1
2
3 Mustafa Balje LEPTIRI PO PLOČNICIMA Prizren, 2009
4
5 Hodajuć'..., al' jasno raspoznajuć' iskon...
6
7 KULU GRADIM
8
9 STRANCI U Mersoovoj ćeliji još uvijek zidovi plaču za Marijom IVA* nad vlažnim grobom majke ove noći cvijet jedan uspava a zora ga u lastu pretvori Dječak u snovima izgubljen kopa po praznim džepovima Vardara kriške tuđeg neba u mimohodu zidovi grobovi snovi STRANCI u molitvama Sizifa * Iva (lat. teucrium montanum), raste na dalmatinskim otocima (najviše na Hvaru). U narodu se kaže:”Trava Iva i od mrtva pravi živa”
10 JESENSKA ALEJA u predgrađu klupe zaronile u san dubok lišće besciljno korake trome traži lahoru prkosim sam a tišina mramorna Svjedok sam posljednji i prvi što Bogu otvaram prsa kamenoj i hladnoj ćupriji praznim iz srca jed i žuč Šture riječi zgrabiše misao gladnu i ogoljenu ćutanjem stigoh do bistre vode Sufija usamljen bolno huči kad se noć dijeli od dana Još jedna prazna stranica u vlažnom džepu kaputa jecaj i jesenja tužbalica
11 LJUBAV I SMRT* * Pet mjeseci prije njegove smrti Tošetu Proeskom (...kada me budu spakovali u onaj sanduk, ja ću nažalost početi da umirem, Marquez) LJUBAV je samo drugo ime smrti zato je Leonard Cohen umirao pjevajući u gradu sablasnom ulice muk remete koraci do tvoje male kućice sunčev zrak susjed loš Na stijeni Niklo cvijeće u kovčegu ruža bijela i kapak očni otvoren k nebu
12 ponirem u utrobu tamo sam rođen prije ljubavi tamo sam umro prije rođenja 03. maj 2007.
13 KULU GRADIM Krenem od temelja, tako naviše. Al’ vjetar silni pobriše mi fuge. Kulu okvase sumorne crne kiše. Zidam ja, red suza, pa red tuge. Ogradio sam i cvijet mimoze, da joj divljač ne pogazi latice. Glasni pisak. Čujem divokoze. Sadim. Pitku čežnju u njeno lice. Čekam da se još jednom rodim, samo da sunce zrake žute pomoli. Ležim. Suzama pusta sjeta brodi. Zakorovljen umirem, ali volim. Pišem da osnažim krvotok riječi, da duša dobije tijelo. Tebi, Iskone... Od Vrča cijedim vodu. Pa se liječim. Zaspah. U Domu jedinom svome.
14 ELEKTRONA PLES U svemiru smo oduvijek dvije kapi kiše k’o elektroni usamljeni plovimo kružnicom od kada je Bog udahnuo život Jučer sam te našao u plaču dječaka u drhtavom glasu usamljene žene došla si po svoje da kradom porušiš Kineski zid kapiju od suza da sagradiš i omiješ mi oči tvojim morima plavim Pred crvenim zastavama talasi još uvijek cvile zbog tvog odlaska Ti uzmi bar malo od moje tuge Snagom tom velikom poruši brane na rijeci
15 moje nemirne duše i ponovo zapjevaj ko u vrijeme rađanja našu poznatu baladu
16 DEEP FRACTURE Duboko sam u močvarama Na pustom otoku Newfoundlandu Sjenke, frakture, ožiljci. Krvarim još uvijek Kada bih samo mogao da otjeram ovo dosadno zujanje tišine. Na ovoj Planeti boje krvi Nema bola. Ni smijeha. Uplaše me krošnje drveća padalice i tuge Plivam danonoćno po rijeci Tubingena U mislima kaleidoskopi Tačke me kazaljkama vode svaka u suprotonom smjeru. U zapaljenu svijeću zurim Mjesečarim pred vratima brvnare Možda svratiš i nađeš me nespremnog i Uspavanog Rođendani ti ionako dolaze kad kesteni cvatu uz zvuke naja pijanog
17 SARINI LEPTIRI Kao da je Marquez poslao svih sto godina samoće u moj grad. Ona prelazi ulicu. Pokisli leptiri skupljaju mrvice po pločnicima. Krila im bolno ogoljena. Prašte vodene čestice. Prođe četrdesetdvojka. U vazduhu ugraviran lik djeteta na krilu starice. Bucmasti obrašćić priljubljen uz okno. Priviđenje... Uramila je mokru haljinu što nepristojno otkriva. Miriše prašina, draži mi sjećanja... Fasade brode lagano. Gondolijeri pjevaju poznatu pjesmu. Crvene mašne na crnim šeširima prizivaju kao dodole. Niz ulična korita protiču lica... Pružaju ruke da uhvate kišu...
