Napoleon-Hill - Nadmudrivanje vraga

O: Uglavnom uz Predsjednikovu pomoć. Uništavam njegov utjecaj na ljude potičući ga na bezumno
lutanje u pogledu pitanja kolektivnog ugovora između poslodavaca i njihovih zaposlenika. Ako ga
uspijem još godinu dana navoditi na bezumno lutanje, izgubit će ugled u tolikoj mjeri da ću zemlju
moći predati diktatoru. Ako Predsjednik nastavi bezumno lutati, obustavit ću osobnu slobodu u
Sjedinjenim Američkim Državama kao što sam je uništio u Španjolskoj, Italiji, Njemačkoj i
Engleskoj.

Godine 1938., dok je Hill pisao ovo djelo, predsjednik je bio Franklin D. Roosevelt. Jesu li
vragove riječi primjenjive i danas? Mislite li da bi Hill i danas napisao iste riječi koje je napisao
prije sedamdeset godina?

P: To što govorite navodi me na zaključak da je bezumno lutanje slabost koja neizbježno završava
neuspjehom, među pojedincima ili među nacijama. Je li to vaša tvrdnja?

O: Bezumno lutanje je najčešći uzrok neuspjeha u svim društvenim slojevima i skupinama. Mogu
upravljati svima koje uspijem potaknuti tla stvore naviku bezumnog lutanja na bilo kojem području.
Razlog tome je dvojak. Prvo, lutalica je podatna glina u mojim rukama pa ga mogu oblikovati kako
god želim jer bezumno lutanje uništava moć pojedinačne inicijative. Drugo, lutalica ne može dobiti
pomoć od moje opozicije jer opoziciju ne privlači nešto toliko meko i beskorisno.

P: Je li to razlog zbog kojega je malo ljudi bogato, a većina je siromašna?

O: Upravo to je razlog. Siromaštvo je zarazna bolest, kao i svaka fizička bolest. Uvijek ga nalaziš
među onima koji bezumno lutaju, ali nikada među onima koji znaju što žele i odlučili su dobiti
upravo to! To bi mogao shvatiti kad ti skrenem pozornost na činjenicu da su oni koji ne lutaju, nad
kojima nemam nadzor, i oni koji posjeduju najveći dio svjetskog bogatstva, isti ljudi.

P: Uvijek mi je bilo jasno da je novac uzrok sveg zla, da će siromašni i krotki baštiniti raj, dok će se
bogati naći u vašim rukama. Što kažete na tu tvrdnju?

O: Ljudi koji znaju steći materijalno, u pravilu se znaju i kloniti vražjih ruku. Sposobnost stjecanja
stvari je zarazna. Oni koji lutaju ne stječu ništa osim onoga što nitko drugi ne želi. Kad bi više ljudi
imalo jasne ciljeve i jače želje za materijalnim te duhovnim bogatstvom, ja bih imao manje žrtava.

Taj biblijski redak zapravo ne govori o samom novcu, nego o “ljubavi prema novcu”:

‘‘Jer, ljubav prema novcu je uzrok svakojakih zala.”

Prva poslanica Timoteju 6:10

P: Iz toga što kažete pretpostavljam da niste povezani s čelnicima industrija. Oni vam očito nisu prijatelji.

O: Moji prijatelji? Reći ću ti kakvi su mi oni prijatelji. Sve su prošarali dobrim cestama i na taj
način zbližili ljude iz gradova i ljude sa sela. Rudu pretvaraju u čelik od kojega grade konstrukcije
velikih nebodera. Ovladali su električnom energijom i usmjerili je u tisuću načina uporabe, sve kako

bi se čovjeku dalo vremena za razmišljanje. Zahvaljujući automobilu i najskromnijem su čovjeku
omogućili osobni prijevoz te su tako svima dali slobodu putovanja. Zahvaljujući radiju svakom su
domu omogućili trenutačne vijesti o tome što se događa u svim dijelovima svijeta.

... i sada zahvaljujući televiziji, pametnim telefonima, satelitima i internetu!

Osnovali su knjižnice u svim gradovima, gradićima i selima te ih napunili knjigama koje svim
čitateljima pružaju potpuni sažetak najkorisnijeg znanja koje je čovječanstvo steklo iskustvom. I
najskromnijem čovjeku dali su pravo izraziti svoje mišljenje o bilo kojoj temi, u bilo kojem
trenutku, bilo gdje, bez straha od nasilja, i pobrinuli su se da svaki građanin može putem glasovanja
pomoći stvaranju vlastitih zakona, nametnuti poreze samome sebi i upravljati vlastitom zemljom.
To su samo neke dobrobiti koje su čelnici industrija stvorili kako bi svakom građaninu omogućili
povlasticu da postane osoba koja ne luta. Misliš li da su ti ljudi pridonijeli mojemu cilju?

P: Tko su neki od današnjih ljudi koji ne lutaju i nad kojima nemate nadzor?

O: Nemam nadzor nad onima koji ne lutaju, kako u sadašnjosti tako i u prošlosti. Upravljam
slabima, a ne onima koji razmišljaju svojom glavom.

P: Opišite tipičnu osobu koja bezumno luta. Opišite ga potanko, kako bih ga mogao prepoznati kad ga
vidim.

O: Prvo što ćeš opaziti na lutalici je potpuni izostanak važnije svrhe u životu.

Ističe se svojim nedostatkom samopouzdanja.

Nikada ne postiže ništa što iziskuje razmišljanje i trud.

Troši sve što zaradi, i više, ako uspije dobiti kredit.

Boluje ili pati od kakve stvarne ili zamišljene bolesti te zapomaže iz sveg glasa ako osjeća i
najmanju fizičku bol.

Posjeduje malo ili nimalo mašte.

Nedostaje mu entuzijazma i inicijative da započne bilo što u što nije prisiljen upustiti se te jasno
izražava svoju slabost birajući put najmanjeg otpora kad god to može.

Mrzovoljan je i ne vlada svojim emocijama.

Njegova osobnost nije magnetična i ne privlači druge ljude.

Ima mišljenje o svemu, ali precizno znanje ni o čemu.

Može biti svestran, ali dobar ni u čemu.

Ne surađuje s onima koji ga okružuju, pa čak ni s onima o kojima mu ovise hrana i boravište.

Mnogo puta ponavlja istu pogrešku, nikada ne izvlačeći korist iz neuspjeha.

Uskogrudan je i netolerantan u svakom pogledu, spreman razapeti one koji se možda ne slažu s
njim.

Od drugih očekuje sve, ali je zauzvrat spreman dati malo ili ništa.

Može započeti mnogo toga, ali ne završiti ništa.

Glasan je u osuđivanju svoje vlade, ali nikada neće točno reći kako ju je moguće poboljšati.

Nikada ne donosi odluke ni o čemu ako to može izbjeći, a ako je prisiljen odlučiti, prvom prilikom će
pogaziti svoju odluku.

Jede previše i vježba premalo.

Pije alkohol ako ga netko drugi plaća.

Kocka, ako to može činiti na dug.

Kritizira druge koji uspijevaju u izabranom pozivu.

Ukratko, lutalica će se truditi izbjeći razmišljanje više no što se većina drugih trudi raditi kako bi
zaradili za dobar život.

Radije će lagati nego priznati svoje neznanje o bilo kojoj temi.

Ako radi za druge, iza leđa ih kritizira, a u lice im laska.

P: Jasno ste mi opisali osobu koja bezumno luta. Sada vas molim da opišete osobu koja ne luta, kako bih
je mogao prepoznati kad je vidim.

O: Prvi znak osobe koja ne luta je sljedeći: uvijek se bavi nečim određenim, primjenjujući
razrađen i jasan plan. Ima važan životni cilj prema kojemu neprestano napreduje te mnoge manje
ciljeve koji vode prema njegovu središnjem planu.

Ton njezina glasa, hitrost njezina koraka, sjaj u njezinim očima i brzina njezinih odluka, jasno je
označavaju kao osobu koja točno zna što želi i odlučna je u namjeri da to dobije, koliko god bilo
potrebno bez obzira na cijenu.

Ako joj postavljate pitanja, daje izravne odgovore i nikada ne pribjegava izbjegavanju ili
prijetvornosti.

Drugima čini mnogo usluga, ali ih prihvaća rijetko ili ih uopće ne prihvaća.

Na istaknutom je položaju neovisno o tome igra li igru ili se bori u ratu.

Ako ne zna odgovore, otvoreno to kaže.

Ima dobro pamćenje; nikada ne opravdava svoje nedostatke.

Nikada ne optužuje druge za svoje pogreške, neovisno o tome zaslužuju li optužbu.

Smatralo ga se osobom koja postiže ono što želi, ali ga se u današnje vrijeme smatra osobom koja
daje. Opazit ćete da vodi najveću tvrtku u gradu, živi u najboljoj ulici, vozi najbolji automobil i
njegova se prisutnost osjeća gdje god se nađe.

Nadahnjuje sve koji dođu u kontakt s njegovim umom.

Najvažnija karakteristika osobe koja ne luta je sljedeća: razmišlja vlastitom glavom i koristi svoj
um u svemu.

Osoba koja ne luta “razmišlja vlastitom glavom i koristi svoj um u svemu”.

Možete li se sjetiti osobe koju poznajete i koja se uklapa u ovaj opis? Je li to osoba koja ne
luta?

P: Je li osoba koja ne luta rođena s određenom mentalnom, tjelesnom ili duhovnom prednošću koja nije
na raspolaganju osobi koja luta?

O: Ne. Najveća razlika između osobe koja luta i osobe koja ne luta nešto je jednako raspoloživo
objema. To je jednostavno isključivo pravo svake osobe da koristi svoj um i razmišlja svojom
glavom.

P: Koju biste kratku poruku uputili tipičnoj osobi koja luta ako biste je željeli izliječiti od te zle navike?

O: Potaknuo bih je probuditi se i davati!

P: Davati što?

O: Određeni oblik služenja koristan što većem broju ljudi.

P: Dakle, osoba koja ne luta trebala bi davati, zar ne?

O: Da, ako želi dobivati! I mora davati da bi počela dobivati!

P: Neki ljudi sumnjaju u vaše postojanje.

O: Na tvojem mjestu ne bih se zabrinjavao zbog toga. Oni koji su spremni biti preobraćeni s navike
lutanja prepoznat će autentičnost ovog intervjua po osnovanosti savjeta. Drugi ne vrijede truda
potrebnog za preobraćenje.

P: Zašto me ne pokušate spriječiti u objavljivanju ovoga priznanja koje iznuđujem od vas?

O: Zato što bih tako najpouzdanije zajamčio da ćeš ga objaviti. Imam bolji plan za pokušaj
spriječavanja objavljivanja mojega priznanja. Potaknut ću te objaviti ga, a tada ću opušteno

gledati kako patiš kad ti neki od mojih vjernih lutalica počnu zagorčavati život. Neću morati
poricati tvoju priču. Moji će sljedbenici to učiniti za mene - vidjet ćeš.

Znajući da ova knjiga doista nije objavljena više od sedamdeset godina nakon što je Hill napisao
te riječi, radoznala sam i jedva čekam vidjeti što će još otkriti! Pred nama je još mnogo
vatrometa...

Peto poglavlje

PRIZNANJE SE NASTAVLJA

P: Kad bi vaše priznanje ovdje završilo, vaša bi tvrdnja bila osnovana, ali na sreću milijuna žrtava koje
će se osloboditi zbog vašega priznanja, ovaj će se intervju nastaviti sve dok mi ne date oružje pomoću
kojega će vas se s vremenom onemogućiti u vladanju ljudima putem njihovih strahova i praznovjerja.
Sjetite se, Vaše Veličanstvo, da je vaša ispovijest tek počela. Kad iz vas izvučem opis metoda kojima
kontrolirate ljude, prisilit ću vas i dati formulu pomoću koje je vašu vlast moguće odbaciti vlastitom
voljom.

Istina je da ovdje neću ostati dovoljno dugo da bih vas porazio, ali objavljena riječ koju ostavljam za
sobom bit će besmrtna jer će se sastojati od istine! Vi ne strahujete od suprotstavljanja bilo kojeg
pojedinca jer znate da će biti kratkotrajno, ali strahujete od istine. Strahujete od istine i ni od čega drugog
jer istina polako, ali sigurno ljudskim bićima pruža slobodu od svih oblika straha. Bez oružja straha bili
biste bespomoćni i potpuno nesposobni upravljati bilo kojim ljudskim bićem! Je li to točno ili netočno?

“Istina je da ovdje neću ostati dovoljno dugo da bih vas porazio, ali objavljena riječ koju
ostavljam za sobom bit će besmrtna jer će se sastojati od istine!”

I doista, Napoleon Hill preminuo je 1970. godine, a ovo djelo, objavljeno 2011. godine, postaje
besmrtno.

O: Nema mi druge doli priznati da je to što kažeš istina.

P: Budući da se razumijemo, nastavimo s vašim priznanjem. Ali, prije no što nastavimo, mogao bih
nakratko stati i pohvaliti se, nakon što ste vi imali priliku za to. Ograničit ću se na jedno pitanje, a
odgovor na njega pružit će mi zadovoljenje koje želim. Nije li istina da upravljate samo umom onih koji
su dopustili da se navika bezumnog lutanja ukorijeni u njima?

O: Da, to je istina. Tu sam istinu već priznao na desetak ili više načina. Zašto me mučiš ponavljajući
to pitanje?

P: Ponavljanje ima moć. Prisiljavam vas ponoviti istaknute dijelove vašega priznanja na što više
različitih načina kako bi vaše žrtve mogle pročitati ovaj intervju i ustanoviti njegovu osnovanost na
temelju vlastitih iskustava. To je jedan od mojih malih trikova. Odobravate li moju metodu?

O: Ne bi mi postavljao zamku zato da se još malo hvališ, zar ne?

P: Ja postavljam pitanja, a vi odgovarate! Hajde, priznajte zašto me ne možete spriječiti u iznuđivanju
ovoga priznanja. Želim vaše priznanje kao pomoć i utjehu vašim žrtvama koje namjeravam osloboditi
vašega nadzora čim pročitaju ovo priznanje.

O: Ne mogu utjecati na tebe ni upravljati tobom jer si otkrio tajni pristup mojemu kraljevstvu. Ti
znaš da postojim samo u umu ljudi koji posjeduju strahove. Znaš da upravljam samo lutalicama koji

propuštaju koristiti vlastiti um. Znaš da je moj pakao ovdje na Zemlji, a ne u svijetu koji slijedi
nakon smrti. A znaš i da lutalice stvaraju svu vatru koju koristim u svojemu paklu. Znaš da sam ja
načelo ili oblik energije te da nisam osoba s račvastim jezikom i zašiljenim repom. Postao si moj
gospodar jer si ovladao svim svojim strahovima. I na kraju, ti znaš da možeš osloboditi sve moje
zemaljske žrtve s kojima stupiš u kontakt, a to nedvojbeno znanje udarac je kojim ćeš mi nanijeti
najveću štetu.

Tobom ne mogu upravljati jer si otkrio vlastiti um i ovladao njime. Eto, gospodine Zemaljski, to bi
priznanje trebalo nahraniti tvoju taštinu do pucanja.

Vrag kaže:"Tobom ne mogu upravljati jer si otkrio vlastiti um i ovladao njime. To nedvojbeno
znanje je udarac kojim ćeš mi nanijeti najveću štetu."

P: Ta zadnja strelica nije bila potrebna. Znanje kakvim sam ovladao vama ne onečišćuje se priprostim
prepuštanjem taštini. Istina je ono jedino na svijetu što može izdržati ismijavanje. Što nije u redu s
načelom laskanja? Vi ga koristite, zar ne?

O: Koristim li ga? Dakle! Laskanje je jedno od mojih najkorisnijih oružja. Tim pogubnim
pomagalom uništavam velike i male.

P: Zanima me vaše priznanje. Hajde, recite mi kako koristite laskanje.

O: Koristim ga na toliko mnogo načina da ne znam odakle bih počeo. Prije no što podrobno
odgovorim, upozoravam te da će ti objavljivanje mojih odgovora donijeti lavinu ismijavanja jer si
postavio to pitanje.

P: Prihvatit ću tu odgovornost. Nastavite.

O: Pa, na ovom bih mjestu mogao priznati da si nabasao na veliku tajnu toga kako preobraćam
ljude na naviku bezumnog lutanja!

P: To je zapanjujuće priznanje. Nastavite i strogo se držite teme laskanja. Bez usputnih primjedbi i šala,
zasada. Recite mi sve o tome kako laskanjem stječete nadzor nad ljudima.

O: Laskanje je iznimno vrijedan mamac za sve koji žele steći nadzor nad drugima. Posjeduje
veliku privlačnu moć jer djeluje putem dviju najčešćih ljudskih slabosti: taštine i egoizma. Svatko u
sebi nosi određenu mjeru taštine i egoizma. U nekih su ljudi te osobine toliko naglašene da doslovce
služe kao uže kojim ih je moguće vezati. Najbolje od svih užadi je laskanje.

