100 riječi - kreativne tekstualne minijature

Eva Mihaela Mustapić, Osnovna škola KajzericaNe volim baš previše pizzu. Koji put ju pojedem s prijateljima, ali nikad nije bila moj prvi izbor. Možda je to zato što nije ona najukusnija pizza baš po mom izboru? Možda joj treba jedan sasvim poseban, sasvim moj dodatak? E, da… kad bih ja bila glavni kuhar i imala priliku stvoriti najukusniju pizzu na svijetu, to bi sigurno bila pizza podijeljena u tri dijela. Prvi bi imao malu udubinu za goveđu juhu s rezancima. Na drugom bi bili moji omiljeni ćevapčići. A treći dio bi, naravno, bio za desert: moj omiljeni tiramisu! To bi bila pizza tri u jedan!Luna Sokač, Osnovna škola Ljudevita Modeca KriževciMoja pizza? Hmm mislim da će kuhari imati malo problema sa nabavkom sastojaka. Trebat će ti papir i olovka zato što sastojaka ima mnogo!Za ukusno i hrskavo tijesto trebat će ti: brašno, jaja, šećer, sol, malo vode i čokolade. Za namaz koristimo čokoladni premaz pomiješan sa suzama slona. Kao dodatak trebaju ti isušene paprike i malo parmezana pomiješanim s umakom od jogurta i čokoladnih mrvica.Sve zajedno pecite četrdeset i pet minuta na 200 stupnjeva, kada poprimi žutu boju brzo izvaditi i odrezati. Poslužuje se sa ledom i sladoledom!Ana Kušpilić, Osnovna škola KajzericaGotovo svi ljudi koje znam vole pizzu. Imam osjećaj kao da svakoj pizzi fali jedan poseban i čaroban dodatak. Da bi ja mogla napraviti svoju pizzu taj dodatak joj ne bi falio. Sve pizze imaju sir, šunku, paradajz sos i začine ali moja bi bila posebna. Ona bi imala nešto što druge nemaju, a možda se pitate što to? Moja pizza na sebi bi imala hrskave paprike. Hrskave paprike pizzi bi dodale tu savršenu teksturu. Dok se ispod jezika razvlači topli sir a tijesto se gnječi pod gladnim zubima, paprike bi dodale taj hrskavi osjećaj. Savršena stvar za popularnu pizzu.Lukas Ljubišić, Osnovna škola KajzericaJako volim pizzu od malena no uvijek imam osjećaj kako nešto nedostaje. Nekada je previše tanak sloj tijesta, a nekad je previše začinjena. Želio bih postati kuhar da radim pizze sa svojim tajnim sastojkom. Taj tajni sastojak je čokolada jer ju svako dijete voli! Moći će birati između bijele čokolade, tamne čokolada koju sam namijenio za odrasle, Dubai čokolade i svakakvih drugih. Mislim da bi tako pizza postala jedno od najpopularnijih jela u cijelome svijetu. Mogao bih se natjecati na pizza natjecanjima i pobijediti bez bilo kakvih problema. Postao bih slavan, a moja čokoladna pizza još više zbog tajnog dodatka.51

Natalija Kovačević, Zdravstvena škola SplitTijekom svih mojih godina rada u restoranu nikad nisam imala zahtjevniju mušteriju. Prva pizza – neuspjeh. Druga pizza – smeće. Konačno, unatoč svim preprekama, stvorila sam savršenu pizzu: vremeplov! Podijeljena u četiri dijela, ova pizza vodi vas u ukusnu avanturu. Djetinjstvo, bogato slatkišima, prvim uspomenama i prijateljstvima, priziva nostalgiju. Mladost, ogorčena okusom alkohola i upitnim odlukama, uvelike će vas zgroziti. Srednje godine – razdoblje predoziranja Brufenom – ipak su ispunjene životnim lekcijama. Starost, mnogima zastrašujuća, puna je mudrosti, spokoja i sjećanja na prošlost – od neuspjeha do proslava i smijeha. Preostajesamo jedno pitanje: jeste li dovoljno hrabri da zagrizete?Toni Bilušić, Osnovna škola KajzericaJa, kao glavni kuhar u Hrvatskoj, odlučujem da ću napraviti novi dodatak koji će se stavljati na pizzu. Već godinama i godinama smišljam okus i sastojke koji će biti u novom tajnom dodatku. Osmislio sam dodatak koji se zove „smijehomak“. Ima predivan okus koji kažu da je najbolji na svijetu. Pizzi dodaje još začina koji ispunjavaju okus pizze, no to nije sve. Primijetio sam da je svijet pun tuge, žalosti, suza i puno mržnje, a ja sam to odlučio promijeniti i osmislio sam „smijehomak“, koji nije samo ukusan već vas potiče na smijeh i radost te sam time uljepšao svijet.Irma Sinanović, Zdravstvena škola SplitPizza Quattro Stagioni je, realno, TED talk u spiralama sira.Proljeće: šparoge, mlada mrkva, baby grašak. U svakom zalogaju je okus velike ambicije i prekasnog povratka poreza. Probaj, jer ti treba svježi restart.Ljeto: rajčica, bosiljak, marelica, na rubu karamela. Probaj, jer ti treba odlazak na more bez cestarine. Jesen: vrganji, pečena tikva, orasi. Probaj, jer ti treba sporost i mekani kardigan. Zima: kiselina fermentirane repe, mladi kravlji sir koji je vidio sunce zadnji put u lipnju. Probaj, jer ti treba čvrsto “ne” božićnim kolačima u veljači. Cijeli krug je samo jestiv kalendar ‒ bez obavijesti i bez snooze tipke.Andrej Petrović, Osnovna škola KajzericaMoja omiljena pizza zove se carstvo okusa. Radi se od ukusnog bijelog tijesta koje je premazano domaćim umakom od rajčice. Na tijesto se sitno nareže češnjak, vrganji i šampinjoni. Zatim se doda sviježe izrezani ananas da bude što sočnija. Da bude što bogatija okusom tanko se izrežu komadi lososa i bifteka i naravno doda se malo špeka. Od povrća se doda malo šparoga i tikvica, zelene i žute tanko izrezane paprike. Sve se stavi u krušnu peć koja se loži bukovim drvetom i zapeče se 15 do 20 minuta. Nakon što se izvadi iz pećnice nastane umjetničko djelo!52

Tea Dvečko, Osnovna škola Ljudevita Modeca KriževciPizza s mojim posebnim dodatkom je mnogo neobična. Moja pizza bi imala taj dodatak da kad bi uzeli jedan zalogaj briše nam se neka loša misao. Kad bi netko ugrizao samo bi odjednom zaboravio na te loše stvari. Čovječanstvo bi bilo tako lijepo bez mržnje, sviđanja i svih tih loših stvari. Ljudi bi bili sretni. Ja se nadam se se to u budućnosti može ostvariti čak i bez pizze, samo da ljudi razmisle da cilj života nije mrziti nekoga i stalno misliti na loše stvari. Već dobrota. Što vi mislite možemo li to ostvariti za bolji život?Greta Voldin, Osnovna škola Svete Ane u OsijekuKao glavna kuharica, stvaram pizzu Čarolija Putovanja. Ona nema okus, već osjećaj! Tijesto je meko i elastično poput čarobnog tepiha. Umak je mješavina zgnječenog sunčevog zalaska i sjevernog svjetla, što daje ljubičastu boju. Sir je napravljen od oblaka, a na njemu se nalaze posebni dodaci. Na primjer, kompasi od jestive čokolade, kriške egzotičnog voća tropskih otoka te sitni jestivi globusi ispunjeni pričama. Kada pojedeš komadić, odmah osjetiš uzbuđenje istraživanja i zamisliš nova mjesta u glavi. Možeš u mislima otputovati gdje god želiš. Ona ti daje energiju da budeš hrabar putnik. Sretno putniče, samo nemoj odlutati u nepoznate i opasne krajeve!Patrik Ifšak, Osnovna škola Ljudevita Modeca KriževciMoja pizza je posebna i nije poput drugih. Za tijesto ispekao bih ukusan biskvit za tortu, a umjesto soka od rajčice bih stavio čokoladnu glazuru. Umjesto sira bih rastopio silan broj sljezovih kolačića, a gljive bih zamijenio malim i okruglim čokoladnim mrvicama. Sve druge sastojke bih zamijenio raznolikim i maštovitim kombinacijama slatkiša i slastica, poput keksa za koji bi zamijenili sardine, koje bi obogatile moju pizzu na sve moguće načine.Rene Jandroković, Osnovna škola Ljudevita Modeca KriževciMoja omiljena pizza sastojala bi se od nekoliko čarobnih sastojaka. Prvo bih zamijesio tijesto. Uradio bih to s puno ljubavi i uloženoga truda. Ujedno bih i kopirao majčine poteze koje me davno prije poučila. Na nju bih stavio puno riječi ljubavi, suosjećanja i riječi podrške. Tako da kada je ljudi probaju osjete jednu posebnu notu u svojem životu. Bila bi drugačija od drugih, imala bi neodređeni okus i miris, a u ljudima bi probudila dobrotu i radost što postoje. To bih me jako razveselilo i napravio bih još stotinjak takvih pizza.53

Ana Šimić Kaša, Osnovna škola Petra Preradovića PitomačaMoja najbolju pizzu čini tijesto koje miriše na nedjelju i djetinjstvo, mekano i hrskavo u isto vrijeme. Na njemu se topiumak od pečenih rajčica i malo meda, tek da zbuni nepce. Sir je mješavina mozzarelle i sjećanja na prva putovanja, rasteže se kao ljetni dan. Dodajem tanke kriške kruške, orahe i kap maslinova ulja. Na kraju, tajni dodatak: prstohvat naribane tamne čokolade. Ne osjeti se odmah, ali ostavlja trag. Ta pizza ne hrani, nego potiče dobro raspoloženje, znatiželju i smijeh koji se pojavljuje bez razloga.Ema Sobota, Osnovna škola Ljudevita Modeca KriževciPizza je pravo talijansko jelo, moje omiljeno! Odlučila sam da ću napraviti pizzu, ali ću na nju staviti sastojak koji nikome ne bi pao na pamet. Počela sam mijesiti tijesto, prvo sam stavila kečap, salamu i sir, ali nedostajao je jedan sastojak. Taj sastojak bio je šećerna vuna. Najviše me se dojmila ona ružičasta boja, okus jagode. Polako sam odvajala dio po dio šećerne vune i stavljala je na pizzu. Odlučila sam ne pretjerati pa sam ju stavila u pećnicu i bila je tako topla i privlačna, morala sam ju pojesti cijelu. Nikad nisam jela ukusniju pizzu!Sara Koprivnjak, Osnovna škola Ljudevita Modeca KriževciOdlučila sam napraviti neobičnu pizzu. Tijesto bi bilo od vanilije, umak bi mogla biti tamna čokolada, a sljezovi kolačiči bi bili dodaci. Nešto nije bilo u redu. Gledajući kroz prozor kako se dječica vani igraju, sinulo mi je! Umjesto sira naribala sam karamelu, umjesto salame na pizzu sam stavila oreo kekse. To je bio okus djetinjstva, ali još je nešto nedostajalo. Nisam znala što bi to moglo biti, razmišljala sam i razmišljala sve dok se nisam sjetila..... FRITULE! Njih sam dodala kao maslinu na svaki komad pizze. Kad sam ju probala, osjetila sam pravi okus slatkog, malog i veselog djetinjstva.54

Naglo je otvorio vrata i zagrmio: “Ti si na redu!” U 100 riječi napišite što se dogodilo nakon toga.

Tajana Sundić, Srednja škola DaljNe znam gdje sam. Prigušena svjetla, mumljanje i stolice koje grebu po podu. Sve djeluje tako nestvarno kao da sam u nekom transu. Čujem šaptanje riječi, ali mi i dalje ništa nije jasno. Odjednom glasovi su utihnuli, ali osjećam teške korake koji idu prema meni. „Ti si na redu“, rekao je dubok glas iz tame. Srce mi je zastalo. Pogledi su svi bili usmjereni prema meni, pitam se što mi ovo treba. Zemljo otvori se, ali da, ovo je moj san, sama sam se prijavila. Svjetla reflektora, glazba u pozadini, pozornica i ja.Sada ili nikada. Na korak do ostvarenja.Lorena Tomić, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebVrata su se otvorila i snažan glas zagrmio je: „Ti si na redu!” U početku nisam vidjela ništa. Sve je bilo crno. Čula sam šapat neke osobe, ali nisam mogla jasno čuti što mi govori. Tada sam začula udarac. Pojavila se sjena osobe koja je ponovno povikala: „Ti si na redu!” Stajala sam pred vratima, uplašena, i čekala. Pojavilo se još nekoliko osoba, no nisam znala tko su one. Svi su zajedno počeli vikati: „Ti si na redu!” Taman kad sam počela bježati, shvatila sam da je ovo bio san i da sam na redu da odigram potez u igri. Miroslav Vitanović, Osnovna škola Ljudevita Modeca KriževciStjepan Katavić, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebVrata su se otvorila i snažan Glas zagrmio je: ,,Ti si na redu!” Marko se prestrašio. Sjedio je u svojoj sobi i pisao domaću zadaću. Taj ga je iznenadni događaj prestrašio i tinta mu se prolila po knjizi, ali nije mario. Pogledao je prema vratima i ugledao nekakvu sjenu. Prišao je vratima i našao se na livadi. Vrata njegove sobe bila su i dalje tamo, pa je brzo ušao u sobu, posegnuo prema telefonu i utipkao broj. Iz telefona mu se javio visoki ženski glas: ,,Dobar dan, dobili ste istjerivače duhova. Kako Vam mogu pomoći?” Ti si na redu! Čuo sam neki duboki i čvrsti glas kako me doziva. Tražio sam otkud je dolazio glas, a velika vrata tamne boje pokažu se ispred mojih očiju. Prošao sam kroz vrata i onda me obasjalo svjetlo raja. Nisam mogao vjerovati da je raj stvaran. Čudim se kako je raj iza tamnih vrata. Nakon dužeg hodanja ugledam visokog čovjeka koji me je dozivao: \"Dođi, dijete moje, dođi! Očekivao sam te.\" Zvao me je Isus. Nisam mogao vjerovati. Pogledao me sjajnim očima, rekao je: \"Sad si u raju! Dođi!\" Došao sam u zagrljaj i probudio se u svome krevetu.56

Lea Makar, Medicinska škola VaraždinTi si na redu! Već sljedećeg trenutka ispred mene se stvorio veliki prolaz. Odjednom me počela vući neka sila. Srce mi je počelo ubrzano kucati, nisam znala što se događa. Kada sam otvorila oči oko mene su letjele ptice, svaka drugačije boje. Najednom snažan glas zagrmi: „Odaberi svoju pticu!“ Nisam znala što sada, odabrala sam onu najljepšu. Ptica crne boje i dugih crvenih krila odmah je privukla moju pažnju. Spustila se do mene i dala znak da joj sjednem na krilo. Podigla me visoko u zrak i ugledala sam ogroman labirint. Znala sam da me čeka prava avantura. Spremna sam!Lorena Škunca, Osnovna škola Gornje Vrapče Zagreb„Ti si na redu!” viknuo je snažan glas iz mog frižidera. „Tko je to?“, upitala sam, a glas snažno odgovori: „Samo uđi pa ćeš saznati!“ Kad sam ušla, čekao me svijet čudesa. Leteće krave, ljudi naopačke i najluđe: slatkiši umjesto biljaka! Odjednom vidim nekog medenjaka koji je izgledao kao kralj. Medenjak me vidio i viknuo: „Dođi, dođi, upoznaj svoje novo kraljevstvo.“ „Što ja radim ovdje?“ „Došla si na svoj veliki dan. Postaješ kraljica!“ rekao je kralj. „Kako ja mogu postati kraljica?“ pitala sam. „Pa nisam ja slatkiš!“ „Lorena, LORENA,“ viknula mi je mama, „vrijeme je za školu!“Ema Markobašić, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebAna Varenica, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebNa vratima se pojavio mali čovječuljak zelene kose i plavih očiju. Milim ručicama me primio i poveo za sobom kroz žuta vrata. Ispred nas stajala je sve do jedna princeza iz svake bajke, točno sedam patuljaka i još puno vrata. Čovječuljak je napokon progovorio. Rekao je da svaka vrata vode u novu priču i da su ovi likovi ovdje baš zato što su prošli kroz jedna. Pitao me želim li i ja biti jedna od njih, a ja sam odmah odlučila da želim. Dalje sam morala nastaviti sama. Prošla sam kroz zelena vrata baš kada sam začula svoj alarm.„Ti si na redu!“ rekao mi je neki čudan, malo strašan glas. Otvorila su se vrata ispred mene i zavirila sam unutra. Vidjela sam još jedna vrata u ovim vratima, i još vrata, i još, i još, i još vrata, i tako u beskonačnost… Odjednom sam počela viđati neke zastrašujuće likove na zidu. Hodala sam i hodala i postajalo mi je jako hladno. Bila sam zbunjena. Došla sam u neku sobu s mnogo hrane. Ovo me sve podsjećalo na igricu koju sam igrala jučer. Kada sam se okrenula, shvatila sam da je to samo moj podrum!57