18 FLUID Sarinom samoćom inspirisano Stojim pred kapijom: Slušam... Mnoge su brave, vremenom, postavljene između... Ni ključaonice nema da kroz nju proviri tračak nepoznatog... Šifre sam odavno pozaboravljao. Rekao mi majstor, koji poznaje izumitelja, sve načine i redoslijed otvaranja. Mislio sam: Baš je prosto, a nije. I pitao se: Kako ono bješe otključati bravu? Putujem dugo, prebacujući vrata iz prtljažnika u prtljažnik. Mnoge su etikete na njima. Jednom je bilo neko vrijeme na dnu pješčanog sata, vrijeme riječi što po kapiji plete paukovu mrežu, al’ je pogrešno bljesnula iskra, negdje. Sve su riječi ostale zatamnjele iza tapaciranih vrata kao fino tkanje po požutjelom skaju. Gluho neko doba... Pa ko čuje, ne umije da otvori, a ko bi, možda, otvoriti znao, gluh je.
19 Vremenujem. Slutim, stojiš iza. Pomislim: Hajde da razbijemo vrata, obijemo brave! Vremena su nesigurna, oči urokljive natopile vazduh, raspukli vjetrovi u betonske okove zazidani. Kako da iziđem? Kucaš. Govorim ti. Ne čuješ. Znam da slutiš da sam iza, ali nemaš vremena da čekaš da pronađem šifru. Ključevi u ruci bezvrijedni i nedovoljni. U meni sagorjeva želja da te dodirnem od korjena do vrha. Sjetih se šifre al’ zaboravih kapiju. Znaš da čujem otkucaje i treptaje srčanih ti niti struji fluid u sobi rešetkastih zidova samo nas neki prastari vakuum memljivi dijeli.
20 FLUID II Ne boj se škripe hladne kapije Vapaj je to krvi moje kroz suhe damare protiče i mač moj natopljen solju Vidim te ko klupko umotana čuvaš obalu i miluješ more a tako smo blizu...
21 CRVENA PLANETA Putokaz Iscjelitelja vodi ka Crvenoj planeti Četiri rijeke i četvero bespuća Smrt neprekidno piju Velom me pokrivaš modro-plavim prozirnim od jagodica prstiju navezenog Čuvaš stražu pred vratima Alhambre Da mi neko ne zgrabi snove Škrtariš dobrodošlicom strancima Stariji za koju RIJEČ Bogom prsa žedna punim Bijele i crne ptice tugu nose Na mom posljednjem rekvijemu Svaki put kada pogledaš Mostove na rijeci Pjedre Probrazdiće ti lice jesenje magle ćeš vidjeti
22 puteve kojim smo hodali i lavine sa onih crnih planina A mudri starac i lopov iz sufijske hićaje i dalje najavljuju kraj Svijeta
23 BURA I ONA Gledam one iste daljine, decembar lagano ističe, kroz svjetla i olujne tišine šapćem usnulom Dubrovniku. Straduni i tvrđave sazidani Poljupcima i slanim suzama, vode me do dna hladnog mora a klape i dalje pjevaju tvoje ime. Mašeš usamljena, svilenom mahramom, mornaru umornom, umotanog algama. A vrhovi očiju ti kažu da se ove noći neće vratiti. Ljuljaju me nemani morske, u beznađu golih otoka lome, nekud me nose orkanske bure. Ti čekaj, tebi ću zaista doći jer drugom nemam kome. Ovi trenuci, minute, stoljeća, Platonovi Fedar ni Simpozij, ne poznaju ovo ludilo barokno, niti znaš ko si, niti ja znam za sebe, a gledamo priljubljeni kroz okno.
24 Sve te stvari i krpice će proći, ni litice, ni noć, ni struje morske, ni svemiri. Sve će nestati... Ti izaberi ljubav. MENE...