Laskanje je glavni mamac kojim muškarci osvajaju žene. Žene katkad - zapravo često - koriste isti
mamac za stjecanje nadzora nad muškarcima, a osobito nad onima koje ne uspijevaju osvojiti
seksualnom privlačnošću. Njegovoj primjeni poučavam i muškarce i žene. Laskanje je glavni
mamac pomoću kojega moji agenti stječu povjerenje ljudi od kojih dobivaju informacije potrebne
za nastavljanje rata.

Kad god tko zastane kako bi laskanjem nahranio svoju taštinu, ulazim i počinjem stvarati još
jednog lutalicu. Onima koji ne lutaju nije lako laskati. Ljude potičem služiti se laskanjem u svim

odnosima u kojima je njegova primjena moguća jer oni koji su pod njegovim utjecajem lako postaju
žrtvama navike lutanja.

Vrag kaže: "Laskanje je glavni mamac kojim muškarci osvajaju žene."

P: Možete li upravljati svima koji su podložni laskanju?

O: Vrlo lako. Kao što sam već rekao, laskanje je iznimno važno za vabljenje ljudi u naviku
bezumnog lutanja.

P: U kojoj su dobi ljudi najpodložniji laskanju?

O: Dob nije ni u kakvoj vezi s podložnošću laskanju. Ljudi odgovaraju na njega na ovaj ili onaj
način, od trenutka kad postanu svjesni svojega postojanja pa sve do smrti.

P: Kako je najlakše laskati ženama?

O: Kroz njihovu taštinu. Reci ženi da je lijepa ili da joj odjeća dobro stoji.

P: Koji je motiv najučinkovitiji za svladavanje muškaraca?

O: Egoizam, s velikim E! Reci muškarcu da ima jako, herkulovsko tijelo ili da je veliki poslovni
tajkun i prest će poput mačke te se smiješiti poput oposuma! Znaš što slijedi nakon toga.

P: Jesu li svi muškarci takvi?

O: O, ne. Dvojica od njih stotinu toliko su čvrsto ovladala svojim egoizmom da im se čak ni
stručnjak u laskanju ne bi mogao uvući pod kožu dvosjeklim mesarskim nožem.

P: Kako lukava žena primjenjuje umijeće laskanja za privlačenje muškaraca?

O: Doista, čovječe, zar ti moram crtati njezinu metodu? Zar nemaš mašte?

P: O, da, imam dovoljno mašte, Vaše Veličanstvo, ali mislim na jadne naivce ovoga svijeta koji bi trebali
shvatiti tehniku kojom ih se laskanjem uvodi u naviku bezumnog lutanja. Hajde, recite nam kako žena
može osvajati bogate i navodno pametne muškarce.

O: Ovo je vraški trik za primjenjivanje na ženama, ali budući da zahtijevaš tu informaciju, ne
mogu je zadržati za sebe. Žene utječu na muškarce primjenjujući tehniku koja se, prije svega,
sastoji od mekih, gugutavih, dječjih tonova u glasu, a potom spuštanja kapaka u poluzatvoreni
položaj koji otkriva hipnotizam povezan s laskanjem muškarcima.

Uvjerena sam da je ovo uzrujalo neke žene; štoviše, i ja sam se isprva uzrujala. Zakolutajte
očima i nastavite...
u tome ima istine!

P: Je li to sve u pogledu laskanja?

O: Ne, to je samo tehnika. Potom slijedi motiv koji žena koristi kao mamac. Žena koju vjerojatno
imaš na umu, muškarcu nikada ne prodaje sebe ni bilo što od onoga što mu može dati. Umjesto toga,
prodaje mu njegov vlastiti egoizam!

P: Je li to sve što žene primjenjuju kad žele laskati muškarcima?

O: To je najdjelotvornije što koriste. Funkcionira kad seksualna privlačnost podbaci!

P: Dakle, trebao bih povjerovati da je velike, jake, pametne muškarce moguće smotati laskanjem i
oblikovati ih kao da su glina? Je li to moguće?

O: Je li moguće? To se događa svake minute u danu! Štoviše, ako nisu od onih koji ne lutaju, što
veći postanu, to jače tresnu kad se stručnjakinja za laskanje okomi na njih.

P: Otkrijte mi i neke od svojih drugih trikova kojima ljude potičete na bezumno lutanje kroz život.

O: Jedan od mojih najdjelotvornijih mehanizama je neuspjeh! Većina ljudi počne bezumno lutati
čim se suoče sasuprotstavljanjem, a ni jedan od deset tisuća neće nastaviti pokušavati nakon što
dva ili tri puta doživi neuspjeh.

P: Dakle, posao vam je navoditi ljude na neuspjeh kad god možete? Je li to točno?

O: To je točno. Neuspjeh slama čovjekov moral, uništava samopouzdanje, guši entuzijazam,
zatupljuje maštu i odvraća od jasnoće svrhe.

Bez tih osobina nitko ne može ostvariti trajan uspjeh ni u kojem pothvatu. Svijet je rodio tisuće
izumitelja koji sposobnošću nadmašuju Thomasa A. Edisona. Ali, za te se ljude nije čulo, dok će se
Edisonovo ime i dalje pronositi jer je on pretvorio neuspjeh u odskočnu dasku prema postignuću dok
su ga drugi upotrijebili kao opravdanje za neostvarivanje rezultata.

P: Je li sposobnost prevladavanja neuspjeha bez obeshrabrivanja jedna od glavnih vrlina Henryja Forda?

O: Da, a ta je vrlina glavna osobina svih ljudi koji postignu izniman uspjeh u bilo kojem pozivu.

“Sposobnost prevladavanja neuspjeha bez obeshrabrivanja... glavna je osobina svih ljudi koji
postignu izniman uspjeh u bilo kojem pozivu. ”

U knjizi Tri stope dalje od zlata moj suautor i ja intervjuirali smo više od trideset i pet današnjih
najistaknutijih vođa, ne o njihovu uspjehu nego o njihovim najtežim trenucima te kako su
ustrajali do trenutka postizanja velikog uspjeha. Primjerice, Julie Krone, prva žena uvedena u
Dvoranu slavnih Thoroughbred, s postignute 3704 pobjede, opisala je svoje muke na početku
jahačke karijere. Mnogi vlasnici konja jednostavno nisu željeli angažirati jahačicu. Rekla je
kako je njezin moto ustrajnosti bio: “Nastavi se pojavljivati!” Rekla je: “Otkrila sam, ako se
svakoga dana pojavim I dam sve od sebe, naposljetku će me posjesti na konja samo kako bi me
se riješili.” Ostalo je poznato. Časopis USA Today svrstao je Julie među najžilavije sportaše
svih vremena.

P: Ta tvrdnja pokriva veliko područje, Vaše Veličanstvo. Zar je ne želite izmijeniti ili ublažiti zbog
točnosti?

O: Izmjene nisu potrebne jer ta tvrdnja nije preširoka. Pomnjivo promotri živote ljudi koji
ostvaruju trajan uspjeh i opazit ćeš, bez iznimke, da je njihov uspjeh precizno razmjeran mjeri u
kojoj su prevladali neuspjeh.

Život svake uspješne osobe jasno potvrđuje ono što svaki istinski filozof zna: “Svaki neuspjeh sa
sobom donosi sjemenku jednakog uspjeha.”

Ali ta sjemenka neće proklijati ni rasti pod utjecajem osobe koja bezumno luta. Oživi samo kad je
u rukama osobe koja uviđa da su neuspjesi samo privremeni porazi i koja nikada, ni u kojim
okolnostima, ne prihvaća poraz kao opravdanje za bezumno lutanje.

P: Ako sam dobro shvatio, tvrdite da neuspjeh sadrži vrijednost. To se ne doima razboritim. Zašto
pokušavate navesti ljude na neuspjeh, ako je u njemu vrijednost?

O: Moje tvrdnje nisu nedosljedne. Privid nedosljednosti proizlazi iz tvojega nerazumijevanja.
Neuspjeh je vrijednost samo ako čovjeka ne navede na odustajanje i na početak bezumnog lutanja.
Na neuspjeh navodim što više ljudi, što je češće moguće, jer ni jedan od deset tisuća njih neće
nastaviti pokušavati nakon što je jednom ili dva puta doživio neuspjeh. Ne zanimaju me malobrojni
koji neuspjehe pretvore u odskočne daske jer oni ionako pripadaju mojoj opoziciji. Oni ne lutaju pa
su stoga izvan mojega dosega.

P: Vaše objašnjenje razjašnjava odgovor na to pitanje. Sada mi otkrijte neke od svojih drugih trikova
kojima mamite ljude u bezumno lutanje.

“Edison je pretvorio neuspjeh u odskočnu dasku prema postignuću dok su ga drugi upotrijebili
kao opravdanje za neostvarivanje rezultata.

Kako se vi nosite s neuspjehom u svojemu životu?

O: Jedan od mojih najdjelotvornijih trikova poznat ti je kao propaganda. To mi je pomagalo
iznimno vrijedno u poticanju ljudi da ubijaju jedni druge pod krinkom rata.

Lukavost tog trika sastoji se uglavnom od suptilnosti kojom ga primjenjujem.

Propagandu ispreplićem s vijestima iz svijeta. Poučava je se u državnim i privatnim školama.
Opažam i da nalazi svoj put do propovjedaonice. Uplićem ju u filmove. Vidim da ulazi u svaki dom u
kojemu postoji radio. Uvodim je u plakatno, novinsko i radijsko oglašavanje. Širim je na svakom
radnom mjestu. Njome ispunjavam sudnice za brakorazvodne parnice i koristim je tako da služi
uništavanju posla i industrije.

To je moje glavno pomagalo za poticanje navala štediša na podizanje depozita iz određene banke.
Moji propagandisti pokrivaju svijet toliko temeljito da u svakom trenutku mogu pokrenuti

epidemiju bolesti, raspiriti rat ili izazvati paniku u poslovnom svijetu.

P: Ako sve to možete postići propagandom, nije ni čudno da imamo ratove i ekonomske depresije.
Jednostavno mi opišite što podrazumijevate pod pojmom “propaganda”. Što je zapravo posrijedi i kako
funkcionira? Osobito me zanima kako ljude potičete bezumno lutati primjenjujući taj vraški mehanizam.

O: Propaganda je svaki mehanizam, plan ili metoda pomoću koje je na ljude moguće utjecati tako
da oni ne znaju da se utječe na njih ili da ne znaju za izvor utjecaja.

Propaganda se u poslovnom svijetu koristi u svrhu obeshrabrivanja konkurencije. Poslodavci je
koriste za stjecanje prednosti pred zaposlenicima. Zaposlenici se osvećuju koristeći je za stjecanje
prednosti nad svojim poslodavcima. Zapravo, propaganda je toliko rasprostranjena i koristi se u
toliko glatkoj te lijepo osmišljenoj tehnici da se doima bezazleno, čak i kad je se otkrije.

P: Pretpostavljam da se neki od vaših ljudi sada bave pripremom umova Amerikanaca za bezumno lutanje
u određeni oblik diktature. Recite mi kako oni to čine.

O: Da! Milijuni mojih ljudi pripremaju Amerikance za “hitlerizaciju”. Moji najbolji ljudi rade u
politici i radničkim organizacijama. Namjeravamo osvojiti zemlju glasačkim listićima umjesto
mecima. Amerikanci su toliko osjetljivi da neće izdržati šok kad vide kako se njihov oblik državne
uprave mijenja strojnicama i tenkovima. Stoga ih naši propagandisti hrane onime što oni gutaju,
izazivajući sukob između poslodavaca i zaposlenika i okrećući vladu protiv poslovnog svijeta i
industrije. Kad propaganda temeljito obavi svoj posao, jedan od mojih ljudi postat će diktator, a
devet staraca vašega Vrhovnog suda, s njihovim budalastim idejama o Ustavu, napustit će svoja
mjesta! Svatko će dobiti posao ili će biti hranjen iz državne riznice. Kad su trbusi puni, ljudi drage
volje bezumno slijede onoga tko ih puni. Gladni ljudi otimaju se nadzoru.

Godine 1938. jedno od vražjeg oružja za “hitlerizaciju” Amerike bilo je “okretanje vlade
protiv poslovnog svijeta i industrije” te hranjenje naroda iz državne riznice. Je li tako i danas?
Uspijeva li vrag u svojemu naumu? Kad bi Napoleon Hill danas intervjuirao vraga, vrag bi
mogao likovati zbog takozvanih programa “davanja prava” koji se danas provode ili predlažu te
klicati zbog toga što se vlada sve više upliće u neovisne djelatnosti kao što su automobilska i
financijska djelatnost.

P: Često sam se pitao tko je izmislio taj lukavi trik koji nazivate propagandom. Iz ovoga što mi kažete o
njezinu izvoru i prirodi, shvaćam zašto je toliko pogubna. Samo netko lukav poput Vašega Veličanstva
mogao se domisliti takvom mehanizmu za zatupljivanje razuma, svrgavanje volje i mamljenje ljudi u
bezumno lutanje.

Zašto svoju moćnu propagandu ne upotrijebite za stjecanje nadzora nad žrtvama umjesto za njihovo
pokoravanje putem straha i njihovo uništavanje putem ratovanja?

O: Što je strah od vraga ako ne propaganda? Moju tehniku nisi osobito dobro promotrio jer da jesi,
vidio bi da sam najveći propagandist na svijetu! Cilj nikada ne ostvarujem izravnim, otvorenim
sredstvima ako ga mogu ostvariti prijetvornošću i lukavošću. Sto misliš da koristim kad usađujem
negativne zamisli u ljudski um i stječem nadzor nad njime putem onoga što oni smatraju vlastitim

zamislima? Kako bi to nazvao ako ne najlukavijim oblikom propagande?

P: Zacijelo mi nećete reći da uništavate ljude pomoću njih samih, tako da nisu svjesni toga što radite?

O: Upravo to želim da shvatiš. Štoviše, pokazat ću ti kako se točno izvodi taj trik.

P: Sada već postižemo nešto. Kako točno preobraćate ljudska bića u propagandiste i mamite ih u
samonametnuti zatvor? Ispričajte mi tu priču sa svim njezinim šokantnim pojedinostima. Ovo je najvažniji
dio vašega priznanja pa me preplavila želja da ovladam vašom tajnom. Gotovo da vas ne mogu optuživati
zbog odugovlačenja u odgovoru na moje pitanje jer dobro znate da će vam vaš odgovor oduzeti milijune
nevinih žrtava. Znate i da će vaš odgovor zaštititi druge nebrojene milijune još nerođenih ljudi, kako ne bi
postali vaše žrtve. Nije ni čudno da okolišate u odgovoru.

O: Tvoji su zaključci točni. Ovaj dio mojega priznanja nanijet će mi više štete nego ostali dijelovi.

P: Ili, ako bismo vašu muku izrazili na drugi način, ovaj dio vašega priznanja spasit će više milijuna ljudi
od vašega nadzora nego preostali dijelovi.

O: Mogu samo reći da si me doveo u paklenu situaciju!

P: Sada ćete vidjeti kako se milijuni vaših žrtava osjećaju. Da čujem.

O: U um osobe prvi put ulazim tako što je podmitim.

P: Što koristite kao mito?

O: Koristim mnogo toga, sve ugodno za čime osoba žudi. Koristim iste vrste mita koje ljudi koriste
kad podmićuju jedni druge. Drugim riječima, kao mito koristim ono što ljudi najviše žele. Moji
najveći aduti su:

• ljubav

• žudnja za seksualnim izražavanjem

• lakomost za novcem

• opsesivna želja da se dobije nešto ni za što - kockanje

• taština u žena, egoizam u muškaraca

U današnjem svijetu i žene i muškarci očito mogu postati žrtvama taštine i egoizma.

• želja da se gospodari drugima

• želja za opojnim tvarima i narkoticima

• želja za samoizražavanjem riječima i djelima

• želja za oponašanjem drugih

• želja za održavanjem života poslije smrti

• želja da se bude junak ili junakinja

• želja za fizičkom hranom

P: To je povelik popis načina podmićivanja, Vaše Veličanstvo. Koristite li i druge?

O: Da, mnogo njih, ali ovi su mi najdraži. Pomoću određene kombinacije tih načina mogu po svojoj
volji ući u um bilo kojeg ljudskog bića, od rođenja do smrti.

P: Hoćete reći da su ti načini podmićivanja ključevi kojima možete tiho otključati vrata bilo kojeg uma
koji izaberete?

O: Upravo to govorim i mogu to učiniti.

P: Što se događa kad uđete u um osobe koja još nije razvila naviku bezumnog lutanja, ali kao potencijalni
lutalica pripada skupini od devedeset i osam posto ljudi?

O: Odmah se bacim na posao zauzimanja što većeg dijela njezina uma kojim mogu ovladati. Ako je
najveća slabost te osobe želja za novcem, počinjem joj, figurativno govoreći, mahati novčićima
pred nosom. Pojačavam njezinu želju i navodim je krenuti prema novcu. A kad mu se približi,
oduzmem ga.

