100 riječi - kreativne tekstualne minijature

Irma Sinanović, Zdravstvena škola SplitDraga Violet,toliko sam puta u mislima razgovarala s tobom dok si učila kako preživjeti među onima koji vjeruju da je snaga samo u kostima i vatri. Divim se načinu na koji skrivaš strah iza razuma. Reci mi, osjetiš li ikada da te promatraju pogrešnim očima? Hvala ti što si me naučila da znanje nije slabost, nego prkos. Postoji nešto što ti nikada nisam priznala: nešto što sam prešutjela dok sam pratila tvoje korake po kamenim hodnicima, jer ako bih to izgovorila naglas, morala bih priznati da sam oduvijek znala kako ćeš završiti i zašto sam se bojala reći ti…Lea Ivić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaDraga Paulina, baš mi je bio zanimljiv tvoj dnevnik u kojem si se „pobunila“ protiv svih i svega. Dok sam ga čitala, mogla sam se poistovjetiti sa svime jer se i ja često tako osjećam. Svakodnevno se nalazim u sličnim situacijama i nezgodama, a često se osjećam da me nitko ne razumije… Još nešto imamo zajedničko – i ja volim ići u shopping s mamom, baš kao i ti, jedino što mi ne idemo u Graz, već mama i ja zajednički poharamo Arena Centar u Zagrebu. Kako tvoji ljubavni podvizi? Moram ti priznati da sam i ja zaljubljena…Greta Voldin, Osnovna škola Svete Ane u OsijekuDraga Avery, vrijeme je da ti kažem neke važne stvari. Za početak, željela bih ti reći da si mi najdraži književni lik. Prelijepa si i veoma pametna. Tvoja mudrost me inspirira. Često se sjetim tebe kada se nađem zakopana u izazovu. Sjećaš li se kada si spavala u autu, a sada si jedna od najbogatijih nasljednica na svijetu? Iznenadila si me, moram priznati. Tijekom siromaštva i bogatstva, tvoja dobrota je uvijek bila prisutna. Otpornost prema braći Hawthorne me oduševila. Kako si se odvažno ponašala! No, imam jednu jako fora informaciju. Znam nešto što ne bih smjela znati. Ti i Grayson…Anja Kušpilić, Osnovna škola KajzericaDraga Charlie, već dugo te želim pitati par pitanja koja mi se motaju po glavi otkada sam ušla u tvoj svijet. Uvijek me zanimalo kako uspiješ ostati tako mirna dok se sve oko tebe raspada, dok se toliko toga novog i stranog odvija i toliko se toga očekuje od tebe. Kako uspiješ biti tako hrabra i zašto toliko rijetko pričaš. Trebaš mi reći više o svojoj prošlosti i zašto si to radiš? Jesi li u stvarnostihrabra ili je to samo duboko skriven strah? Fascinira me tvoja prošlost i kako bih htjela znati više o vremenu kada ti se sve raspalo.151

Mila Matić, Osnovna škola KajzericaDobar dan, Pipi Duga Čarapa!Kad sam pročitala tvoju knjigu, bila sam inspirirana tvojim sposobnostima. Roman napisan o tebi uljepšao mi je dane jer mi je dao ideje što raditi kad mi je dosadno. Ti bi često putovala brodom jer ti je otac bio kapetan pa sam se ja jedan dan sjetila da posudim jedan brod. Brzo sam otrčala u luku i odabrala najljepši čamac. Nedugo nakon toga policija me tražila. Kad je došla do mene, sjetila sam se kako si nadmudrila policajce da te ne odvedu u dječji dom pa sam i ja pobjegla. Ali onda su došli…Toni Bilušić, Osnovna škola KajzericaDragi Davide Walliamsu, odabrao sam baš tebe jer si me ti poticao na čitanje i to ne čitanje uz prisilu, već čitanje s užitkom. Svaka tvoja knjiga me barem jednom nasmijala i razveselila. Da si ovdje, imao bih ti toliko toga za reći da mi ni pet dana ne bi bilo dovoljno. Sada ću ti povjeriti jednu svoju tajnu. U petome razredu bilo je jedno razdoblje u školskoj godini kada smo imali jako puno ispita, a ja sam, umjesto da učim, skrivajući se čitao tvoje knjige. Jednom kada sam to radio, mama mi je ušla u sobu i kada me vidjela…Vanja Čilaš, Osnovna škola KajzericaDraga Crvenkapico, nadam se da nisi prestravljena što je vuk probao, odnosno pojeo tebe i tvoju baku. Mislim da si ti jako hrabra djevojčica i da si definitivno znala da se nešto tako može dogoditi ako odeš u šumu sama. Iako znam da si pokušavala biti brižna i dobrodušna, ispala si jako naivna i pomalo glupa. Za sljedeći put zapamti da ne bi trebala pričati s vukovima. Mislim da ti se jako posrećilo to što je lovac došao na vrijeme jer da nije, moglo ti se dogoditi nešto jako, jako loše što se nikome ne bi svidjelo i svi bi bili tužni.Natalija Kovačević, Zdravstvena škola SplitDraga Matilda,čula sam za tvoje posvajanje. Čestitam! Ne postoje riječi kojima mogu opisati svoju radost. Sljedeći tjedan dolazim u posjet. Jedva čekam upoznati gospođu Honey! Pisala si mi puno o njoj, čini se kao draga i iskrena žena. Napisala si mi da je ovo neopisiv osjećaj i razumijem te. Vjeruj mi, ja sam oduvijek htjela pronaći mjesto kojem pripadam. Bila sam jednom poput tebe. Ne želim preusmjeriti temu na sebe, ali moraš biti svjesna da nije tvoja krivnja. Ponekad te ljudi jednostavno odbace. Sjećam se kad sam tek došla u novi razred i upoznala kolege, a oni su...152

