101 ČEKAJUĆI MESIJU Čekamo Mesiju, Mi, gomila insanska, na raskršću puteva, bez putokaza, sud Vječnog očekujemo. Strah nam pere pamćenje, stopala tromih, izgubljenih očiju, ruku drhtavih, Umiremo u drugom krugu... Ili se iz sna budimo... čekajući Mesiju.
102
103 Ferid Muhić PJESME NAPISANE LEPTIROVIM KRILIMA Da dobra poezija podrazumijeva i nježnost, to se skoro već i zaboravilo! Grubost i ciničnost preuzeli su centralnu poziciju u najvećem dijelu savremene književnosti, uključujući i pjesništvo. Svaki znak sentimenta, makar i kao nagovještaj i nijansa, dočekuje se “na nož” i čak biva žigosan kao patetika. Zar je, zaista, sva istina ljudskog života samo u razumu!? Zar je nježnost bezbožna!? Nije li i sam Bog prije svega Veliki Pjesnik, zar ovaj svijet nije beskrajna pjesma, himna vrlini i ljubavi!? Iako ni jedno književno djelo nije i ne smije biti teorijska rasprava, svako književno djelo jeste izraz autorovog shvatanja o umjetnosti i njegovog odnosa prema književnosti. Ovom poetskom zbirkom, autor Mustafa Balje ne ulazi u nikakve teorijske diskusije o opravdanosti lirskih elemenata i njihovom odnosu prema diskurzivnim segmentima u savremenoj poeziji. Umjesto da govori o nježnosti, njegova poezija jeste nježnost; umjesto da raspravlja o lirizmu, njegova poezija jeste lirska! Svježina lirskih metafora ovdje je autentična. Pjesnik Mustafa Balje niti imitira, niti kopira, ne slijedi, niti se priključuje nekakvim uzorima i primjerima. Autentičnost njegovog pjesničkog govora zasnovana je na svježini i snazi percepcija lirske ljepote i nježnosti, neizbrisivo urezanih u ranom djetinjstvu, sačuvanih i pjesnički sublimiranih kroz život i sazrijevanje. Prisutni i intenzivni kao rijetko gdje, u divljim i veličanstvenim visinama rodne Gore, posebno u sinorima
104 Restelice, ovi prizori su oplemenjeni senzibilitetom ljudi kojima je historija dodijelila privilegiju da tu žive; njima pripada i Mustafa Balje, njih osjeća i njihovu dušu tumači njegova poezija! Nigdje pjesnik nije toliko kod kuće, kod sebe, tamo gdje mu je mjesto, kao u planini, u stepi, uz more, kraj velikih voda – dakle tamo gdje je vječna uzvišenost svijeta izvan nas, najsnažnije kontrastirana sa tragičnim osjećanjem prolaznosti ljudskog života i neizrecivom vrijednošću nježnosti, ljepote i ljubavi, tim kvalitetima koji su jedino kadri da uspostave dijalog čovjeka i svijeta, i jedino dostojni da takav dijalog pretoče u umjetnost i pjesmu! Umjesto astmatičnog, kratkog daha ozlojeđenosti, umjesto uzaludnog pokušaja da se cinična oštroumnost promoviše u kvalitet koji će zamijeniti nesputanost osjećanja obuzetosti ljepotom, samo u takvim okolnostima pjesma nastaje kroz duboko i snažno disanje jasne svijesti o čudu nježnosti kojom je opšivena sva naša stvarnost i sav ljudski život. Mustafa Balje je pjesnik koji je ovom zbirkom, gotovo kroz svaki stih, otvorio put lirskom doživljaju svijeta. On vidi strme litice pustih klanaca, ali u njima otkriva pelud cvijeća što se kruni sa zvjezdanih galaksija nošen proljetnim povjetarcem; i iznad tamnih šuma, pritisnutih uz rijeku težinom golih vrhova, njegovo pjesničko oko ne propušta otsjaj krila hiljadu leptirova! Mi i jesmo, ponekad, a vjerovatno i uvijek, tamna šuma pritisnuta uz neku rijeku, i samo vrhovi svijesti ili snova dopiru iznad, do sunčanih visina. Ali pjesnik i jeste onaj koji vidi hiljadu šarenih leptirova, i koji zna tajni smisao njihovog leta: kratak je njihov život, tek treptaj oko traje njihovo lepršanje, a opet, nadživi, i čak, daruje smislom, i tamnu šumu, i zapjenjenu rijeku, i pustoš osamljenih vrhova. Tako se do danas sačuvala priča, starija od hiljadu godina, da je veliki pjesnik i mudrac Lao Ce, prenut iz sna u ljetnje popodne, povjerio svoju veliku dilemu učeniku: “Sanjao sam da sam jedan od ovih leptirova, upravo, da sam jedan leptir zlatno žutih krila, tako živo, toliko