To je moj stari trik. Nakon što to ponovim nekoliko puta, jadnik se preda i odustane. Tada
zauzimam još malo prostora u njegovu umu i ispunjavam ga strahom od siromaštva. To je jedan od
mojih najboljih sadržaja za ispunjavanje uma.

P: Da, priznajem da je vaša metoda vrlo lukava, ali što se događa ako vas žrtva prevari i dokopa se
mnogo novca? Njezin um tada ne ispunjavate strahom od siromaštva, zar ne?

O: Ne, ne ispunjavam. Prostor zauzimam ispunjavajući ga nečime što jednako dobro služi mojoj
svrsi. Ako moja žrtva svoju želju za novcem usmjeri prema velikim iznosima, počnem je obasipati
svime što se tim novcem može kupiti. Primjerice, potičem je prejedati se masnom hranom. To
usporava njezinu sposobnost razmišljanja, ugrožava njezino srce i dovodi je na put prema
bezumnom lutanju.

Potom je mučim trovanjem crijeva zbog suvišne hrane koju jede. To također uspori njezino
razmišljanje i čini je mrzovoljnom.

P: Što ako žrtva nije proždrljivac? Na koje ga druge ludosti ga možete navesti kako bi krenula putem
bezumnog lutanja?

O: Ako je žrtva muškog spola, u pravilu je mogu namamiti pomoću njezina seksualnog apetita.
Pretjerano uživanje u seksu na put bezumnog lutanja povede više muškaraca nego svi drugi uzroci
zajedno.

P: Dakle, hrana i seks su vaša dva pouzdana mamca! je li to točno?

O: Da. Tim mamcima mogu ovladati većinom svojih žrtava, a tu je i želja za novcem.

P: Pomišljam da je bogatstvo opasnije od siromaštva, ako je vjerovati vašoj priči.

O: To u potpunosti ovisi o tome tko posjeduje bogatstvo te kako je stečeno.

P: U kakvoj je vezi način stjecanja novca s time hoće li biti blagoslov ili prokletstvo?

O: U velikoj. Ako mi ne vjeruješ, pogledaj one koji na brzinu steknu mnogo novca, nemajući
vremena da uz njega steknu i mudrost, i promatraj kako ga koriste.

Što misliš, zašto bogati ljudi malokad ponove postignuća svojih očeva? Reći ću ti zašto. Zato što su
bili lišeni samodiscipline koja dolazi s prisiljenošću na rad.

Razmotri podatke o filmskim zvijezdama ili sportašima koji odjednom dobiju mnogo novca, a
publika ih hvali i obožava kao junake. Promatraj koliko u mnogim slučajevima brzo ulazim i
ovladavam njima, uglavnom putem seksa, kockanja, hrane i alkohola. Time mogu uhvatiti i
kontrolirati i najbolje ljude čim se domognu velike količine novca.

Sjetite se nebrojenih sportaša koji su postali megazvijezde da bi potom propali zbog brzo
stečenog novca i slave... a potom se sjetite milijuna mladih ljudi koji se ugledaju u njih! Sjetite
se dobitnika na lutriji koji izgube sav novac u samo nekoliko godina nakon što ga dobiju... bi li to
moglo biti bezumno lutanje... škodljive posljedice kockanja? Je li moguće da vrag upravlja tim
ciklusima?

P: Što je s onima koji novac steknu polako, pružajući određeni oblik korisnog služenja? Je li i njih lako
namamiti?

O: O, i njih osvojim, nego što, ali u pravilu moram promijeniti mamac. Neki od njih žele jedno, a
drugi žele nešto drugo.

U situaciji koja može najbolje poslužiti mom cilju pobrinem se da dobiju ono što najviše žele, ali u
paket uspijevam umetnuti i nešto što ne žele. Ono što im dajem nedvojbeno je ono što ih čini
lutalicama. Uviđaš li kako radim?

P: Radite to vrlo lukavo. Mamite ljude njihovim prirodnim žudnjama, ali u predmet te želje dodajete svoj
smrtonosni otrov kad god možete.

O: Sada shvaćaš. Vidiš, cijelu stvar okrećem u svoju korist.

P: Iz svega što ste rekli zaključujem da osobu koja ne luta ne možete potaknuti da vam pomogne ovladati
njezinim umom mameći je mitom. Je li to točno?

O: To je sasvim točno. One koji ne lutaju mogu zainteresirati za svoje mito - i činim to - jer u tu
svrhu koristim sve što ljudi prirodno žele, ali osoba koja ne luta nalik je ribi koja ukrade mamac s

udice, ali ne želi zagristi udicu.

Osoba koja ne luta od života uzima što god želi, ali uzima to pod svojim uvjetima. Osoba koja luta,
uzima ono što može dobiti, ali to uzima pod mojim uvjetima.

Drugim riječima, osoba koja ne luta, posudi novac od bankara koji posluje zakonito, ako ga želi, i
plaća zakonsku kamatu. Osoba koja luta odlazi u zalagaonicu, založi svoj sat i plati suicidalnu
kamatu za svoj zajam.

P: Dakle, iz vaših tvrdnji zaključujem da imate prste u svim ljudskim nevoljama i jadima, iako vaša
prisutnost možda nije vidljiva.

O: Radnici pod prisilom često su najbolji. Vidiš, radnici pod prisilom su oni kojima ne mogu
upravljati pomoću određene kombinacije mita, ljudi kojima moram ovladati pomoću straha ili
kakvog oblika nesreće. Oni mi ne žele služiti, ali to ne mogu izbjeći jer su navikom bezumnog
lutanja vječno vezani uz mene.

P: Sada počinjem bolje shvaćati vašu tehniku. Svoje žrtve podmićujete putem njihovih prirodnih želja i
odvodite ih s njihova puta potičući ih da postanu bezumni lutalice ako se odazovu vašem vabljenju. Ako
se ne odazovu, u njihov um posijete sjemenku straha ili ih u zamku uhvatite određenim oblikom nesreće te
ih svladate kad padnu. Je li to vaša metoda?

O: Upravo tako postupam. Lukavo, zar ne?

P: Tko vam je draži u ulozi vaših propagandista, mladi ili stari?

O: Mladi, dakako! Na njih je većinom oblika podmićivanja lakše utjecati nego na ljude koji zrelije
rasuđuju. Nadalje, oni dulje ostaju u mojoj službi.

P: Vaše Veličanstvo jasno mi je opisalo bezumno lutanje. Recite mi što je potrebno učiniti kako bismo se
zaštitili od navike bezumnog lutanja. Želim potpunu formulu koju svatko može upotrijebiti.

O: Zaštita od bezumnog lutanja lako je dostupna svakom ljudskom biću koje ima normalno tijelo i
zdrav um. Samoobranu je moguće primijeniti pomoću ovih jednostavnih metoda:

1. Uvijek razmišljaj vlastitom glavom. Činjenica da ljudska bića imaju potpuni nadzor samo nad
moći mišljenja ima vrlo veliku važnost.

2. Čvrsto odluči što želiš od života, a tada načini plan za ostvarenje toga i budi spreman žrtvovati
sve drugo, ako je potrebno, umjesto da prihvatiš trajan poraz.

3. Analiziraj privremeni poraz, bez obzira na njegovu prirodu ili uzrok, i iz njega izvuci sjemenku
jednako velike dobrobiti.

4. Budi spreman pružati korisnu uslugu, jednaku vrijednosti materijalnih stvari koje tražiš od života
i najprije pruži tu uslugu.

5. Uvidi da je tvoj mozak prijemnik koji je moguće podesiti za komunikaciju iz univerzalnog
spremišta Beskonačne Inteligencije koja će ti pomoći pretvoriti tvoje želje u njihovu fizičku

inačicu.

6. Uvidi da je vrijeme tvoja najvrjednija imovina, jedino što istinski posjeduješ, izuzev moći
razmišljanja, i jedino što možeš oblikovati u sve materijalno što želiš. Promišljeno troši svoje
vrijeme kako ga ne bi tratio.

7. Uvidi istinu da je strah u pravilu ono čime vrag ispunjava nekorišteni dio tvojega uma. Strah je
samo stanje uma kojim možeš upravljati ispunjavajući prostor koji on zauzima vjerom u vlastitu
sposobnost poticanja života na pružanje svega što od njega želiš.

8. Kad moliš, nemoj preklinjati! Zatraži ono što želiš i izričito zahtijevaj upravo to, bez
kompromisa.

9. Uvidi da je život okrutan poslodavac i da si ti gospodar njemu ili je on gospodar tebi. Nema
polovičnosti ni kompromisa. Od života nikada ne prihvaćaj ništa što ne želiš. Ako ti je privremeno
nametnuto ono što ne želiš, možeš to odbiti i tako ćeš načiniti prostor za ono što želiš.

10. I na kraju, upamti da tvoje prevladavajuće misli putem preciznog zakona prirode najkraćim i
najpraktičnijim putem privlače njihove fizičke inačice. Pazi čime se tvoje misli bave.

P: Taj popis izgleda zahtjevno. Dajte mi jednostavnu formulu koja obuhvaća svih deset smjernica. Ako
biste svih deset morali povezati u jednu, kako bi ona glasila?

O: Budi odlučan u svemu što radiš i u umu nikada ne ostavljaj nedovršene misli. Uspostavi naviku
donošenja jasne odluke u svemu.

P: Je li moguće osloboditi se navike bezumnog lutanja ili ona po uspostavljanju postaje trajna?

O: Moguće je osloboditi se te navike ako žrtva posjeduje dovoljno jaku volju i ako to učini na
vrijeme. Nakon određene točke više nije moguće osloboditi je se. Žrtva je tada moja. Nalik je muhi
uhvaćenoj u paukovu mrežu. Može se otimati, ali se ne može osloboditi. Svaki pokret još je čvršće
zapliće. Mreža u koju trajno zaplićem svoje žrtve zakon je prirode koji znanstvenici još nisu
izolirali ni shvatili.

Šesto poglavlje

HIPNOTIČKI RITAM

P: Koji je to tajanstveni zakon pomoću kojega stječete trajan nadzor nad ljudskim tijekom prije no što
ovladate njihovom dušom? Svijet će htjeti će doznati više o tom zakonu i kako on funkcionira.

O: Bit će teško opisati taj zakon tako da ga razumiješ, ali ga možeš nazvati “hipnotičkim ritmom”.
Posrijedi je isti zakon pomoću kojega je ljude moguće hipnotizirati.

P: Dakle, imate moć koristiti prirodne zakone kao mrežu u koju zaplićete svoje žrtve te vječno upravljate
njima. Je li to vaša tvrdnja?

O: To nije samo moja tvrdnja. To je istina! Ovladavam njihovim umom i tijelom i prije no što umru
kad god ih mogu namamiti ili ih strahom uvesti u hipnotički ritam.

P: Što je hipnotički ritam? Kako pomoću njega stječete trajnu vlast nad ljudskim bićima?

O: Morat ću se vratiti u vremenu i prostoru te kratko i jednostavno opisati kako priroda koristi
hipnotički ritam. U suprotnom nećeš biti sposoban shvatiti moj opis načina na koji koristim taj
univerzalni zakon u upravljanju ljudskim bićima.

P: Nastavite, samo ostanite u okviru jednostavnih ilustracija koje su u opsegu mojega iskustva i
poznavanja prirodnih zakona.

O: U redu, potrudit ću se. Ti, dakako, znaš da priroda održava savršenu ravnotežu svih elemenata i
sve energije u svemiru. Vidiš da se zvijezde i planeti kreću savršeno precizno te ostaju na svojemu
mjestu u vremenu i prostoru. Vidiš da godišnja doba dolaze i odlaze savršeno redovito. Vidiš da
hrast raste iz žira, a bor raste iz sjemenke svojega pretka. Žir nikada ne rađa borom, a sjemenka
bora nikada ne urodi hrastom.

To su jednostavne stvari koje svatko može razumjeti; ono što čovjek ne može vidjeti univerzalni je
zakon pomoću kojega priroda održava savršenu ravnotežu u mnogim svemirima.

Vi, zemaljska bića, na trenutak ste ugledali djelić toga velikog univerzalnog zakona kad je Newton
otkrio da taj zakon vašu Zemlju drži na njezinu mjestu i da su zbog njega svi materijalni predmeti
privučeni njezinu središtu. Taj je zakon nazvao gravitacijom.

Ali, u proučavanju tog zakona nije otišao dovoljno daleko. Da jest, otkrio bi da je isti zakon koji
vašu Zemlju drži na mjestu te prirodi pomaže održavati savršenu ravnotežu u četiri dimenzije - u
kojima su sva materija i energija - ujedno i mreža u koju uplićem um ljudskih bića i upravljam
njime.

P: Recite mi više o tom zapanjujućem zakonu hipnotičkog ritma.

O: Kao što sam već rekao, postoji univerzalni oblik energije pomoću kojega priroda održava
savršenu ravnotežu materije i energije. Tu univerzalnu građu posebno koristi razgrađujući je na

različite valne duljine. Proces razgradnje ostvaruje se putem navike.

Ovo što ti pokušavam reći bolje ćeš shvatiti ako to usporedim s metodom pomoću koje čovjek uči
svirati. Tonove isprva bilježi umom. Potom ih povezuje melodijom i ritmom. Melodija i ritam se
pamte uslijed ponavljanja. Promatraj koliko puta glazbenik mora uporno ponavljati određenu
melodiju prije no što je svlada. Tonovi se uslijed ponavljanja stapaju i dobivate glazbu.

Svaki misaoni impuls koji um ponavlja uslijed navike, čini uređeni ritam. Moguće je osloboditi se
neželjenih navika. To je potrebno učiniti prije no što prerastu u razmjere ritma. Razumiješ li?

P: Da.

O: Pa, nadalje, ritam je posljednji stadij navike! Svaka misao ili fizički pokret koji se ponavlja
uslijed načela navike naposljetku doseže razmjere ritma.

Tada više nije moguće osloboditi se navike jer je priroda preuzima i čini trajnom. To je nešto poput
vira u vodi. Predmet može beskrajno plutati ako nije uhvaćen u vir. No, kad ga vir uhvati, nosi ga u
krug i predmet mu ne može umaknuti. Energiju kojom ljudi razmišljaju moguće je usporediti s
tokom rijeke.

P: Dakle, na taj način ovladavate ljudskim umom, zar ne?

O: Da. Kako bih stekao nadzor nad određenim umom, njegova vlasnika moram samo navesti na
bezumno lutanje.

P: Trebam li zaključiti da je navika bezumnog lutanja velika opasnost kroz koju ljudi gube svoje
isključivo pravo ili povlasticu mišljenja vlastitih misli te oblikovanja vlastitih zemaljskih odredišta?

O: To i još mnogo drugoga. Bezumno lutanje ujedno je i navika pomoću koje ovladavam njihovom
dušom nakon što napuste fizičko tijelo.

P: Tada je održavanje nadzora nad vlastitim umom za života na Zemlji jedini način da se ljudsko biće
spasi od vječnog uništenja. Je li to točno?

O: Savršeno si izrazio tu istinu! Oni koji upravljaju svojim umom i koriste ga, izmiču mojoj mreži.
Sve druge lovim prirodno kao što Sunce zalazi na zapadu.

Vrag kaže: “Oni koji upravljaju svojim umom i koriste ga, izmiču mojoj mreži.”

P: Je li to sve vezano uz spašavanje od vječnog uništenja? Nije li ono što nazivate opozicijom u
određenoj vezi sa spašavanjem ljudi?

O: Vidim da razmišljaš osobito duboko. Moja opozicija - moć koju vi zemaljska bića nazivate
Bogom - itekako je povezana s izbavljenjem ljudi od vječnog uništenja i zbog toga moja opozicija
svakom ljudskom biću pruža povlasticu korištenja vlastitog uma.

Ako koristiš tu moć upotrebljavajući je za nadzor nad vlastitim umom, postaješ dio nje kad napustiš
svoje fizičko tijelo. Ako propustiš koristiti je, ja dobivam povlasticu iskoristiti taj propust putem
zakona hipnotičkog ritma.

P: Koliki dio osobe zauzimate kad ovladate njome?

O: Sve što preostane nakon što ta osoba prestane upravljati vlastitim umom i koristiti se njime.

P: Drugim riječima, kad ovladate osobom, ovladavate cijelom individualnošću koju je imala do trenutka
kad je prestala koristiti vlastiti um? Je li to točno?

O: Tako postupam.

P: Što činite s ljudima koje imate pod nadzorom prije njihove smrti? Koliko vam koriste dok su živi?

O: Koristim ih, ili ono što je ostalo nakon što sam preuzeo nadzor, kao propagandiste koji mi
pomažu pripremiti umove drugih za bezumno lutanje.

P: Ne samo što prijevarom potičete ljude uništiti moć upravljanja vlastitim umom, nego ih i koristite da
vam pomognu i druge namamiti u zamku?

O: Da, ne propuštam ni jednu priliku.

P: Vratimo se temi hipnotičkog rima. Recite mi više o tome kako taj zakon funkcionira. Pokažite mi kako
koristite pojedince da vam pomognu steći nadzor nad drugima. Zanima me najdjelotvorniji način na koji
koristite hipnotički ritam.

