ni primijetio da mu se pokušava izvući iz stiska. Zamaglio joj se vid i uhvatila je panika. Mirovala je i pokušavala doći do zraka, ni ne pomaknuvši se. Čvrsto zgrabljena, u rukama čovjeka koji joj želi zlo. Napuštena. Bespomoćna. I odjednom više nije bila u dvorani u Kronobergu već u stanu u južnom predgrađu, a čovjek koji ju je tako čvrsto držao više nije bio kolega s povrijeđenim ponosom. "Ubit ću te, kurvo mala", šapne joj na uho i po tonu, tom glasu kojeg se toliko bojala, znala je da to i misli. Ovaj put će je zaista ubiti! Panika koju je obično uspješno držala pod kontrolom odjednom je posve preuzela kontrolu nad njezinim tijelom i napumpala adrenalin u oslabljene mišiće. Odjednom je dobila novi život.

NANA -37- Pustila se i pala poput vreće na do, a kad je stisak oko vrata malo popustio, odrazila se objema nogama i skočila tolikom silinom da su umalo pali na leda. Rebecca osjeti jaku bol u potiljku, kao da će joj prsnuti glava, i kad je poskočila s namjerom da ih udari, uhvatila je veliki zalet i udarila ih tako snažno da su pali na pod. Na nekoliko sekundi potpuno joj se zamračilo pred očima, no ubrzo je počela dolaziti k sebi. Sjela je na pod okrenuta leđima nokautiranom Dejanu, između njegovih nogu. Nekoliko metara ispred nje skvrčeno je sjedio Stefan držeći se za prsa. Digla se na noge i okrenula prema Dejanu koji je i dalje ležao. Držao je obje ruke na nosu, no čak ni stisak prstima nije mogao zaustaviti mlaz krvi. "Nisi normalna, Normen", nekako je promrmljao zureći u nju pogledom punim nevjerice i osude. Nije znala što da kaže. "Ja..." počne ona nesigurno, no Peter Pain je prekine. "Jako dobro, Normen, tako se to rješava! Savić, to si i zaslužio, trči u ambulantu da te previju. Wikström, treba li ti oslonac?" Stefan odmahne rukom dok je polako i teško ustajao. "Samo sam malo ostao bez zraka, dobar udarac, Normen", kimne joj. Rebecca se zacrvenjela, istovremeno osjećajući krivnju i zadovoljstvo. Ovo s Dejanovim nosom stvarno je malo nezgodno, no s druge strane tražio je to svojim prokletim mačo stavom. Odradila je svoj posao, oslobodila se bez ičije pomoći. Nije bila poput bespomoćne žrtve. Ne kao onda. Nipošto kao onda! Sada je drukčija, jača, bolja i hrabrija. Posve nova osoba. Kad se usudila baciti pogled gore prema Vahtoli, vidjela je da se žena smješkala. Ulica Birka 32, budi tamo u 18 sati. Poprilično jednostavna uputa, no svejedno se ovaj put bolje pripremio. Unatoč vrućini iskopao je staru vojničku jaknu koja je nekom, ne sjeća se više kome, još davno ostala u njegovom stanu nakon nekog tuluma. Jakna je imala puno džepova koje je napunio raznim pomagalima, a džepići na prsima bili su idealni za mobitel. Gledajući snimku broja dvadeset i sedam, shvatio je kako mobitel treba biti položen da bi slika bila što kvalitetnija. Nema više treskajućih snimki snimljenih s pojasa poput one u vlaku i robnoj kući, od sada nadalje headshots only.

NANA -38- Gledateljima, ili kako ih je on nazivao fanovima, jako se sviđao zadatak iz robne kuće. Iako nije znao tko su, sve više je osjećao da su his kind of people, solidni momci s kojima bi rado otišao na pivo ako se pruži prilika. Čak je pokušao otkriti kako bi mogao ući u tu zajednicu. Tražio je kako bi se mogao prijaviti kao sudionik da može igrati, gledati, a možda i chatati s fanovima. Želio je otkriti tko su i zašto im se baš on toliko sviđa. No nije uspio. Tražilica koju je koristio nije davala nikakve rezultate, očito je članstvo bilo moguće by invitation only. Baš bezveze, a tako je prokleto kul gledati tuđe snimke, šteta što ne može direktno razgovarati s fanovima da razmjenjuju dojmove. No nije mogao ništa oko toga. Igra je takva kakva jest, zaključi on teška srca. Nakon drugog zadatka polako je šetao preko mosta Skeppsbro, par puta je išao gore-dolje samo da može što duže promatrati dje lo svojih ruku. Dok je stigao kući u ulici Maria Trapp, Igra je već priredila profesionalno montiranu snimku. Prvo njegove treskajuće snimke iznutra, naizmjence sa scenama sata izvana. Zatim podijeljena slika s odbrojavanjem u sredini. Njegove ruke i tipke s jedne strane, a veliki sat s druge. Tri, dva, jedan, i vrijeme