Napoleon-Hill - Nadmudrivanje vraga

Žrtva tada postane usporena u tjelesnim pokretima te mentalno razdražljiva i uzrujana. Kad bi
mogla promotriti svoj kanalizacijski sustav i osjetiti njegov vonj, sramila bi se pogledati samoj sebi
u oči.

Gradska kanalizacija nije najugodnije mjesto kad postane pretrpana ili začepljena, ali je čista i
miomirisna u usporedbi s pretrpanom ili začepljenom crijevnom kanalizacijom. To nije lijepa priča
za povezivanje s ugodnim i potrebnim činom jedenja, ali je primjerena jer su prejedanje i pogrešne
kombinacije hrane, zla koja uzrokuju autointoksikaciju.

Ljudi koji jedu mudro i održavaju svoju tjelesnu kanalizaciju čistom, onemogućuju moje djelovanje
jer čista tjelesna kanalizacija u pravilu znači zdravo tijelo i mozak koji funkcionira pravilno.

Zamislite - ako vaša mašta seže toliko daleko - kako bi ijedno ljudsko biće moglo postupati s
jasnoćom svrhe ako njegovo tijelo sadrži dovoljno otrova da ubije stotinu ljudi u slučaju da im se
izravno ubrizga u krvotok.

Napoleon Hill i na ovom je mjestu ispred svojeg vremena. Znanost ga je s vremenom sustigla -
čak i nadmašila njegova intuitivna saznanja u pogledu tjelesnih procesa te njihove povezanosti s
mentalnim i emocionalnim zdravljem.

P: I sva je ova nevolja posljedica nedostatka nadzora nad tjelesnim apetitom za hranom?

O: Pa, ako želiš biti potpuno jasan, trebao bi reći da je nepravilna prehrana odgovorna za većinu
boljki tijela te za gotovo sve glavobolje.

Ako želiš dokaz, izaberi stotinu ljudi koji pate od glavobolja i sve ih podvrgni ispiranju tjelesnog
kanalizacijskog sustava temeljitim klistiranjem i vidjet ćeš da će najmanje devedeset i pet
glavobolja nestati nekoliko minuta nakon čišćenja kanalizacije.

P: Iz svega što kažete o probavnom sustavu, stječem dojam da ovladavanje fizičkim apetitom za hranom
znači i ovladavanje navikom zanemarivanja održavanja čistoće crijeva?

O: Da, to je točno. Uklanjanje otpadnih tvari iz tijela te neiskorištenih dijelova hrane jednako je
važno kao i unošenje odgovarajuće količine te ispravnih kombinacija hrane.

P: Autointoksikaciju nikada nisam smatrao jednim od vaših mehanizama za ovladavanje ljudima i duboko
sam šokiran spoznajom koliko mnogo ljudi postane žrtvom toga prikrivenog neprijatelja. Da čujemo što
imate za reći o druga dva apetita.

O: Pa, razmotrimo želju za seksualnim izražavanjem. Dakle, to je sila kojom ovladavam slabima i
jakima, starima i mladima, neukima i mudrima. Štoviše, vladam svima koji propuste ovladati
seksualnim nagonom!

P: Kako čovjek može ovladati emocijom seksa?

O: Jednostavnim procesom pretvaranja te emocije u neki drugi oblik aktivnosti osim kopulacije.
Seks je jedna od najvećih sila koje motiviraju ljudska bića. Zbog toga je i jedna od najopasnijih sila.

Kad bi ljudska bića upravljala svojom seksualnom žudnjom i pretvarala ih u pogonsku silu za svoj
rad - odnosno, kad bi na poslu provela polovicu vremena koje trate u težnji za seksom, siromaštvo
bi im bilo nepoznato.

P: Znači li to da postoji veza između seksa i siromaštva?

O: Da, ako seks nije pod potpunim nadzorom. Ako mu se dopusti odvijati se prirodno, seks čovjeka
ubrzo dovede u naviku bezumnog lutanja.

P: Je li seks povezan s vodstvom?

O: Da, svi veliki vođe iz svih društvenih slojeva i skupina posjeduju izraženu seksualnost, ali se
pridržavaju navike kontroliranja svojih seksualnih žudnja, pretvarajući ih u pogonsku silu svojega
zanimanja.

P: Je li navika pretjeranog uživanja u seksu jednako opasna kao i navika konzumiranja narkotika ili
alkohola?

O: Između tih navika nema razlike. Obje vode hipnotičkom ritmu putem navike bezumnog lutanja!

P: Zašto svijet seks smatra vulgarnim?

O: Zato što ljudi vulgarno zlorabe tu emociju. Takav pojedinac propušta ili ne želi kontrolirati i
usmjeravati tu emociju.

P: Znači li to da se čovjek ne bi trebao prepuštati žudnji za seksom?

O: Ne, želim reći da je seks, kao i sve druge sile koje su čovjeku na raspolaganju, potrebno shvatiti,
ovladati njime i prilaziti mu tako da služi čovjeku. Žudnja za seksualnim izražavanjem prirodna je
kao i žudnja za hranom. Tu žudnju nije moguće ugušiti kao što nije moguće ni u potpunosti
zaustaviti rijeku. Kad emociji seksa onemogućimo njezino prirodno izražavanje, ona probije u
nekom drugom, manje poželjnom obliku, kao što se i rijeka, ako je sputamo branom, probija i teče
pokraj brane. Osoba koja posjeduje samodisciplinu, shvaća emociju seksa, poštuje ju i uči je
kontrolirati te preusmjeravan u konstruktivne aktivnosti.

P: Koje su škodljive posljedice pretjeranog uživanja u seksu?

O: Najveća škodljiva posljedica jest to što iscrpljuje čovjekovu najveću pogonsku silu i trati
njegovu energiju bez odgovarajuće nadoknade.

Rasipa energiju koja je prirodi potrebna za održavanje tjelesnog zdravlja. Seks je najkorisnija
terapijska sila prirode.

Crpi magnetsku energiju koja je izvor privlačne, ugodne osobnosti.

Uklanja sjaj iz čovjekovih očiju i uvodi nesklad u ton njegova glasa.

Uništava entuzijazam, guši ambiciju i neizbježno vodi navici bezumnog lutanja na svim područjima.

P: Želio bih da na moje pitanje odgovorite na drugi način, objašnjavajući koje bi blagotvorne ciljeve bilo
moguće ostvariti pomoću emocije seksa, ako se ovlada njome i preusmjeri je se.

O: Kontrolirana seksualna energija daje magnetsku silu koja privlači ljude. To je najvažniji
čimbenik ugodne osobnosti.

Daje finoću tonu glasa i omogućuje glasom izraziti svaki željeni osjećaj.

Služi kao pokretačka sila čovjekovih želja, kao što ništa drugo ne može služiti.

Održava živčani sustav nabijenim energijom potrebnom za obavljanje posla održavanja tijela.

Pojačava maštu i čovjeku omogućuje stvaranje korisnih zamisli.

Tjelesnom i mentalnom kretanju daje brzinu i jasnoću.

Daje ustrajnost i upornost u ostvarenju glavne životne svrhe.

Odličan je protuotrov za sve strahove.

Čovjeka čini otpornim na obeshrabrenost.

Pomaže ovladati lijenošću i odugovlačenjem.

Daje tjelesnu i mentalnu izdržljivost u bilo kojem obliku suprotstavljanja ili poraza.

Daje borbenost koja je u svim okolnostima potrebna za samoobranu.

Ukratko, stvara pobjednike, a ne one koji odustaju!

P: jesu li to sve prednosti kontroliranja seksualne energije?

O: Ne, to su samo neke od važnijih dobrobiti. Neki će možda vjerovati da je najveća vrijednost
seksa činjenica da je to prirodna metoda održavanja sveg života. Samo to bi trebalo ukloniti svaku
pomisao o tome da je seks vulgaran.

P: Iz toga što kažete zaključujem da je emocija seksa vrlina, a ne mana.

O: Vrlina je ako je kontrolirana i usmjeravana ostvarenju poželjnih ciljeva. Mana je kad je
zanemarivana i kad joj je dopušteno da dovede do činova pohote.

P: Zašto roditelji i državne škole tome ne poučavaju djecu?

O: Taj se propust temelji na nepoznavanju istinske prirode seksa. Za održavanje zdravlja jednako
je potrebno da čovjek shvati i primjereno koristi emociju seksa, kao što je potrebno da održava
čistoću kanalizacijskog sustava tijela. Obje teme valjalo bi poučavati u svim državnim školama i u
svim domovima u kojima ima djece.

P: Ne bi li većini roditelja bile potrebne upute o pravilnom funkcioniranju i korištenju seksa kako bi

mogli inteligentno poučavati svoju djecu?

O: Da, kao i učiteljima u državnim školama.

P: Kako biste važnost potrebe za točnim znanjem o pitanju seksa usporedili s drugim potrebama?

O: Ta je potreba pri vrhu popisa. Samo je jedna stvar važnija za ljudska bića. To je pomnjivo
razmišljanje.

“Samo je jedna stvar važnija za ljudska bića. To je pomnjivo razmišljanje. ”

P: Želite li reći da su poznavanje istinskih funkcija seksa i sposobnost pomnjivog razmišljanja najvažniji
za čovječanstvo?

O: To sam ti želio prenijeti. Pomno razmišljanje na prvom je mjestu jer je to rješenje za sve
čovjekove probleme, odgovor na sve njegove molitve, izvor obilja i sve materijalne imovine.
Pomaže mu primjereno kontrolirana i usmjeravana emocija seksa jer je to ista energija kao i ona
kojom čovjek razmišlja. Započinje u ljudi koji samoodređenje žele dovoljno da su spremni platiti
cijenu. Nitko ne može biti potpuno slobodan - duhovno, mentalno, tjelesno i ekonomski - dok ne
razvije umijeće pomnjivog razmišljanja. Nitko ne može naučiti razmišljati pomnjivo ako, kao dio
potrebnog znanja, ne uključi informaciju o kontroli seksualne emocije putem transmutacije.

P: Mnogi će se veoma iznenaditi kad ustanove da je razmišljanje toliko tijesno povezano s emocijom
seksa. A sada nam govorite o trećem apetitu i ustanovimo u kakvoj je vezi sa samodisciplinom.

O: Navika izražavanja slabo organiziranih mišljenja jedna je od najrazornijih. Njezina razornost
je u sklonosti da ljude potiče nagađati umjesto tragati za činjenicama u oblikovanju mišljenja,
stvaranju zamisli ili sastavljanju planova.

Ta navika stvara “um skakavca” - koji skače s jedne stvari na drugu, ali ništa ne dovrši.

I, dakako, nemarnost u izražavanju mišljenja vodi navici bezumnog lutanja. Od takvog stanja
čovjeka samo korak ili dva dijele od robovanja hipnotičkom ritmu koji automatski onemogućuje
točno razmišljanje.

“Navika izražavanja slabo organiziranih mišljenja jedna je od najrazornijih.”

P: Koji su drugi nedostaci slobodnog izražavanja mišljenja?

O: Osoba koja previše govori, obavješćuje svijet o svojim ciljevima i planovima te drugima
omogućuje okoristiti se njezinim zamislima.

Mudar čovjek drži svoje planove za sebe i suzdržava se od izražavanja netraženih mišljenja. Drugi
tada ne mogu prisvojiti njegove zamisli i teže im je pomrsiti njegove planove.

P. Zašto se toliko mnogo ljudi prepušta navici izražavanja netraženih mišljenja?

O: Ta je navika jedan od načina izražavanja egoizma i taštine. Želja za samoizražavanjem ljudima
je prirođena. Motiv u temelju te navike jest privući pozornost drugih i ostaviti dobar dojam na njih.
Ali, zapravo ima suprotan učinak. Kad samopozvani govornik privuče pozornost, to je najčešće
nepovoljno za njega.

P: Da, što su drugi nedostaci te navike?

O: Osoba koja izričito želi govoriti, malokad ima mogućnost učiti slušajući druge.

P: Ali, nije li istina da magnetičan govornik često nalazi mogućnost postizanja dobrobiti privlačenjem
tuđe pozornosti svojim govorničkim moćima?

O: Da, magnetičan govornik doista posjeduje golemu vrijednost u svojoj sposobnosti da ljude zadivi
svojim govorom, ali tu vrijednost ne može maksimalno iskorištavati ako svoj govor nameće drugima
bez njihova traženja.

Ni jedna vrlina čovjekovoj osobnosti ne pridonosi više nego sposobnost govorenja s osjećajem,
uvjerljivošću i uvjerenošću, ali govornik svoj govor ne smije nametati drugima ako oni to nisu tražili
od njega. Stara izreka kaže da ništa ne vrijedi više od svoje stvarne cijene. To se odnosi i na
netraženo izražavanje mišljenja o materijalnim stvarima.

P: Što je s ljudima koji dobrovoljno nude svoja mišljenja izražavajući ih pisano? Pate li i oni od
nedostatka samodiscipline?

O: Jedna od najvećih pošasti na svijetu su ljudi koji istaknutim ljudima pišu netražena pisma. Ljudi
u javnoj službi, filmske zvijezde, ljudi koji su uspjeli u poduzetništvu ili napisali bestseler te ljudi
čije se ime često pojavljuje u novinama, neprestano su pod opsadom onih koji pišu pisma u kojima
izražavaju svoja mišljenja o svim mogućim temama.

P: Ali, pisanje netraženih pisama je bezazlen način nalaženja zadovoljstva u samoizražavanju, zar ne?
Kakvu štetu čovjek čini tom navikom?

Zastanite na trenutak i prisjetite se da je pisanje pisama bio gotovo jedini način pisane
komunikacije u vrijeme dok je Napoleon Hill pisao ovo djelo. Tijekom čitanja razmišljajte o
tome kako su njegove riječi primjenjive u današnjem svijetu pisanja blogova i komunikacije na
društvenim mrežama.

O: Navike su zarazne. Svaka navika privlači jato svojih rođakinja. Navika činjenja bilo čega
beskorisnog vodi stvaranju drugih beskorisnih navika, a osobito napose navike bezumnog lutanja.

Ali, to nisu sve opasnosti povezane s navikom prepuštanja netraženom izražavanju mišljenja. Ta
navika stvara neprijatelje i daje im opasno oružje kojim mogu nanijeti veliku štetu onima koji joj
se prepuste. Lopovi, varalice i reketari plaćaju veliku cijenu za imena i adrese autora neželjenih
pisama jer znaju da ti ljudi lako postaju žrtve svakojakih spletki koje im donesu novčani gubitak.
Autore takvih pisama nazivaju “šenulima”. Ako vas zanima koliko su nerazboriti ljudi koji pišu

netražena pisma, pročitajte “kolumnu šenulih” u bilo kojim novinama - kolumnu u kojoj novine
objavljuju dobrovoljno iznesena mišljenja svojih čitatelja - i uvidjet ćete kako autori tih pisama
izazivaju nesnošljivost u ljudima i njihovo suprotstavljanje.