O: O, to je lako! Najviše volim ljudski um ispuniti strahom. Kad čovjekov um ispunim strahom, lako
mi je potaknuti ga na bezumno lutanje sve dok ga ne zapletem u mrežu hipnotičkog ritma.

P: Koji ljudski strah najbolje služi vašoj svrsi?

O: Strah od smrti.

P: Zašto je strah od smrti vaše omiljeno oružje?

O: Zato što nitko ne zna što se događa nakon smrti, a zbog same prirode univerzalnih zakona nitko
to ne može sa sigurnošću dokazati. Ta neizvjesnost silno plaši ljude.

Ljudi koji svoj um predaju strahu - bilo kojoj vrsti straha - propuštaju koristiti svoj um i počinju
bezumno lutati. Naposljetku odlutaju u vir hipnotičkog ritma iz kojega nikada ne mogu pobjeći.

P: Tada nemate ništa protiv onoga što vjerski vođe misle ili govore o vama dok govore o smrti?

O: Ne, dokle god nešto govore! Kad bi crkve prestale govoriti o meni, moj bi cilj pretrpio težak
udarac. Svaki napad na mene utvrđuje strah od moje prisutnosti u umovima onih koji su pod
njegovim utjecajem. Vidiš, opozicija je ono što neke ljude čuva od bezumnog lutanja! Ako mu se ne
prepuste.

P: Budući da tvrdite da crkve pomažu vašemu cilju umjesto da ga onemogućuju, recite mi što bi za vas
bio razlog za zabrinutost.

O: Zabrinjava me samo to da bi se na Zemlji jednoga dana mogao pojaviti istinski mislilac.

P: Sto bi se dogodilo kad bi se istinski mislilac pojavio?

O: Pitaš me što bi se dogodilo? Reći ću ti što bi se dogodilo. Ljudi bi doznali najveću od svih istina -

da bi im vrijeme koje provode strahujući od nečega, ako bi ga koristili na suprotan način, moglo dati
sve što žele u materijalnom svijetu i spasiti ih od mene nakon smrti. Nije li to vrijedno
razmišljanja?

Vrag kaže: “Vrijeme koje ljudi provode strahujući od nečega, ako bi ga koristili na suprotan
način, moglo bi im dati sve što žele u materijalnom svijetu i spasiti ih od mene nakon smrti.”

P: Što takvog mislioca sprječava da se pojavi na svijetu?

O: Strah od kritike! Moglo bi ti biti zanimljivo da je strah od kritike moje jedino djelotvorno oružje
kojim tebe mogu bičevati. Kad ti ne bi strahovao objaviti ovo priznanje nakon što ga izvučeš iz
mene, ja bih izgubio svoje zemaljsko kraljevstvo.

P: A ako vas iznenadim i objavim ga, koliko će vremena proći prije no što izgubite svoje kraljevstvo?

O: Upravo dovoljno da jedan naraštaj djece odraste do faze razumijevanja. Odrasle mi ne možeš
oduzeti. Njih sam previše čvrsto svezao. Ali, ako objaviš ovo priznanje, to će biti dovoljno da mi
onemogući steći nadzor nad još nerođenima i nad onima koji još nisu dostigli doba razboritosti. Ne
bi se usudio objaviti ono što sam ti rekao o vjerskim vođama. Razapeli bi te!

P: Mislio sam da je primitivna praksa razapinjanja izašla iz mode prije dvije tisuće godina.

O: Ne mislim na razapinjanje na križu. Mislim na društveno i financijsko razapinjanje. Ostao bi bez
prihoda. Izopćili bi te iz društva. Vjerski bi te vođe i njihovi sljedbenici prezirali.

P: Pretpostavimo da ću odlučiti pridružiti se odabranoj manjini koja hini korištenje vlastitog uma umjesto
da strahujem od mase koja to ne čini - mase od koje navodno pod nadzorom imate devedeset i osam
posto?

O: Ako imaš dovoljno hrabrosti za to, pomrsit ćeš mi račune.

Naježila sam se kad sam ovo prvi put pročitala... jer su okolnosti doista onemogućivale
objavljivanje ovog rukopisa, napisanog 1938. godine, sve do sada, dugo nakon Hillove smrti
1970. godine. Je li odgađanje objavljivanja ovog djela doista bilo prouzročeno “strahom od
kritike” koji je mučio njegovu suprugu i zabrinutošću zbog reakcija vjerskih vođa te pobornika
državnih škola... ili je to bilo zbog utjecaja samog vraga? Sada su obitelj i Zaklada zaključile da
je vrijeme da taj rukopis podijele sa svijetom. Hoćemo li poslušati Hillovu mudrost, otkriti svoje
“drugo jastvo” i ovladati vlastitim umom te uzeti vlastitu sudbinu u svoje ruke?

P: Zašto ne osvajate znanstvenike? Zar ih ne volite?

O: O, da, veoma volim sve ljude, ali istinski znanstvenici su izvan mojega dosega.

P: Zašto?

O: Zato što misle svojom glavom i vrijeme provode proučavajući prirodne zakone. Bave se
uzrokom i posljedicom. Bave se činjenicama gdje god da ih pronađu. Ali, nemoj pogrešno zaldjučiti
da znanstvenici nemaju religiju. Imaju čvrstu religiju.

P: Što je njihova religija?

O: Religija istine! Religija prirodnog zakona! Ako svijet ikada iznjedri pomnjivog mislioca
sposobnog pojmiti duboko zakopanu tajnu života i smrti, možeš biti siguran da će znanost biti
odgovorna za tu katastrofu.

P: Katastrofu za koga?

O: Za mene, dakako!

P: Vratimo se temi hipnotičkog ritma. Želim doznati više o tome. Je li to nešto poput načela pomoću
kojega ljudi mogu hipnotizirati jedni druge?

O: To je upravo to. Već sam ti to rekao. Zašto ponavljaš pitanja?

P: To je moj stari, svjetovni običaj, Vaše Veličanstvo. Za vašu informaciju, reći ću vam da vas
prisiljavam ponoviti mnoge vaše tvrdnje zbog isticanja. Uz to nastojim i ustanoviti mogu li vas uhvatiti u
laži! Nemojte izbjegavati to pitanje. Vratite se hipnotičkom ritmu i recite mi sve što znate o njemu. Jesam
li ja njegova žrtva?

O: Sada nisi, ali si za dlaku izbjegao upadanje u moju mrežu. Bezumno si lutao prema viru
hipnotičkog ritma sve dok nisi otkrio kako me možeš prisiliti na ovo priznanje. Tada sam izgubio
nadzor nad tobom!

P: Vrlo zanimljivo. Ne pokušavate me ponovno osvojiti laskanjem, zar ne?

O: To bi bilo najgore mito koje bih ti mogao ponuditi. To sam mito uspješno upotrijebio na tebi prije
no što si ovladao mnome.

P: Čime ste mi laskali?

O: Mnogočime, uglavnom seksom i željom za samoizražavanjem.

P: Kako su vaša podmićivanja djelovala na mene?

O: Potaknula su te zanemarivati najvažniju svrhu života i počeo si bezumno lutati.

P: Je li to sve što ste mi učinili podmićivanjem?

O: To je bilo mnogo.

P: Ali, vratio sam se na pravi put i sada sam izvan vašega dosega, zar ne?

O: Da, privremeno si izvan mojega dosega jer ne lutaš.

P: Sto je razbilo vašu vlast nada mnom i oslobodilo me navike bezumnog lutanja?

O: Moj bi te odgovor mogao poniziti. Želiš li ga čuti?

P: Samo naprijed, odgovorite, Vaše Veličanstvo. Zanima me koliko istine mogu podnijeti.

O: Kad si pronašao veliku ljubav u izabranoj ženi, izgubio sam moć nad tobom.

P: Dakle, optužit ćete me da se skrivam iza ženske suknje, zar ne?

O: Ne, ne skrivaš se. Ne bih to tako rekao. Rekao bih da si naučio stvoriti čvrsto zaleđe poboljšano
ženskim umom.

P: Dakle, ženska suknja nije ni u kakvoj vezi s time?

O: Ne, ali njezin mozak jest. Kad ste ti i tvoja supruga počeli povezivati svoje umove tvojom
navikom svakodnevnog savjetovanja, nabasao si na tajnu moć kojom si me prisilio na ovo priznanje.

P: Je li to istina ili mi ponovno pokušavate laskati?

O: Mogao bih ti laskati da imam samo tebe, ali ti ne mogu laskati dok se koristiš i umom svoje žene.

P: Počinjem shvaćati nešto važno. Počinjem shvaćati što je mislio autor onog biblijskog odlomka koji
uvjerljivo kaže: “Kad se dvoje ili više njih sastanu i zatraže bilo što u moje ime, bit će im dano.” Dakle,
istina je da su dva uma bolja od jednoga.

O: To nije samo istina, nego je i prijeko potrebno da bi osoba mogla neprestano biti u vezi s velikim
spremištem Beskonačne Inteligencije, u kojemu je pohranjeno sve što jest, sve što je ikada bilo i
sve što ikada može biti.

P: Postoji li takvo spremište?

O: Da ne postoji, ti me sada ne bi - ne bi mogao - ponižavati ovim budalastim iznuđenim priznanjem.

P: Nije li opasno svijetu davati takve informacije?

O: Dakako, opasno je za mene. Da sam na tvojemu mjestu, ne bih ih objavio.

P: Vratimo se sada tehnici kojom svoje žrtve vežete navikom bezumnog lutanja. Što je prvi korak koji
lutalica mora učiniti kako bi se oslobodio te navike?

O: Goruća želja da je se oslobodi! Ti, dakako, znaš da nikoga nije moguće hipnotizirati bez
njegove spremnosti da bude hipnotiziran. Ta spremnost može se očitovati u obliku općenite
ravnodušnosti prema životu, nedostatka ambicije, straha, nedostatka jasne svrhe i u mnogim drugim
oblicima. Prirodi nije potreban nečiji pristanak da bi ga začarala hipnotičkim ritmom. Potrebno joj
je samo zateći ga nespremnog, kroz bilo koji oblik propuštanja korištenja vlastitog uma. Upamti
sljedeće: što god imaš, izgubit ćeš ako to ne koristiš!

Sve uspješne pokušaje oslobađanja od navike bezumnog lutanja potrebno je izvesti prije no što

priroda tu naviku učini trajnom primjenjujući hipnotički ritam.

P: Ako sam dobro shvatio, hipnotički ritam je prirodni zakon pomoću kojega priroda utvrđuje vibracije
svih okruženja. Je li to točno?

O: Da, priroda primjenjuje hipnotički ritam da bi čovjekove prevladavajuće misli i misaone navike
učinila trajnim. Zato je siromaštvo bolest. Priroda to uređuje tako što trajno utvrđuje misaone
navike svih koji siromaštvo prihvaćaju kao neizbježnu okolnost.

Istim zakonom hipnotičkog ritma priroda trajno utvrđuje i pozitivne misli o obilju i blagostanju.

Možda ćeš načelo funkcioniranja hipnotičkog ritma lakše shvatiti ako ti kažem da je njegova
priroda trajno utvrđivati sve navike, bile one mentalne ili tjelesne. Ako tvoj um strahuje od
siromaštva, privući će siromaštvo. Ako tvoj um zahtijeva obilje i očekuje ga, privući će fizičke i
financijske inačice obilja. To je u skladu s nepromjenjivim prirodnim zakonom.

Hill je o zakonu privlačenja prvi put pisao u ožujku 1919. godine u svojemu časopisu Golden
Rule. U posljednjem desetljeću taj je nepromjenjivi prirodni zakon populariziran širom svijeta
uslijed iznimnog uspjeha knjige i filma Tajna.

P: Je li autor biblijskog retka: “Što čovjek sije, to će i žeti” imao na umu taj prirodni zakon?

O: Ništa drugo nije mogao imati na umu. Ta je tvrdnja točna. Dokaze te istine možeš opaziti u svim
ljudskim odnosima.

P: I zato čovjek koji stvori naviku bezumnog lutanja kroz život mora prihvatiti sve što mu život donese. Je
li to točno?

O: To je potpuno točno. Život lutalici plaća njegovu vlastitu cijenu, prema vlastitim uvjetima. Onaj
koji ne luta, od života traži da mu plati prema njegovim uvjetima.

P: Ne ulazi li pitanje morala u ono što čovjek dobiva od života?

O: Svakako, ali samo zato što čovjekov moral utječe na njegove misli. Nitko ne može od života
dobiti ono što želi samo zato što će biti dobar, ako te to zanima.

P: Ne, mislim da ne. Shvaćam što želite reći. Svi smo tu gdje jesmo i to što jesmo zbog svojih vlastitih
postupaka.

O: Ne, zapravo ne. Ti si tu gdje jesi i to što jesi zbog svojih misli i svojih postupaka.

P: Tada sretna slučajnost ne postoji, zar ne?

O: Nipošto. Okolnosti koje ljudi ne razumiju svrstavaju se u kategoriju “sretnih slučajnosti”.
Temelj svake stvarnosti je uzrok. Taj je uzrok često toliko daleko od posljedice da je tu okolnost
moguće objasniti samo pripisujući joj sretnu slučajnost. Priroda ne poznaje zakon sretne
slučajnosti. Ta je pretpostavka ljudska umotvorina kojom čovjek objašnjava ono što ne razumije.

Izrazi “sretan slučaj” i “čudo” su blizanci. I jedno i drugo postoji samo u ljudskoj mašti. Oba izraza
koriste se za objašnjavanje onoga što ljudi ne razumiju. Upamti sljedeće: sve što uistinu postoji
moguće je dokazati. Imaj tu istinu na umu i postat ćeš bolji mislilac.

P: Što je važnije, čovjekove misli ili njegovi postupci?

O: Svi postupci slijede misli. Postupci nisu mogući bez prethodnog misaonog oblikovanja. Štoviše,
sve misli sklone su zaodjenuti se svojom fizičkom inačicom. Čovjekove prevladavajuće misli,
odnosno, misli kojima pridružuje emocije, želje, nadu, vjeru, strah, mržnju, pohlepu ili entuzijazam,
ne samo što imaju sklonost zaodjenuti se svojom fizičkom inačicom, nego to i moraju učiniti.

P: To me podsjetilo zamoliti vas da mi kažete više o sebi. Gdje prebivate i djelujete, osim u ljudskom
umu?

O: Djelujem gdje god postoji nešto čime mogu upravljati i što mogu prisvojiti. Već sam ti rekao da
sam ja negativan dio elektrona materije.

• Ja sam prasak u munji.

• Ja sam bol u bolesti i tjelesna patnja.

• Ja sam nevidljivi general u ratu.

• Ja sam nepoznati djelitelj siromaštva i gladi.

• Ja sam izvršni krvnik u trenutku smrti.

• Ja sam onaj koji nadahnjuje putenu žudnju.

• Ja sam tvorac ljubomore, zavisti i pohlepe.

• Ja sam onaj koji budi strah.

• Ja sam genij koji postignuća znanstvenika pretvara u instrumente ubijanja.

• Ja sam onaj koji narušava sklad u svim ljudskim odnosima.

• Ja sam suprotnost pravdi.

• Ja sam pogonska sila svake nemoralnosti.

• Ja sam zastoj svega dobroga.

• Ja sam tjeskoba, napetost, praznovjerje i ludilo,

• Ja uništavam nadu i vjeru.

• Ja nadahnjujem razorno ogovaranje i skandal.

• Ja odvraćam od slobodnog i neovisnog razmišljanja.

• Ukratko, ja sam tvorac svih oblika ljudskoga jada, onaj koji donosi obeshrabrenost i razočaranje.

P: I to ne nazivate hladnim i okrutnim?

O: To nazivam jasnim i pouzdanim.

Svjetska depresija posvuda je narušila ljudske navike te prerasporedila izvore mogućnosti u svim
društvenim slojevima i skupinama kao nikada do sada.

Omiljeno opravdanje lutalice, kojim pokušava objasniti svoj nepoželjan položaj, jest njegov vapaj
da na svijetu više nema mogućnosti.

Oni koji ne lutaju, ne čekaju da im se mogućnost pruži. Oni stvaraju mogućnost koja će odgovarati
njihovim željama i onome što zahtijevaju od života!

Hill govori o velikim mogućnostima koje su se pojavile tijekom Velike depresije i bogatstvu koje
su stekli oni koji su iskoristili te mogućnosti. Vjerujem da bi Hill u današnje vrijeme rekao isto...
zbog ekonomskih previranja i danas postoje mnoge mogućnosti. Hoćete li iskoristiti koju od njih
i stvoriti vlastitu mogućnost koja će odgovarati vašim željama i onome što zahtijevate od
života?

P: Jesu li oni koji ne lutaju dovoljno pametni da izbjegnu utjecaj hipnotičkog ritma?

O: Nitko nije dovoljno pametan da umakne utjecaju hipnotičkog ritma. Jednako lako bilo bi izbjeći
utjecaj zakona gravitacije. Zakon hipnotičkog ritma trajno utvrđuje čovjekove prevladavajuće
misli, lutao on ili ne.