iznad centra Stockholma je stalo. Zaradio je 'petsto novih bodova i dobio osobnu pohvalu Voditelja Igre, gomilu novih komentara, a i popeo se nekoliko mjesta na highscore listi. Kul je preslaba riječ za opisati ovo! Morao je masturbirati dvaput prije spavanja da se umiri. Krenuo je podzemnom s Trga sv. Erika, ulicom Tomtebo i skrenuo desno iza ugla. Čim se počeo približavati adresi, osjetio je kako mu puls raste. Odlučio je prijeći ulicu Birka kako bi na miru mogao promotriti zadanu lokaciju preko puta i ujedno zapaliti itekako zasluženu cigaretu. Nije primijetio ništa neobično na toj adresi. Obična zgrada s više stanova s početka 20. stoljeća, prema njegovoj procjeni. Četiri reda prozora, plus krov od kupa, sve zajedno pet katova. Po svemu sudeći, u prizemlju su uglavnom dućani ili neke firme, a gore su zasigurno luksuzni stanovi. I što sada? Uzme mobitel iz džepića na ramenu gdje ga je ipak odlučio držati, zumira vrata pa potom vrati na cijeli prizor. Čim je završio, primijetio je da je crvena lampica počela bljeskati. Iza telefonske govornice pokraj dućana. To je sve što je pisalo na ekranu. HP nezadovoljno namršti čelo i izvuče plastičnu

NANA -39- vrećicu iza govornice preko puta. Zar se vozio sve do ovamo da bi preuzeo nekakav paket? Kakav je ovo prokleti zadatak? No prije negoli je uspio zaviriti u vrećicu, lampica je opet zasvijetlila i kad je pročitao treću poruku te večeri, opet je osjetio da mu srce počinje lupati od uzbuđenja. This was more like it! Provjerio je radi li kamera i stavio mobitel na mjesto. Ukucao je kod koji je upravo dobio u poruci i čuo kako se brava otvara. Lights, camera, action! pomisli on uzbuđeno, otvori vrata i ušulja se unutra. Prva meta odmah se pojavila! "Nakoso udesno" mozak ju je registrirao, a instinkti se pobrinuli za ostalo. Posegnula je desnom rukom za pištoljem o pojasu, izvukla ga iz korica i čim se oglasio zvuk, nakrivila ga. Zatim ga je primila lijevom rukom i podigla da ga napuni. Ispucala je dva brza metka usred mete. Cijeli pokret trajao je možda sekundu. Rebecca se polako povuče, još uvijek spremno držeći pištolj u ruci, gledajući u oba smjera preko cijevi pištolja. Kad se povukla nekih deset metara od bunkera, nova meta je odmah iskočila, ovaj put s lijevog boka. Brzo se okrenula i bez oklijevanja ispalila još dva metka. Bum, bum! Povukla se još pet metara, a zatim je iskočila još jedna, nisko dolje u sredini. Pola sekunde poslije i na toj meti su u gotovo samoj sredini bile dvije devetmilimetarske rupe. "Dosta, prestani pucati, izvadi patronu!" "Prestani pucati, izvadi patronu", ponovi instruktorove naredbe, prestane pucati, izvadi okvir za streljivo i izvuče već sedmu patronu koja je bila u pripremi. Zatim zakoči pištolj, skine zaštitno odijelo i naočale, čekajući komentare. "Dobro pucaš, Normen, možda da je na prvoj tempo bio malo brži, a na drugoj trzaj malo manji, no sve u svemu, dobro pucaš!" reče joj instruktor. Rebecca kimne u znak slaganja s kritikom, nestrpljivo iščekujući sljedeću seriju. "Zavoli pucanje, nemoj ga se bojati!" bodrila je samu sebe dok je lijepila oznake iznad rupa na drugoj meti, gotovo decimetar više no što je mislila da se nalaze.

NANA -40- Imala je problema s pištoljem kad je tek došla na policijsku akademiju. Bojala se oružja, čak i petardi, pa je u početku žmirila dok bi pucala. Akademija je organizirala poseban tečaj za one koji se nisu naviknuli na oružje, i nakon nekoliko večeri intenzivnog vježbanja strah joj je polako nestao i prešao u nešto drugo. Kad ga je napokon prestala odbijati i savladala sve tehnike, počela se osjećati sigurnije s pištoljem. Kao da joj nitko na svijetu ne može nauditi dok ga drži u ruci. Snaga i veličina protivnika nisu imali baš nikakvog utjecaja na osobu ako je imala pištolj sa sobom. A ako su obje strane naoružane, onda je važno tko puca prvi i tko puca bolje. I tako je vježbala, jednako u podrumu policije kao i kod kuće s autentičnom replikom službenog pištolja, kupljenom u nekom hobby dućanu. Napuni, naciljaj, pucaj. Napuni, naciljaj, pucaj. Pedeset puta svakog jutra, jednako toliko i navečer. Zavoli pucanje, nemoj ga se bojati. S vremenom joj se instinkt