25 PRIJE ZORE Čudni te lahor donosi svakom otkucaju srca. Ko si ti? Nisi odavde, zar ne...? Neki novi Početak si možda. Vraćaš me odakle sam i krenuo A htio sam ponovo umrijeti U moru, oblacima, kiši, pored moga jastuka, kada je mračno Pokažeš umiljato lice i nestaneš Što je život ako ne tvoja blizina i daljina Sredine nema Samo ima nešto dok sam s tobom a zaboravim kada si daleko Do jučer pola čovjek bio A tek danas nismo dvoje no jedno Tako smo i stvarani
26 Pobjegni već jednom Potopi će Oluje Glad Ni Žito ni Kukuruzi više nisu zlatne boje Moja svjetlost dolazi iza onih zapadnih brda Tvrđavu što vidiš naš je to Svijet A gdje bi živjeli u krošnjama prašuma, u pustinjskim dinama, u kraterima vulkana U šumi Na obalama rijeka Negdje u Divljini Savijen prutić na nebu Pa zar da postanemo ništa
27 ORFEJEVO OGLEDALO Komadam sebe Kako bih do tvojih tajnih odaja stigao Preturam po milion odbačenih snova Da pronađem duborez na mom nišanu Orfej jedini u ogledalu Broji korake mojih krvavih stopala Ako otjeram buđenja kiši i magli Kuda će čežnja moja nestati Bubnjevi su za slabiće Samo da čuješ Violine po poljima duše ove Vječne saputnike mojih sjećanja i tugovanki Ubila bi sjetu i sve samoće svijeta Ne preturam tek tako U kasne isjeckane sate čekam trenutak za bijeg od sebe jedinog samog
28 Da se vratim ipak početku i svršetku mojih riječi Ionako neodoljivo sličim tvojim suzama
29 DOSADNA Zar ti nisam dosadna? Upita čauru Larva šarenolikog leptira. Da ti nisam dosada? Znatiželjno će sjenka tijelu i umornim koracima. Dosadno ti je? Sunce zrakoputnika (svjetlo) već stoljećima dira. Da nam nije dosadilo? Oči pune suza stidljivo će kapima kišnim u oblacima. Dosadno je hladno, jel? Pahulje dvije bijele mrzovoljno po pločnicima bulje i strijepe. Da nisi možda cinično dosadna djevojka iz nekog tuđeg grada? Izusti Život, jedini putnik do ljubavnice Smrti slijepe. Zar te nisam naučio da ne misliš, samo dušom zakrili!? Zbog tebe će ionako sve zvijezde i crne rupe prah postati?... Znaš li, hej, leptiru mili!? Zar da meni dosadan žubor pijanih pjenušavih riječnih talasa bude? Mjesec mlad Zemlju zanosnim plesom iz mraka izbavi. Zar leptiru zbog dana jednog jedinog da se čude? Kratko, a... A što nas budi i vodi do vječne
30 neprelazne ljubavi... Meni što pijem šerbe tvoje tuge nikada to ne kaži! Ti, jedino si, što najduže pamtim. Ni u snu ne pominjite riječi ove, vi misli ružne, Gadure, probisvijeti, podstanari jadni… Ma odakle vam te gluposti... Pišite i brišite, tragove vam znam UZALUDNO Besmisleni su svi pokušaji, MOJE DOSADNO...
31 BLOOM HOTEL Fragmenti i mahovine na uflekanim fasadama procvat uporno kopa Nešto će se danas roditi Mijenjaju me boje noći kradu mi slike života gaze me i ovdje klišei prokleti kameleoni Suze na zelenim jabukama Prostrani bijeli jorgan Akvarel čedne djevojke sitne kriške sviježeg voća kliziš niz moje suho grlo Sitna ledena kiša u Briselu Krupne kestenjaste oči Indijke gospodin u crnom frak-odijelu samo ne znam kako sam stigao i što ću u stihovima Bukolike A negdje sam ovu sliku vidio Možda sam je i nekome oteo Tvojim leđima i mojim rukama milujemo hladne opeke zidova Ponovo sam ti zaspao na grudima dolje na jugu procvjetala nam duša...