105 uvjerljivo, da sada ne znam, a možda nikada neću ni znati, jesam li ja Lao Ce koji je sanjao da je leptir zlatnih krila, ili sam taj leptir, koji sanja da je Lao Ce!” Ova onirička inspiracija velike kognitivne i još veće emotivne snage, prepoznaje se, nježna i bestjelesna kao prah osut sa leptirovih krila, u svakoj pjesmi koja teži istim visinama. Dozvoljeno je promašiti, ali moramo nišaniti visoko! – rekao je jednom jedan drugi pjesnik i mislilac, “danski Sokrat” Kirkegor. Zbirka poezije koju nam daruje Mustafa Balje, nišani zaista visoko: sve njegove pjesme napisane su leptirovim krilima i zato kroz njih svjetluca onaj otsjaj pozlaćenog praha koji, više nego išta drugo, daje vrijednost i najtamnijoj šumi i čini dostupnim svaki vrh našeg života. Skoplje, 10. jul 2008.
106
107 Džemaludin Latić OTOK U UZBURKANOM MORU, NA RAZMEĐU SVJETOVA Da se nije javio ovaj autentični pjesnički glas iz čarobne Gore, trebalo bi ga izmisliti! Zapravo, sada, nakon što smo iščitavali i iščitavali ovu stihozbirku, čini nam se da se taj glas morao javiti: toliko ljepote, toliko duše, toliko bola i stradanja, toliko samoće u jednom kraju „na kraj svijeta“, podno Šare–plajne, ne može postojati bez svoga lirskog odjeka! I, evo, odmah da dam svoj sud: ova stihozbirka je toliko značajan doprinos ukupnoj bošnjačkoj poeziji i poeziji koja se ispisuje na jezicima Kosova da je nijedan budući antologičar neće moći zaobići! Ovo je suštinski lirska poezija: govor duše, onog lirskog Ja koji se pretakao u rukopis u tišini i samoći, u dodiru sa svjetskim bolom, u nanosima sjećanja na minule ljubavi, nesretne sudbine, neumitnu prolaznost, stalno vraćanje, rađanje i umiranje Ljepote... Posmatran u tradiciji ukupne bošnjačke poezije, Baljeov lirski rukopis nastavlja se na onu melanholičnu brazdu koju je na početku prošlog stoljeća zaorao rodonačelnik moderne bošnjačke poezije Musa Ćazim Ćatić. Poput Muse u svoje vrijeme, i pjesnik Balje je raspolućen između evropskih pjesničkih oblika i istočnjačke senzibilnosti. Otok u uzburkanom moru, na razmeđu svjetova! Ne potcjenjujući većinu pjesama ispisanih u standardnom bosanskom / bošnjačkom jeziku, ja bih se posebno osvrnuo na one Baljeove pjesme ispisane na goranskom narječju. One su poseban doprinos našoj nacionalnoj pjesničkoj tradiciji! Stotine kilometara daljine i nekoliko stoljeća u tamnini
108 Vremena dijeli ovaj izraz i starobosanske tekstove i arhaični jezik Mehmedalije Maka Dizdara u Kamenom spavaču. Toliko daljine i vremenske distance, a toliko sličnosti duša u svemiru, pod istom kapom nebeskom: poređenje koje će primamiti književne historičare, kritičare i jezikoslovce. Baljeova Begzada, jedanaest cvjetova „i jedan cvijet bez latica“ i Makova Kosara, stećci, ljeljeni, vitice... – to su dva lica jedne te iste priče o stradanju, trpnji, bolu i prkosu, ali i plemenitosti na svojoj baštini / topraku, u svome hasretluku i gurbetu... Davno sam negdje zapisao da je sva velika bošnjačka poezija nastala kao refleks na velike morije i aždahake koje su nasrtale na bošnjačku glavu: Makova kultna knjiga nije ništa drugo do riječ o nekom davnom i dugotrajnom pomoru dobrih Bošnjana; Skenderove velike poeme, čak i kada oplakuju nečije tuđe majke, krik su o jednom klanju i ubijanju koje gotovo da nije imalo kraja i konca; Sidranova poema Zašto tone Venecija i moj Srebrenički inferno usamljenički su vapaji koji svjedoče o posljednjem genocidu nad Bošnjanima; Baljeova poezija – to je glas o jednom pomoru za koga skoro niko nije znao, i pjesnik bi izdao svoje pozvanje, koje mu je Stvoritelj namijenio, da nije progovorio o tome zlu, da nije od zaborava spasio tugu i plač Begzade i njezinih sunarodnika. Sarajevo, 18. novembar 2008.