P: Vaše Veličanstvo, nisam znao da se ljudi mogu naći u tolikim teškoćama zbog netraženog izražavanja
mišljenja, ali kad ste već načeli tu temu, sjećam se kako sam uredniku jednoga uglednog časopisa napisao
netraženo pismo kritike koje me stajalo dobro plaćenog položaja u njegovoj redakciji.

O: To je savršeni primjer. Primjereno mjesto za uvođenje samodiscipline je upravo ovo na kojemu
se nalaziš. Započinješ tako što uviđaš istinu - da ništa u nebrojenim svemirima nije za dobro ili zlo
osim moći prirodnog zakona. Nigdje u nebrojenim svemirima ne postoji osoba koja imalo može
utjecati na ljudsko biće osim prirode i ljudskih bića samih.

Ni jedno ljudsko biće koje u ovom trenutku živi, koje je ikada živjelo ili će ikada živjeti, nema
pravo ni moć lišiti drugo ljudsko biće prirođene povlastice slobodnog i neovisnog razmišljanja. Ta
povlastica je jedina nad kojom svako ljudsko biće može imati potpuni nadzor. Ni jedno odraslo
ljudsko biće nikada ne izgubi pravo na slobodu mišljenja, ali većina ljudi gubi dobrobiti te povlastice
zbog nemara ili zato što su im je oduzeli njezini roditelji ili vjeroučitelji prije no što je zašla u dob
razumijevanja. Te su istine same po sebi očite, ne manje važne zato što te vrag poučava o njima, no
što bi bile da si ih doznao od moje opozicije.

Hill razlikuje naše pravo na neovisno razmišljanje i netraženo izražavanje tih misli. Kako biste
to načelo primijenili u današnjem svijetu pisanja blogova i društvenih medija?

P: Ali, na što će se ljudi osloniti u trenutku krize, kad ne znaju kamo ili kome se obratiti?

O: Neka se oslone na jedinu pouzdanu moć raspoloživu svakom ljudskom biću.

P: A što je to?

O: Oni sami! Moć njihovih vlastitih misli. Jedina moć na koju mogu utjecati i na koju se mogu
osloniti. Jedina moć koju druga ljudska bića ne mogu izopačiti, nijansirati, izmijeniti ili falsificirati.

“Jedina pouzdana moć raspoloživa svakom ljudskom biću... Moć njihovih vlastitih misli.

Jedina moć na koju mogu utjecati i na koju se mogu osloniti.”

Vi možda niste sposobni upravljati drugim ljudima... ali možete upravljati svojim reakcijama na
njih i na njihove postupke. To je lako reći, ali je mnogo teže učiniti. Skloni smo željeti
promijeniti druge ljude, iako istinski možemo promijeniti samo sebe i svoje reakcije na druge.

P: Sve što kažete doima se logičnim, ali zašto moram od vraga doznati takve dubokoumne istine? Vratimo
se načelima. Već ste otkrili dovoljno informacija da jasno pokažete kako je tajna slamanja moći
hipnotičkog ritma u tih sedam načela. Pokazali ste i da je samodisciplina najvažnije od tih načela. Sada
opišite preostalih pet načela koja još niste spomenuli i recite koju ulogu imaju u postizanju

samodiscipline.

O: Iskreno sam ti rekao da su moja dva najdjelotvornija mehanizma za upravljanje ljudskim bićima
navika bezumnog lutanja i zakon hipnotičkog ritma. Pokazao sam da bezumno lutanje nije prirodni
zakon, nego navika koju je čovjek stvorio i koja vodi njegovu pokoravanju zakonu hipnotičkog
ritma.

Sedam načela su metode pomoću kojih se čovjek može osloboditi hipnotičkog ritma i ponovno
ovladati vlastitim umom. Dakle, vidiš, tih sedam načela su sedam koraka koji žrtve hipnotičkog
ritma oslobađaju iz samostvorenih zatvora.

P: Tih sedam načela su glavni ključ koji otključava vrata duhovnog, mentalnog i ekonomskog
samoodređenja? Je li to točno?

O: Da, to je još jedan način izricanja te istine.

Jedanaesto poglavlje

UČENJE IZ NEVOLJE

P: Je li neuspjeh čovjeku ikada koristan?

O: Da. Štoviše, učenje iz nevolje treće je od sedam načela. Ali, malo ljudi zna da svaka nevolja sa
sobom nosi sjemenku. Još manje ljudi poznaje razliku između privremenog poraza i neuspjeha. Da
je to općepoznato, ne bih imao jedno od svojih najjačih oružja nadzora nad ljudskim bićima.

P: Ali, zaključio sam da tvrdite kako je neuspjeh jedan od naših najvećih saveznika. Iz vašega priznanja
stekao sam dojam da ljudi zbog neuspjeha gube ambiciju i prestanu se truditi, a vi tada ovladate njima bez
njihova protivljenja.

O: Upravo to želim reći. Ovladam njima nakon što se prestanu truditi. Kad bi poznavali razliku
između privremenog poraza i neuspjeha, ne bi odustali kad bi im se život suprotstavio. Kad bi znali
da svaki oblik poraza i svi neuspjesi sa sobom donose sjemenku nerođene mogućnosti, nastavili bi se
boriti i pobijedili bi. Uspjeh je najčešće samo jedan korak iza točke na kojoj se čovjek prestane
boriti.

P: je li to sve što bi čovjek mogao naučiti iz nevolje, poraza i neuspjeha?

O: Ne, to je najmanje što može naučiti. Nerado ti ovo govorim, ali neuspjeh često služi kao
prikriveni blagoslov jer prekida utjecaj hipnotičkog ritma i oslobađa um za novi početak.

P: Sada smo na dobrom tragu. Priznali ste, napokon, da sama priroda može poništiti čak i prirodni zakon
hipnotičkog ritma i često to čini. je li to točno?

O: Ne, to nije točniji način da se to izrazi. Priroda nikada ne poništava ni jedan od svojih zakona.
Priroda hipnotičkim ritmom ljudskom biću ne oduzima slobodu mišljenja. Pojedinac odustaje od
svoje slobode zlorabeći taj zakon. Kad bi čovjek skočio sa stabla i umro uslijed iznenadnog udarca
o tlo zbog zakona gravitacije, ne bi rekao da ga je priroda usmrtila, zar ne? Rekao bi da je taj
čovjek propustio primjereno pristupiti zakonu gravitacije.

P: Počinjem uviđati. Zakon hipnotičkog ritma može se primijeniti negativno i pozitivno. Čovjeka može
baciti u ropstvo uslijed gubitka povlastice slobode mišljenja ili mu može pomoći uzdignuti se u visine
postignuća slobodnim mišljenjem, ovisno o tome kako se postavi prema tom zakonu. Je li to točno?

O: Sada si to točno rekao.

P: Ali, što je s neuspjehom? Čovjek ga ne doživljava namjerno, s predumišljajem. Nitko ne potiče
privremeni poraz. To su okolnosti nad kojima pojedinac nema nikakav nadzor. Kako se tada može reći da
priroda čovjeku ne oduzima slobodu mišljenja kad neuspjeh uništava ambiciju, volju i samopouzdanje,
prijeko potrebne za novi početak?

O: Neuspjeh je okolnost koju čovjek sam stvara. Nije stvaran sve dok ga čovjek ne prihvati kao
trajnog. Drugim riječima, neuspjeh je stanje svijesti pa je stoga ono što pojedinac može imati pod
nadzorom sve dok ne propusti koristiti tu povlasticu. Priroda ne prisiljava ljude na neuspjeh. Ali,
svoj zakon hipnotičkog ritma nameće svim umovima i pomoću njega čini trajnima misli koje
prevladavaju u tim umovima.

Drugim riječima, zakon hipnotičkog ritma preuzima misli o neuspjehu i čini ih trajnima ako osoba
prihvaća bilo koju okolnost kao trajan neuspjeh. Isti zakon jednako spremno preuzima i misli o
uspjehu te ih čini trajnima.

"Neuspjeh je stanje svijesti pa je stoga ono što pojedinac može imati pod nadzorom sve dok ne
propusti koristiti tu povlasticu.”

Bi li ovo mogla biti istina? Je li vas Hill uvjerio da je “neuspjeh okolnost koju čovjek sam
stvara”? Vjerujem da je to uvjerljivo potkrijepio. Ako dobro promotrim svoj život - svoje
uspjehe i neuspjehe u poslu, pogreške i pogrešne korake - mogu li tvrditi da je za njih
odgovoran bilo tko drugi osim mene? Hoće li vaše razmatranje vlastitog života uroditi
drugačijim rezultatima? Hill mi je pomogao neuspjehu pridati drugačiju vrijednost od one koju
sam mu u prošlosti pridavala...

P: Dakle, koju ulogu neuspjeh ima u pomaganju pojedincu da se oslobodi hipnotičkog ritma nakon što je
taj zakon zavladao njegovim umom?

O: Neuspjeh donosi vrhunac na kojemu čovjek ima povlasticu očistiti um od straha i započeti u
novome smjeru. Neuspjeh nedvojbeno dokazuje da nešto nije u redu s ciljevima ili planovima
kojima se ti ciljevi nastoje postići. Neuspjeh je ćorsokak puta navike kojim je čovjek napredovao, a
kad stigne do njega, prisiljen je napustiti taj put i krenuti drugim, stvarajući novi ritam.

Ali, neuspjeh čini više od toga. Pojedincu pruža mogućnost da se iskuša, a on u njoj može naučiti

mnogo o moći svoje volje. Neuspjeh ujedno prisiljava ljude otkriti mnoge istine koje bez njega ne bi
otkrili. Neuspjeh pojedinca često vodi razumijevanju moći samodiscipline, bez koje se nitko ne bi
mogao vratiti nakon što je jednom postao žrtvom hipnotičkog ritma.

Proučavajte živote svih ljudi koji postignu izniman uspjeh u bilo kojem pozivu i opazite za dobrobit
da je njihov uspjeh najčešće razmjeran njihovim iskustvima poraza prije uspjeha.

“Neuspjeh donosi vrhunac na kojemu čovjek ima povlasticu očistiti um od straha i započeti u
novome smjeru.”

P: Je li to sve što imate za reći o prednostima neuspjeha?

O: Ne, tek sam počeo. Ako želiš istinsko značenje nevolje, neuspjeha, poraza i svih drugih
iskustava koja prekidaju navike ljudskog bića i prisiljavaju ga stvarati nove navike, promatraj
prirodu na djelu. Priroda koristi bolest za prekidanje fizičkog ritma tijela kad stanice i organi
uspostave neprimjeren odnos. Ekonomskim depresijama prekida ritam masovnog razmišljanja kad
mnogo ljudi uspostavi neprimjerene odnose - u poslovnim, društvenim i političkima aktivnostima. I
koristi neuspjeh kako bi prekinula ritam negativnog razmišljanja kad osoba u svojemu umu
uspostavi neprimjeren odnos sa sobom.

Pažljivo promatraj i uvidjet ćeš da u prirodi uvijek funkcionira prirodni zakon koji donosi vječnu
promjenu svoj materiji, svoj energiji i moći razmišljanja. Jedino trajno u univerzumima je
promjena. Vječna, neizbježna promjena - uslijed koje svaki atom materije i svaka jedinica energije
imaju mogućnost uspostaviti primjeren odnos sa svim drugim jedinicama materije i energije, a
svako ljudsko biće ima mogućnost i povlasticu primjerenog odnosa prema svim drugim ljudskim
bićima neovisno o tome koliko pogrešaka učini, koliko puta ili na koje načine doživi poraz.

Kad masovni neuspjeh, kao što je svjetska poslovna Depresija 1929. godine, zavlada nacijom, te su
okolnosti u savršenom skladu s prirodnim planom prekidanja čovjekovih navika i nuđenja novih
mogućnosti.

Ljepota objavljivanja ove knjige u ovom trenutku, tijekom trenutačnog ekonomskog
previranja, jest u tome da priroda ponovno prekida čovjekove navike i nudi nove mogućnosti.

P: To što kažete zvuči zanimljivo. Trebam li zaključiti da je hipnotički ritam u vezi s načinom na koji se
ljudi odnose jedni prema drugima?

O: Ona apstraktna, neuhvatljiva pojava zvana “karakter” nije ništa drugo doli očitovanje zakona
hipnotičkog ritma. Stoga bi, dok govorimo o nečijem karakteru, bilo primjereno reći da su njegove
misaone navike uslijed hipnotičkog ritma kristalizirane u pozitivnu ili negativnu osobnost. Čovjek je
dobar ili loš zbog ispreplitanja njegovih misli i postupaka uslijed hipnotičkog ritma. Čovjek je
sputan siromaštvom ili blagoslovljen obiljem zato što su njegovi ciljevi, planovi i želje, ili njihov
nedostatak, postali trajni uslijed hipnotičkog ritma.

P: Je li to sve što imate za reći o vezi između hipnotičkog ritma i ljudskih odnosa?

O: Ne, tek sam počeo. Dok govorim, sjeti se da govorim o utjecaju hipnotičkog ritma na sve ljudske
odnose. Ljudi koji uspijevaju u poslu, čine to isključivo zbog načina na koji pristupaju svojim
suradnicima i drugima izvan radne sredine.

Stručnjaci koji uspiju, čine to uglavnom zbog načina na koji se odnose prema svojim klijentima. Za
odvjetnika je mnogo važnije poznavati ljude i zakone prirode nego poznavati zakon sam. A liječnik
je neuspješan prije no što započne liječničku službu ako se ne zna ponašati prema svojim
pacijentima tako da u njima probudi vjeru u sebe.

Brak uspijeva ili propada isključivo zbog načina na koji se supružnici odnose jedan prema drugome.
Primjeren odnos u braku započinje ispravnom motivacijom za brak. Većina brakova ne donosi sreću
jer ugovorne strane ne shvaćaju, ni ne pokušavaju shvatiti, zakon hipnotičkog ritma, uslijed kojega
su svaka njihova izgovorena riječ, svaki čin u koji se upuste i svaki motiv koji ih potakne na
interakciju, upleteni u mrežu koja ih zapliće u jad svadljivosti ili im daje krila slobode u kojoj se
mogu vinuti iznad svih oblika nezadovoljstva.

Svako novo poznanstvo između ljudi dozrije u prijateljstvo, a potom u duhovni sklad (katkad zvan
ljubav) ili preraste u otvorenu pobunu, prema tome kako se partneri u poznanstvu ponašaju jedan
prema drugome.