Stjepan Pavlović, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaDragi Dugi, pišem ti ovo pismo jer si mi ti najdraži književni lik. Volim što si tako hrabar i što se ne bojiš nikakvih posljedica. Dok sam čitao roman „Zabranjena vrata“, stalno sam razmišljao kako si se usudio sve to učiniti. Vrlo si dosjetljiv i snalažljiv. Volio bih te upoznati da mi ispričaš sve o svojim planovima bijega na ženski odjel. Inače ne volim čitati knjige, ali ovaj mi je roman jedan od najdražih. Na početku nisam shvaćao tvoje „puškice“ i spačke, ali kasnije sam shvatio o čemu se radi. Volio bih znati tko ti je bio najdraži…Milena Novković, Osnovna škola Ljudevita Modeca KriževciMoj najdraži književni lik je Ivana BrlićMažuranić. Nju sam sretala u mnogim knjigama tijekom školovanja, a također i u slobodno vrijeme. Nekad imam puno pitanja koja postavljam sama sebi. Kako se ona osjećala u tim trenutcima kada je pisala sva ta književna djela? Je li ona to pisala iz svog stvarnog života ili možda bliže rodbine? Najbolja knjiga koju sam pročitala, a ona ju je napisala, bila mi je „Priče iz davnine“. Željela bih joj se zahvaliti na tolikim lijepim riječima u svim njezinim knjigama. Zapravo… možda ona i nije tako dobro znala pisati bez…Lovro Franekić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaDragi Charlie, javljam se tebi jer otkad sam krenuo u peti razred, puno puta sam se susreo s tobom. Pogledao sam i film koji mi se baš svidio. Htio sam ti reći da si me potaknuo na skromnost, odnosno da trebam više cijeniti novac i ne trošiti toliko. Od tebe sam naučio da uvijek moramo biti zadovoljni onime što imamo. Kako su tvoji djedovi i bake? Je li djedica Joe i dalje živahan? Zanima me kako si se osjećao kad si saznao da si dobitnik zlatne ulaznice. To je bila prava sreća! Reci mi jesi li saznao tko je…Amalia Kljajić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaDragi Koko, pišem baš tebi ovo pismo jer me tvoje izmišljeno putovanje u Pariz oduševilo. Voljela bih da sam i ja doživjela tako zanimljivu pustolovinu. Pitala bih te nekoliko pitanja o samoj slici zbog koje se sve zakompliciralo. I još nešto: zar te Zlatko nikada ne naljuti sa svojim pametovanjem? Znam da ste dobri prijatelji, ali nekad zbilja zna pretjerati s prodikama. Ali zato si ti hrabriji od njega! Ponekad pogledam filmove „Koko i duhovi“ i „Uzbuna na Zelenom vrhu“, ali moram priznati da mi je tvoja pariška pustolovina bolja, pa makar samo i u snovima. Uskoro odlazim u…153

Iva Galić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaDraga Parvana, želim ti reći da se divim tvojoj hrabrosti i snazi koju pokazuješ svakodnevno dok se boriš za svoju obitelj u Afganistanu. Teško mi je zamisliti kako je živjeti u takvom svijetu koji je pun straha, zabrana i nepravde, ali ti nisi odustala. Posebno me dirnulo kako si se, unatoč svemu, nastavila boriti na svoj način za bolju budućnost. Dok sam čitala tvoju priču, osjećala sam se kao da hodam tim ulicama zajedno s tobom i da zajedno dijelimo brige. Voljela bih znati jesi li pronašla mir i slobodu o kojoj si sanjala. Je li Nooria još uvijek…Marta Matijević, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaDragi Charlie, pišem ti ovo pismo jer si drag i jako zanimljiv. Dok sam čitala roman, zamišljala sam te potpuno drugačije. Radnja mi je bila jako zanimljiva i silno sam navijala da ti nađeš zlatnu ulaznicu. Kada sam pogledala film, još sam te više zavoljela i postao si moj omiljeni lik. I ja sam htjela dobiti tu zlatnu ulaznicu i ući u tvornicu čokolade. Voljela bih s tobom praviti najfiniju i najposebniju čokoladu na svijetu. Ali, nažalost, to je nemoguće. Sada kada si naslijedio tvornicu čokolade, pazi na OompaLoompase i čuvaj se dvoličnih ljudi. Tajna najbolje čokolade je u…Petra Senj, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaDraga Parvana, pišem ti iz Hrvatske jer sam čitala roman „Djevojčica iz Afganistana“ i jako mi se svidio. Moram priznati da mi je radnja bila jako stresna i tužna, zato ne mogu zamisliti da netko živi u takvim uvjetima. Želim ti reći da se divim tvojoj snazi i hrabrosti jer si preuzela ogromnu dužnost i brinula se za cijelu obitelj. Nas dvije smo čak slične jer mislim da bih i ja bila u stanju učiniti sve za svoju obitelj. Zanima me je li se što promijenilo u Afganistanu ili je situacija i dalje teška za žene. Jesi li našla…Mia Matković-Grgić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaDragi Willy Wonka, pišem ti ovo pismo jer si mi najzanimljiviji lik dječjih romana. Moram ti priznati da mi se više svidio film nego roman jer ne volim čitati. Svidjelo mi se što si u omote čokolada stavio zlatne ulaznice, i to samo pet ulaznica za ulazak u tvornicu. To je odličanmarketinški trik! Prodaja tvojih čokolada otišla je u nebesa jer je svatko htio dobiti zlatnu ulaznicu! Genijalno! Sviđa mi se i tvoj modni ukus, posebno tvoj zanimljiv šešir. Imaš jako zanimljive radnike, sigurno ti nikada nije dosadno s raspjevanim Oompa-Loompasima. Sve je manje kakaovca u svijetu pa…154