toliko razvio da nitko od kolega iz njezine generacije nije bio brži od nje. Uništila je već dva lažna pištolja, no bilo je vrijedno toga! U svojoj trenutačnoj jedinici bila je među najbržima, i kad je instruktor zbrojio sve rezultate tog dana, uključujući i preciznost pogotka i brzinu, završila je na drugom mjestu, odmah iza jednog dečka iz Vasterorta. Nedugo zatim stavila je podsjetnik u mobitel da ne zaboravi odraditi još jednu dozu vježbanja navečer. Stepenice su bile široke i od sivog mramora, pomalo izlizane od stogodišnjeg korištenja. Ograda je bila od lakirane tikovine, a u središtu se nalazilo malo dizalo za najviše dvije osobe. Dobro je proučio stubište prije no što je krenuo gore. Mora ići na treći kat. Zgrada je očito imala i neku dvorišnu kućicu jer su se na svakom katu nalazila vrata koja su vodila u dvorište. Jednokrilna vrata imali su stanovi okrenuti prema dvorištu, a dvokrilna oni prema ulici, primijetio je na putu do trećeg kata. Četvera vrata, sva s pločicama od mesinga i na jednima od njih, drugima s lijeve strane, nalazilo se ime koje je tražio. Za sada sve ide glatko. U ovom trenutku srce mu je već snažno lupalo, i to ne zbog uspinjanja. Još jednom se osvrne prije nego nastavi dalje. Navukao je staru plavu skijašku kapu preko glave na kojoj je napravio proreze za oči i usta, u stilu dvadeset i sedmice. Zatim je uzeo predmete iz vrećice. Prvo mali gumeni klin koji je stavio pod vrata i dobro ga zabio da slučajno ne ispadne. Zatim je duboko udahnuo i pritisnuo zvonce na vratima. U istom trenutku kad je netko iznutra uhvatio

NANA -41- kvaku, on je uzeo bocu s crvenom bojom u spreju, koja je također bila u vrećici, i započeo svoje djelo. Čovjeku na vratima trebalo je nekoliko sekundi da shvati što se događa, a HP je već napisao gotovo polovicu teksta kad je ovaj počeo pokušavati otvoriti vrata. No ubrzo zatim stiskanje kvake je prestalo i cijela vrata su se trznula kao da ih je čovjek dobro pogurao iznutra. HP užasnuto shvati da je klin malo okliznuo po kamenom podu i otvorio se procijep između dviju vratnica. Sav se zajapurio i čuo čovjeka kako iznutra viče, no sad je bilo prekasno da odustane. Umjesto toga nabio je klin svom snagom i nadao se da će tako kupiti još nekoliko sekundi i dovršiti zadatak. "Sredit ću te, gade mali, uhvatit ću te, kukavice jedna!" urlao je čovjek iznutra gurajući vrata. Procijep je bivao sve veći i HP je osjetio da ga hvata panika. No ne može sad odustati, ne kad mu je ostalo još samo nekoliko slova. Nobody loves a fucking quitter, pogotovo ne njegovi fanovi. Odjednom se otvore vrata desno od njega. Nagnuvši glavu, ugledao je djevojku od dvadesetak godina kako viri iz stana. Čim su im se pogledi sreli, zalupila je vrata i čuo je kako zatvara zasun iznutra. Kvragu, zaboravio je da ima skijašku kapu preko glave! Vrata su se još jednom zatresla i sad je već vidio klin kako potpuno otklizava niz kameni pod. Čovjek iznutra sad je samo trebao povući vrata i otvorila bi se. Kroz procijep se nazirala mišićava tetovirana ruka i ćelava glava, a on je odjednom dobio ideju. Podignuo je bočicu i posprejao čovjeka u lice puno bijesa, na što je ovaj vrisnuo prije nego je još jednom povukao vrata. Izravan pogodak! Uz dva brza pokreta dovršio je svoje remek-djelo i upravo krenuo prema stubištu kad je nešto tresnulo iza njega. Nije se ni okrenuo već je samo skočio niz stepenice. Preskakao je dvije po dvije i kad je došao do polukata čuo je čovjeka gore kako urla i kreće za njim. Još dva skoka pa je na drugom katu, a onda još dvaput tako i na slobodi je. Čuo je lupanje i dahtanje iza sebe, no nije bilo toliko blizu da ga ne bi moglo stići. No kad je stigao do posljednjeg kata prije izlaza, shvatio je da mu je prolaz zapriječen. Neka žena upravo je ulazila s povelikim dječjim kolicima i nije bilo šanse da se provuče. Majmun iza njega to je očito primijetio jer mu je pobjednički viknuo negdje za vratom: "Sad si moj, gade mali!" Obuzela ga je panika, no umjesto da otrči naprijed u zamku poput štakora, HP zakrene iza dizala prema stražnjem izlazu i dvorištu. Izletio je na ograđeno dvorište ne pazeći kamo staje pa je zapeo i udario o ogradu.

