51 NAUČI ME... I. Šešenu* Vjetre što pomjeraš zavesu prozora mog što talasaš valove morske uđi lagano u sobu moju i spasi me tuge… Znam da si stranac ovdje... Odakle dolaziš? Odmori se do mene umor te ionako svlad’o Pokaži mi kako duvaš, kako voliš pokaži mi kako nestaješ... Nauči me vjetre kako da jezikom tvojim zborim silno želim da ti kažem da sam kao i ti pokaži mi tajnu pa da zapirim pokaži mi kako duvaš pokaži mi kako voliš kako nestaješ... Prepjevala: Džulizarka Balje * poznati turski kantautor i nekadašnji član grupe Gündoğarken.
52 MODRO Šarski maslačak među tvojim prstima. Olupine u rijeci. U naručju te čuvam brišem krvave mrlje sa tvoga čela kvasim suzama maramicu skidam krv da ne zamuti modro Znaš ono oko tvoje što je otključalo katance moje Atlantide. A ja više nisam slijepi Homer. Vidim što drugi ne mogu. eto me čitam, dešifrujem... Vidio sam čak i tvoj dom pored rijeke tvoje prvo buđenje i tvoj akvarel I tvoju majku. Znam joj čak i ime. I tada nisi znala da sakriješ ljubav. Hodam uspravno po tom SNU zvanom JAVA. Ne živim više u zabludi da postoje četiri godišnja doba. Rekla si mi jednom u vrijeme tvog poslanstva, da postoji samo vrijeme rađanja i umiranja a ja i dalje volim kasnu jesen...
53 MORSKA Do jogurtom obojene rijeke pjeskovita luna spava Slušamo talase i školjke tražiš pogled među bubnjevima srca Šapućeš od sreće ili plačeš da te ne izgubim Daleko pred nama brod slomljenog jarbola
54 SEVDALINKA VJETRA Jednom sam Davno ispjevao sevdalinku na čardaku ružama punog Oplakivao ljubu vjernu koju nikada vidio nisam Potajno sam znao da će ona negdje daleko čuti dert moj Vjetar zaljubljeni djevojci uplakanoj kose češlja - Vjetru zaljubljeni što pronađe pute srca moga znaj da bih te čekala i vječnost cijelu Sanjala te uz mjesec mlad
55 IZ NAVIKE Onako iz navike gledam tavanicu slike na zidovima izblijedele PONOVO postavljaju pitanja... Onako iz navike opipavam tragove na žutom papiru a samo je korak do dna... Onako iz navike zagrlim samoću kad bi samo znala možda bih lakše uplovio u san...
56 CRNO ZRNO U koferu života crnog pritišće me samoća u maloj sobi niklo sumnje zrno ispod moje košulje USAMLJENIK grize ono što je od duše ostalo Nema nade a vrijeme je hladnih kiša
57 EINSTEINEOVA DILATACIJA Pogledi nijemi svjetla fotoni strijele otrovne hodnici zaborava zaustaviše vrijeme Vozovi svijeta za tren stadoše laste napustiše jug skazaljke sate suze maskirana lica Rijeke i mora promjeniše svoja korita Nastade šutnja oduži se vrijeme riječi napustiše krug laži i tajni srca otploviše u san Vječni
58 KARLOVAČKA ČEKAONICA Sjećaš li se priče o mojim vlakovima i onog čudnog perona plača čovjeka usamljenog gutača magle karlovačke luđaka kiše je jesenje volio a mrzio kišobrane Sjećaš li se onog Sanjara prosjaka lutalice onog sa koferima praznim i nikad ne ugašenom cigaretom Rođen je u čekaonici zaborava i bjegunac je Alkatraza Možda se i sjetiš njega Samo dodirni tragove na usnama ožiljke njegove i zaboravljeni osmijeh na stanici tuge
59 nije se snaš‘o rekao sam ti Jednom je ruke svoje dao i zaspao na klupi ogrnut kaputom crnim 1989.
