Napoleon-Hill - Nadmudrivanje vraga

“Strah je vražje oruđe, a vrag je ljudska umotvorina.

Samopouzdana vjera u vlastito jastvo ujedno je oružje, ljudska umotvorina koja poražava tog vraga i
oruđe, ljudska umotvorina, koja gradi pobjednički život. Ujedno je više od toga.

Ta vjera je veza s neodoljivim silama univerzuma koje su uz onoga tko ne vjeruje da su neuspjeh i poraz
bilo što osim privremenih iskustava.”

- NAPOLEON HILL

NAPOLEON HILL

NADMUDRIVANJE VRAGA

Tajna slobode i uspjeha





UREDILA I KOMENTARIMA POPRATILA

SHARON LECHTER

sa The Napoleon Hill Foundation

Pohvale knjizi Napoleona Hilla

NADMUDRIVANJE VRAGA

“Knjiga Nadmudrivanje vraga još jednom dokazuje da su pomke i filozofija Napoleona Hilla
bezvremene. Ova knjiga sadrži uvide u to kako se osloboditi navika i stavova koji sprječavaju uspjeh i
koji će u konačnici dovesti do sreće i blagostanja. Ako želite svladati prepreke na svojemu putu,
pročitajte ovu knjigu!” - T. HARV EKER, autor knjige Secrets ofthe Millionaire Mind, koja se našla na
prvom mjestu ljestvice bestselera New York Timesa

“Ako želite posjedovati svoj život, morate posjedovati svoj novac. Napoleon Hill u knjizi
Nadmudrivanje vraga otkriva što vas možda sputava u vašemu financijskom životu te utire put kojim
možete krenuti kako biste preuzeli nadzor i živjeli život kakav želite.”

- JEAN CHATZKY, financijska novinarka i autorica knjige The Difference: How Anyone Can Prosper in
Even the Toughest Times

“Rad Napoleona Hilla proučio sam iznimno dobro. Prije pedeset godina pročitao sam knjigu
Promišljanjem do bogatstva. Uvijek je nosim sa sobom i svakodnevno je čitam. Kad mi je Sharon
Lechter poslala primjerak knjige Nadmudrivanje vraga, pomislio sam da je uspio još jednom, stvorio je
još jedno djelo koje će promijeniti svijet. Ova knjiga uklonit će duhovnu zbunjenost koju doživljavaju
ljudi širom svijeta i srušit će zid neznanja koji milijune pojedinaca odvaja od slobode kojoj njihova duša
teži.”

- BOB PROCTOR, osnivač televizije Life Success, www.bobproctor.com

“Većina ljudi svoj će najveći uspjeh postići samo korak nakon onoga što se doimalo kao njihov najveći
neuspjeh. Dok je Hillova knjiga Promišljanjem do bogatstva pružila plan puta prema uspjehu, knjiga
Nadmudrivanje vraga pomoći će vam probiti se kroz prepreke koje vas možda sputavaju.”

- BRIAN TRACY, autor knjige The Way to Wealth

“Priča u temelju ove priče začudna je sama po sebi jer je sedamdeset godina stajala neobjavljena.
Činjenica da se napokon objavljuje u vrijeme kad bi njezina poruka mogla biti još smislenija, no što je
bila kad je izvorno napisana, potvrda je Hillovom bezvremenom vladanju ljudskim potencijalom.”

- dr. IVAN MISNER, autor bestselera New York Timesa

i osnivač organizacije BNI)

“Svjetski ekonomski status stvorio je situaciju izostanka energije iz ljudskih razgovora. Knjiga
Nadmudrivanje vraga Napoleona Hilla plan je puta promjene tog razgovora kako bi bio pozitivan i
osnažujući. Ova knjiga pomoći će vam načiniti zaokret od izostanka energije do DA! energije i početi
mijenjati vaš život nabolje.”

- LORAL LANGEMEIER, autorica pet bestselera, predavačica i savjetnica

“Raznovrsnost je divna. Ali, u srži smo i dalje ljudska bića. I najčešće se jednostavno ne udaljavamo od
ljudske prirode. Knjiga Nadmudrivanje vraga Napoleona Hilla neporecivi je dokaz da je njegov rad i
danas smislen te nadilazi SVE naraštaje.”

- T. R. GARLAND, autor knjige Building the Ultimate Network, djela koje se našlo na prvom mjestu
ljestvice bestselera New York Timesa

“Kako vražji dijalog odmiče, otkrivaju se sotonske spletke i trikovi te se pojavljuju Hillova opažanja o
uspjehu, neuspjehu i ljudskom ponašanju. Mnogi čitatelji ustanovit će da su Hillova djela i danas
relevantna.”

-PUBLISHERS WEEKLY

“Nisam se mogao oteti dojmu da su ove misli relevantne i danas, u našoj ekonomiji u oporavku, iako su
napisane tijekom sličnog izazova prije više od sedamdeset godina. Pretpostavljam da bismo se svi trebali
utješiti činjenicom da, iako živimo u svijetu neprestane promjene, neke pojedinosti ljudske prirode uvijek
ostaju iste. Možete li vi danas nadmudriti vraga kako biste uspjeli ostvariti svoj san?”

- MARTIN ZWILLING, FORBES.COM

“Knjiga Nadmudrivanje vraga bezvremena je početnica o prevladavanju straha, sumnje u sebe i drugih
unutarnjih izazova vodstva. Ako vam se svidio Hillov klasik Promišljanjem do bogatstva, knjiga
Nadmudrivanje vraga obavezan je dodatak vašoj poslovnoj polici s knjigama.”

- GAEBLER.COM

Portret mladog Napoleona Hilla

DESNO: Uvod, ispisan na ručnom pisaćem stroju uz rukom pisane napomene, iz izvornog rukopisa
Napoleona Hilla.

prijevod teksta Uvoda nalazi na sljedećoj stranici





PORUKA ČITATELJIMA

SHARON LECHTER

NADMUDRIVANJE VRAGA najdubokoumnija je knjiga koju sam u životu pročitala.

Prije svega, bila sam nevjerojatno počašćena jer mi je Don Green, generalni direktor Zaklade Napoleon
Hill, vjerovao dovoljno da me pozove na sudjelovanje u ovom projektu. A tada sam pročitala rukopis!
Tjedan dana nisam mogla spavati.

Taj je rukopis, kojega je 1938. godine na ručnom pisaćem stroju napisao sam Majstor, Napoleon Hill,
Hillova obitelj sedamdeset i dvije godine skrivala pod ključem. Zašto? Zato što su se plašili reakcije
koju bi izazvao. Hillova hrabrost u otkrivanju vražjeg djelovanja oko svakoga od nas svakoga dana, u
našim crkvama, našim školama i našoj politici, prijetila je samoj srži društva u to vrijeme.

Na pitanje zašto je obitelj skrivala taj rukopis, Don Green pripovijeda sljedeću insajdersku priču:

Bilo je to zbog protivljenja Hillove supruge Annie Lou. Ona je bila tajnica dr. Williama Plumera
Jacobsa, predsjednika Prezbiterijanskog koledža u Clintonu u Južnoj Karolini. Jacobs je bio i vlasnik
Jacobs Pressa te savjetnik skupini tekstilnih tvrtki iz Južne Karoline. Jacobs je angažirao Hilla da dođe u
Clinton raditi za njega, a Annie Lou nije željela da ta knjiga bude objavljena zbog uloge vraga. Strahovala
je od reakcije organizirane religije (a možda se i plašila za Hillovo radno mjesto). Iako je Hill umro
1970. godine, Annie Lou umrla je tek 1984. godine. Nakon njezine smrti rukopis je došao u posjed dr.
Charlieja Johnsona, a potom predsjednika Zaklade Napoleon Hill. Charlie je bio nećak Annie Lou Hill.
Charliejeva supruga Lrankie znala je za stav Annie Lou i slagala se s njime. Lrankie je rekla Charlieju
kako ni ona ne želi da to bude objavljeno za njezina života. Charliejeva supruga preminula je prije
nekoliko godina i Charlie mi je napokon dao rukopis, uvezan u crvenu kožu s reljefnim zlatnim naslovom

Nadmudrivanje vraga na koricama. Zaklada vjeruje da taj rukopis sadrži moćnu poruku koju je potrebno
objaviti.

Nakon razgovora s Donom svladala me upečatljiva spoznaja. Iako je ta knjiga napisana 1938. godine,
zapravo je namijenjena izdavanju u današnje vrijeme... trebala je prodrmati naše današnje društvo!
Trebala je pružiti odgovore u ovim neizvjesnim ekonomskim i duhovnim vremenima. U njoj su ključevi
pomoću kojih svatko od nas može nadmudriti vraga u svojemu životu. Pokazuje nam kako valja kročiti
putem uspjeha i usput svijetu davati vrijedan doprinos.

Kao što nam je knjiga Promišljanjem do bogatstva pomogla oporaviti se i postići uspjeh nakon Velike
ekonomske krize, knjiga Nadmudrivanje vraga napisana je kako bi svakome od nas danas pomogla
oporaviti se i postići uspjeh!

Mogli biste se pitati je li Hill vjerovao da je njegov razgovor s vragom bio stvaran ili izmaštan? Izbor je
vaš. Ali, Dona Greena upitala sam i o Hillovim mislima u njegovim drugim djelima kako bih ustanovila
možemo li steći još jedan uvid u to kako je Hill razmišljao. Donov odgovor glasio je:

Primjena zamišljenih razgovora za Hilla nije bila nova. Godine 1953. objavio je knjigu Kako povisiti
vlastitu plaću koja je napisana kao razgovor između Hilla i Carnegieja. Hill je doista intervjuirao

Carnegieja 1908. godine, a Carnegie je umro 1919. godine, mnogo prije njezina objavljivanja.

Hill nije tada prvi put upotrijebio zamišljene sastanke kako bi prenio ono o čemu je pisao. U knjizi
Promišljanjem do bogatstva je, pišući o šestom osjetilu, pisao o svojemu savjetodavnom sastanku s
devetoricom čiji su životi Hilla najviše zadivljivali.

Ta devetorica članova zamišljenog vijeća bili su Emerson, Paine, Edison, Darwin, Lincoln, Burbank,
Napoleon, Ford i Carnegie. Hill je u knjizi Promišljanjem do bogatstva napisao da je njegov um tijekom
sastanaka s “nevidljivim savjetnicima” bio krajnje prijemljiv za ideje, misli i znanje koje je primao u tim
trenucima aktiviranosti šestog osjetila.

Knjiga Nadmudrivanje vraga nipošto nije bila njegov prvi pokušaj pisanja o religiji. Štoviše, nakon
Stoje 1928. godine

objavio Zakone uspjeha, primio je pisma kritike vezana uz njegov stav o školama i religiji. U knjizi
Promišljanjem do bogatstva, u poglavlju s naslovom “Šest sablasti straha”, Hill je zapisao da bi krivnju
za strah od smrti u većini slučajeva bilo moguće pripisati vjerskom fanatizmu. Hill je u tom dijelu
svojega klasičnog bestselera imao mnogo za reći o vjerskim vođama.

O religiji je imao mnogo za reći čak i u svojoj publikaciji Hill’s Golden Rule magazine. Napisao je
članak s naslovom “Prijedlog službenicima Novoga saveza”, u kojemu je crkvenim vođama poručio da bi
svoje sljedbenike trebali poučavati praksi međusobnog sklada.

Stoga je izbor na vama. Je li Hill doista razgovarao s vragom ili je ova parabola napisana kako bi izašla
u svijet i dodirnula vaše srce? Hillov jedinstveni stil privući će vas i pokrenuti na načine koje niste
smatrali mogućima. Riječi u ovoj knjizi su Hillove. Budući da je izvorni rukopis bio podugačak, uredila
sam ga pomnjivo i precizno kako bih sačuvala snažan utjecaj njegove poruke. Zadržala sam njegov
izvorni jezik čak i kad je suvremena gramatika nalagala izmjene.

U nastojanju da istaknem određena pitanja, pojasnim njegove riječi i pokažem kako su se njegova
predviđanja ostvarila, kroz cijeli sam rukopis dodavala svoje misli drugačijim fontom. To vam
omogućuje čitanje s mojim komentarima ili bez njih.

Uživajte u ovoj moćnoj knjizi te je podijelite s prijateljima i članovima obitelji. Moć Hillovih riječi
može i hoće promijeniti vaš život.

PREDGOVOR

Dr. Napoleon Hill vjerojatno je najpoznatiji pisac djela s područja samopomoći, mislilac, prizivatelj i
autor bestselera svih vremena. Molimo da se odmah usredotočite na sam intervju s vragom. Tako ćete u
svojemu životu osjetiti tko vrag uistinu jest te kako utječe na devedeset i osam posto živih bića, kako sam
tvrdi.

Hill, kao poticatelj na razmišljanje, brzo započinje put ove knjige vodeći nas kroz svoj život te kroz ono
što je za njega bilo važno i što mu je promijenilo život. Naučio je najvažnija i najkorisnija načela uspjeha
koja trenutačno mogu pomoći, ali ih nije znao koristiti ni lako primjenjivati. Pretpostavljamo da to i danas
vrijedi za mnoge ljude. Lako je izgovarati riječi te katkad čak samo misliti. Ali, potrebna je duboka i
trajna odluka da bi se doista svakodnevno i na sve načine živjelo u skladu s tim načelima. Sharon Lechter
rasvjetljuje što Hillove riječi znače kad se prevedu u današnje dolare, razmišljanje i shvaćanje.

Cilj dr. Hilla bio je jasno iznijeti filozofiju i praksu individualnog postignuća koje će pobuditi trajnu
sreću. Njegov unutarnji znalac vodio ga je prema otkrivanju duge njegova vlastitog života.

Vi ste sada na kušnji u najtežim mogućim vremenima, kao što je i Hill bio tijekom Depresije. Osjećao se i
postupao deprimirano i očajno te je i postao takav, a taj je stav bio poguban za njegovo biće, baš kao što
je poguban i za vas te za vašu dobrobit. Čitanje ove nadahnjujuće knjige može vam pomoći trgnuti se iz
letargije i negativnog načina razmišljanja te vas povesti novim, veličanstvenijim putem u svjetliju, bolju i
vama zadovoljavajuću budućnost.

I vi ste, kao i Hill, ovdje kako biste ovladali svojim strahovima i kako im ne biste dopustili da vladaju
vama, kako biste živjeli strastveno i sa svrhom, kako biste odlučili što želite biti, činiti i imati te kako
biste naučili to postići.

Kad ponovno otkrijete divna i čudesna otkrića dr. Hilla, znat ćete i vjerovati da možete postići isto ili ih
nadmašiti ako to želite, zato što ste neograničeni. Hill točno kaže: “Vaša jedina ograničenja su
samonametnuta.” Ova knjiga pomoći će vam održavati svjesnost da svoje proboje možete postići
primjenjujući sve što je on naučio intervjuirajući pet stotina najuspješnijih ljudi.

Otkrit ćete je li vrag, kojega intervjuira, stvaran ili zamišljen, kao i vrag s kojim se vi možda borite u
svojemu životu i iskustvu.

- Mark Victor Hansen

MARK VICTOR HANSEN je suautor serije bestselera Melem za dušu®, koji su dospjeli na prvo mjesto
ljestvice New York Tiinesa te suautor knjiga Cracking the Milionaire Code, One Minute Millionaire i
Cash in a Flash.

Prvo poglavlje

MOJ PRVI SUSRET S ANDREWOM CARNEGIEJEM

Više od četvrt stoljeća moja najvažnija svrha bila je detektiranje uzroka neuspjeha i uspjeha u filozofiji
postignuća kako bih pomogao drugima koji nemaju ni sklonosti ni mogućnosti upustiti se u takvo
istraživanje.

Moj rad započeo je 1908. godine kao posljedica intervjua s pokojnim Andrewom Carnegiejem. Iskreno
sam rekao gospodinu Carnegieju da se želim upisati na studij prava te da sam došao na zamisao plaćanja
studija intervjuiranjem uspješnih muškaraca i žena, otkrivanjem kako su postali uspješni i pisanjem
članaka o vlastitim otkrićima za časopise. Na kraju našega razgovora gospodin Carnegie upitao me
posjedujem li dovoljno hrabrosti da ostvarim prijedlog koji mi je želio dati. Odgovorio sam mu da je
hrabrost gotovo sve što imam te da sam spreman dati sve od sebe kako bih ostvario prijedlog koji mi je
želio dati.

Tada je rekao: “Tvoja zamisao pisanja članaka o uspješnim muškarcima i ženama je hvalevrijedna, sama
po sebi, i nemam namjeru pokušavati odvratiti te od ostvarenja tog cilja, ali ti moram reći, ako želiš
trajno služiti, ne samo onima koji sada žive, nego i budućim naraštajima, to možeš učiniti tako što ćeš
odvojiti vrijeme za utvrđivanje svih uzroka neuspjeha i svih uzroka uspjeha.

Milijuni ljudi na svijetu ni najmanje ne shvaćaju uzroke uspjeha i neuspjeha. Škole i koledži poučavaju
gotovo sve osim načela individualnog postignuća. Od mladih ljudi zahtijevaju da od četiri do osam
godina stječu apstraktno znanje, ali ih ne poučavaju što im je činiti s tim znanjem nakon što ga steknu.

Ovom je svijetu potrebna praktična, razumljiva filozofija postignuća, izvedena iz činjeničnog znanja
stečenog iz iskustva ljudi u velikom sveučilištu života. U čitavom polju filozofije ne nalazim ništa što bi
imalo nalikovalo filozofiji kakvu imam na umu. Malo je filozofa koji su sposobni poučavati umijeću
življenja.

Doima se da je to mogućnost koja bi trebala biti izazov ambicioznom mladiću poput tebe, ali, ambicija
sama po sebi nije dovoljna za zadatak koji predlažem. Onaj tko ga se prihvati, mora posjedovati hrabrost
i upornost.

Taj će posao iziskivati najmanje dvadeset godina kontinuiranog truda tijekom kojega će onaj koji se
upusti u to morati zarađivati na drugi način jer ovakvo istraživanje na početku nikada nije unosno, a oni
koji su civilizaciji dali doprinos takvim radom, morali su čekati stotinjak godina nakon vlastitog pogreba
kako bi bili priznati za svoj rad.

NAPOMENA ČITATELJIMA: Sharon Lechter svoje komentare dodaje u ovakvim posebnim odlomcima.