109 Ismet Marković Plavnik OBNOVA BOŠNJAČKOGA PJESNIŠTVA NA KOSOVU Mustafa Balje javlja se u znaku obnove bošnjačkoga pjesništva na Kosovu i nasuprot promašajima koji su se, na žalost, u njemu zbivali barem u posljednje dvije decenije (izuzimajući, naravno, dvojicu-trojicu od ranije afirmiranih stvaralaca, sada zaslužnih, poznatih i priznatih „veterana“). Bez prethodnih iskušavanja u literarnoj periodici našega jezika, koje na Kosovu gotovo da i nije bilo, ako se izuzmu dvije-tri revije šarolike namjene, ovaj pjesnik (postaje jasno) sazrijevao je na diskretan način, u onome što se može nazvati vox interiori (unutarnji glas), u tišini i samoći, dakle, udaljen od središta književnih zbivanja, ali blizak i prijemčiv za najbolje uzore pjevanja u njima. Zanemarujući biografske podatke ovoga pjesnika, susrećem se sa djelom visoke estetske vrijednosti, knjigom pjesama koju u rukopisu prelistavam kao „zrelo voće“, ubrano iz bašče našega jezika, ali sa ukusom i oblikom (formom) koji podsjećaju na najbolje njegovane voćnjake na drugim stranama književno-stilskog evropskog postmoderniteta, u kojem se baštine barokni spiritualizam i klasicizam, koliko i romantizam iskaza u istočnjačkim mistikama. Potpuna zrelost iskaza rijetko kad je prisutna s prvim koracima uranjanja u oblast stvaralačke zbilje. U ovom susretu sa poezijom autora Mustafe Baljea, međutim, upravo imamo takav slučaj. Zrelost iskustva kazivanja, vještine pjevanja i mišljenja, gradnje tananih lirskih niti, te cjelovite i koherentne poetske tvorevine, koja pruža mogućnost višeslojne percepcije, prisutna je već na prvom koraku, kod prvog poetskog ostvarenja.