NANA -42- Gorila mu je bio doslovno za petama, mogao ga je čuti kako dahće. HP skoči na ogradu i s nje se prebaci na zidić visoko iznad. Rukama se držao za rub, a nogama silovito pokušavao odgurnuti gore. Uspio je! Nekako se uzverao i prebacio jednu nogu preko. No kad je pokušao prebaciti i drugu, osjetio je kako ga je netko zgrabio za nogu pa je ostao visjeti tako s jednom nogom preko zida, grozničavo se boreći za život. Krajičkom oka ugledao je svog progonitelja i osjetio da ga pokušava bolje zgrabiti. U panici i pokušaju da se oslobodi udario je svom snagom lijevom nogom. Osjetio je kako je udario o nešto tvrdo, čuo je gunđanje i osjetio kako mu stisak oko gležnja popušta. Sve skupa je bilo toliko neočekivano da je HP izgubio ravnotežu i tresnuo o pod s druge strane zida. Pao je licem o tlo i usta su mu se napunila zemljom. Kad je nedugo zatim došao k sebi i krenuo putem za koji je mislio da vodi prema Ulici sv. Erika, i dalje je čuo gorilu kako urla s druge strane zida. Zašavši već daleko od zgrade, ušao je u najbližu podzemnu i krenuo ipak prema ulici Karlberg i Trgu Odenplan. Kad se spustio do samog tunela, shvatio je da mu cijelo tijelo drhti. Bravo, HP! Pozdravila ga je poruka na ekranu kad je sjeo u podzemnu i uspostavio kontrolu nad drhtećim rukama. Uspješno si izvršio svoj treći zadatak i zaradio 700 bodova. Odlučio sam ti dodijeliti dodatnih 100 bodova zbog iznimne izvedbe. Tvoja snimka bit će spremna za 23 minute. Pozdrav, Voditelj Igre Drugim riječima, stići će na vrijeme kući da vidi reprizu cijelog događaja i zadobije ljubav svojih fanova. Kako je ovo jebeno kul! Kad je došla kući i zalupila vrata za sobom, Rebecca je bila preumorna da bi izvršila svoju novozadanu rutinu. Na trenutak je pomislila samo ostaviti sve kako jest, no onda joj se probudio nemir, i sljedeće tri minute provela je zaključavajući četiri različite brave na vratima. Kad je napokon sve bilo kako treba, zadovoljna i uvjerena da sve funkcionira i da je stan siguran, ubacila je znojem promočenu trenirku u malu vešmašinu, doteturala do dnevnog boravka i srušila se na kauč.

NANA -43- "Bok!" reče ona prema spavaćoj sobi, no nije bilo odgovora. Odavno već nije bilo nikog tamo. No ona je i dalje svaki put rekla nešto, samo da se ne osjeća tako usamljenom. "Bok..." odjednom začuje nečiji glas i srce joj je poskočilo od užasa prije no što je uslijedio nastavak, a onda je shvatila da je to njezin glas. "...dobili ste Rebeccu. Nisam kod kuće, no ostavite poruku pa ću vam se javiti." Bacila se do telefona i uspjela je podignuti slušalicu prije zvučnog signala, no tko god da ju je zvao, već je poklopio. Kvragu! Stavila je telefon na bezvučno dok je sinoć vježbala jogu i očito je zaboravila uključiti ton. No što sada, zvat će opet ako je važno. Bile su male šanse da je zovu s posla za prekovremeni rad, za što sada nikako nije bila od volje. Treninzi posljednjih dana dobrano su je iscrpili i navečer je samo htjela spavati. Možda ode malo trčati ujutro, no ostatak slobodnog dana provest će odmarajući, koliko god to bilo neobično za nju. Uključila je telefonsku sekretaricu. Nekoliko poruka bile su njezini podsjetnici. "Rebecca, sjeti se da se zapišeš za raspored pranja odjeće i platiš račun za nespresso, rok je do dvadeset i petog." "Pojačaj dozu treninga s pištoljem, Normen." "Večeras puštaju onaj dokumentarac o serijskom ubojici koji si htjela vidjeti. Na Discoveryju u osam sati." Smijala se naputcima dok je brisala poruke. Čudno kako joj glas zvuči sasvim drukčije tako na snimci. Gotovo kao da uopće nije njezin. Kao od nekoga daljnjeg rođaka, no mnogo stroži i hladniji. No s druge strane, kvaliteta zvuka i nije baš neka. Pomislila je kako je ovo potpuno blesav način korištenja sekretarice. Možda treba kupiti novi mobitel? Onda bi mogla zapisivati te podsjetnike umjesto da se svaki put zove na telefon. To će obaviti sljedeći put kad bude imala više slobodnog vremena. Uzela je telefon, uključila zvuk te se počela boriti s porivom da nazove Henkea. Jako joj je nedostajao, više no što je htjela priznati. Napravit će to ujutro ili jedan od sljedećih dana, obećala je sama sebi prije no što je odmaknula telefon i isključila TV. www.balkandownload.org - NANA