Dvadeset godina rada bez naknade i možda bez priznanja! Kako biste vi reagirali na tu “ponudu”?
Hill je, kao što piše u nastavku, prihvatio Carnegiejev izazov te je s njegovom pismenom preporukom
počeo intervjuirati velikane toga vremena, uključujući Theodorea Roosevelta, Thomasa Edisona,
Johna D. Rockefellera, Henryja Forda, Alexandera Grahama Bella, Kinga Gillettea (osnivača tvrtke
Gillette Safety Razor) i mnoge druge. Njegov je rad naposljetku, nakon više od dvadeset i pet godina

istraživanja, kulminirao objavljivanjem nekoliko knjiga, uključujući Zakon uspjeha u osam svezaka i
Promišljanjem do bogatstva. Knjiga Promišljanjem do bogatstva širom svijeta smatra se temeljnim
djelom iz područja samorazvoja jer zapravo predstavlja temelj učenja današnjih gurua osobnog
razvoja. Kao što je očito iz Hillova opisa, proces pisanja i objavljivanja knjige Promišljanjem do
bogatstva sam po sebi predstavljao je proučavanje načela koja je otkrio. Moglo bi biti znakovito da
je rukopis Nadmudrivanje vraga napisan godinu dana nakon što je objavljena knjiga Promišljanjem
do bogatstva jer to djelo možda otkriva frustraciju i otkriće Hillova “drugog jastva” te kako je
pobijedio svoje frustracije i uspio primijeniti načela koja je opisao u knjizi Promišljanjem do
bogatstva. Knjiga Nadmudrivanje vraga otkrit će Hillovo duhovno buđenje te kako svatko od nas
može učiti iz njegova susreta s vragom.

Ako se uhvatiš tog posla, trebao bi intervjuirati ne samo malobrojne uspješne ljude, nego i mnoge koji
nisu uspjeli. Trebao bi pažljivo proanalizirati tisuće ljudi koji su proglašeni ‘neuspješnima’, a tu
podrazumijevam muškarce i žene koji se završnom poglavlju svojega života približe razočarani jer nisu
ostvarili cilj koji su u srcu zacrtali. Koliko god se to doimalo nedosljednim, od neuspješnih ćeš naučiti
više o tome kako uspjeti nego od takozvanih uspješnih ljudi. Oni će te poučiti što ne valja raditi.

Ako uspješno obaviš taj posao, potkraj ćeš doći do otkrića koje bi te moglo veoma iznenaditi. Otkrit ćeš
da uzrok uspjeha nije nešto odvojeno i izvan čovjeka, već je to sila toliko neopipljiva u prirodi da je
većina ljudi nikada ne opazi, sila koju bi bilo primjereno nazvati “drugim j as tvom”. Valja napomenuti da
to “drugo jastvo” malokad ostvaruje utjecaj ili se pokazuje, osim u trenucima izvanredne krize, kad su
ljudi u nevolji i privremenom porazu prisiljeni promijeniti svoje navike i razmišljanjem se izvući iz
teškoće.

Iskustvo me poučilo da čovjek nikada nije toliko blizu uspjehu kao u trenutku kad ga svlada ono što
nazove ‘neuspjehom’ jer je u takvim situacijama prisiljen razmišljati. Ako razmišlja točno i ustrajno,
otkriva da takozvani neuspjeh najčešće nije ništa drugo doli znak da biste se trebali naoružati novim
planom ili svrhom. Većina istinskih neuspjeha posljedica je samonametnutih mentalnih ograničenja. Kad
bi ljudi imali hrabrosti poći korak dalje, otkrili bi da su bili u zabludi.

“Većina istinskih neuspjeha posljedica je samonametnutih mentalnih ograničenja. ”

Negativan način razmišljanja i sumnja u sebe mogu biti osnovna prepreka uspjehu. Uz
trenutačan ekonomski pad, mnogi ljudi koji su cijeloga života u svemu postupali ispravno, sada
se prvi put suočavaju s teškom ekonomskom nevoljom. Najveće prepreke njihovu oporavku su
iskustveno usađeni strahovi i sumnje. Jeste li vi dopustili da vas trenutačan ekonomski pad
svlada? Jesu li vas sumnja u sebe i samouništavanje sputavali u ostvarenju vaših snova? Jeste li
sami sebi najveći neprijatelj? Hill je u knjizi Promišljanjem do bogatstva ispripovijedao priču o
R. U. Darbyju, tragaču za zlatom. Darby je, frustriran zbog prividnog nestajanja bogate zlatne
žile, koncesiju za vrlo malen iznos prodao gradskom staretinaru. Staretinar je doveo prave
savjetnike i otkrio da bi Darby pronašao nastavak žile da je nastavio kopati samo tri stope
dalje. Da je Darby ustrajao, obogatio bi se, ali on je odustao i napustio svoje snove - dok se
nalazio samo tri stope dalje od zlata. Umjesto da ga njegova pogreška slomi, Darby je izvukao
pouku iz tog iskustva i izgradio osiguravateljsko carstvo. Hoćete li vi napustiti svoju potragu
nadomak ostvarenju velikog uspjeha, samo tri stope dalje od zlata? (U knjizi Tri stope dalje od
zlata možete čitati o tome kako su mnoge današnje ikone ustrajale u teškim situacijama.)

Započeti život ispočetka

Govor gospodina Carnegieja potpuno je promijenio moj život i u moj um usadio goruću svrhu koja me
neprestano nosila unatoč tome što sam tek maglovito shvaćao stoje podrazumijevao pojmom “drugo
jastvo”.

Radeći na istraživanju uzroka neuspjeha i uspjeha imao sam čast analizirati više od 25 000 muškaraca i
žena koje se smatralo “neuspješnima” i više od 500 onih koje se smatralo “uspješnima”. Prije mnogo
godina prvi sam put ugledao ono “drugo jastvo” koje je gospodin Carnegie spomenuo. Kao što je i rekao,
to je otkriće bilo posljedica dviju velikih prekretnica u mojemu životu, kriznih situacija koje su me
prisilile razmišljanjem pronaći izlaz iz teškoća kakve do tada nisam iskusio.

Volio bih da je to otkriće moguće opisati bez korištenja te osobne zamjenice, ali to nije moguće jer je
stiglo kroz osobna iskustva od kojih ga nije moguće odvojiti. Kako bih vam predočio potpunu sliku, morat
ću se vratiti prvoj od te dvije velike prekretnice te vas korak po korak dovesti do tog otkrića.

Istraživanje potrebno za prikupljanje podataka, iz kojih sam izveo sedamnaest načela postignuća i trideset
glavnih uzroka neuspjeha, iziskivalo je godine i godine rada.

Bio sam došao do pogrešnog zaključka da sam dovršio zadatak sastavljanja potpune filozofije osobnog
postignuća. No, daleko od dovršenja, moj je rad tek bio započeo. Izgradio sam kostur filozofije izvodeći
sedamnaest načela postignuća i trideset glavnih uzroka neuspjeha, ali sam taj kostur morao pokriti
“mesom” primjene i iskustva. Štoviše, morao sam mu dati dušu kojom će ljude nadahnjivati na
suočavanje s preprekama tako da ne pokleknu pred njima.

Ta je “duša”, koju je, kao što sam naknadno otkrio, tek trebalo dodati, postala dostupna tek nakon što se
moje “drugo jastvo” pokazalo u dvije važne prekretnice mojega života.

Usredotočivši pozornost te darovitost koju sam možda posjedovao, u novčanu dobit kroz poslovne i
profesionalne kanale, odlučio sam ući u područje oglašavanja te sam postao menadžer za promidžbu
Sveučilišta LaSalle u Chicagu. Godinu dana sve je teklo glatko, a tada me obuzela silovita nesklonost
prema tom poslu pa sam dao otkaz.

Tada sam ušao u posao s lancem robnih kuća, s bivšim predsjednikom Sveučilišta LaSalle, i postao
predsjednik tvrtke Betsy Ross Candy. Nažalost - ili me se barem tada tako doimalo - nesporazumi s
poslovnim suradnicima isključili su me iz tog pothvata.

I dalje sam osjećao da me mami oglašavanje pa sam to pokušao izraziti osnovavši školu oglašavanja i
trgovine u sklopu Poslovnog koledža Bryant&Stratton.

Taj je pothvat lijepo napredovao i brzo smo zarađivali, ali su Sjedinjene Američke Države tada ušle u
Prvi svjetski rat. Odgovarajući na unutarnji poriv koji riječima nije moguće opisati, napustio sam školu i
ušao u službu Vlade Sjedinjenih Američkih Država koja je bila pod upravom predsjednika Woodrowa
Wilsona, ostavivši sasvim uspješnu tvrtku da se raspadne.

Na dan uspostavljanja primirja 1918. godine počeo sam objavljivati časopis The Golden Rule. Unatoč

činjenici da nisam imao nijednog novčića kapitala, časopis je brzo rastao i uskoro se prodavao u cijeloj
državi, u gotovo pola milijuna primjeraka pa sam prvu godinu poslovanja završio s dobiti od 3156
dolara.

Kako biste stekli primjerenu perspektivu, 1818. godine 3156 dolara vrijedilo bi kao današnjih 45
000 dolara, prema godišnjem prosjeku indeksa potrošačkih cijena koje prikuplja američki Ured
za statistiku rada, te 202 000 dolara prema tablicama nominalnog BDP-a po stanovniku. Nije
loše za prvu godinu poslovanja časopisa... kad 80 do 90 posto novih naslova propada, a čak je i
uspješnima potrebno od tri do pet godina da počnu donositi dobit
(http://magazinepublisher.com/startup.html).

Nakon nekoliko godina od jednog sam iskusnog izdavača doznao da nitko od ljudi s iskustvom u
izdavanju i distribuciji državnih časopisa ne bi ni pomislio pokrenuti takav časopis s manje od pola
milijuna dolara kapitala.

Časopisu The Golden Rute i meni, bilo je suđeno da se rastanemo. Što smo bili uspješniji, to sam bio
manje zadovoljan sve dok, naposljetku, zbog nagomilanih sitnih gnjavaža s poslovnim suradnicima, nisam
darovao časopis upravo tim ljudima i napustio ga. Tim sam potezom vjerojatno odbacio pravo bogatstvo.

To je bio tek početak Hillove ljubavi prema časopisima. Nakon časopisa The Golden Rule počeo
je objavljivati The Napoleon Hill Magazine. Kasnije je postao urednik časopisa SUCCESS koji
se i danas objavljuje.

Potom sam osnovao školu za prodavače. Moj prvi zadatak bio je obučiti prodavačku vojsku od tri tisuće
ljudi za jedan lanac robnih kuća. Bio sam plaćen 10 dolara za svakog prodavača koji je odslušao moja
predavanja. Moj mi je rad za šest mjeseci donio malo više od 30 000 dolara. Uspjeh je, barem u
novčanom pogledu, okrunjivao moj trud obiljem. Ponovno sam se iznutra počeo “meškoljiti”. Nisam bio
sretan. Iz dana u dan bilo je sve očitije da nema tog iznosa koji bi me usrećio.

Bez i najmanjeg razboritog opravdanja napustio sam tvrtku koja mi je lako mogla donositi poveliku plaću.
Moji prijatelji i suradnici mislili su da sam lud i nisu se ustručavali reći to.

Iskreno rečeno, bio sam sklon složiti se s njima, ali se doimalo da to ne mogu spriječiti. Tražio sam sreću
i još je nisam bio pronašao. Barem je to bilo jedino objašnjenje koje sam mogao ponuditi za svoje
neobične postupke. Tko zapravo doista poznaje sebe?

“Ponovno sam se iznutra počeo “meškoljiti”. Nisam bio sretan. Iz dana u dan bilo je sve očitije
da nema tog iznosa koji bi me srećio. ”

Ovo sam prije nekoliko godina i sama mogla napisati o sebi. Ali, kad sam poduzela nešto i
napustila situaciju koja je bila financijski unosna, ali više nije bila u skladu s mojom osobnom
misijom, otvorila su mi se nova vrata mogućnosti. Ispostavilo se da je to bila najbolja odluka u
mojemu profesionalnom životu. Možete li se sjetiti razdoblja u svojemu životu kad ste donijeli

tešku odluku... ali ste znali da je ispravna čak i kad su drugi sumnjali u vas?

To je bilo u kasnu jesen 1923. godine. Zaglavio sam u Columbusu u Obiju, bez sredstava i još gore, bez
plana izlaska iz teškoća. Tada sam prvi put u životu doista zaglavio zbog nedostatka sredstava.

Mnogo sam puta i ranije oskudijevao u novcu, ali nikada nisam bio nesposoban osigurati si lagodan život.
To iskustvo me zapanjilo. Uopće nisam znao što bih mogao ili trebao učiniti.

Domislio sam desetak planova pomoću kojih sam mogao riješiti svoj problem, ali sam ih sve odbacio kao
nepraktične ili neostvarive. Osjećao sam se kao da sam izgubljen u džungli, bez kompasa. Svaki pokušaj
da se izvučem vraćao me na polazište.

Gotovo dva mjeseca trpio sam najgoru od svih ljudskih boljki - neodlučnost. Poznavao sam sedamnaest
načela osobnog postignuća, ali ih nisam znao primijeniti! Bez tog znanja bio sam suočen s jednom od onih
životnih kriza u kojima, kako mi je gospodin Carnegie rekao, ljudi katkad otkriju svoje “drugo jastvo”.

Moj je očaj bio toliko dubok da mi nije palo na pamet sjesti i analizirati njegov uzrok te potražiti
rješenje.

“Najgora od svih ljudskih boljki: neodlučnost.”

Jeste li se vi ikada osjećali paralizirano neodlučnošću? Ovo je bila prva velika prekretnica u
životu Napoleona Hilla. Njegove promjene posla, traženje zadovoljstva i vlastitog ideala u
profesionalnom životu, zvuči kao život mnogih današnjih ljudi... ljudi koji traže zadovoljstvo u
svojemu poslu i životu. Hill priznaje da je sam stvorio svoju nevolju. Međutim, našao se u
prilično sličnim okolnostima kao i mnogi pojedinci današnjeg vremena na koje je sadašnja
ekonomska situacija negativno utjecala. Hill je iskoristio svoj privremeni poraz koji ga je
potaknuo na razmišljanje i analizu, kako bi otkrio svoje “drugo jastvo”. Ako ste i vi primili
udarac ekonomskih okolnosti, i vi to možete iskoristiti kao poticaj te motivaciju da pronađete
svoje drugo jastvo”.

Poraz pretvoren u pobjedu

Jednog poslijepodneva donio sam odluku zahvaljujući kojoj sam pronašao izlaz iz svojih teškoća.
Osjećao sam želju da odem u “otvoreni prostor”, u prirodu, gdje ću biti na svježem zraku i razmisliti.

Počeo sam hodati, a nakon jedanaest ili dvanaest kilometara nešto me odjednom zaustavilo. Nekoliko
minuta stajao sam kao ukopan. Sve se oko mene smračilo. Čuo sam glasan zvuk određenog oblika energije
koji je vibrirao na vrlo visokoj frekvenciji.

A tada su se moji živci smirili, mišići opustili i preplavio me dubok mir.

Ozračje se počelo raščišćavati kad sam primio zapovijed iznutra, koja je stigla u obliku misli, tako to
mogu najbliže opisati.

Ta je zapovijed bila toliko jasna i razgovijetna da je nisam mogao pogrešno shvatiti. U osnovi je glasila:
“Vrijeme je da dovršiš filozofiju postignuća koju si započeo na Carncgiejev prijedlog. Odmah se vrati
kući i počni prikupljene podatke pretakati u rukopise. Moje “drugo jastvo” se probudilo.

Nekoliko minuta bio sam uplašen. To je iskustvo bilo drugačije od svega što sam ikada doživio. Okrenuo
sam se i brzo hodao sve dok nisam stigao kući. Kad sam se približio kući, vidio sam svoja tri sinčića
kako kroz prozor naše kuće gledaju susjedovu djecu koja su u susjednoj kući kitila bor.

Tada sam se sjetio da je Badnjak. Štoviše, s osjećajem dubokog očaja, kakvog još nikada nisam iskusio,
sjetio sam se da u našoj kući neće biti božićne jelke. Izraz razočaranja na licima moje djece bolno me
podsjetio na tu činjenicu.

Ušao sam u kuću, sjeo za pisaći stroj i odmah počeo zapisivati svoja otkrića o uzrocima uspjeha i
neuspjeha. Kad sam uvukao prvi list papira u stroj, prekinuo me isti čudan osjećaj koji me obuzeo
nekoliko sati prije u prirodi, a u umu mi je bljesnula misao:

“Tvoja životna misija jest stvoriti prvu filozofiju individualnog postignuća. Uzaludno si pokušavao
umaknuti tom zadatku pa te svaki pokušaj dovodio do neuspjeha. Ti tražiš sreću. Nauči jednom zauvijek
da ćeš sreću postići samo ako drugima pomogneš postići je! Bio si tvrdoglavi učenik. Bilo je potrebno
razočaranjem izliječiti te tvrdoglavosti. Za nekoliko godina cijeli će svijet doživjeti iskustvo koje će
milijune ljudi dovesti u stanje potrebe za filozofijom koju si upućen stvoriti. Dobit ćeš veliku priliku
postići sreću pružajući korisnu uslugu. Prioni poslu i nemoj stati dok ne dovršiš i objaviš rukopise koje si
započeo.”

Bio sam svjestan da sam napokon stigao do izvora životne sreće i bio sam sretan!

Pojavljuje se sumnja

“Čarolija”, ako se to iskustvo može tako nazvati, je prošla. Počeo sam pisati. Nedugo potom moj mi je
razum rekao da sam se primio uzaludnog posla. Zamisao da čovjek, koji je bio poražen i gotovo propao,
sastavi filozofiju osobnog postignuća, doimala se toliko suludom da sam se počeo glasno, a možda i
prezrivo smijati.

Promeškoljio sam se na stolcu, prošao prstima kroz kosu i pokušao se domisliti izgovoru kojim bih
samome sebi opravdao to što vadim papir iz stroja prije no što sam počeo pisati, ali je poriv da nastavim
bio jači od želje za odustajanjem. Pomirio sam se sa svojim zadatkom i nastavio.

“Poriv da nastavim bio je jači od želje za odustajanjem.”

Sjećate li se one situacije kad ste poželjeli odustati, ali vas je nešto potaknulo nastaviti? To je
možda bilo vaše “drugo jastvo”.