Hipnotički ritam hvata prevladavajuće motive, ciljeve i osjećaje umova u kontaktu i upliće ih u
određenu mjeru vjere ili straha, ljubavi ili mržnje. Nakon što obrazac poprimi jasan oblik, kao što
se s vremenom događa, nametnut je umovima u kontaktu te postaje dio njih.

Priroda na takav neupadljivi način trajno utvrđuje prevladavajuće čimbenike u bilo kojem ljudskom
odnosu. U svakom ljudskom odnosu zli motivi i zla djela pojedinaca u kontaktu koordiniraju se i
sjedinjuju u jasan oblik te suptilno upliću u onu prevažnu ljudsku značajku poznatu kao karakter.
Jednako tako, motivi i postupci dobrih sjedinjuju se i nameću pojedincu. Dakle, vidiš da ne samo
postupci, nego i misli određuju prirodu svih ljudskih odnosa.

P: Krećete u prilično duboke vode. Ostanimo blizu obale gdje vas mogu slijediti bez straha da ću otići
dalje od sigurne dubine. Hajde, recite mi kako ta tema ljudskih odnosa zapravo funkcionira u trenutačnim
pitanjima svijeta opterećenog problemima.

O: To je vesela misao. Ali, dopusti da se uvjerim da shvaćaš načela o kojima ti govorim prije no što
ti pokušam pokazati kako da ih primijeniš na životnim situacijama.

Želim se uvjeriti da shvaćaš da je zakon hipnotičkog ritma nešto čime nitko ne može upravljati,
utjecati na njega ili ga izbjeći. Ali, svatko mu može pristupiti tako da primi dobrobiti njegova
neizbježnog djelovanja. Skladni odnosi s tim zakonom u potpunosti se sastoje od promjene navika
tako da predstavljaju okolnosti i stvari koje pojedinac želi i koje je voljan prihvatiti.

Nitko ne može promijeniti zakon hipnotičkog ritma kao što nitko ne može promijeniti zakon
gravitacije, ali svatko može promijeniti sebe. Stoga u svim raspravama o ovoj temi imaj na umu da
sve ljudske odnose održavaju navike pojedinaca u odnosu.

Nitko ne može promijeniti zakon hipnotičkog ritma kao što nitko ne može promijeniti zakon
gravitacije, ali svatko može promijeniti sebe.

Jeste li ikada pokušali promijeniti nekoga, ali ste bili frustrirani kad ste shvatili da nemate
nadzor i da stoga ne uspijevate?

Zakon hipnotičkog ritma ostvaruje samo ulogu utvrđivanja čimbenika koji čine ljudske odnose, ali
ne stvara ih. Prije no što nastavimo raspravljati o ljudskim odnosima, želim da jasno shvatiš
podsvjesni um.

Izraz “podsvjesni um” predstavlja hipotetski fizički organ koji zapravo ne postoji. Čovjekov um
sastoji se od univerzalne energije (neki je nazivaju Beskonačnom Inteligencijom) koju pojedinac
prima, usvaja i organizira u jasne misaone oblike pomoću mreže složenog fizičkog aparata
poznatog kao mozak.

Ti su misaoni oblici replike raznih podražaja koji u mozak stižu kroz pet općepoznatih fizičkih
osjetila i šestog osjetila koje nije toliko poznato. Kad bilo koji oblik podražaja stigne u mozak i
poprimi jasan oblik misli, klasificira se i pohranjuje u skupini moždanih stanica poznatoj kao
memorijska skupina.

Sve slične misli pohranjuju se zajedno, tako da isticanje jedne vodi lakom povezivanju sa svim
srodnim mislima. Taj je sustav vrlo sličan ormaru za arhiviranje spisa u suvremenom uredu i
funkcionira na sličan način.

Misaoni utisci kojima čovjek pridaje najviše emocija (ili osjećaja), prevladavajući su čimbenici u
mozgu jer su uvijek blizu površine - takoreći, na vrhu sustava arhiviranja - odakle svojevoljno
djeluju čim osoba zanemari samodisciplinu. Te emocijama opterećene misli toliko su moćne da
pojedinca često potiču nepromišljeno djelovati i prepustiti se postupcima koje njihovo rasuđivanje
nije obradilo ili odobrilo. Ti emocionalni ispadi najčešće narušavaju sklad u svim ljudskim odnosima.
Mozak često stvara kombinacije emocija toliko jake da potpuno zasjenjuju kontrolu koja proizlazi
iz sposobnosti rasuđivanja. U svim takvim situacijama, ljudskim odnosima može nedostajati sklad.

Uslijed funkcioniranja šestog osjetila, mozak ljudskog bića može doći u dodir s arhivom drugih
mozgova i po svojoj volji promatrati misaone utiske koji su ondje pohranjeni. Stanje u kojemu
osoba može doći u dodir s arhivom mozga druge osobe općenito je poznato kao sklad, ali ćeš možda
bolje shvatiti što to znači ako kažem da mozgovi usklađeni s istom frekvencijom misaonih vibracija
mogu lako i brzo ostvariti povlasticu ulaska u tuđu arhivu i promatranja njihova sadržaja.

Uz primanje organiziranih misli iz arhiva drugih mozgova putem šestog osjetila, pomoću istog
fizičkog organa, moguće je stupiti u dodir s univerzalnim spremištem poznatim kao Beskonačna
Inteligencija te primati informacije iz njega.

Sve informacije koje u mozak stižu putem šestog osjetila, dolaze iz izvora koje nije lako izolirati ili
pratiti. Stoga se općenito vjeruje da je takva informacija potekla iz čovjekova podsvjesnog uma.
Šesto osjetilo je organ mozga putem kojega čovjek prima sve informacije, sve znanje, sve misaone
utiske koji ne dolaze putem jednoga ili više od pet fizičkih osjetila.

Sada, kad shvaćaš kako um funkcionira, lakše ćeš shvatiti kako i zašto su ljudi nesretni u
neprimjerenim ljudskim odnosima. Shvatit ćeš i kako je moguće postići da ljudski odnos rađa
bogatstvom u najvišem obliku, bogatstvom u materijalnom, mentalnom i duhovnom obliku.

Nadalje, shvatit ćeš da je sreća moguća samo uz razumijevanje i primjenu ispravnih načela ljudskih
odnosa. Shvatit ćeš da ni jedna osoba nije zaseban entitet, da je potpunost uma moguće postići samo
uslijed sklada svrhe i postupaka između dvaju ili više umova. Shvatit ćeš zašto bi svako ljudsko biće
trebalo, prema vlastitom izboru, postati odgovorno za druge u praksi kao i u teoriji.

P: To što kažete možda jest točno, ali i dalje tvrdim da ste me odveli dalje od sigurne dubine misli.
Vratimo se bliže obali gdje se mogu kretati u poznatim vodama. U dublju ćemo vodu poći kad naučimo
dobro plivati. Počeli smo razmatrati pitanje kako izvući korist iz nevolje, ali se doima da smo odlutali od
te teme.

O: Skrenuli smo, ali nismo odlutali. Vrag nikada ne luta. Skretanje je bilo potrebno kako bi se
pripremio za razumijevanje najvažnijeg dijela ovog intervjua.

Sada smo spremni vratiti se razmatranju teme nevolje. S obzirom na to da većina nevolja proizlazi
iz neprimjerenih odnosa doima se važnim shvatiti kako ljudi mogu uspostavljati neprimjerene
odnose.

Prirodno se postavlja pitanje što je primjeren međuljudski odnos? Odgovor je da je primjeren
odnos onaj koji donosi određenu dobrobit svima koji su povezani s njim ili su pod njegovim
utjecajem.

“Primjeren je odnos onaj koji donosi određenu dobrobit svima koji su povezani s njim ili su pod
njegovim utjecajem.”

Odvojite trenutak i razmotrite svoje odnose kod kuće, na radnom mjestu i u području zabave,
izdvojite odnose za koje se doima da ih je potrebno poboljšati i mislite na njih dok nastavljate
čitati.

P: Što je, tada, neprimjeren odnos?

O: Svaki međuljudski odnos koji bilo kome nanosi štetu ili bilo kojem pojedincu donosi bilo kakav
oblik jada ili nezadovoljstva.

P: Kako je moguće ispraviti neprimjerene odnose?

O: Mijenjajući um osobe koja uzrokuje neprimjeren odnos ili mijenjajući odnos osoba prema tom
odnosu. Neki umovi se prirodno usklade, dok se drugi jednako prirodno sukobljavaju. Da bi uspješni
ljudski odnosi opstali, moraju ih činiti umovi koji su prirodno usklađeni, potpuno neovisno o pitanju
zajedničkih interesa kao sredstva uspostavljanja njihova sklada.

Kad govorite o poslovnim vođama koji uspijevaju jer “znaju izabrati ljude”, mogli biste točnije reći
da uspijevaju jer znaju povezati umove koji se prirodno usklađuju. Vještina uspješnog odabira ljudi
za bilo koju svrhu u životu temelji se na sposobnosti prepoznavanja vrsta ljudi čiji se umovi

prirodno usklađuju.

Sjetite se Hillove definicije stručne skupine: “Skladna koordinacija između dvaju ili više umova
koji rade na postizanju jasno određenog cilja. ”

P: Molim vas da ostanete usredotočeni na nevolju. Ako u nevolji možemo pronaći dobrobiti, navedite
neke od njih.

O: Nevolja ljude oslobađa taštine i egoizma. Odvraća od sebičnosti dokazujući da nitko ne može
uspjeti bez suradnje s drugima.

Nevolja osobu prisiljava iskušati svoju mentalnu, tjelesnu i duhovnu snagu. Tako ga suočava s
vlastitim slabostima i daje mu mogućnost da ih premosti.

Nevolja čovjeka prisiljava tražiti načine i sredstva za ostvarenje jasnih ciljeva putem meditacije i
introspekcije. To često vodi otkrivanju i korištenju šestog osjetila, pomoću kojega je moguće
komunicirati s Beskonačnom Inteligencijom.

Nevolja čovjeka prisiljava uvidjeti potrebu za inteligencijom koja je dostupna samo iz izvora izvan
njegova uma.

Nevolja oslobađa od starih navika razmišljanja i pruža mogućnost za stvaranje novih. Zbog toga
može služiti za oslobađanje od hipnotičkog ritma i za promjenu njegova djelovanja od negativnih
prema pozitivnim ciljevima.

P: Što je najveća dobrobit koju čovjek može primiti iz nevolje?

O: Najveća dobrobit nevolje je to što čovjeka može prisiliti na promjenu misaonih navika i u pravilu
to čini te na taj način prekida i preusmjerava silu hipnotičkog ritma.

P: Drugim riječima, neuspjeh je uvijek blagoslov kad čovjeka prisili steći znanje ili stvoriti navike koje
vode ostvarenju njegove najvažnije životne svrhe. Je li to točno?

O: Da, i još nešto! Neuspjeh je blagoslov kad čovjeka prisili ovisiti manje o materijalnim, a više o
duhovnim silama.

Mnoga ljudska bića otkrivaju svoje “drugo jastvo”, silu koja funkcionira putem moći razmišljanja,
tek nakon što im kakva katastrofa oduzme potpunu i slobodnu sposobnost korištenja fizičkog tijela.
Kad čovjek više ne može koristiti svoje ruke i noge, najčešće počne koristiti svoj mozak. Tako
kreće na put otkrivanja moći vlastitog uma.

Vrag ovdje uvodi “drugo jastvo” otkrivajući kako možemo pomoću svoje moći razmišljanja i
svojega “drugog jastva” otkriti svoju istinsku moć i glavnu svrhu.

P: Koje je dobrobiti moguće steći iz gubitka materijalnih stvari - primjerice novca?

O: Gubitak materijalnih stvari čovjeku može donijeti mnoge

potrebne pouke, ali ni jedna od njih nije važnija od istine tla čovjek nema nadzor ni nad čime te ne
posjeduje jamstva za trajnu primjenu bilo čega osim vlastite moći razmišljanja.

P: Pitam se nije li to najveća dobrobit koja dolazi s nevoljom?

O: Ne, najveća potencijalna dobrobit bilo kojih okolnosti zbog kojih se dogodi novi početak jest to
što pruža mogućnost oslobađanja od hipnotičkog ritma i uspostavljanja novih misaonih navika. Nove
navike su jedini izlaz za ljude koji dožive neuspjeh. Većina ljudi koji prijeđu s negativnog
djelovanja hipnotičkog ritma na pozitivno, čini to samo zbog određenog oblika nevolje koji ih prisili
promijeniti misaone navike.

P: Može li nevolja slomiti čovjekovo oslanjanje na sebe i potaknuti ga da se prestane nadati?

O: Tako utječe na one čija je volja slaba zbog dugotrajne i utvrđene navike bezumnog lutanja.
Suprotan učinak ima na one koji nisu oslabjeli uslijed bezumnog lutanja. Osoba koja ne luta,
suočava se s privremenim porazom i neuspjehom, ali je njezina reakcija na sve oblike nevolje
pozitivna. Ona se bori umjesto da odustane te najčešće pobjeđuje.

Život nikome ne daje imunost na nevolju, ali svakome daje moć pozitivnog razmišljanja koja je
dovoljna za svladavanje svih nepovoljnih okolnosti i pretvaranje tih okolnosti u dobrobiti. Ta osoba
ima povlasticu korištenja ili nekorištenja svojega prava da se razmišljanjem izvuče iz svih nevolja.
Svaki pojedinac prisiljen je koristiti svoju moć razmišljanja za ostvarenje jasnih, pozitivnih ciljeva,
ili propuštanjem, odnosno, hotimice, koristiti tu moć za ostvarenje negativnih ciljeva. Kompromisi
nisu mogući i nije moguće odbiti koristiti um.

Zakon hipnotičkog ritma svakog pojedinca prisiljava koristiti svoj um u određenoj mjeri, na
pozitivan ili negativan način, ali ne utječe na njega u pogledu toga kako će koristiti svoj um.

“Osoba koja ne luta, suočava se s privremenim porazom i neuspjehom, ali je njezina reakcija na
sve oblike nevolje pozitivna. Ona se bori umjesto da odustane te najčešće pobjeđuje.”

Sjećate li se razdoblja kad ste željeli odustati... ali niste? Moj suautor i ja to pitanje
razmatramo u našoj knjizi Tri stope dalje od zlata, uz priče o ustrajnosti i o neodustajanju iz
života trideset i pet današnjih najistaknutijih vođa, osoba koje se ne prepuštaju bezumnom
lutanju!

P: Trebam li iz toga zaključiti da je svaka nevolja blagoslov?