NANA -44- Nakon nekoliko minuta utonula je u dubok, miran san. Snimka je bila sto puta bolja od očekivanog! Čini se da je netko namontirao kameru na stubište jer nije bilo ni jednoga jedinog trzaja ni pomaka koji bi odali da je kameru držao čovjek. Ta je snimka, zajedno s njegovom, bila objavljena na HP-ovom profilu. Iako se dogodilo prije samo nekoliko sati, bilo je mnogo dramatičnije no što mu je ostalo u sjećanju. Vrata koja su se tresla pod gorilinim udarcima, prestravljena djevojka koja je virila kroz susjedna vrata i njegov maskirani lik koji je hladnokrvno išarao cijela vrata. Izgledao je jednako kul kao i dvadeset i sedmica kad je uništio policijski auto! Tekst na vratima dobro se mogao vidjeti: REMEMBER RULE NUMBER ONE! REMEMBER RULE NUMBER ONE! Tu poruku onaj peder sigurno neće nikada zaboraviti. Mali podsjetnik od Voditelja Igre na to vrlo jednostavno pravilo. Nikom ni riječi... Kvragu, dečko je vjerojatno bilder ili nešto slično jer izgledao je poprilično snažno kad je izjurio na stubište. Snimka iz dvorišta bila je gotovo jednake kvalitete. Budući da je samo s gornjim dijelom tijela bio na zidu, kamera je bila okrenuta u dobrom smjeru i mogao je pobliže vidjeti posljedice svog udarca. Mogao je vidjeti dio snažne podlaktice i bijesnog lica, a zatim njegovu nike-icu broj četrdeset i tri kako udara gorilu posred face. Zatim se sve počelo tresti kad je pao preko zida. Onaj je ork očito bio pregolem da se uzvere preko zida. Too bad, sucker! Smanji malo sa steroidima. Smijuljio se i premotao snimku još jednom. Fanovima je bilo drago kad bi tako nekog sredili. Komentari su već počeli pristizati, a ocjena mu je polako prerastala u četiri zvjezdice. Uz malo sreće do jutra će dobiti odličnu ocjenu. Zašto ne bi? Stvoren je za ovo! Plaćenik u službi Voditelja Igre! Jakna mu se pokazala kao dobar potez, nove snimke mnogo su bolje od starih. Čak se i trčanje niz ulicu Karlberg moglo gledati bez vrtoglavice. Primijetio je da bi vjerojatno bio mnogo brži ako sljedeći put skine kapu. Tek kad su dvije babe negdje tamo na ulici Halsinge uplašeno vrisnule, shvatio je da cijelo vrijeme ima kapu. To će popraviti sljedeći put. Jer definitivno će biti sljedećeg puta!

NANA -45- ŠEST I Svi kraljevi konji... Šalje: Talent Acquisition Prima: Voditelj Igre Tema: Procjena kandidata 128 Ime: Henrik Pettersson Nadimak: HP Godine: 31 Visina: 179 cm Težina: 72 kg Građa: vitak Boja kose: Tamno plava Boja očiju: Plava (vidi priloženu fotografiju) Bračni status: Neoženjen Obitelj: Jedan član (sestra s kojom jedva održava kontakt). Oba roditelja preminula. Zanimanje: Bavio se svačim pomalo, službeno je tražitelj zaposlenja. Adresa: Maria Trappgränd 7, Sädermalm, Stockholm, dvosobni stan naslijeđen od majke. Ukupno izvršenih zadataka: 5 Ukupno bodova: 2200 Trenutačni rang: 23 Trenutačni nivo: 3 Način regrutacije: Preporuka Obrazovanje: Devetogodišnja švedska osnovna škola, s raznovrsnim ocjenama. Upisana, no ne i završena švedska trogodišnja ekonomska gimnazija. Dva puta započeto, no nikad završeno općinsko obrazovanje odraslih. Dodatno obrazovanje: Nikakvo Hobiji: Kandidat uglavnom provodi slobodno vrijeme gledajući TV i filmove, uglavnom američke serije, akcijske filmove, komedije i erotske filmove. Često igra igricu Counterstrike, no nije uključen ni u kakvu grupu niti klan, a usput igra i World of Warcraft gdje njegovi avatari najčešće pripadaju hordi Rogue. Najčešće posjećene stranice: thefragarena.com, razne stranice za skidanje filmova i glazbe, Blocket (švedska stranica za razmjenu koju često koristi za prodaju ukradenih stvari), YouTube i razne pornografske stranice. Redoviti korisnik MSN-a. Nedavno je otvorio račun na hotmailu pod nazivom Badboy.128 Povijest bolesti: Slomljena ruka i dva rebra nekad u osamdesetima. Slučaj je prijavljen socijalnoj službi kao nasilje prema djeci. Operirao slijepo crijevo 1992., posljednji posjet liječniku 2007. Pronađeni samo tragovi THC-a u krvi (aktivne