Kad se sada osvrnem na to, u svjetlu svega što se dogodilo, uviđam da su ona beznačajna iskustva
nevolje, koja sam proživio, bila među mojim najsretnijim i najkorisnijim iskustvima. Bili su to prikriveni
blagoslovi jer su me prisilili nastaviti posao koji mi je napokon donio mogućnost da budem korisniji
svijetu no što bih bio da sam uspio u bilo kojem prijašnjem planu ili svrsi.

Gotovo tri mjeseca radio sam na tim rukopisima te ih dovršio početkom 1924. godine. Čim sam ih
dovršio, osjetio sam da me ponovno vuče želja za povratkom u veliku američku poslovnu igru.

Predao sam joj se i kupio Gradski poslovni koledž u Clevelandu u Ohiju te počeo stvarati planove za
širenje njegovih kapaciteta. Do kraja 1924. godine razvili smo se i proširili dodavši nove kolegije tako
da smo poslovali gotovo dvostruko bolje od najboljih rezultata koje je ta škola do tada ostvarila.

Ponovno sam u svojoj krvi počeo osjećati klicu nezadovoljstva. Ponovno sam spoznao da u takvom
nastojanju ne mogu pronaći sreću. Predao sam posao svojim suradnicima i popeo se na katedru te držao
predavanja o filozofiji postignuća, čijem sam sastavljanju do tada posvetio mnoge godine.

Jedne večeri trebao sam držati predavanje u Cantonu u Ohiju. Sudbina, ili što god već oblikuje sudbinu
ljudi koliko god se oni borili protiv nje, ponovno se uplela i suočila me s bolnim iskustvom.

U mojoj publici u Cantonu sjedio je Don R. Mellet, izdavač gradskih novina Dctily News. Gospodin
Mellet toliko se duboko zainteresirao za filozofiju individualnog postignuća, o kojoj sam te večeri držao
predavanje, da me pozvao da ga sutradan posjetim.

Taj posjet urodio je dogovorom o partnerstvu koje je trebalo započeti prvoga dana siječnja, kad je
gospodin Mellet namjeravao dati otkaz na mjesto izdavača novina Daily News kako bi preuzeo posao i
počeo objavljivati filozofiju na kojoj sam radio.

Međutim, gospodina Melleta su u srpnju 1926. godine ubili Pat McDermott, tip iz podzemlja, i jedan
policajac iz Cantona, koji su potom osuđeni na doživotni zatvor. Ubijen je jer je u svojim novinama
otkrivao povezanost trgovaca zabranjenim alkoholnim pićima i određenih pripadnika policije Cantona.
Taj je zločin bio jedan od najšokantnijih u razdoblju prohibicije.

Ubojstvo borbenog novinara Donalda Ringa Melletta, urednika novina Daily News u Cantonu u
Ohiju, u srpnju 1926. godine, bilo je među zločinima o kojima se dvadesetih godina dvadesetog
stoljeća najviše pisalo. Mellett je 1925. godine otkrio rasprostranjenu korupciju u policiji
Cantona i krenuo u urednički rat protiv poroka i korupcije te se, između ostalih, usredotočio na
načelnika policije u Cantonu. Hill je navodno od guvernera Ohija zatražio da pokrene istragu
korupcije, ali tu pojedinost ne navodi u svojoj priči.

Članovi lokalnog podzemlja i barem jedan policajac angažirali su Patricka McDermotta, bivšeg
zatvorenika iz Pennsylvanije, da ušutka Melletta. Mellet je ustrijeljen ispred svojega doma.
Priča govori da su naoružani ljudi čekali i Hilla, ali im se on nije našao na putu zbog kvara
automobila koji se za njega pokazao sretnom okolnošću. U članku s naslovom “Nove prijetnje
nakon ubojstva urednika iz Cantona”, objavljenom 17. srpnja u New York Timesu, piše da u
građani Cantona “prestravljeni prijetnjama glavnih kockara, trgovaca alkoholom i drugih
zločinaca, novim ubojstvima”. Kao što Hill pripovijeda, nakon što je čuo za Mellettovo ubojstvo
i primio anonimno upozorenje neka napusti grad, pobjegao je u Zapadnu Virginiju. McDermott,
dva lokalna gangstera i bivši policijski detektiv naposljetku su osuđeni za Mellettovo ubojstvo,
uvelike zahvaljujući radu privatnog detektiva kojega je angažirao tužitelj okruga Stark.

Slučajnost (?) mi spašava život

Jutro nakon smrti gospodina Melleta nepoznata me osoba nazvala i upozorila da imam sat vremena da
napustim Canton; da mogu dobrovoljno otići za sat vremena, ali ako budem dulje čekao, vjerojatno ću
otići u sanduku od borovine. Moja je poslovna suradnja s gospodinom Mellettom očito pogrešno
protumačena. Njegovi su ubojice nesumnjivo vjerovali da sam izravno povezan s razotkrivanjem koje je
objavljivao u svojim novinama.

Nisam čekao da istekne sat vremena nego sam odmah sjeo u automobil i odvezao se k rođacima u planine
Zapadne Virginije, gdje sam ostao sve dok ubojice nisu zatvorili.

To se iskustvo doista moglo svrstati u kategoriju koju je gospodin Carnegie opisao kao “krizu” koja ljude
prisiljava misliti. Prvi put u životu upoznao sam bol neprestanog straha. Moje iskustvo od prije nekoliko
godina, u Columbusu, ispunilo je moj um sumnjom i privremenom neodlučnošću, ali i strahom kojega se
nisam mogao riješiti. Tijekom razdoblja koje sam proveo skrivajući se, malokad sam noću izlazio iz kuće,
a kad i jesam, držao sam ruku na otkočenom automatskom pištolju u džepu kaputa, kako bih mogao odmah
pucati. Ako bi nepoznati automobil stao ispred kuće u kojoj sam se skrivao, odlazio sam u podrum i kroz
prozore pozorno promatrao njegove putnike.

Nakon nekoliko mjeseci takvog iskustva živci su mi počeli pucati. Hrabrost me potpuno napustila.
Nestala je i ambicija koja me je bodrila tijekom dugih godina rada na istraživanju uzroka neuspjeha i
uspjeha.

Osjećao sam kako polako, korak po korak, klizim u stanje letargije iz kojega se, strahovao sam, nikada
neću uspjeti izvući. Taj je osjećaj zacijelo bio vrlo sličan onome koji čovjek doživi kad zakorači u živi
pijesak i uvidi da ga napor izvlačenja samo uvlači još dublje. Strah je močvara koja stvara samu sebe.

Da je sjemenka ludila bila u mojemu ustrojstvu, nedvojbeno bi proklijala tijekom tih mjeseci žive smrti.
Budalasto oklijevanje, neodlučni snovi i strah, danonoćno su bili prisutni u mojemu umu.

Kriza s kojom sam se suočio bila je pogubna na dva načina. Prvo, njezina me priroda držala u
neprestanom stanju neodlučnosti i straha. Drugo, prisilno skrivanje držalo me u besposlenosti s pratećim
teretom vremena koje sam spontano posvećivao zabrinutosti.

Moja sposobnost razmišljanja bila je gotovo paralizirana. Uvidio sam da se moram izvući iz tog
mentalnog stanja. Ali, kako? Snalažljivost koja mi je pomogla izaći na kraj sa svim prijašnjim krizama
kao da je potpuno nestala i ostavila me bespomoćnog.

Iz mojih teškoća, koje su do tada već bile mučne, proizašla je još jedna koja se doimala bolnijom od svih
drugih zajedno. Bila je to spoznaja da sam veliki dio svojega života proveo tragajući za srećom, na sve
strane tražeći uzroke uspjeha, da bih se našao u situaciji u kojoj sam bio bespomoćniji od bilo koga od 25
000 ljudi koje sam procijenio kao “neuspješne”.

Ta me pomisao gotovo izludjela. Zapravo je u meni snažno izazivala poniznost jer sam bio držao
predavanja diljem zemlje, u školama, na koledžima i pred poslovnim organizacijama, umišljajući si da
drugim ljudima govorim kako valja primijeniti sedamnaest načela uspjeha, a sam ih nisam bio sposoban
primijeniti. Bio sam uvjeren da se sa svijetom više nikada neću moći samopouzdano suočiti.

Kad god sam se pogledao u ogledalo, na svojemu licu opazio sam izraz samoprijezira, a nerijetko sam
čovjeku u ogledalu i rekao ponešto što nije za objavljivanje. Počeo sam se svrstavati u kategoriju

šarlatana koji drugima nude lijek protiv neuspješnosti, a ni sami ga nisu sposobni uspješno primijeniti.

Zločincima koji su ubili gospodina Melletta dosuđena je doživotna kazna zatvora pa sam stoga, što se njih
ticalo, mogao bez opasnosti izaći i vratiti se svojemu poslu. No, nisam bio sposoban jer sam bio suočen s
okolnostima strasnijim od zločinaca od kojih sam se skrivao.

To je iskustvo uništilo svu poduzetnost koju sam posjedovao. Osjećao sam da sam u vlasti kakvog
deprimirajućeg utjecaja koji se doimao poput noćne more. Bio sam živ; mogao sam se kretati, ali se
nisam mogao dosjetiti niti jednog poteza kojim bih mogao nastaviti težiti ostvarenju cilja koji sam si, na
prijedlog gospodina Carnegieja, zacrtao. Ubrzano sam postajao ravnodušan ne samo prema sebi, nego još
gore, postajao sam mrzovoljan i razdražljiv prema onima koji su mi u mojoj “krizi” pružili utočište.

Suočio sam se najvećom krizom svojega života. Ako niste prošli slično iskustvo, nipošto ne možete znati
kako sam se osjećao. Takva iskustva nije moguće opisati. Kako biste ih shvatili, morate ih osjetiti.

“Moja sposobnost razmišljanja bila je gotovo paralizirana. ”

Hill je bio paraliziran prije svega strahom od toga da će mu netko tjelesno nauditi, a potom
sramom jer ga je paralizirao taj strah. Jesu li vas ikada paralizirale slične emocije? Kad se
suočite s vlastitom krizom, strah vas može motivirati ili paralizirati.

Uviđajući da imate izbor i reagirajući pozitivno na svoje strahove, možete trajno promijeniti
svoj život nabolje. Mnogi ljudi u današnje vrijeme možda proživljavaju iste osjećaje gnjeva
nakon kojih slijede razdražljivost i oslabljujući osjećaj ravnodušnosti. Osjećaju se
obeshrabreno i nedostaje im samopouzdanja zbog neizvjesnosti financijske situacije ili osobnog
života. Možda su gnjevni i dopuštaju da ih taj gnjev paralizira. Razgovarala sam upravo s
jednim takvim mladićem. “Trideset mi je godina”, rekao je, “i ne posjedujem vještinu koju bih
mogao unovčiti, a nemam ni izgleda.” Imao je milijun opravdanja za to da ne poduzme ništa
kako bi promijenio svoju situaciju. Rekla sam mu da se ništa neće promijeniti ako ne poduzme
nešto. “Ako se ne potrudiš promijeniti situaciju”, rekla sam, “jedina razlika za godinu dana bit
će to što će ti biti trideset i jedna godina, a nećeš posjedovati vještinu koju možeš unovčiti i bit
ćeš bez izgleda.” Zvuči li vam taj obrazac poznato, prepoznajete li ga u sebi ili u osobi do koje
vam je stalo? Kako se osloboditi te paralize? Napoleon Hill sada otkriva kako je on prevladao
svoj strah i ravnodušnost te pronašao nadu, nadahnuće i motivaciju da se oporavi i postigne
uspjeh u životu.

Najdramatičniji trenutak mojega života

Zaokret se dogodio naglo, u jesen 1927. godine, više od godinu dana nakon incidenta u Cantonu. Jedne
večeri izašao sam iz kuće i otišao do državne škole na vrhu brda iznad grada.

Bio sam odlučio obračunati se sa sobom do kraja te večeri. Krenuo sam oko zgrade, pokušavajući
prisiliti svoj smeteni um na jasno razmišljanje. Zacijelo sam nekoliko stotina puta obišao zgradu prije no
što se u mojemu umu počelo događati bilo što imalo nalik suvisloj misli. Hodao sam i neprestano
ponavljao: “Postoji izlaz, a ja ću ga pronaći prije no što se vratim kući.” Tu sam rečenicu zacijelo
ponovio tisuću puta. I doista sam mislio to što sam govorio. Duboko sam se gadio sam sebi, ali sam se

bavio nadom u spasenje.

A tada mi se, poput munje iz vedra neba, u umu pojavila jedna zamisao, toliko silovito da mi je krv
počela brže kolati žilama:

“Ovo je vrijeme tvoje kušnje. Bačen si u siromaštvo i ponižen kako bi bio prisiljen otkriti svoje ‘drugo
jastvo’."

Ako su vam ova ekonomska vremena donijela udarac, dovela vas u siromaštvo, u nelagodu, ili su
narušila vaše samopouzdanje, smatrajte to kušnjom, kao što je to Napoleon Hill smatrao
potkraj dvadesetih i početkom tridesetih godina dvadesetog stoljeća. Prisilite se otkriti svoje
“drugo jastvo”. Trudeći se izaći iz teških razdoblja i ustrajući, možete steći uvid potreban za
uspjeh.

Prvi put nakon mnogo godina sjetio sam se što mi je gospodin Carnegie rekao o tom “drugom jastvu”.
Sjetio sam se kako je rekao da ću to otkriti potkraj svojega rada na istraživanju uzroka uspjeha i
neuspjeha te da to otkriće u pravilu dolazi kao posljedica krize, kad su ljudi prisiljeni promijeniti navike
i razmišljanjem, pronaći izlaz iz teškoće.

Nastavio sam obilaziti zgradu škole, ali sam tada hodao zrakom. Doimalo se da podsvjesno znam da ću
biti oslobođen iz samonametnutog zatvora.

Uvidio sam da mi je ta velika kriza donijela mogućnost, ne samo da otkrijem svoje “drugo jastvo”, nego i
da iskušam utemeljenost filozofije postignuća, kojoj sam poučavao druge, tvrdeći da je izvediva. Uskoro
ću doznati hoće li funkcionirati ili neće. Odlučio sam da ću, ako ne bude funkcionirala, spaliti svoje
rukopise i više nikada neću biti kriv za to da drugima govorim kako su “gospodari svoje sudbine,
kapetani svoje duše”.

Hill parafrazira pjesmu “Invictus” Williama Ernesta Henleyja (1849. - 1903.) objavljenu 18881.
godine.

Iz noći koja me pokriva, crna poput bezdana od pola do pola, mogućim bogovima zahvaljujem za
svoju nepobjedivu dušu.

U okrutnom stisku okolnosti nisam se lecnuo ni kriknuo.

Pod udarcima udesa moja je glava okrvavljena, ali nepognuta.

Onkraj ovoga mjesta gnjeva i suza krije se samo užas sjene, ali me prijetnja godina zatječe, i
zatjecat će me, neuplaćenog.

Nije važno koliko je put težak, koliko je svitak prepun kazni.

Ja sam gospodar svoje sudbine: ja sam kapetan svoje duše.

Pun Mjesec upravo se bio uzdizao nad vrhom brda. Nikada do tada nisam vidio da toliko blještavo sjaji.
Dok sam stajao i gledao ga, u umu mi je bljesnula druga misao. Glasila je:

“Drugim ljudima si govorio kako da ovladaju strahom i kako da prevladaju teškoće koje se pojavljuju u
životnim krizama. Od sada možeš govoriti autoritativno jer ćeš se uzdignuti iznad vlastitih teškoća s
hrabrošću i svrhom, odlučno i bez straha.”

S tom mišlju došla je promjena u kemiji mojega bića koja me uzdignula u stanje ushićenosti kakvo do tada
nisam doživio. Moj se um počeo oslobađati stanja letargije u koje je bio utonuo. Moja sposobnost
razmišljanja ponovno je počela funkcionirati.

Nakratko sam bio sretan jer sam imao čast proživjeti one duge mjesece muke, jer mi je to iskustvo
omogućilo iskušati utemeljenost načela postignuća koja sam vrlo mukotrpno izvukao iz svojega
istraživanja.

Kad mi je ta misao došla, stao sam, sastavio stopala, salutirao (nisam znao čemu ili kome) te nekoliko
minuta ukočeno stajao u stavu mimo. To mi se isprva činilo budalastim, ali dok sam tako stajao, pojavila
se druga misao u obliku “zapovijedi” koja je bila kratka i otresita, poput onih koje vojni zapovjednik daje
podređenome.

Zapovijed je glasila: “Sutra sjedni u svoj automobil i odvezi se u Philadelphiju gdje ćeš dobiti pomoć u
objavljivanju svoje filozofije postignuća.”

Nije bilo daljnjeg objašnjenja ni promjene te zapovijedi. Čim sam je primio, otišao sam kući, legao u
krevet i spavao u miru kakvog nisam osjetio dulje od godinu dana.

Kad sam se sljedećeg jutra probudio, ustao sam i odmah počeo pakirati odjeću te se spremati za put u
Philadelphiju. Razum mi je govorio da krećem na uzaludan put. Pitao sam se koga poznajem u
Philadclphiji i koga sam mogao zamoliti za financijsku pomoć u objavljivanju osam svezaka knjiga po
cijeni od 25 000 dolara.

Odgovor na to pitanje u trenu je bljesnuo u mojemu umu, jasno kao da je izgovoren naglas: “Sada slijediš
zapovijedi, a ne postavljaš pitanja. Tvoje “drugo jastvo” će imati glavnu riječ tijekom ovoga putovanja.”

Još je jedna činjenica moje pripreme za put u Philadelphiju činila apsurdnim. Nisam imao novca! Ta se
pomisao jedva pojavila kad je moje “drugo jastvo” prasnulo drugom zapovijedi rekavši: “Zamoli šogora
pedeset dolara i posudit će ti ih.”

Ta se zapovijed doimala jasnom i konačnom. Poslušao sam je bez oklijevanja. Kad sam šogora zamolio
novac, rekao je: “Pa, dakako da ti mogu dati pedeset dolara, ali ako ćeš vrlo dugo biti odsutan, bolje uzmi
stotinu dolara.” Zahvalio sam mu i rekao kako smatram da će mi pedeset dolara biti dovoljno. Znao sam
da nije dovoljno, ali mi je moje “drugo jastvo” zapovjedilo tražiti taj iznos pa sam ga i zatražio.

Silno mi je laknulo kad sam ustanovio da me šogor neće pitati zašto idem u Philadelphiju. Da je znao što
se sve prethodne noći događalo u mojemu umu, vjerojatno bi pomislio da bih trebao otići na liječenje u
psihijatrijsku bolnicu umjesto da uzaludno putujem u Philadelphiju.