60 K R U G „Mi smo išli putem, put je bio dug, kasno opazismo da je put krug". Tin Ujević U magli sjećanja koračam poznatom stazom beskrajnom dugom U javu se iz snova vraćam jureći Vječitim krugom Nepozvan iz djetinjstva danas se utopih u moje juče i pokazah put pticama U javu se iz snova vraćah jureći Vječitim krugom
61 IZA BRDA Pogledaj iza brda krije se dan novi udiši zrak Božiji umišljeni Pjesniče I fukara ne budi podaj malo nade Svjetla malo prospi Toliko tražiš a dug si zaboravio
62 NEPOZNATI Pljuskom nemilosrdno hranim poražene misli Prepuna glava tebe mjesečevu mijenu u njedrima krijem riječ mi bijedna srce grebe Ko zna kojom sam stazom noćas hodio, ni kapije ni ulice ne znam Čije sam to dijete uplakano koje rijeke davljenik u koji sam to bezdan pao Svjetionik... Nepoznatom Putniku dođe znak da praskozorja ne vole mjesečare probudi me ovo su moji posljednji izdisaji mrak me plaši Ramazan zakucao na kapiju ...u ovom kutku sićušnom Postala si moja sloboda
63 U MOJE UŠĆE Iz nježnih očiju rijeka nepresušna u moje ušće žedno zaplovila bar su damari zauvijek napojeni U naručju pregršt lišća lotosova po neki usamljeni omamljeni cvijet klonula glava i vjetar pustinjski Gluho doba iznjedrilo pticu bijelu kada sve umire samo ja putujem stazom mjesečevom do srca tvoga 2000.
64 DESET MINUTA Prebivalište u ukletom gradu kutak tijesan ugao odaje miris kose i oči plave Tražiš razloge izmišljaš izgovore da te mrzim uzalud ti sve Te riječi nisu ni podstanari u u mom rječniku U deset minuta zemaljskih od ljepljivih misli gnijezdo sagradih
65 OKOVANI PROMETEJ Okovani Prometej na postelji žutoj glavu ne pomjera strah i zastorje Raširenih ruku, nogu vezanih, nepomično ležim na zrelom klasju što bocka mi leđa, oči kupam u nebu plavom. Kameni spavač, samoće gospodar proguta vrijeme, sjeti se on riječi žene hladnoga srca - Griješnoga si roda, obično sjeme iz ljudske gomile, od zemlje Ademove, Tvoja je suza posoljena voda...
66 VODENE KAPI U naručju čemernih sjenki jad i jauk V O D E Gmizavci pospani samo kapi jedne da nebom jednom progledam
67 OD SUZA TETOVAŽA Zadivila me upornost njegova čekao je hiljadu godina da bi se na kraju pokajao Po bazarima i uskim ulicama tražio osmjehe i ljude Pobjegao je od svoje pjesme jedine ljubavnice prevarila ga je Na postelji nacrt’o je srce svoje na jastuku suzom tetovažu i tako do domovine tuge I nije se pobunio samo je zemlju poljubio i zauvijek zaspao
68 ZVIJER NEZASITA Suze Zemljine presušile bezuspješna potraga Zov u pješčanim stazama medinskim u njedrima rimskim u karavelama piratskim potonulim viteški oklopi, mačevi i koplja fotografije pocjepane Nigdje kraja ni rijeke Svesmisla Na pečurkama čudne žute pege Životu ubrizgavaju otrove drevne Korov prijeti nakazama ljudskim Vatri, vodi, vjetru, zemlji, kamenu… Nezasita bi ova zvijer i kanjon progutala
69
70 Kroz gorski sumrak putuje majčin glas...
71 HAVINA TUGA
72 HAVINA TUGA od majke Zinete Pričala mi nana Hava tužnu priču kako dana bijela vidjela nije kako joj majka Nura dvoje djece jetimima ostavila Kako joj sin Ibrahim od dvanaest ljeta poginuo čuvajući ovce o umrlim Dželaludinu, Isaku i Udviji i njihovoj nedočekanoj mladosti Kako je djed mi Nezir Isaković pet godina interniran u Njemačku bio o šestero kćeri i petero sinova rasutim po svijetu i unučićima koje poljubila nije Pričala mi je nana Hava da kamen najteži je na mjestu...