O: Ne, nisam to rekao. Rekao sam da svaka nevolja sadrži sjemenku jednako velike dobrobiti.
Nisam rekao da je posrijedi prednost u punom cvatu, nego samo sjemenka. Sjemenka se najčešće
sastoji od određenog oblika znanja, određene zamisli ili plana ili od kakve mogućnosti koja ne bi bila
dostupna bez promjene misaonih navika, na koju nevolja prisiljava.

P: Jesu li to sve dobrobiti koje ljudska bića mogu pronaći u neuspjehu?

O: Ne, priroda neuspjeh koristi kao zajednički jezik kojim kori ljude kad se propuste prilagoditi
njezinim zakonima.

Primjerice, svjetski rat je bio čovjekovo djelo i bio je vrlo razoran. Priroda je u okolnosti rata
posijala sjemenku jednako velikog ukora u obliku svjetske Depresije. Depresija je bila neizbježna i
nije joj bilo moguće umaknuti. Uslijedila je nakon rata prirodno, kao što dan slijedi nakon noći,
uslijed djelovanja istog zakona, zakona hipnotičkog ritma.

P: Trebam li zaključiti da je zakon hipnotičkog ritma ono što je Ralph Waldo Emerson nazvao zakonom
kompenzacije?

O: Zakon hipnotičkog ritma je zakon kompenzacije. To je moć pomoću koje priroda uravnotežuje
negativne i pozitivne sile u svemirima, u svim oblicima energije, u svim oblicima materije i u svim
ljudskim odnosima.

P: Djeluje li zakon hipnotičkog ritma brzo u svim slučajevima? Primjerice, donosi li odmah dobrobiti
pozitivne primjene misli ili prokletstvo rezultata negativnih misli?

O: Taj zakon djeluje jasno, ali ne uvijek brzo. I dobrobiti i kazne koje donosi pojedincima, mogu
postići i drugi, prije ili nakon smrti.

Promatrajte kako taj zakon funkcionira namećući jednom naraštaju posljedice grijeha i vrlina
prethodnih naraštaja. Četvrta dimenzija, vrijeme, neizbježan je čimbenik u djelovanju svih
prirodnih zakona. Vrijeme koje priroda troši u pogledu nadovezivanja posljedica na uzroke, uvijek
ovisi o okolnostima. Priroda stvori bundevu za tri mjeseca. Povećem hrastu potrebno je stotinu
godina da izraste. Priroda kokošje jaje za četiri tjedna pretvori u pile, ali joj je potrebno devet
mjeseci da zametak ljudskog bića pretvori u osobu.

“Život nikome ne daje imunost na nevolju, ali svakome daje moć pozitivnog razmišljanja koja je
dovoljna za svladavanje svih nepovoljnih okolnosti i pretvaranje tih okolnosti u dobrobiti.”

Je li priroda stvorila trenutačno ekonomsko previranje kako bi nam ponovno omogućila
pretvoriti svoje osobne nevolje u dobrobiti?

Dvanaesto poglavlje

OKOLINA, VRIJEME, SKLAD I OPREZ

P: Sada bolje razumijem potencijale nevolje i neuspjeha. Možete nastaviti s opisom sljedećeg od sedam
načela. Što je vaše sljedeće načelo?

O: Sljedeće načelo je utjecaj okoline.

P: Opišite radno načelo utjecaja iz okoline kao odlučujućeg čimbenika u ljudskoj sudbini.

O: Okolina se sastoji od mentalnih, duhovnih i fizičkih sila koje djeluju na ljudska bića i utječu na
njih.

P: U kakvoj su vezi utjecaji iz okoline i hipnotički ritam, ako su uopće u vezi?

O: Hipnotički ritam utvrđuje misaone navike ljudskih bića i čini ih trajnima. Utjecaji iz okoline
stimuliraju misaone navike. Drugim riječima, sadržaj kojim se misli hrane potječe iz čovjekova
okoliša. Misaone navike postaju trajne uslijed utjecaja hipnotičkog ritma.

P: Sto je najvažniji dio okoline, dio koji najviše određuje hoće li pojedinac pozitivno ili negativno
koristiti svoj um?

O: Najvažniji dio okoline je onaj koji stvaraju njegove veze s drugima. Svi ljudi upijaju i
preuzimaju, svjesno ili nesvjesno, misaone navike onih s kojima su tijesno povezani.

P: Želite li reći da neprestana povezanost s osobom čije su misaone navike negativne potiče na
uspostavljanje negativnih misaonih navika?

O: Da, zakon hipnotičkog ritma svako ljudsko biće prisiljava oblikovati misaone navike koje su
usklađene s prevladavajućim utjecajima iz njegove okoline, a osobito s dijelom te okoline koji
nastaje uslijed njegove povezanosti s drugim umovima.

P: Tada je važno osobito pomnjivo birati osobe s kojima smo u bliskoj vezi.

O: Da, takve osobe valjalo bi birati jednako pomnjivo kao što se bira hrana kojom se hrani tijelo,
nastojeći povezivati se s onima čije su prevladavajuće misli pozitivne, prijateljske i skladne.

P: Koja skupina ljudi iz okoline najviše utječe na čovjeka?

O: Partner u braku i kod kuće te poslovni suradnici. Nakon toga dolaze bliski prijatelji i znanci.
Znanci koje rijetko viđate i neznanci imaju vrlo slab utjecaj.

"Sadržaj kojim se misli hrane potječe iz čovjekova okoliša. Misaone navike postaju trajne uslijed
utjecaja hipnotičkog ritma."

Jeste li ikada osjetili da vaš stav ili raspoloženje postaju negativni netom nakon što ste bili u

blizini nekog s negativnim stavom? Je li to bio vaš supružnik, vaše dijete ili poslovni partner?
Hill tvrdi da biste trebali uvesti misli koje su pozitivne, prijateljske i skladne, ne samo kako
biste poništili te negativne misli, nego i kako biste utjecali na tu osobu u pozitivnijem prostoru.
Ako je to bio vaš poslovni partner, procijenite je li to odnos koji želite spasiti... ili odlučite
udaljiti se od negativnosti tog partnera.

P: Zašto bračni partner toliko snažno utječe na čovjekov um?

O: Zato što bračni odnos ljude dovodi pod utjecaj duhovnih sila koje su toliko jake da postaju
prevladavajuće sile uma.

P: Kako je utjecaje iz okoline moguće iskoristiti za oslobađanje od hipnotičkog ritma?

O: Svi utjecaji koji uspostavljaju misaone navike, postaju trajni uslijed zakona hipnotičkog ritma.
Utjecaje iz okoline moguće je promijeniti tako da su prevladavajući utjecaji pozitivni ili negativni,
a zakon hipnotičkog ritma učinit će ih trajnim ako ih se ne promijeni misaonim navikama.

P: Ili, drugim riječima, čovjek se može podvrgnuti željenom utjecaju iz okoline, pozitivnom ili
negativnom, a zakon hipnotičkog ritma taj će utjecaj učiniti trajnim kad poprimi magnitudu misaone
navike. Je li to način na koji taj zakon funkcionira?

O: To je točno. Budi oprezan sa svim silama koje potiču na razmišljanje. Te sile čine okolinu i
određuju prirodu čovjekove zemaljske sudbine.

P: Koji ljudi upravljaju utjecajima iz okoline?

O: Oni koji ne lutaju. Svi koji su žrtve navike bezumnog lutanja odbacuju svoju moć izbora
vlastitog okruženja. Postaju žrtve svakog negativnog utjecaja iz svoje okoline.

P: Zar nema izlaza za onoga koji luta? Zar ne postoji metoda pomoću koje se može podvrgnuti utjecaju
pozitivne okoline?

O: Da, za lutalice postoji izlaz. Mogu prestati lutati, ovladati vlastitim umom i izabrati okolinu
kojapotiče pozitivno razmišljanje. To mogu postići pomoću jasnoće svrhe.

P: Je li to sve o činu oslobađanja od navike bezumnog lutanja? Je li ta navika samo stanje uma?

O: Bezumno lutanje nije ništa drugo doli negativno stanje uma, stanje za koje je karakterističan
nedostatak svrhe.

P: Koji djelotvoran postupak čovjek može primijeniti kako bi stvorio okolinu koja najviše pomaže
razvijanju i održavanju pozitivnih misaonih navika?

O: Najdjelotvornija okolina je ona koju je moguće stvoriti prijateljskim udruživanjem skupine ljudi
koji će se obvezati na međusobno pomaganje u ostvarenju određene, jasne svrhe. Takvo
udruživanje poznato je kao stručna skupina. Uslijed njezina djelovanja čovjek se može povezati s
pažljivo izabranim pojedincima koji savezu donose određeno znanje, iskustvo, obrazovanje, plan ili
zamisao koji odgovaraju njegovim potrebama u ostvarenju njegove jasne svrhe.

Najuspješniji vođe u svim društvenim skupinama koriste taj utjecaj iz okoline oblikovan po mjeri.
Iznimno postignuće nije moguće bez prijateljske suradnje s drugima. Drugim riječima, uspješni ljudi
moraju držati svoju okolinu pod nadzorom i na taj se način osigurati od utjecaja negativne okoline.

P: Što je s ljudima kojima dužnost prema članovima obitelji onemogućuje izbjegavati utjecaj negativne
okoline?

O: Ni jedno ljudsko biće drugome nimalo ne duguje obvezu koja bi mu oduzela povlasticu stvaranja
misaonih navika u pozitivnoj okolini. S druge strane, svako ljudsko biće prema sebi ima obavezu iz
svoje okoline ukloniti sve utjecaje koji su imalo skloni razvijanju negativnih misaonih navika.

P: Nije li ta filozofija hladna?

O: Opstaju samo jaki. Nitko ne može biti jak ako se ne udalji od svih utjecaja koji razvijaju
negativne misaone navike. Negativne misaone navike uzrokuju gubitak povlastice samoodređenja
neovisno o tome što ili tko ih uzrokuje. Pozitivne misaone navike osoba može držati pod nadzorom
te one mogu služiti njezinim ciljevima i svrhama. Negativne misaone navike upravljaju njome i
uskraćuju joj povlasticu samoodređenja.

P: Iz svega što ste rekli zaključujem da oni koji upravljaju utjecajima iz okoline, iz kojih su proizašle
njihove misaone navike, vladaju svojom zemaljskom sudbinom, a svi drugi su u vlasti svoje zemaljske
sudbine. Jesam li to točno rekao?

O: Savršeno rečeno.

P: Što uspostavlja čovjekove misaone navike?

O: Sve navike uspostavljaju se zbog prirođenih ili stečenih želja ili motiva. Drugim riječima, navike
započinju kao posljedica određenog oblika jasne želje.

P: Što se događa u fizičkom mozgu dok čovjek uspostavlja misaone navike?

O: Želje se organiziraju u impulse energije zvane misli. Želje koje su pomiješane s emocijama
magnetiziraju stanice mozga u kojima su pohranjene i pripremaju te stanice za hipnotički ritam koji
ih preuzima i počinje upravljati njima. Kad se bilo koja zamisao pojavi u mozgu ili nastane ondje, i
pomiješana je s jakom emocijom želje, zakon hipnotičkog ritma odmah je počne pretvarati u
njezinu fizičku inačicu. Prevladavajuće misli, na koje najprije djeluje zakon hipnotičkog ritma, su
one s kojima su pomiješane najjače želje i najintenzivniji osjećaji. Misaone navike uspostavljaju se
uslijed ponavljanja istih misli.

P: Koji su najjači osnovni motivi ili želje koje potiču misaono djelovanje?

O: Deset najučestalijih motiva koji najviše potiču misaono djelovanje jesu:

• želja za seksualnim izražavanjem i ljubavlju

• želja za fizičkom hranom

• želja za duhovnim, mentalnim i tjelesnim samoizražavanjem

• želja za održavanjem života nakon smrti

• želja za moći nad drugima

• želja za materijalnim bogatstvom

• želja za znanjem

• želja za oponašanjem drugih

• želja za nadmašivanjem drugih

• sedam osnovnih strahova

To su prevladavajući motivi koji nadahnjuju većinu svih ljudskih nastojanja.

P: Što je s negativnim željama kao što su pohlepa, zavist, gramzivost, ljubomora i gnjev? Ne izražavaju li
se češće nego bilo koja pozitivna želja?

O: Sve negativne želje nisu ništa drugo doli frustracije pozitivnih želja. Nadahnjuje ih određeni
oblik poraza, neuspjeh ili propuštanje mogućnosti da se ljudska bića na pozitivan način prilagode
zakonima prirode.

P: To je novi pogled na pitanje negativnih misli. Ako sam dobro shvatio, sve negativne misli nadahnute su
propustom ili neuspjehom skladnog prilagođavanja zakonima prirode. Je li to točno?

O: To je potpuno točno. Priroda ne podnosi bilo koju vrstu besposlenosti ili vakuuma. Sav prostor
mora biti ispunjen nečime i jest ispunjen.

Sve što postoji, tjelesno i duhovno, mora biti i jest u neprestanom kretanju. Ljudski mozak nije
iznimka. Stvoren je za primanje, organiziranje, specijalizaciju i izražavanje moći razmišljanja. Kad
osoba ne koristi mozak za izražavanje pozitivnih, kreativnih misli, priroda taj vakuum ispunjava
prisiljavajući mozak djelovati na temelju negativnih misli.

Besposlenost u mozgu nije moguća. Shvati to načelo i postići ćeš novo i važno razumijevanje koji
udjel imaju utjecaji iz okoline u životu ljudskih bića.

Ujedno ćeš i bolje shvatiti kako funkcionira zakon hipnotičkog ritma jer je to zakon koji sve i
svakoga neprestano drži u kretanju uslijed određenog oblika izražavanja negativnih ili pozitivnih
načela.

“Priroda ne podnosi bilo koju vrstu besposlenosti ili vakuuma. Sav prostor mora biti ispunjen
nečime i jest ispunjen... Kad osoba ne koristi mozak za izražavanje pozitivnih, kreativnih misli,
priroda taj vakuum ispunjava prisiljavajući mozak djelovati na temelju negativnih misli.”

Ovo mi se čini toliko točnim osobito kad pomislim na djecu koja imaju previše vremena. Don
Green, direktor Zaklade Napoleon Hill, prisjeća se: “Nas su u mladosti neprestano držali
zaposlenima i opominjali nas da je besposlenost vražja radionica.” Zanimljiva paralela, zar ne?

Prirodu ne zanima moral kao takav. Ne zanima je ispravno ni pogrešno. Ne zanima je pravda ni
nepravda. Zanima je samo prisiljavanje sviju da izražavaju djelovanje u skladu s njegovom
prirodom!

P: Ovo je prosvjetljujuće tumačenje načina na koje priroda funkcionira. Kome se mogu obratiti za
potvrdu vaših tvrdnji?