110 U ovoj knjizi poetskog brevijaruma rabljen je iznijansiran postupak preplitanja urbanih i naturalnih (leptiri – pločnici), klasičnih i modernih (bolje rečeno posmodernističkih) elemenata poetike, koja u autentičnom obliku donosi mnoštvo uspjelih slika, tonova, boja i osjećaja, što će poeziju našega jezika obogatiti još jednim alemom riječi. Ovo ostvarenje pretače stvarnost u slike, intuicijom priziva metafizičke odrednice ili, pak, imaginacijom sugerira nedohvatne i zaumne visine bitka. Ono ide dalje od površne razine stvarnosti ili dublje u slojeve jedne filozofsko-antropološke građe, ne zanemarujući nikako ni suptilnost koja dotiče svakodnevne pejsaže, obične trenutke življenja ili jednostavnost običnih trenutaka. Riječ je, dakle, o vješto izatkanoj mreži čulnog i nadčulnog svijeta, vidljivog i nevidljivog, te običnog i „neobičnog“ prožimanja stvarnosti, koja se oslanja na jezičku potku probrane leksike. Kako oblikom izraza, tako i sadržajem, knjiga stihova Mustafe Baljea („Leptiri po pločnicima“) otkriva bogatstvo doživljaja svijeta čiji smo dio, koje će pažljiv čitatelj uočiti već u prvom susretu, a da ne govorimo o onim drugim, pomnijim čitaocima, kojima se nudi traganje za tzv. dubinskim strukturama pjesničkog teksta, kroz široku konotativnu mrežu asocijativnog polja, koja izranja iz očigledno bogatog intelektualnog iskustva autora. I u onim navodno jednostavnim poetskim slikama Mustafa Balje utemeljuje suvereno autorsko pismo, prepoznatljivo po samosvojnosti i originalnosti spojeva (sintagmi) koje funkcioniraju na osobit način. Refleksivni, misaono-religijski ili misaono-filozofski naboj i polet ove poezije stvara datost ljubavi i čovjekoljublja, čak i kada je u pitanju hotimična (a ne slučajna) lapidarnost, što ovoj poeziji priskrbljuje posebno svojstvo (po)etičnosti. Balje pjeva podjednako uspješno o malim i velikim stvarima svijeta, prepliće ih (u kontrastima) na najdiskretniji mogući način, tanahnim i nježnim nagovještajima, poput leptirovih krila pod daškom povjetarca, artistički nadgrađujući osnovu svoga iskaza težnjom ka onom što je lijepo, trajno, uzvišeno, za onim što
111 se tek naslućuje. Tako se „ljubav i smrt“, „ples elektrona“ ili neki drugi dio pojedinih pjesama, u svojim gnomskim strukturama, ogleda u beskonačnosti konačnih trenutaka, u suprotstavljanju, ali i u skladu slobodne stvaralačke svijesti. Neka od nadahnuća ili izvorišta misli i pjevanja Mustafe Baljea u knjizi „Leptiri po pločnicima“ naslanjaju se na mitološko-religiozne slojeve Islama (Bijeg), dok druge dotiču nacionalne krajolike (stihovi o Miljacki, Šar-planini i drugi), naravno u postupku karakteristične sinteze ovoga autora. Mnogi stihovi, također, podsjećaju na tople zrake upitnosti o običnim stvarima svakodnevice, jednako kao i o jezgri praiskona, što predstvalja svojevstno dvojenje, polariziranje stvarnosti oko jedne te iste suštine. Eliptičnost i muzikalnost stihova u ovom rukopisu, kao kroz igru, pružaju poseban užitak, koliko i vješto „bojenje“ (nijansiranje) skladnim formama i prilagodbama, čime se postiže efekat semantički zaokruženih ili uspjelih lirskih medaljona. Pored ulomaka koji čine lirske zapise nastajale u specifičnim i rubnim egzistencijalnim okolnostima, u knjizi pjesama Mustafe Baljea prisutne su, najzad, i nijanse staložene samosvijesti i iskustva, životne postave zrelog posmatrača i promišljača. Na taj način se dade uočiti da ova knjiga nije samo ispovjedni dnevnik lirike, već keleidoskop raznolikih prizora stvarne ili naslućene zbilje, odnosno snova o mogućoj fakturi njenih složenih slojeva. To ovoj poeziji, na širokom tamatsko-izražajnom planu motivskih izvorišta obezbjeđuje dinamizam i dokazuje kvalitativne značajke njene strukture. Likovima žena, prepoznatljivom toponimijom, s jedne, te refleksivnim sentencama i simboličnom metaforikom, pjesnik Balje (ne samo u fragmentima) osvjedočuje, dakle, svoj izraz ne samo u vizualnim konotacijama, nego i u punoći zrelosti koja je, uzimajući u obzir cjelinu, rezultirala kreativnim uzletom izvanrednoga dometa. Iznesene opaske ne bi bile kompletan prikaz ostvarenja Mustafe Baljea u knjizi „Leptiri po pločnicima“ kad se ne bi dodalo da je u ovoj poeziji gotovo sveprisutno kontrastiranje između, na primjer, konačnog i beskonačnogi, trenutnog i trajnog (svakodnevnog i
112 vječnog), života i smrti, govora i šutnje, viđenog i naslućenog itd. Da zaključim, najzad, uvjerenjem da se knjigom pjesama „Leptiri po pločnicima“ Mustafa Balje djelatno uključuje u žive tokove savremenog bošnjačkoga pjesništva, na način vrijedan najšireg interesovanja, kao još jedan pustolov duha ili još jedan primopredajnik nježnosti riječi i misli. Peć, 9. oktobar 2008.