Nema razloga zbog kojeg bi onaj koji ne luta želio izbjeći utjecaj hipnotičkog ritma jer je taj
zakon za njega povoljan. Pomaže mu pretvoriti njegove prevladavajuće ciljeve, planove i svrhe u
njihove fizičke inačice. Utvrđuje njegove navike razmišljanja i čini ih trajnima.

Samo bi lutalica želio izbjeći utjecaj hipnotičkog ritma.

P: Najveći dio svojega života u odrasloj dobi bio sam lutalica. Kako sam uspio umaknuti uvlačenju u vir
hipnotičkog ritma?

O: Nisi umaknuo. Najveći dio tvojih prevladavajućih misli i želja, otkako si ušao u odraslu dob, bio
je jasno definiran, čvrsta želja da shvatiš sve potencijale uma.

Možda si lutao u pogledu manje važnih misli, ali nisi lutao u pogledu te želje. Zato što nisi lutao,
sada pišeš spis koji ti daje upravo ono što su tvoje prevladavajuće misli zahtijevale od života.

P: Zašto vaša opozicija ne koristi hipnotički ritam za to da čovjekove uzvišenije misli i plemenitije
postupke učini trajnima? Zašto vam vaša opozicija dopušta koristiti tu ogromnu silu kao sredstvo za
uplitanje ljudi u mrežu zla koju pletu vlastitim mislima i postupcima? Zašto vas vaša opozicija ne
nadmudri vežući ljude mislima koje ih grade i izdižu izvan vašega utjecaja?

O: Zakon hipnotičkog ritma na raspolaganju je svima koji ga žele koristiti. Ja ga koristim
učinkovitije nego moja opozicija jer ljudima nudim privlačnija mita kako bi razmišljali i postupali
onako kako ja želim.

P: Drugim riječima, upravljate ljudima tako što im negativno razmišljanje i destruktivne postupke činite
ugodnim. Je li to točno?

O: Upravo to činim!

Sedmo poglavlje

SJEMENKE STRAHA

P: Često sam se pitao zašto vas vaša opozicija - ono što mi zemaljska bića nazivamo Bogom - ne uništi.
Možete li mi vi reći zašto?

O: Zato što je ta moć jednako moja koliko i njegova. Meni je na raspolaganju jednako kao i njemu.
To sam ti pokušavao dati do znanja. Najveću moć u svemiru moguće je primijeniti u konstruktivne
svrhe, kroz ono što vi nazivate Bogom, ili ju je moguće primijeniti u negativne svrhe, kroz ono što
vi nazivate vragom. I, nešto još važnije, svako ljudsko biće može je primijeniti jednako djelotvorno
kao i Bog ili vrag.

P: Iznosite dalekosežnu tvrdnju. Možete li je dokazati?

O. Da, ali bi bilo bolje kad bi je ti sam dokazao. Vražja riječ među vama zemaljskim grješnicima ne
vrijedi mnogo. Kao ni Božja riječ. Plašite se vraga i ne želite vjerovati u Boga. Zbog toga vam je na
raspolaganju samo jedan izvor kroz koji možete steći dobrobiti univerzalne moći, a to je
vjerovanje u vlastitu moć razmišljanja i njezina primjena. To je izravan put prema univerzalnom
spremištu Beskonačne Inteligencije. Ljudskom biću na raspolaganju nije ni jedan drugi put.

P: Zašto mi zemaljska bića nismo prije pronašli put prema Beskonačnoj Inteligenciji?

O: Zato što sam vas ja presreo i poveo vas putem na kojemu sam vam u um posijao misli koje
razaraju vašu moć konstruktivnog korištenja vlastitog uma. Učinio sam privlačnim koristiti moć
Beskonačne Inteligencije za ostvarenje negativnih ciljeva kroz pohlepu, gramzivost, požudu, zavist
i mržnju. Sjeti se da tvoj um privlači ono tia što je usredotočen. Kako bih vas odvratio od svoje
opozicije, morao sam vas samo hraniti mislima koje koriste mojemu cilju.

P: Ako sam dobro shvatio to što govorite, priznajete da se ni jedno ljudsko biće ne mora plašiti vraga ni
strepiti od toga kako da se ulaguje Bogu!

O: Upravo tako. Ovo priznanje moglo bi mi pomrsiti račune, ali nalazim zadovoljstvo u spoznaji da
može i usporiti moju opoziciju slanjem ljudi izravno na izvor sve moći.

Hill ovdje, kao i u nekim drugim mjestima u dijalogu, govori eksplicitno teološki. Koristeći vraga
kao posrednika i dopuštajući da riječi izlaze iz usta tog simbola zla, Napoleon Hill može iznijeti
svoje misli i osjećaje o Bogu - Beskonačnoj Inteligenciji - kao osnovni izvor svoje cjelokupne
filozofije uspjeha.

P: Drugim riječima, ako ljudima ne možete upravljati negativnim mitom straha, želite uništiti cijelu stvar i
pokazati im kako da idu izravno Bogu? Jeste li kojim slučajem i u politici? Vaša se tehnika doima
zastrašujuće poznato.

O: Jesam li u politici? Ako nisam u politici, što misliš, tko pokreće depresije i prisiljava ljude na

ratovanje? To nedvojbeno ne bi iznio pred moju opoziciju, zar ne? Kao što sam ti već rekao, imam
saveznike u svim društvenim slojevima i skupinama koji mi pomažu u vezi sa svim ljudskim
odnosima.

P: Zašto ne preuzmete crkve i ne koristite ih otvoreno za ostvarenje svojega cilja?

O: Misliš li da sam lud? Kad bih ovladao crkvama, tko bi održavao strah od vraga? Tko bi služio
kao mamac za odvraćanje pozornosti ljudi dok manipuliram njihovim umom kad ne bih imao
posrednika uz čiju pomoć sijem sjemenke straha i sumnje? Najlukavije što činim jest to što
koristim saveznike moje opozicije za održavanje plamena straha od pakla u ljudskom umu. Dokle
god se ljudi plaše nečega, ja imam moć nad njima.

P: Počinjem shvaćati vaš sustav. Koristite crkve kako biste u ljudski um sijali sjemenke straha,
neizvjesnosti i nejasnoće. Ta negativna mentalna stanja ljude potiču stvoriti naviku bezumnog lutanja. Ta
navika kristalizira se u trajnu, uslijed hipnotičkog ritma, a žrtva si tada više ne može pomoći, je li tako?
Stoga je hipnotički ritam nešto s čime valja biti oprezan i što valja uvažavati?

O: Bolji način izražavanja te istine jest da je hipnotički ritam nešto što valja proučiti, shvatiti i
dobrovoljno primijeniti s ciljem postizanja željenih ciljeva.

P: Ako se sila hipnotičkog ritma dobrovoljno ne primijeni za ostvarenje jasnih ciljeva, može li biti velika
opasnost?

O: Da, i to zbog toga što funkcionira automatski. Ako nije svjesno primijenjena za ostvarenje
određenog cilja, može, i hoće, djelovati prema ostvarenju neželjenih ciljeva.

Uzmimo za primjer jednostavnu ilustraciju klime. Svatko može uvidjeti i shvatiti da priroda svako
živo biće i svaki element materije prisiljava prilagoditi se određenoj klimi. U tropima stvara stabla
koja rađaju plodovima i obnavljaju se. Stabla prisiljava prilagoditi se njezinu vrelom suncu!
Prisiljava ih zaodjenuti se lišćem pogodnim za zaštitu od sunčevih zraka. Ista stabla ne bi mogla
preživjeti kad bi ih se preselilo u arktička područja gdje je priroda uspostavila posve drugačiju
klimu.

U područjima hladnije klime stvara stabla koja su prilagođena preživljavanju i razmnožavanju, ali
ta stabla ne bi preživjela kad bi ih se presadilo u tropsko područje. Jednako tako, priroda odijeva
svoje životinje pa im u različitim klimatskim područjima daje pokrov pod kojim će im biti ugodno i s
kojim će moći preživjeti na toj klimi.

Slično tome, priroda ljudskom umu nameće utjecaje iz okruženja, koji su jači od pojedinčevih misli.
Djeca su prisiljena poprimati prirodu svih utjecaja koji ih okružuju ako njihove vlastite misli nisu
jače od tih utjecaja.

Priroda uspostavlja jasan ritam za svako okruženje i sve je u rasponu tog ritma prisiljeno
prilagoditi mu se. Samo čovjek ima moć uspostaviti vlastiti ritam razmišljanja ako tu povlasticu
primjenjuje prije no što mu hipnotički ritam nametne utjecaje njegova okruženja.

Svaki dom, svako radno mjesto, svaki grad i selo te svaka ulica i svaki društveni centar imaju svoj
jasan, vidljiv ritam. Ako vas zanima kakva je razlika između ritmova ulica, prošećite Petom

avenijom u New Yorku, a potom nekom ulicom u sirotinjskoj četvrti! Svi oblici ritma s vremenom
postanu trajni.

P: Ima li svaki pojedinac vlastiti ritam razmišljanja?

O: Da. Upravo je to najveća razlika između pojedinaca. Osoba koja razmišlja u kontekstu moći,
uspjeha i obilja, uspostavlja ritam koji privlači te poželjnosti. Osoba koja razmišlja u kontekstu
jada, neuspjeha, poraza, obeshrabrenosti i siromaštva, privlači te nepoželjne utjecaje. To
objašnjava zašto su i uspjeh i neuspjeh posljedice navike. Navika uspostavlja ritam razmišljanja, a
taj ritam privlači objekte čovjekovih prevladavajućih misli.

P: Hipnotički ritam je nešto nalik magnetu, što privlači ono za što posjeduje magnetsku sklonost. Je li to
točno?

O: Da, to je točno. Zato se siromašni okupljaju u iste zajednice. To objašnjava onu staru izreku
“jad voli društvo”. To objašnjava i zašto ljudi koji počnu ostvarivati uspjeh u bilo kojem pothvatu,
ustanovljuju da se on s vremenom množi s manje truda.

Svi uspješni ljudi koriste hipnotički ritam, svjesno ili nesvjesno, tako što očekuju i zahtijevaju
uspjeh. Taj zahtjev postaje navika, hipnotički ritam preuzima naviku i zakon skladnog privlačenja
prevodi je u njezinu fizičku inačicu.

P: Drugim riječima, ako znam što želim od života, zahtijevam to i svoj zahtjev podupirem spremnošću da
platim životnu cijenu za ono što želim te odbijam prihvatiti bilo koji kompromis, zakon hipnotičkog ritma
preuzima moju želju i pomaže, prirodno i logički, pretvoriti je u njezinu fizičku inačicu. Je li to točno?

O: To opisuje način na koji taj zakon funkcionira.

P: Znanost je ustanovila neosporan dokaz da su ljudi takvi kakvi jesu zbog nasljeđivanja i okoline.
Rođenjem donose kombinaciju svih fizičkih značajki svojih nebrojenih predaka. Nakon što stignu ovamo,
dosegnu dob kada postaju svjesni sebe i tada oblikuju vlastitu osobnost te manje ili više utvrđuju svoja
zemaljska odredišta uslijed utjecaja iz okoline kojima su podvrgnuti, napose utjecaja iz ranog djetinjstva.
Te su dvije činjenice toliko utvrđene da inteligentna osoba ne može sumnjati u njih. Kako hipnotički ritam
može promijeniti prirodu fizičkog tijela koja je kombinacija tisuća predaka koji su živjeli i umrli prije no
što se ta osoba rodila? Kako hipnotički ritam može promijeniti utjecaj čovjekovog okruženja? Ljudi koji
se rode u siromaštvu i neznanju skloni su cijeloga života ostati siromašni i neuki. Može li hipnotički ritam
učiniti išta u vezi s tim?

O: Hipnotički ritam ne može promijeniti prirodu fizičkog tijela koju osoba nasljeđuje rođenjem, ali
može modificirati, promijeniti, kontrolirati i trajno utvrditi utjecaje iz okoline, i čini to.

P: Ako sam dobro shvatio, ljudsko biće prirodno je prisiljeno postati dio okruženja koje izabere ili
okruženja koje mu je nametnuto?

O: To je točno, ali postoje načini i sredstva pomoću kojih se pojedinac može oduprijeti utjecajima
iz okoline, koje ne želi prihvatiti, ali i postupak kojim može preusmjeriti primjenu hipnotičkog ritma
od negativnih prema pozitivnim ciljevima.

P: Želite li reći da postoji određena metoda pomoću koje hipnotički ritam može služiti čovjeku umjesto
da ga uništi?

O: Upravo to mislim.

P: Recite mi kako je moguće ostvariti taj čudesni cilj.

O: Kako bi moj opis imao praktičnu korist, morat će biti opsežan jer će morati pokriti sedam načela
psihologije koja moraju shvatiti i primjenjivati svi koji koriste hipnotički ritam kako bi prisilili život
da im pruži ono što žele.

P: Tada raščlanite svoj opis na sedam dijelova od kojih će svaki pružiti podrobnu analizu jednoga od tih
sedam načela, uz jednostavne upute za njegovu praktičnu primjenu.

Uvijek me fasciniralo kako Hillov um funkcionira. Nakon što nas je uvjerio u predstojeću
propast, sada otkriva spas za sve koji teže uspjehu. Ovo je presudna prekretnica. Kad nastavite
čitati, hoće li njegovih “sedam načela” zaokupiti i vašu maštu kao što >su zaokupila moju?

Osmo poglavlje

JASNOĆA SVRHE

P: Vaše Veličanstvo sada će otkriti tajne sedam načela pomoću kojih ljudska bića mogu prisiliti život da
im pruži duhovnu, mentalnu i fizičku slobodu.

Hill u ostatku ove knjige razmatra sedam načela za postizanje duhovne, mentalne i fizičke
slobode:
1. Jasnoća svrhe
2. Vladanje sobom
3. Učenje iz nevolje
4. Upravljanje utjecajima iz okoline (veze)
5. Vrijeme (pridruživanje trajnosti pozitivnim umjesto negativnim misaonim navikama i
razvijanje mudrosti)
6. Sklad (djelovanje s jasnoćom svrhe kako biste postali prevladavajući utjecaj u svojemu
mentalnom, duhovnom i fizičkom okruženju)
7. Oprez (promišljanje vlastitog plana prije no što ga počnete ostvarivati)

Nemojte biti škrti na riječima u opisu ovih načela. Želim potpunu ilustraciju toga kako ta načela može
primijeniti svatko tko ih odluči primijeniti. Recite nam sve što znate o načelu jasnoće svrhe.

Ispitivač ovdje uzima zamah i pristupa agresivno. Jesmo li mi dovoljno hrabri da u trenucima
mogućnosti postupamo agresivno i s jasnoćom svrhe?

O: Ako ostvariš svoju suludu zamisao objavljivanja mojega priznanja, otvorit ćeš vrata pakla i
osloboditi sve dragocjene duše koje sam vjekovima skupljao. Lišit ćeš me još nerođenih duša. Iz
mojega ćeš ropstva osloboditi milijune živućih. Prestani, preklinjem te.
P: Otvorite se. Da čujem što imate za reći o načelu jasnoće svrhe.
O: Lijevaš vodu na pakleni oganj, ali odgovornost je na tebi, a ne na meni. Mogao bih ti reći da
svako ljudsko biće koje može jasno odrediti svoje ciljeve i planove, može prisiliti život da mu pruži
sve što želi.
P: Ta je tvrdnja široka, Vaše Veličanstvo. Želite li je malo ublažio?

O: Ublažiti je? Ne, želim je pojačati. Kad čuješ što sada imam za reći, shvatit ćeš zašto je načelo
jasnoće svrhe toliko važno. Moja opozicija primjenjuje lukav trik kako bi mi na prijevaru oduzela
nadzor nad ljudima. Opozicija zna da jasnoća svrhe zatvara vrata čovjekovog uma preda mnom
toliko čvrsto da se ne mogu probiti ako osobu ne potaknem na određeni oblik bezumnog lutanja.

P: Zašto vaša opozicija ne otkrije tu tajnu svim ljudima govoreći im neka vas izbjegavaju jasnoćom
svrhe? Već si priznao da dvoje od stotinu ljudi pripadaju tvojoj opoziciji.

O: Zato što sam ja lukaviji od svoje opozicije. Obećanjima odvlačim ljude od jasnoće. Vidiš, pod
nadzorom imam više ljudi nego moja opozicija jer sam bolji trgovac i bolji zabavljač. Privlačim
ljude obilno ih hraneći misaonim navikama kojima se rado prepuštaju.

P: Je li jasnoća svrhe nešto s čime se čovjek mora roditi ili ju je moguće steći?

O: Kao što sam ti već rekao, svatko se rađa s povlasticom jasnoće, ali devedeset i osam od stotinu
ljudi gubi tu povlasticu zbog lijenosti. Povlasticu jasnoće moguće je održavati samo usvajanjem
jasnoće kao smjernice prema kojoj se čovjek ravna u svim životnim pitanjima.

P: O, shvaćam! Načelo jasnoće iskorištava se kao što se može i razvijat i snažno fizičko tijelo -
neprestanom, sustavnom uporabom. Je li tako?