Lora Čičak, Osnovna škola Gornje Vrapče Zagreb“Ti si na redu!“ zagrmi glas i vrata se naglo otvore. Zavirila sam. Ništa se nije vidjelo, bio je potpuni mrak. Kao da je to neka nova dimenzija. Ništa se ne čuje. No u jednom trenutku nešto je zašuštalo, nečiji plašt i prilika pod njim počela mi se približavati. Nisam joj vidjela lice, samo crni obris u tami. Prilika je skinula kapuljaču i otkrila lice. Taj prizor nikada neću zaboraviti. Vrisnula sam. No prije nego što sam stigla zatvoriti vrata i pobjeći, prilika me uhvatila za zapešće i rekla: „Ti si na redu! Nadvladaj svoj strah i preuzmi odgovornost.“Klara Balija, Osnovna škola Veliko TrgovišćeVrata su se otvorila, a snažan glas zagrmio je: „Ti si na redu!“. Oprezno, s priličnom dozom straha, prošla sam krozvrata. S druge strane čekalo me čudesno vozilo. S ekrana se začuo glas: „Unesite mjesto i godinu!“. Oduvijek sam maštala kako bi bilo dobro imati vremenski stroj da odem u prošlost i otkrijem zagonetku o tome kako su se gradile čuvene egipatske piramide. Unijela sam godinu 2540. pr. Kr. i mjesto Giza. Pojavila se neobična svjetlost, trešnja i nevjerojatna brzina. I taman kadsam stigla na odredište, začula sam glas kako govori: „Probudi se, zlato! Pola sedam je!“.Iva Gorup, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebMia Blažeka, Osnovna škola Svete Ane u OsijekuNaglo je otvorio vrata i zagrmio: „Ti si na redu“! Učiteljev glas zagrmio je učionicom, razred je utihnuo. Gledao me ravno u oči. Dlanovi su mi se znojili, a srce mi je tuklo kao ludo.Iz učiteljevog izraza lica nisam mogla shvatiti što me čeka. Zar sam u nevolji? U tom trenutku, učitelj se osmjehnuo i rekao mi da mu donesem crveni marker iz zbornice.Cijeli razred je prasnuo u smjeh, svi smo shvatili da se učitelj samo šali. A ja sam napokon odahnula i krenula se smijati s ostatkom razreda.Na kraju sam otišla po učiteljev marker smješkajući se.“Ti si na redu!” zagrmio je oštar glas. Podigla sam pogled s poda te ugledala bradatog muškarca tamne puti čiji je izraz lica govorio da je blago rečeno uznemiren. Baš sam promišljala o tome zašto je toliko srdit, kada je muškarac glasno rekao: “Ti si na redu! Zar ne čuješ dobro? Nemamo cijeli dan, a mnogi se žele upisati u Sveučilište svega i svačega, pobogu!” Bez riječi je ušao kroz golema vrata od hrastovine, a ja sam promotrila zlatno uklesan znak na njima. SSS - Sveučilište svega i svačega. Uzdahnula sam i zakoračila na popločeni pod. Čekao me dug put. 58

Jakov Delija, Osnovna škola Veliko TrgovišćeProbudio sam se i čuo sam nekakav čudan glas, išao sam provjeriti kod vrata, ali je bilo mračno. Zastao sam, pitajući se trebam li uopće ići dalje. Ipak, znatiželja me povukla naprijed. Polako sam zakoračio u hodnik i osluškivao. Svaki moj korak odjekivao je tišinom. Kad sam otvorio vrata, ugledao sam samo slabu mjesečinu. Već sam htio odustati, kad su se odjednom pojavile dvije svjetlucave točkice. Srce mi je poskočilo, ali ispostavilo se da je to samo uplašeni mačić koji je tražio toplinu. Nasmiješio samse i odlučio ga zadržati, sretan što je noć završila mirno za oboje.Ana Varenica, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebA i Ž još od doba pračovjeka vode rat. A je glavna hijena u čoporu hijena, a Ž je glavni lav u čoporu. Nekada davno su se slagali, no s vremenom su se počeli svađati. A je prvi odlučio uzeti sa sobom B, C, D i najčvršće u čoporu Č i Ć, ali Ž je bio presnažan imao je sve ostale. Između njih se sada vode veliki ratovi u bilježnicama i knjigama. Najgori rat dosad dogodio se kada je na jednoj stranici bilježnice pisalo A, a na drugoj Ž. Kada su se dotaknuli počeo je rat koji još traje…Rahela Šikac, Osnovna škola Sveta NedeljaPetra Milković, I. osnovna škola Dugave“Ti si na redu!” začulo se u tami. Bio je moj red da nastupim u predstavi. Da stanem na pozornicu. I da pokažem za što sam se pripremala. Taman kad sam htjela napraviti korak nešto u meni se zaustavilo, nešto mi nije dalo da se pomaknem. To nešto nije mi dalo ni da dišem. Samo sam stajala i osjećala kako to nešto preuzima kontrolu. Trema, najgori neprijatelj nastupa. No znala sam nešto što trema nije htjela da znam, ja to mogu. Pa sam samo disala i disala i disala. Trema je shvatila da nema šanse da me zaustavi pa me napustila. „Ti si na redu!” rekao je doktor djedu kad smo ušli u njegovu bolničku sobu. Pogledala sam u djeda. Nasmiješio se. Rekao je da ga je doktor obavijestio da mu se zdravlje poboljšalo i da uskoro dolazi doma. Imala sam šest godina. Obećao je da će me voditi u lunapark čim se vrati kući. Nisam znala da je djed lagao. Svi su znali istinu osim mene, ali nitko nije imao snage izreći ju, a ja sam čekala i čekala. Djed nikad nije došao kući. Nema ga već deset godina, a ona mala djevojčica još uvijek čeka da se djed vrati.59

Larisa Čadonić, Osnovna škola Sveta NedeljaTo nije bio san. Ispred mene je stajao čovjek s aktovkom. „Milijun eura”, reče tiho. Otvorio je aktovku, a unutra su bile novčanice. „Želim jednostavan odgovor. Reci mi koji je smisao života i novac je tvoj!” Zastala sam osjećajući težinu trenutka i pritisak od milijun eura. „Zašto ja?” upitala sam. „Jer si upravo sada ovdje. Požuri, vrijeme istječe.” Uzdahnula sam. „Smisao života je u malim stvarima. Biti dobar prema drugome... Često se smijati... Sve ostalo samo je nepotrebno opterećenje.” Čovjek je zastao. Zatvorio je aktovku i pošao prema vratima. „Dobar odgovor.” Zatim je otišao. Ja sam ostala bez milijun eura.David Hervaćanin, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaVrata su se naglo otvorila, a snažan glas zagrmio:“ Ti si na redu!“ Čuo sam glas svog profesora kako izgovara ime:“ Ti si na redu!“ Uplašio sam se jer sam imao težak ispit iz harmonike. Bilo me je strah i mislio sam da ću zabrljati i da ću pasti ispit. Kad odjednom dođe gospodin s neba sa smeđom bradom i smeđom kosom i bijelom haljinom i reče:” Proći ćeš ispit i samo se pusti harmonici.” Kada mi je to rekao, otišao je. Opustio sam se i otišao dovršiti sviranje. Kada sam odsvirao, komisija mi je rekla da sam prošao.Lea Ivić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaIvana Rodić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaVrata su se naglo otvorila, a snažan glas zagrmio :“Ti si na redu!“ To je bilo jedno obično jutro kada je doktorica nazvala mamu. Oblio me hladan znoj. Kaže mama:” Ivana, ideš danas kod doktorice!” Vene su mi se zaledile. Taj miris i ti strašni doktori – jao! Vozimo se i vozimo i napokon smo stigli. Bila je velika gužva, čekali smo dva sata i više. Sve je više ljudi ulazilo unutra. Strašni glasovi su se čuli iznutra. Tako je doktorica prozvala moje ime. Sva ta krv i strah. Mama me protrese i reče: „To je san“.Vrata su se naglo otvorila, a snažan glas zagrmio: „Ti si na redu!“ Uplašila sam se, mama me je dovela kod zubara, ne običnog zubara, nego zubara s pilom koji maloj djeci buši zube i čupa ih. Barem su druga djeca tako rekla. Htjela sam pobjeći, ali me mama nije pustila. Kada sam sjela na stolicu stavio mi je nekakvu cijev u usta, a zatim mi je pilom bušio zub. Boljelo je, ali sam bila hrabra. Zubar je napokon završio. Bila sam ponosna na sebe zato što sam napokon prevladala svoj strah od zubara. Nije on bio baš tako strašan.60

Emanuel Vukašinović, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\"Velika„Ti si na redu!“ Pogledam u vrata i shvatim - nešto je čudno, nema nikoga. Razmislim kako su se otvorila vrata. Možda se brat vratio. Podignem se iz kreveta i počnem osjećati onaj osjećaj kao da te netko ili nešto gleda, pregledam cijelu sobu – ništa. Pogledam hodnik i svaku sobu - ništa. Pogledam tavan i podrum -nikoga nema, sam sam u kući. Jedino je mačka sa mnom. Pa kako sam čuo glas? Možda sam samo paranoičan. Kako su se vrata otvorila? Možda je mačka otvorila vrata jer ih nisam do kraja zatvorio. Na kraju sam pronašao bratov zvučnik.Eva Hercigonja, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaVrata su se otvorila i snažan je glas zagrmio: „Ti si na redu!“ Velika vrata otvorila su se ispred mene. Nisam obraćala pažnju budući da sam mislila da umišljam jer mi od fizike nije bilo dobro; učila sam toliko da sam propustila ručak, ali nešto me tjeralo da zavirim iza vrata. Bila sam pri kraju pa sam odlučila proviriti. Vrata su bila posve tamna, nisam znala kud idem. Iz daljine se vidjelo nekakvo svjetlo. Krenula sam polako hodati, no iza mene je bio netko - nastavnik fizike. Bježala sam od njega, a on mi je rekao da je test odgođen.Katrin Ćorluka, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaLovro Franekić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaVrata su se naglo otvorila i snažan je glas zagrmio: „Ti si na redu!“ U početku nisam vidio ništa. To je bio visoki liječnik koji me je pozvao:„ Dođi ovamo, ti, mali!“ Pođoh do njega, a on me uvede u neku sobu. Bio sam začuđen kad me pozvao svojim grubim glasom. Kada sam ušao bio sam uplašen jer je liječnik bio poprilično strašan. U rukama je imao kliješta, škare i čekić. Vrisnuo sam, no liječnik je rekao da se ništa ne bojim jer su to alati za auto. Potom je izvadio brusilicu i krenuo na posao. Tada sam se probudio.Vrata su se naglo otvorila, a snažan glas zagrmio: „Ti si na redu!“. Uplašila sam se, nisam znala tko je. Iza vrata je bila beskrajno čarobna priroda. Bila sam znatiželjna, prošla sam kroz vrata. Netko mi je stalno vikao „Ti si na redu!“. Prošla sam pokraj potoka koji je bio toliko čist i bistar da se svaki najmanji kamenčić na dnu mogao vidjeti. Na livadi je cvjetalo šareno cvijeće, bilo je nezamislivo lijepo. Pokraj cvijeća bila je jedna ogromna breza sa zlatno-zelenim listovima. Lišće s breze je plesalo kako je vjetar svirao. I tako sam zauvijek ostala u sinkroniziranoj prirodi.61

Stjepan Pavlović, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" Velika„Ti si na redu!“ začuo se oštar glas. Podigao sam glavu i vidio čovjeka kako me gleda. To je bio moj novi ravnatelj. Glasno je rekao :“Ti si na redu, požuri!“ Bio je to težak trenutak za mene jer sam trebao ući u novi razred pun nepoznate djece. Kada sam ušao u razred svi su me gledali. Ali, ipak, bilo mi je lakše jer su to moji prijatelji iz novog razreda. Svi smo se gledali i odjedanput je ušao naš novi razrednik. Bio je radostan jer, kada je ušao, vidio je da neće biti problema s nama.Luka Jurčić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaVrata su se naglo otvorila, a snažan je glas zagrmio: “Ti si na redu!“ Okamenio sam se jer sam znao da sam gotov. Napravio sam dva-tri koraka prema vratima, ali sam se osjećao kao da hodam u mjestu. Ipak sam stigao, na svoju žalost. Kad sam ušao, umjesto zubara, iza maske sam vidio čudovište. Sjeo sam u stolicu i vidio ogromna kliješta i ogromnu pilu kako se približavaju mojim ustima. Nekako sam preživio i došao do kraja vrata, pritisnuo kvaku. Otvorila su se vrata i ja sam otrčao van i potom saznao da je sve ovo san.Amalia Kljajić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaAndrea Šimonović, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" Velika„Ti si na redu!“ Čula sam šapat kako me doziva… Ispred mene su se našla vrata, unutra je bio mrak, našla sam se na kazališnoj pozornici. Oko mene glumci, ispred mene djeca zadivljena predstavom, na meni svijetla… Samo sam čula šaptače kako mi govore da krenem s tekstom… Odjednom je zapuhao hladan povjetarac i samo sam krenula recitirati tekst, dok su mene i ostale glumce djeca zadivljeno gledala kao da gledaju najbolji i najsmješniji crtić. Na pozornicu se popeo zaštitar i počeo nas proganjati dok su se djeca smijala jer su mislila da je sve dio predstave… Baš uzbudljivo!Vrata su se naglo otvorila, a snažan glas zagrmio: „Ti si na redu!“ Okrenula sam se prema njima i iza njih je stajao nastavnik vjeronauka i pokazivao u mene. Bila sam se pomalo dosađivala na nastavi tehničkog pa sam se još bojala da moram ići kod pedagoga. Krenula sam s njim kroz uski hodnik i bojala sam se što slijedi. Na velikom hodniku nije bilo nijednog djeteta pa čak ni razigrane djece iz prvog razreda. Izašli smo na stražnji ulaz i tamo su me čekali puni stolovi sladoleda. Uzela sam jedan i probudila se; tek je bio ponedjeljak. 62