Moje “drugo jastvo” preuzima glavnu riječ

Kad sam otišao, um mi je govorio da sam lud, a “drugo jastvo” mi je zapovijedalo ne obazirati se na taj
izazov i postupati prema uputama.

Vozio sam cijelu noć i sljedećeg jutra stigao u Philadelphiju. Najprije sam pomislio pronaći prenoćište s
umjerenim cijenama u kojemu bih mogao iznajmiti sobu za oko dolar dnevno.

Tada je moje “drugo jastvo” također preuzelo nadzor i zapovjedilo mi prijaviti se u najskuplji hotel u
gradu. S malo više od četrdeset dolara preostalog kapitala u džepu, doimalo se kao da izvodim
financijsko samoubojstvo kad sam prišao recepciji i upitao za sobu; ili bih trebao reći da sam se počeo
raspitivati za sobu kad mi jc moje novootkriveno “drugo jastvo” zapovjedilo upitati za apartman čija će
cijena za dva dana progutati moj preostali kapital. Poslušao sam ga.

Nosač je uzeo moje torbe, dao mi potvrdu za automobil i uz naklon me poveo prema dizalu kao da sam
princ od Walesa. Tada mi je prvi put nakon više od godinu dana neko ljudsko biće iskazalo toliko mnogo
poštovanja. Moji rođaci, kod kojih sam živio, nisu mi iskazivali poštovanje nego su (pretpostavljao sam)
osjećali da sam im teret, a uvjeren sam da sam to i bio jer čovjek koji je bio u stanju u kakvom sam ja bio
proteklih godinu dana, nije mogao biti bilo što drugo doli teret svima s kojima je došao u dodir.

Postajalo je očito da je moje “drugo jastvo” odlučilo odviknuti me od mojega kompleksa manje
vrijednosti koji sam bio razvio.

Dobacio sam nosaču jedan dolar. Počeo sam računati koliko će moj hotelski račun iznositi na kraju tjedna
kad mi je moje “drugo jastvo” zapovjedilo iz uma izbaciti sve misli o ograničenju i privremeno se
ponašati kao što bih se ponašao da u džepu imam sav novac koji želim.

Iskustvo koje sam prolazio bilo mi je novo i čudno. Nikada nisam glumio da sam bilo što drugo osim
onoga što sam vjerovao da jesam.

Gotovo pola sata to je “drugo jastvo” davalo zapovijedi koje sam doslovce izvršio tijekom svojega
boravka u Philadelphiji. Upute sam primao kroz medij misli koje su se u mojemu umu pojavljivale toliko
silovito da sam ih lako razaznavao od svojih uobičajenih misli koje sam sam stvarao.

Hill je preuzeo personu bogatog čovjeka kakav je želio biti. Potpuno se slažemo da ako želite
biti bogati, morate razmišljati bogato. Važno je i biti u odgovarajućem okruženju. Don Green,
generalni direktor Zaklade Napoleon Hill, jednom mi je rekao: “Isprva sam svoja dobra odijela
kupovao u Sobel’su, prodavaonici odjeće šivane po mjeri, u kojoj su kupovali direktori Eastman
Kodaka. Vlasnik je iza blagajne imao natpis: “Ako želite biti uspješni, najprije se morate tako
odijevati.”

Međutim, mi predlažemo umjerenost u pokušaju oponašanja gospodina Hilla u trošenju novca
koji nije posjedovao.

Primam čudne zapovijedi od čudnog izvora

Moje su upute započele na sljedeći način:

“Sada imaš potpunu vlast nad svojim “drugim jastvom”. Imaš pravo znati da u tvojemu tijelu prebivaju
dva entiteta, kao što, zapravo, dva slična entiteta borave u tijelu svakog čovjeka na Zemlji.

Jedan od tih entiteta motiviran je porivom straha i odgovara na njega. Drugi je motiviran porivom vjere i
odgovara na njega. Više od godinu dana tobom je, kao robom, upravljao entitet straha.

Preksinoć je entitet vjere preuzeo nadzor nad tvojim fizičkim tijelom i sada te motivira taj entitet. Iz
praktičnih razloga možeš ga možeš nazivati svojim “drugim jastvom”. Taj entitet ne poznaje ograničenja,
ne posjeduje strahove i ne poznaje riječ ‘nemoguće’.

Upućen si izabrati ovo luksuzno okruženje u dobrom hotelu, kako bi onemogućio povratak u vlast entiteta
straha. Ono strahom motivirano “staro jastvo” nije mrtvo; samo je svrgnuto i slijedit će te kamo god
pođeš, čekajući povoljnu priliku da se ubaci i ponovno ovlada tobom. Tobom može ovladati samo putem
tvojih misli. Upamti to i pazi da vrata tvojega uma budu čvrsto zatvorena za sve misli koje te žele na bilo
koji način ograničiti, i bit ćeš siguran.

Nemoj si dopustiti brinuti zbog novca koji ti je potreban za trenutačne troškove. Stići će do trenutka kad
će ti biti potreban.

A sada prijeđimo na posao. Prije svega, trebao bi znati da entitet vjere, koji sada upravlja tvojim tijelom,
ne izvodi čuda i ne funkcionira suprotno bilo kojem zakonu prirode. Dokle god upravlja tvojim tijelom,
vodit će te kad ga zazoveš, impulsima misli koje će umetnuti u tvoj um, ostvarujući tvoje planove na
najlogičnije i najpraktičnije raspoložive načine.

Iznad svega jasno upamti da tvoje “drugo jastvo” neće obaviti tvoj posao umjesto tebe, nego će te samo
inteligentno voditi na putu ostvarenja tvojih želja.”

Hoće li vas voditi vjera?

Ili ćete dopustiti da vas svlada strah?

“To “drugo jastvo” pomoći će ti u ostvarivanju tvojih planova. Nadalje, trebao bi znati da to uvijek
započinje tvojom najvećom ili najizraženijom željom. U ovom trenutku tvoja najveća želja - ona koja te
dovela ovamo - je objaviti i distribuirati rezultate tvojega istraživanja uzroka uspjeha i neuspjeha.
Procjenjuješ da će ti biti potrebno oko 25 000 dolara.

Među tvojim znancima je čovjek koji će ti dati potreban kapital. Odmah se počni prisjećati imena svojih
znanaca za koje bi mogao osnovano vjerovati da bi mogli biti skloni osigurati ti potrebnu financijsku
pomoć.

Kad se ime logičnog izbora osobe pojavi u tvojemu umu, odmah ćeš ga prepoznati. Stupi u vezu s tom
osobom i dobit ćeš traženu pomoć. Međutim, u svojemu pristupu zamolbu iznesi riječima kakve bi
koristio u uobičajenim poslovnim razgovorima. Nipošto ne spominji ovo upoznavanje sa svojim “drugim
jastvom”. Ako prekršiš ove upute, doživjet ćeš privremeni poraz.

Tvoje “drugo jastvo” ostat će na vlasti i nastavit će te usmjeravati dokle god se oslanjaš na njega. Drži
sumnju, strah i zabrinutost te sve misli o ograničenju, podalje od svojega uma.

To je sve za sada. Sada ćeš početi postupati po vlastitoj volji, kao i prije no što si otkrio svoje “drugo
jastvo”. Tjelesno si isti kakav si uvijek bio pa stoga nitko neće opaziti da se nešto u tebi promijenilo.”

Osvrnuo sam se po sobi, trepnuo i želeći se uvjeriti da ne sanjam, ustao te prišao ogledalu kako bih se
promotrio izbliza. Izraz mojega lica promijenio se iz sumnje u hrabrost i vjeru. U mojemu umu više nije
bilo sumnje da je moje fizičko tijelo u vlasti utjecaja, mnogo drugačijeg od onoga koji je svrgnut prije
dvije noći, dok sam obilazio školsku zgradu u Zapadnoj Virginiji.

Ovdje sam, uređujući rukopis, poglavlje završila na jednoj od velikih prekretnica u autorovu
životu. Jeste li vi ikada doživjeli životnu promjenu kakvu Hill opisuje? U vjerskom kontekstu
moguće ju je opisati i kao iskustvo preobraćenja. Drugi to mogu jednostavno nazvati “pozivom
na buđenje”, “tapšanjem po ramenu” ili, silovitije, “pljuskom posred lica!”

Drugo poglavlje

OTKRIVEN MI JE NOVI SVIJET

Očito sam proživio novo rođenje koje me odvojilo od svih oblika straha. Posjedovao sam hrabrost kakvu
do tada nisam iskusio. Unatoč tome što mi još nije bilo pokazano kako ću, ili iz kojeg izvora, namaknuti
potrebna sredstva koja sam tražio, toliko sam potpuno vjerovao da će taj novac stići da sam ga već vidio
u svojemu posjedu.

Takvu sam vjeru iskusio samo nekoliko puta u čitavom životu. Taj osjećaj nije moguće opisati drugome. U
engleskom jeziku nema riječi pogodnih za takav opis - što lako mogu potvrditi svi koji su doživjeli slično
iskustvo.

Odmah sam počeo ostvarivati primljene upute. Napustili su me svi osjećaji da sam se upustio u
neostvarivu misiju. Počeo sam se prisjećati jednog po jednog imena znanaca za koje sam znao da su
financijski sposobni dati mi potrebnih 25 000 dolara, započevši imenom Henryja Forda i prelazeći cijeli
popis od više od tri stotine ljudi. Moje “drugo jastvo” samo je reklo: “Nastavi tražiti.”

Najmračnije je tik prije svitanja

Ali, stigao sam do kraja. Iscrpio sam cijeli popis znanaca, a s njime i svoju tjelesnu izdržljivost. Radio
sam, usredotočen na taj popis imena, gotovo dva dana i dvije noći, zastavši tek toliko da odspavam
nekoliko sati.

Naslonio sam se u naslonjaču, zatvorio oči i zadrijemao na nekoliko trenutaka. Probudilo me nešto što se
doimalo kao eksplozija u sobi. Kad sam došao k svijesti, na pamet mi je palo ime Alberta L. Peltona. ..a s
njime i plan za koji sam istog trena znao da ću pomoću njega uspjeti nagovoriti gospodina Peltona na
objavljivanje moje knjige. Gospodina Peltona upamtio sam samo kao oglašivača u časopisu The Golden
Rule koji sam svojedobno objavljivao.

Hillova podsvijest identificirala je jednog znanca, upamćenog samo kao oglašivača u Hillovu
časopisu, kao potencijalan izvor financiranja. Ostavljate dojam na svakoga koga sretnete, kao
što i svi koje sretnete ostavljaju dojam na vas. Nikada ne znate kad vam koji znanac može
postati poslovni suradnik. U vašoj je mreži velika moć.

Poslao sam po pisaći stroj, započeo pismo gospodinu Peltonu u Meridenu u Connecticutu i opisao plan
onako kako sam ga primio. On je odgovorio telegramom obavijestivši me da će sutradan doći u
Philadelphiju kako bi me posjetio.

Kad je došao, pokazao sam mu izvorne rukopise svoje filozofije, a potom sam mu kratko objasnio što
smatram njezinom misijom. On je nekoliko minuta prelistavao stranice rukopisa, a tada je odjednom stao,
nekoliko sekundi gledao u zid i potom rekao: “Objavit ću vam te knjige.”

Sastavili smo ugovor, dobio sam poveći predujam tantijema, dao sam mu rukopise i on ih je odnio u
Meriden.

Tada ga nisam pitao zašto je odlučio objaviti moje knjige prije no što je pročitao rukopise, ali znam da mi
je dao potreban kapital, otisnuo knjige i pomogao mi prodati mnogo kompleta njegovoj klijenteli,
kupcima knjiga u gotovo svim zemljama svijeta u kojima se govori engleski.

Moje “drugo jastvo” ispunjava obećanje

Tri mjeseca nakon dana kad me gospodin Pelton posjetio u Philadelphiji, na stol pred mene postavljen je
cijeli komplet mojih knjiga, a prihod od prodaje knjiga uskoro je postao dovoljno velik za sve moje
potrebe. Te su knjige sada u rukama mojih učenika širom svijeta.

Prva isplata tantijeme za prodaju mojih knjiga iznosila je 850 dolara. Kad sam otvorio omotnicu u kojoj
je stigla, moje “drugo jastvo” je reklo: “Tvoje je jedino ograničenje ono koje postaviš u svojemu umu!”

“Tvoje je jedino ograničenje ono koje postaviš u svojemu umu!”

Zvuči li vam ova izjava točno kao i meni? Mnogo puta sam sama sebi bila najgori neprijatelj i
nepotrebno se sputavala nedostatkom samopouzdanja. Hill želi da svi otkrijemo svoje “drugo
jastvo” kako bismo svi ostvarili svoj maksimalni potencijal.

Nisam siguran da shvaćam što to “drugo jastvo” zapravo jest, ali znam da trajan poraz nije moguć za
onoga tko ga otkrije i oslanja se na njega.

Dan nakon što me gospodin Pelton posjetio u Philadelphiji, moje “drugo jastvo” pružilo mi je zamisao
koja je riješila moj neposredan financijski problem. U umu mi je bljesnula zamisao da je metode prodaje
automobila potrebno podvrgnuti drastičnoj promjeni te da bi budući prodavači na tom području trebali
naučiti prodavati automobile umjesto da su samo kupci rabljenih automobila, što je većina njih u to
vrijeme činila.

Palo mi je na pamet i da bi mladići koji su upravo završili koledž i koji stoga ne znaju ništa o starim
“trikovima” trgovine automobilima, mogli biti najbolji materijal za razvijanje te nove vrste prodavača.

Ta je zamisao bila toliko drugačija i dojmljiva da sam međugradskim pozivom odmah kontaktirao
direktora prodaje tvrtke General Motors te mu kratko objasnio svoj plan. I on je bio zadivljen njime pa
me uputio u podružnicu tvrtke Buick Automobile u zapadnoj Philadelphiji, tada u vlasništvu Earla
Powella koji je i upravljao njome. Posjetio sam gospodina Powella, objasnio mu svoj plan, a on me
odmah zadržao i dao mi zadatak obučiti petnaest odabranih mladića s diplomom, s kojima smo ostvarili
taj plan.

Moj prihod od tog posla bio je i više nego dovoljan za sve moje troškove sljedeća tri mjeseca, dok nije
počeo pristizati prihod od prodaje mojih knjiga, uključujući i trošak za onaj skupi apartman, zbog kojega
sam isprva bio veoma zabrinut.

Moje “drugo jastvo” nije me razočaralo. Potreban novac bio je u mojim rukama u pravom trenutku, kao
što me uvjerilo da će biti. Do tada sam već bio uvjeren da moj put u Philadelphiju nije budalasta misija,
kao što mi je razum govorio da će biti prije no što sam otišao iz Zapadne Virginije.

Od tog trenutka stiže mi sve što mi je potrebno unatoč činjenici da je cijeli svijet nedavno proživio
Ekonomsku depresiju u kojoj neki ljudi katkad nisu imali ni ono najosnovnije za život. Katkad su potrebne
materijalne stvari malo kasnile, ali mogu iskreno reći da me moje “drugo jastvo” uvijek dočekivalo na
raskrižjima kad bih stigao do njih te govorilo kojim bih putem trebao krenuti.

“Drugo jastvo” ne slijedi primjere, ne poznaje granice i uvijek nalazi način za ostvarenje željenih ciljeva!
Može se suočiti s privremenim porazom, ali ne i s trajnim neuspjehom. U osnovanost te tvrdnje uvjeren
sam kao što sam uvjeren u činjenicu da pišem ove redove.

“Drugo jastvo može se suočiti s privremenim porazom, ali ne i s trajnim neuspjehom."Koliko
puta dopustimo da privremeni poraz utječe na nas kao da je trajan neuspjeh umjesto da
izvučemo pouku iz njega i krenemo dalje? Kao što Hill opisuje, sam se suočio s mnogim
teškoćama na svojemu putovanju, ali je svaki put uspio pronaći sjemenku veće dobrobiti i
nastaviti dalje prema većim uspjesima.

U međuvremenu,iskreno se nadam da će neki od milijuna ljudi, koji su pretrpjeli udarac poslovne
Depresije i druga neugodna iskustva, u sebi otkriti taj neobičan entitet, koji sam nazvao svojim “drugim
jastvom” i da će ih to otkriće dovesti, kao stoje mene dovelo, u bliskiji odnos s izvorom moći koja
prevladava prepreke i svladava teškoće kako one ne bi svladale njih. U svojemu “drugom jastvu” možete
pronaći veliku moć! Revno tražite i pronaći ćete ga.

Hillovo djelo objavljeno je tijekom Velike depresije i doista je milijunima ljudi pomoglo pronaći
nadu i hrabrost za življenje u vjeri da će pronaći svoj put prema uspjehu. Vjerujem da možemo
pronaći mnoge paralele između njegova i našeg vremena. U razdobljima velikog stresa nalazimo
volju i unutarnju snagu. U trenutačnoj ekonomskoj neizvjesnosti ljudi biraju - ili su prisiljeni -
pronaći nove načine uzdržavanja samih sebe i svojih obitelji, a mnogi će postići veliki uspjeh.
Njihove će priče biti priče o velikom uspjehu koje ćemo čitati za nekoliko godina. Hoćete li vi
biti među tim pričama o uspjehu ili ćete i dalje gledati iz prikrajka?

"Neuspjeh": prikriveni blagoslov

Zahvaljujući upoznavanju svojega “drugog jastva” došao sam do još jednog otkrića: da postoji rješenje
za svaki osnovani problem, koliko god se teškim doimao.

“Postoji rješenje za svaki osnovan problem, koliko god se teškim doimao.”

lako je ovu zamisao možda teško uvažiti dok ste usred oluje, u osvrtu se u pravilu pokazuje
istinitom.

Otkrio sam i da sa svakim iskustvom privremenog poraza, sa svakim neuspjehom i sa svakim oblikom
nevolje dolazi sjemenka jednake dobrobiti.

Napominjem da nisam rekao da dolazi uspjeh u punom cvatu, nego sjemenka iz koje taj cvijet može
niknuti i rasti. Ne znam za iznimku tom pravilu. Sjemenka o kojoj govorim ne mora uvijek biti
primijećena, ali možete biti sigurni da postoji, u ovom ili onom obliku.

Ne umišljam da znam sve o toj čudnoj sili koja me svela na siromaštvo i neimaštinu te me ispunila
strahom, a potom mi omogućila novo rođenje vjere zahvaljujući kojemu sam imao čast pomoći desecima
tisuća ljudi koji su posrtali. Ali znam da je takva sila došla u moj život i da činim sve što mogu kako bih
druge doveo u komunikaciju s njom.

