Leptiri po pločnicima
Kako oblikom izraza, tako i sadržajem, knjiga stihova Mustafe Baljea („Leptiri po pločnicima“) otkriva bogatstvo doživljaja svijeta čiji smo dio, koje će pažljiv čitatelj uočiti već u prvom susretu, a da ne govorimo o onim drugim, pomnijim čitaocima, kojima se nudi traganje za tzv. dubinskim strukturama pjesničkog teksta, kroz široku konotativnu mrežu asocijativnog polja, koja izranja iz očigledno bogatog intelektualnog iskustva autora.
I u onim navodno jednostavnim poetskim slikama Mustafa Balje utemeljuje suvereno autorsko pismo, prepoznatljivo po samosvojnosti i originalnosti spojeva (sintagmi) koje funkcioniraju na osobit način. Refleksivni, misaono-religijski ili misaono-filozofski naboj i polet ove poezije stvara datost ljubavi i čovjekoljublja, čak i kada je u pitanju hotimična (a ne slučajna) lapidarnost, što ovoj poeziji priskrbljuje posebno svojstvo (po)etičnosti.
Balje pjeva podjednako uspješno o malim i velikim stvarima svijeta, prepliće ih (u kontrastima) na najdiskretniji mogući način, tanahnim i nježnim nagovještajima, poput leptirovih krila pod daškom povjetarca, artistički nadgrađujući osnovu svoga iskaza težnjom ka onom što je lijepo, trajno, uzvišeno, za onim što se tek naslućuje. Tako se „ljubav i smrt“, „ples elektrona“ ili neki drugi dio pojedinih pjesama, u svojim gnomskim strukturama, ogleda u beskonačnosti konačnih trenutaka, u suprotstavljanju, ali i u skladu slobodne stvaralačke svijesti
-
Follow
-
0
-
Embed
-
Share
-
Upload