Mia Matković-Grgić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaVrata su se naglo otvorila, a snažan glas zagrmio: ,,Ti si na redu“! Bila je to mračna soba; na početku sam mislila da je to obična mračna soba, ali sam poslije shvatila da u dnu sobe postoji kovčeg pun zlata. Polako sam krenula prema njemu, ali me je proganjao zli zubar. Trčala sam kao nikad u životu, dok se nisam spotaknula. Zubar me skoro uhvatio, ali nije uspio jer se i on spotaknuo. Brzo sam ustala i trčala do kovčega; u njemu je bilo toliko zlata da nisam mogla vjerovati da ovo ne sanjam. Nažalost, mama me je probudila. Petra Senj, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaVrata su se naglo otvorila, a snažan glas zagrmio: „Ti si na redu!“ Čula sam neke glasove i vidjela sam male čovječuljke kao iz bajke; imali su crvene kape i plave komplete. Vrata su imala neke male ruke i otvorila su se. Ušli smo u neku čudesnu šumu, a tamo su bili svi likovi iz bajke. Bili smo u čudu kad smo ušli. Šuma je bila puna cvijeća i vidjele su se male kućice. Ušli smo u jednu kućicu i upoznali smo neku djevojčicu koja je bila sama u kućici. Upoznali smo likove iz bajke i svi smo se družili.Tena Moćan, Osnovna škola Ante Starčevića RešetariBartol Mlakar, Osnovna škola Veliko TrgovišćeVrata su se naglo otvorila, srce mi je brže kucalo, osjetio sam kako mi hladan zrak prolazi kroz tijelo. \"Ti si na redu\", čuo sam tih glas, ali nisam znao kako da reagiram. U trenutku sam osjetio da je sve oko mene nestvarno. Prošao sam kroz vrata. Zatvorila su se za mnom, a pred sobom sam ugledao ogromnu prostoriju. Središnji dio bio je obasjan svjetlom, dok su svi pogledi bili upereni umene, a ja nisam znao što da očekujem. Prvi korak je bio najteži, ali nije bilo tako strašno. Moja prva rođendanska zabava iznenađenja...Toga dana podsjetila sam dvorac, i pokucala nekoliko puta. Isprva nitko nije otvarao ali zatim su se naglo otvorila vrata. S druge strane nalazila se gusta šuma. Nisam htjela ući jer sam se bojala što će mi se dogoditi, a bila sam toliko znatiželjna. Kada sam zakoračila u gustu šumu, začuo se neki duboki glas koji je uporno izgovarao riječi: „Ne idi dalje!“. Nisam ga poslušala i nastavila sam hodati. Ne zadugo začulo se zavijanje vukova, prestrašila sam se i počela trčati prema vratima. Dok sam trčala, upala sam u dubok ponor. A idućeg trenutka našla sam se u krevetu.63

Petra Jelić, Osnovna škola Ante Starčevića RešetariJednog jutra probudila sam se i odlučila izaći van. Obukla sam se i izašla. Za vrijeme šetnje u prirodi vidjela sam vrata na sred puta. Otvorila sam ih i začula; „Ti si na redu!“. Uplašila sam se, no odlučila sam ipak ući unutra. Tamo me je dočekala velika livada, a nasred livade veliki šareni balon na zrak. Bez previše razmišljanja uskočila sam i krenula na put. Za vrijeme puta iznad guste, čudesne šume s plavo-rozim drvećem vidjela sam čudne životinje poput plavog psa i ružičastog konja. Bojala sam se da neću pasti. No, sretno sam sletjela na dno livade.Jana Milas, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebTi si na redu! Zaderao se kardiolog iz dječje ordinacije. Nelagoda me pojela kao sendvič .Svaka minuta je trajala sat vremena u mojim mislima dok se vrata nisu otvorila i izašao visoki zgodni doktor. Rekao je da dođem u ordinaciju. Unutra su bile mašine veće od mene . Izgledale su strašno i kao da su plakali od svih silnih godina rada. Legla sam na leđa i mašine su počele ispuštati zvukove. Doktor je rekao da se opustim i da lagano dišem. Kad sam se smirila, zvukovi mašina su stvarali prekrasne melodije. Početna nelagoda pretvorila se u stanje opuštanja. Lea Šoštar, Osnovna škola Veliko TrgovišćeLukas Šakić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaStajala sam u hodniku škole. Srce mi je lupalo brže nego inače jer sam znala da će učiteljica prozvati moje ime. Ruke su mi se znojile, a u glavi su se pomiješale misli. Ponavljala sam u sebi: mogu ja to. Kada je učiteljica rekla: \"Ti si na redu\", učinilo mi se da svi gledaju u mene. Duboko sam udahnula, izašla pred razred i govorila. Glas mi je drhtao, ali nisam odustala jer sam znala da se tako nikad neću ohrabriti. Na kraju sam shvatila da se ne trebam bojati nego pobijediti strah. Nakon svega sam povjerovala u sebe.Vrata su se naglo otvorila, a snažan glas zagrmio: '' Ti si na redu! '' Vrata su se otvorila i išao sam staviti gips, ruka je jako boljela. Trebao sam ići i šivati usnicu. Mislio sam da neću preživjeti. Legao sam na krevet i doktor je krenuo šivati usnicu; stavio mi je lokalnu anesteziju kako ne bih osjećao bol. Stavio mi je nešto što ja nazivam čokoladom, a onda je doktor krenuo. Nisam mislio da me neće ništa boljeti, ali zato kad sam išao skidati šavove, je boljelo. Ne znam je li moja priča strašna.64

Roko Jagoić, Osnovna škola Ljudevita Modeca KriževciIvan je upravo dobio jedan i zatim sam čuo... Ti si na redu! Ivan je bio najpametniji učenik u razredu i upravo je dobio jedan. Bio sam uplašen za svoj život. Cijelu noć nisam ništa učio, samo sam igrao igrice. Došao sam pred ploču i učiteljica me je bombardirala pitanjima. Brzo mi reci sve padeže! Što je subjekt? Što je predikat? Što je objekt? Koje su priložne oznake? Ja sam se skamenio... Nisam znao odgovor ni na jedno pitanje. Učiteljica je bila razočarana mojim (ne)znanjem. Učionicu je poplavila tišina. Otišao sam na mjesto i samo čuo... Roko, dobio si jedan.Helena Rapo, Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću ZabokTi si na redu! Moj red je došao. Za ovo sam se pripremala mjesecima. Stojim na pozornici. Sad je vrijeme da dokažem da zaslužujem svoje mjesto na ovoj akademiji. Adu je oduvijek bio san, maštarija ali sad sam tu i trebam se dokazati. Tekstove znam, emocija će doci sama odsebe. Osjetim tremu ali se osjećam kao i da ovdje trebam biti. O ovom mjestu sanjam od kako sam bila mala i sad sam napokon tu. Korak sam bliže da budem student ovdje, samo trebam proći ovaj prijemni. Stojim na ovoj pozornici spremna da pokažem što sam, ja sam glumica.Iva Galić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaIva Kučina, Osnovna škola Ljudevita Modeca KriževciBio je Ninin osamnaesti rođendan. Zatvorivši oči, ugasi svjećice na torti, taj događaj bi trebao biti poseban, ali njoj se činilo kao da je neprestana petlja bez razloga za sreću. Ne zna gdje ju je izgubila ni kada, samo se odjednom ugasila kao i te svjećice, nestala je u jednom dahu. Kada je otvorila oči, bila je potpuno sama u mraku. Odnekuda začuje poznati glas: \"Ti si na redu!\" Zbunjeno seokretala kako bi ugledala kome pripada taj glas. Iza nje nalazila se ona sama, ali mlađa, ona verzija sebe koju je zaboravila. Bio je njen red ponovno voljeti sebe.Vrata su se naglo otvorila, a snažan glas zagrmio: ,,Ti si na redu.“ Ja sam na redu? Šta sam sad napravila? ,,Nisi ništa -samo dođi“, rekao je glas, a ja, kao ja, sam krenula. Ušla sam u svijet kakav je samo u snu viđen. Tvoja prijateljica i vaši prijatelji. „Svijet iz snova“, rekla sam. Zabava, druženje, igra, škole nema - samo uživanje. Sve se činilo kao nezaboravan san. Vrijeme je prolazilo brzo, ali neprimjetno, ali to im nije moglo pokvariti zabavu. Oni su se nastavljali zabavljati, ali onda glasan zvuk mame koja se dere: ,,Ustaj, Iva, kasniš u školu!“65

Lara Smola, Osnovna škola Svete Ane u Osijeku„Ti si na redu!“ uzviknuo je muškarac u šarenom odjelu. Tijekom ljetnih praznika, mama mi je rekla da ne mogu provoditi dane na mobitelu i prijavila me na dječju emisiju. U početku nisam htjela ići jer mi je zvučalo dosadno, ali nagrade su me privukle. Emisija se zove „Znanje za malene, a nagrade velike“, kviz u kojem odgovaraš na pitanja i možeš osvojiti nagrade. Ako imaš sreće možeš doći do kola na kojem se nalaze najbolje nagrade. Vratimo se mi u sadašnjost, sada stojim ispred velikog kola ivrtim ga punom snagom. Stalo je na obiteljsko putovanje na Havaje.Laura Kuba, Osnovna škola KajzericaVrata su se naglo otvorila, a glas je viknuo: “Ti si na redu!” Srce mi je brzo lupalo dok sam polako ulazila unutra. Očekivala sam učionicu i strogu profesoricu, ali iza vrata se nalazila velika pozornica puna svjetala. Publika je šutjela i gledala ravno u mene. Nisam znala što trebam napraviti. Odjednom je krenula glazba, a na ekranu iza mene pojavile su se moje omiljene uspomene. Počela sam plesati i smijati se bez straha. Svi su pljeskali i navijali. Tada sam shvatila da ne moram biti savršena da bih uspjela. Dovoljno je vjerovati u sebe i hrabro pokušati nešto novo.Vanja Čilaš, Osnovna škola KajzericaAntonela Gegić, Tehnička škola ViroviticaVrata su se naglo otvorila i glas je zagrmio: \"Ti si na redu!\" Srce mi je skoro stalo. Pratila sam visoku figuru kroz mračni hodnik dok su baklje bacale sjenke po zidovima. Cijelo selo je šaptalo o proročanstvu i tajnovitom dvorcu, a sad sam bila tu - sasvim sama. U velikoj dvorani dočekao me pogled koji probija dušu. Na podu je ležao svitak. Drhtavim rukama sam ga otvorila i pročitala. Zastala sam, a onda se glasno nasmijala. Pisalo je samo: \"Tvoj je red za sladoled.\" Tajanstvena figura je namignula i otvorila vrata slastičarnice. Proročanstvo se obistinilo na najslađi mogući način.Jednog mračnog i vjetrovitog dana sam trebala biti kod kuće. Nije bilo struje i bila sam sasvim sama u svojoj velikoj kući. Gledala sam seriju kad sam odjednom čula zvuk nekog čovjeka koji dolazi od 2. kata. Prvo sam zanemarila ali kako je vrijemo prolazilo zvuk se pojačavao. Odlučila sam potražiti što se to čuje. Otišla sam u par soba i onda, sam ušla u sobu roditelja. Zvuk je dolazio iz ormara. Bilo me strah ali sam svejedno otvorila vrata. Unutra je bio čovjek koji govorio “ti si na redu”. Nisam znala o čemu priča ali sam ušla u ormar.66

Toni Bilušić, Osnovna škola KajzericaPreko vikenda sam se razbolio i u ponedjeljak sam otišao kod doktora. U čekaonici smo moja mama i ja čekali za vađenje krvi. Vrata su se naglo otvorila, a snažan glas zagrmio: “Ti si na redu!” Bio je to najgori doktor Branimir. Ušao sam unutra i doktor mi je brzo izvadio krv te sam odmah izašao. Nakon nekog vremena mi je bilo slabo i odjednom sam samo zaspao. Bio sam u čarobnom svijetu punom raznih cvijeća. Životinje su slobodne, ali nema znaka dugih ljudi. Igrao sam se sa životinjama i uživao dok nisam ponovno zaspao i probudio se u krevetu.Eva Mihaela Mustapić, Osnovna škola KajzericaVrata su se naglo otvorila, a snažan glas zagrmio: “Ti si na redu!” Problijedila sam i osjetila kako mi se stišće grlo. Zar sad kad moram pjevati na audiciji za glavnu žensku ulogu u novom mjuziklu “Podivljale mačke”? Danima sam vježbala pjesme i koreografije iz mjuzikla. Voljela bih glumiti Miciku Mijau, tu opasnu, snalažljivu i bistru mačku. Stisnula sam šake, duboko uzdahnula i izašla na pozornicu. Otpjevala sam i otplesala najzabavniju scenu točno onako kako sam zamislila da bi Micika Mijau trebala to izvesti i ostala klečati na pozornici. Iz mraka gledališta snažan glas ponovno zagrmi: “Bravo! Dobila si ulogu!”Anja Kušpilić, Osnovna škola KajzericaLuna Sokač, Osnovna škola Ljudevita Modeca KriževciNeka gospođa naglo je otvorila vrata i rekla mi je da sam na redu. Ja sva u strahu dođem i čudim se gdje sam. A ispred mene tisuće ljudi zuri u mene.Svi me buljavim očima gledaju i pitaju jedni druge šta ova radi ovdje. Ja isto tako zurim u njih i pitam se zašto su oni tamo i taman kad su svi počeli vikati, ja se sjetim. Luna pa ti si zaboravila da imaš nastup! Počela sam pjevati učiteljica svirati klavir i ljudi su prestali. Sve se smirilo, ali najednom moja mama počne vikati Luna šta si to obukla.Sjedila sam na drvenim stolicama ispred bijelih vrata. Pokraj mene bili su moji prijatelji. S druge strane začuli su se dugi koraci. Moji su se prijatelji sa mnom stresli čuvši naglo otvaranje bijelih vrata. Ispred nas pojavio se visok čovjek koji je zagrmio MOJE ime pa zatim \"na redu si\". S tremom se dignem sa svoje stolice. Iza bijelih vrata dočekala me mala soba, zidova pokrivenim posterima o konjičkim legendama diljem svijeta, bila sam na redu. Bila sam na redu za polaganje svoje jahaće licence. Deset minuta kasnije shvatila sam da se svo ovo učenje i uložen trud napokon isplatio.67

Mila Matić, Osnovna škola KajzericaSjedim u tmurnoj, zagušljivoj prostoriji s velikim metalnim vratima koja vode u drugu prostoriju. Vani pada kiša. Tiho je. Pored mene su sjedile tri djevojke, sve su lijepo našminkane i obučene. Osjećala sam napetost nakon što su se metalna vrata polako otvarala. Iz sobe je plačući istrčala mlada djevojka. Moju zamišljenost je prekinuo glas: “Ti si na redu!”. Brzo sam se ustala sa stolca, uzela svoj topli kaput i ušla u drugu prostoriju. Tamo je bio stol s priborom za kuhanje. Zadatak mi je bio skuhati juhu od rajčice. Ako ne uspijem više ne smijem ići u nijednu školu kuhanja.Natalija Kovačević, Zdravstvena škola SplitPotpuno uobičajen dan ubrzo je postao uznemirujući kada sam se našla ispred nepoznatih vrata i čula glas: „Ti si na redu!“. Privučena neobičnim osjećajem znatiželje, otvorila sam vrata i kročila unutra. Ništa me nije moglo pripremiti za ono što je uslijedilo. Nagli nalet informacija me zaslijepio. Osjećala sam sve. Krv u žilama. Adrenalin koji kola mojim tijelom. Prepustila sam se.Kada sam otvorila oči, shvatila sam da me okružuje beskonačno crnilo. Nije bilo ničega osim moje tjeskobe i manjka kisika. Vid mi se zamutio, disanje postalo plitko, udovi teški. Vrijeme je usporilo. Okrenula sam se, ali vrata više nije bilo.Irma Sinanović, Zdravstvena škola SplitLukas Ljubišić, Osnovna škola KajzericaNalazio sam se u jako osvijetljenoj prostoriji s mnogo uplašenih pacijenata. Nisam se ničega sjećao stoga sam pitao ostale pacijente što se događa. Oni su me samo uplašeno pogledali. Došao je čovjek obučen u bijelu dugačku odoru i rekao glasno kako sam ja na redu. Ušaosam kroz vrata gdje je krenuo rezati mrkvu i razno drugo povrće. U toj se prostoriji nalazilo još dvoje vrata. Iz jednih odjedanput izađe Batman i prođe kroz druga vrata. Taj me događaj zbunio da sam mislio kako ću završiti u Vrapču. Odjedanput me nešto dodirne, a ja seprobudim iz ovoga čudnog sna.Ništa kao sunce. Ništa kao lažan mir listopada, zar ne?Šetala sam uz more koje je izgledalo kao staklo, a šuma tiha kao podzemlje. I onda – vrata. Samo vrata. Bez zida. Bez razloga. Otvorila su se bez škripanja, kao da za njih gravitacija ne vrijedi. A iza njih nije bio monstrum, nego moje najdublje progonstvo: pozornica.Sama. Rasvjeta. Publika koja bulji. Klavir je stajao na sredini, kao žrtva. Koljena su mi klecala, ali prsti nisu pitali mene – krenuli su sami. I svaka tipka zvučala je kao zlatna krhotina zaboravljenog. Svirala sam “Golden” i bilo me strah da će ispasti savršeno.68