Tijekom svojega dvadesetpetogodišnjeg istraživanja uzroka uspjeha i neuspjeha otkrio sam mnoga načela
istine koja su pomogla meni i drugima, ali me ništa od onoga što sam opazio nije zadivilo više od otkrića
da se svaki veliki vođa iz prošlosti, čiji sam život istražio, suočavao s teškoćama te doživio privremeni
poraz prije no što je uspio.

“Svaki veliki vođa iz prošlosti, čiji sam život istražio, suočavao se s teškoćama i doživio
privremeni poraz prije no što je uspio. ”

Neuspjeh i privremeni poraz dio su putovanja prema istinskom uspjehu.

Od Krista do Edisona, najviše su postigli oni koji su se suočavali s najupornijim oblicima privremenog
poraza. Doima se da to opravdava zaključak da Beskonačna Inteligencija ima plan ili zakon, prema kojem
vodi ljude preko mnogih prepreka prije no što im pruži povlasticu vodstva ili mogućnost da pružaju
korisnu uslugu na izniman način.

Ne bih želio ponovno biti podvrgnut iskustvima koja sam prolazio onog sudbonosnog Badnjaka 1923.
godine i poslije, one iznimno zanimljive večeri kad sam hodao oko školske zgrade u Zapadnoj Virginiji i
vodio strašnu bitku sa strahom, ali znanje koje sam stekao iz tih iskustava ne bih dao ni za sve bogatstvo
ovoga svijeta.

Vjera za mene ima novo značenje

Ponavljam da ne znam točno što je to “drugo jastvo”, ali znam dovoljno o njemu da bih se u teškim
trenucima, kad se moja uobičajena sposobnost razmišljanja doima nedovoljnom za moje potrebe,
oslanjao na njega u duhu apsolutne vjere.

Ekonomska depresija, koja je započela 1929. godine, donijela je jad milijunima ljudi, ali ne zaboravimo
da je to iskustvo donijelo i mnoge blagoslove, a važan blagoslov bila je spoznaja da postoji nešto mnogo
gore od prisiljenosti na rad. To je prisiljenost na nerad. Depresija je zapravo bila više blagoslov nego
prokletstvo, ako se analizira u svjetlu promjena koje je donijela u um onih koje je ranila. Isto vrijedi za
svako iskustvo koje promijeni čovjekove navike i prisili ga okrenuti se uzvišenom “unutarnjem svijetu” u
potrazi za rješenjima svojih problema.

“Postoji nešto mnogo gore od prisiljenosti na rad. To je prisiljenost na nerad. Depresija je
zapravo bila više blagoslov nego prokletstvo, ako se analizira u svjetlu promjena koje je donijela.

Je li Hill na ovom mjestu grub ili gleda dalje od neposrednog uzroka i posljedice ekonomske
katastrofe na dublji duhovni rezultat koji proizlazi iz istinske krize? Mogu li naše trenutačne
ekonomske teškoće biti više blagoslov nego prokletstvo? Može li ekonomska teškoća poput
gubitka radnog mjesta biti prikriveni blagoslov? Možda da, ako je rezultat buđenje
poduzetničkog duha i stvaranje novog posla.

Vrijeme koje sam proveo skrivajući se u Zapadnoj Virginiji bilo je vrlo vjerojatno najteža kazna u
mojemu životu, ali mi je to iskustvo donijelo blagoslove u obliku potrebnog znanja koje je i više nego
nadoknadilo cijenu proživljene patnje. Ta dva rezultata - patnja i znanje stečeno iz nje - bili su neizbježni.
Zakon poravnavanja, koji je Emerson vrlo jasno definirao, učinio je taj rezultat prirodnim i potrebnim.

Ralph Waldo Emerson (1803. - 1882.) vrlo je jasno rastumačio zakon poravnavanja: “Za sve što
ste propustili, dobili ste nešto drugo, a za sve što dobijete, gubite nešto drugo.” U svojemu je
dnevniku 8. siječnja 1826. godine zapisao i: “Sve što nam je poznato je sustav poravnavanja.
Svaka manjkavost u jednom obliku nadoknađuje se u drugom. Svaka patnja je nagrađena,
svaka žrtva nadoknađena, svaki dug plaćen.”

Dakako, nikako ne mogu znati što mi budućnost donosi u smislu razočaranja kroz privremeni poraz. Ali,
znam da me ni jedno buduće iskustvo ne može raniti duboko kao što su me ranila neka iskustva u prošlosti
jer sada razgovaram barem sa svojim “drugim jastvom”.

Budući da je to “drugo jastvo” ovladalo mnome, stekao sam korisno znanje za koje sam siguran da ga ne
bih otkrio dok je moj stari entitet straha bio ustoličen. Prije svega, naučio sam da oni koji se suoče s
naizgled nesavladivim teškoćama, te teškoće mogu, ako to žele, najlakše prevladati tako što će ih na neko
vrijeme zaboraviti te pomagati drugima koji imaju veće probleme.

Vrijednost davanja prije no što pokušate dobiti

Uvjeren sam da ni jedno nastojanje da pomognemo onima u nevolji ne može proći bez određenog oblika
primjerene nagrade. Nagrada ne dolazi uvijek od onih kojima je usluga pružena, ali će doći iz ovog ili
onog izvora.

Doista sumnjam da bilo tko može ostvariti dobrobiti svojega “drugog jastva” dok je uronjen u pohlepu i
gramzivost, zavist i strah, ali ako u tome griješim, ipak imam iznimnu čast biti čovjek koji je postigao
unutarnji mir i sreću zahvaljujući neutemeljenom viđenju. Radije bih bio na taj način u krivu i sretan nego
u pravu i nesretan! Ali, to viđenje nije pogrešno!

Dokle god sam u dobrom odnosu sa svojim “drugim jastvom”, bit ću sposoban steći sve materijalno što
mi je potrebno. Štoviše, bit ću sposoban postići sreću i unutarnji mir. Bi li itko mogao postići više?

Jedini motiv koji me nadahnuo napisati ovu knjigu bila je iskrena želja da pomognem drugima dijeleći s
njima onoliko koliko su spremni primiti od goleme sreće koja je postala moja u trenutku kad sam otkrio
svoje “drugo jastvo”. Tu sreću, srećom, nije moguće izmjeriti isključivo materijalno ili financijski jer je
veća od svega što takve stvari predstavljaju.

Materijalna i financijska sreća, svedena na njihov najfluidniji smisao, mjerljiva je u obliku bankovnog
salda. Bankovni saldo nije jači od banke. Ta druga vrsta sreće o kojoj govorim nije mjerljiva samo
unutarnjim mirom i zadovoljstvom, nego je i očitovana u onih koji su vješti u molitvi.

“Drugo jastvo” poučilo me usredotočiti se na moju svrhu i zaboraviti plan njezina ostvarenja dok ulazim
u molitvu. Ne želim reći da je materijalne predmete moguće steći bez planova. Želim reći da moć koja
ostvaruje čovjekove misli ili želje potječe iz Beskonačne Inteligencije koja o planovima zna više od
onoga koji moli.

Drugim riječima, nije li u molitvi mudro vjerovati da će nam Univerzalni Um dati plan najpogodniji za
ostvarenje predmeta te molitve? Vlastito iskustvo s molitvom poučilo me da je sve što proizađe iz
molitve često plan (ako je molitva uopće uslišana), pogodan za ostvarenje predmeta molitve kroz
prirodan i materijalni medij. Taj je plan potrebno promijeniti samostalnim djelovanjem.

Ne znam ništa ni o kojem obliku molitve koju je moguće uvesti tako da povoljno djeluje u umu koji je
imalo obojen strahom.

Je li molitva dio vašega života? Vjerujete li da će vam Bog “dati najpogodniji plan za
ostvarenje predmeta” vaše molitve? Uviđate li da morate nešto poduzeti ako želite da vaš plan
bude uspješan?

Novi način molitve

Otkako sam bolje upoznao svoje “drugo jastvo”, molim drugačije nego prije. Nekoć sam na molitvu
odlazio samo kad bih se suočio s teškoćom. Sada na molitvu odlazim prije no što me snađe teškoća, kad
je to moguće. Sada ne molim za više svjetovnih dobara i za veće blagoslove, nego da budem dostojan
onoga što već imam. Uviđam da je taj plan bolji od staroga.

Doima se da Beskonačna Inteligencija nije nimalo uvrijeđena kad zahvalim i pokažem da sam zahvalan za
blagoslove koji su okrunili moja nastojanja. Kad sam prvi put iskušao taj plan molitve zahvalnosti za ono
što sam već posjedovao, zapanjio sam se otkrivši kakvo sam golemo bogatstvo posjedovao, ali nisam bio
zahvalan na njemu.

Primjerice, otkrio sam da posjedujem zdravo tijelo koje bolest nikada nije ozbiljno oštetila. Posjedovao
sam um koji je bio relativno uravnotežen. Posjedovao sam kreativnu maštu pomoću koje sam mogao
korisno služiti mnogim ljudima. Bio sam blagoslovljen slobodom koju sam želio u tijelu i umu.
Posjedovao sam neuništivu želju da pomognem drugima koji su imali manje sreće.

Otkrio sam da mi je sreća, najviši cilj čovječanstva, na raspolaganju neovisno o poslovnoj Depresiji.

I na kraju, ali ne manje važno, otkrio sam da sam imao čast pristupiti Beskonačnoj Inteligenciji zbog
zahvale za ono što sam već posjedovao, kako bih tražio više ili zbog smjernica.

Svakom čitatelju ove knjige moglo bi biti korisno načiniti inventuru vlastite neopipljive imovine. Takva
inventura mogla bi otkriti neprocjenjivo vrijednu imovinu.

Načinimo svi inventuru svojih životnih blagoslova. I zahvalimo za svaki dar koji smo primili.
Kada sam u lošoj životnoj fazi, prisiljavam se misliti na svoju obitelj i prijatelje te na blagoslove
koje su donijeli u moj život. To je najbrži put izlaska koji mi moje privremene teškoće pokazuje
iz prave perspektive.

Neki znakovi koje smo previdjeli

Cijeli svijet prolazi promjenu toliko golemih razmjera da su milijuni ljudi uspaničeni zbog zabrinutosti,
sumnje, neodlučnosti i straha! Doima se da je dobro vrijeme da oni koji su stigli na raskrižje sumnje
pokušaju upoznati svoje “drugo jastvo”.

Svima koji to žele učiniti pomoći će pouka iz prirode. Promatranje će otkriti da vječne zvijezde svake
noći sjaje na svojim uobičajenim mjestima; da Sunce i dalje šalje svoje zrake topline zbog kojih Majka
Zemlja rađa preobiljem hrane i odjeće; da voda i dalje teče nizbrdo, da ptice u zraku i divlje životinje u
šumi primaju potrebnu hranu na koju su navikle; da nakon noći odmaranja slijedi dan korisnosti; da nakon
neaktivne zime slijedi živahno ljeto; da godišnja doba dolaze i prolaze jednako kao i prije no što je 1929.
godine započela Depresija; da je zapravo samo čovjekov um prestao normalno funkcionirati i to zato što
ga je čovjek ispunio strahom. Opažanje tih jednostavnih činjenica svakodnevnog života može biti korisno
polazište za one koji žele strah zamijeniti vjerom.

Nisam prorok, ali, uza dužnu skromnost, mogu predvidjeti da svaki pojedinac posjeduje moć promijeniti

svoje materijalno ili financijsko stanje tako što će najprije promijeniti prirodu svojih vjerovanja.

Svaki pojedinac posjeduje moć promijeniti svoje materijalno ili financijsko stanje tako što će
najprije promijeniti prirodu svojih vjerovanja.

Napoleon Hill je rukopis djela Nadmudrivanje vraga počeo pisati neposredno nakon
objavljivanja knjige Promišljanjem do bogatstva 1937. godine. U svojemu intervjuu s vragom
otkriva i pokazuje kako vrag možda upravlja vama te kako možete aktivirati svoje “drugo
jastvo” kako, ne biste samo pobijedili vraga u svojemu životu, nego i kako biste svojemu
“drugom jastvu” dali moć za ostvarenje vašega najvećeg uspjeha! Kroz cijelo djelo ponavlja se
tema važnosti preobrazbe vaših misli iz straha u vjeru.

Nemojte pobrkati riječ “vjerovanje” s riječju “želja”. To dvoje nije isto. Svatko je sposoban “željeti”
financijske, materijalne ili duhovne prednosti, ali je element vjere jedina istinska moć koja želju može
pretvoriti u vjerovanje, a vjerovanje u stvarnost.

U ovom trenutku primjereno je skrenuti pozornost na istinsku dobrobit koju svatko može iskusiti svjesno
primjenjujući vjeru u usredotočenju na bilo koji oblik konstruktivne želje. Tu činjenicu nije moguće
izbjeći. I to je doista činjenica. “Pazi što ćeš poželjeti jer će to nedvojbeno biti tvoje.”

Vjera je početak svih velikih postignuća

Da je Edison stao na pukoj želji otkrivanja tajne načina ovladavanja električnom energijom i njezina
korištenja kroz žarulje sa žarnom niti, ta bi praktična vrijednost za civilizaciju ostala jedna od mnogih
tajni prirode. S privremenim se porazom suočio više od 10 000 puta prije no što je prirodi uzeo tu tajnu.
Naposljetku mu je dana jer je vjerovao da će se to dogoditi i nastavio je s pokušajima sve dok nije dobio
odgovor.

Edison je otkrio više tajni prirode (u prošlosti bi ih se moglo nazvati “čudima”) u podmčju fizike nego
bilo koji drugi čovjek u povijesti i to zato što se upoznao sa svojim “drugim jastvom”. To mi je sam
potvrdio, ali čak i da nije, njegova su postignuća sama po sebi u svojemu ostvarivanju otkrila tu tajnu.

Ništa razumno nije neostvarivo čovjeku koji poznaje svoje “drugo jastvo” i oslanja se na njega. Sto god
čovjek vjeruje da je stvarno, može postati stvarno.

Molitva je oslobođena misao, katkad izražena riječima, a katkad nijemo. Iskustvo mi je otkrilo da je
nijema molitva jednako djelotvorna kao i ona koja je izražena riječima. Primijetio sam i da čovjekovo
mentalno stanje određuje kad će molitva funkcionirati, a kad neće.

Moje shvaćanje “drugog jastva”, koje sam pokušao opisati, jest da ono samo simbolizira novootkriveni
pristup Beskonačnoj Inteligenciji, pristup koji je moguće nadzirati i usmjeravati jednostavnim postupkom
povezivanja vjere s vlastitim mislima. To je tek drugi način da kažem kako sada više vjerujem u moć
molitve.

Stanje uma poznato kao vjera, čovjeku očito otvara medij šestog osjetila kojim je moguće komunicirati s
izvorima moći i informacija daleko moćnijima od svih izvora dostupnih kroz pet tjelesnih osjetila. S

razvojem šestog osjetila u pomoć vam pristiže i služi vam neobična moć koja je, pretpostavimo, anđeo
čuvar koji vam uvijek može otvoriti vrata Hrama Mudrosti. “Šesto osjetilo” bliže je čudu od bilo čega što
sam ikada iskusio, a tako se možda doima zato što ne shvaćam metodu prema kojoj to načelo funkcionira.

Znam da postoji moć ili prauzrok, ili Inteligencija koja prožima svaki atom materije te obuhvaća svaku
jedinicu energije koju čovjek može pojmiti; da ta Beskonačna Inteligencija pretvara žirove u stabla
hrasta, uzrokuje da voda teče nizbrdo uslijed zakona gravitacije, nakon noći donosi dan i ljeto nakon
zime, pri čemu sve to ostaje na svojemu primjerenom mjestu i u primjerenom odnosu prema drugome. Ta
Inteligencija može pomoći u pretvaranju čovjekovih želja u konkretan ili materijalni oblik. Znam to jer
sam eksperimentirao njome i iskusio je.

Već godinama imam naviku izvođenja osobne inventure jednom godišnje, radi utvrđivanja koliko sam
svojih slabosti premostio ili uklonio te kako bih ustanovio koliko sam, i jesam li uopće, napredovao
tijekom te godine.

Ovaj dio o vjeri vrijedi pročitati nekoliko puta jer sadrži Hillova osnovna učenja o molitvi.
Vjera je, prema njegovu shvaćanju, “šesto osjetilo” ili duhovna moć koja čovjeku omogućuje
uspjeti ako je usklađen s prauzrokom svega - što je jedan od njegovih opisa Boga. Njegova
praktična ili “znanstvena” vjera ističe opipljive rezultate.

U knjizi Tri stope dalje od zlata moj suautor i ja razmatramo Jednadžbu osobnog uspjeha koja
jasno otkriva važnost vjere:

((S + T) x V x D) + V = Jednadžba vašega osobnog uspjeha

Povezivanje Strasti s Talentom, a potom traženje odgovarajućih Veza i odgovarajućeg
Djelovanja vrlo su važne sastavnice Uspjeha... ali kad tim sastavnicama dodate jaku Vjeru u
sebe i svoju misiju, dobivate istinsku Jednadžbu osobnog uspjeha.

Treće poglavlje

ČUDAN INTERVJU S VRAGOM

Čitajući ovaj intervju s vragom, iz mojega kratkog opisa vlastitog života uvidjet ćete koliko se vrag
očajnički trudio ušutkati me prije no što sam stekao javno priznanje. Kad pročitate ovaj intervju s
vragom, shvatit ćete i zašto mu je morala prethoditi ova priča o mojemu životu.

Prije no što počnete čitati ovaj intervju, želim da steknete jasnu sliku o posljednjem vražjem pokušaju da
me svlada i neka bude upamćeno kao dobro da je taj posljednji pokušaj dao milosti priliku da okreće i
uvrće vražji rep sve dok nije cvileći priznao.

Vražja propast započela je s Depresijom 1929. godine. Zahvaljujući sretnom okretu Kotača života izgubio
sam svoje imanje od 600 jutara u gorju Catskill; ostao sam bez svih prihoda; a Državna banka Harriman,
u kojoj je bio sav moj novac, propala je i nestala. Prije no što sam shvatio što se događa, uhvatio me
duhovni i ekonomski uragan koji je prerastao u toliko silovitu svjetsku katastrofu da je ni jedan pojedinac
ni skupina pojedinaca nisu mogli podnijeti.

Čekajući da oluja prestane i da se stampedo ljudskog straha zaustavi, preselio sam se u Washington, D.
C., grad iz kojega sam krenuo nakon prvog susreta s Andrewom Carnegiejem gotovo četvrt stoljeća prije.