Antonela Gegić, Tehnička škola ViroviticaDraga Cvijeta,gledam u tvoj Mali ratni dnevnik i mislim na osječke ulice. Tvoj tata koji spava s anđelima podsjetio me na sve obitelji koje su izgubile svoje najmilije. Dok si u skloništu slušala granate i čekala da se vratiš u školu, pokazala si veliku hrabrost. Čitajući tvoje riječi, često sam razmišljala kako bih se ja osjećala na tvom mjestu. Htjela sam te pitati jesi li u Pinkafeldu pronašla mir ili te sjećanja na rat još uvijek ponekad rastuže. Voljela bih ti ispričati kako danas živimo i koliko nam znači mir, ali ponekad se čini da riječi nisu dovoljne i...Eva Hercigonja, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaDraga Paulina, obožavam čitati romane o tvojem odrastanju jer su mi tako zanimljivi. Iako mi se često čini da nas dvije skupa odrastamo, voljela bih biti tvoja prijateljica. Znam da bih s tobom uvijek imala o čemu pričati. Vjerojatno bi nam prvih deset minuta bilo neugodno, no snašle bismo se vrlo brzo. Nas dvije smo čak fizički vrlo slične i volimo iste stvari. Potakla si i mene na pisanje vlastitog dnevnika, čak sam po kući neuspješno tražila i mamin dnevnik. Kako ti je u gimnaziji? Je li preteško? Nego, reci mi zna li Vid da si ove godine…Katrin Ćorluka, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaDraga Parvana, pišem ti ovo pismo kako bih čula novosti. Znam da stanje u Afganistanu nije baš najbolje, pogotovo vama ženama. Nadam se da ste ti i tvoja obitelj sada na okupu. Jesu li narasli tvoj brat i mlađa sestra? Imaš li novih prijatelja? Osim što imam puno pitanja za tebe, htjela sam ti još reći koliko sam ponosna na tebe. Ti si bila zadužena za cijelu obitelj. Sve si ih ti prehranjivala! To nije mala stvar! Tako mlada trebala si se družiti s prijateljima, ići u školu i zabavljati se, a ne nositi toliku odgovornost. Znaš li da…Luka Jurčić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaDragi Bilbo, jedan si mi od najdražih književnih likova jer volim fantastične priče. Volio bih provesti s tobom jedan dan u Shireu jer mi se tamo čini prekrasno, tako idilično. Htio bih upoznati tvoga starog prijatelja Gandalfa i ići s vama u prave pustolovine. Želja mi je otići u vilenjački grad i naučiti njihov jezik. Volio bih upoznati i Legolasa jer bih htio da me nauči gađati s lukom i strijelom. Zanima me toliko toga, ali prvo bih te pitao zašto si uzeo prsten od Golluma. To je obilježilo tvoj život, i to ne baš pozitivno. Što ako si…155

Andrej Petrović, Osnovna škola KajzericaDragi Harry Potter,dok sam čitao knjige o tebi, oduvijek sam se pitao odakle ti velika hrabrost suočiti se sa svim izazovima i boriti se protiv zločestog čarobnjaka Lorda Voldemorta koji je ubio tvoje roditelje. Upijao sam svaku riječ knjige i osjećao sam se kao da se i sam nalazim u tom čarobnom svijetu. Ono što mi se najviše svidjelo jest to što, kada je bilo najteže, nikada nisi odustao od svojih prijatelja i uvijek si se trudio zaštititi ih. Kako si se osjećao kada si saznao da si čarobnjak? Da sam na tvom mjestu, mislim da bih...Lukas Šakić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaDragi Dugi, pišem ti ovo pismo jer si mi ti najdraži književni lik. Htio sam ti reći da se čudim tvojoj hrabrosti i odvažnosti kada si vješto prelazio s odjela na odjel. Mislim da se ja ne bih usudio to činiti jer uvijek poslušam što mi savjetuju doktori. Volio bih imati čvrst karakter poput tebe i imati „svoje ja“. Posebno mi se sviđa tvoj smisao za humor i tvoje urnebesne spačke, pogotovo ono „pišanje na zvono“ koje si smjestio Aki. Ti si najlukavija osoba koju znam i volio bih se s tobom družiti. Jesi li čuo da Lidija…Ivana Rodić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaDragi Charlie, pišem ti ovo pismo jer ti želim reći da si moj najdraži književni lik. Puno toga si me naučio dok sam čitala tvoj roman. Naučila sam od tebe zašto se isplati biti skroman i biti zadovoljan s onim što imamo. Odgledala sam i film o tebi, još više si mi bio zanimljiv. Tako sam bila sretna kad si ti dobio zlatnu ulaznicu jer si samo ti zaslužio ući u Wonkinu tvornicu. Voljela bih da i ja mogu posjetiti tvornicu i upoznati Willyja Wonku. Možda me jednoga dana ti pozoveš kad postaneš vlasnik tvornice. Mogli bismo zajedno osmisliti…156

Svi znamo kako živi Antuntun. U 100 riječi napišite stručno-neozbiljni nalaz o njegovu stanju. Opišite simptome, ali preporučeno \"terapiju\".

Jana Milas, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebAntuntun živi sasvim ludo, ali ga nitko ne zaustavlja kada snijegom soli ovce ili kada tjera bicikl da mu pase travu. Jednog dana na vrata njegove šarene kuće pokucao je doktor Keks. Antuntun mu je otvorio. Doktor Keks mu je rekao da ima kroničnu ludost koju treba što prije liječiti sa čarobnim lijekom. Antuntun ga je ljutito odbio i rekao da se ne želi promijeniti i da želi ostati ludo različit. Doktor Keks se vratio kući neobavljena posla i namrštena lica.Tajana Sundić, Srednja škola DaljAntuntun je zapravo jedini iskren i živi po svom osjećaju, bez pretvaranja, lažnog osmijeha i glumljenja onoga što nije da bi se uklopio u današnji svijet. On je sve samo ne čudan ili lud, jedini ima i koristi zdrav razum. Živi na svoj način. Mnogi bi željeli živjeti u razonodi bez pravila poput Antuntuna, ali nemaju hrabrosti. U vremenu kada se ljudi često skrivaju iza maski ozbiljnosti, on pokazuje da je autentičnost najveća moguća vrijednost. Jedino što bih mu ja preporučila je da ostane svoj, da se ne obazire na tuđe reakcije i da što više čita poeziju Grigora Viteza.Petra Jelić, Osnovna škola Ante Starčevića RešetariJednog dana u školu je došao neobičan dječak po imenu Antuntun i obratio mi se. Rekao mi je da noću mrak grabi loncem, ribu uči pjevanju, a razlupano jaje on šiva koncem. Morala sam poduzeti nešto u vezi toga i dati mu savjete. Umjesto da loncem grabi mrak, bolje da kupus sadi, neka ribu ne uči pjevati već u zbor neka se uključiti, umjesto da polupano jaje šije koncem, neka ga ispeče majci za doručak. Pitala sam ga gdje živi, a on reče kratko: „Ne znam!“ Ostala sam u šoku. Kakav je to budući prvašić. Tako vam živi Antuntun.Eva Mia Blažić. Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebAntuntun se probudio vrlo ukočen. Nazvao je svog čudnovatog prijatelja koji je bio kiropraktičar. Uputio se čudnovatom kiropraktičaru sa svojom svinjom koja je lovila miševe. Nakon zabavnog dugog puta našli su se kod zdravstvenog centra „Zdravstveni centar Tome Đurića“. Sjedili su u velikoj i šarenoj čekaonici dok ih kiropraktičar Tomo nije pozvao u sobi. Krenulo je s terapijom na njegova ukočena leđa. Majmun se popeo na leđa i masirao ga dok je kiropraktičar Tomo davao upute malom majmunu. Svinja je napala maloga majmuna. Antuntun je pokušavao razdvojiti njih dvoje i tada je shvatio da mu leđa više nisu ukočena.158