NANA -46- supstance koja se nalazi u drogama poput marihuane i hašiša). Nema zapisa o alergijama, srčanim manama, lošem imunitetu ili intoleranciji na neke lijekove. Zapisnik iz socijalne službe: Nakon prijave iz bolnice (vidi gore) roditelji su stavljeni pod istragu. Odluka o udaljavanju djeteta iz doma poslije je poništena i slučaj se više nije otvarao. Uslijedilo je nekoliko optužbi 0 zlostavljanju djeteta no socijalna služba nije poduzimala nikakve istrage. Zabilježena je jedna prijava policiji, no nije ju se moglo pronaći. Otac preminuo 1995. (moždani udar), majka 1997. (rak). Zabilježeno je kandidatovo konzumiranje droga (hašiš i marihuana), markiranje iz škole i nasilno ponašanje u školi. Prema presudi Županijskog suda postojala je čak i presuda za liječenje (vidi dolje). Kažnjavanja I policijske zabilješke: Prvu kaznu kandidat je dobio netom nakon što je napunio sedamnaest godina zbog uporabe narkotika i krađe automobila, nakon čega je prešao na socijalnu skrb. S tek navršenih osamnaest optužen je za teško ubojstvo i osuđen na deset mjeseci maloljetničkog zatvora. Poslije je u policiji bio zabilježen zbog zlouporabe narkotika, sitnih krađa i prodaje ukradenih stvari. Posljednja osuda stara je dvije godine i odnosi se na vožnju bez vozačke dozvole i manju zlouporabu droga. Posljedica su bile uvjetna i novčana kazna. Ostale bilješke: Kandidat ima zabilježeno nekoliko opomena pred tužbu zbog neplaćanja, uglavnom računa za struju, telefon ili komunalnu naknadu. Važno je napomenuti da nikad nije došlo do tužbe jer mu je dugove podmirila sestra. Kandidatove osobine: Više različitih izvora opisuje kandidata na vrlo sličan način. Inteligentan, dovitljiv i poduzetan, no istodobno lijen, nepouzdan i egocentričan. Radije bira lakši put nego da se dugotrajno angažira oko nečega, ima problema s poštovanjem autoriteta i poteškoća u održavanju prijateljskorodbinskih odnosa. Zadaci: Kandidat je osim probnog zadatka (scenarij 12a) izvršio još četiri zadatka (do ranga težine C3). Često gleda vlastite snimke, čita komentare i bez oklijevanja se prijavljuje za nove zadatke. Do sada nije pokazao ni trag oklijevanja Ili brige zbog potencijalnih posljedica, ni za sebe, ni za one na koje zadaci utječu. Preporuka: Kandidat 128 u velikoj mjeri pokazuje osobine uspješnog Igrača. Vodi se za instinktom, inteligentan je i dinamičan, dok istovremeno pokazuje malo ili nimalo empatije prema okolini. Kandidat sebe vidi kao nesretnu žrtvu ili autsajdera, nekog tko je nepravedno optužen i nema sreće u životu. Stoga vjeruje da ima pravo okoristiti se nauštrb drugih, a da pritom ne mora snositi nikakve posljedice. Kandidat nema obitelj, ima problema sa zbližavanjem i održavanjem veza, kao i s povjerenjem, bilo u druge ili u njega, lako novac uvelike utječe na njega, glavnu motivaciju daje mu želja za pažnjom i odobravanjem istomišljenika. Za osobu koja ima problema s autoritetom, jako se dobro upravlja njime, no samo pod uvjetom da je uvjeren da su sve to njegove odluke i i njegovi uvjet. Stoga se preporučuje da ga se unaprijedi na deveti nivo i ubuduće zadaju zadaci ranga D1. Srdačno, Donovan

NANA -47- Talent Acquisition HP se jebao kao u transu. Bio je Rocco Sifredi, Paul Thomas i naravno legenda Ron "Jež" Jeremy spojeni u jednu osobu. Večeras je bio Car Jebanja, okretao je i prevrtao svoju voljnu, no svejedno donekle iznenađenu partnericu, kako bi otkrio sve moguće varijante ševe. Treća izvedba u samo dva sata, to je znatno iznad njegovog uobičajenog prosjeka. Već su imali jednu vruću rundu na kauču, zatim stojeći misionarski na kuhinjskom stolu s njezinim dugim nogama preko njegovih ramena, a sad ju je toliko snažno ševio odostraga da se činilo da će se prokleti krevet raspasti. Čvrsto ju je držao za široke bokove. Sise i dupe tresli su se u ritmu s njezinim uzdisajima dok ju je sve jače i jače nabijao na svoj kurac kao u pornozvijezde. "Još malo, još malo, blizu sam", prostenjala je dahćući. No nije ga bilo briga za to. On je bio Kralj jebanja, Princ ševe, Ayatolla of fuckenrolla! No još važnije, bio je mister clip of the week, first Runner-up i number onehundredandtwenty fucking eight\ Najkul čovjek u Igri, a pomisao na to činila ga je vidno tvrđim od svega s čim su se njegova partnerica i njezini ženski atributi ikada susreli. Uz snažno nabijanje došao je do vrhunca svog remek-djela i u trenutku kad ga je izvadio i ištrcao vrući mlaz po njezinim znojnim leđima, samo mu je jedna misao bila u glavi: Trebao