O: Znanstvenicima, filozofima, svima koji pomnjivo razmišljaju. I na kraju, fizičkim očitovanjima
same prirode.

U prirodi ne postoji mrtva materija. Svaki atom materije neprestano je u stanju gibanja. Sva
energija se neprestano kreće. Nigdje nema mrtvih praznina. Vrijeme i prostor doslovce su
očitovanja kretanja toliko brzog da ga ljudska bića ne mogu izmjeriti.

P: Jao, iz toga što kažete prisiljen sam zaključiti da su izvori pouzdanog znanja šokantno ograničeni.

O: Razvijeni izvori znanja su ograničeni. Svaki mozak normalnog odraslog ljudskog bića svojim
mehanizmom obuhvaća mogućnost izravne komunikacije s Beskonačnom Inteligencijom, u kojoj je
sve znanje koje jest ili ikada može biti.

P: Vaša izjava navodi me povjerovati da ljudska bića mogu postati sve što su pripisala onome što
nazivaju Bogom. Je li to ono što želite reći?

O: Pod djelovanjem zakona evolucije ljudski mozak je usavršen za komunikaciju s Beskonačnom
Inteligencijom po svojoj volji. To savršenstvo očitovat će se u organiziranom razvoju mozga putem
njegova prilagođavanja zakonima prirode. Vrijeme je čimbenik koji će donijeti savršenstvo.

P: Što uzrokuje cikluse događaja koji se ponavljaju, kao što su epidemije bolesti, poslovne depresije,
ratovi i valovi zločina?

O: Sve takve epidemije koje slično utječu na mnoge ljude, prouzročene su zakonom hipnotičkog
ritma, uslijed kojega priroda povezuje misli slične prirode te uzrokuje njihovo masovno
izražavanje.

P: Tada je Velika depresija pokrenuta jer je mnogo ljudi bilo potaknuto osloboditi misli straha. Je li to
točno?

O: Potpuno točno. Milijuni ljudi nastojali su dobiti nešto ne dajući ništa kockajući dionicama. Kad su
odjednom otkrili da su dali nešto, ali nisu dobili ništa, uplašili su se, požurili u banke povući svoj
novac i započela je panika. Uslijed masovnog razmišljanja milijuna umova u kontekstu siromaštva,
Depresija je produljena na više godina.

Trenutačno ekonomsko previranje u Sjedinjenim Američkim Državama i širom svijeta
pokrenuto je na sličan način. Milijuni ljudi nastojali su dobiti nešto ne dajući ništa putem
trgovine nekretninama (pogodba bez pologa, drugorazredne hipoteke i “mjehuri procjene”) te
financijskih tržišta. Kad se sve počelo rušiti, uplašili su se i ponovno ih je uhvatila panika.

Možemo li stabilizirati ekonomiju preusmjeravajući misli tih milijuna ljudi prema temeljno
zdravim financijskim načelima? Filozofija Napoleona Hilla može nam pokazati put. Izbor je na
nama.

P: Iz toga što kažete zaključujem da priroda povezuje prevladavajuće misli ljudi i izražava ih određenim
oblikom masovnog djelovanja kao što su poslovne depresije, poslovni rast i tako dalje. Je li to točno?

O: Dobro si shvatio.

P: Prijeđimo sada na sljedeće od sedam načela. Opišite ga.

O: Sljedeće načelo je vrijeme, četvrta dimenzija.

P. U kakvom su odnosu vrijeme i djelovanje zakona hipnotičkog ritma?

O: Vrijeme je zakon hipnotičkog ritma. Protjecanje vremena potrebno da misaone navike postanu
trajne, ovisi o objektu i o prirodi tih misli.

P: Ali, koliko sam shvatio, promjena je jedina trajnost u prirodi. Ako je to točno, tada vrijeme neprestano
mijenja, preraspoređuje i stvara nove kombinacije svih stvari, uključujući misaone navike. Kako hi tada
zakon hipnotičkog ritma mogao čovjekove misaone navike činiti trajnim?

O: Vrijeme dijeli sve misaone navike na dvije vrste, negativne misli i pozitivne misli. Čovjekove
misli se, dakako, neprestano mijenjaju i stvaraju nove kombinacije kako bi odgovarale njegovim
željama, ali misli se ne mijenjaju iz negativnih u pozitivne ili obrnuto bez truda.

Vrijeme kažnjava čovjeka za sve negativne i nagrađuje ga za sve pozitivne misli, u skladu s
prirodom i svrhom misli. Ako su čovjekove prevladavajuće misli negativne, vrijeme ga kažnjava
stvarajući u njegovu umu naviku negativnog razmišljanja, a potom utvrđuje tu naviku čineći je
trajnom u svakoj sekundi njezina postojanja. Pozitivne misli vrijeme jednako tako upliće u trajne
navike. Izraz “trajnost” se, dakako, odnosi na prirodni život pojedinca. U strogom smislu tog
izraza, ništa nije trajno. Vrijeme pretvara misaone navike u nešto što bi se moglo nazvati trajnošću
za života pojedinca.

P: Sada bolje razumijem kako vrijeme funkcionira. Koje su druge značajke vremena povezane sa
zemaljskom sudbinom ljudskih bića?

O: Vrijeme je prirodni utjecaj dozrijevanja uslijed kojega se ljudsko iskustvo pretvara u mudrost.
Ljudi se ne rađaju s mudrošću, nego se rađaju sa sposobnošću razmišljanja, a s vremenom mogu
razmišljanjem stići do mudrosti.

“Ljudi se ne rađaju s mudrošću, nego se rađaju sa sposobnošću razmišljanja, a s vremenom
mogu razmišljanjem stići do mudrosti.”

Ovu tvrdnju smatram jednom od najdubokoumnijih u cijeloj knjizi. Koristeći svoju sposobnost
razmišljanja i analizirajući svoja životna iskustva, uspjehe ili neuspjehe, možemo steći mudrost.
Je li moguće da je doista toliko jednostavno?

P: Posjeduju li mladi ljudi mudrost?

O: Samo u vrlo elementarnim pitanjima. Mudrost dolazi isključivo s vremenom. Nije ju moguće
naslijediti i nitko je ne može prenijeti drugome, nikako drugačije osim protjecanjem vremena.

P: Prisiljava li protjecanje vremena čovjeka na stjecanje mudrosti?

O: Ne! Mudrost dolazi samo onima koji ne lutaju, koji stvaraju pozitivne misaone navike kao
prevladavajuće sile u svojemu životu. Oni koji lutaju i oni čije su prevladavajuće misli negativne,
stječu samo vrlo elementarnu mudrost.

P. Iz toga što kažete zaključujem da je vrijeme prijatelj osobe koja svoj um poučava slijediti pozitivne
misaone navike te neprijatelj osobe koja bezumno luta u negativne misaone navike. Je li to točno?

O: To je potpuno točno. Sve je ljude moguće razvrstati na one koji lutaju i one koji ne lutaju.
Lutalice su uvijek prepušteni milosti onih koji ne lutaju, a vrijeme taj odnos čini trajnim.

P: Želite li reći, ako bezumno lutam kroz život, bez jasnog cilja ili svrhe, onaj koji ne luta može postati
moj gospodar, a vrijeme samo služi tome da onome koji ne luta omogući čvršću i trajniju vlast nada
mnom?

O: To je točno izrečena istina.

“Mudrost dolazi samo onima koji ne lutaju, koji stvaraju pozitivne misaone navike kao
prevladavajuće sile u svojemu životu.”

Ponovno sam prisiljena razmišljati o našoj djeci. Uz toliko mnogo negativnosti koje nas
okružuju zbog terorizma i financijskog sukoba, kakav će biti dugoročan utjecaj na našu djecu?
Svoju djecu moramo okružiti pozitivnim iskustvima kako bi ona u svojemu umu stvarala
pozitivne misli.

P: Što je mudrost?

O: Mudrost je sposobnost odnošenja prema zakonima prirode tako da vam koriste i sposobnost
odnošenja prema drugim ljudima tako da postignete njihovu skladnu, voljnu suradnju kako bi vam
pomogli od života dobiti ono što tražite.

P: Tada stečeno znanje nije mudrost?

O: Zaboga, nipošto! Kad bi znanje bilo mudrost, znanstvena postignuća ne bi bila pretvorena u
sredstva uništenja.

P: Što je potrebno da se znanje pretvori u mudrost?

O: Vrijeme i želja za mudrošću. Mudrost čovjeku nikada nije nametnuta. Ona se stječe, ako je to

uopće moguće, pozitivnim razmišljanjem, posljedicom svjesnog truda!

P: Je li posjedovanje znanja bezopasno za sve ljude?

O: Ni za koga nikada nije bezopasno posjedovati veliko znanje bez mudrosti.

P: U kojoj dobi ljudi počnu stjecati mudrost?

O: Većina ljudi koji steknu mudrost, učine to nakon četrdesete godine. Do tada je većina ljudi
previše zaokupljena stjecanjem znanja i njegovim organiziranjem u planove da bi ulagali trud u
težnju mudrosti.

P: Koje životne okolnosti najčešće prouzroče stjecanje mudrosti?

O: Nevolja i neuspjeh. To su univerzalni jezici prirode pomoću kojih ona daje mudrost onima koji su
spremni primiti je.

P: Donosi li svaka nevolja i neuspjeh mudrost?

O: Ne, donosi je samo onima koji su spremni za mudrost i koji joj svjesno teže.

P: Što određuje spremnost za primanje mudrosti?

O: Vrijeme i priroda čovjekovih misaonih navika.

P: Je li novostečeno znanje jednako kao i znanje iskušano vremenom?

O: Ne, znanje koje je iskušano kroz vrijeme uvijek je bolje od onoga koje je novostečeno. Vrijeme
znanju daje jasnoću u pogledu kvalitete i kvantitete, te pouzdanost. Čovjek nikada ne može biti
siguran u znanje koje nije iskušano.

P: Što je pouzdano znanje?

O: To je znanje koje se usklađuje s prirodnim zakonom, što znači da je utemeljeno na pozitivnom
razmišljanju.

P: Mijenja li vrijeme vrijednost znanja?

O: Da, vrijeme mijenja sve vrijednosti. Ono što je danas točno znanje, sutra može postati
bezvrijedno jer vrijeme preraspoređuje činjenice i vrijednosti. Vrijeme mijenja sve ljudske odnose
nabolje ili nagore, ovisno o tome kako se ljudi ponašaju jedni prema drugima.

U području misli postoji vrijeme kad je primjereno sijati sjemenke misli, a postoji i pravo vrijeme
za ubiranje plodova tih misli, jednako kao što ovdje postoji vrijeme za sijanje i vrijeme za ubiranje
plodova zemlje. Bez odgovarajuće mjere vremena između sjetve i berbe, priroda mijenja ili
uskraćuje nagrade sjetve.

P: Sada opišite posljednja dva od sedam načela.

O: Sljedeće načelo je sklad.

U cijeloj prirodi moguće je pronaći dokaze da svi prirodni zakoni funkcioniraju na uređeni način,
uslijed zakona sklada. Uslijed djelovanja tog zakona, priroda sve u određenoj okolini prisiljava
uspostaviti skladan odnos. Shvati tu istinu i ugledat ćeš novu, intrigantniju viziju moći okoline.
Shvatit ćeš zašto je povezivanje s negativnim umovima pogubno za one koji teže samoodređenju.

P. Znači li to da priroda hotimice prisiljava ljudska bića na usklađivanje s utjecajima iz okoline?

O: Da, to je istina. Zakon hipnotičkog ritma svakom živom biću nameće prevladavajuće utjecaje
okoline u kojoj obitava.

P: Ako priroda prisiljava ljudska bića da prihvate prirodu okoline u kojoj žive, koji su izlazi na
raspolaganju ljudima koji se zateknu u okruženju siromaštva i neuspjeha, ali ga žele napustiti?

O: Moraju promijeniti svoje okruženje ili ostati pritisnuti siromaštvom. Priroda nikome ne dopušta
umaknuti utjecajima njegove okoline.

Međutim, priroda je, u svojemu obilju mudrosti, svakom normalnom ljudskom biću dala povlasticu
uspostavljanja vlastitog mentalnog, duhovnog i fizičkog okruženja, ali kad ga uspostavi, mora
postati njegovim dijelom. To je neizbježan učinak zakona sklada.

P: Tko u, primjerice, poslovnom odnosu, uspostavlja prevladavajući utjecaj koji određuje ritam okoline?

O: Pojedinac ili pojedinci koji razmišljaju i postupaju s jasnom svrhom.

P: Je li doista toliko jednostavno?

O: Da, jasnoća svrhe je polazište s kojega pojedinac može stvoriti vlastito okruženje.

P: Mislim da ne shvaćam. Cijeli svijet je razapet ratovanjem, poslovnim depresijama i drugim oblicima
sukoba koji predstavljaju sve samo ne sklad. Doima se da priroda ne prisiljava ljude na međusobno
usklađivanje. Kako objašnjavate tu nedosljednost?

Kao i u Hillovo vrijeme, doima se da je sklada malo i u današnjem svijetu. Kad pomislite na
trenutačnu ekonomiju, prirodne katastrofe, vojne sukobe, pomor ljudi uslijed bolesti i gladi,
doima li se sklad dostižnim? Hill bi odgovorio potvrdno čak i u strašnim uvjetima svojega
vremena, lako vi i ja možda ne upravljamo skladom našega svijeta, stvaramo sklad u svojem
domu.

O: Nedosljednosti nema. Prevladavajući utjecaji svijeta su, kao što kažeš, negativni. U redu,
priroda ljudska bića prisiljava uskladiti se s prevladavajućim utjecajima svjetskog okruženja.

Očitovanja sklada mogu biti pozitivna ili negativna. Primjerice, skupina ljudi u zatvoru može
razmišljati i ponašati se na negativan način, i u pravilu to čini, ali se priroda pobrine za to da svaki
pojedinac bude pod prevladavajućim utjecajem zatvora. Skupina siromašnih ljudi u stambenoj
zgradi može se međusobno svađati i prividno se opirati svim oblicima sklada, ali priroda svakoga od

njih prisiljava postati dijelom prevladavajućeg utjecaja kuće u kojoj žive.

Sklad, u ovom smislu, znači da priroda sve u univerzumu povezuje sa svime što je slične prirode.
Negativni utjecaji prisilno se povezuju gdje god bili. Pozitivni utjecaji jednako su snažno prisiljeni
na međusobno povezivanje.

P: Počinjem uviđati zašto su uspješni poslovni vođe toliko oprezni u izboru svojih poslovnih suradnika.
Ljudi koji uspiju u bilo kojem pozivu, u pravilu stvaraju svoju okolinu okružujući se ljudima koji
razmišljaju i postupaju u kontekstu uspjeha. Je li tako?