73 AHMEDU NURUDINU, GRIJEŠNIKU I kunem se dušom koja sebe kori... Kur’an (El-Kijame, 2) Ahmede Nurudine, u hanikah kad zaplačeš, u domu svome mošusom punim, proviri noću kroz prozor i počuj škripu, jecaj dolapa, upitaj potoka žubor. Zaviri bar malo, u tamne odaje duše, uspavaj se u svijetu tišine. Nekada su riječi nemoćne, dođu i odu, bez išareta, Ahmede Nurudine, moj griješniče, što čelom dodiruješ zemlju. Njoj ćeš sve u amanet ostaviti. Kadijina kći, nemir tvoj, oči te odaju, Ahmede Nurudine, pusti nju, nije ona vrijedna čežnje tvoje, ne budi lopov, alčaku, prolaznost ljepotu ubija
74 ubiće i tebe. Prsima se ne ide, Ahmede Nuridine, srce ti brže od pameti kuca, dovom ga upitaj u njemu leži istina. Razumi već jednom, ta nisi prvi ni posljednji, što okove žene osjeti, i što zbog ljubavi ko svijeća sagori. Pronađi sebe u vremenu, Ahmede Nuridine, ono je nimet Božiji, ti od njega nemaš ni trena osami se, okani se i zaboravi, zauvijek, i ne poklanjaj suze, dug je put do vječnosti. Primi nasihat, i ne zamjeri, griješniku, moj Ahmede Nuridine.
75 ANADOLIJSKI SAN Hasretluk za Gorom Dolinom smrijeka i borova kroz gorski sumrak putuje majčin glas Ka istoku, u Anadoliju daleku k’ meni gdje sunca nema mog gdje topraka moga nema U ogledalu kadera brojim bore i liječim muhadžirske rane suzom Daljino moja morem te i planinama mjerim zaborav godinama teškim prijeti Kud god se okrenem postojiš samo ti stara nano moja Znaš i sama otjeraše nas zvijeri ja bijah dijete u moru šamija bijelih U snu mi dolaziš često s livadama zelenim glavu mi u skute skrivaš i ljubiš mi kose pramen
76 Znam, čekaš me i sad kod hajrat-česme, neupražnjeno ti mjesto a godina mnogo je prošlo... Bolu moga djetinstva Moje ljubavi plamen
77 ELEGIJA ŠARI Feridu Muhiću Veter raželan puje pesna Livađem šo sonujet šiljejina Šupeljka tražim na nekua češma Ovce bele vo oblaci pocrnete Planino Šaro Ubaino i dertu se stopi ja sirota čobanin vo cvećina neizbrane vo zemna iželana so Radika grlena so s’vza dejkina izmijena
78 ELEGIJA ŠARI Feridu Muhiću Vjetar uplakan pjesmu pjeva Livadama što sanjaju jagnjad Frulu tražim na nekoj česmi Ovce bijele U oblacima pocrnjelim Planino Šaro ljepoto i dertu utopih se ja sirotan čobanin u cvijeće neobrano u zemlji isplakanoj Radikom grljenoj Suzom djevojačkom omivenom *prepjevao na bosanski - autor
79 IME MOJE MAJKE - GORA Na prašnjava puta umorna dušu zabrazdila starica svoje derte i suze guta Ostade sama tek juče isprati sina od Šare carica znoj ko sjeme kanu I pokvasi milion svjetova U odaje srca njena lica puna bora toliko tuga neprežaljenih mora... Jednom sam u kolijevci čuo i zauvijek ostalo ime majke moje - Gora
80 JAVOROVI (sjećanje...) Jesen. Javorovi šume. Povjetarac. Mezarova dvanaest. Jesen. Devetstotrinaesta. Jedanaest cvijetova i jedan cvijet bez latica, pokošeni zemlju ljube. Od iskona znaju da od zemlje i cvijet Bog stvori, i šta bi od ovoga svijeta mogli da izgube. Nisu se smrti bojali jer smrti i nema, tamo je njihov dom vječni. Samo su krvlju planinu okvasili, i posijali sjeme Gori. Jedanaest cvijetova i jedan cvijet bez latica, dok mezarje prkosi, u tišini javorova zovu. Putniče, umorni namjerniče, kada iznad našeg topraka dunjalučkog, preko Begzadinog doma, Barbulom hodaš, sjeti se, da ne zaboraviš mjesto i da zemlju Božiju gaziš,
81 zemlju umornih ratara. Uvijek na njoj dobro niče. Putniče umorni, što često zaboraviš pute sjeti se i nas, fatihu prouči koju da i tebe jednom sunce ogrije. 1998.