O: Tu si istinu izrazio jasno i točno.

P: Sada mislim da nešto postižemo, Vaše Veličanstvo. Napokon smo pronašli polazište s kojega moraju
krenuti svi koji u životu žele postići samoodređenje.

Iz vašega zapanjujućeg priznanja otkrili smo da je vaša najvrjednija imovina čovjekov nedostatak opreza
koji vam omogućuje jednostavnim mitom namamiti ga u džunglu neodređenosti.

Otkrili smo, izvan svake sumnje, da sve koji usvoje jasnoću svrhe kao smjernicu i primjenjuju je u svim
svojim dnevnim iskustvima, nije moguće potaknuti na stvaranje navike bezumnog lutanja. Bez pomoći
navike lutanja ne možete privući ljude obećanjima. Je li to točno?

O: Tu istinu ni sam ne bih jasnije izrazio.

P: A sada opišite kako ljudi zanemaruju svoju povlasticu slobode i samoodređenja kroz neodređenost i
bezumno lutanje.

O: Već sam se kratko osvrnuo na to načelo, ali ću sada razmotriti dublje pojedinosti funkcioniranja
toga načela.

Morat ću započeti s trenutkom rođenja. Kad se dijete rodi, sa sobom donese samo fizičko tijelo
koje predstavlja evolucijske rezultate milijuna godina.

Um mu je potpuno prazan. Kad dijete dosegne dob svijesti i počne prepoznavati objekte u svojemu
okruženju, počinje i oponašati druge.

Oponašanje postaje utvrđena navika. Dijete, dakako, najprije prirodno oponaša svoje roditelje!
Potom počinje oponašati druge rođake i osobe s kojima se svakodnevno druži, uključujući

vjeroučitelje i učitelje.

To oponašanje proteže se dalje od fizičkog na misaono izražavanje. Ako djetetovi roditelji strahuju
od mene i taj strah izraze tako da ih dijete može čuti, dijete preuzima taj strah kroz naviku
oponašanja i pohranjuje ju kao dio svojih podsvjesnih vjerovanja.

Ako djetetov vjeroučitelj izrazi bilo koji oblik straha od mene (a svi to čine, u ovom ili onom
obliku), taj strah se pridodaje sličnom strahu koje djetetu predaju njegovi roditelji, a ta dva oblika
negativnog ograničavanja pohranjuju se u podsvjesnom umu kako bih ih ja poslije koristio.

Dijete na sličan način, putem oponašanja, uči ograničavati svoju moć razmišljanja ispunjavajući
svoj um zavišću, mržnjom, pohlepom, požudom, osvetom i svim drugim negativnim impulsima misli
koji uništavaju svaku mogućnost jasnoće.

Ja u međuvremenu ulazim i potičem dijete bezumno lutati sve dok liipnotičkim ritmom ne porobim
njegov um.

P: Trebam li iz vaših riječi zaključiti da nadzor nad ljudima morate steći dok su vrlo mladi jer u
suprotnom potpuno gubite tu mogućnost?

O: Radije ih osvojim prije no što nauče samostalno razmišljati. Kad bilo koja osoba otkrije moć
vlastitog razmišljanja, postaje samouvjerena i teško ju je svladati. Zapravo, ne mogu vladati ni
jednim ljudskim bićem koje otkrije i primjenjuje načela jasnoće.

P: Je li navika jasnoće trajna zaštita od vaše vlasti?

O: Ne, nipošto. Jasnoća mi zatvara vrata čovjekova uma samo onoliko dugo koliko se on pridržava
tog načela. Kad bilo tko počne oklijevati, odugovlačiti ili postane neodređen u bilo čemu, samo ga
jedan korak dijeli od mojega nadzora.

Vrag kaže: “Kad bilo tko počne oklijevati, odugovlačiti ili postane neodređen u bilo čemu, samo
ga jedan korak dijeli od mojega nadzora. ”

U ovim vragovim odgovorima očiti su metafizički i duhovni aspekti autorove filozofije. Ono što
naziva “jasnoćom” danas se često naziva “namjerom”, “motiviranošću ciljem” ili
“motiviranošću svrhom”.

P: U kakvoj je jasnoća vezi s materijalnim okolnostima? Zanima me može li čovjek steći moć
zahvaljujući jasnoći svrhe, bez prizivanja katastrofe putem zakona kompenzacije.

O: Tvoje pitanje ograničava moje ilustracije jer je na svijetu malo ljudi koji shvaćaju, a i u
prošlosti je bilo malo ljudi koji su shvaćali kako valja koristiti jasnoću svrhe bez privlačenja
negativne primjene zakona kompenzacije.

Na ovom me mjestu prisiljavaš otkriti jedan od mojih najvrjednijih trikova. Obavezan sam reći ti
da naposljetku za svoj cilj osvajam sve koji mi privremeno umaknu zahvaljujući jasnoći svrhe. To
činim tako što um ispunim pohlepom za moći i ljubavlju prema egoističnom izražavanju, sve dok

osoba ne razvije naviku kršenja prava drugih. Tada ulazim sa zakonom kompenzacije i ponovno
osvajam svoju žrtvu.

P: Iz vašega priznanja uviđam da jasnoća svrhe može biti opasna razmjerno njezinoj mogućnosti u
svojstvu moći. Je Ii to točno?

O: Da, a još je važnije da svako načelo dobra sa sobom nosi sjemenku jednako velike opasnosti.

P: To je teško povjerovati. Primjerice, koja bi opasnost mogla biti u navici istinoljublja?

O: Opasnost je u riječi “navika”. Sve navike, osim navike ljubavi prema jasnoći svrhe, mogu voditi
navici bezumnog lutanja. Istinoljublje može postati slično svim drugim dobrim namjerama, ako ne
poprimi razmjere jasnog traganja za istinom. Ti, dakako, znaš što ja činim s dobrim namjerama.

“Sve navike, osim navike ljubavi prema jasnoći svrhe, mogu voditi navici bezumnog lutanja.”

P: Je li ljubav prema članovima obitelji također opasna?

O: Ljubav prema bilo čemu ili bilo kome, osim ljubavi prema jasnoći svrhe, može postati opasna.
Ljubav je stanje uma koje zamagljuje razum, oduzima moć volje i čovjeka zasljepljuje za činjenice
i istinu.

Svi koji postignu samoodređenje i duhovnu slobodu mišljenja vlastitih misli, moraju pažljivo
razmotriti svaku emociju koja se doima imalo povezanom s ljubavlju.

Mogao bi se iznenaditi doznavši da je ljubav jedan od najdjelotvornijih mamaca. Njime u naviku
bezumnog lutanja uvedem one koje ne mogu privući ničim drugim.

Zato sam je postavio na vrh svojega popisa mita. Pokaži mi što koja osoba najviše voli i znat ću
kako je tu osobu moguće navesti na bezumno lutanje sve dok je ne porobim hipnotičkim ritmom.

Ljubav i strah zajedno mi pružaju najdjelotvornije oružje kojim potičem ljude na bezumno lutanje.
I jedno i drugo su mi jednako korisni. I jedno i drugo potiču ljude zanemarivati razvijanje jasnoće u
korištenju vlastitog uma. Daj mi nadzor nad strahovima određene osobe i reci mi što ta osoba
najviše voli i označio si je da bude moj rob. I ljubav i strah su toliko nevjerojatno jake emocionalne
sile da i jedna i druga mogu zasjeniti moć volje i moć razuma. Bez volje i razuma ne preostaje ništa
što bi podupiralo jasnoću svrhe.

P: Ali, Vaše Veličanstvo, život ne bi bio vrijedan življenja kad ljudi uopće ne bi osjećali emociju ljubavi.

O: Ah! U pravu si u kontekstu vlastitog razmišljanja, ali propustio si dodati da bi ljubav uvijek
trebala biti pod čovjekovim jasnim nadzorom.

Dakako, ljubav je poželjno stanje uma, a ujedno i blagotvorno te ga je moguće primijeniti za
ograničavanje ili uništavanje razuma i volje, koji su važniji za ljudska bića koja žele slobodu i
samoodređenje.

P: Iz toga što kažete zaključujem da ljudi koji steknu moć, moraju otvrdnuti svoje emocije, ovladati
strahom i prigušiti ljubav. Je li to točno?

O: Ljudi koji steknu i održavaju moć, moraju postići jasnoću u pogledu svih svojih misli i svih svojih
postupaka. Ako to nazivaš otvrdnjivanjem, tada moraju otvrdnuti.

P: Razmotrimo izvore prednosti jasnoće u svakodnevnom životu. Za što je veća vjerojatnost uspjeha,
slabog plana primijenjenog s jasnoćom ili promišljenog, čvrstog plana neodređeno primijenjenog?

O: Slabi planovi mogu postati čvrsti ako ih se primijeni s jasnoćom.

P: Želite reći da svaki plan, jasno provođen s ciljem ostvarenja jasne svrhe, može biti uspješan čak i ako
nije najbolji?

O: Da, želim reći upravo to. Jasnoća svrhe i jasnoća plana ostvarenja te svrhe u pravilu donose
uspjeh, bez obzira na to koliko je plan loš. Najveća razlika između osnovanog i neosnovanog plana
je u tome što je osnovani plan, primijenjen s jasnoćom, moguće ostvariti brže nego neosnovani plan.

P: Drugim riječima, ako ne možemo uvijek biti u pravu, možemo i trebali bismo uvijek razmišljati jasno?
Je li to ono što mi pokušavate reći?

O: To bi bilo to. Ljudi koji jasno razmišljaju u pogledu svojih planova i svrhe, nikada ne prihvaćaju
privremeni poraz kao nešto više od poriva na veći trud. I sam možeš uvidjeti da takva politika mora
uspjeti ako joj slijedi jasnoća.

P: Može li osoba koja ima jasan plan i svrhu uvijek biti sigurna u uspjeh?

O: Ne. I najbolji se planovi katkad izjalove, ali osoba koja razmišlja jasno, prepoznaje razliku
između privremenog poraza i neuspjeha. Kad planovi propadnu, ona primijeni druge, ali ne mijenja
svoju svrhu. Ustraje. I naposljetku pronađe plan koji će uspjeti.

“Osoba koja razmišlja jasno, prepoznaje razliku između privremenog poraza i neuspjeha. Kad
planovi propadnu, ona primijeni druge, ali ne mijenja svoju svrhu. Ustraje.”

P: Hoće li plan utemeljen na nemoralnim ili nepravednim ciljevima uspjeti jednako brzo kao onaj
motiviran jasnim osjećajem za pravednost i moralnost?

O: Zbog djelovanja zakona kompenzacije svatko žanje ono što posije. Planovi utemeljeni na
nepravednim ili nemoralnim motivima mogu donijeti privremeni uspjeh, ali trajan uspjeh mora u
obzir uzeti četvrtu dimenziju, vrijeme.

Vrijeme je neprijatelj nemoralnosti i nepravednosti. Ono je prijatelj pravednosti i moralnosti.
Neuviđanje te činjenice odgovorno je za val zločina među mladim ljudima širom svijeta.

Mlad, neiskusan um sklon je privremeni uspjeh pogrešno shvatiti kao trajan. Mladost često griješi
žudeći za privremenim dobitkom postignutim nemoralnim, nepravednim planovima, ali propušta
gledati naprijed i uvidjeti kaznu koja slijedi nedvojbeno kao što noć slijedi dan.

Deveto poglavlje

ŠKOLSTVO I RELIGIJA

P: Ovo je prilično dubokoumno, Vaše Veličanstvo. Vratimo se razmatranju laganijih i konkretnijih tema
koje će vjerojatno zanimati većinu ljudi. Zanima me razmatranje onoga što ljude čini sretnima i jadnima,
bogatima i siromašnima, bolesnima i zdravima. Ukratko, zanima me sve što ljudska bića mogu iskoristiti
kako bi od života dobivala zadovoljavajuće dividende za trud koji ulažu u posao življenja.

O: U redu, budimo precizni.

P: Shvatili ste me. Vaše Veličanstvo je sklono odlutati u apstraktne pojedinosti koje većina ljudi ne može
ni shvatiti ni upotrijebiti za rješavanje svojih problema. Bi li to, kojim slučajem, mogao biti vaš jasan
plan da na moja pitanja odgovarate nejasno? Ako je to vaš plan, lukav je, ali neće funkcionirati. Hajde,
recite mi više o jadima i neuspjesima ljudskih bića koji izrastaju izravno iz neodređenosti.

O: Zašto mi ne bi dopustio da ti kažem više o užicima i uspjesima ljudi koji shvaćaju i primjenjuju
načelo jasnoće?

P: Opažam da ljudi koji imaju jasan plan i svrhu katkad od života dobiju ono što traže, ali kad to dobiju,
shvate da to ne žele. Što tada?

O: Čovjek se svega neželjenog u pravilu može riješiti primjenom istog načela jasnoće koje mu je
donijelo tu stvar. Život koji se živi u punini unutarnjeg mira, zadovoljstva i sreće, uvijek se rješava
svega što ne želi. Onaj tko podlegne uzrujavanju zbog stvari koje ne želi, ne razmišlja jasno. Taj
čovjek bezumno luta.

Život koji se živi u punini unutarnjeg mira, zadovoljstva i sreće, uvijek se rješava svega što ne
želi.

Koliko nas je uistinu zadovoljno? U svijetu u kojemu toliko mnogo ljudi nastoji držati korak s
drugima, ne bismo li svi na ovom mjestu mogli nešto naučiti? Postoji li nešto u vašemu životu
čega biste se trebali riješiti? Uhvatite samoga sebe u osjećaju uzrujanosti... i sjetite se vražjih
riječi: “Onaj tko podlegne uzrujavanju zbog stvari koje ne želi, ne razmišlja jasno. Taj čovjek
bezumno luta.”

P: Što je s ljudima u braku koji više ne žele jedno drugo? Bi li se trebali razići ili je istina da su svi
brakovi sklopljeni u raju pa su ugovorne strane stoga vječno vezane svojom pogodbom, iako se ona može
pokazati lošom za jedno ili oboje.

O: Prije svega, dopusti da ispravim tu staru izreku da su svi brakovi sklopljeni u raju. Znam za
neke koji su sklopljeni na mojoj strani ograde. Umovi koji se ne usklade, ne bi trebali biti prisiljeni
ostati zajedno u braku ili u bilo kojem drugom odnosu. Trenje i svi oblici nesklada između umova
neizbježno vode navici bezumnog lutanja i, dakako, neodređenosti.

P: Nisu li ljudi katkad vezani odnosom dužnosti koji im čini nepraktičnim uzeti od života ono što najviše
žele?

O: “Dužnost” je jedna od najviše zlorabljenih i pogrešno shvaćenih riječi. Prva dužnost svakog
ljudskog bića je dužnost prema samome sebi. Svaka osoba sebi duguje otkriće kako živjeti
ispunjenim i sretnim životom. Osim toga, ako čovjek ima vremena i energije koja mu nije potrebna
za ostvarenje vlastitih želja, može preuzeti odgovornost za pomaganje drugima.

“Prva dužnost svakog ljudskog bića je dužnost prema samome sebi. Svaka osoba sebi duguje
otkriće kako živjeti ispunjenim i sretnim životom. ”

Dakako, iako je vrag prisiljen odgovarati točno, i dalje odgovara iz svoje perspektive. Je li
moguće da su Majka Tereza ili Gandhi imali znatno drugačije mišljenje o ovom pitanju? Živjeli
su služeći drugima. Što vi mislite? Je li vam postizanje ispunjenog i sretnog života na prvom
mjestu? Slažete li se s onima koji bi rekli da se najprije morate pobrinuti za sebe ako želite
uistinu služiti drugima? Je li tada moguće da su Majka Tereza i Gandhi postigli ispunjen i sretan
život - služeći drugima?

P: Nije li taj stav sebičan i nije li sebičnost jedan od uzroka neuspješnog postizanja sreće?

O: Stojim iza svoje tvrdnje da nema uzvišenije dužnosti od dužnosti prema samome sebi.

P: Ne duguje li dijete, u pogledu dužnosti, nešto svojim roditeljima koji su mu dali život i uzdržavali ga u
razdobljima bespomoćnosti?

O: Nipošto. Upravo suprotno. Roditelji svojoj djeci duguju sve što im mogu dati u pogledu znanja.
Osim toga, roditelji svoje potomke često razmaze umjesto da im pomognu zbog pogrešnog osjećaja
dužnosti koji ih potiče ugađati djeci umjesto da ih prisile samostalno tražiti i stjecati znanje.

P: Shvaćam što želite reći. Prema vašoj teoriji, previše pomaganja mladu osobu potiče na bezumno
lutanje i neodređenost u svemu. Vi vjerujete da je potreba vrlo mudra učiteljica, da poraz donosi jednaku
vrlinu i da nezasluženi darovi svih vrsta postaju prokletstvo umjesto blagoslov. Je li to točno?

Hill kaže: “Nezasluženi darovi svih vrsta postaju prokletstvo umjesto blagoslov.” Je li istina da
svoju djecu možda zapravo opterećujemo prokletstvom u nastojanju da im dajemo? Vrlo
otrežnjujuća misao, ali ujedno i odličan savjet za roditelje.