je snimati! Ležala je uz njega u mraku i promatrala njegovu uspavanu siluetu. Možda nije baš najpametniji dečko na svijetu, no u krevetu je vrag, a večeras se činilo da je posebno inspiriran. Poznavali su se nekih pola godine, upoznali su se u pivnici negdje u centru i budući da je te večeri bila jako usamljena i htjela osjetiti bliskost s nekim, prekršila je sve svoje principe i otišla s njim iste te večeri. Seks je bio dobar od samog početka i stoga nisu htjeli prestati. Nešto joj je oko njega odgovaralo, zbog čega je nastavila tu priču. Nije bio ni super zgodan ni iznimno seksi, dapače, sasvim prosječan u objema kategorijama. Možda ju je privlačilo to što nije bio policajac već sasvim običan dečko koji je živio prosječnim životom kakav joj je najviše odgovarao. Nalazili su se tu i tamo, uglavnom kad bi ona bila od volje. Nije htjela vezu, a on se nikad nije bunio protiv takvog odnosa. No svejedno se osjećala kao da ga iskorištava. Rebecca je mislila, a možda se i nadala, da je već bio u stabilnoj vezi, no nije ga htjela ispitivati, a on nije osjetio potrebu da priča o sebi. Medu njima nije bilo osjećaja već samo fizičke privlačnosti pa detalji nisu bili potrebni, barem se tako uvjeravala. Da, tako je. Jednostavno su prijatelji s povlasticama, koliko god da mrzila taj naziv. S osjećajem krivnje prešla mu je rukom po leđima i čula kako mrmlja nešto u snu. Voditelj Igre obećao mu je cijeli novi svijet, a za sada gotovo da je razočaran! Mogao je

NANA -48- gledati snimke koliko god puta je htio, a to je već i napravio. Četvrti zadatak bio je dobar. Dignuo je gume s Ferrarija koji je pripadao nekom ljigavom odvjetniku, dok je samo deset metara dalje pio afterwork piće i jeo pečenku na terasi luksuznog restorana. Auto je naravno bio parkiran na mjestu gdje je parking bio zabranjen, kako bi svi mogli vidjeti i diviti se njegovom produžetku za penis, no unatoč tome nitko ništa nije primijetio. Posebna oprema čekala ga je u vrećici u vodokotliću jednog od zahoda obližnje robne kuće. Trebale su mu tri minute da skine sve vijke s guma na strani ulice. Iako je bio petak navečer i gomila ljudi prolazila naokolo, nitko se nije obazirao na njega, čak ni murjak koji mu je prošao nekoliko metara iza leda. Zapravo se iznenadio koliko ljudi nisu marili za to što netko drugi radi, barem ne dok Gospodin Ljigavi Odvjetnik nije pokušao polukružno skrenuti u ulicu Kung. Obje gume otpale su u roku od dvije sekunde i prokletnik je dobio više pažnje no što je očekivao. Osim gotovo sto ljudi koji su se cerili i pokazivali prstom, HP je primijetio najmanje petero, osim sebe, koji su snimali lijepi automobil nasred Trga Sture. Sjajne i zasigurno preplaćene felge bile su razbacane po asfaltu, a prema članku u novinama dan nakon, prošlo je punih sat vremena prije no što je vučna služba odvezla auto. Do tada je HP već bio daleko. Mrzio je Trg Sture, pogotovo vikendom, i nije htio tamo gubiti svoje dragocjeno vrijeme duže no što je bilo potrebno. Zadnje što je vidio bilo je kako vlasnik auta cmizdri poput djevojčice naslonjen na prtljažnik oštećenog ljubimca, no HP nije osjećao ni najmanju sućut prema svojoj žrtvi. Gospodin Ljigavi sigurno je zaslužio takav tretman, bilo je očito samo po njegovoj taštoj faci, zalizanoj proćelavoj kosi i otmjenom odijelu. A s takvim autom gotovo pa je i tražio da mu se takvo što dogodi. HP nikad nije volio odvjetnike. Jedini put kad je bio dovoljno glup da pristane na pomoć jednog od njih, nije mu ništa pomogao. Prokletnik je bio potpuno beskoristan, nije ni proučio slučaj, stalno ga je nazivao Hakan i uz to smrdio po mentol bombonima u sudnici. HP je trebao znati da nije bilo pametno prihvatiti prvog predloženog odvjetnika za suđenje, no tek je napunio osamnaest i iako je o vožnji u pijanom znanju znao sve, ipak nije toliko dobro poznavao pravni sustav. Sve je tog dana bilo tako sjebano. To ga je iskustvo stajalo deset mjeseci maloljetničkog zatvora. Branitelj po službenoj dužnosti, my ass! Prije "Službeni Nesposobnjaković" ili "Izdavatelj Računa", sudeći po gnjusno skupom autu Gospodina Ljigavog. Sad je dobio priliku da se malo osveti tim gadovima, i osjećao se jebeno dobro zbog toga! Pušite mi kurac, vi tašti prokletnici!