Mia Blažeka, Osnovna škola Svete Ane u OsijekuPacijent: Antuntun, Dob: nepoznata (mladi gospodin tvrdi da ima „koliko treba“) Pacijent na pregled dolazi u pratnji zabrinute majke zbog neobičnog ponašanja. Pacijent je dobro raspoložen, stalno se smijulji i odgovara na pitanja na vrlo neobičan i maštovit način.Simptomi: miješanje stvari koje ne pripadaju zajedno, maštovita i smiješna objašnjenja, širenje smijeha u svom domu i školi; Dijagnoza: Antuntunitis – rijetka, ali ne zarazna bolest u kojoj pacijent vidi svijet na svoj načinTerapija:, neka pacijent nastavi maštati, preporučuje se svakodnevna doza smijanja Zaključak: Pacijent je poprilično zdrav, ali izrazito neobičan. Daljnja obrada nije potrebna, osim ako svijet postane preozbiljan.Ana Varenica, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebSvi znamo da je u Antuna tuna malko neobičan um. Znamo da on posao svaki na svoj način radi i da jaja za leženje on u vrtu sadi. Ali ne znamo da Antun sve ove godine dok nasmijava djecu ide na posebnu, čarobnu terapiju. Antun već godinama posjećuje doktoricu Milenu koja mu pomaže da smisli ideje za svoje priče koje će nasmijavati djecu divljem Hrvatske. Antun rješava razne smiješne zadatke kako bi postao još smješniji. Često mi priča priče o tome kako igra lovice sa pilićima u kokošinjcu i sa morskim psima pliva u pijesku…Iva Gorup, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebSvima je poznato da je Antuntun neobičan i smiješan dječak, no što bi se dogodilo da posatne ozbiljan? Jednog dana Antuntunu je dosadilo raditi sve na svoj način pa se odlučio promijeniti. Ustao je iz svog kreveta u kokošinjcu, na noge nataknuo papuče pingvinovog perja te krenuo k privatnom psihologu koji se smjestio na samom rubu grada. Antuntun je začuđeno gledao veliku zastrašujuću ustanovu koja se nalazila pred njim. Nitko sa sigurnošću ne zna što se toga dana dogodilo, no Antuntun se u potpunosti uozbiljio. On više ne spava u kokošinjcu već u udobnom krevetu na katu novoizgrađene kuće. Antonela Gegić, Tehnička škola ViroviticaU desetom selu zavladao je muk jer se Antuntun ozbiljno razbolio. Dobio je rijetku upalu običnosti. Umjesto da temperaturu mjeri metrom, on je posegnuo za toplomjerom. Čisti užas! Nije htio vezati noge u čvor niti je pokušao doručkovati čavle. Ležao je blijed, pijuckajući čaj iz šalice umjesto iz čizme. Liječnici su bili očajni jer je počeo razmišljati logično. Zato su mu prepisali neozbiljnu terapiju: tri oblaka dnevno, jedna besmislica prije spavanja i potpuna zabrana logike. Dokaz izlječenja? Kaput od magle već je bio napola gotov, a osmijeh na licu govorio je sve. Naš voljeni i luckasti heroj vratio se sebi.159

Eva Mihaela Mustapić, Osnovna škola KajzericaNa današnji pregled pacijent je došao iz desetog sela noseći veliki lonac. Kaže da mu je potreban za povratak kući, jer mu je ponestalo mraka. Pacijent Antuntun pokazuje čudne simptome otpornosti na obične i svakodnevne stvari te iznenađujuću razinu veselja i opuštenosti. Na temelju rezultata testa zdrave logike, pomne analize izvrnuto-obrnutog te mjerenja količine čuđenja, može se zaključiti kako je kod pacijenta iznimno izražena životna radost bez ikakvog posebnog razloga. Iako je njegovo ponašanje posve neobično, on se jednostavno čini sretnijim od većine ostalih ljudi. Za održavanje takvog stanja preporučujem stoj na glavi, ples u žitu i repanje s kokošima.Lara Smola, Osnovna škola Svete Ane u OsijekuNalaz za Antuntun ukazuje izraženu sklonost obrnutom zaključivanju. Simptomi pacijenta su sadi kuhano jaje u vrtu, vozi kola po vodi i pere ruke u suhoj zemlji. Uočena je trajna zamjena logičnih odnosa uz vedrinu i radoznalost. Funkcioniranje nije narušeno, naprotiv, potiče kreativno mišljenje okoline. Dijagnoza je naopakost s visokom razinommašte. Terapija nije nužna, ali se preporučuje redovito izlaganje igri i maštanju. Prognoza je dugotrajno stabilna, uz mogući pozitivan utjecaj na druge. Kontrolni pregledi su nepotrebni osim u slučaju naglog porasta ozbiljnosti.Laura Kuba, Osnovna škola KajzericaDoktorica Mašta pregledala je neobičnog pacijenta po imenu Antuntun. Njegovi simptomi bili su vrlo čudni. Često je razgovarao s oblacima, crtao sunce po zidovima i nosio čarape različitih boja. Umjesto običnih odgovora davao je neočekivane ideje koje su sve nasmijavale. Ponekad bi stavio kišobran usred dana jer je tvrdio da ga štiti od dosade. Doktorica je zaključila da Antuntun ne boluje od ničega lošeg nego od previše mašte i veselja. Preporučila mu je svakodnevno gledanje oblaka, smijanje bez razloga i izmišljanje novih priča. Rekla je da svijetu trebaju ljudi poput njega jer unose radost, boje i maštu u obične dane.Lukas Ljubišić, Osnovna škola KajzericaJa sam doktor Lukas i napravio sam analizu Antuntunova poremećaja. On je po izgledu normalan, ali po razmišljanju nije. On ima svoje metode rada koje i nisu baš učinkovite. Sve je on to naučio iz televizora jer ga je i stalno gledao. Njegovi roditelji se nisu baš brinuli onjemu stoga je društvo nalazio u ekranima. On je tako ostao nenaučen te je njegov mozak ostao slab i nerazvijen kao kod beba. Kada bi ga netko pitao je li voda dovoljno slana on bi to uhom slušao ili ako se jaje pukne on ga zašije. To su primjeri njegovog razmišljanja.160