Andrej Petrović, Osnovna škola KajzericaNapokon stigao je moj red, nakon dugog vremena mogu osjetiti kako je biti predstavljen pred sto tisuća navijača koji uzvikuju moje ime. Ispred mene bio je veliki zeleni travnjak. Nalazio sam se na stadionu Santiago Bernabeu. Utakmica samo što nije počela,. Igrači su već bili raspoređeni na terenu. Dobio sam priliku igrati u prvoj momčadi, pored mene su se nalazili igrači poput Modrića, Ronalda, Messija i Ibrahimovića. Ostvarili su se svi moji dječački snovi.Milena Novković, Osnovna škola Ljudevita Modeca KriževciNa putu do škole ugledala sam jednu napuštenu kuću. Bila sam znatiželjna i ušla unutra. Ušla sam u podrumu te stare, napuštene kuće. Bila sam jako znatiželjna, počela sam istraživati što tamo ima. Bilo je prepuno starih, prašnjavih stvari. Onda sam ugledala jedan ormar, neki čudni zvukovi su dopirali iza njega. Nekako sam gurnula ormar i vidjela velika vrata iza njega. Kada sam ih otvorila vidjela sam neko čudno biće, oko njega je bilo puno ljudi koji nisu izgledali sretno. Odjednom je snažnim glasom povikao: “Ti si na redu!”Ema Sobota, Osnovna škola Ljudevita Modeca KriževciGreta Voldin, Osnovna škola Svete Ane u OsijekuVrata su se naglo otvorila, a snažan glas je zagrmio: \"Ti si na redu!\" Srce mi je poskočilo. Znala sam da ovo nije običan sat matematike. Iza vrata nije bila učionica, već mračna dvorana osvijetljena samo jednim svjetlom koji je padao na starinski drveni stol. \"Sjedni, putniče,\" prošaptao je nevidljivi glas. Iznad stola je lebdio sjajni, crveni gumb. \"Ovo je Gumb Sudbine. Imaš točno deset sekundi. Ako ga pritisneš, započet ćeš najveću avanturu.\" Ruka mi se tresla. Nagnula sam se naprijed i pritisnula gumb. Dvorana je nestala u bljesku, a preda mnom se stvorio slavni Pitagora. Noćna mora je počela!Sjedila sam u čekaonici uplašena što će biti dalje i tada sam čula gromoglasni glas koji govori: \"Ti si na redu!\" Ušla sam u laboratorij, bila sam užasno znojna i prestravljena, ali laboratorij nije bio tako strašan. Zidovi su bili ukrašeni srcima različite boje, pod je bio prekriven slagalicama, a stolica na kojoj sam sjedila mekana poput one kod kuće. Doktorica je izvadila iglu. Oči su mi bile pune suza, ali se ipak nisam tako bojala, okrenula sam glavu u stranu i osjetila kako me je nešto ubolo. Zapravo vađenje krvi nije tako strašno!69

Patrik Ifšak, Osnovna škola Ljudevita Modeca KriževciNakon što sam čuo te riječi, pred mojim očima pojavila su se dvoja vrata. Jedna tamnocrvena, a drugo svjetloplava. Morao sam odabrati jedna od njih. Ušao sam kroz svjetloplava vrata ne znajući što bi se moglo skrivati na drugoj strani pa sam stigao na meku i zelenu livadu. Na livadi su pasle mirne ovce, a meni je odlanulo što sam odabrao ta vrata jer je na podu pokraj mene sjedilo pismo u kojemu je pisalo da sam odabrao pravilna vrata.Ana Šimić Kaša, Osnovna škola Petra Preradovića PitomačaSrce mi je poskočilo dok sam ustajala, uvjerena da noge znaju put bolje od mene. S druge strane vrata nije bila učionica, nego peron bez vlaka, obasjan svjetlom koje nije imalo izvor. Učenici su stajali u tišini, svaki s koferom punim neizgovorenih odluka. Glas se više nije čuo, ali red se pomicao. Kad sam zakoračila naprijed, moj se kofer sam otvorio, rasuo uspomene i sve strahove koji su se skupljali u meni. Svjetlost ih je spojilo u kartu. “Dobro došla”, šapnulo je. Shvatila sam: ispit nije bio prolaz, nego polazak.70

Oni su glavni likovi tvojeg romana. Zovu se A i Ž. U 100 riječi otkrij nam tko su ustvari A i Ž i ispričaj njihovu priču.

Slova A i Ž oduvijek su bila bliska. Slovo L je promatralo sukob između slova A i Ž koji se neočekivano dogodio jedne noći. Bio je sukob, zar ne? Zašto bi se inače nerazdvojiva slova odjednom razišla? Ovdje se ne radi o slovima. Svi mi imamo bitke dobra i zla koje se svakog dana događaju u našem srcu. Što je ispravno, a što pogrešno? Na kraju ćemo uvijek neispravno postupiti, a osjećaj da smo pogriješili ispunit će nam srce. Jedno je sigurno; uvijek su bila i bit će tri slova: L, A, Ž - slova koja su sve promijenila.Iva Gorup, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebTajana Sundić, Srednja škola DaljA i Ž, početak i kraj, otrov i lijek, život i smrt, crno i bijelo. Dvije osobe u jednoj koje čine svakoga od nas jedinstvenim. To je nešto poput glasa razuma i glasa srca. Svatko od nas ima dvije ličnosti u sebi, samo što smo onu jednu nekada davno potisnuli. Kada upoznajemo nekoga trudimo se predstaviti najbolju verziju sebe iako smo u suštini nešto potpuno drugačije. Smijemo se kada nam je teško, plačemo od sreće. Često kažemo ono što ne mislimo, prilagođavamo se društvu i životu. I tako postajemo ono što svijet želi da budemo, a ne ono što jesmo. Stjepan Katavić, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebBili su A i Ž, a između njih cijeli svijet slova. Bili su u velikoj ljubavi, ali nisu mogli biti zajedno jer su im ostala slova spriječila put. Ali jednoga dana čvrsto su odlučili doći jedno do drugog. Tako su se žestoko probijali kroz različita slova, od B do Z, i nisu odustajali sve dok nisu naišli na čudna slova, poput NJ ili LJ, koji su im govorili da nasilje nije put do ljubavi. Oni su poslušali njihove savjete i bližili se jedno drugome tako da su lijepo molili slova da se pomaknu. Tako je abeceda postala AŽECEDA. Lorena Tomić, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebA je dječak koji voli putovati. Ž je književnik koji je putovao i pisao knjige o svojim putovanjima. A ga je htio upoznati, pa se uputio prema njemu. Znao je da će to biti dug put jer ih je dijelilo 28 država. A je u svakoj državi upoznao prijatelja. Zvali su se B, C, Č, Ć, D, DŽ, Đ, E, F, G, H, I, J, K, L, LJ, M, N, NJ, O, P, R, S, Š, T, U, V i Z. S njima je nastavio put i zajedno su upoznali učitelja Ž. Osnovali su abecedu koja se i danas upotrebljava.72

A je jednoga dana pripremao svoju raketu za put na Mjesec. Došao je Ž koji je isto pripremao svoju. A je izazvao Ž da vide tko će napraviti bolju. Radili su cijeli dan i noć, na kraju im je ostalo malo materijala. Ž je imao samo prednji dio rakete, A samo stražnji. Odlučili su se prestati natjecati i s tomalo materijala spojili su svoje rakete. Nakon mjesec dana priprema za polazak na Mjesec A i Ž bili su spremni i sljedećeg dana krenuli su na Mjesec. Još se nisu vratili na Zemlju, no sigurno se zabavljaju.Mara Salajster, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebJana Milas, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebA i Ž se nikad nisu voljeli . Mrzili su se i svađali. Jednog dana su bili grupirani za plakat o ljubavi. Molili su učitelja da ne budu zajedno , no on se nije dao ,bio je dosljedan . Tjedan dana kasnije su se našli u parku. Bilo je toplo usred svibnja. Počeli su razgovarati i shvatili su da imaju zajedničke teme. Pretraživali su o ljubavi te je pisalo da dvije duše mogu početi kao dva najgora neprijatelja , no lagano postaju ljubavnici. Međusobno su se pogledali i dali jedno drugom lagani i mali poljubac. Između njih je nastao ŽAR.Lora Čičak, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebA i Ž bili su najbolji prijatelji i nikada se nisu razdvajali. Točnije, nisu se razdvajali do jednog dana. Nastanka abecede. Početka kraja. Od tog dana nitko ih nije mogao razvedriti. No jednoga dana u slovima A i Ž upalila se neugasiva vatra. Odlučili su vidjeti jedno drugo pod svaku cijenu. Krenuli su. Ali to nije bilo tako lako. Neka slova su negodovala, druga popuštala, a treća su napravila isto što i oni: krenula prema svojim starim prijateljima. Odlučili su prkositi pravilima i doći do onoga što im je bitno, pod svaku cijenu. Od tog dana pojavila se nova abeceda.Margareta Novina, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebDobar dan, ja sam slovo A i prvo sam slovo abecede. O, bok, ja sam slovo Ž i ja sam na samom kraju abecede. Hoćete li čuti priču o tome kako su se A i Ž upoznali, sad vam je prilika. Jednog lijepog poslijepodneva, dok se A vraćao s posla, Ž je išao u šetnju. No kako se A žurio, nije pazio kuda hoda, pa se zabio u Ž. Zatim se A dignuo s poda i ispričao se Ž, a Ž je pomogao A da skupi papire s poda. Zajedno su otišli na kavu i tako se sprijateljili.73

A i Ž bili su najbolji prijatelji. Sve su radili zajedno, svugdje su išli zajedno i tako su odlučili proputovati cijelu abecedu. Jedno jutro odlučili su krenuti. Ponijeli su stvari i otišli iz doma. Prvo su posjetili slovo B. U njemu su bili banana i balon. Trebali su posjetiti slovo C, ali slovo C razboljelo se odpreviše riječi koje su djeca govorila. Put ih je poslao do slova Ž. Nisu znali zašto, ali kad su stigli i vidjeli da su tamo, bili su sretni. Slova su ih dočekala da proslave nastanak abecede.Mirta Katulić, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebEma Markobašić, Osnovna škola Gornje Vrapče Zagreb“A” i “Ž” nazvali su se braća kako bi bili drugačiji od ostalih. „A“ je značilo ime Aldo, a Ž je značilo ime Žarko. Jednog dana mama je došla s posla i skuhla tako dobre lassgane da je Aldo zapisao mamin recept na komad salvete i stavio u gornju ladicu. Prošlo je 20 godina… Aldo još drži taj recept na istome mjestu pa je Žarko odlučio da naprave te mamine lassgane. Kada su ih ispekli nisu mogli vjerovati… bile su savršene! Bili su tako sretni i odmah sjeli za stol i krenuli jesti. Unutra je bilo sve tako sočno.Miroslav Vitanović, Osnovna škola Ljudevita Modeca KriževciA je kralj, a Ž crna kraljica. A je oduvijek bio onaj dobar lik iz tvog života, za razliku od Ž koja se činila zao. Čudno prijateljstvo. Prijateljstvo na veliku udaljenost. To prijateljstvo je poput lika koji se vječno bori za svoj narod, za svoj život. A i Ž nisu samo likovi na ploči života, nego dvije sile koje se vrte oko istog kaosa. A je lik koji nosi svjetlost, dok Ž skriva sjene. Ipak, to čudno prijateljstvo opstaje, kao da ih neka nevidljiva nit stalno vraća jedno drugome, gurajući ih naprijed kroz borbe koje ni sami ne razumiju.Petra Jelić, Osnovna škola Ante Starčevića RešetariJedne noći na nebu je bilo puno zvijezda. Jedna ovakva, druga onakva. No, dvije su bile posebne - A i Ž. Nažalost, A nije imalo crticu, a Ž nije imalo kvačicu. Jedno drugom su se rugali. A je reklo: „Haha, izgledaš kao Z“, a Ž je uzvratilo: „Haha, izgledaš kao V“. No, jednog dana A i Ž imali su rođendan. Zemlja im je priredila rođendansku zabavu. A je dobilo crticu, a Ž kvačicu. Bili su sretni i nisu se više rugali jedno drugom. Ostatak života na nebu proveli su u zajedništvu, a pored njih bilo je puno njihovih slovnih prijatelja.74

A i Ž su dva svijeta različita. A je brižan, druželjubiv i uvijek nasmijan, a Ž je bezobrazan i uvijek namrgođen te se zato A i Ž nisu slagali. Međutim, jednoga dana učiteljica im je zadala da zajednički naprave prezentaciju na temu \"Različitosti\". Naravno, oni su se pobunili ali su ipak odlučili da će izdržati jedan dan zajedničkog rada. Tako su se A i Ž dogovorili da će se jednoga popodneva vidjeti u parku i odraditi zadatak. Radeći prezentaciju shvatili su da različitosti nisu loše jer kada bi svi bili isti, svijet ne bi mogao funkcionirati. Ipak, različitosti se nadopunjuju.Tena Moćan, Osnovna škola Ante Starčevića RešetariMia Blažeka, Osnovna škola Svete Ane u OsijekuA i Ž, tako slični, a opet različiti. A, ljupka dama koja se pravi važna. „Bez mene nema ajvara, alata, pa čak ni ananasa.“ Nema riječi u kojoj ona nije, tako poznata, ali ohola.Ž, tih i uvijek na kraju reda. Ne hvali se, ne gura se, pravi je gospodin. Ž zna da je drugačiji, ali ponosan je na to. Nema puno riječi sa slovom Ž, ali kada se pojavi, uvijek privuče pažnju svojim zvukom.No Ž ipak krije jednu tajnu; zaljubljen je u gospođicu malu s početka priče. Ali puno ih slova dijeli, ne zna kako da joj priđe.Helena Rapo, Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću ZabokA i Ž udaljeni 28 slova jedno od drugog. Nikad se nisu sreli. Zanima ih imaju li sličnosti? Kako je biti prvo tj., posljednje slovo. A je u svakoj abecedi svijeta, a Ž samo u našoj. Ž je htio upoznati A. Razmišljao je i razmišljao dok se nije odlučio da će proputovati abecedom. Nakon dugog putovanja kroz svih 28 slova napokon je došao do A. A nije mogao vjerovati da je Ž prošao cijeli taj put da ga upozna. Pričali su i pričali satima. Upoznali jedno drugo. Tko zna možda su se i razvili neki osjećaji između A i Ž.Lara Smola, Osnovna škola Svete Ane u OsijekuKada čujete slova A i Ž, vjerojatno vam na pamet padaju početak i kraj abecede, no mi to želimo promijeniti. Moje ime je A, a moj najbolji prijatelj nosi ime Ž. Zajedno planiramo otvoriti odvjetnički ured pod nazivom A i Ž odvjetnički ured. Već smo osmislili i naš slogan, koji glasi: „Svaki slučaj koji dobijemo, pročešljamo od A do Ž“. Ovaj slogan savršeno odražava našu predanost i pažnju prema svakom pojedinom slučaju te zreli humor s našim imenima.75