O: Savršeno si izrazio moju filozofiju. Moje vjerovanje nije teorija. To je činjenica.

P: Tada ne zagovarate molitvu kao sredstvo postizanja poželjnih ciljeva?

O: Naprotiv, zagovaram molitvu, ali ne onu koja se sastoji od ispraznog preklinjanja i besmislenih
riječi. Molitva protiv koje sam bespomoćan je molitva jasnoće svrhe.

P: Jasnoću svrhe nikada nisam smatrao molitvom. Kako ona to može biti?

O: Jasnoća je zapravo jedina molitva na koju se čovjek može osloniti. Vodi ga putem korištenja
hipnotičkog ritma kako bi ostvario jasne ciljeve... samim činom njegova uzimanja iz velikog
univerzalnog spremišta Beskonačne Inteligencije. Ako te zanima, to uzimanje događa se uslijed
jasnoće svrhe, dosljedno ostvarivane!

P: Zašto većina molitvi ne uspijeva?

O: To nije točno. Sve molitve donose ono za što čovjek moli.

P: Ali, upravo ste rekli da je jasnoća svrhe jedina molitva na koju se čovjek može osloniti. Sada kažete
da sve molitve donose rezultate. Kako to mislite?

O: U tome nema nedosljednosti. Većina ljudi koji mole, molitvi pribjegavaju tek kad ih sve drugo
iznevjeri. Prirodno joj pristupaju s umom punim straha da molitve neće biti uslišane. Pa se njihovi
strahovi i ostvare.

Osoba koja molitvi pristupa s jasnoćom svrhe i s vjerom u ostvarenje te svrhe, pokreće zakone
prirode koji promijene čovjekove prevladavajuće žudnje u njihovu fizičku inačicu. I to je sva
mudrost molitve.

Jedan oblik molitve je negativan i donosi samo negativne rezultate. Drugi je oblik pozitivan i donosi
jasne, pozitivne rezultate. Može li išta biti jednostavnije?

Ljudi koji jadikuju i mole Boga da preuzme odgovornost za njihove nevolje te im pruži sve životne
potrepštine i luksuze, previše su lijeni da bi stvorili ono što žele i ostvarili to zahvaljujući moći
svojega uma.

Kad čujete da netko moli za nešto što bi trebao pribaviti vlastitim trudom, možete biti sigurni da
slušate osobu koja bezumno luta. Beskonačna Inteligencija sklona je samo onima koji razumiju
njezine zakone i prilagođavaju im se. Ona ne pravi razliku prema dobrom karakteru ili ugodnoj
osobnosti. Te stvari ljudima pomažu skladnije se snalaziti u odnosima, ali izvor iz kojega je molitva
uslišana nije moguće zadiviti finom pojavnošću. Zakon prirode glasi: “Znaj što želiš, prilagodi se
mojim zakonima i dobit ćeš ono što želiš.”

Prethodno pitanje i odgovor pomiču granice Hillove kritike organizirane religije nasuprot
osobnoj duhovnosti i odgovornosti.

P: je li to u skladu s Kristovim učenjima?

O: Savršeno. To je ujedno u skladu s učenjima svih uistinu velikih filozofa.

P: Je li vaša teorija jasnoće u skladu s filozofijom znanstvenika?

O: Jasnoća je najveća razlika između znanstvenika i onoga koji bezumno luta. Znanstvenik
zahvaljujući načelu jasnoće svrhe i plana prisiljava prirodu otkriti svoje najdublje tajne. Edison je
pomoću tog načela otkrio tajnu stroja koji govori, žarulje sa žarnom niti i mnogih drugih dobrobiti
za čovječanstvo.

P: Tada zaključujem da je jasnoća prvi preduvjet za uspjeh u svim zemaljskim pothvatima. Je li to točno?

O: Upravo tako! Sve što ljude poučava istražiti činjenice i uskladiti ih u jasne planove putem jasnog
razmišljanja, nepovoljno djeluje na moj posao. Ako se ova glad za nedvojbenim znanjem, koja se
sada širi svijetom, nastavi, moj će posao propasti u nekoliko sljedećih stoljeća. Uspijevam
zahvaljujući neznanju, praznovjerju i strahu, ali ne mogu opstati u uvjetima nedvojbenog znanja,
primjereno organiziranog u jasne planove, u umovima ljudi koji razmišljaju svojom glavom.

P: Zašto ne svladaš Svemoć i ne upravljaš svime na svoj način?

O: To je kao da pitaš zašto negativan dio elektrona ne preuzme pozitivan dio i ne upravlja cjelinom.
Odgovor je da su i pozitivan i negativan energetski naboj potrebni za postojanje elektrona.
Uravnoteženi su, zapravo su u pat poziciji.

Jednako je s onime što nazivaš Svemoć i sa mnom. Mi predstavljamo pozitivne i negativne sile
čitavog sustava svemira i uravnoteženi smo.

Da se ta moć ravnoteže imalo naruši, cijeli sustav svemira začas bi se sveo na masu inertne tvari.
Sada znaš zašto ne mogu ovladati cijelim sustavom i upravljati njime po svojoj volji.

P: Ako je istina to što kažete, posjedujete upravo istu moć kao i Svemoć. Nije li tako?

O: To je točno. Moja opozicija - ti je nazivaš Svemoć - izražava se kroz sile koje ti nazivaš
dobrom, pozitivne sile prirode. Ja se izražavam kroz sile koje ti nazivaš zlom, negativne sile. I
dobro i loše je u skladu s postojanjem. Prvo je jednako važno kao i drugo.

P: Tada je učenje predodređenosti osnovano. Ljudi se rađaju da bi doživjeli uspjeh ili neuspjeh, da bi
bili dobri ili loši, i nemaju ništa s time te ne mogu promijeniti svoju prirodu. Je li to ono što tvrdite?

O: Nipošto! Svako ljudsko biće ima širok raspon izbora u pogledu svojih misli i svojih postupaka.
Svako ljudsko biće može svoj mozak koristiti za primanje i izražavanje pozitivnih misli, ili ga može
koristiti za izražavanje negativnih misli. Njegov izbor u pogledu toga važnog pitanja u potpunosti
oblikuje njegov život.

P: Iz toga što ste rekli zaključujem da ljudska bića posjeduju više slobode izražavanja nego vi i vaša
opozicija? Je li to točno?

O: To je istina. Svemoć i ja vezani smo nepromjenjivim zakonima prirode. Ne možemo se izraziti ni
na koji način koji nije u skladu s tim zakonima.

P: Tada je istina da čovjek ima prava i povlastice koje nisu na raspolaganju ni Svemoći ni vragu. Je li to
istina?

O: Da, to je istina, ali bih mogao dodati da čovjek još nije potpuno shvatio tu potencijalnu moć.
Čovjek sebe i dalja smatra crvom u prašini, a zapravo posjeduje više moći nego sva druga živa bića
zajedno.

P: Doima se da je jasnoća svrhe lijek za sva čovjekova zla.

O: To vjerojatno nije, ali možeš biti siguran da bez nje nitko neće postići samoodređenje.

P: Zašto se djecu u državnim školama ne poučava jasnoći svrhe?

O: Zato što se ni jedan nastavni plan ne temelji na jasnom planu ili svrsi! Djeca se u školu šalju
kako bi dobivala ocjene i učila napamet, a ne kako bi otkrila što žele od života.

Vrag kaže: “Djeca se u školu šalju da bi dobivala ocjene i učila napamet, a ne kako bi otkrila
što žele od života. ”

I ovo u meni budi jezu. Hill je ovu uzbunu oglasio 1938. godine, ali je rukopis ostao neobjavljen,
a danas u našim školama i dalje “poučavamo zbog ispita”. Uzela sam na sebe zadatak promicati
financijsku edukaciju kako bi se mlade ljude poučavalo o novcu, istinskoj životnoj vještini, ali
mnoge škole to i dalje odbijaju jer ne zadovoljava “uvjete ispitivanja” prema kojima se
ocjenjuju i dobivaju sredstva. Nije li vrijeme da ponovno oglasimo uzbunu?

P: Kakva je korist od školske ocjene ako njome nije moguće zadovoljiti materijalne i duhovne životne
potrebe?

O: Ja sam samo vrag, nisam rješavač zagonetki!

P: Iz svega što kažete zaključujem da ni škole ni crkve ne pripremaju mlade ljude svijeta dajući im
prektično, funkcionalno poznavanje vlastitog uma. Je li za ljudsko biće išta važnije od razumijevanja sila
i okolnosti koje utječu na njegov um?

O: Jedina trajna vrijednost za svako ljudsko biće je funkcionalno poznavanje vlastitog uma. Crkve
osobi ne dopuštaju proučavati mogućnosti vlastitog uma, a škole ne uviđaju da nešto kao što je um
doista postoji.

Zašto se Napoleon Hill toliko okomio na crkve i na prevladavajuće organizirane religije svojega
vremena? Vjerujem da njegova kritika proizlazi iz neprolazne ljubavi prema istinskom duhu i
značenju vjere te temeljnoj osnovanosti svih vjerskih tradicija - unatoč svemu što ljudska bića
čine kako bi ih oslabjela ili iskvarila. Što je ravnoteža između prihvaćanja onoga što je
otkriveno vašemu umu i srcu - vašoj duši - i stvarnosti života u svijetu koji je vrlo često zaražen
zlom, personificiranim Hillovim vragom?

P: Niste li malo pregrubi prema školama i crkvama?

O: Ne, samo ih opisujem kakve jesu, bez pristranosti ili predrasuda.

P: Nisu li škole i crkve vaši veliki neprijatelji?

O. Njihovi vođe možda misle da jesu, ali mene zadivljuju samo činjenice. Istina je sljedeća, ako te
baš zanima: crkve su moji najkorisniji saveznici, a odmah za njima slijede škole.

P: Na kojem specifičnom ili općem temelju gradite tu tvrdnju?

O: Na temelju toga što mi i crkve i škole pomažu preobratiti ljude na naviku bezumnog lutanja.

P: Uviđate li da je ta tvrdnja vrlo široka optužba dviju iznimno važnih institucija odgovornih za
civilizaciju u njezinu sadašnjem obliku?

O: Uviđam li to? Za ime svijeta, likujem zbog toga. Da škole i crkve poučavaju ljude razmišljati
svojom glavom, što bi bilo sa mnom?

P: Ovo vaše priznanje razbit će iluzije milijunima ljudi kojima je njihova crkva jedina nada u izbavljenje.
Nije li okrutno učiniti im to? Ne bi li većini ljudi bilo bolje živjeti u blaženstvu neznanja nego znati istinu
o vama?

O: Što podrazumijevaš pod pojmom “izbavljenje”? Od čega se ljudi spašavaju? Jedini oblik trajnog
spasenja koji imalo vrijedi bilo kojem ljudskom biću je onaj koji proizlazi iz uvažavanja moći
vlastitog uma. Neznanje i strah su jedini neprijatelji od kojih je ljude potrebno spasiti.

P: Doima se da vam ništa nije sveto.

O: Griješiš. Sveto mi je jedino ono što je moj gospodar - jedino čega se plašim.

P: Što je to?

O: Moć neovisnog razmišljanja potkrijepljena jasnoćom svrhe.

P: Tada se ne plašite mnogih ljudi?

O: Samo dvoje od stotinu, da budemo precizni. Svi drugi su podmojom vlašću.

P: Ostavimo crkve na miru i vratimo se državnim školama. Vaše je priznanje jasno otkrilo da napredujete
i održavate se iz naraštaja u naraštaj pomoću lukavog trika ovladavanja dječjim umom prije no što dijete
dobije priliku naučiti koristiti ga.

Zanima me što nije u redu s državnim sustavom školstva, a vragu omogućuje upravljati tolikim ljudima.
Zanima me i što je moguće učiniti kako bi se uspostavio sustav poučavanja koji će svoj djeci osigurati
mogućnost da, prije svega, nauče da posjeduju um i drugo, kako da koriste taj um s ciljem postizanja
duhovne i ekonomske slobode.

Ovo pitanje iznosim dovoljno jasno, a budući da ističete važnost jasnoće svrhe, upozoravam vas da vaš
odgovor na moje pitanje mora biti jasan.

O: Pričekaj malo da dođem do daha. Dao si mi poveliku zapovijed! Doima se čudnim da se vragu
obraćaš ne bi li doznao kako valja živjeti. Mislio bih da ćeš se obratiti mojoj opoziciji. Zašto to ne
učiniš?

P: Vaše Veličanstvo, ovdje se ispituje vas, a ne mene. Želim istinu i nisam izbirljiv u pogledu izvora iz
kojega ću je dobiti. Nešto temeljno nije u redu s obrazovnim sustavom što nam je dalo životni rezultat
koji pokazuje da smo beznadno “u crvenom” i nespretno tražimo put samoodređenja kao da smo

izgubljene životinje u džungli.

U tom me sustavu zanimaju dvije stvari. Prvo, što je njegova najveća slabost? Drugo, kako ukloniti tu
slabost? Pozornica je ponovno vaša. Molim vas, držite se pitanja i prestanite pokušavati odvući me u
raspravu o dubokim, apstraktnim temama. To je jasno, zar ne?

O: Ne ostavljaš mi drugog izbora doli odgovoriti izravno. Prije svega, državni školski sustav temi
školstva prilazi iz pogrešnog kuta. Školski sustav nastoji poučavati djecu pamćenju činjenica
umjesto da ih poučava korištenju vlastitog uma.

P: Je li to sve što nije u redu sa sustavom?

O: Ne, to je samo početak. Druga velika slabost školskog sustava jest ta što u dječjem umu ne
uspostavlja važnost jasnoće svrhe i mlade ne pokušava poučiti postizanju jasnoće u bilo kojem
pogledu.

Najvažniji cilj svakog školovanja jest prisiliti učenike na pamćenje činjenica umjesto da ih se
poučava organizirati činjenice i praktično ih koristiti.

Taj sustav pamćenja činjenica usredotočen je na usmjeravanje pozornosti učenika ocjenama, ali
previđa važno pitanje korištenja znanja u praktičnim životnim situacijama. Taj sustav stvara
diplomirane ljude čija su imena ispisana na pergamentnim potvrdama, ali im je um lišen
samoodređenja. Školski sustav loše je započeo. Škole su zamišljene kao ustanove “višeg učenja”, u
potpunosti namijenjene izabranoj manjini, pojedincima kojima su bogatstvo i obitelj omogućili
školovanje.

Tako se čitav školski sustav razvio počevši od vrha i napredujući prema dnu. Nije ni čudno da sustav
propušta poučiti djecu važnosti jasnoće svrhe kad se i sam doslovce razvio kroz nejasnoću.

P: Sto bi ispravilo tu slabost državnog školskog sustava? Nemojmo se žaliti na slabost sustava ako nismo
spremni ponuditi praktično rješenje za njegovo ispravljanje. Drugim riječima, dok raspravljamo o
važnosti jasnoće plana i svrhe, uvažimo vlastitu uputu i budimo jasni.

O: Zašto ne odustaneš od škola i crkvi i poštediš se velike nevolje? Zar ne znaš da guraš nos u
poslove dviju sila koje upravljaju svijetom? Pretpostavimo da dokažeš kako su škole i crkve slabe
te ne ispunjavaju potrebe ljudskih bića. Što tada? Čime ćeš zamijeniti te dvije institucije?

P: Prestanite izbjegavati moja pitanja primjenjujući stari trik postavljanja i protupitanja! Ne predlažem
zamjenjivanje škola i crkvi. Ali želim otkriti, ako mogu, kako je te organizirane sile moguće izmijeniti
tako da služe ljudima umjesto da ih drže u neznanju. Hajde, daj mi podroban popis svih promjena koje bi
poboljšale državni školski sustav.

O: Dakle, želiš cijeli popis? Želiš li predložene promjene redoslijedom njihove važnosti?

Ovo je još jedan trenutak u kojemu ispitivač prisiljava vraga izaći iz zone udobnosti. Zabavno
je i poučno svjedočiti razgovoru koji pruža smjernice za poboljšanje naših državnih škola.

P: Opišite potrebne promjene kako ih se sjetite.

O: Prisiljavaš me izdati samoga sebe, ali evo:

Izmijeniti postojeći sustav dajući djeci vodeće mjesto u nastavi umjesto da slijede ortodoksna
pravila kojima je svrha samo prenositi apstraktno znanje. Neka učitelji budu učenici i neka učenici
budu učitelji.

Organizirati svu nastavu, koliko god je moguće, prema jasnim metodama pomoću kojih će učenici
moći učiti djelovanjem i usmjeravati nastavu tako da svaki učenik bude angažiran u određenom
obliku praktičnoga rada povezanog sa svakodnevnim životnim problemima.

Zamisli su početak svih ljudskih postignuća. Poučavati sve učenike kako da prepoznaju praktične
zamisli koje im mogu koristiti u stjecanju svega što zahtijevaju od života.