Greta Voldin, Osnovna škola Svete Ane u OsijekuSlavni Antuntun! Njemu u glavi nešto ne štima. Mislim da je nešto ispalo. A znam i što. Jedan mali kolutić. Njegovi simptomi uzrokovani nedostatkom kolutića su veoma čudni. Umjesto da hoda cestom on skače. Ili jede zobene pahuljice kroz nos, a ne kroz usta. Ima tu još nekih čudnih simptoma ali nemam ja pojma koji su. Nema to veze. Nisam sigurna treba li mu terapija, ali od viška ne boli glava. Izabrala sam nasumično, jednu divnu terapiju. Zove se: Ausneovd laibdos etsi fairedingos misticus jarevi kotuda. Svaki dan mora slovkati naziv ove terapije iiii… možda mu uskoro bude puno bolje.Ema Vlašić, Osnovna škola Sveta NedeljaDobro došli na odjel Bitburg! Vidim po nalazima da ste se puno selili po raznim ustanovama jer imate težak poremećaj. Vaši simptomi su halucinacije, neobično korištenje stvari, miješanje realnog i nerealnog i neprimjereno ponašanje. U nalazima piše da imate puno trauma iz djetinjstva. Otac vas je napustio i ostali ste sami s majkom. U svom životu niste imali očinsku figuru koja daje stabilnost. Preporučila bih vam da idete na pregled mozga da budemo sigurni kako nemate tumor. Ako slučajno imate tumor, moramo odmah reagirati i nešto poduzeti. Hvala što ste došli. Što prije obavite preglede kako bismo postavili točnu dijagnozu.Irma Sinanović, Zdravstvena škola SplitDoktorica Irma, nakon dugotrajnog promatranja, postavila je dijagnozu: Antuntunski obrnuti sklop ili, skraćeno, AOS. Pacijent pokazuje kroničnu maštovitost, akutnu naopaku logiku i rijetke epizode zdravog razuma. Simptomi uključuju obuvanje cipela prije čarapa, oranje mora i ozbiljno shvaćanje besmislica. Navike su stabilne, začuđujuće dosljedne i otporne na odraslost. Stanje nije zarazno, ali se lako širi smijehom. Preporučena mu je terapija: svakodnevna doza čuđenja, izlaganje oblacima, manje pravila, više igre sa zanemarivanjem stvarnosti.Prognoza je sljedeća: pacijent je slobodan, svijet se lagano popravlja. Doktorica zaključuje da je pacijent neizlječiv, ali nužan, jer bi bez Antuntuna stvarnost bila dosadna, strašna i tmurna.Anja Kušpilić, Osnovna škola KajzericaPacijent Antuntun pokazuje vrlo neobično pogubljen oblik ponašanja. Pacijent se gubi u prostoru i vremenu dok svojim akcijama obrće formule fizike i logike. Pacijent uporno čisti more, šeće bicikl, ore oblake, a misli mu se iskreću i savijaju u nove akcije koje su sljedeće na listi s potrebama. Preporučena terapija je zvana \"terapijska vršnjačka obrada\" u kojoj će Antuntun pomagati starijim osobama ili osobama svoje dobi u svakodnevnom životu. Terapija se preporučuje zbog njegove sposobnosti za rad, pomoć i mogućnost da učini nemoguće, samo ga treba dobro usmjeriti. Terapije će se provoditi pod nadzorom stručnjaka za bolju poduku i ispravljanje.161

Vanja Čilaš, Osnovna škola KajzericaAntuntun radi sve na svojoj preokrenuti način. Umjesto da od kokoši uzima jaja on ih sadi u vrtu, a umjesto da proba hranu i vidi jel slana on to uhom sluša. Radi još čudnije stvari od tog. On mrak grabi loncem i i šiva razbijeno jaje. Nitko ne razmišlja na njegov način, no to je dobro jer bi se onda jako puno glupih stvari događalo dnevno. Jedna od najglupljih stvari kaje je Antuntun probao napraviti je naučiti ribu da pjeva. To nije glupo samo zato što je nemoguće već i zato što bi onda trebali slušati njihovo pjevanje svaki dan.Toni Bilušić, Osnovna škola KajzericaJa sam doktor i danas sam imao jednog zanimljivog pacijenta. Vjerovali ili ne, u bolnicu je došao slavni Antuntun. Svi već znate da je u njega malko neobičan um. Pitao sam ga koji je razlog njegovog dolaska, a on je odgovorio: “Mislim da nešto nije u redu s mojim umom.“ Nakon svih provjera njegovog uma, zaključio sam da ima jednu dijagnozu, „poremećenitis“. On naravno ne zna što je to pa sam mu ukratko objasnio da je to bolest, koja se dobije manjkom znanja i manjkom moždanih stanica. Kako bi to prebolio mora mirovati barem tjedan dana i bez puno razmišljanja.Mila Matić, Osnovna škola KajzericaPacijent Antuntun ima dugotrajni sindrom neobičnog uma. Simptomi uključuju sađenje jaja za ležanje u vrtu i kad se jako smrači loncem mrak grabiti. Uvjerenje da se posao svaki radi na svoj, najneobičniji moguć način. Orijentiran je u prostoru, ali u svakodnevnoj logici baš i nije. Mašta je poprilično razvijena. Vedro raspoloženje. Fizičke aktivnosti su lako izvedive. Za izlječivost supotrebne četiri velike žlice smijeha. Najmanje tri sata ležanja u prirodi. Branje jabuka u ribnjaku. Treba strogo izbjegavati: tablete tuge, ozbiljnost i oblake koje može dotaknuti tijekom svoje svakodnevne šetnje pored jezera. Sljedeći pregled je za četiri mjeseca. Do tad, sretno!Natalija Kovačević, Zdravstvena škola SplitDanas mi je u kliniku došao dječak zvan Antuntun. Naizgled neobičan dječak (šarena odjeća, luda frizura) ispunio je sva moja očekivanja. Na moje pitanje o prehrani dao je otkačen odgovor: pet osmijeha za doručak, oblak umočen u dugu za ručak i tri sna za večeru.Nakon pregleda saznala sam da su mu zubi škakljivi, a koljena osjećaju vlagu. Zato unaprijed zna kada će padati kiša, baš poput pravog mornara. Smatra se mornarom. Tvrdi da je plovidba žitnim poljem jedina podnošljiva tjelovježba za njega.Smatram da Antuntun ima slučaj kronične šašavosti te da je potrebno primijeniti plesnu terapiju uz pjesmu „Macarena”.162