82 JUŽNIJE OD SUNCA Ruine Štirovičke, pogled suzni ledeni Nana Džulizara sakuplja gorocvijet, ženivar, nunike i kukurek SAMO za mene da ih ne zaboravim kada odem A jahao sam na konju Kulašu u krilo sestrino dok je vjetar pjevao Fenjer zaspao snom dubokim šarplaninskim Jecaj u noći bucmastog dječaka među vukovima Nosio me puteljak sve dalje i dalje Južnije od sunca Pred tren jedan samo pobjegao sam da me nabujala rijeka ne proguta od razularenog psa sakrio iza usnulih kamenih zidova obljepljenim blanama Čardak vidim, Prijestolje moje česmi sam tamo pričao snove
83 i zvekiru na kapiji staroj Pod krošnjom starog Javora Selim-dedo u turbetu spava čekao sam na Priporištu zalaske sunca Na kiši sjedio satima i hvatao rukama kapi jesenje Opet stazom mračnom po pospanim pašnjacima bez pastira HODAM Zanjiše me sjetno do Torbeškog mosta sveten turčinec, morava napojim vene vodom studenom dok Radika zmijolika nosi sjećanja...
84
85 PEHLIVANU Ramadanu Redžeplariju Ruža u orahovinu uklesana kapljicama znoja nalivena gle miriše u đulbašti Prstima umjesto dlijetom linije života iscrtava Ćuprije sanja Rijeke i vaktovi levhe po džamijama mihrabi i mimberi sa njim putuju Harfovi sa njim se ljube neizgovorene riječi šarskih gudura otključao pjesme i hićaje od čekmedža srca bude ga iz sna strune tambura mnogo derta ali i šerbeta ... Pehlivan borama života zabrazdio ram slike Gore
86 HARF MOJ Hamidu Na jena jela som napišav ka malof, ka sme bralje granke suhe, dlboko vo kora harf moj, som mislif će ostanem dur ne umrem so drvo visoko jelino. Mati po put mi rekla želajeći, ka ne teralje nekuje crne ljuđi, će se vratime brgo. Som veruaf. I nigde više ne som vidof jela gorska, a sedomdeset prošle. Ne onesle vetroji sivne, ni išaret ne ostailje. Srce me zaboljuje ka će mi tekne samo kakva zemna ni daf Sajbija. Ka bi som ga videf išće jenoš jela restelička, harf mi ostanav, napišan, nikoj ne go izbrišav.
87 Jele ostanalje, i sve drugo će projde, će izvrvi, pa zar i ne prošlo, samo sme ostarelje, strah vo tuđ memljećet ne zakopaf, a oni će sedet dur ima čujeka.
88 HARF MOJ Hamidu Na jelu sam jednu urezao mali još, ubirući suho granje, duboko u koru harf moj. Mislio sam ostaće dok ne umrem u drvetu tom visokom. Majka je putem govorila plačući, kada su nas tjerali Neki crni ljudi, Vratićemo se brzo. Vjerovao sam. I nigdje više nisam vidio jelu gorsku, a sedamdeseto prođe ljeto. Odnijeli nas vjetrovi silni, Ni znaka nisu ostavili, Srce me zaboli kada mi na um padne kakvu zemlju nam Bog dade. Kada bih je još samo jednom vidio, jele resteličke, harf je moj tamo ostao, urezan, niko ga izbrisao nije.