O: Upravo tako. Uoči, zbog vlastite koristi, da je sklad među poslovnim suradnicima ono što svi
uspješni ljudi zahtijevaju od svojih poslovnih suradnika. Druga značajka uspješnih ljudi jest to što
postupaju s jasnoćom svrhe i zahtijevaju da tako postupaju i njihovi suradnici. Shvatite te dvije
istine i shvatit ćete glavnu razliku između Henryja Forda i nadničara.

Dakle, načelo sklada nam koristi kad se okružimo uspješnim ljudima. Sjetite se ljudi s kojima
surađujete. Podržavaju li vas...

ili vas sputavaju?

P: Sada mi objasnite zadnje od sedam načela.

O: Zadnje načelo je oprez. Uz naviku lutanja, najopasnija ljudska značajka je nedostatak opreza.

Ljudi odlutaju u svakojake opasne okolnosti jer nisu oprezni i ne planiraju svoje postupke. Onaj
koji luta, uvijek postupa bez opreza. Najprije djeluje, a potom razmisli, ako i tada. On ne bira svoje
prijatelje. On bezumno luta i dopušta ljudima da se povezuju s njime onako kako to oni žele. On ne
bira svoje zanimanje. Tijekom školovanja bezumno luta i sretan je jer je dobio prvi posao koji će
mu omogućiti hranu i odjeću. Poziva ljude da ga varaju u njegovu poslu jer se ne informira o
njegovim pravilima. Priziva bolesti propuštajući informirati se o pravilima dobrog zdravlja. Priziva
siromaštvo propuštajući zaštititi se od utjecaja siromaštva iz okoline. Priziva neuspjeh na svakom
koraku koji načini jer nije oprezan i ne uviđa zbog čega ljudi doživljavaju neuspjeh. Priziva strah u
svim njegovim oblicima svojim nedostatkom opreza u razmatranju uzroka straha. Doživljava
neuspjeh u braku jer nije oprezan u izboru supruge, a još je manje oprezan u svojim metodama
ponašanja prema njoj nakon sklapanja braka. Gubi prijatelje ili ih pretvara u neprijatelje jer nije
oprezan i ne pazi na primjeren odnos prema njima.

“Uz naviku lutanja, najopasnija ljudska značajka je nedostatak opreza. ”

P: Jesu li svi ljudi neoprezni?

O: Ne, samo oni koji su razvili naviku bezumnog lutanja. Onaj tko ne luta, uvijek je oprezan. On
pažljivo razmisli o svojim planovima prije no što ih počne ostvarivati. On uzima u obzir ljudske
slabosti svojih suradnika i unaprijed planira kako ih premostiti.

Ako pošalje glasnika na važan zadatak, pošalje i nekoga drugog da provjeri je li glasnik zanemario
svoj zadatak. Potom provjeri obojicu kako bi bio siguran da su njegove želje ostvarene. Ništa ne
uzima zdravo za gotovo ako mu oprez može osigurati uspjeh.

P: Nije li pretjerani oprez poguban kao i nedostatak opreza?

O: Oprez ne može biti pretjeran. Ono što ti nazivaš “pretjeranim oprezom” zapravo je odraz
straha. Strah i oprez dva su potpuno različita stanja.

P: Nc griješe li ljudi smatrajući strah pretjeranim oprezom?

O: Da, to se katkad događa, ali većina ljudi sama sebi stvori mnogo razornije opasnosti potpunim
nedostatkom navike opreza nego pretjeranim oprezom.

P: Na koji je način oprez moguće najbolje iskoristiti?

O: U odabiru suradnika i metode odnošenja prema suradnicima. Razlog za to je očit. Suradnici su
najvažniji dio okoline, a utjecaji iz okoline određuju hoće li čovjek stvoriti naviku bezumnog
lutanja ili će postati osoba koja ne luta. Osoba koja je oprezna u odabiru suradnika nikada si ne
dopušta blisku povezanost s osobom koja joj uslijed povezanosti ne donosi kakvu mentalnu,
duhovnu ili ekonomsku dobrobit.

P: Nije li ta metoda odabira suradnika sebična?

O: Razborita je i vodi samoodređenju. Svaka normalna osoba želi postići materijalni uspjeh i sreću.

Čovjekovu uspjehu i sreći ništa ne pridonosi više nego pažljivo odabrani suradnici. Oprez u odabiru
suradnika stoga postaje dužnost svake osobe koja želi postati sretna i uspješna. Osoba koja luta,
svojim najbližim suradnicima dopušta da se vežu za nju onako kako to oni žele. Osoba koja ne luta
pažljivo bira suradnike i nikome ne dopušta blisku povezanost sa sobom ako ta osoba ne daje
doprinos određenog korisnog utjecaja ili donosi kakvu konkretnu dobrobit.

P: Nikada mi nije palo na pamet da oprez u odabiru prijatelja ima toliko jak utjecaj na čovjekov uspjeh
ili neuspjeh. Jesu li svi uspješni ljudi oprezni u odabiru svih suradnika te osoba s kojima su u društvenim
i profesionalnim odnosima?

O: Bez opreza u odabiru svih suradnika nitko ne može biti siguran u uspjeh u bilo kojem zanimanju.
S druge strane, nedostatak opreza donosi gotovo izvjestan poraz u svemu što osoba započne.

Je li vam teško ljudima reći “ne”? Ovo poglavlje otkriva da oprez u odabiru suradnika i učenje
kako češće reći “ne”, mogu ubrzati vaš put prema uspjehu.

SAŽETAK

U ovom intervjuu s vragom najzanimljivije su mi tri stvari. Ta tri čimbenika su mi zanimljiva jer su
najviše utjecala na moj život, što će svaki čitatelj moje priče lako opaziti. Ta tri važna čimbenika su
navika bezumnog lutanja, zakon hipnotičkog ritma uslijed kojega sve navike postaju trajne i element
vremena.

To je trojac sila koje čuvaju sudbine svih ljudi. Te tri sile poprimaju novo i važnije značenje kad se
povežu i proučavaju kao kombinirana sila. Potrebno je samo malo mašte i gotovo nimalo razumijevanja
prirodnih zakona da bi čovjek uvidio kako sam stvara većinu teškoća u kojima se nađe. Štoviše, teškoće
malokad proizlaze iz neposrednih okolnosti. U pravilu su vrhunac niza okolnosti koje su povezane zbog
navike bezumnog lutanja uz pomoć vremena.

“Čovjek sam stvara većinu teškoća u kojima se nađe.”

Mnogi ljudi u današnje vrijeme zauzimaju stav žrtve koji koriste kao opravdanje za
nepreuzimanje odgovornosti za vlastiti život.

Samuel Insull nije zbog Depresije izgubio svoje industrijsko carstvo vrijedno četiri milijarde dolara.
Počeo ga je gubiti mnogo prije Depresije, kad je postao žrtvom skupine žena koje su ga laskanjem navele
da svoju darovitost preusmjeri od komunalnih usluga prema velikoj operi. Ako je čovjek na visokom
položaju u financijskom svijetu ikada propao zbog moći bezumnog lutanja, hipnotičkog ritma i vremena,
tada je to Samuel Insull. Pišem na temelju dobrog poznavanja gospodina Insulla i uzroka njegovih nevolja
iz vremena kad sam s njim služio tijekom Svjetskog rata do njegova pogrešnog pokušaja da pobjegne od
sebe.

Samuel Insull se 1881. godine preselio iz Engleske u Sjedinjene Američke Države kako bi
postao osobni tajnik Thomasa Edisona, a 1892. godine popeo se na položaj predsjednika tvrtke
Chicago Edison Co. Do 1907. godine preuzeo je nadzor nad javnim prijevozom Chicaga. Do
1912. godine vodio je nekoliko stotina elektrana. Energično je promicao dionice svojih tvrtki.
Kad su 1932. godine propale, pobjegao je u Europu. Godine 1934. izručen je vlastima, tri puta
mu je suđeno za prijevaru, kršenje zakona o bankrotu i pronevjeru, ali je svaki put oslobođen.
Hill nam pruža insajderski uvid u druge razloge za njegovu propast i pad u nemilost. Danas vam
je poznato ime Edison... ali ime Insull vjerojatno ne poznajete.

Henry Ford proživio je istu Depresiju koja je pokosila gospodina Insulla, ali je Ford iz nje izašao
netaknut. Zanima li vas razlog? Reći ću vam. Ford ima naviku ne lutati ni u kojem pogledu. Vrijeme je
njegov prijatelj jer je stvorio naviku koristiti ga na pozitivan, konstruktivan način, pomoću misli koje je
sam stvorio te ih utkao u planove koje je stvorio.

Uzmite za primjer bilo koju okolnost, izmjerite je u njezinu odnosu s navikom bezumnog lutanja,
hipnotičkim ritmom i vremenom i možete precizno ustanoviti uzrok svakog uspjeha i neuspjeha.

Franklin D. Roosevelt je za vrijeme prvog mandata s mnogo entuzijazma došao na svoj položaj. Na umu

je imao samo jednu svrhu koja je bila vrlo jasna. Želio je zaustaviti stampedo straha i potaknuti ljude da
razmišljaju i govore u kontekstu poslovnog oporavka, a ne poslovne depresije.

U ostvarivanju te svrhe nije bilo bezumnog lutanja. Sile cijele nacije povezale su se i funkcionirale kao
jedna kako bi pomogle ostvariti Predsjednikovu jasnu svrhu. Prvi put u povijesti Amerike novine svih
političkih nagnuća, crkve svih vjera, ljudi svih rasa i boja te političke organizacije svih vrsta ujedinile su
se u golemu moć samo zato da bi Predsjedniku pomogle vratiti vjeru te vratiti normalne poslovne odnose
u zemlju.

Na sastanku, koji je nekoliko dana nakon inauguracije održao sa skupinom kriznih savjetnika, upitao sam
ga što je njegov glavni problem. Odgovorio je: “To nije pitanje glavnih i sporednih; imamo jedan
problem, a to je zaustaviti strah i zamijeniti ga vjerom.”

Prije završetka prve godine na toj dužnosti Predsjednik je zaustavio strah i zamijenio ga vjerom, a nacija
je polako, ali sigurno krenula putem izlaska iz kaosa Depresije. Do kraja prvog mandata - uočite element
protjecanja vremena - Predsjednik je toliko djelotvorno sjedinio sile američkog poslovnog i privatnog
života da je cijela nacija bila uz njega, spremna, voljna i entuzijastično željna slijediti njegov primjer bez
obzira na njegov smjer.

Te su činjenice dobro poznate svakome tko čita novine ili sluša radio.

Napoleon Hill je, kao i svi mi, živio u političkom okruženju koje je utjecalo na svakoga. Često
se smatramo “žrtvama” medija, političkog sustava ili drugih vanjskih sila. Hill nam pokazuje
kako se valja uzdignuti iznad uloge žrtve - još jednog vražjeg oruđa - i prihvatiti odgovornost
za sve svoje izbore.

Tada su došli još jedni Predsjednički izbori i mogućnost da ljudi izraze vjeru u svojega vođu. Izrazili su
je tako što je većina dala glas za njega, bez presedana u američkoj politici, a Predsjednik je ušao u drugi
mandat s gotovo jednoglasnim rezultatom jer su samo dvije države bile neuvjerljivo protiv.

Sada promatrajte kako se kotač života počeo okretati u drugom smjeru. Predsjednik je promijenio svoju
politiku od jasnoće svrhe prema nejasnoći i bezumnom lutanju.

Njegova promjena politike podijelila je moćnu sindikalnu skupinu i više od pola njezinih pripadnika
okrenula protiv njega. To je podijelilo gotovo potpunu potporu koju je imao u oba doma Kongresa i, još
važnije, podijelilo je Amerikance na “za” i “protiv” skupine pa je Predsjedniku od njegovih početnih
političkih vrijednosti preostao samo neodoljiv osmijeh i spreman stisak ruke - što očito nije bilo
dovoljno da mu omogući ponovno steći moć koju je svojedobno imao u životu Amerikanaca.

Stoga ovdje imamo izvrstan primjer čovjeka koji se jasnoćom svrhe vinuo do velike moći te tresnuo na
polaznu točku uslijed svoje navike bezumnog lutanja. U njegovu usponu i u njegovu padu jasno se može
vidjeti kako funkcioniranje načela bezumnog lutanja i nelutanja doseže vrhunac uslijed moći hipnotičkog
ritma i vremena.

“Stoga ovdje imamo izvrstan primjer čovjeka koji se jasnoćom svrhe vinuo do velike moći te

tresnuo na polaznu točku uslijed svoje navike bezumnog lutanja.”

Razmislite na trenutak o drugim ljudima, javnim osobama ili ljudima iz vašega kruga utjecaja,
koji su postigli velik uspjeh, ali su ga potom izgubili zbog lutanja.

Čitav moj život vrag je pripovijedao dramatičnu priču o svojim poslovima sa mnom. Gledao je kako
prihvaćam i napuštam mnogo poslovnih mogućnosti za koje bi mnogi dali cijelo bogatstvo. Vidio je kako
bezumno lutam u svojoj politici odnošenja prema drugima, a osobito u nedostatku opreza u poslovanju.

Okolnost koja me je poštedjela kobnog podlijeganja hipnotičkom ritmu bila je jasnoća svrhe s kojom sam
svoj život napokon u potpunosti posvetio uređivanju filozofije osobnog postignuća. U svim svojim
sporednim hirovima ili nastojanjima, lutao sam u ovom ili onom trenutku, ali moje je lutanje spriječeno
važnom svrhom koja je bila dovoljna da mi vrati hrabrost i ponovno me potakne na potragu za znanjem
kad god sam se osjetio poraženo u manje važnim ciljevima.

Naučio sam ponešto o opasnoj prirodi bezumnog lutanja dok sam bio zaokupljen analiziranjem više od 25
000 ljudi za potrebe izvođenja zakona uspjeha. Te su analize pokazale da samo dvojica od stotinu imaju
jasan glavni cilj u životu. Preostalih devedeset i osam zapleteno je u naviku bezumnog lutanja. Doima se
da nije slučajno da je moja analiza jasno potvrdila vražju tvrdnju da zbog navike bezumnog lutanja u
vlasti ima devedeset i osmero od stotinu ljudi.

U osvrtu na svoju karijeru jasno uviđam da sam većinu svojih privremenih poraza mogao izbjeći da sam
odlučno ostvarivao plan ispunjenja najvažnije svrhe života.

Iz iskustva u analiziranju problema više od pet tisuća obitelji, bez imalo sumnje znam da većina ljudi koji
izgube bračni sklad, to dožive zbog nizanja okolnosti u svojemu bračnom odnosu koje su mogle biti
očišćene i uklonjene kad su se pojavile, da su imali takvo jasno pravilo. Oni svoj bračni život ne žive s
jasnoćom svrhe.