Doimalo se da ne mogu učiniti ništa osim sjediti i čekati. Imao sam samo vrijeme. Nakon tri godine
čekanja, bez opipljivih rezultata, moja me nemirna duša počela gurati natrag u služenje.

Nisam imao mnogo mogućnosti za poučavanje filozofije uspjeha dok je svijet oko mene bio usred
krajnjeg neuspjeha, a čovjekov je um bio ispunjen strahom od siromaštva.

Ta mi je misao došla dok sam jedne večeri sjedio u svojemu automobilu pred Lincolnovim mauzolejom
na rijeci Potomac, u sjeni zgrade Kongresa. S njom je došla druga misao: svijet je stvorio Depresiju
kakva se do tada nije dogodila, na koju nije moglo utjecati ni jedno ljudsko biće. S tom Depresijom stigla
je i mogućnost da iskušam filozofiju samoodređenja, čijem sam stvaranju posvetio veliki dio svojega
života. Ponovno sam imao mogućnost ustanoviti je li moja filozofija bila praktična ili je samo teorija.

Uvidio sam i da se pojavila mogućnost da iskušam tvrdnju koju sam iznio stotine puta, tvrdnju da “svaka
nevolja sa sobom donosi sjemenku jednako velike prednosti”. Što su za mene prednosti svjetske
Depresije, ako uopće postoje?

Kad sam počeo tražiti smjer u kojem bih mogao krenuti kako bih iskušao svoju filozofiju, došao sam do
najšokantnijeg otkrića u svojemu životu. Otkrio sam da sam, zahvaljujući određenoj čudnoj moći koju
nisam razumio, izgubio hrabrost; moja je poduzetnost bila obeshrabrena, a moj je entuzijazam oslabio. I
najgore od svega, silno sam se sramio priznati da sam autor filozofije samoodređenja jer sam duboko u
svojemu srcu znao, ili sam mislio da znam, da ne uspijevam postići da me moja filozofija izvuče iz jame
očaja u kojoj sam se našao.

Dok sam posrtao u stanju mentalne zbunjenosti, vrag je zacijelo plesao od radosti. “Autora prve filozofije
osobnog postignuća” napokon je imao u šaci paraliziranog neodlučnošću.

Ali, na mene je zacijelo djelovala i vražja opozicija!

Dok sam sjedio pred Lincolnovim mauzolejom i razmišljao o okolnostima koje su me mnogo puta do tada
uzdignule u visine postignuća, da bi me potom ispustile u jednake dubine očaja, pružena mi je sretna
misao u obliku jasnog plana djelovanja za koji sam vjerovao da mi može pomoći odbaciti onaj hipnotički
osjećaj ravnodušnosti koji me bio sputao.

U intervjuu s vragom točno je opisana priroda moći koja me lišila poduzetnosti i hrabrosti. Ista moć
sputavala je milijune ljudi tijekom Velike depresije. To je glavno oružje kojim vrag ovladava ljudskim
bićima te upravlja njima.

Sažetak te misli koja mi je pristigla glasi: unatoč tome što sam od Andrewa Carnegieja i više od pet
stotina drugih ljudi, jednako poslovno i profesionalno uspješnih, naučio da se iznimna postignuća u svim
područjima ostvaruju uz pomoć stručne skupine (skladne koordinacije dvaju ili više umova koji rade na
postizanju određenoga cilja), nisam uspio stvoriti takav savez sa svrhom ostvarenja svojega plana
predstavljanja filozofije osobnog postignuća svijetu.

Iako sam shvaćao moć stručne skupine, propustio sam usvojiti i koristiti tu moć. Radio sam kao “vuk
samotnjak” umjesto da se povežem s drugim i superiornim umovima.

Ovaj intervju s vragom možda se dogodio dok je Hill sjedio u podnožju Lincolnova mauzoleja.
Je li bio stvaran? Za Hilla je bio stvaran i stvorio je okvir za njegov način života te način na koji
je svoja otkrića dijelio s nama; njegovim učenicima. Njegovim riječima, otkrio je da se “svaki
veliki vođa iz prošlosti, čiji sam život istražio, suočavao s teškoćama i doživio privremeni poraz
prije no što je uspio”. Hill u svojim djelima opisuje i kako su se veliki vođe okruživali stručnim
skupinama. Pobijedili su u svojoj unutarnjoj borbi s teškoćama i potom moć stručne skupine
iskoristili za ostvarenje svojeg uspjeha. Razmislite o tome kako biste vi mogli okupiti stručnu
skupinu - tim - koji će vam pomoći prevladati teškoće i povesti vas prema uspjehu.

Analiza

Sada ukratko razmotrimo čudan intervju koji ćete početi čitati. Neki koji ga pročitaju poželjet će upitati:
“Jeste li doista intervjuirali vraga ili samo zamišljenog vraga?” Neki bi mogli poželjeti doznati odgovor
na to pitanje prije no što počnu čitati intervju.

Odgovorit ću na jedini istinit način na koji mogu odgovoriti... vrag kojega sam intervjuirao možda je bio
stvaran, kao što je tvrdio da jest, a možda je bio tvorevina moje mašte. Što god bio, stvaran ili zamišljen,
nije osobito važno u usporedbi s prirodom informacija otkrivenih u intervjuu.

Važno je sljedeće pitanje: iznosi li ovaj intervju pouzdane informacije koje bi mogle biti korisne ljudima
koji pokušavaju pronaći svoje mjesto u svijetu? Ako iznosi takve informacije, neovisno o tome je li
iznesen u obliku činjenice ili fikcije, zaslužuje ozbiljnu analizu pažljivim čitanjem. Nimalo me ne zanima
istinski izvor tih informacija ni istinska priroda vraga čiju ćete zapanjujuću priču pročitati. Zanima me
samo činjenica da se to vražje priznanje savršeno uklapa u ono što sam naučio od života.

Vjerujem da ovaj intervju sadrži informacije koje imaju praktičnu vrijednost za sve koji život ne

doživljavaju prijateljski nastrojenim, a vjerujem zato što mi je središnja tema ove knjige donijela svu
sreću koja mi je potrebna, u obliku koji najbolje odgovara mojoj prirodi.
Imao sam iskustvo s dovoljno načela koja je vrag spomenuo koja su me uvjerila kako će učiniti upravo
ono što je on rekao da hoće. To mi je dovoljno. Stoga priču o tom intervjuu prenosim vama kako biste iz
nje mogli izvući dobit.
Možda ćete najveće vrijednosti primiti ako prihvatite da je vrag ono što tvrdi da jest, vjerujući u njegovu
poruku zbog nečega korisnog što ćete moći primijeniti i ne zabrinjavajući se zbog toga tko vrag jest te
postoji li.
Ako vas zanima moje iskreno, osobno mišljenje, vjerujem da je vrag upravo ono što tvrdi da jest. A sada
razmotrimo njegovo čudno priznanje.
Nakon što je gospodin Zemaljski silom ušao u vražju svijest, započeo je ovaj prisilan intervju pitanjima
koja nije bilo moguće izbjeći...

Hill, gospodin Zemaljski, ispituje vraga u gotovo sudskom ozračju. Vrag je zbog nečega
obavezan davati potpune i točne odgovore. Kako je to postignuto? Možda je gospodin Hill od
vraga iznudio priznanje uspostavivši stručnu skupinu, možda sa suprugom, “skladnu
koordinaciju dvaju ili više umova koji rade na određenom cilju” kako bi primijenio Božju moć
-”veliko spremište Beskonačne Inteligencije u kojemu je pohranjeno sve što jest, sve što je
ikada bilo i sve što ikada može biti.” Možda je Hill osvojio pravo na točne odgovore tako što je
bio mislilac koji upravlja vlastitim umom, koji je ovladao svim svojim strahovima. Zahvaljujući
tom ovladavanju i nadzoru mogao je od vraga zahtijevati istinite i točne odgovore. Kako bilo,
Hill prisiljava vraga na razotkrivanje njegovih trikova i lukavstava - kako bismo im i mi mogli
suprotstaviti i izbjeći te zamke u svojemu životu.

Ovdje počinje Intervju s vragom

P(itanje): Otkrio sam tajnu šifru pomoću koje ti mogu čitati misli. Došao sam ti postaviti nekoliko vrlo
jednostavnih pitanja. Zahtijevam da mi daš izravne i istinite odgovore. Jesi li spreman za intervju,
gospodine vraže?
O(dgovor): Da, spreman sam, ali mi se moraš obraćati s više poštovanja. Tijekom ovog intervjua
obraćat ćeš mi se izrazom “Vaše Veličanstvo”.

P: Kojim pravom zahtijevate takvo kraljevsko poštovanje?

O: Trebao bi znati da je devedeset i osam posto ljudi tvojega svijeta u mojoj vlasti. Ne misliš li da
me to svrstava među kraljevske ličnosti?

Kad sam prvi put čitala ovaj intervju, veoma sam burno reagirala pročitavši da se vragu obraća
izrazom “Vaše Veličanstvo”. A tada sam shvatila da je Hill vjerojatno želio izazvati upravo tu
reakciju... pa sam nastavila čitati. I dakako, tekst ne otkriva je li Hillov ton bio ironičan ili
sarkastičan u takvom obraćanju vragu.

P: Imate li dokaz za tu tvrdnju?

O: Da, mnogo dokaza.

P: Od čega se sastoji vaš dokaz?

O: Od mnogo čega. Ako želiš odgovore, obraćat ćeš mi se izrazom “Vaše Veličanstvo”. Nešto ćeš
razumjeti, a ponešto nećeš. Kako bi shvatio moje viđenje, opisat ću se i ispraviti pogrešne zamisli
ljudi o meni i o mojem prebivalištu.

P: To je sjajna zamisao, Vaše Veličanstvo. Započnite tako što ćete mi reći gdje živite. Potom opišite svoj
fizički izgled.

O: Moj fizički izgled? Pa, dragi moj gospodine Zemaljski, ja nemam fizičko tijelo. Bio bih
hendikepiran teretom u kojemu vi zemaljska stvorenja živite. Sastojim se od negativne energije, a
živim u umu ljudi koji me se plaše. Zauzimam i polovicu svakog atoma materije te svake jedinice
mentalne i fizičke energije. Možda ćeš bolje shvatiti moju prirodu ako ti kažem da sam ja negativni
dio atoma.

P: O, vidim što se pripremate ustvrditi. Stvarate temelj za tvrdnju da bez vas ne bi bilo svijeta, zvijezda,
elektrona, atoma, ljudskih bića, ničega. Nije li tako?

O: Točno! Potpuno točno.

P: Ako vi zauzimate pola energije i materije, tko zauzima drugu polovicu?

O: Drugu polovicu zauzima moja opozicija.

P: Opozicija? Kako to mislite?

O: Opozicija je ono što vi zemaljska bića nazivate Bogom.

P: Dakle, podijelili ste svemir s Bogom. To tvrdite?

O: To nije moja tvrdnja nego činjenica. Prije završetka ovog intervjua shvatit ćeš zašto je moja
tvrdnja istinita. Shvatit ćeš i zašto mora biti istinita jer u suprotnom ne bi bilo svijeta poput tvojega,
ni zemaljskih bića poput tebe. Ja nisam zvijer s račvastim jezikom i zašiljenim repom.

P: Ali, u vašoj je vlasti um devedeset i osam od stotinu ljudi. To ste sami rekli. Što uzrokuje sav jad u tih
devedeset i osam posto ljudi kojima upravljate, ako ne vi?

O: Nisam rekao da ne uzrokujem sav jad ovoga svijeta. Naprotiv, hvalim se time. Moj je posao
predstavljati negativnu stranu svega, uključujući misli vas, zemaljskih ljudi. Kako bih drugačije
mogao držati ljude pod nadzorom? Moja opozicija upravlja pozitivnom mišlju. Ja upravljam
negativnom mišlju.

P: Kako ovladavate čovjekovim umom?

O: O, to je lako; jednostavno uđem i zauzmem nekorišteni prostor u ljudskom mozgu. Sijem
sjemenke negativnih misli u ljudskom umu kako bih mogao zauzeti taj prostor i vladati njime!

P: Zacijelo raspolažete mnogim trikovima i metodama pomoću kojih ovladavate ljudskim umom i
zadržavate nadzor nad njime.

O: Da, doista primjenjujem trikove i metode za ovladavanje ljudskim razmišljanjem. I moje su
metode lukave.

P: Hajde, Vaše Veličanstvo, opišite svoje lukave trikove.

O: Jedna od mojih najlukavijih metoda za upravljanje umom je strah. U ljudski um sijem sjemenke
straha, a kad te sjemenke prokliju i niknu, uslijed uporabe, ja upravljam prostorom koji one
zauzimaju. Šest najdjelotvornijih strahova su strah od siromaštva, strah od kritike, strah od bolesti,
strah od gubitka ljubavi, strah od starosti i strah od smrti.

Vrag kaže: “Jedna od mojih najlukavijih metoda za upravljanje umom je strah... strah od
siromaštva, strah od kritike, strah od bolesti, strah od gubitka ljubavi, strah od starosti i strah od
smrti. ”

P: Koji vam od tih šest strahova najčešće služi, Vaše Veličanstvo?

O: Prvi i zadnji - strah od siromaštva i strah od smrti! U određenom trenutku života svakoga
stegnem jednim od njih ili primijenim oba. Te strahove u ljudski um sijem toliko spretno da ljudi
počnu vjerovati kako su ih sami stvorili. To postižem uvjeravajući ih da stojim onkraj vrata
sljedećeg života i čekam da ih nakon smrti zgrabim kako bih ih vječno kažnjavao. Dakako, ne mogu
kazniti nikoga, osim u njegovu vlastitom umu, određenim oblikom straha - ali mi je strah od onoga
što ne postoji jednako koristan kao i strah od onoga što postoji. Svi oblici straha proširuju prostor
koji zauzimam u ljudskom umu.

P: Vaše Veličanstvo, biste li objasnili kako ste ovladali ljudskim bićima?

O: Ta je priča preduga da bi je se ispripovijedalo u nekoliko riječi. Sve je započelo prije više od
milijun godina, kad je prvi čovjek počeo razmišljati. Do tada sam imao nadzor nad čitavim
čovječanstvom, ali moj je neprijatelj otkrio moć pozitivne misli, stavio je u ljudski um i tada je
počela moja bitka za održavanje nadzora. Do sada sam bio prilično uspješan jer mi je opozicija
uzela samo dva posto ljudi.

P: Iz vašeg odgovora zaključujem da su vaši neprijatelji ljudi koji razmišljaju. Jesam li to ispravno
rekao?

O: To nije ispravno, ali je točno.

P: Govorite mi još o svijetu u kojemu živite.

O: Živim gdje mi se prohtije. Vrijeme i prostor za mene ne postoje. Ja sam sila koju je najbolje
opisati kao energiju. Kao što sam rekao, moje omiljeno fizičko prebivalište je um zemaljskih bića.
Upravljam dijelom mozgovnog prostora svakog ljudskog bića. Mjera prostora koji zauzimam u umu
svakog pojedinca ovisi o tome koliko ta osoba malo razmišlja te kako razmišlja. Kao što sam ti
rekao, niti jednu osobu koja razmišlja ne mogu u potpunosti držati pod nadzorom.

P: Govorite o opoziciji. Što podrazumijevate pod time?

O: Moj protivnik upravlja svim pozitivnim silama svijeta, kao što su ljubav, vjera, nada i optimizam.
Moj protivnik upravlja i pozitivnim čimbenicima sveg prirodnog zakona u svemiru, sila koje Zemlju,
sve planete i sve zvijezde drže u ravnoteži i na njihovim putanjama, ali te su sile blage u usporedbi s
onima koje djeluju u ljudskom umu koji je pod mojim nadzorom. Vidiš, ja ne nastojim upravljati
zvijezdama i planetima. Draže mi je upravljati ljudskim umom.

P: Kad ste stekli svoju moć i kako je povećavate?

O: Svoju moć povećavam prisvajajući mentalnu moć zemaljskih bića dok u trenutku smrti prolaze
kroz vrata. Devedeset i osam od svakih stotinu koji se sa zemaljske vrate na moju razinu uzimam
pod svoju vlast i dodajem svojemu biću. Dobivam sve koji ovamo dođu s bilo kojim oblikom straha.
Vidiš da neprestano radim i pripremam um ljudi prije smrti, kako bih ga mogao prisvojiti kad se
vrate na moju razinu.

P: Biste li mi rekli kako obavljate svoj posao pripreme ljudskog uma za ovladavanje njime?

O: Raspolažem nebrojenim načinima stjecanja nadzora nad ljudskim umom dok je još na
zemaljskoj razini. Moje najveće oružje je siromaštvo. Namjerno odvraćam ljude od stjecanja
materijalnog obilja jer siromaštvo odvraća ljude od razmišljanja i čini ih lakim plijenom za mene.
Moja sljedeća najbolja prijateljica je bolest. Nezdravo tijelo odvraća od razmišljanja. Potom imam
nebrojene tisuće radnika na Zemlji koji mi pomažu steći nadzor nad ljudskim umom. Imam te
agente u svakoj profesiji. Predstavljaju svaku rasu i vjeru, svaku religiju.

P: Vaše Veličanstvo, tko su vaši najveći neprijatelji na Zemlji?

O: Svi koji ljude potiču razmišljati i djelovati na vlastitu inicijativu moji su neprijatelji. Ljudi poput
Sokrata, Konfucija, Voltairea, Emersona, Thomasa Painea i Abrahama Lincolna. A ni ti mi ne
pomažeš.

P: Je li istina da koristite ljude koji posjeduju veliko bogatstvo?

O: Kao što sam već rekao, siromaštvo je uvijek moj prijatelj jer odvraća od neovisnog razmišljanja
i u ljudskom umu potiče strah. Neki bogati ljudi služe mojemu cilju, dok mi drugi čine veliku štetu,
ovisno o tome kako se bogatstvo koristi. Primjerice, veliko bogatstvo Rockefellerovih jedan je od

mojih najvećih neprijatelja.

P: To je zanimljivo, Vaše Veličanstvo; biste li mi rekli zašto se bogatstva Rockefellerovih plašite više
nego drugih?