113 SADRZAJ KULU GRADIM Stranci .................................................................................... Jesenska ................................................................................. Ljubav i smrt ......................................................................... Kulu gradim .......................................................................... Elektrona ples ........................................................................ Deep fracture ......................................................................... Sarini leptiri .......................................................................... Fluid ...................................................................................... Fluid II ................................................................................... Crvena planeta ....................................................................... Bura i ona .............................................................................. Prije zore .............................................................................. Orfejevo ogledalo ................................................................. Dosadna ................................................................................ Bloom hotel .......................................................................... Pričam o tebi ......................................................................... Na vrbi đurđevdanskoj ......................................................... Čudne fabule ........................................................................ Bijeg ..................................................................................... Želja ..................................................................................... Corner ................................................................................... Uspavanka ............................................................................ Poslije osam po morskom vremenu ..................................... Labudova sazidana tajna ...................................................... Godinama ............................................................................. Cyrano de Bergerac .............................................................. Miljacka zimi ........................................................................ Search ................................................................................... U mjesecu tetrijeba ............................................................... Izložba sjenki ........................................................................ Nauči me .............................................................................. Modro ................................................................................... Morska .................................................................................. Sevdalinka vjetra .................................................................. Iz navike ............................................................................... 9 10 11 13 14 16 17 18 20 21 23 25 27 29 31 33 34 35 36 38 40 41 42 43 44 45 46 47 49 50 51 52 53 54 55
114 Crno zrno ............................................................................... Einsteineova dilatacija ........................................................... Karlovačka čekaonica ........................................................... Krug ...................................................................................... Iza brda .................................................................................. Nepoznati .............................................................................. U moje ušće ........................................................................... Deset minuta .......................................................................... Okovani Prometej ................................................................. Vodene kapi .......................................................................... Od suza tetovaža ................................................................... Zvijer nezasita ...................................................................... HAVINA TUGA Havina tuga ........................................................................... Ahmedu Nurudinu, griješniku ............................................. Anadolijski san .................................................................... Elegija Šari .......................................................................... Ime moje majke – Gore ....................................................... Javorovi ............................................................................... Južnije od Sunca ................................................................... Pehlivanu ............................................................................. Harf moj ............................................................................... Potočare ............................................................................... Štrpci, 1993 .......................................................................... Aliji Isakoviću ..................................................................... Čardak kuća ......................................................................... Sedam .................................................................................. Zemlja paukova .................................................................... Rex Mundi ............................................................................ Vratih se domu ...................................................................... Čekajući Mesiju .................................................................... 56 57 58 60 61 62 63 64 65 66 67 68 73 74 76 78 80 81 83 85 86 90 91 92 94 95 96 97 99 101
115 Mustafa Balje LEPTIRI PO PLOČNICIMA Izdavač: Udruženje Bošnjaka Kosovski Avaz – UBKA Biblioteka Alem Recenzenti: Ferid Muhić Džemaludin Latić Ismet Marković Plavnik Likovni prilozi: Mahmud Džafče Tehnički urednik: Amir Jakupi Lektor: Sadik Idrizi Korektor: Iva Skenderi Štampa: Siprint – Prizren Tiraž: 1000
116 Katalogimi në botim – (CIP) Biblioteka Kombëtare dhe Universitare e Kosovës 821.163.4(496.51)-1 Balje, Mustafa Leptiri po pločnicima / Mustafa Balje. – Prizren : Udruženje Bošnjaka Kosovski Avaz, 2009.– 115 f. ; 21 cm. – (Biblioteka Alem) ISBN 978-9951-476-11-9