Stjepan Pavlović, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaJednoga se dana Antuntun probudio drugačiji nego inače. Bio je neobičan jer je radio posve obične stvari. Zbog toga se zaputio doktoru da sazna što mu se događa. Doktor Zmijić davao je svom pomoćniku majmunu upute i obavljene su rutinske pretrage. Ništa neobično nije otkriveno. Antuntun je shvatio da se svi oko njega ponašaju čudno, uvježbano i dosadno, poput robota. Primijetio je da je svijet ostao bez mašte, samo se oslanjaju na programe i algoritme. Uplašio se jer je i on postajao takav. Tada se trgne i shvati da je to sve bio samo san. Zadovoljno počne opet ludirati!Milena Novković, Osnovna škola Ljudevita Modeca KriževciAntuntun ima tešku neizlječivu bolest, koja se zove kronična maštovitost. Ta bolest djeluje tako da ako se pacjent ne šali i ne mašta svaki dan može se zakomlicirati i imati simptome, kao naprimjer vrtosmješalicu ili dugosmjehalicu.Kada dobije vrtosmješalicu on se neprestano vrti u krug i smije, a kada dobije dugosmjehalicu može se smijati cijeli dan bez prestanka. Doktor mu strogo preporuča da stalno mašta i uzima veću dozu svojih smjehalica, to su tablete koje se piju da nebi prestalo maštanje i šala koju on mora imati stalno. Da li biste vi pomogli Antuntunu?Lovro Franekić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaDoktor Mate pregledavao je neobičnog pacijenta po imenu Antuntun. Simptomi su bili vrlo čudni i zbunjujući. Ponekad je razgovarao sa zidom, hodao na četiri noge, nosio rasparene čarape, a nekad bi odjenuo zimsku jaknu po ljetu. Nije znao dati odgovor na postavljeno pitanje, govorio je neobične odgovore koji nisu imale veze s pitanjem. Doktor je bio u šoku i pripisao mu je lijekove koji bi mu trebali pomoći pri koncentraciji. Pacijent se ubrzo vrati s istim simptomima, čak pogoršanim stanjem. Doktor je promijenio terapiju: tri sunca dnevno i jedna šala prije spavanja. Antuntun se više nije vraćao k doktoru. Amalia Kljajić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaDječak Antuntun probudio se s jakom glavoboljom. Otišao je k doktorici jer je paničario kao i uvijek kad bi osjetio bol. Dok je sjedio u čekaonici, odjednom mu se pred očima pojavilo puno knjiga, bajki i romana. Približavale su mu se sve više, a on je bio sve preplašeniji jer već pet godina nije ništa pročitao. Odjednom ugleda strašnu knjigu koja mu je uporno mahala šarenim stranicama pa vrisne. Doktorica Mirna brzo izleti u čekaonicu i kaže mu neka uđe u ordinaciju. Dijagnozu je lako postavila - ustajala mašta zbog nečitanja, a redovita terapija posve jasna – što više čitanja.163

Petra Senj, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaDošao je doktor kod pacijenta Antuntuna jer ima jako neobičan um. Doktor Marko se začudio jer se Antuntun naopačke kretao. Pokušao ga je smiriti, ali nije uspio. Umjesto običnih odgovora dobivao je besmislene i čudne. Ležao je blijed, pio čaj iz patike umjesto iz šalice, nosio rasparene čarape. Doktor mu je dao petnaest lijekova (pet jutro, pet u podne, a pet navečer). Naravno da ih je Antuntun sve izmiješao, nisu mu pomogli. Eno, i dalje se ludira u desetom selu,sretan i bezbrižan. Je li mu ipak potrebna pomoć? Ne uklapa se u društvena pravila, ali živi po svom. Marta Matijević, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaAntuntun ima svoje simptome, kao i svoj poseban svijet u kojem je često sam. Hoda svijetom i ne zna gdje je, ali čuje neki glas koji mu šapće: „Hodaj, dijete, hodaj! Naći ćeš svoje blago, svoj spas.“ Često ga nitko ne razumije, pa ni on sam sebe. Jednom su ga poslali liječniku jer su mislili da je pretjerao. Zatvorili su ga u neku prostoriju. Opet je začuo onaj glas koji mu je govorio da ne odustane. Antuntun pronađe u uglu kutijicu, a u kutijici ključ. Otključa vrata ključem, zakorakne i padne u dubinu… Shvati da je to bio san. Iva Galić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaIza sedam gora, iza sedam mora živio je Antuntun, neobičan dječak koji je bio odviše svoj. Kad bi netko sadio rajčicu u vrtu, on bi sadio čizme. Dok su drugi lovili ribe, on je pokušavao uloviti oblake. Smijali su mu se, ali on nije mario za tuđa mišljenja. Kada su shvatili da je Antuntun najsretniji čovjek na svijetu, stigli su mnogi stručnjaci u deseto selo. Njegovo je stanje ozbiljno – akutna pojava izokrenute logike u svijetu umjetne inteligencije. Nijedan AI sustav nije mogao prepoznati njegove simptome. Na kraju su shvatili da je Antuntun nadmudrio ChatGPT i dalje nastavio po svom.Mia Matković-Grgić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaAntuntun jedan je od onih likova koji imaju poremećaj pažnje, to je svima očito. Jednom je otišao k liječniku kako bi mu dao pravu dijagnozu. Nakon pregleda, doktor mu je rekao da je za njegovu čudnu dijagnozu potreban specijalist. Morao je posjetiti doktora Maštovira. Nakon mnogih testova i pretraga, dr. Maštovir mu je rekao da ima rijetku i neobičnu bolest koja se zove „svaštalitis“. Tu bolest ima samo Antuntun jer potiče izlučivanje iz svih hormonalnih žlijezda nezamislivo ogromne količine mašte. Nemoguće je kontrolirati toliko mašte pa je jedan od simptoma iskrivljena percepcija. Liječenje je nemoguće.164