32 RAZBIJ ME... Razbij me Talasu ponosni Zar jadnu hrid ne možeš u komadiće da usitniš Rastrviš Želim da budem mamac i mrvica ribama i meduzama Pustinjom me rasprši vjetru sjeverni u pjesak me pretvori da budem jedno u milion zrna U pepeo me i prah pretvori plamenu vatre da zemlju suhu nahranim polja ozelenim i postanem cvijetu tučak Želim da otkrijem tajnu kako to zvijezde dodiruju nebo
33 PRIČAM O TEBI Osjećam da ti ništa nisam rekao a stoljećima to činim i ne shvatam zašto je u meni ostalo more riječi Kako ću sve to sa sobom ponijeti Kuda ću nedorečen cmizdrav SAM Došao sam do mokre zemlje do mojih korijena svi me krugovi stegli a ja još uvijek pričam o svemu o Iskonu o vozovima i putevima o ljudima i nesanicama o tebi Pričam jer sve sam drugo zaboravio
34 NA VRBI ÐURÐEVDANSKOJ Vrbi zelenoj ovoga maja proplakalo lišće trava jeca bez koraka zaljubljenih Do zamagljenog pendžera oponašam kišu majsku Djevojačke ruke nemilovane putnika ištu al’ njega nema
35 ČUDNE FABULE Kestenje miriše na oktobar Kameni putnik Bistricom hoda Karahasanova pustinjska bogatašica i Ivina Jelena žena koje nema Barakovićeva gospođa Feridov ugarak i Hadžemov Šubert Petrarkina Laura Čudnih li Fabula Tvoja čednost u tom haosu riječi moja noćna molitva i smrt koja čeka pred vratima stvarno imaju smisla A nisam tuđ oduvijek sam u tvojim venama trebalo je godina mnogo da prašinu oduvam sa mog portreta Nisu važne ni tvoje rasprave i presude upućene zadnjem idiotu Moja noćna molitva i smrt koja čeka pred vratima zaista imaju smisla
36 BIJEG Mahmudu Dž. Od sanjara pobjegoh i vremena kojih nema Prosuh čašu iluzija Poređane knjige memljive promijenite prašnjave raftove iziđite iz začaranog kruga skinite čaršave gafleta pocijepajte košulje Jusufove. Tijela uzeta u zakup cilja uzvišenog radi uzalud kad su otruhlila Azrail čeka smiraj njihove vatre jadi U smrt, kod vašeg starog druga glas što čujete zove vas Buraci vaši su nervozni miradži k’ vama plove
37 Novorođeni rone pustili korjenje U magli neznanja Pokupih džefherje izgubljen potonuh u potocima plača Dizgine na čelima podajte dušama Ma ne bojte se to su samo oštrice mača Čemu neosnovani strah Bez vas ne mogu zvijezde Planete Svemira ovog prah Ne putuju bez vas ni oblaci Svi vas očekuju Pojurite u život vaš novi i ne budite škrti, sjetite se zavjeta “smrt prije smrti“
38 ŽELJA Sumnji razapinjem zamke Preduhitrio sam sve strategije što zaudaraju na poraz Pocijepao sam bijele zastave i slomio im koplja Ne želim ove noći da mi sjećanja marširaju ka lomači Hoću plam da blješti Da mi raspori grudi da nestanu tišine Želim da prežalim tugu i sve miljenike moje što ih je treptaj prošlosti ulovio Kada mi jutro otvori oči hoću prošlost što miriše na behar sevdalinki na pjesme moga djetinstva hoću zemlju moju krompir planinski
39 Jednostavno Želim da preživim i nije važna cijena Nije fer da i ove noći budem sluga slikama izblijedelim...
40 CORNER Čovjek na kraju grada Faustom začuđen Corner proguta lice sjenku uramljenu Nevješto danas svjetla narandžasta tinjaju noćna kišica prikriva suze brazdi i dalje po mojim suhim borama otvaram seharu da ne zaboravim maj...
41 USPAVANKA Za Nataly Vrelu smrti hrli konjanik žedan neman proguta posljednji zrak zvijezdom sjevernom noćas grijem promrzle nam ruke Ova svjetla velegradska i veća su mora preplivala nemirni te damari traže po Šopenovim notama Mazurke Kada bih krenuo hipotenuzom vidio bih razočaranog maljčika bez tvojih šarenih bombona Moje ptice besciljnih krila Otvorih nemarno Oči pune oblaka Sve su pjesme nestale u predviđenom roku I nije neka rima ako ima prosjaka Nisu sveznani Simferopol Yalta ni Sorbona U posljednjem vozu putnik zacvili bijedan...