89 Jele su ostale, i sve će drugo proći, proći će, pa zar i nije prošlo. Samo smo ostarili, strah nas je u tuđu zemlju ukopao. A one će tamo dok čovjeka bude. prepjevao na bosanski - autor
90 POTOČARE Jul 2005 Da li si ikad pomislio da će se u jednom danu deset hiljada ruža ponovo iz zemlje probuditi i džennetskim miomirisom srebreničku zemlju opiti Da će žena voljenog izgubiti muža bez traga i glasa Duše naše zaboravne ispraćaju u vječnost putnike nepovratne Uplakano dijete zemljom pokriva mezar Moj Hasane i Amina, Amra, Jusufe i Kemale... Natopljen krvlju toprak vam ljubi duše zaspale
91 ŠTRPCI, 1993 Insan od Zemlje damara modrih otvora kapiju Edenskog Vrta Okupan suzama majki čistih jecajem brata i sestre Vrhom prsta dodirnuh nečije srce naručje me toplo uze Pa to je mladost uskraćena snovi nedosanjani neisplakane suze Zar zbog imena ljudske nakaze, zvijeri svega zla oličenje što vam je voz kriv što zaustaviste rijeku tihu da majka ne znade ni kosti sinu da mu prouči bar fatihu Al’ Onoga mi ko duše daje i uzima broja mi iz Knjige Časne Oni će u Vječnost
92 ALIJI ISAKOVIĆU Otvaram kapiju staru Nije san Ti sjediš pokraj đul-bašte govoriš s insanom Jata ptica doljetjela Da čuje besjede tvoje Ko da si mudri Hazreti Sulejman Moj Alija Iste smo krvi babunske slušam te i plačem gdje suza kane zambak procvjeta Tražim rahat duši tvojoj Ljeta mnoga besjediš tkaš ćilim bošnjački red suza red bola red krvi Moj Alija znam tek sada jato to svoje dozivaš po stećcima avlijama džamijskim
93 po mezarjima po Šari, Prokletijama po Uni hladnoj i Neretvi po Drini krvavoj… Moliš Milostivog “Bože da mi je vidjet’ narod moj pod strijehom djece mnogo, šapat materin da mi je pomirisati pupoljke zelene po baščama šehidskim”. 1997.
94 ČARDAK KUĆA Ni trena te ne bih čekao suzo bolje što sama kaneš pred prag kućni Vuče me zemlja sjetih se maja i zaraslih travom staza Moja Čardak kuća drijema Zar je ne vidite kako snom dječijim spava ... Samo je san u odajama zaključanu čuva
95 SEDAM Pored aleje pokis'o sitan dječačić rumenih obraza... Plakao je u nekom tuđem gradu sirena fabrička u spokoju njegovom i hladna ruka čuvara reda... Samo sedam mu je bilo A znao je da će vječno biti sam Raširenih ruku je ljubio nebo I vječno ostao san
96 ZEMLJA PAUKOVA Ubogi radio zaudara tišinom, danas mi pero bez tinte života Čudan odsjaj svijeće plamen cvile skazaljke Božijeg vakta Kome su dušu na bigajrihak Čije to dijete proguta noćas mrak
97 REX MUNDI (Kralj svijeta) “Poubijajte ih sve. Bog će prepoznati svoje...” Izaslanik pape Inoćentija III, Albižanski rat (1209- 1249) Rođen sam u u Perpignanu u brdima ovim pirinejskim... u Langdoku zelenom po imenu Leon ponosni sam katar, Albižanin ... Silna avet, sile mraka, zvijeri krvožedne, na goloruku nejač našu nasrnula A ja pred mjesecom punim ove jesenje i tmurne noći rijeci mutnih talasa poklanjam riječ po riječ Od mog neokaljanog i jedinog Boga dar i od majke mi Sare žene bijeloga lica
98 Bérziers do temelja zapaljen... Svetinje naše uništene zemlja okrvavljena domovi bez djece... Ja da bježim nemam kud tajne su svijeta u ovoj tvrđavi ovdje je bit našeg bitisanja... Tu mi je ljetina Moji konji su ovdje livade nepokošene moj znoj, hljeb moj.. ... Mi, ljudi zaista smo samo mač u rukama duhova Kakvih li neznalica ne može se mačem na ljubav Tajna svemira Putuje sa nama
99 VRATIH SE DOMU Resimu H. Halali Zemljo napaćena samo me zanio miomiris čudan poželjeh ruke materine zalogaj nanine pogače vruće Poželjeh da gazim bosonog snjegove Šare onako budan da poljubim djecu i prag moje napuštene kuće Dvadeset i devetog dana u dvadeset i devetog mi ljeta išaret nepozvan dođe saznah ime moje sliku označava Iz zemlje mračne poletjeh za tren u domovinu Sunca vrhova Vrace i Radike bistre Akšamluk ko nekad
100 Bećari kolo vode djevojke razdragane snijeg podosta napadao nana i žena moja uplakanu dječicu grle Vratih se zauvijek tu sam pored vas Vratih se kamenu toplom izvoru čistom pokošenom sijenu Vratih se mezaru Domu mom vječnom