O: Novac Rockefellerovih koristi se za izoliranje i svladavanje bolesti fizičkog tijela u svim
dijelovima svijeta. Bolest je uvijek bila jedno od mojih najdjelotvornijih oružja. Pred strahom od
bolesti prednjači samo strah od siromaštva. Novac Rockefellerovih otkriva nove tajne prirode u
stotinu različitih smjerova, a svemu tome svrha je pomoći ljudima da ovladaju svojim umom i
zadrže vlast nad njim. To potiče nove i bolje metode hranjenja, odijevanja i stanovanja. Uklanja
sirotinjske četvrti iz velikih gradova, mjesta na kojima nalazim svoje omiljene saveznike. Financira
kampanje za bolju državnu upravu i pomaže iskorijeniti nepoštenost iz politike. Pomaže postaviti
više standarde u poslovnoj praksi i poslovne ljude potiče poslovati u skladu sa Zlatnim pravilom, a to
ne pomaže mojemu cilju.

P: Sto je s onim mladićima i djevojkama za koje se kaže da su na putu za pakao? Jesu li u vašoj vlasti?

O: Na to pitanje mogu odgovoriti samo “da i ne”. Iskvario sam um mladih poučivši ih piti i pušiti, ali
me zbunjuju svojom sklonošću da razmišljaju svojom glavom.

Hill skače amo-tamo po vraažjem bojnom polju. Prijašnjem pitanju o filantropiji
Rockefellerovih slijedi objašnjenje zašto su mladi ljudi “na putu za pakao”. Vjerujem da nas
autor izaziva da držimo nekoliko zamisli istodobno dok dopušta vragu da obavlja svoj prljavi
posao u nadi da će nas zbuniti. U knjizi potražite i druge takve primjere - pronaći ćete ih!

P: Kažete da ste alkoholom i cigaretama iskvarili um mladih ljudi. Shvaćam kako alkohol može uništiti
moć neovisnog razmišljanja, ali ne vidim kako cigarete pomažu vašemu cilju.

O: Možda to ne znaš, ali cigarete uništavaju moć ustrajnosti, razaraju moć izdržljivosti, narušavaju
sposobnost usredotočenja, umrtvljuju i potkopavaju sposobnost imaginacije i na druge načine
pomažu onemogućavati ljudima da djelotvorno koriste svoj um.

Znaš li da imam milijune ljudi, mladih i starih, oba spola, koji puše dvije kutije cigareta dnevno? To
znači da imam milijune ljudi koji postupno uništavaju svoju moć pružanja otpora.

Jednoga ću dana njihovoj navici pušenja cigareta dodati druge navike koje narušavaju mišljenje,
sve dok ne steknem nadzor nad njihovim umom.

Navike dolaze u parovima, trojkama i četvorkama. Svaka navika koja oslabljuje moć volje, poziva
družinu svojih rođakinja da se usele i ovladaju umom. Navika pušenja cigareta, ne samo što
oslabljuje moć pružanja otpora i odvraća od ustrajnosti, nego i poziva na nemarnost u drugim
ljudskim odnosima.

P: Cigarete nikada nisam smatrao oruđem uništenja, Vaše Veličanstvo, ali vaše objašnjenje baca drugačije
svjetlo na tu temu. Koliko preobraćenika na tu naviku u ovom trenutku imate?

O: Ponosan sam na svoj rezultat. Milijuni su sada moje žrtve, a ta se brojka svakodnevno

povećava. Uskoro će se gotovo cijeli svijet predati toj navici. Sljedbenike te navike sada imam u
tisućama obitelji, uključujući svakog člana obitelji. Dječaci i djevojčice u ranoj dobi počinju
razvijati tu naviku. Uče pušiti promatrajući svoje roditelje te stariju braću i sestre.

P: Sto smatrate boljim oruđem za stjecanje nadzora nad ljudskim umom - cigarete ili alkohol?

O: Bez oklijevanja bih rekao da su to cigarete. Kad uspijem navesti mladu osobu da se pridruži
mojemu klubu “dvije kutije dnevno”, lako je navedem razviti naviku konzumiranja alkohola,
pretjeranog uživanja u seksu i drugih srodnih navika koje uništavaju neovisnost razmišljanja i
djelovanja.

Sjetite se da je ovo napisano 1938. godine - mnogo prije no što je otkriveno da duhan izazova
ovisnost. Napoleon Hill je u tome, kao i u drugim pitanjima, daleko ispred svojega vremena u
nekim od svojih medicinskih i socioloških promišljenja.

P: Vaše Veličanstvo, kad sam započeo ovaj intervju, potpuno sam vas pogrešno procijenio. Mislio sam da
ste prevarant i lažljivac, ali sada uviđam da ste prilično stvarni i vrlo moćni.

O: Tvoja isprika je prihvaćena, ali ne moraš se uzrujavati. Milijuni ljudi sumnjali su u moju moć, ali
sam većinu dobio na vratima kad su došli ovamo.

Ni od koga ne tražim da vjeruje u mene. Draže mi je da strahuju. Nisam prosjak! Ono što želim
uzimam lukavošću i silom. Preklinjanje ljudi da vjeruju posao je moje opozicije - a ne moj.

P: Vaše Veličanstvo, molim vas da mi ne zamjerite moju nepristojnost, ali ne bih više nikada mogao
samoga sebe pogledah u lice kad vam u ovom trenutku ne bih rekao da ste najgore zlo koje vreba nevine
ljude.

Uvijek sam vas pogrešno shvaćao. Mislio sam da ste toliko ljubazni da ostavite ljude na miru dok žive,
da njihove duše mučite tek nakon smrti. A sada iz vašega besramnog priznanja otkrivam da uništavate
njihovo pravo na slobodu mišljenja i prisiljavate ih živjeti u paklu na Zemlji. Što imate reći na to?

O: Samokontrolom dobivam ono što želim. Ovo nije osobito dobro za moj posao, ali predlažem ti da
me oponašaš umjesto da me kritiziraš. Nazivaš se misliocem i doista to jesi. Da nisi, ne bi me prisilio
na ovaj intervju. Ali, nikada nećeš biti jedan od onih mislilaca koji me plaše ako ne stekneš bolji
nadzor nad svojim emocijama.

P: Ostavimo osobnosti. Došao sam doznati više o vama, a ne razgovarati o sebi. Molim vas, pričajte mi o
mnogim trikovima za ovladavanje ljudskim umom koje ste domislili. Što je u ovom trenutku vaše
najmoćnije oružje?

O: Na to je pitanje teško odgovoriti. Raspolažem tolikim mnogim načinima za ulazak u ljudski um i
upravljanje njime da mi je teško reći koji je najdjelotvorniji. U ovom trenutku pokušavam izazvati
još jedan rat. Moji prijatelji ovdje u Washingtonu pomažu mi uvesti Ameriku u taj rat. Ako uspijem
potaknuti svijet da počne masovno ubijati, uspjet ću aktivirati svoju omiljenu metodu za nadzor nad
umom. To je ono što biste vi mogli nazvati masovnim strahom. Tu sam metodu primijenio za

izazivanje Svjetskog rata 1914. godine. Primijenio sam je za izazivanje Ekonomske depresije 1929.
godine, a da me moja opozicija nije prevarila, sada bi u mojoj vlasti bili svi muškarci, sve žene i sva
djeca ovoga svijeta. I sam možeš vidjeti koliko sam se približio vladavini nad cijelim svijetom - što
sam tisućama godina mukotrpno pokušavao ostvariti.

Vrag ovdje tvrdi da surađuje s obje strane kako bi započeo rat svojim sijanjem sjemenki straha
po cijelom svijetu. To je bit onoga što je u naše vrijeme postalo poznato kao terorizam -i
odgovor na to. Vrag u Hillovom djelu preuzima zaslugu ne samo za oba svjetska rata, nego i za
Veliku depresiju... a popisu njegovih zasluga lako možemo dodati i trenutačni ekonomski kolaps.
I rat i ekonomski kolaps rađaju strah u ljudskom umu i nedvojbeno su vražje djelo.

P: Da, shvaćam što želite reći. Tko ne bi? Vrlo domišljato manipulirate ljudskim umom. Obavljaju li vaš
posao samo ljudi na visokim položajima i oni koji posjeduju velik utjecaj?

O: O, ne! Koristim um ljudi iz svih društvenih slojeva. Zapravo, najdraži su mi oni koji si ni ne
umišljaju da razmišljaju; takvom osobom vrlo lako manipuliram. Ne bih mogao imati vlast nad
devedeset i osam posto ljudi ovoga svijeta da svi znaju razmišljati svojom glavom.

P: Zanima me dobrobit ljudi za koje tvrdite da ih držite u vlasti. Zbog toga želim da mi otkrijete sve
trikove pomoću kojih ulazite u njihov um i upravljate njime. Želim vaše potpuno priznanje pa počnite sa
svojim najlukavijim trikom.

O: Prisiljavaš me na samoubojstvo, ali, bespomoćan sam! Stoga se smiri, a ja ću u tvoje ruke staviti
oružje kojim će se milijuni drugih zemaljskih bića moći obraniti od mene.

Četvrto poglavlje

LUTANJE S VRAGOM

P: Najprije mi otkrijte svoj najlukaviji trik - onaj kojim u zamku hvatate najviše ljudi.

O: Ako me prisiliš otkriti ovu tajnu, izgubit ću milijune živućih ljudi te milijune još nerođenih.
Preklinjem te, dopusti mi ovo pitanje ostaviti bez odgovora.

P: Dakle, Njegovo Veličanstvo vrag plaši se običnog, skromnog zemaljskog bića! Jesam li ispravno
rekao?

O: Nije ispravno, ali je točno. Nemaš pravo oduzeti mi najpotrebnije oruđe. Milijunima godina
vladao sam zemaljskim bićima pomoću straha i neznanja. A sada ti dolaziš i želiš mi onemogućiti
primjenu tog oružja prisiljavajući me da ti kažem kako ga koristim. Ne shvaćaš li da ćeš oslabiti
moj pritisak na svaku osobu koja čuje ovo priznanje na koje me prisiljavaš? Zar nemaš milosti? Zar
nemaš smisla za humor? Zar nemaš sportskog duha?

P: Prestanite odugovlačiti i počnite se ispovijedati. Tko ste vi da biste tražili milost od onoga koga biste
uništili da možete? Tko ste vi da govorite o sportskom duhu i o smislu za humor? Vi koji ste, prema
vlastitom priznanju, stvorili pravi pakao na Zemlji gdje nevine ljude kažnjavate pomoću njihova straha i
neznanja. A u vezi gledanja svojega posla, upravo to i činim dok vas prisiljavam da mi kažete kako
upravljate ljudima pomoću njihova uma. Moj je posao, ako se to uopće može nazvati poslom, pomoći
ljudima otključati vrata zatvora koje su sami stvorili i u kojima su zatvoreni zbog strahova usađenih u
njihov um.

Gospodin Zemaljski ima moć prisiliti vraga da odgovori na pitanja. Njegovo znanje o neovisnom
razmišljanju i izostanak straha, oružje je kojim iznuđuje ovo priznanje.

O: Moje najvažnije oružje protiv ljudskih bića sastoji se od dvaju tajnih načela pomoću kojih
ovladavam njihovim umom. Najprije ću govoriti o načelu navike pomoću koje tiho ulazim u ljudski
um. Djelujući u skladu s tim načelom, uspostavljam (volio bih da mogu izbjeći ovu riječ) naviku
besciljnog lutanja. Kad osoba počne lutati, u pogledu bilo kojeg pitanja, na putu je ravno prema
vratima onoga što vi zemaljska bića nazivate paklom.

P: Opišite sve načine kojima ljude potičete na lutanje. Definirajte taj pojam i recite nam točno što njime
podrazumijevate.

O: Pojam “lutanje” najbolje ću objasniti ako kažem da ljudi koji razmišljaju svojom glavom,
nikada ne lutaju, a lutalice su oni koji malo ili nimalo ne razmišljaju. Lutalica je onaj koji dopušta
da na njega utječu i njime upravljaju okolnosti izvan njegova uma. Ta bi mi osoba radije dopustila
da zauzmem njezin um i razmišljam umjesto nje nego da se upusti u gnjavažu razmišljanja
vlastitom glavom. Lutalica je osoba koja prihvaća sve što joj život donese, bez prosvjeda i borbe.
Ne zna što želi od života pa sve vrijeme provodi dobivajući upravo to. Lutalica ima mnogo
mišljenja, ali ta mišljenja nisu njegova. Većinu dobiva od mene.

Lutalica je osoba koja je mentalno previše lijena da bi koristila vlastiti mozak. Upravo zato mogu
ovladati razmišljanjem ljudi i usaditi svoje zamisli u njihov um.

“Lutalice su oni koji malo ili nimalo ne razmišljaju svojom glavom.

Lutalica je onaj koji dopušta da na njega utječu i njime upravljaju okolnosti izvan njegova
uma.”

P: Mislim da razumijem tko je lutalica. Recite mi pomoću kojih navika navodite ljude da lutaju kroz
život. Počnite tako što ćete mi reći kada i kako počinjete vladati ljudskim umom.

O: Nadzor nad umom ljudskog bića stječem dok je osoba mlada. Katkad postavim temelj za svoj
nadzor nad određenim umom i prije no što se njegov vlasnik rodi, tako što manipuliram umovima
njegovih roditelja. Katkad se vraćam još i dalje pa ljude za svoj nadzor pripremam pomoću onoga
što vi zemaljska bića nazivate “fizičkim naslijeđem”. Vidiš, tako imam dva pristupa ljudskom umu.

P: Da. Nastavite i opišite ta dvoja vrata na koja ulazite i stječete nadzor nad umom ljudskog bića.

O: Kao što sam rekao, pomažem tome da ljudi u tvoj svijet dođu sa oslabljenim umom tako što im
prije rođenja dajem što više slabosti njihovih predaka. Vi to načelo nazivate “fizičkim
nasljeđivanjem”. Kad se čovjek rodi, upravljam njime pomoću onoga što vi, zemaljska bića,
nazivate okolinom. Tada u igru ulazi načelo navike. Um nije ništa drugo doli zbroj čovjekovih
navika! Jednom po jednom ulazim u um, uspostavljam navike i naposljetku potpuno ovladam umom.

P: Recite mi kojim navikama ljudskog uma najčešće ovladate.

O: To je jedan od mojih najlukavijih trikova: u ljudski um ulazim putem misli koje oni smatraju
svojima. Najkorisnije su mi misli straha, praznovjerja, lakomosti, pohlepe, pohote, osvetoljubivosti,
gnjeva, taštine i obične lijenosti. Pomoću jedne ili više takvih misli mogu ući u bilo koji um, u bilo
kojoj dobi, ali najbolje rezultate ostvarujem kad ovladam umom dok je još mlad, prije no što je
njegov vlasnik naučio zatvarati bilo koja od ovih devet vrata. Tada mogu uspostaviti navike koje će
ta vrata zauvijek držati odškrinutima.

P: Počinjem shvaćan vaše metode. Vratimo se sada navici lutanja. Recite nam više o toj navici kad već
kažete da je to najlukaviji trik za upravljanje ljudskim umom.

O: Kao što sam već rekao, ljude na lutanje potičem u njihovoj mladosti. Potičem ih bezumno lutati
kroz razdoblje školovanja bez znanja o tome čime se žele baviti u životu. Tada hvatam većinu ljudi.
Navike su povezane. Odlutajte u jednom smjeru i uskoro ćete lutati u svim smjerovima. Koristim i
navike okoline koje mi omogućuju čvrsto uhvatiti žrtvu.

P: Shvaćam. Uzimate si zadatak poučavanja djece navici lutanja tako što ih potičete školovanje prolaziti
bez cilja ili svrhe. Sada mi otkrijte neke od svojih drugih trikova pomoću kojih ljude navodite postati
lutalicama.

O: Pa, moj drugi najbolji trik za uspostavljanje navike lutanja je onaj koji primjenjujem uz pomoć
roditelja, učitelja u državnim školama i vjeroučitelja.

Upozoravam te, nemoj me prisiljavati da spominjem taj trik. Nemoj razotkriti taj trik. Ako to
učiniš, mrzit će te moji suradnici koji mi ga pomažu izvoditi. Ako ovo priznanje objaviš u obliku
knjige, tvoja će knjiga biti zabranjena u državnim školama. Bit će omražena većini vjerskih vođa.
Mnogi roditelji skrivat će je od djece. Novine se neće usuditi objaviti osvrt na tvoju knjigu. Milijuni
ljudi mrzit će te zbog te knjige.

Štoviše, ti i tvoja knjiga nećete se sviđati nikome osim onima koji razmišljaju, a znaš koliko je
takvih malo! Savjetujem ti da mi dopustiš izostaviti opis mojega drugog najboljeg trika.

Autor je znao da će ovo mišljenje biti jedan od najdvojbenijih aspekata njegove knjige. Štoviše,
njegova je supruga bila toliko zabrinuta zbog toga kako će to biti primljeno daje od njega
iznudila obećanje da je neće objaviti. Zapravo, obitelj je tek sada, dugo nakon njezine smrti,
pristala podijeliti je sa svijetom. Savjetovala bih vam slijediti Hillov savjet o sustavu javnog
školstva i vjerskih učitelja te potom samostalno donijeti zaključak.

P: Dakle, za moje dobro želite prešutjeti opis svojega drugog najboljeg trika. Moja se knjiga neće svidjeti
nikome osim onima koji razmišljaju, ha? Pa, u redu, odgovorite.

O: Zažalit ćeš zbog ovoga, gospodine Zemaljski, obit će ti se o glavu. Ovom ćeš pogreškom
preusmjeriti pozornost na sebe. Moji suradnici, milijuni njih, zaboravit će mene i zamrzit će tebe
jer si otkrio moje metode.

P: Ja nisam važan. Pričajte mi o tom svojem drugom najboljem triku kojim poričete ljude da s vama lutaju
do pakla.

O: Moj drugi najbolji trik uopće nije drugi. Prvi je, jer bez njega ne bih mogao ovladati umovima
mladih ljudi. Roditelji, učitelji, vjeroučitelji i mnoge druge odrasle osobe nesvjesno služe mojoj
svrsi pomažući mi u djeci uništiti naviku razmišljanja vlastitom glavom. Oni obavljaju svoj posao na
različite načine ne znajući što čine dječjim umovima ni što je istinski uzrok dječjih pogrešaka.