NANA -49- Vijke s guma je, prema uputama, nakon tjedan dana anonimno poslao u odvjetnički ured gdje je onaj radio, i tada je prvi put shvatio da je Igra mnogo veća no što je mislio. Koja je točno bila poanta slanja vijaka Gospodinu Ljigavom? Samo su mu učinili uslugu da ne mora potrošiti koju tisuću kod automehaničara. Zašto ih nije samo bacio u zaljev and be done with it? Jedino objašnjenje kojeg se dosjetio bilo je to da je netko htio vidjeti odvjetnikov izraz lica kad dobije paket. I tad mu je zaista sinulo. Ima još takvih kao što je on, ne samo u Americi, već i ovdje u Švedskoj i sigurno u još zemalja. Tada je shvatio da je gorila iz ulice Birka nekako bio umiješan u Igru, kreten nije mogao držati jezik za zubima već je pričao o Igri. Očito je to bila poanta teksta koji mu je nasprejao na vrata. A propusnicu mu sigurno nije ostavio Lewis Carroll u knjizi, kako bi inače itko znao kako se gasi sat na krovu one zgrade... No cjelokupnu je priču razvio shvativši da je netko drugi izabran da dovrši zadatak s odvjetnikom. Netko će snimati tog drkaroša kako otvara paket i sav crven u licu ugleda vijke sa svojih guma. Netko baš poput njega dobio je zadatak i kameru da dokumentira taj trenutak, a isto tako nekome je naređeno da provuče opremu za skidanje vijaka u zahod robne kuće. Dakle, to su bila tri mala zadatka i jednako toliko sudionika spojenih u slagalicu koja je Gospodinu Ljigavom priuštila nezaboravan vikend. Poprilično razrađeno, treba skinuti kapu onom tko je sve to organizirao. U svakom slučaju, zadatak mu je donio 1000 bodova i sljedećeg jutra pred vratima ga je dočekala inozemna kreditna kartica. Ovaj je put pogodio pin iz prve. Na računu je sveukupno bilo 2300 američkih dolara, što je odgovaralo ukupnom zbroju njegovih bodova na listi. Treba samo otići do najbližeg bankomata i uzeti lovu. To će mu biti i više nego dovoljno za nabaviti sve sezone Sopranosa, što je želio već dugo, i poveći paket marokanske trave kod kvartovskog dilera. Nakon toga zavalio se na kauč, zapalio joint i sprašio par početničkih turova u Counterstrikeu. Nakon toga home delivery pizza i malo druženja s dečkima iz Jersey mafije. Život je lijep! No najbolji je bio peti zadatak. Onaj koji ga je doveo do titule Mr. Clip of the week, first Runner-up, a nekoliko sati poslije čak i Najveći Car ikada. Osim konstantne erekcije, petica mu je donijela 2500 tisuće dolara na računu, no na njegovo iznenađenje taj novac je bio tek ugodna sporedna stvar u cijeloj priči. Mnogo važnije od love bili su divljenje i ljubav koje je dobio na svom billboardu, primjerice: "128 FTW!", "all d kings horses couldnt stop u ;)" ili "WOOT onetivoeight!!!". Dobio je i vrtoglavih 4,8 zvjezdica i osobnu čestitku Voditelja Igre. Neloše za početnika! Bio je the flavor of the month! Bio je in the zone! Bio je na putu prema vrhu!

NANA -50- Probudila se rano, išuljala iz kreveta i pazeći da ga ne probudi tiho pokupila svoju odjeću te je odjenula. Nije planirala prenoćiti kod njega, no bila je toliko iscrpljena ovih dana od treninga i kasnonoćnih aktivnosti da je vjerojatno samo utonula u san. Od samog početka nalazili su se uvijek kod njega, što joj je savršeno odgovaralo. Jako joj se sviđao, no još ga nije htjela dovesti u svoj stan. To bi mu moglo poslati krive signale i probuditi lažne nade. Jednostavnije je da se nalaze tu i da se samo pokupi kući nakon što završe, uz ispriku da mora rano ustati, što je uvijek radila. Bio je zaista dobar dečko. Možda malo neuredan, trebao bi malo pospremiti stan, a i ne bi bilo zgorega da se češće šiša. No sve u svemu, dobar momak, bolji nego što ona zaslužuje. Nije trebala zaspati. Zaista nije trebala zaspati. Pomaknuo se u snu i na nekoliko uspaničenih sekundi mislila je da će se probuditi. Što da mu kaže? Kako da mu objasni da se upravo sprema išuljati poput lopova, bez pozdrava? Ili još gore, što ako je pokuša povući natrag u krevet u jutarnji zagrljaj ? Da se malo maze i razmjenjuju nježnosti? Osjetila je kako joj puls ubrzava. Pobogu, smiri se, Normen! Umirio se i čula je po disanju da je u čvrstom snu. Odlično! Vrijeme je da ode. Je li pokupila sve? Brzinski je pregledala džepove. Ključevi — tu, značka — tu, mobitel — nema ga... Pogledavala je svuda oko sebe u mračnoj sobi, jedva čekajući da ode. Mobitel je bio nasred radnog stola. Uzela ga je i shvatila da je njegov mobitel odmah pokraj. Zgodna stvarčica, jako tanak, manji od dlana i sa zaslonom na dodir. Mala crvena lampica bila je jedini znak da je uključen. Ne sjeća se da je ikad vidjela takav model. Mora da je sasvim nov. Sigurno je i ljigavo skup, zaključi ona dok se oprezno iskradala kroz vrata. Kad je HP otvorio pretinac na postaji T-centralen, isprva nije shvaćao što je to zatekao. Zeleni cilindrični predmet podsjećao ga je na bocu spreja i na trenutak se blago i razočarao. Zar još nekoga tko se izbrbljao treba podsjetiti na prvo pravilo? Zaista je očekivao više. Strpao je predmet u torbu koju je ponio sa sobom, a budući da je podzemna bila puna ljudi, nije imao priliku pomnije ga proučiti sve dok nije stigao natrag u stan. Dobio je poleta, zadatak je počeo jako obećavajuće kad je našao ključ od pretinca zalijepljen ispod stola u kafiću Waynes Coffee. Zaista je bilo uzbudljivo sjediti unutra među svim tim srkačima kave koji nisu imali pojma što se događa, a adrenalin ga je posebice udario