Poučavati učenike kako da razborito troše i koriste vrijeme te, iznad svega, poučavati istinu da je
vrijeme najveća vrijednost koja je na raspolaganju ljudskim bićima, a ujedno i najjeftinija.

Poučavati učenike osnovnim motivima koji utječu na sve ljude i pokazivati im kako da ih koriste u
stjecanju životnih potrepština i luksuza.

Poučavati djecu što valja jesti, koliko valja jesti i kakav je odnos između pravilne prehrane i
dobrog zdravlja.

Poučavati djecu istinskoj prirodi i funkciji emocije seksa i nadasve, poučavati ih da je tu emociju
moguće pretvoriti u pogonsku silu koja čovjeka može uzdignuti u visine postignuća.

Poučavati djecu da budu jasna u svemu, počevši od izbora jasne, glavne svrhe života!

Poučavati djecu prirodi i mogućnostima za dobro i zlo u načelu navike, koristeći ilustracije kojima
se dočaravaju svakodnevna iskustva djece i odraslih.

Poučavati djecu kako navike postaju utvrđene uslijed zakona hipnotičkog ritma i već u nižim
razredima utjecati na njih da prihvate navike koje će potaknuti neovisno razmišljanje!

Poučavati djecu razlici između privremenog poraza i neuspjeha te im pokazivati kako da traže
sjemenku jednake dobrobiti koja dolazi sa svakim porazom.

Poučavati djecu neustrašivo izražavati vlastite misli te po volji prihvaćati ili odbacivati tuđe zamisli
i uvijek zadržavati povlasticu oslanjanja na vlastito rasuđivanje.

Poučavati djecu brzo donositi odluke te ih mijenjati polako i nevoljko, ako i uopće, ali nikada bez
jasnog razloga.

Poučavati djecu da je ljudski mozak instrument kojim čovjek prima energiju iz velikog prirodnog
spremišta, organiziranu u jasne misli; da mozak ne razmišlja, nego služi kao instrument za
tumačenje podražaja koji uzrokuju mišljenje.

Poučavati djecu vrijednosti sklada u njihovu umu te da je taj sklad ostvariv samo pomoću

samokontrole.

Poučavati djecu prirodi i vrijednosti samokontrole.

Poučavati djecu da postoji zakon rastućih prinosa koji je moguće i potrebno primjenjivati po navici,
uvijek pružajući više usluge i bolju uslugu no što se od njih očekuje.

Poučavati djecu istinskoj prirodi Zlatnog pravila i, nadasve, pokazivati im da, primjenom tog načela,
sve što čine drugome i za drugoga, ujedno čine sebi i za sebe.

Poučavati djecu da ne bi trebala imati mišljenje koje nije utemeljeno na činjenicama ili
vjerovanjima koja je moguće prihvatiti kao činjenice.

Poučavati djecu da cigarete, alkohol, narkotici i pretjerano uživanje u seksu razaraju moć volje te
vode navici bezumnog lutanja. Nemojte zabranjivati ta zla - samo ih objasnite.

Poučavati djecu opasnosti vjerovanja u bilo što samo zato što tako kažu njihovi roditelji,
vjeroučitelji ili netko drugi.

Poučavati djecu suočavanju s činjenicama, bile one ugodne ili neugodne, bez pribjegavanja izlikama
ili opravdanjima.

Poučavati djecu da koriste svoje šesto osjetilo putem kojega se u njihovu umu pojavljuju zamisli iz
nepoznatih izvora i pažljivo razmatrati takve zamisli.

Poučavati djecu punoj važnosti zakona kompenzacije, kako ga je objasnio Ralph Waldo Emerson, i
pokazivati im kako taj zakon funkcionira u malim, svakodnevnim životnim pitanjima.

Poučavati djecu da je jasnoća svrhe, potkrijepljena jasnim planovima te primjenjivana ustrajno i
kontinuirano, najdjelotvorniji oblik molitve koji je na raspolaganju ljudskim bićima.

Poučavati djecu da se prostor koji zauzimaju u svijetu jasno mjeri kvalitetom i kvantitetom korisne
usluge koju pružaju svijetu.

Poučavati djecu da ne postoji problem koji nema primjereno rješenje i da je to rješenje često
moguće pronaći u okolnostima koje stvaraju problem.

Poučavati djecu da su njihova jedina ograničenja ona koja postavljaju vlastitom umu ili dopuštaju
drugima da mu ga postave.

Poučavati ih da čovjek može postići sve što može zamisliti i vjerovati!

Poučavati djecu da su sve škole i svi udžbenici elementarna sredstva koja mogu biti korisna u
razvoju njihova uma, ali da je jedina istinski vrijedna škola veliko Sveučilište života u kojemu
čovjek ima povlasticu učiti iz vlastitog iskustva.

Poučavati djecu da uvijek budu iskrena prema sebi i, budući da ne mogu ugoditi svima, neka vješto
ugađaju sebi.

P: Popis je velik, ali se osobito ističe činjenica da ignorira gotovo svaki predmet koji se danas poučava u
državnim školama. Je li to namjerno?

O: Da. Tražio si popis predloženih promjena nastavnog plana u državnim školama koje bi koristile
djeci - pa si to i dobio.

P: Neke promjene koje predlažeš toliko su nekonvencionalne da bi šokirale većinu današnjih pedagoga,
zar ne?

O: Većinu današnjih pedagoga je i potrebno šokirati. Dobar, zdrav šok često pomaže mozgu
oslabjelom uslijed navike.

P: Bi li promjene koje predlažete državnim školama djeci dale imunitet na naviku bezumnog lutanja?

O: Da, to je jedan od rezultata koje bi te promjene donijele, ali postoje i drugi.

Ne mogu reći da se slažem sa svime na vražjem popisu. Međutim, kad sam zastala kako bih
analizirala njegove prijedloge, u mojemu se umu pojavilo pitanje: nije li to ono čemu bi naše
škole trebale poučavati našu djecu? Vrag je to znao, a mi nismo?!?

Voljela bih da se Hill sjetio upitati zašto su naše škole takve kakve jesu - i ondje gdje jesu - ili
što ili gdje nisu. Slavni učenjaci koji su osmislili naš sustav školstva zacijelo su bili svjesni
važnosti barem nečega od onoga za što je vrag ustvrdio da bi naše škole trebale poučavati.
Zašto to nije dio sustava? Kako je moguće da su izvorni tvorci onoga što je danas sustav
obaveznog školovanja toliko promašili metu? Vrag je izjavio da je taj školski sustav jedan od
njegovih osnovnih načina za stvaranje i održavanje velike vojske bezumnih lutalica. Je li
moguće da je to doista tako?

P: Kako bi predložene promjene mogle biti prisilno uvedene u školski sustav? Vi, dakako, znate da je
teško uvesti novu zamisao u um pedagoga kao što je teško zainteresirati vjerskog vođu za mijenjanje
religije kako bi ljudima pomagala dobiti više od života.

Svi vi koji ste pokušali uvesti promjene u sustav državnog školstva sada vjerojatno kimate.

O: Najbrži i najsigurniji način da se praktične zamisli nametnu državnim školama je prethodno
predstavljanje tih zamisli u privatnim školama te uspostavljanje tolike potražnje za njihovom
primjenom da će dužnosnici u državnim školama biti prisiljeni primijeniti ih.

P: Bi li u sustavu državnog školstva bilo potrebno uvesti još kakve promjene?

O: Da, mnoge. Među drugim promjenama potrebnim u programima svih državnih škola je uvođenje
sveobuhvatnog predmeta psihologije skladnog pregovaranja među ljudima. Svu je djecu potrebno
poučavati kako da se u životu predstavljaju sa što manje napetosti.

Svaka državna škola trebala bi poučavati načelima individualnog postignuća kojima je moguće

postići položaj financijske neovisnosti.

Školske sate potrebno je ukinuti. Potrebno ih je zamijeniti okruglim stolom ili konferencijskim
sustavom kakav koriste poslovni ljudi. Svi učenici trebali bi primati individualnu pouku i smjernice u
vezi s temama koje nije moguće primjereno poučavati u skupinama.

Svaka škola trebala bi imati skupinu pomoćnih učitelja koju bi činili poslovni ljudi i stručnjaci,
znanstvenici, umjetnici, inženjeri i novinari koji bi svim učenicima prenosili praktično funkcionalno
znanje svoje profesije, posla ili zanimanja. Tu pouku valjalo bi izvoditi pomoću konferencijskog
sustava kako bi se učiteljima uštedjelo vrijeme.

P: To što ste predložili zapravo je pomoćni sustav poučavanja koji bi svoj školskoj djeci pružio
funkcionalno znanje o praktičnim životnim pitanjima izravno iz prvotnog izvora. Je li tako?

O: Točno si to rekao.

Ovo je još jedna tema s kojom sam se osobno suočila. Moj se suprug sjeća da je početkom
sedamdesetih godina u New Jerseyju jedna od organizacija kojima je pripadao okupila skupinu
znanstvenika i poslovnih ljudi koji su trebali poučavati osnovne predmete - primjerice,
matematiku i fiziku - svaki u svojem području, kao dobrovoljci u državnim školama, ali im je
rečeno da znanstvenici i poslovni ljudi nisu profesionalni učitelji pa nisu dobrodošli. U novije
vrijeme nekoliko je skupina (Teach for America, America Saves, Junior Achievement)
populariziralo misiju uvođenja praktične pouke u škole, ali se tu pouku i dalje često smatra
dodatnim sadržajem, a ne dijelom osnovnog nastavnog plana.

Ta i mnoge druge promjene načina na koji se sadržaj, kontekst, načela i vještine poučavaju u
našemu obaveznom obrazovnom sustavu, potrebno je uključiti kao dio interaktivnog,
iskustvenog procesa koji će odrediti kako će naša djeca živjeti i kakav će utjecaj imati na ovaj
složeni svijet u kojemu živimo. Izazov je sljedeći: kako sve to upakirati u izvedivi program koji
je moguće sustavno i sistemski primjenjivati tako da bude usmjeren uspjehu te da svim
sudionicima, djeci i odraslima, donosi korist i ispunjenje. Sretna sam i ponosna jer mogu reći da
radim sa skupinama koje su osmislile takve programe - te ih razvijaju s jasnoćom svrhe.

Njihova vizija budućnosti - kao i naša - jest imati obrazovni sustav koji se razvija u moćnu silu
sposobnu stvarati članove društva koji će se sami motivirati, razmišljati neovisno, oslanjati se na
sebe i davati doprinos. I sposobnu stvarati nešto još važnije - buduće naraštaje spremne i
sposobne raditi u složenom svijetu, živjeti uspješno, uživati u opunomoćenju sebe i drugih te
davati stvaran i trajan doprinos svijetu kao informirani, odgovorni, angažirani, globalni
stanovnici koji jasno vide svoju svrhu!

P: Ostavimo sustav državnog školstva i vratimo se na trenutak crkvama. Cijeloga života slušao sam kako
duhovnici propovijedaju protiv grijeha te opominju grješnike neka se čuvaju i pokaju kako bi mogli biti
spašeni. Ali, ni jedan od njih još mi nije rekao što je grijeh. Biste li mi malo rasvijetlili tu temu?

O: Grijeh je svaki postupak ili misao zbog koje je čovjek nesretan! Ljudska bića dobrog tjelesnog i
duhovnog zdravlja trebala bi biti u miru sa sobom i uvijek sretna. Svaki oblik mentalnog ili tjelesnog

jada govori o prisutnosti grijeha.

P: Navedite neke od najučestalijih oblika grijeha.

O: Grijeh je prejedati se jer to vodi narušavanju zdravlja i jadu. Grijeh je pretjerano uživati u
seksu jer to slama čovjekovu volju i vodi navici bezumnog lutanja.

Grijeh je dopustiti da umom vladaju negativne misli zavisti, pohlepe, straha, mržnje, nesnošljivosti,
taštine, samosažaljenja ili obeshrabrenosti jer ta mentalna stanja vode navici bezumnog lutanja.

Grijeh je varati, lagati i krasti jer te navike uništavaju samopoštovanje, prigušuju savjest i vode
nezadovoljstvu.

Grijeh je ostati u neznanju jer to vodi siromaštvu i gubitku neovisnosti.

Grijeh je prihvaćati od života sve što ne želimo jer to upućuje na neoprostivo propuštanje
korištenja uma.

P: Je li grijeh bezumno lutati kroz život bez jasnog cilja, plana ili svrhe?

O: Da, zato što ta navika vodi siromaštvu i uništava povlasticu samoodređenja. Ujedno i čovjeka
lišava povlastice korištenja vlastitog uma kao posrednika u komunikaciji s Beskonačnom
Inteligencijom.

P: Jeste li vi glavni poticatelj grijeha?

O: Da! Moj je posao steći nadzor nad umovima ljudi na sve moguće načine.

P: Možete li upravljati umom osobe koja ne griješi?

O: Ne mogu jer ta osoba svojemu umu ne dopušta da njime upravlja bilo koji oblik negativne misli.
Ne mogu ni ući u um osobe koja nikada ne griješi, a kamoli upravljati njime.

P: Koji je grijeh najučestaliji i najrazorniji?

O: Strah i neznanje.

P: Zar nemate ništa drugo za dodati tom popisu?

O: Nema se što dodati.

P: Što je vjera?

O: To je stanje uma u kojemu čovjek prepoznaje i koristi moć pozitivnog razmišljanja kao medij
pomoću kojega uspostavlja kontakt s univerzalnim spremištem Beskonačne Inteligencije te se po
svojoj volji napaja iz njega.

P: Drugim riječima, vjera je izostanak svih oblika negativnog razmišljanja. Je li to ono što želite reći?

O: Da, to je drugi način da se to opiše.

P: Je li onaj koji bezumno luta sposoban koristiti vjeru?

O: Možda posjeduje tu sposobnost, ali je ne koristi. Svatko ima potencijalnu moć čišćenja uma od
svih negativnih misli, a na taj način može steći moć vjere.

P: Drugim riječima, vjera je jasnoća svrhe potkrijepljena vjerovanjem u ostvarenja te svrhe. Je li to
točno?

O: Da, to je potpuno točno.

Vjera je “stanje uma u kojemu čovjek prepoznaje i koristi moć pozitivnog razmišljanja kao medij
pomoću kojega uspostavlja kontakt i s univerzalnim spremištem Beskonačne Inteligencije te se
po svojoj volji napaja iz njega.”

Hill jezgrovito sažima definiciju:

“Vjera je jasnoća svrhe potkrijepljena vjerovanjem u ostvarenja te svrhe.”

Deseto poglavlje

SAMODISCIPLINA

P: Koje pripreme čovjek mora proći da bi postao sposoban uvijek postupati s jasnoćom svrhe?

O: Potrebno je ovladati sobom. To je drugo od sedam načela. Osoba koja ne vlada sobom, ne može
vladati drugima. Izostanak te sposobnosti vladanja sobom je, sam po sebi, najrazorniji oblik
neodređenosti.

“Osoba koja ne vlada sobom, ne može vladati drugima.”

Kako li je ovo istinito! Sjetite se naših političkih vođa koji su pali u nemilost jer nisu bili sposobni
kontrolirati svoje ponašanje. Kako im možemo vjerovati da će kontrolirati naše?

P: Gdje bi čovjek trebao započeti kad počinje ovladavati sobom?

O: Ovladavajući trima apetitima odgovornim za najveći dio nedostatka samodiscipline. Ta tri
apetita su (1) želja za hranom, (2) želja za izražavanjem seksa i (3) želja za izražavanjem loše
organiziranih mišljenja.

P: Posjeduje li čovjek i druge apetite koje je potrebno držati pod nadzorom?

O: Da, mnogo njih, ali ova tri valja najprije pobijediti. Kad čovjek ovlada tim trima apetitima,
razvio je dovoljno samodiscipline da lako ovlada onima manje važnim.

P: Ali, to su prirodni apetiti. Moramo ih zadovoljavati ako želimo biti zdravi i sretni.

O: Istina je da su to prirodni apetiti, ali su i opasni jer ih ljudi koji nisu ovladali sobom, pretjerano
zadovoljavaju. Ovladavanje sobom pretpostavlja dovoljan nadzor nad njima da čovjeku omogući
hraniti ih onime što im je potrebno i uskraćivati im hranu koja im nije potrebna.

P: Vaše stajalište je zanimljivo i poučno. Opišite pojedinosti koje će mi objasniti kako i u kojim
okolnostima ljudi pretjerano hrane svoje apetite.

O: Uzmimo za primjer želju za fizičkom hranom. Većina je toliko slaba u pogledu samodiscipline da
želudac puni kombinacijama hrane kojih se “kemičar” u tijelu može riješiti samo pretvaranjem te
hrane u smrtonosne otrove.

Ti otrovi začepljuju kanalizacijski sustav tijela sve dok taj sustav ne uspori u poslu uklanjanja
otpadnih tvari. Nakon nekog vremena kanalizacijski sustav potpuno prestane raditi i žrtva ima ono
što se naziva “zatvor”.

U tom je trenutku spremna za bolnicu. Autointoksikacija, ili trovanje iz kanalizacije tijela,
moždano postrojenje pretvara u nešto nalik glinenoj grudi.