Jeste li ikada čuli kako roditelj završava rečenicu svojega djeteta? Ili ste vidjeli kako dovršava
djetetovu zadaću? Sjećate li se onih znanstvenih izložbi u školi, na kojima je bilo očito da su
djeca primila mnogo “vanjske” pomoći u ostvarenju svojih znanstvenih projekata? Mama i tata
možda su malo previše “pomogli”, ali duboko u sebi znaju da njihovo dijete cijeni tu pomoć te
uviđa da su oni sjajni roditelji. Zar ne? Ali, dijete zapravo možda misli: “Mama i tata misle da to
nisam sposoban sam učiniti... zašto bih se uopće trudio?!” Ta roditeljska “pomoć” s vremenom
će uništiti djetetovo samopouzdanje. Dopuštajući da djeca uistinu budu odgovorna, roditelji će
im pomoći razviti naviku razmišljanja vlastitom glavom!

P: Gotovo ne mogu vjerovati, Vaše Veličanstvo. Uvijek sam vjerovao da su djeci najbolji prijatelji oni
koji su im najbliži, njihovi roditelji, njihovi učitelji i njihovi vjeroučitelji. Od koga bi djeca mogla
primiđ pouzdano vodstvo ako ne od onih koji skrbe o njima?

O: Ovdje u igru ulazi moja lukavost. Moguće je precizno objasniti kako u vlasti držim devedeset i

osam posto ljudi ovoga svijeta. Ljudima ovladam u njihovoj mladosti, prije no što oni ovladaju
svojim umom, koristeći one koji skrbe o njima. Osobito mi je potrebna pomoć onih koji djecu
poučavaju vjeri jer na tom mjestu prekidam neovisno razmišljanje i pokrećem ljude prema navici
lutanja, zbunjujući ih nedokazivim zamislima o svijetu o kojemu ne znaju ništa. Tada i u dječji um
usađujem najveći od svih strahova - strah od pakla!

P: Jasno mi je da vam je lako djecu uplašiti prijetnjama pakla, ali kako održavate njihov strah od vas i od
pakla i nakon što odrastu te počnu razmišljati svojom glavom?

O: Djeca odrastaju, ali ne uče uvijek razmišljati svojom glavom! Kad strahom osvojim um
određenog djeteta, oslabim njegovu sposobnost rasuđivanja i samostalnog razmišljanja i ta mu
slabost ostaje cijeli život.

P: Nije li to nepravedno iskorištavanje ljudskog bića onečišćenjem njegova uma prije no što je potpuno
ovladalo njime?

O: Pravedno je sve što mogu upotrijebiti za ostvarenje svojih ciljeva. Ne posjedujem budalasta
ograničenja ispravnog i pogrešnog. Nadmoć je za mene u redu. Koristim svaku ljudsku slabost kako
bih stekao i zadržao nadzor nad ljudskim umom.

P: Shvaćam vašu vražju prirodu! A sada se vratimo razmatranju vaših metoda poticanja ljudi da ovdje na
Zemlji odlutaju u pakao. Iz vašega priznanja uviđam da djecom ovladavate dok je njihov um mlad i
podatan. Recite mi više o tome kako roditelje, učitelje i vjerske vođe koristite za poticanje ljudi na
bezumno lutanje.

O: Jedan od mojih omiljenih trikova je koordiniranje aktivnosti roditelja i vjeroučitelja, kako bi
surađivali pomažući mi da uništim sposobnost njihove djece za samostalno razmišljanje. Mnoge
vjeroučitelje koristim za potkopavanje hrabrosti i moći neovisnog razmišljanja u djece, tako što ih
oni poučavaju da me se plaše, a roditelje koristim kao pomoć vjerskim vođama u tom važnom poslu.

P: Kako roditelji pomažu vjerskim vođama uništiti sposobnost samostalnog razmišljanja djece? Još nisam
čuo za takvu strahotu!

O: To postižem pomoću vrlo lukavog trika. Roditelje potičem poučavati djecu vlastitim
vjerovanjima o religiji, politici, braku i drugim važnim temama. Kao što vidiš, na taj način sa
stjecanjem nadzora nad umom osobe lako mogu nastavljati taj nadzor potičući je da mi pomogne
utisnuti ga u um njezinih potomaka.

P: Na koje još načine koristite roditelje za pretvaranje djece u bezumne lutalice?

O: Djeca slijede primjer svojih roditelja, od kojih sam većinu već svladao i vječno ih vezao uza svoj
cilj te ih tako ih potičem na bezumno lutanje. U nekim dijelovima svijeta stječem nadzor nad
dječjim umom i ovladavam njihovom voljom jednako kao što ljudi krote i pokoravaju životinje niže
inteligencije. Svejedno mi je kako će djetetova volja biti pokorena, dokle god se nečega plaši. Kroz
taj ću strah ući u njegov um i ograničiti njegovu sposobnost neovisnog razmišljanja.

Vrag će u djetetov um ući kroz strah, a tada će ograničiti njegovu sposobnost neovisnog

razmišljanja. Mogu se sjetiti mnogih vjerskih vođa koje sam u prošlosti upoznala i odmah ih
podijeliti na one koji poučavaju na temelju straha i one koji poučavaju na temelju vjere.
Zapravo, još se naježim kad se sjetim “paklenih muka” iz nekih propovijedi utemeljenih na
strahu koje sam slušala kao dijete. S druge strane, sjećam se poticajnog osjećaja nade i
hrabrosti koji je proizlazio iz propovijedi utemeljenih na vjeri. Hillove mudre riječi doista
odjekuju istinom. Dakle, paralizira li strah neovisno razmišljanje?

P: Čini se da se veoma trudite spriječiti ljude u razmišljanju.

O: Da. Pomnjivo razmišljanje za mene je smrt. Ne mogu postojati u umovima onih koji pomnjivo
razmišljaju. Ne smeta mi da ljudi misle dokle god razmišljaju u kontekstu straha, obeshrabrenosti,
beznađa i destruktivnosti. Kad počnu razmišljati u konstruktivnim kontekstima vjere, hrabrosti,
nade i jasnoće svrhe, odmah postanu saveznici moje opozicije i stoga ih gubim.

P: Počinjem shvaćati kako stječete nadzor nad dječjim umom uz pomoć njihovih roditelja i vjeroučitelja,
ali ne shvaćam kako vam učitelji pomažu u tom mrskom poslu.

O: Učitelji mi pomažu steći nadzor nad umovima djece, ali ne toliko onim čemu poučavaju djecu,
koliko onim čemu ih ne poučavaju. Čitav sustav javnog školstva uređen je tako da pridonosi
mojemu cilju poučavajući djecu gotovo svemu osim kako koristiti vlastiti um i razmišljati neovisno.
Živim u strahu da će netko hrabar jednoga dana promijeniti sadašnji sustav poučavanja i zadati
udarac mojemu cilju dopuštajući učenicima da postanu učitelji, koristeći one koji sada služe kao
učitelji samo kao vodiče koji će djeci pomagati uspostaviti načine i sredstva za razvijanje vlastitog
uma. Kad dođe to vrijeme, učitelji više neće biti među mojim osobljem.

Ovo je bit Hillove kritike javnog školstva, napisane 1938. godine. Slažete li se s njime? Sjetite
se male djece u vrtiću i u prvom razredu. Entuzijastična su i dobrovoljno se javljaju za sve,
podižu ručice i žarko žele učiti. Potom preskočite deset godina i sjetite se iste djece u srednjoj
školi - one koja sjede u zadnjim klupama, nikada ne gledaju odrasle osobe u oči i baš nikada se
ne javljaju dobrovoljno i ne postavljaju pitanja. Ta su se djeca isključila iz procesa učenja. Što
se dogodilo s njima? Deset godina školovanja. Uviđaju da će ih pogreška izložiti ismijavanju i
prijeziru. Stoga prestaju sudjelovati kako bi se zaštitila. Poučava ih se da rješenja svih
problema i konflikata nisu u njihovim rukama ni u njihovu umu, nego u rukama i u umu učitelja -
predstavnika autoriteta. Neovisno postupanje u sukobu brzo donosi prijekor i protumjeru
učitelja. Djeca se tako odvraćaju od neovisnog razmišljanja i uvjerava ih se da su nesposobna
riješiti vlastite probleme, lako su mnogi učitelji izvrsni, Hillova kritika doima se osnovanom s
obzirom na stanje današnjeg školstva. Ako se slažete s Hillom, što mislite da možemo učiniti u
vezi s time? Trebali bismo, između ostaloga, tražiti učitelje i škole koje potiču neovisno
razmišljanje svojih učenika i pohvaljuju njihovu hrabrost!

P: Mislio sam da je svrha sveg tog školovanja naučiti djecu razmišljati.

O: To možda jest svrha školovanja, ali sustav u većini škola ovoga svijeta ne ostvaruje tu svrhu.
Školsku djecu poučava se ne razvijati i ne koristiti vlastiti um nego prihvatiti i koristiti tuđe misli.
Takvo školovanje uništava sposobnost za neovisno razmišljanje, osim u rijetkim slučajevima kad se

djeca toliko odlučno oslanjaju na vlastitu volju da ne dopuštaju da drugi razmišljaju umjesto njih.
Pomnjivo razmišljanje je posao moje opozicije, a ne moj!

P: U kakvom je odnosu vaša opozicija s domovima, crkvama i školama, ako je uopće u ikakvom odnosu s
njima? Vaš odgovor na ovo pitanje trebao bi biti zanimljiv.

O: Na ovom mjestu koristim još neke od svojih lukavih trikova. Stvaram privid da sve što čine
roditelji, učitelji i vjeroučitelji, zapravo čini moja opozicija.

To odvraća pozornost od mene dok manipuliram mladim umovima. Kad vjeroučitelji djecu
pokušavaju poučiti vrlinama moje opozicije, u pravilu to čine zastrašujući ih mojim imenom. To je
sve što tražim od njih. Plamen straha raspirujem toliko da uništi djetetovu sposobnost pomnjivog
razmišljanja. Učitelji mi u javnim školama pomažu ostvariti cilj držeći djecu zaokupljenom
štrebanjem nepotrebnih informacija tako da u konačnici nemaju mogućnost pomnjivo razmišljati ili
precizno analizirati ono čemu ih učitelji poučavaju.

P: Podvrgavate li svojemu cilju sve one koji su sputani navikom bezumnog lutanja?

O: Ne. Bezumno lutanje je samo jedan od mojih trikova pomoću kojih preuzimam moć neovisnog
razmišljanja. Prije no što lutalica postane moje trajno vlasništvo, moram ga namamiti i drugim
trikom uhvatiti u zamku. O tom drugom triku reći ću ti kad završim s opisom svojih metoda
pretvaranja ljudi u lutalice.

P: Želite li reći da posjedujete metodu pomoću koje možete postići da ljudi toliko odlutaju od
samoodređenja da se više nikada ne mogu spasiti?

O: Da, jasnu metodu. I toliko je učinkovita da me nikada ne iznevjeri.

P: Jesam li dobro shvatio da tvrdite kako je vaša metoda toliko moćna da opozicija ne može vratiti one
koje ste putem bezumnog lutanja trajno uhvatili u zamku?

O: Upravo to tvrdim! Misliš li da bih imao u vlasti toliko mnogo ljudi da me moja opozicija može
spriječiti? Ništa me ne može spriječiti u nastojanju da upravljam ljudima osim njih samih.

Ništa me ne može zaustaviti osim moći pomnjivog razmišljanja. Ljudi koji pomnjivo razmišljaju, ne
lutaju bezumno ni u čemu. Svjesni su moći vlastitog uma. Štoviše, preuzimaju tu moć i ne predaju je
ni drugoj osobi ni utjecaju.

P: Recite mi više o metodama pomoću kojih ljude potičete s vama odlutati u pakao!

O: Ljude potičem na lutanje u svim područjima gdje mogu upravljati neovisnim razmišljanjem i
postupanjem. Uzmimo za primjer pitanje zdravlja. Većinu ljudi potičem jesti previše hrane i
pogrešnu vrstu hrane. To uzrokuje probavne tegobe i uništava moć pomnjivog razmišljanja. Kad bi
državne škole i crkve djecu više poučavale pravilnoj prehrani, mojemu bi cilju nanijele
nepopravljivu štetu.

Brak: Mogu navesti muškarce i žene da bezumno uđu u brak bez plana ili svrhe usmjerene
pretvaranju tog odnosa u sklad. Slijedi jedna od mojih najdjelotvornijih metoda za preobraćanje
ljudi na naviku bezumnog lutanja. Ljude u braku navodim prepirati se i međusobno si prigovarati

zbog novca. Potičem ih svađati se oko odgoja djece. Uvodim ih u neugodna proturječja u pogledu
njihovih intimnih odnosa te u neslaganje u pogledu prijatelja i društvenih aktivnosti. Držim ih toliko
zaokupljenima traženjem partnerovih mana da nikada nemaju vremena činiti bilo što dovoljno dugo
da prekinu naviku bezumnog lutanja.

Zanimanje: Ljude poučavam kako da postanu lutalice tako što ih navodim da nakon školovanja
bezumno dolutaju na prvo radno mjesto koje pronađu, bez jasnog cilja ili svrhe osim zarađivanja za
život. Pomoću ovog trika milijune ljudi cijeli život držim u strahu od siromaštva. Pomoću takvih
straha polako, ali sigurno, vodim sve dalje dok ne stignu do točke nakon koje se nitko nije oslobodio
navike bezumnog lutanja.

Štednja:Ljude potičem nesputano trošiti te štedjeti malo ili nimalo, sve dok kroz njihov strah od
siromaštva ne postignem potpuni nadzor nad njima.

Ozračje: Ljude potičem bezumno ulaziti u neskladna i neugodna ozračja kod kuće, na radnom
mjestu, u odnosima s rođacima i znancima, te ostati u njima sve dok ih ne osvojim navikom
bezumnog lutanja.

Prevladavajuće misli: Ljude potičem bezumno razviti naviku mišljenja negativnih misli. To vodi
negativnim postupcima, ljude uvodi u sukobe i njihov um ispunjava strahom te mi na taj način
otvara put za ulazak i ovladavanje njihovim umom. Kad uđem, činim to tako što im se obraćam
putem njihovih negativnih misli koje oni smatraju svojim. U ljudski um sijem sjemenke negativnih
misli pomoću propovjedaonice, novina, filmova, radija i drugih popularnih metoda obraćanja umu.
Potičem ih da mi dopuste razmišljati umjesto njih jer su previše lijeni i previše ravnodušni da bi
razmišljali sami.

P: Iz ovoga što kažete zaključujem da su bezumno lutanje i odugovlačenje isto. Je li to točno?

O: Da, to je točno. Svaka navika koja osobu potiče odugovlačiti - odgađati donošenje jasne odluke -
vodi navici bezumnog lutanja.

Vrag kaže: “Potičem ih da mi dopuste razmišljati umjesto njih jer su previše lijeni i previše
ravnodušni da bi razmišljali sami.”

Lijenost + ravnodušnost = odugovlačenje = bezumno lutanje.

Ovo opisuje istinskog mentalnog lutalicu, prema Hillovoj definiciji. Budući da sam cijeli život
uistinu sklona odugovlačenju, ovo mi zvuči previše neugodno. Rado koristim opravdanje da
najbolje radim pod pritiskom - ali, to je zapravo to - opravdanje za moje odugovlačenje.
Možete li se vi sjetiti primjera u vlastitom životu kad su vas lijenost i ravnodušnost odvele s
puta uspjeha? Kad vam je mogućnost kliznula kroz prste jer ste bili previše spori da biste je na
vrijeme zgrabili?

P: Je li čovjek jedino biće koje bezumno luta?

O: Da. Sva druga bića funkcioniraju u skladu s jasnim zakonima prirode. Samo čovjek prkosi

zakonima prirode i bezumno luta kad mu se prohtije.

Sve izvan čovjekova uma pod nadzorom je moje opozicije, prema zakonima toliko čvrstim da
bezumno lutanje nije moguće. Ja upravljam ljudskim umom samo zbog čovjekove navike bezumnog
lutanja, želim reći da upravljam ljudskim umom zato što ljudi zanemaruju ili odbijaju nadzor nad
vlastitim umom i njegovo korištenje.

P: Ovo postaje prilično duboko za obično ljudsko biće. Vratimo se razmatranju nečega manje apstraktnog.
Molim vas, recite mi kako ta navika bezumnog lutanja utječe na obične ljude i recite mi to tako da
prosječan čovjek može razumjeti.

O: Radije bih da ovaj intervju ostane u zvjezdanim visinama!

P: Ne sumnjam. To bi vas poštedjelo razotkrivanja. Ali, vratimo se na zemlju. Recite mi što nam bezumno
lutanje čini kao naciji ovdje u Sjedinjenim Američkim Državama.

O: Iskreno, mogu ti reći da Sjedinjene Američke Države mrzim onako kako samo vrag može
mrziti.

P: To je zanimljivo. Što je uzrok toj mržnji?

O: Uzrok je rođen 4. srpnja 1776. godine, kad su pedesetšestorica potpisala dokument koji je
uništio moje izglede za upravljanje tom nacijom. Vi taj dokument poznajete kao Deklaraciju
nezavisnosti. Da nije bilo utjecaja toga prokletog dokumenta, sada bi tom zemljom upravljao
diktator, a ja bih zaustavio pravo na slobodu govora i neovisno razmišljanje koji prijete mojoj
vladavini na Zemlji.

P: Trebam li iz vaših riječi zaključiti da nacije pod vlašću samozvanih diktatora pripadaju vašemu
taboru?

A: Ne postoje samozvani diktatori. Ja ih sve imenujem. Štoviše, manipuliram njima i usmjeravam ih
u njihovu radu. Nacije pod vlašću mojih diktatora znaju što žele i uzimaju to silom. Pogledaj što
sam u Italiji napravio Mussolinijevom vladavinom! Pogledaj što u Njemačkoj Hitlerovom
vladavinom. Pogledaj što u Rusiji radim Staljinovom. Moji diktatori upravljaju tim nacijama u moje
ime jer su ljudi pokoreni zahvaljujući navici bezumnog lutanja. Moji diktatori se ne upuštaju u
bezumno lutanje. Zato u moje ime upravljaju milijunima ljudi pod svojom vlašću.

P: Što bi se dogodilo kad bi Mussolini, Staljin i Hitler postali izdajice i odrekli se vas i vaše vlasti?

O: To se neće dogoditi jer sam ih previše dobro podmitio. Svakoga od njih mitim njegovom
vlastitom taštinom uvjeravajući ga da postupa prema vlastitoj volji. To je još jedan od mojih
trikova.

P: Vratimo se u Sjedinjene Američke Države i doznajmo ponešto o tome što činite kako biste preobratili
ljude na naviku bezumnog lutanja.

O: U ovom trenutku utirem put diktaturi sijući sjemenke straha i nesigurnosti u ljudskom umu.

P: Uz čiju pomoć ostvarujete svoj posao?