A i Ž su u glazbi veliki neprijatelji. Slovo A je vodilo orkestar različitih instrumenata, a najviše harmonika. Slovo Ž je vodilo zbor koji je činilo pola abecede. Pripremali su se jako drugo kako bi na svjetskom natjecanju A i Ž konačno pokazali koji je od njih bolji glazbenik. Vježbali su danima i davali sve od sebe.Natjecanje je trajalo nekoliko dana, a napetost između A i Ž je bila na vrhuncu tijekom finala. Publika nije mogla odlučiti tko će pobijediti. Na kraju je odlučeno da će dijeliti prvo mjesto. Na kraju su A i Ž postali najbolji prijatelji. David Hervaćanin, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaAntonela Gegić, Tehnička škola ViroviticaA i Ž bile su sestre vezane nevidljivom niti ljubavi. A je bila umjetnica. Bojama je davala život. Njezine slike pričale su o zlatnom suncu i plavom moru. Ž je bila knjižničarka, čuvarica sjećanja i tajni davnih vremena. Svako jutro A bi donijela mirisno i ljupko cvijeće iz vrta, a Ž bi joj zauzvrat pročitala pjesmu. Živjele su jednostavno, sretno i ispunjeno. Jedne zime A se razboljela i nestala s prvim snijegom. Ž je nastavila živjeti čuvajući uspomenu na voljenu sestru. Selo je šaptalo kako se boje s Ainih slika pojavljuju na Žinim policama. Neke veze ne prekida ni smrt.Lukas Šakić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaA i Ž – početak i kraj. Imali su brojne sukobe među sobom. Ostala su slova u početku bila samo promatrači. Njihovi su se sukobi odvijali najčešće u lektirama, bilježnicama i udžbenicima. Poslije se slova nisu mogla odlučiti na čiju stranu stati pa je nastao pravi metež. Sjećam se jednom njihove svađe dok sam pisao lektiru. Došlo je do velike zbrke jer A nije moglo biti ni blizu Ž… Nastao je veliki kaos u mojoj bilježnici. Učiteljica nije imala razumijevanja za taj sukob među slovima, a ja sam zbog njih morao sve ponovo napisati, i to od A do Ž. Katrin Ćorluka, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaPrije puno, puno godina abeceda nije počinjala s A i B, nego s A i Ž koji su bili najbolji prijatelji. A i Ž su bili najpopularniji među svim slovima. No jednog dana slovo Ž više nije htjelo razgovarati s A jer je bilo ljubomorno. Sva su se slova čudila jer su A i Ž jako utjecali na sve ostale. Nakon nekoliko dana u jednoj hladnoj i tmurnoj noći slovo je B vidjelo da Ž pokušava ozlijediti A kako bi došlo na prvo mjesto u abecedi. Na kraju je Ž dobilo zadnje mjesto, a B drugo zbog spašavanja slova A.76

A i Ž su slova koje je povezivala duboka ljubav, ali ona nije bila dovoljna jer su bili odvojeni. A je bio na jednom kraju svemiru, a Ž na posve drugom kraju. Ta razdvojenost nije umanjila njihovu ljubav. Pogurivale su ih sve zvijezde da budu što bliže jedno drugom. Skupilo se 28 sitnih meteorita u savez na čelu s A i Ž. Odlučili su se spustiti na Zemlju kako bi mogli biti zajedno i dati moć ljudima –jer znanje je moć, a njih 30 je oružje znanja. A je početak, a Ž kraj svake knjige, svakog rječnika.Lovro Franekić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaPetra Senj, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaBili su A i Ž i cijeli svijet slova između njih. Voljeli su se silno, ali su ih ostala slova sprječavala da budu zajedno. Odlučili su da će se ipak spojiti, unatoč protivljenju ostalih. Izbila je svađa među stanovnicima Abecede. Slova LJ i NJ su govorila da prepiranje i svađanje nije pravi način. Najsilniji je bio R koji je vibrirao cijelo vrijeme od ljutnje. Jednom su dobili zadatak – napisati priču. Došlo je do prave pomutnje i na kraju su ostala samo tri slova – A, Ž i R. Učenik ih je izmiješao i nastalo je ono što je ljudima potrebno – ŽAR. Lea Ivić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaU ulici koja se zvala ABECEDA živjela su sva slova. Svako je slovo imalo svoju kuću i obitelj, osim A i Ž. Nakon nekog vremena susjedi su se počeli svađati pa su tako neka slova odlazila s obiteljima u druge gradove. Prvo je otišlo slovo D, nakon njega E, pa nakon njega ostala slova. Na kraju su ostali samo A i Ž, ali oni nisu mali svoju obitelj, bili su sami i zaljubljeni. Odlučili su priznati jedno drugom svoje osjećaje. Vjenčali su se i dobili su blizance – dječak se zvao AUŽ, a djevojčica ŽUA. Bili su sretna i složna obitelj. Luka Jurčić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaA i Ž su bili nekoć najbolji prijatelji, ali jednoga se dana to promijenilo. Vratio se B iz zatvora koji se zove AŽDADE. Slovo B je bio njihov stari neprijatelj i uspio ih je razdvojiti tako da je A bio na početku, a Ž na kraju. A je razmišljao kako da to ispravi, ali nijedan plan nije funkcionirao. S druge strane je Ž posve zaboravio na A jer je Ž našao djevojku Z. Zbog ljubavi je zaboravio na svog prijatelja A i tako je slovo B uspio uništiti prijateljstvo između A i Ž. 77

Dva najbolja prijatelja A i Ž odlučila su ići na putovanje u Abecedu, grad koji nije jako velik jer ima samo sedam ulica i trideset stanovnika. Na putu do Abecede sreli su poznanike G i H koji su se vraćali u rodni kraj. A i Ž su odsjeli u Ulici C, a G i H imaju kuću u Ulici D. Svi četvero su se zajedno družili i zabavljali sve dok se A i Ž nisu posvađali. Više nisu mogli biti jedno pokraj drugog pa su se odselili. Dan danas je između njih netrpeljivost, zato su na početku i na kraju. Andrea Šimonović, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaMarta Matijević, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaA i Ž su oduvijek bili neprijatelji, a jednoga dana njihova je svađa postala ozbiljna. Započeli su pravu bitku među sobom. A je krenuo na put kako bi suočio sa Ž, ali mu je I stao na put. Sukobili su se na polju. Tada je A uzeo kamen i pogodio I, a ovaj mu je uzvratio gađajući ga mrkvom. Na kraju je A pobijedio jer kamen uvijek pobjeđuje mrkvu. Hrabro je nastavio svoj put i došao do Ž. Bacio je cijeli rječnik na Ž i ovaj je na kraju morao odustati. Tako je A postao najvažniji otvornik.Amalia Kljajić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaJednoga dana dva prijatelja A i Ž išla su zajedno u školu. Dok su prolazili pored jednog igrališta, ugledali su kako D i H igraju nogomet. To ih je podsjetilo na klubove pa su započeli razgovor s njima. Otkrili su da ne navijaju za isti klub pa je u školi izbila prava svađa. Slova od A do K navijala su za Dinamo, a slova od L do Ž bila su za Hajduk. Svi bi se vjerojatno potukli da se nije umiješala učiteljica i za kaznu im zadala pisanje sastavka koji će sve ujediniti, a naslov sastavka je DrŽAvA HrvAtskA. Mia Matković-Grgić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaA i Ž su bili dobri prijatelji. Kada je jedan od njih imao problema, drugi bi mu uvijek pomagao i bio tu za njega. Nažalost, jednog se dana sve promijenilo jer su se sukobili. A je uzeo četrnaest slova i nazvao svoju vojsku ABECEDA, a Ž je poveo ostalih četrnaest slova i nazvao ih ŽEZEVA vojska. Ratovali su u knjigama, bilježnicama, računima… Sva su se slova izmiješala i nastao je kaos. Ratovali su i ratovali, ali nitko nije pobijedio. Svi su bili jednako jaki i važni. Stvorili su lanac slova – A je bio na početku, a Ž na kraju. 78

A i Ž su prijatelji od rođenja; uvijek zajedno, nikad razdvojeni. Sva ostala slova mislila su da su A i Ž nerazdvojni i da nema te sile koja bi ih mogla razdvojiti. Međutim, slova M i T uspjela su stvoriti veliki rat između A i Ž. Ostala su slova bila tužna i razočarane, ali su se nadala da će nešto opet spojiti dvojicu prijatelja. Rat je trajao tjednima, ali je savez četiriju slova L, O, V i E uspio spojiti ponovo A i Ž. Svi su shvatili da se dvoje suđenih uvijek vrate jedno drugom. Bez obzira na sve. Iva Galić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaEmanuel Vukašinović, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaA je na početku bio sam, jedini, tužan. Kada su ostala slova stigla u njegovu zemlju, svi su znali tko će vladati. Slovo A postao je kralj svih slova. Najviše mu se svidjelo slovo Ž – zadnje od svih, ali posebno. Silno je želio upoznati slovo Ž, ali između njih su bila sva slova BEDEZE. Smislio je plan kako da dođe do nje. Nitko nije znao pravi put do kraja BEDEZE pa mu je dugo trebalo da konačno dođe do kraja. Kad ju je našao, postala je kraljica i svi su od A do Ž slavili svoga kralja i kraljicu. Stjepan Pavlović, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaA i Ž su slova koja već godinama vode bitku popularnosti. Svaki od njih ima važno mjesto u abecedi i pokušava uzeti k sebi što više slova kako bi bio popularniji s više pratitelja. Činilo se da se ta bitka nikada neće završiti. Ali jednoga dana sve se promijenilo. A i Ž su postali najbolji prijatelji. Složili su se da nema smisla voditi bitku jer ne može nitko pobijediti. Dogovorili su se da će dijeliti sva slova svijeta i kako više neće biti ratova. Tako je svijet slova bio miran. Eva Hercigonja, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaA i Ž su bili najbolji prijatelji, družili su se svaki dan. Jednom se između njih stvorilo puno slova, a oni su se udaljavali sve više. A je i dalje pokušavao imati nekakav kontakt sa svojim prijateljem, no Ž je našao novog prijatelja. Bilo mu je zabavno s novim prijateljem R koji je bio pravi, ludi vibrant. Jedne se noći A došuljao do Ž i popričao s njim. U početku Ž nije bio sretan, a onda je shvatio da mu nedostaje A. Od tada su se uvijek sastajali, iako jedan predstavlja početak, drugi kraj, a treći sredinu.79

U stara, stara vremena ljudi su se zvali sa samo jednim slovom. No sva imena išla su po abecedi. Udaljenost između ova dva imena u abecedi je jako velika, a budući da su svake godine mogli koristiti samo jedno ime. Razlika je zapravotočno 34 godina. Kada je Ž napunio 60 godina, A je imala 94 no zapravo je već bila mrtva. A i Ž se nisu poznavali no kad je A postala duh posjetila je Ž jer je htjela vidjeti kako zadnja generacija u njezinom 34-ljeću živi, što jedu, što rade i najbitnije kako se zabavljaju s poznanicima.Vanja Čilaš, Osnovna škola KajzericaIvana Rodić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaDva različita slova, dva različita svijeta. A je kraljica abecede, uvijek prva i glavna. Ž je crna ovca, na kraju abecede jer ga rijetko tko treba. Jednog dana su se posvađali, čak su htjeli nauditi jedno drugom. A je vikala na njega preko svih slova abecede. Ž joj nije ostao dužan, čak joj je i gore vraćao. Svađa je znala prerasti i u fizički sukob. Jednom su se našli na pola puta, kod slova L i nastavili bitku. Dugo je vladalo nezadovoljstvo među stanovnicima abecede sve dok jednom A nije napisala pismo isprike i poslala Ž koji je prihvatio ispriku.Laura Kuba, Osnovna škola KajzericaA i Ž bili su potpuno različiti. A je voljela mir, knjige i tišinu, dok je Ž obožavao avanture, glasnu glazbu i putovanja. Iako su se često svađali, uvijek su se nekako ponovno pronašli. Jednog dana morali su zajedno napraviti školski projekt. U početku je sve bilo teško jer nitko nije želio popustiti. Kasnije su shvatili da baš zbog svojih razlika čine dobar tim. A je smišljala planove, a Ž je donosio zabavu i nove ideje. Projekt je na kraju bio najbolji u razredu. Tada su oboje naučili da prijateljstvo ne znači biti isti, nego razumjeti i prihvatiti međusobne razlike. Toni Bilušić, Osnovna škola KajzericaU cijeloj abecedi, sva slova znaju jedno drugo i svi su prijatelji. Nema mržnje, straha ili neprijateljstva. Osim ta dva slova. To su slovo A i slovo Ž. nikad se nisu upoznali i nikad se nisu vidjeli. Kada su ostalih dvadeset i osam slova za to saznali brzo su reagirali. Ta su dva slova komunicirala s pomoću prijateljstva. A je rekao slovu B, B je rekao slovu C i tako su se njih dvoje bolje upoznali te su neko vrijeme komunicirali s pomoću svojih vjernih prijatelja. Nakon dugo vremena otkrili su skrivenu ljubav i voljeli su se do kraja života.80

A je umišljena operna pjevačica koja misli da je centar svijeta. Gdje god se pojavi, ona samo vrišti svoje visoko „AAAAAAA”, a svi začepe uši. Začepi ih i Ž, stari, mrzovoljni kontrabas koji stalno bruji svoje duboko „ŽŽŽŽŽ” i kojem njezino neprestano prenemaganje užasno ide na živce. Ona misli da je on običan panj, a on misli da je ona pokvarena vatrogasna sirena. Toliko se ne podnose da cijeli ansambl uvijek zvuči falš.No jednom kad su slučajno zajedno pogodili prekrasan akord, shvatili su da zajedno zvuče savršeno. I od tada nastupaju kao najbolji duet i svi im se klanjaju.Eva Mihaela Mustapić, Osnovna škola KajzericaLuna Sokač, Osnovna škola Ljudevita Modeca KriževciBili jednom A i Ž. Voljeli se oni tako danima kad najednom A počne pljuvati.pljuvala je danima na isto mjesto, nakon 9 mjeseci iz te pljuvačke formirala se njihova kćer AŽ. Rasla je ta mala AŽ, a njeni roditelji su sve više starali. AŽ nije mogla pronaći partnera zato što je njeno ime bilo čudno. Jednoga dana A i Ž su joj na samrti rekli da ode do kraja abecede i da će naći poklon. Otišla je ona tako sva uplakana, a tamo ju je dočekao AZ koji isto tako kao i ona ima čudno ime, Zavoljeli se oni.Anja Kušpilić, Osnovna škola KajzericaDuže vremena tipkam po starom pisaćem stroju i pišem roman. Već se odigrao dobar dio radnje, a ja sam se tek sad odlučila tko će biti glavni likovi. Anabela je lik bez koje roman ne bi ni počeo. Anabela je sretno, energetično te šaljivo dijete. Za razliku od ostale djece, Anabela ima prijatelja sa skroz suprotnom osobinom. To je Žarko. Žarko je stara, i pomalo lijena ali i pametna papiga koja u svakodnevnom životu zabavlja Anabelu te joj pomaže u svakodnevnom životu i problemima. Anabela je na svoj način drugačije dijete, sklona padanju pod snažnu maštu koju si sama podvrgava.Mila Matić, Osnovna škola KajzericaA i Ž žive na suprotnim krajevima abecede. A je druželjubiv. Dok je Ž sramežljiva, ali u isto vrijeme samouvjerena. Ž se nije voljela družiti sa slovima na završetku abecede. Htjela se družiti sa slovima s početka abecede, no oni su daleko. Pozivnice za rođendansku proslavu su se proširile po abecedi. Svi su bili pozvani što je značilo da mogu izaći iz abecednog reda. Svi su bili okupljeni. A je pozvao Ž i počeli su razgovarati. Proslava je za sve bila najbolja do sad. A i Ž su se upoznali i sprijateljili. U povijesti abecede se to nikad nije dogodilo.81