I tako se priča odvijala vjekovima. Čovjek s najjasnijim planom i svrhom te s najviše moći hrli prema
pobjedi. Drugi bježe u potrazi za skloništem i bivaju zdrobljeni pod petama odlučnijih.

Odgovor nije teško pronaći. Uzaludno je gledati u nebo u potrazi za njime. Osobno bih radije odgovor
tražio od vraga jer bi mi on odmah rekao da pobjedu postižu oni koji znaju što žele i odlučni su u namjeri
da to dobiju. Oni su ovladali navikom bezumnog lutanja. Imaju jasna pravila, jasne planove i jasne
ciljeve. Njihova opozicija, koja može biti mnogo brojnija, nema izgleda protiv njih jer opozicija nema
plana, nema svrhe, nema pravila, osim bezumnog lutanja u nadi da će se pojaviti nešto što će im pomoći.
Ove tri kratke rečenice sadrže sažetak razlika između uspjeha i neuspjeha, moći i njezina nedostatka.

Stižemo do kraja našega druženja u ovoj knjizi. Kad bismo jednom kratkom rečenicom željeli izraziti
najvažnije što sam pokušao iznijeti u ovoj knjizi, ona bi glasila otprilike ovako:

Čovjekove prevladavajuće želje moguće je kristalizirati u njihove fizičke inačice uslijed jasnoće svrhe
poduprte jasnoćom planova, uz pomoć prirodnih zakona hipnotičkog ritma i vremena!

I to je pozitivna faza filozofije osobnog postignuća koju sam pokušao opisati u ovoj knjizi, svedena na
minimum kratkoće i jednostavnosti. Ako tu filozofiju razvijete za potrebe njezina prilagođavanja životnim

okolnostima, otkrivate da je široka poput samog života, da pokriva sve ljudske odnose, sve ljudske misli,
ciljeve i želje.

I eto nas na kraju najčudnijeg od svih tisuća intervjua koje sam vodio s velikanima i onima koji su bili
nadomak tome, tijekom pedeset godina truda, u potrazi za životnim istinama koje vode sreći i ekonomskoj
sigurnosti.

Doista je vrlo čudno da sam, nakon aktivne suradnje s ljudima kao što su Carnegie, Edison i Ford,
naposljetku morao biti prisiljen obratiti se vragu u potrazi za funkcionalnim znanjem o najvećem od svih
načela koje sam otkrio u svojoj potrazi za istinom. Kako li je čudno da sam bio prisiljen iskusiti
siromaštvo, neuspjeh i nevolju u stotinu oblika prije no što sam dobio povlasticu razumijevanja i
korištenja zakona prirode koja ublažava ubod toga zlog oružja ili ga potpuno uklanja. Ali, najčudnije od
svih tih dramatičnih iskustava koja mi je život donio jest jednostavnost zakona zbog kojega sam, ako sam
ga dobro shvatio, mogao pretvoriti svoje želje u materijalni oblik bez proživljavanja mnogih godina
teškoća i jada.

Sada, na kraju svojega intervjua s vragom, uviđam da sam u svojim džepovima nosio šibice kojima sam
palio vatre nevolja. Uviđam i da mi je na raspolaganju bilo i veliko obilje vode kojim sam naposljetku
ugasio te vatre.

Tražio sam magnet mudraca pomoću kojega se neuspjeh pretvara u uspjeh, ali sam doznao da su i uspjeh i
neuspjeh posljedice svakodnevnih evolucijskih sila zbog kojih se prevladavajuće misli pomalo povezuju
i upliću u ono što želimo ili ono što ne želimo, u skladu s prirodom tih misli.

Kako li je žalosno što tu istinu nisam shvaćao otkako sam postao sposoban razmišljati jer da sam je tada
shvatio, možda bih bio sposoban zaobići neke prepreke koje sam bio prisiljen preskakati dok sam hodao
“sjenovitom dolinom” života.

Priča o mojemu intervjuu s vragom sada je u vašim rukama. Dobrobiti koje ćete od nje primiti bit će
točno razmjerne razmišljanju na koje vas potakne. Da biste izvukli dobrobiti iz čitanja ovog intervjua, ne
morate se slagati sa svime.

Morate samo razmišljati i donositi vlastite zaključke o svim njezinim dijelovima. Kako li je to razborito!
Vi ste sudac, porota i odvjetnik optužbe i obrane. Ako ne pobijedite, gubitak i njegov uzrok bit će vaši!

-NAPOLEON HlLL

Čovjekove prevladavajuće želje moguće je kristalizirati u njihove fizičke inačice uslijed jasnoće
svrhe poduprte jasnoćom planova, uz pomoć prirodnih zakona hipnotičkog ritma i vremena!

Napoleon Hill želio je svoju poruku uputiti svijetu tridesetih godina dvadesetog stoljeća, ali je
ona umjesto toga skrivana u trezoru da bi napokon bila otkrivena i podijeljena s vama sada,
2011. godine - s

razlogom. Hoćete li...

• uvidjeti da u svojim džepovima nosite šibice kojima palite vatre nevolje, ali ustanoviti i da vam

je na raspolaganju veliko obilje vode kojom napokon možete ugasiti te vatre? A tada:
• uspostaviti jasnoću svrhe?
• stvoriti jasan plan?
• angažirati pomoć prirodnog zakona hipnotičkog ritma?
• koristiti vrijednost vremena da vam pomogne ostvariti vaš najveći uspjeh?

POGOVOR

Bez obzira na to jeste li pročitali cijelu knjigu ili samo nekoliko stranica, prije no što ste stigli do
pogovora, uvidjeli ste da se malo toga promijenilo jer biste povijesna vremena, datume i događaje mogli
zamijeniti suvremenim. Iz Hillova opisa medijske propagande, uvjetovanja kojemu su djeca podvrgnuta u
školi, učenjima utemeljenim na strahu koja propovijedaju religije, loše prehrane i zdravstvenih navika
ljudi te izazovne ekonomske klime, doima se da se malo toga promijenilo u našoj kolektivnoj svijesti, a
stoga i u našemu kolektivnom iskustvu.

Dobra vijest je da nikada nije prekasno za novi početak, za renesansu svijesti. Kao što nas gospodin Hill
podsjeća: “Otkrio sam i da sa svakim iskustvom privremenog poraza, sa svakim neuspjehom i sa svakim
oblikom nevolje dolazi sjemenka jednake dobrobiti.” Naš se put naizgled sastoji od polarnosti neuspjeha
i uspjeha. To bismo mogli izraziti i na vedriji način te reći da nas Hillova životna načela poučavaju
“živjeti uspješno”. Taj paradoks shvaćaju oni duhovno zreli, oni za koje kaže da su se uzdignuli iznad
“hipnotičkog ritma” i otkrili svoje “drugo jastvo” koje je također moguće identificirati kao “jastvo
jastva”, “više jastvo” ili “istinsko jastvo”.

Ohrabrujuće je što mnogi današnji autori s područja duhovnosti, filozofije, samopomoći i čak znanosti
dijele Hillovo viđenje onoga što naziva “jasnoćom svrhe” ili, današnjim jezikom, “uspostavljanjem
namjere”. Ako nam je namjera probuditi se iz “hipnotičkog ritma” življenja - onoga što hindusi nazivaju
prividom, a budisti iluzijom - individualna i kolektivna svijest se širi. Ostvarujemo dobrobiti jednako kao
i naša globalna obitelj.

Hillova čestitost očita je sve dok opisuje što znači ostvariti uspjeh. Štoviše, s oklijevanjem izjavljuje da
“svaki čovjek može postići dobrobiti ‘drugog jastva”’ ukoliko nije “uronjen u pohlepu”. Ta duhovno
uzvišena tvrdnja uspjeh uzdiže do pitanja svijesti - odnosno, uspjeh ne mora nužno značiti da “pobjeđuje
onaj koji ima najviše igračaka”. Hill na taj način uklanja pogrešno poistovjećivanje duhovnog buđenja sa
sposobnošću manifestiranja stvari u vlastitom životu, jer uvijek želimo “još”.

Poučava nas i važnosti svijesti, svjesnosti, aktivnosti svijesti koje se Hillov vrag užasava jer uživa
iskorištavati činjenicu da ljudi ne razmišljaju vlastitom glavom. Svjesno promatrati um i njegove
sposobnosti znači gledati ga s poštovanjem, suosjećanjem i zahvalnošću jer je to Božji dar nama. Um, ne
samo što stvara naš unutarnji krajolik, nego stvara i naše vanjske okolnosti. Nemojmo mu se
suprotstavljati; cijenimo njegove nijanse, njegovu intuiciju, njegove iznimne sposobnosti, znajući da je
um ključ samousmjerenosti, samostalnog opunomoćenja i samopouzdanja.

Najopasnija ljudska značajka nakon “bezumnog lutanja” za Hilla je “nedostatak opreza” ili ono što bismo
mi mogli nazvati nerazboritošću. Razboritost je rođakinja mudrosti koja nas potiče misliti na posljedice
prije no što učinimo nešto, ali i iskreno promatrati rezultate svojih odluka. Tako možemo stvoriti vlastiti
put prema slobodi.

Hillova se učenja u umovima njegovih današnjih čitatelja najčešće povezuju s blagostanjem koje se
prevodi u novac u vlastitoj riznici. Ali, on je sa svijetom zapravo podijelio svoju mudrost životnih načela
započevši s unutarnjim bivanjem, čovjekovim unutarnjim stanjem svijesti, pozivajući nas da u vanjskom
svijetu izrazimo svoj najviši potencijal, ne samo za svoje dobro, nego i za dobrobit cijelog čovječanstva.

Želio bih dodati da je Zaklada Napoleon Hill mudro odlučila povjeriti svoj dragocjeni rukopis

sposobnim rukama Sharon Lechter. Mnoge godine njezinog pomnog proučavanja istinskih načela
Napoleona Hilla i, još važnije, njezina praktična primjena tih načela, učinile su je savršenom
kandidatkinjom koja će sada predstaviti ovaj rukopis svijetu.

Neka se svi Hillovi čitatelji oslobode uvjetovanih sustava vjerovanja i žive život u svoj njegovoj punini,
njegovoj iznimnoj ljepoti i radosti, nesputano dajući svoje darove, svoje darovitosti i vještine na ovom
planetu koji nazivamo domom. Želim vam mir i obilje blagoslova!

- MICHAEL BERNARD BECKWITH

MICHAEL BERNARD BECKWITH autor je knjige Spiritual Liberation: Fulfilling Your Soul’s Potential, a
sudjelovao je i u knjizi Tajna. Osnivač je Duhovnog centra Agape International te suosnivač Udruge za
novu globalnu misao i programa Season for Nonviolence.

U OSVRTU

U svim djelima Napoleona Hilla prisutna je izrazita duhovnost koja oblikuje njegove metode i njegovu
moralnost. Taj vjerski temelj njegova sustava vjerovanja vjerojatno je najizraženiji na mnogim mjestima
u ovoj knjizi.

Neke od njegovih tvrdnji o zlu i strahu, o “neodređenosti” i “bezumnom lutanju”, potječu od američke
vjerske tradicije koja seže u prošlost najmanje do transcendentalizma Ralpha Walda Emersona sredinom
devetnaestog stoljeća. Struje u američkoj duhovnosti u Hillovo vrijeme (za pisanja ove knjige, potkraj
tridesetih godina dvadesetog stoljeća) obuhvaćale su Normana Vincenta Pealea, Emmeta Foxa i u
popularnoj nadahnjujućoj prozi, Lloyda C. Douglasa. Vrlo osoban kršćanski evangelizam Aimee Semple
McPherson i Billyja Sundayja također su još bili sveprisutni u medijima te javnoj svijesti tog vremena.

Međutim, za Hilla je veličina nekih gorostasa industrije i financija tog vremena postigla gotovo vjersku
potvrdu te je služila kao nadahnuće za poticanje njegova razmišljanja i djelovanja, ali je i druge poticao
ugledati se u te ljude - a svi su bili muškarci - kao uzore uspješnog moralnog ponašanja koje je urodilo
osobnim uspjehom, ali i općim dobrom.

Velika depresija je prema mišljenju Napoleona Hilla uvelike bila moralni neuspjeh. Što bi rekao za našu
trenutačnu krizu financijskih tržišta

- situaciju koja je 2008. godine umalo dovela do sloma bankarskog sustava i posljedičnu tešku recesiju
koja je utjecala na živote sviju koji će ovu knjigu uzeti u ruke 2011. godine i poslije.

U njegovu panteonu bili su Carnegie (dakako), Edison, Ford i Rockefeller. Svakog od tih tajkuna potom
su temeljito analizirali povjesničari, ekonomisti i biografi i njihove su mane bile pod povećalom javne
pozornosti. Za Hilla to nisu bile povijesne ličnosti, nego suvremeni vođe na svjetskoj pozornici

- kao i Adolf Hitler te Benito Mussolini, Franklin Roosevelt i Winston Churchill. Nije kritizirao
Rockefellerovu nemilosrdnu sklonost nadmetanju i u to doba vjerojatno nije znao za Fordov
antisemitizam.

Američko društvo i sustav slobodnog tržišta, prema Hillovom mišljenju, nudili su najbolju nadu svijetu na
rubu zapaljenja - a čak i uz očite nesavršenosti njegove domovine (ono što je on shvaćao kao podložnost
vražjim spletkama), ništa se na svijetu nije moglo usporediti s time.

Za pojedince koji su odlučili uspjeti u životu, koji su se opirali iskušenjima i slabosti bezbožnosti te su
umjesto toga tražili Božju pomoć (kojega se u ovoj knjizi naziva različitim imenima), nije bilo granica
tome koliko daleko mogu poći. Ograničenja su samonametnuta ili ih nametne negativna vanjska sila zla,
personificirana likom vraga.

Dakle, što je Hillova religija? Iskreno rečeno, ne smatram to važnim. Koliko god sam pod utjecajem
filozofije Napoleona Hilla te fascinirana njegovim životom, nikada mi nije bilo važno u koju je crkvu
zalazio te je li uopće zalazio u crkvu. Važnije je pitanje: čemu nas on danas poučava o ulozi vjere u
našemu životu?

Odgovor na to pitanje je na vama. Mislim da je to temeljno pitanje koje utječe na svaku njegovu rečenicu.

Naposljetku, ovu je knjigu odlučio oblikovati u klasičan žanr filozofskog dijaloga i ostvariti ogled s
najizražajnijom antireligijskom figurom u književnosti uopće (od Biblije do Miltona i C. S. Lewisa). A
mene i dalje fascinira taj izbor jer Hillu omogućuje izraziti - vrlo čitljivim stilom - vlastita duboka
vjerovanja i teorije o ljudskom ponašanju. Obuhvaća dubokoumne pouke za sve nas.