42 POSLIJE OSAM PO MORSKOM VREMENU Netaknuta zemlja sunce mami, rađaju se iz njedara njenih čuda srce mi stalo u prepunoj jami crna zebnja pita mjesec: Kuda? Vjeruj nisam te ostavio samu odnio me samo sudbe tužne dan svijetova dva zaplovila u tamu u kojoj mi kapi suze nestade san Sanjar sam što ne pamti snove mijenjam planetama Mliječni put dok godinama plovim kroz sutone: Kuda? pita list usamljen i žut Kuda u ovo teško doba sam gomila ljudi a nigdje duše pustinjak ostah umoran žedan obale moje i mora silna uguše
43 LABUDOVA SAZIDANA TAJNA I kao ja ne pišem, pa nije nego... A šta da ti pišem da ti otkrijem još tajnu koju... Tajni ima a možda ih i nema Ko bi to znao stvar je trenutka samo dijelića beskonačnog tog Da li nešto jeste ili nije ili pak nije pa jeste Sve je to mnogo komplikovano Preširoko sam otvorio vrata svojoj lucidnosti A ja Tragam za izvorom mojim ne mogu da se sjetim u koju sam dimenziju možda me i nema među živima A ti znaš podosta o meni možda i ove noći ukradeš nešto od moje prastare tuge
44 GODINAMA Godinama već ne pamtim kuda su nestali likovi iz mog novčanika Stara dama u grmlju drhti uporno ponavlja mrmlja i traži porijeklo samoće bezdušne i beščudne Rijeko pijana kome da predam ovu moju mladost
45 CYRANO DE BERGERAC Putom kaljavim bosonogi Cyrano de Bergerac zaustavlja mjesec u hodu, tragova svuda a mrkli mrak, traži on izgubljena slova, jednu razbarušenu, otključanu i neobuzdanu riječ a ne zna vijeka ni dana vremena premalo da bi nestao u sjenku Milenijuma Kišom okupan povratka mu nema u žaru nepoznatom romansu pjeva Samo da srce njeno zna zašto su strune mandolina utihle, kuda je Altostratusov ples nestao Cyrano opijeni traži Message in a Bottle jednu rijeku bez imena i sedam Mostara.
46 MILJACKA ZIMI Preskačeš godine moj gospodine nozdrve ti pune davne zime neke Gazi te vrijeme nikome ne treba tvoje čudno ime Kako li je noćas svijet sićušan I Amazon I Ob U odaje srca niklo sjeme Zla kob Kuda su nestale te silne metafore Snijeg sakrio zrake zar ne čuješ tišinu Večeras je neko dok Miljacka probija ulovljen u vrtlog života Moj gospodine... tramvaj već krug stoti Šeherom mota
47 SEARCH Prelistavam Pjesmu tajnu sahranjenu u tvojim irisima Šuškavu kabanicu na ormaru pomazi vjetar klatno neumornog sata zamrlo već predugo po koja jabuka suha neotruhljela u uglu sobe Prozorčić od Kamena ljubomorno provjerava svaki zrak Sunčev jesenji Ova jutra nisu kao ona baš ni približno maglom su pokrivena nije ista ni kaldrma pod mojim cipelama I ne pišem kao nekad dugačke i dosadne
48 članke nebuloze Gledam buđenja jutra starim i trljam oči pred sutone u miljama te čekajući Do moga prozora Iz Oldtimera nemarno okreneš glavu a znam posve sam čak siguran da si ti bila pod onim kišobranom crnim…
49 U MJESECU TETRIJEBA A dan prije sam te sanjao sa onom istom slomljenom ambrelom i kišom debarmahalskom Ljubav je moja sva u znaku nemoći Pitam sebe kako da otjeram maglu u mojim očima Kad god si tu i kada nestaneš lik tvoj kišom iscrtan na travi jedini uramljeni portret koji znam Samo mi ne traži da ti protumačim još jedan u nizu deja vu u mjesecu Tetrijeba
50 IZLOŽBA SJENKI Oko moje nije bludno niti u zabludi čami pronašlo te je SAMO na izložbi Dalijevih slika Zavirih u karanfil krvlju tvojom RUMENOM remek-djelo naslikano Gdje to moja duša hita iz čijeg se to nemirnog sna preseli kojem stihu pobježe Na stub sam srama u kraljevstvu kvadratnog metra sinonim Slobode luda neka dvorska samo ponekad riter dok tonem u tvoja mora Shvatih ne trebaš mi zbog Pjesme samo si navika u mojim buđenjima