Irma Sinanović, Zdravstvena škola SplitArogancija ih razdvaja i privlači. Bol sukoba kao slatka navika. Ciničnost maskira strah. Čarolija pogleda. Ćudljivost i šutljivost. Duboko nepovjerenje. Džentlmenski trenuci. Đavolska privlačnost. Ego koči, strast pronalazi pukotine. Fascinacija prelazi u ovisnost. Gnjev se topi. Hrabrost očarava. Iskrenost postaje slabost. Jedno drugome postaju potreba. Kruna stvara zid i most. Ljubav iz kaosa. Ljutnja iz plamena. Moć ih razdvaja, želja vraća. Nerazdvojni unatoč prijetnjama. Njihova priča gori kao vatra. Otvorenost oslobađa strahove. Prijevara postaje partnerstvo. Ranjivost otkriva sličnosti. Sjena mržnje nestaje. Tuge i pobjede oblikuju ljubav. Ujedinjeni prkosom protiv svijeta. Vjernost postaje pobjeda. Zanos briše granice. Želja ih veže zauvijek.Natalija Kovačević, Zdravstvena škola SplitA i Ž su imena blizanki u mojem romanu. Imaju naizgled savršen život: tople i prisutne roditelje, prijatelje te uspjeh u ostvarivanju svojih ciljeva. Jedini problem? Povezane su na dubljoj razini –mogu osjećati emocije jedna drugoj.A piše pjesme. Poezija je utkana u njezinu dušu. Na svijetu nema osjećajnije i nježnije žene. Ž je njezina suprotnost –sportašica, kojoj su nogomet i natjecanje strast.Zajedno dijele svaku suzu, razočaranje, strah i brigu. Takav život nije jednostavan, ali uz sve to dijele i nadu. Možda se drugima čini nezadovoljavajućim, no one su zajedno potpune.Andrej Petrović, Osnovna škola KajzericaJednog lijepog ljetnog dana A se šetao obalom mora pijući sok od jabuke. Gledao je prema pučini. Povremeno bi stao i bacao kamenčiće u more. Nastavio se šetati prema drugom kraju plaže. Zamišljeno je gledao u more. U susret mu je dolazila Ž, ona je također bila u svojim mislima. Nisu se vidjeli i u jednom trenuku su se sudarili. A je prosuo sok od jabuke po svojoj bijeloj majci. Ž se nasmijala, bilo joj je neugodno. Ispričala se, A je s osmijehom prihvatio ispriku i nastavili su se zajedno šetati.Greta Voldin, Osnovna škola Svete Ane u OsijekuA je bio poput nestrpljivog početka, uvijek u pokretu. Njegova priroda bila je brzina. Smatrao je da je cijeli život u prvom koraku. Ž je predstavljalo tihi završetak. Između njih ležao je cijeli alfabet, cijela razlika svijeta. Ta udaljenost ih je isprva razdvajala. Međutim, A je zbog stalnog jurcanja vremenom ostao bez snage, a Ž se dosađivao jer nije volio čekanje i samoću. Kada se A konačno zaustavio, točno uz Ž, pronašao je utjehu. Kada je Ž primila A-a, osjetila je svrhu. Shvatili su da nisu suprotnosti, već dva kraja iste priče. Njihova ljubav bila je tiha, potpuna i iskrena.82

Jedne nedjelje sam krenuo pisati roman. Razmišljao sam kako da nazovem dva glavna lika različitih karaktera. Stoga sam ih nazvao A i Ž. A je bio poznat jer se nalazio u skoro svačijem imenu drugih likova romana. Ž je bio poznat samo bliskoj obitelji i njegovom najboljem prijatelju A. A je volio ići u pustolovine i stvarati nova iskustva dok je Ž htio biti kod kuće na sigurnom. Dok se radilo da oboje upadnu u nevolju, Ž bi postao najhrabriji i pomogao uplašenom A. Postojala je jedna jedina zajednička osobina jer i toga mora biti - to je prijateljska odanost.Lukas Ljubišić, Osnovna škola KajzericaMilena Novković, Osnovna škola Ljudevita Modeca KriževciA i Ž su dvije zaljubljene osobe jedna u drugu. Njihov problem u ljubavi bio je što su bili jako daleko, jedan na jednom kraju svjeta, jedan na drugome. Stalno su se nadali da ce biti sve bliže, ali ne, stalno su bili na istoj, velikoj udaljenosti. Djelilo ih je 28.000km, što je za njih jako puno. Svakoga dana su pokušavali doći jedan do drugoga, ali neuspješno stalno su morali stajati tu gdje jesu, zato što su trebali drugim osobama. Njihova ljubav nije pobjedila, ali nada nije nestala, zauvjek će se nadati.83

U 100 riječi pojasnite značenje nove riječi koju ste osmislili, a koja je proglašena najboljom novom riječi hrvatskoga jezika!

Danas sam osmislila novu riječ: „ponosnić”! To nije običan ponos. To je osjećaj koji se pojavi tiho, polako, ali dovoljno jako da nas ispuni radošću. Javlja se kad napravimo nešto prelijepo, nešto za što smo mislili da nikad nećemo uspjeti. Kad se javi taj osjećaj, nemamo potrebu da bismo se nekom hvalili ili uzdizali sebe, to je samo unutarnja sreća zbog koje se mi osjećamo bolje. Ta će riječ raditi razliku između hvalisanja i osjećaja kad jednostavno samo želimo uživati u tom trenutku. Taj osjećaj često ne znamo imenovati, ali je ipak najljepši osjećaj na svijetu.Lorena Tomić, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebStjepan Katavić, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebNova riječ „diminastičan“ dolazi od riječi „dinamika“ i „dinamit“, kao nešto jedinstveno, prelijepo, nerazumljivo i šokantno. Smatra se novom najboljom riječju. Može se upotrebljavati kada želimo naglasiti nečiju ljepotu, na primjer: „Baš si dinamističan!“ ili kada želimo naglasiti da je nešto čudno ili neoblikovano. Kad je neka slika ili neko umjetničko djelo baš neobično, možemo reći da je baš dinamistično. Ta riječ došla je s društvenih mreža i interneta. Mladi su je izmislili i počeli upotrebljavati općenito. Preveli su je i na druge jezike, npr. „dynamicsitcs“ u engleskome.Iva Gorup, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebSjedila sam u svojoj sobi pogleda uprta u zid. Skrenula sam pogled na prozor na kojem se pojavio trzaj popraćen mutnom prilikom. Protrljala sam oči, znajući kako je to samo moja bujna mašta. Malena prilika, tek nešto veća od polovice prsta pokucala je na prozor. Ustala sam i otvorila prozor, a na prozorskoj dasci dočekao me mali debeljuškasti patuljak. Patuljak je piskutavim glasom progovorio: “Bok, ja sam Pikolo!” Pikolo je ubrzo otišao, a ja sam nadahnuta njegovim dolaskom dobila ideju za napisati tekst. Moja nova riječ je “pikolast” , to je pridjev koji opisuje maleno, vragolasto biće nalik patuljku Pikolu. Ana Varenica, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebSjedim ispred prozora, gledam kako sunce blješti. Mirna sam i osjećam se kao da je sve savršeno, kao da kontroliram cijeli Svijet. Ali to nije to. Nešto me bode ravno kroz dušu. Govori da nije sve na mjestu i da nešto ne valja. Pokušavam to zakopati u sebi, ali ne ide. Trudim se ostati mirna, ali oči mi počinju suziti, ruke mi se tresu i počinje oluja. Spuštam rolete i u mraku sjedam na krevet. Sjetim se onog osjećaja „gromoznost“. To je osjećaj koji je povezan sa prirodom, opuštajuć je dok je sunčano, ali može nas iznenaditi čim zagrmi.85

Jednog jutra sam se probudila i smišljala neke nove riječi. I da, dosjetila sam se jedne riječi naziva “tipkomamac”. Razmišljala sam za što da ju upotrijebim. Odlučila sam tom riječju nazvati uređaj koji koriste lovci na divlje životinje. Kad tipkamo po tipkomamcu, životinje čuju taj zvuk i same prilaze do uređaja. Donijela sam im tipkomamac i nisu mi vjerovali da tako funkcionira. No, probali su u šumi te je čopor životinja došao do lovaca. Nakon lova na čopor životinja, proglašena sam za najbolju djevojčicu koja je osmislila odličnu riječ za mamac koji će pomoći lovcima, a naštetiti životinjama.Petra Jelić, Osnovna škola Ante Starčevića RešetariTajana Sundić, Srednja škola Dalj„MIK“ je nježna riječ koju koristimo kao nadimak ili šalu s najboljim prijateljima. Ta tri slova, a jedna riječ, kriju mali milijun uspomena i beskrajno povjerenje. Tu riječ koristiš kada te osjećaji potaknu na to da se s prijateljem pogledaš i komuniciraš bez riječi, a znaš što onaj drugi misli. Kada znaš da je netko uvijek tu za tebe, ma što god se dogodilo. Kada nekome kažeš „MIK“ ili mu pak u nekoj situaciji daješ znak da ga voliš, poštuješ, vjeruješ i da ti je njegova blizina važna u životu. To je poput „brate“, samo još puno nježnije i toplije.Mia Blažeka, Osnovna škola Svete Ane u Osijeku„Bijuf“ je nova, najnovija riječ u Hrvatskome rječniku koja bi zamijenila uzvike poput „Joj!“, „Jao!“ i „Ajme!“.Nju bi koristili ljudi kada se naglo uplaše ili pak iznenade, primjerice u situacijama kada propuh naglo zalupi vrata ili čudovište iskoči s filmskog platna. Ta je riječ sama po sebi toliko smiješna, da kad ju izgovoriš, strah odmah nestane, srce se brzo smiri i smijeh se odmah pojavi.Najradije ju koriste djeca zato što sama riječ zvuči kao da se strah spotaknuo i pao. Priča kaže da je riječ „Bijuf“ nastala u vrtićkoj skupini na sjeveru Hrvatske za vrijeme jakog olujnog nevremena.Tena Moćan, Osnovna škola Ante Starčevića RešetariDanas sam učeći pravopis i gramatiku dobila ideju. Odlučila sam da ću osmisliti novu riječ koju ćemo koristiti, mi, mladi. Mislila sam da će to biti mačji kašalj ali sam se prevarila. Tako sam ja satima sjedila ispred praznog papira, pomalo gubeći nadu. Ali, onda sam sasvim slučajno došla na ideju da se uređaj za smijeh naziva smijehomat. Naravno ja sam izumitelj smijehomata. Mome nastavniku iz Hrvatskog jezika predložila sam da pokušamo tu riječ dodati u rječnik. Nastavnik je i ostvario moju ideju. Ja sam zbog svoje mašte dobila i nagradu, a ta je riječ postala dio našeg svakodnevnog govora.86

Andrea Šimonović, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" Velika,,Pokložurno“ je nova riječ koja je obogatila hrvatski jezik, to je pridjev koji se obično koristi kad je božićno vrijeme. Našim majkama obično kažemo da su pokložurne jer su stalno u žurbi oko poklona; samo žure iz jedne trgovine u drugu. Moja je mama potpuno pokložurna, trči po trgovinama, skriva vrećice i stalno šapuće kako ju djeca ne bi čula. Takvo stanje traje do Badnjaka i svake se godine ponavlja. Svi vi koji imate pokložurnu mamu potpuno me razumijete. Jedva čekam da prođe Božić, mama će se moći odmoriti i neće više biti pokložurna. Napokon će se njeno stanje smiriti.Luka Jurčić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaČitam lektiru, čitam i čitam, ali nikad da pročitam, odustanem na neko vrijeme i dođe mi „knjigotjer“ - to je jako mali, ali jako bučan stvor koji tjera sve da čitaju lektiru kad odustanu kao ja. Ustao sam i knjigotjer se osmjehnuo, ali sam otvorio prozor i maknuo ga. Otišao sam natrag u krevet gledati mobitel, ali se opet vratio i otišao sam čitati. Cijelo me je vrijeme gledao - imao sam ideju da raskomadam knjigu na dijelove, ali tako sam mu raskomadao srce i tako sam spasio cijeli svijet. Marta Matijević, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaNova riječ ,,Zimoled“ dolazi od riječi zima i led to je poseban sladoled koji se jede samo zimi. Sastoji se od jako žutog slatkog limuna, fritula i leda. Pravi se tako da se stavi u stroj koji pravi slushy, stavi se jako puno leda, a zatim sastojci po želji. To je jako popularno na adventu, također to najviše prave djeca i jako im je zanimljivo dok prave zimoled. Svako dijete ima drugačije sastojke. Netko stavi Coca-colu i čokoladu, ima svakakvih zimoleda. Ali, nisam vam rekla poseban sastojak - to je pjenica koja pukne na iglicu i stavi se na kraju. Katrin Ćorluka, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaVika je riječ koja nama predstavlja najljepše i najdraže mjesto na Zemlji. Može se nalaziti bilo gdje: na livadi, u moru, na plaži, na planini ili brdu, bilo gdje. I postoji samo jedna vika koja nam ispunjava srce i odmara dušu. Nečija vika postoji još od njihovog djetinjstva, a nečija vika je možda danas nastala. Vika može biti mjesto za jednu osobu, ali može biti i za cijelu obitelj ili skupinu prijatelja. Vika se također može nalaziti samo u prirodi jer je priroda jedino lijepo mjesto na Zemlji. Tu riječ sam odabrala jeropisuje to slatko, nama drago mjesto.87

Jednom kad sam bila kod djeda otkrila sam tajni putić iza kuće. Jako mi se svidio i stalno sam išla njime. Tako sam jednom išla kod bake, nisam htjela ići glavnim putem već tajnim. Pokušala sam biti tiha, no bio je problem što je mrak i nisam ništa vidjela, a ispred mene su bile cigle. Naravno da sam pala, a što je bilo još gore, preglasno se čulo. Otrčala sam u bolovima. Odlučila sam zbog toga napraviti znak za opasnost ,,,prokližlje“, znak za cigle na putu. Malo kasnije riječ za znak se pročula, a ja sam bila ponosna.Eva Hercigonja, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaMia Matković-Grgić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaLežala sam u krevetu dok nisam začula da mi je netko pokucao na prozor. Bio je to mali slatki crvić Sretnoslav. Imao je ružičastu kapicu i zeleno odjelce. Kad sam otvorila prozor izderao se: „Sretnoslav“! Objasnio mi je što znači njegovo ime. Njegova je mama stalno bila sretna, a tata je stalno slavio. I onda kada su saznali da će postati roditelji, mama se izderala: „Sretno“, a tata „Slav“ i tako su spojili te dvije riječi i dobili ime Sretnoslav. Zato sada Sretnoslav nosi šarenu odjeću i bude sretan i puno slavi. Njega svi vole i obožavaju njegovo ime.Miroslav Vitanović, Osnovna škola Ljudevita Modeca KriževciZabor je nova riječ koja opisuje osjećaj unutarnje usamljenosti i nevidljivosti. Pojavljuje se u trenucima kad te ljudi zaborave ili ignoriraju, iako još osjećaš, misliš i živiš. Riječ je nastala jer su nam trebale riječi za tihe emocije koje nitko ne vidi, a svi ih ponekad osjećamo. Zabor obogaćuje jezik jer nam omogućuje da imenujemo osjećaje koje teško izražavamo. Kroz nju razumijemo vlastitu ranjivost i važnost povezanosti s drugima. Svijet u kojem živimo često je brz i neosjetljiv, a Zabor nas podsjeća da svaka osoba zaslužuje biti viđena. Opisuje ljude koji misle da su ništa, ali su više od toga.Sjedim ispod prozora i gledam ovo tmurno vrijeme; padala je kiša i grmjelo je. Gledala sam što bih mogla raditi i došla sam na ideju de se idem družiti s obitelji. Smislila sam riječ lipocvatnost -najbolji osjećaj na svijetu kada se družiš sa obitelji i zbog prisutnosti. Izrađivali smo božićne kolače uz božićne pjesme. Napravili smo hrpu kolača: kad smo napravili kolače, napravili smo čaj i otišli gledati neke božićne filmove. Gledali smo „Sam u kući“. Već je bilo kasno i morali smo ići spavati jer je sutra škola. I tako je nastala riječ lipocvatnost.Petra Senj, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" Velika88