Katrin Ćorluka, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaJednoga dana dječak je upitao Antuntuna zašto je uvijek tako neobičan, šašav i nemiran, a Antuntun mu je ispričao svoju priču. On nije oduvijek bio takav. Kao mali samo je sjedio i šutio pa je njegova majka odlučila da bi trebao krenuti na terapiju „Maštaritisiranje djece“ kako bi postao pravo nestašno, ali sretno dijete. Tako mu je doktorica Julika davala zadatke poput vješanja na drvetu, gledanje odraza u vodi, stoj na rukama i slično. Nakon svih zadataka i duge terapije, on je napokon postao presretno i odveć nestašno dijete, pomalo nemiran, ali njegovoj je majci to bilo puno draže. Eva Hercigonja, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaZamislite scenarij – probudite se kao Antuntun; vjerojatno bi vam u početku bilo neobično i zbunjujuće, no ubrzo biste shvatili da je njegov način života puno bolji od vašeg. Njegova je dijagnoza kronično pomanjkanje interesa za tuđe mišljenje i iskrivljena percepcija svijeta koji ga okružuje. Laički rečeno, on živi u svojem svijetu. On je dijete mašte, ponekad je taj svijet zbunjujuć, ali je veoma pozitivan. Preporučena terapija jest redovito upijanje nebeske ljepote i probijanje granica svakodnevnice, a pacijentu se savjetuje crtanje linija jer ga to može umiriti. Na kraju dana svatko bi od nas poželio biti Antuntun, zar ne?Lea Ivić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaDoktorica Amanda pregledala je pacijenta Antunatuna. Njegova bolest nije preopasna, njome su ga zarazili ljudi iz sela. Govorili su mu da je čudak pa je poprimio svakidašnje oblike ponašanja. Danas je Antuntun izvjesio rublje na sušenje umjesto kobasica. Ruke je oprao vodom, a ne zemljom kao inače. U selu je bilo pretiho jer nitko nije izvodio ludorije… sve je bilo preobično. Doktorica mu je prepisala drugačiju terapiju. Rekla mu je da što češće hvata oblake užetom i nosi kišobran dok se tušira, a posebno važno je da svaki drugi dan hoda na rukama kako bi mu se mozak resetirao. Luka Jurčić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaUjutro se Antuntun probudio s upaljenim stopalom i zvao doktoricu Maju. Rekla mu je neka dođe u ambulantu, ali on nije mogao doći jer je teško hodao. Na kraju smjene doktorica je došla k njemu u deseto selo. Stopalo se inficiralo jer je Antuntun hodao na štulama. Doktorica je očistila ranu i dala mu lijekove protiv boli. To je malo smirilo Antuntuna. Na kraju su popili neobičnu kavu jer Antuntun stavlja u kavu ocat. Doktorica mu je savjetovala neka par dana miruje. Sljedeće se jutro Antuntun probudio s tri uha jer je uhom slušao je li mu večera slana. 165

Ivana Rodić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaU desetom selu živi Antuntun, svi znaju da je u njega malko neobičan um. On sve voli raditi naopako i bez imalo smisla. Jednoga je dana u njegovom selu zavladao muk. Svi su se zabrinuli jer ga nigdje nije bilo, ni u kućici, ni kod ovaca, čak ni u vrtu. Onda su čuli da je otišao na putovanje, i to u Amsterdam. Čudilo ih je kako će se Antuntun snaći u bijelom svijetu kad je njegovo razmišljanje posve izokrenuto, drugačije od ostalih. No, putovanje je promijenilo Antuntuna – vratio se u lijepom odijelu s novom torbom. Posve normalan, posve dosadan!Lukas Šakić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaDoktorica Šaljunk imala je naporan dan, dočekala je svog zadnjeg pacijenta, neobičnog Antuntuna. Odmah je primijetila da će taj gospodin biti veliki problem. Zatražila je obavljanje svih pretraga, čak je morao i kod zubara. Zubna mu je šupljina bila kao da je bomba pala na Hirošimu. Kad je obavio većinu pretraga, doktorica Šaljunk mu je postavila dijagnozu – veseli tumor na mozgu koji pritišće centar za stvarnost. Zbog toga su mu se njegove ludosti činile normalnim. Iste je sekunde prebačen u bolnicu kao hitan slučaj. Nažalost, nakon operacije pao je u komu i nije se više probudio.Luna Sokač, Osnovna škola Ljudevita Modeca KriževciAntuntu ima vrlo, vrlo lošu prognozu. Previše mašte u njegovu mozgu. U njegovom mozgu malo se vijuga pokreče, neke su zastale i piju kavu. Nažalost za to nema lijeka pa tako moram živjeti zauvijek. Ali može piti lijekove pa će mu se možda smiriti ali bolest maštanja nikada neće nestati. Za lijek trebat će malo skakati, popeti se na najvišu planinu svijeta i mora se kupati u oblaci. Nažalost moram mu dati tablete protiv mozganja. Morati će prije toga biti malo u izolaciji. Tablete će nažalost morati piti kada jaše slona zato što inače neće djelovati.Andrej Petrović, Osnovna škola KajzericaAntuntun pokazuje znakove kronične maštovitosti i neozbiljnosti. Primjećeno je vrlo neozbiljno, ponekad zabrinjavajuće ponašanje poput razgovora s oblacima, zalijevanja cipela ili kuhanja juhe od kestena. Pacijent vidi svijet drugim očima, vrlo često drugačije od drugih ljudi, a pritom je zadovoljan i miran. Ako ste predugo s njim možete se zaraziti smijehom. Preporučena terapija je ako ga ne možeš razumjeti pridruži mu se i uživaj!166