Kad u svojemu životu naiđete na prepreke, moglo bi biti korisno razmotriti Hillovih sedam načela za
Nadmudrivanje vraga u vašemu životu:

• Jasnoća svrhe

• Vladanje sobom

• Izvlačenje pouka iz nevolje

• Nadzor nad utjecajima iz okoline (veze s ljudima)

• Vrijeme (trajno utvrđivanje pozitivnih, a ne negativnih misaonih navika i razvijanje mudrosti)

• Sklad (postupanje s jasnoćom svrhe kako biste postali prevladavajući utjecaj u vlastitom mentalnom,
duhovnom i fizičkom okruženju)

• Oprez (temeljito promišljanje plana prije no što poduzmete nešto)

Razmatrajući ovih sedam načela mogli biste identificirati i otkriti što vam onemogućuje ostvariti vaš
najveći uspjeh.

Osjećam se veoma blagoslovljenom jer mi je Zaklada Napoleon Hill povjerila svoj rukopis - koji je
sedamdeset godina bio skriven pod ključem (zbog njegove supruge ili vraga samog... sami odlučite).
Kažu da se učitelj pojavljuje kad je učenik spreman. Je li moguće da je knjiga Promišljanjem do
bogatstva bila primjerena poruka tijekom Velike depresije i da je Nadmudrivanje vraga primjerena
poruka za naše vrijeme? Vjerujem da opažamo Božju ruku na djelu, a nipošto vražju. Vjerujem da knjiga
Nadmudrivanje vraga nije objavljena sve dok Bog nije osjetio da je to prava poruka za pravo vrijeme...
sada, za nas, 2011. godine. Nedvojbeno je snažno utjecala na moj život i nadam se da će i vama biti
vrijedna u vašemu životu.

Neka vam riječi Napoleona Hilla donesu nadu, hrabrost i iznad svega, jasnoću svrhe za vaš život...
budite blagoslovljeni.

- SHARON LECHTER

ZAHVALE

Ogroman broj ljudi sudjelovao je u pripremi knjige Nadmudrivanja vraga za tisak, nakon što je više od
sedamdeset godina bila skrivena.

Zaklada Napoleon Hill iznimno cijeni obitelj dr. Napoleona Hilla koja održava njegovu ostavštinu na
životu. Dr. Charlie Johnson, Hillov nećak pod čijim je nadzorom bio prijeporni rukopis, uvidio je moć i
važnost njegove poruke pa ga je nedavno dao Zakladi Napoleon Hill kako bi bio objavljen.

Zahvaljujem Sharon Lechter i njezinoj dubokoj ljubavi prema očuvanju i promicanju Hillove ostavštine.
Sharon je u svojim komentarima u knjizi upotrijebila darovitost i energiju kako bi čitateljima pomogla
uvažiti ovu pravodobnu poruku i izvući korist iz nje.

Sharon nam se pridružuje u zahvali štovateljima Napoleona Hilla širom svijeta koji su nam pomogli širiti
Hillovu mudrost - učiteljima i mentorima, motivacijskim govornicima i sveučilišnim profesorima,
uspješnim poslovnim vođama i mladim poduzetnicima. Vi ste potvrda da je Hillovo djelo i danas važno.
Nije čudno da su Hilla tijekom mnogih godina njegovih govorničkih turneja često predstavljali kao
Čudotvorca ili Tvorca milijunaša.

Zahvaljujemo cijelom timu u kući Sterling Publishing za njihovu predanost i stručnost, a osobito Marcusu
Leaveru, Jasonu Princeu, Michaelu Fragnitu i Kate Zimmermann. I nešto osobnije, zahvaljujemo svojim
timovima u Zakladi Napoleon Hill i Pay Your Family First za njihove vječne smjernice i potporu...
Robertu T. Johnsonu Jr., Michaelu Lechteru, Annediji Sturgill, Phillipu Lechteru, Kevinu Stocku, Angeli
Totman i Kristin Thomas. Uz to cijenimo i ohrabrenje te pomoć koju su nam pružili Steve Riggio, Greg
Reid, Joe McNeely, Greg Tobin i Cevin Bryerman.

U ime Napoleona Hilla, čije je putovanje započelo prije jednog stoljeća i čija je mudrost donijela nadu i
ohrabrenje milijunima ljudi širom svijeta, zahvaljujemo vama!

- DON GREEN, generalni direktor Zaklade Napoleon Hill,

i Sharon Lechter

NAPOLEON HILL

1883.-1970.

Napoleon Hill rođen je u zabačenim planinama okruga Wise u Virginiji. Rođen je u siromaštvu, a majka
mu je umrla kad mu je bilo devet godina. Godinu dana poslije njegov se otac ponovno oženio, a pomajka
je dječačiću postala izvor nadahnuća.

Hill je uslijed njezina utjecaja u tinejdžerskim godinama postao novinar. Njegovi su članci privukli
pozornost Roberta L. Taylora, bivšeg guvernera Tennesseeja i potom senatora Sjedinjenih Američkih
Država. Taylor je bio vlasnik časopisa Bob Taylor 's Magazine pa je mladoga Hilla angažirao da piše
priče o uspjehu. Hill je u to vrijeme studirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Georgetownu.

Godine 1908. dobio je zadatak intervjuirati Andrewa Carnegieja, a taj trosatni intervju protegnuo se na tri
dana. Dok je Hill postavljao pitanja, Carnegie ga je zainteresirao za zamisao uređivanja prve svjetske
filozofije osobnog postignuća, utemeljene na načelima uspjeha.

Carnegie je Hillu omogućio upoznavanje s velikanima tog vremena, uključujući Henryja Forda, Thomasa
A. Edisona i Johna D. Rockefellera. Hill je trebao dvadeset godina intervjuirati i proučavati uspješne
osobe te pisati o njima.

Od intervjua s Andrewom Carnegiejem proći će dvadeset godina prije no što će Hill 1928. godine
napisati osam svezaka djela Zakon uspjeha. Za svojega života napisao je mnogo bestselera. Godine
1937. napisao je knjigu Promišljanjem do bogatstva koja je postala bestseler samopomoći svih vremena
pa se i danas prodaje u milijunima primjeraka širom svijeta. Nije čudno da su Hilla često predstavljali
kao Čudotvorca - Tvorca milijunaša.

SHARON LECHTER

Sharon Lechter, pobornica cjeloživotnog učenja, osnivačica je organizacije za financijsku edukaciju Pay
Your Family First. Sharon je državna glasnogovornica Državnog povjerenstva računovođa za financijsku
pismenost. Godine 2008. Sharon je imenovana u prvo Predsjedničko savjetodavno vijeće za pitanja
financijske pismenosti pa je tako bila u službi predsjednicima Bushu i Obami.

Sharon je poduzetnica, spisateljica, autorica, filantropkinja, edukatorica, međunarodna govornica,
licencirana računovotkinja i majka. Bila je pionirka razvijanja novih tehnologija, programa i proizvoda s
ciljem uvođenja edukacije u dječje živote na inovativne, izazovne i zabavne načine. Njezina društvena
igra financijske pismenosti, ThriveTime for Tecns, inovativna i iskustvena reality igra o pitanjima života
i novca, stekla je priznanje cijenjenih nagrada uključujući GOLD Mom’s Choice Award, nagradu Game of
the Year časopisa Creative Child Magazine, nagradu DR. Toy’s Best Vacation Product i pet zvjezdica u
WTS Toy Reviews. Sharon je uvažena stručnjakinja za teme financijske edukacije za djecu, osobne
financije i poduzetništvo.

Autorica je državnog bestselera Tri stope dalje od zlata koji je napisala u suradnji sa Zakladom
Napoleon Hill i Gregorn Reidom. Sharon je i svjetski poznata kao suatorica međunarodnog bestselera s
prvog mjesta ljestvice New York Timesa, djela Bogati otac, siromašni otac i još četrnaest drugili knjiga
iz serijala Bogati otac.

Sharon, kao predana filantropkinja, svjetskim zajednicama daje i doprinos kao volonterka te
dobročiniteljica. Služi u državnim odborima Organizacije predsjednica i Childhelp, državne organizacije
osnovane s ciljem sprječavanja te rješavanja problema zlostavljanja djece.

Svrha
Zaklade Napoleon Hill je...

promicati koncept privatnog poduzetništva u američkom sustavu
pojedince formulom poučavati kako se mogu uzdignuti iznad skromnog početka do položaja vodstva
u odabranoj profesiji
pomagati mladim ljudima uspostavljati ciljeve za svoj život i karijeru
isticati važnost poštenja, moralnosti i čestitosti kao temelja amerikanizma
pomagati u razvoju pojedinaca kako bi im se pomoglo ostvariti njihov potencijal
prevladavati samonametnuta ograničenja straha, sumnje i odugovlačenja
pomagati ljudima uzdignuti se iz siromaštva, tjelesnih hendikepa i drugih nepovoljnih položaja na
visoke položaje i u blagostanje te steći istinsko životno bogatstvo
motivirati pojedince da sami sebe motiviraju za visoka postignuća

ZAKLADA NAPOLEON HILL

www.naphill.org
www.outwittingthedevil.com

Neprofitna edukacijska ustanova posvećena poboljšavanju svijeta u kojem živimo.

Molimo vas da ispripovijedate svoju osobnu priču o tome kako ste uspješno nadmudrili
vraga.

Posjetite li www.outwittinglhedevil.com, možete se pridružiti našoj zajednici. Ispripovijedajte svoju
priču o tome kako ste nadmudrili vraga i pomoći ćete drugima uvidjeti da i sami to mogu učiniti!

Ako se još borite s vragom, doznat ćete kako su se drugi članovi zajednice suočili sa svojim trenucima
borbe, što im je pomoglo ustrajati i kako su postigli uspjeh.

Upravo bi to mogla biti motivacija koja vam je potrebna da vas ponese prema uspjehu!

Što god um može zamisliti i povjerovati, može i ostvariti!

-NAPOLEON HILL

SHARON LECHTER i

ZAKLADA NAPOLEON HILL

www.outwittingthedevil. com www. naphill. org

Tajno poglavlje

Danas otključano za vas

Poglavlje izdvojeno iz knjige na raspolaganju vam je - kao naš dar!
“Intervju s mojim nevidljivim savjetnicima...
moje najčudnije iskustvo.”

- Napoleon Hill
Doznajte više o NADMUDRIVANJU VRAGA, tajne i insajderske informacije Sharon Lechter na
www.OutwittingTheDevil.com

Posjetite
www.OutrvittingTheDevil. com
kako biste preuzeli to sjajno poglavlje

Pohvale knjizi

NADMUDRIVANJE VRAGA

“Prečesto nas upućuju ne obazirati se na postojanje negativnoga i usredotočiti se samo na pozitivno. Pa
ipak, moć je u prepoznavanju jednoga i dragoga i u učenju kako im valja pristupati. Ova knjiga
pripovijeda sjajnu priču i nudi sjajne pouke.”

- LARRY WlNGET, autor bestselera New York Timesa i Wall Street Journala, djela Shut Up, Stop
Whining & Get a Life!

“Besmrtno djelo Promišljanjem do bogatstva Napoleona Hilla bilo je pedeset godina ispred svojega
vremena. Njegova novootkrivena dragocjenost, djelo Nadmudrivanje vraga, još je jedan dokaz njegove
mudrosti i njegove ostavštine. Hill vas vodi kroz istinito i lažno, najbolje i najgore te ispravno i pogrešno
kao da je i danas živ. Ova knjiga nije za one koji traže današnje uvide koji će voditi sutrašnjem uspjehu i
ispunjenju.”

- JEFREY GlTOMER, autor djela The Little Red Book of Selling i The Little

Gold Book od YES Attitude

“Ako se sami ne programirate, život će vas programirati! Knjiga Nadmudrivanje vraga Napoleona Hilla
pruža vam ključ, za ostvarenje vašega najvećeg potencijala!”

- LES BROWN, The Motivator!, autor djela Live Your Dreams

“Hill uzima zamisao koju je C. S. Lewis upotrijebio u djelu Pisma starijeg đavla mlađem, razvija je i
potom je iznosi na osoban način. Rezultat je fascinantan uvid u um Napoleona Hilla te njegovo viđenje
društva koje nas slijepo programira za neuspjeh. Knjiga Nadmudrivanje vraga možda je još ‘prevruća’
za objavljivanje.”

- dr. J. B. HILL, unuk Napoleona Hilla

“Najbolji uvid u um Napoleona Hilla, legende nadahnjivanja.”

- GREG S. RL:ID, SUAUTOR DJELA Tri stope dalje od zlata

“Hillova se učenja u umu njegovih suvremenih čitatelja najčešće povezuju s blagostanjem koje se tumači
kao novac u osobnoj riznici. Ali, on je zapravo sa svijetom podijelio svoju mudrost “životnih načela”
započevši unutarnjim bićem, unutarnjim stanjem svijesti, pozivajući nas da u vanjskom svijetu izrazimo
svoj najviši potencijal, ne samo za vlastitu dobrobit, nego i za cijelo čovječanstvo.”

- MICHAEL BERNARD BECKWITH, AUTOR DJELA Spiritual Liberation:

Fulfilling Your Soul's Potential

“Bezvremena mudrost Napoleona Hilla povezana je s vrlinom Sharon Lechter, sposobnošću
komuniciranja sa suvremenim čitateljem, u knjizi Nadmudrivanje vraga, dubokoumnom nastavku djela

Promišljanjem do bogatstva koje može promijeniti život. Svakim sljedećim čitanjem uvidjet ćete da
stvarate ono o čemu razmišljate!”

- RITA DAVENPORT, spisateljica, govornica i humoristica

“Knjiga Promišljanjem do bogatstva otkrila je temeljna načela uspjeha... Nadmudrivanje vraga otkrit će
što vam možda stoji na putu te kako se probiti kroz tu prepreku i ostvariti uspjeh kakav zaslužujete.

— JlM STOVALL, autor bestselera The Ultima te Gift

“Otkrit ćete je li vrag kojega intervjuira stvaran ili zamišljen, kao i vrag s kojim se možda bavite u
svojemu životu i iskustvu.”

- MARK VlCTOR Hansen, suautor serije bestselera Chicken Soup for the Soul®, bestselera s prvog
mjesta ljestvice New York Timesa

“U prošlosti nije bilo važnijeg trenutka za istinu no što je sadašnji. Ponosna sam na hrabrost Sharon
Lechter da iskorači kako bi Boga stavila u središte našega života.”

- SARA O’MEARA, suosnivačica i predsjednica organizacije Childhelp, Ine., pet puta nominirana za
Nobelovu nagradu za mir