Jana Milas, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebSvima roditelji idu na živce, ali imamo trenutke kad nam postanu najbolji prijatelji. Ja nakon dugog razmišljanja imam riječ za taj osjećaj. Prenajbolje. To je osjećaj kada nam živčani roditelji postanu najdraže osobe na svijetu. Na primjer, kada nam plate novu igračku ili kada nam pomognu s domaćom zadaćom. To je posebno lijepa riječ ako ju direktno kažemo našim roditeljima ili najboljim prijateljima. “Majko ti si prenajbolja”. Ta predivna riječ ima duboke korijene iz svakog dijela Hrvatske. Napravljena je autentično. Budući da nema lijepe riječi koja opisuje povezanost s roditeljima, morala sam to uzeti u ruke i napraviti prenajbolje.Emanuel Vukašinović, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" Velika„Strujastičan“ je riječ mnogih značenja. Najčešće se koristi kada je netko energičan i može se koristiti kada netko ima veliku volju nešto dobro napraviti. Najpoznatija je jer se može koristiti da opisuješ nekoga ili nešto. Primjer toga je „baš si strujastičan“ ili „ono je super strujastično“,a možeš i opisivati detalje „ strujastične oči i strujastična kosa“. Može sve opisivati, ali najbolje opisuje spavanje jer kada se naspavaš imaš puno energije, a struja je energija. Zabavno je razmisliti šta sve može opisivati. Ne možeš znati koliko puno stvari opisuje i može jako zbuniti. „Strujastičan“ može opisati sve na Zemlji i svemiru.Helena Rapo, Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću ZabokSnolika. Zvuči kao san, ali ne. Značenje riječi je kada se neki tvoj životni san/želja pretvori u stvarnost. Riječ je bila potrebna našem jeziku zato da se može opisati to stanje kad toliko želiš i sanjaš o nečemu i nakraju ti se to ostvari. To je stanje, ali i osjećaj uspjeha. Ta riječ daje motivaciju ljudima da love svoje želje/snove. Riječi je izvorno iz hrvatskog jezika. Nastala od riječi san i lika što predstavlja tebe i tvoje želje. Ako imate neki san ili želju ne odustaj te ,možda baš vi osjetite osjećaj snolika. Ta riječ je sada dio našeg jezika.Amalia Kljajić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaKnjigogon je riječ za čarobnu mačku koja dođe u tvoju sobu kada ne kreneš čitati lektiru na vrijeme. Ako ju ostavimo na stolu, uzima je dok smo u školi i zalijepi ju na krevet tako da ne možemo cijeli dan ljenčariti. Možeš ju odlijepiti samo ako ju zbilja želiš čitati. Ali, ako ju pokušaš prevariti, odmah će se zalijepiti nazad. Ne pročitaš li ju na vrijeme, doći će i uzeti ti mobitel i druge uređaje. Ovom pričom roditelji plaše svoju djecu i nagovaraju ih da čitaju lektiru. Čak i učiteljice u školama tu riječ koriste da plaše djecu.89

Antonela Gegić, Tehnička škola ViroviticaEksplajnerica je moderna hrvatska riječ. Hit je na društvenim mrežama, pogotovo na TikToku i Instagramu. Riječ opisuje ženu koja je prava majstorica za pojašnjavanje složenih tema u kratkim i zanimljivim videozapisima. Ona nije samoinfluencerica. Ona je mentorica i zabavljačica u jednom paketu. Bilo da se radi o kompliciranim financijskim pojmovima, novim trendovima u šminkanju ili objašnjavanju političkih afera, ona to čini jasno, brzo i sa šarmom. Njezin je utjecaj ogroman jer dosadne informacije pretvara u zanimljiv sadržaj. Postala je popularna jer zadovoljava potrebu publike za brzim znanjem. Mnoge mlade žene u Hrvatskoj žele biti eksplajnerice, a brendovi ih obožavaju.Lara Smola, Osnovna škola Svete Ane u OsijekuSvi ste sigurno barem jednom čuli priču o nečijoj prosidbi, kako je bilo posebno i nezaboravno. Često u samoj prosidbi i mjesto igra ulogu. Ja sam zamislila i naziv za to mjesto, prošnjik. Mjesto gdje ljudi dolaze pitati ono najvažnije pitanje u životu. To nije obično mjesto, nego prostor pun emocija, nade i sreće. Riječ dolazi od glagola prositi, ali u sebi nosi puno više, snove i strahove. Svi vjeruju da je njihova ljubav vječna, ali često nije uvijek tako to mjesto može kriti tugu i gubitak ljubavi.Lea Ivić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaNekidan sam jela med dok je baka jela pekmez od šipka. Ja baš i ne volim šipak, pa me baka pokušala nagovoriti da probam, ali nisam htjela probati bez dodavanja onoga što volim na to. Baka se dosjetila jedne ideje; na domaći kruh koji je jutros ispekla namazala je pekmez od šipka i preko toga med. Svidjelo mi se pa sam to jelo nazvala „šipomed“ - jelo koje jedem skoro svako jutro za doručak zahvaljujući svojoj baki. Kada bih ujutro doručkovala, pripremila bih to i bratu zato što sam i njega nagovorila da proba. Sada oboje doručkujemo bakin specijalitet.Iva Galić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaJa sam smislila novu riječ - bazensan. To je san u kojem sam bila na bazenu, ali voda je bila od snova. U vodi sam vidjela sebe i svoje želje: dobre ocjene, prave prijatelje, život bez laži i zlih ljudi. U bazenu sam se osjećala mirno, sretno i bez stresa. Nitko me nije osuđivao i sve je bilo tako mirno. Sve do jednog trenutka dok nisam čula kako mama viče: ,,Iva, ustaj! Škola!\" Ustala sam u 7 i otišla u školu, kao i inače. Na satu Hrvatskoga jeziku imali smo zadatak izmisliti novu riječ. Moja je bila BAZENSAN.90

Prva stvar koja mi je pala na pamet kad sam pročitala zadatak za ovaj izazov bila je riječ glažerno. Najnovija riječ. To je kombinacija riječi glamurazno i ležerno. Kad se koristi ova riječ govoriš da netko ima odličan stil koji očito glamurozan ali ipak ležeran. Jer nije izgledao kao da ideš na crveni tepih, a nije niti izgledao kao da si bila kod kuće zadnjih tjedan dana. Iako nitko skoro nikad neće koristiti ovu riječ barem će postojati za igre za pogađanje riječi. Ako koristiš ovu riječ ispast češ pametno jer vjerojatno nitko drugi neće znati da ta riječ postoji.Vanja Čilaš, Osnovna škola KajzericaDavid Hervaćanin, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaSmislio sam svoju riječ: “instrumenttastično“. Izmislio sam to kad sam spojio instrument i tastično; tu sam riječ napravio jer sam jednoga dana svirao na koncertu i kada sam završio, netko je viknuo fantastično. Otišao sam spavati i cijelo vrijeme razmišljao o toj riječi , ali kada sam sam se probudio, pojeo sam doručak. Kada sam otišao vježbati harmoniku, sjetio sam se te riječi i morao sam je zapisati i proširiti. Ujutro sam otišao u sudnicu da im kažem i da postane riječ hrvatskoga jezika i da se proširi po cijeloj Hrvatskoj. Na kraju sam dobio dozvolu. Laura Kuba, Osnovna škola KajzericaMoja nova riječ bila bi “smijeholov”. To je osoba koja uvijek uspije pronaći razlog za smijeh čak i kad je loš danu. Smijeholovi šire dobro raspoloženje, tješe prijatelje i popravljaju atmosferu gdje god dođu. Mislim da bi ta riječ brzo postala popularna jer danas svima treba više smijeha i pozitivne energije. U školi bi učitelji govorili da je netko pravi smijeholov kada nasmijava cijeli razred. Kod kuće bi roditelji tako zvali osobu koja uvijek popravi raspoloženje obitelji. Ta riječ pokazuje koliko male stvari mogu uljepšati dan. Zato mislim da bi “smijeholov” bila posebna i važna riječ u hrvatskom jeziku danas.Lukas Ljubišić, Osnovna škola KajzericaRazmišljao sam jedne večeri kako hrvatski jezik treba još jednu dobru i korisnu riječ. Ta riječ je vrlo zanimljiva. Zove se danemožda jer ju možemo koristiti kada god nas netko pita neko pitanje u čiji odgovor nismo sigurni. A ima situacija kada u ništa nismo sigurni. Riječ je odlična jer je učenici iz svih škola koristekada ih profesor pita imaju li zadaću ili je li ovo točno itd. Na natjecanju za novu riječ pobijedio sam zbog glasova djece i mladih jer ih ima više nego odraslih. Svima se dopada moja nova riječ i kažu da će je puno koristiti.91

Žnj! Ova riječ se koristi kada želimo nekome reći da prestane. Umjesto da stavimo običnu riječ prestani možeš reći žnj.Ponekada ta riječ može imati i drugo značenje, ponekad je tajanstvena riječ zato što svatko joj može izmisliti značenje. Zato neka rečenica zvuči ovako: Žnj žnj žnj žnj... Ponekad ta riječ može biti ružna, ponekad znači skroz suprotno od onoga što misliš. Svaki put moraš pitati što ta riječ znači zato što sam sebe možeš i povrijediti i usrećiti. Zato kada rabite tu riječ, morate biti oprezni i nemojte sve shvatiti ozbiljno.Luna Sokač, Osnovna škola Ljudevita Modeca KriževciToni Bilušić, Osnovna škola KajzericaU cijelom hrvatskom rječniku ima milijardu i milijardu riječi i za sve postoji naziv i sve ima svoje ime. Osim te jedne stvarčice. Za tu stvar neki ni ne znaju da postoji i ta stvar uopće nema naziv, a ja sam joj odlučio dati ime. Znate li za onu stvar koja ima u električnim uređajima kao što su daljinski upravljač i služi kao poklopac ispod kojeg stoje baterije. To sam ja nazvao „bapac“. Njegova je uloga kako baterije ne bi ispale ili se oštetile, a tako se zove jer kada spojiš riječ baterija i riječ poklopac, dobije se riječ „bapac“.Lovro Franekić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaTanđarina zvuči kao neka čudna riječ, ali će postati nova riječ hrvatskog jezika. Tanđarina znači kao mandarina, ali je još nešto bolje i ukusnije . Tanđarina je ukusno veliko narančasto voće koje raste u Africi, ali ima i malo našeg zavičaja u njoj. Naša domovina bi trebala uvesti moju izmišljenu riječ jer mislim da sam našao jako dobro ime. Čudna je; unutra ima ljubičastu boju. Svi bi ljudi trebali navijati da moja riječ bude u rječniku hrvatskog jezika. Ali ako ne, barem ću ju za sebe ostaviti. I dalje će biti jedna obična izmišljena riječ u mojim mislima, jako zanimljiva.Stjepan Pavlović, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaSNAŽNIĆ je riječ koja osnažuje ljude u teškim trenutcima. SNAŽNIĆ pomaže ljudima kada potonu da se vrate još snažniji i bolji. Ta mi je riječ nekako najdraža jer svaki trenutak kada je nešto loše ta riječ osnažuje. S tom riječi mogu sve. Ta riječ je posebna jer pokazuje kako sve može biti dobro - čak i kada je loše, ta riječ promijeni na bolje. Ta se riječ ne koristi u svakom trenutku. SNAŽNIĆ se koristi kada je nešto baš loše i kada se teško oporavljamo. Za mene je SNAŽNIĆ najjača riječ ikada jer puno pomaže slabim ljudima koji nisu dobro.92

Šeprion je nova Hrvatska riječ. Danas je vrlo česta u razgovorima. Tu riječ sam ja osmislila dok sam razgovarala s prijateljicama na moru. Usred razgovora sam osjetila čudan osjećaj kao da sam već bila tamo s njima, kao blagi osjećaj nostalgije. To je bio čudan osjećaj koji sam već prije osjetila. Kad bih ga prije osjetila rekla bih jednu englesku riječ koja već postoji. To je zapravo vrlo čudno. Zašto usred razgovora na hrvatskom jeziku moram iskoristiti englesku riječ kako bih definirala svoj osjećaj? Tako sam došla do ideje za riječ šeprion koja je dobila nagradu za najbolju hrvatsku riječ.Mila Matić, Osnovna škola KajzericaAnja Kušpilić, Osnovna škola KajzericaJoš jedan školski dan završio je tipičnom zadaćom, no ova je bila drugačija. Svatko je dobio zadatak izmisliti novu hrvatsku riječ. Nakon što sam pitala roditelje koju bi oni riječ izmislili, slučajno su mi dali ideju za onu koju sam često govorila kad sam bila manja i dok sam još miješala riječi. Odmah mi se svidjela. Otvorila sam novu stranicu u bilježnici iz hrvatskog, napisala veliki naslov “Domaća zadaća” te na crticu upisala odabranu riječ “povidi”. Bila je to mješavina dvaju riječi “vidi” i “pogledaj”. Sve savršene kombinacije: Praktično, novo i zabavno. U školi je proglašena najboljom novom hrvatskom riječju.Eva Mihaela Mustapić, Osnovna škola KajzericaStruišno. Apsolutno neophodna riječ. Ne znam kako smo uopće živjeli bez te riječi. Ona savršeno opisuje blagi osjećaj užasa i jeze koji nas prožmu kada nam se dogodi nešto toliko fantastično i neočekivano da je to upravo struišno. Iako se čini da dolazi od riječi “strašno”, ona s njom nema nikakve veze. Za pravi efekt te riječi treba ju izgovoriti na poseban način i to tako da se za ovo “u” usta oblikuju u poljubac i onda se kroz njih istovremeno izgovara i “u” i “i” i “š”. Tako možemo jednim samoglasnikom reći kako je nešto u-zbudljivo, iznenađujuće i š-okantno.Natalija Kovačević, Zdravstvena škola SplitMoja nova hrvatska riječ jest „solimare“. Označava nešto zaista posebno. Solis (latinska riječ za sunce) i mare (latinska riječ za more) čine naziv za zalazak sunca na moru.Zamislite sljedeće: nalazite se na plaži. Možda ste sami, možda s voljenim osobama. Sjedite na mekanom pijesku, a valovi vam škakljaju nožne prste. Trenutak je savršen. A onda dolazi nešto još bolje: zalazak sunca. Sunce polako nestaje. Ljubičaste, zlatne i crvene nijanse boje nebo. Šire se cijelim nebom i morem poput krila leptira, a zatim nastupa mrak.Tih par trenutaka, taj kratki period dok sunce nestaje na obali, naziva se solimare.93

Moja nova riječ je \"mobitelovanje\". Primijetio sam da ljudi kad su zajedno vani, u kafićima, u školi, u tržnom centru samo gledaju svoj u mobitel. Umjesto da pričaju i da se zabavljaju svatko zaljubljeno gleda u svoj mobitel i šalje poruke ili provjerava društvene mreže. Spojio sam riječ \"mobitel\" i \"putovanje\" jer kad su na mobitelu ljudi otputuju u svoj svijet i zaborave na stvarnost i na druge ljude oko sebe. Mislim da je ova riječ važna jer nam pokazuje da tehnologija koliko god da je zabavna udaljava ljude. \"Mobitelovanje\" se događa svaki dan i svugdje.Andrej Petrović, Osnovna škola KajzericaIrma Sinanović, Zdravstvena škola SplitLumivor je osjećaj kad se svijet smiri, snijeg tiho pada, a ti si zavučen ispod tople deke, siguran i nepobjediv.Riječ je nastala od “lumi” (snijeg) i “vor” (zaklon, utočište), i opisuje trenutke unutarnjeg mira i radosti koje rijetko možemo uhvatiti. Koristi se za opis intime, sigurnosti i malenih čarolija svakodnevice ‒ kada knjiga, šalica čaja i meko svjetlo zajedno stvaraju osjećaj potpunog zadovoljstva.Lumivor obogaćuje jezik jer nas podsjeća da sreća nije u grandioznom, nego u tihim, jednostavnim trenucima, te da svijet može biti mekši i topliji nego što se čini.Lukas Šakić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" Velika,,MUČOS,, je nova riječ - dolazi od riječi marljivi učenici čine velike stvari. MUČOS-i su marljiva i ponekad nestašna djeca koja znaju činiti vrlo impresivne stvari. Ja tu riječ upotrebljavam kad vidim velike znance. Išao sam jednom na neki kviz i vidio sam MUČOSA koji je na kvizu znao baš sve od ,,A do Ž,,. Zadivio sam se pa sam ga odlučio upoznati. Krenuli smo kući. Upoznao sam ga, imao je plavu kosu i naočale baš kao štreber. Pitao sam ga da mi pomogne sutra na testu iz matematike i engleskog pošto nemam pojma engleski. Pomogao mi je.Ivana Rodić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaNova riječ je „Čokofan“. To je riječ koju koristim za svoju prijateljicu. Ona stalno jede čokoladu, uz sve ju jede. Kada ide negdje, uvijek uzima nešto čokoladno. Toplu čokoladu, sladoled od čokolade…itd. I tako smo jedan dan otišle u poznati kafić. Bila je velika gužva. Ona je, naravno, uzela toplu čokoladu za piće i čokoladni kolač za pojesti. I tako su je nazvali „Čokofan“, pošto je stalno jela čokoladu i pila čokoladne napitke. I tako joj je jedan dan bio rođendan. Dobila je tortu od vanilije. Nije ju htjela jesti nije bila čokolada. Nego torta od vanilije.94

Dugo sam razmišljala kako bi mogla nazvati papirnatu čarapu, osmislio ju jemoj prijatelj, zapravo ju je jako kreativno smislio. Pala mi je ideja na pamet, mogla bi ju nazvati papironogačica. Nakon što sam prijatelju rekla kako bi je mogla nazvati on mi je odmah predložio da to kažemo Instutu za hrvatski jezik. Par tjedana kasnije sam otišla to predložiti i oni su mi rekla da će mi javiti kroz par dana hoće li prihvatiti. Prošlo je 5 dana i nazvali su me, rekli da su odobrili riječ, i tako je moja papironogačica postala najbolja nova rječ hrvatkoga jezika.Milena Novković, Osnovna škola Ljudevita Modeca KriževciGreta Voldin, Osnovna škola Svete Ane u OsijekuSmjehuljak (imenica, muški rod) označava osobu ili predmet koji je neočekivano sladak, smiješan i ugodan, a pojavljuje se u teškom ili neugodnom trenutku. Koristimo je kada nas nešto maleno iznenadi i oraspoloži. Na primjer, nakon teškog testa, ugledala sam onog psa na skejtu – pravi smjehuljak! Ova riječ je važna jer podsjeća ljude da usred velikih briga uvijek postoje mali razlozi za sreću i osmijeh. Govori o potrebi da se fokusiramo na male, pozitivne stvari koje nam život čine podnošljivijim i toplijim. Koriste ju ljudi svih životnih dobi. Svima je potreban jedan smjehuljak u životu da razvedri loše i teške situacije.95

Ne možete bez ovih pet predmeta: šešir, dalekozor, čajnik, solarna ploča, violončelo. U 100 riječi objasnite zašto.

Čula sam u školi o ključevima za tajne „Tamne ljudske povijesti“. Pričali su o šeširu, dalekozoru, čajniku, solarnoj ploči i violončelu. Rekli su da samo onaj koji ima te stvari može saznati zagonetku o ključu. Meni su roditelji uvijek govorili da čuvam te stvari i, kad dođe dan, da ih moram iskoristiti. Odmah sam se bacila na posao. Prvo sam otišla na planinu vodopada i uperila dalekozor u sunce pa stavila solarnu ploču da se svjetlost odbije od nje i spali šešir. Tako se pepeo prosuo po violončelu, koje je počelo svirati čarobnu melodiju. Čajnik se razbio i otkrio ključ.Lorena Škunca, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebLora Čičak, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebDjevojka upita staricu kojih se pet stvari nikada ne bi odrekla. Starica reče: „Šešira, da me od vjetra štiti, od sunca na plaži i, najvažnije, da me sakrije od zlih pogleda. Dalekozora koji me uči da sanjam i planiram dalje no što mi pogled seže. Čajnika, da me sjeti na majčinu toplinu kojom ga je rabila. Male solarne ploče koje pokazuju da nije teško upijati samo svjetlost. I na kraju violončelo, koje je svirao moj otac. On mi je govorio o tome kako je bilo u njegovo vrijeme i kako voljeti i pomagati. I, najvažnije, kako poštovati sebe i druge.“Mara Salajster, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebVolim promatrati ptice svojim dalekozorom, no uvijek sam provodila previše vremena na suncu, pa sam počela nositi šešir.Živim u Australiji i uvijek popodne radim kavu s ledom svojim najdražim čajnikom. Malo čudno što radim kavu u čajniku, ali meni ne smeta.Na krovu svoje kuće blizu šume imam solarne ploče kako bih očuvala prirodu.U slobodno vrijeme volim svirati violončelo pticama i stvarati nove melodije.Po zanimanju sam fotografkinja. Najčešće fotografiram ribe sa svojega broda, koji je mali, no ugodan. S njega uvijek gledam zvijezde do kasno u noć.Ne putujem zato što mi je dobro tu gdje jesam.Mirta Katulić, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebJednog dana cijela obitelj bila je na plaži. Bili su ljetni praznici i sunce je pržilo. Svi smo izgorjeli i boljela nas je glava zato što smo zaboravili ponijeti šešir. Drugog dana išli smo u šumu planinariti i izgubili smo se, a mama je zaboravila ponijeti dalekozor da vidi gdje nam je kuća. Bili smo u šumi i bilo je hladno. Htjeli smo popiti čaj, ali nismo ponijeli čajnik. Mama se sljedećeg dana ljutila što smo potrošili previše struje, pa je htjela kupiti solarne ploče. Za završnu priredbu u školi sestra je zaboravila violončelo. Odsad više nećemo zaboravljati stvari.97

Bez ovih pet stvari ne mogu. Šešir, jer se uz njegov stil osjećam moćno i sakriveno od opasnih pogleda. Dalekozor, jer mi u svakoj nepredvidivoj situaciji otkrije put i neko rješenje koje ne vidimo odmah. Čajnik, koji me okrijepi s malo toplog čaja nakon svakog napornog dana. Uz čaj u džepu nosim malu solarnu ploču koja me podsjeća da se uvijek lako mogu napuniti energijom ako samo malo boravim u prirodi. Violončelo mi svakim svojim tonom da poticaj da taj dan budem vesela, da se opustim i uživam u malim stvarima kao što je njegova glazba.Lorena Tomić, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebMargareta Novina, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebImam puno društvenih igara, no meni jedna od najdražih je Čiri-biri bajka.U njoj stvaraš vlastitu bajku i jako je zabavna.Mislim da je jako maštovita i poučna.Jednom, kad smo igrali tu igru, smislili smo bajku o šeširu koji je pričao, dalekozoru kojim si mogao gledati kroz zidove, čajniku u kojem je bio duh iz Aladina, violončelu koje je moglo svirati samo od sebe i o kolibi sa solarnim pločama u kojoj je živjela stara vještica.To mi je najdraže sjećanje iz djetinjstva.I da je smak svijeta, ja bih imala tih pet stvari kod sebe.Stjepan Katavić, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebJa nikamo ne idem bez šešira, dalekozora, čajnika, solarne ploče i violončela. Kamo god išao, uvijek ih nosim sa sobom u svojoj magičnoj torbi koja nema dna i mala je kao ekran od laptopa. Kada staviš ruku u nju, možeš uhvatiti predmet i izvući ga ma koliko bio težak. Predmeti su mi potrebni bilo gdje. Kadaidem na kampiranje, potrebna mi je solarna ploča kako bih imao svjetla, violončelo kako bih uveo veselja među prijatelje, šešir kako ne bih izgorio, čajnik kako bih skuhao čaj i dalekozor kako bih vidio daleko. Bez njih jednostavno ne funkcioniram.Možda će zvučati kao da preuveličavam, ali uistinu bez ovih pet stvari ne mogu, one su dio mog identiteta. Tih pet stvari su: šešir, dalekozor, čajnik, solarna ploča i violončelo. Šešir, on otkriva i predstavlja moj avanturistički duh, a dalekozorom zalazim u najdalje tajne svoga srca. Čajnik me podsjeća na toplinu doma i obitelji kamo god otišla, a ponekad ta toplina postaje neizdrživo vrela kako bi spriječila druge ljude da tu zajednicu razore. Solarna mi ploča šalje pozitivnu energiju i čini da se osjećam sigurno i da nikada ne doživim tamu. Violončelo, njegovi tonovi čuvaju mir kada prijeti neki kaos.Tajana Sundić, Srednja škola Dalj98

Jednog jutra sam se probudila te odmah stavila šešir na glavu, a iz čajnika se širio miris svježeg skuhanog čaja. Dugo sam se grijala i pila čaj te gledala film i uživala. Najedanput, na prozorsku dasku sletjela je prekrasna ptičica. Uzela sam svoj dalekozor te ju promatrala neko vrijeme. Perje joj je bilo modre boje, a na suncu se činilo toliko sjajno i zlatno. Pjevala je najljepšim glasom ikad. Uživala sam u pogledu i pjesmi sve dok sunce nije jače ugrijalo solarne panele i pokrenulo violončelo. Ptica se uplašila i odletjela, a ja sam usamljena ostala slušati prekrasne tonove violončela.Petra Jelić, Osnovna škola Ante Starčevića RešetariBartol Mlakar, Osnovna škola Veliko TrgovišćeU životu mi treba nekoliko stvari koje čine svaki dan posebnim. Prvo, šešir koji me štiti od sunca i dodaje dašak stila. Dalekozor mi omogućava da promatram svijet oko sebe, tražim ljepotu u daljinama i nikada ne prestajem biti znatiželjan. Čajnik je moj najbolji prijatelj, jer u njemu uživam u trenucima mira, pijuckajući čaj i razmišljajući. Solarne ploče su moj način brige za okoliš jer želim živjeti u skladu s prirodom. Na kraju, violončelo je moj izlaz iz svakodnevnog života, gdje kroz glazbu izražavam svoja osjećanja i smirenost.Ana Varenica, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebBudim se, ali više nisam u svojem krevetu. Sjedim u potpuno praznoj sobi, a oko mene su posloženi šešir, čajnik, dalekozor, solarna ploča i violončelo, a pored svakog stoji mala poruka. U poruci pored šešira piše danas kloni od pogleda. Kraj čajnika, pak piše da nas uvijek grije čajem. Pored dalekozora piše da nas čuva i u najtamnijim šumama. Solarna ploča nosi poruku o tome kako sami biramo na kakvom planetu ćemo živjeti. Pored violončela sam pročitala da je uvijek tu da nas oraspoloži glazbom. Iako je to bio samo san više nigdje ne idem bez tih stvari.Iva Gorup, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebHitrim pokretom grabim veliki crni šešir koji svakodnevno koristim. Njegova mi je veličina pogodna za zaklanjanje nepotrebnih pogleda, no mislim kako je upravo on najčešće uzrok tih pogleda. Odlazim ka kuhinji te pravim čaj u čajniku. Čaj me razbuđuje i smiruje. Nakon svog rituala pijuckanja čaja, gledam kroza svoj dalekozor od najfinijeg drva kako bih utvrdila isplati li se izići iz doma. Potom na pleća stavljam solarnu ploču, koju nosim kao naprtnjaču, a čija je svrha prikupljanje dobre energije. Naposlijetku sjedam na drvenu klupu u parku, uzimam violončelo u ruke i puštam da me glazba odvede u bolji svijet. 99

Posao kojim se bavim zahtjeva posebne tehnike za preživljavanje i upotrebu zanimljivih stvari. Iz kuće ne izlazim bez šešira koji skriva moju strašnu frizuru, a osim toga može letjeti kada poželim brzi bijeg. Moj dalekozor ne služi samo za gledanje – on ponekad razgovara sa životinjama i šapuće im gdje je skrivena hrana. Violončelo služi za plašenje ili barem pokušaj plašenja dosadnih neprijatelja. Solarna ploča puni baterije, ali na njoj često pečem jaja. Čajnik, moj čarobni čajnik, ne služi samo za kuhanje čaja, već levitira kada se poželim istuširati.Na mom popisu je još puno neobičnih predmeta, ali ove su najbitinije.Mia Blažeka, Osnovna škola Svete Ane u OsijekuJana Milas, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebŠešir, dalekozor, čajnik, solarna ploča i violončelo su bili u obitelji stvari koje se mogu naći u nekoj kući. Nisu bili najbolji prijatelji, a nisu bili ni neprijatelji. Jednom u desetljeću kad se svi nađu uvijek izađe barem jedna stvar. Ove godine su svi bili mirni i nitko nije govorio. Kad odjednom se začulo violončelo kako svira najljepše melodije, solarne ploče su počele grijati sobu s toplinom sunca. Čajnik je počeo kuhati kaduljin čaj, šešir se šalio sa svima, a dalekozor je mirno sjedio i uživao u pogledu s prozora. Svi su uživali u toj atmosferi kao neobične tradicije.Tena Moćan, Osnovna škola Ante Starčevića RešetariDanas se u emisiji \"Dobar dan, mislioci\" razgovaralo o tome kako svako ima nekoliko predmeta bez kojih ne može, pa sam i ja odlučila da ću objasniti bez kojih predmeta ne mogu i zašto. Prva stvar bez koje ne mogu je solarna ploča. Bez nje ne bih mogla jer preko nje u svome domu dobivam struju. Zatim, ne bih mogla bez šešira i dalekozora jer se volimpretvarati da sam detektivka. Zimu ne bih mogla preživjeti bez čajnika jer ga mama koristi kada mi kuha čaj. Mislim da bi mi najteže bilo bez violončela jer život bez glazbe nema smisla. Klara Balija, Osnovna škola Veliko TrgovišćeEvo bez čega ne mogu zamisliti svoj život. Plavi Stitch šešir je na vrhu mog popisa. To je poseban šešir jer briše strah iz glave na kojoj se nalazi. Drugi na mojoj listi je čajnik iz kojeg izlazi čaj za lako učenje. Nema više nervoze pa je i mama oduševljena. Na kući imam solarnu ploču koja je smanjila režije, a povećala veselje jer je na nju spojeno violončelo koje u trenu ispunjava moje glazbene želje. Kad se zaželim putovanja,dovoljno je da pogledam kroz dalekozor i odmah ugledam željeno mjesto na svijetu. Zbogom strahu, napornom učenju i dosadi.100