Larisa Čadonić, Osnovna škola Sveta NedeljaImam prijedlog za vas. Posjetite našu uglednu bolnicu čim prije. Vaši simptomi su teški i zahtijevaju ozbiljno liječenje. Glava vam je ispunjena neobičnim stvarima. Zašto mislite da jaje možete zaštiti koncem ili bicikl natjerati da pase travu? To nisu uobičajene pojave i nekoga biste mogli uplašiti. Želimo vam, dragi Antuntune, pomoći da poboljšate svoje zdravlje. S obzirom na vaše simptome zaključili smo da vas uz pravilno liječenje možemo vrlo lako izliječiti, ali morate biti uporni i morate prestati s vašim neobičnostima. Stoga vas molim da poslušate naše mudre savjete kako bismo vam pomogli jer svojim neobičnim ponašanjem uznemirujete svoje bližnje.Tessa Krčelić, Osnovna škola Sveta NedeljaAntuntun pati od strašne bolesti. Proveli smo razne testove. Ima težak poremećaj. Radi jako neobične stvari. Kada smo mu stavili elektrode, mislio je da je konj. To nam mnogo toga pokazuje. Tijekom razgovora nije mogao biti miran i na svako pitanje odgovarao je riječju jaje. Zaključili smo da ima velik problem. Treba se liječiti sve dok mu se ne pomogne. Trebat će mu jako velika podrška. Redoviti razgovori sa stručnjacima. Svakog tjedna roditelji će mu dolaziti u posjet. Polagat će tjedni ispit kako bismo ustanovili poboljšava li se stanje ili pogoršava. Preporučujem odlazak u bolnicu. Hvala vam na vašem dolasku.167

U 100 riječi napišite priču o zabavi na kojoj se susreću likovi iz različitih djela. Uključite ih što više, ali tako da svaki ima određenu ulogu na zabavi.

Eva Mia Blažić. Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebBila je jednom večera u bogatoj vili. Susreli su se Adeline i Gigi, njezina mrtva prabaka. Njezin duh je još uvijek u vili. Adelinu zanima što još radi tu. Pitala ju je i odgovorila je da traži svog muža. Gigi joj je počela pričati kako su je ubili muž i njezina kći. Govorila joj je kako su uspjeli podmetnuti ubojstvo Ronaldu pa je on bio uhićen. Adelina je potrčala u vilu gdje je Gigi živjela. Otišla je na tavan i našla je njezine dnevnike u koje je sve prabaka zapisivala. Našla je dokaze pomoću kojih je riješila dugo čuvanu tajnu.Tajana Sundić, Srednja škola DaljCarrie White, Romeo i Julija, Santiago, Mali Princ i Ana Karenjina, u isto vrijeme na istom mjestu. Lagana glazba i misli jedino je što im odzvanja u glavi. Različite sudbine i pogledi na život sada su se isprepleli. Romeo i Julija su se spojili i žive ljubav, Mali Princ Santiagu objašnjava pojam ljubavi i što za njega znači \"san\", Santiago ga uči kako da bude siguran da je odabrao pravi put za sebe. Ana Karenjina, potaknuta pričama skupila je hrabrosti da preuzme svoj život u svoje ruke, dok Carrie, osjetljiva i povučena, polako uči kako kontrolirati svoje emocije i moć.Jana Milas, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebBijaše to lagana zabavna večer u pizzeriji, dok se njihove oči nisu našle. Paedyn i Josh su se sreli. Oboje su jeli pizzu i pili Sprite. U isto vrijeme uputili su si zbunjen pogled usred zagriza pizze. Paedyn je njemu sramežljivo mahnula, a on joj je uzvratio. Nakon jela jedno drugome su prišli i počeli su raspravljati o ljubavnim životima. Josh je rekao da joj Jules ide na živce s time što je doktorirala, a Paedyn je detaljno opisivala kako je Kai istukao svog brata. Nakon kratkog razgovora, dali su si nježan dug poljubac koji nisu smjeli napraviti.Stjepan Katavić, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebI tako dođoše svi likovi iz knjiga na party u dvorac Mickeyja Mousea. Tamo su jeli i igrali slijepog miša. Ali tamo su bili i zločinci iz nekih knjiga koji su pravili probleme: tukli su i udarali druge likove. Zadirkivali su Shreka i Pinokia. Neki, naravno, nisu to podnosili, i tako je počela šora. Lucky Luke tukao se s Daltonima itd. Tada je na scenu stupio Garfield i zaprijetio da će ih sve pojesti ne smire li se. Većina ih se smirila, a Čovjek Kolač počeo je plaka… Knjiga je zatvorena. Mama je ušla u sobu i naredila spavanje.169

Mia Blažeka, Osnovna škola Svete Ane u OsijekuBilo je to jedne tople ljetne večeri. Sherlock Holmes, Pippa Fitz-Amobi, Hermione Granger, Annabeth Chase te Phileas Fogg okupili su se u Chavire restoranu.Phileas Fogg prepričavao je svoje pustolovine tijekom svog putovanja oko svijeta. No, nažalost, nitko ga nije previše doživljavao.Hermione i Annabeth su jedna drugu savjetovale koje knjige pročitati te su dijelile znanja koje su samo one znale.Mir je narušavala svađa gospodina Sherlocka i mlade dame Pippe. Oboje su tvrdili da su najbolji detektivi cijelog svijeta. Pippa je riješila ubojstvo i otmicu sa samo 17 godina, a Sherlock je poznat po svom radu cijeli svoj život.Lorena Tomić, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebMama je za sina Jakova organizirala zabavu. Bila je pozvana obitelj i čitač priča. Zabava je počela odlično, no kada je čitač otvorio Snjeguljicu, iz knjige su izletjeli patuljci. Patuljci su bili dobri. Pomagali su oko pripreme hrane I zabave gostiju. Iz svake sljedeće priče izletio je novi lik. Tamo su bili Paulina, Pinokio, Crvenkapica… Svatko je mislio za svoju priču da je najbolja. Odjednom su vi pričali uglas, letjeli i skakali, razbijali… Situaciju je smirio mali Jakov koji je izmislio svoju priču i smirio likove. Jakov je sa svim likovima nestao u knjigu I nastala je nova priča.Margareta Novina, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebU svakoj knjizi, gdje god biste pogledali, ne biste mogli vidjeti nijednog lika iz te knjige. Zašto, pitate se. Vjerojatno zato što su na balu. Svi likovi iz knjiga bili su tamo. Od najmanjeg do najvećeg, pa čak i zli i dobri. No nitko nije znao da će ta večer zbilja biti tako zapetljana. Svi zlikovci iz svake knjige prije plesa su se skupili i dogovorili tajni plan. Bila je to podla smicalica. Svatko je trebao doći zamaskiran, a zlikovci iz knjiga zamaskirali su se u druge likove. Tako je nastao ogroman nesporazum. Svi su bili jako ljuti na zlikovce.Mara Salajster, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebNa zabavi za večer knjiga okupilo se mnogo poznatih lica. Možda mislite da se neki likovi ne vole, no oni samo glume kao Crvenkapica i zločesti vuk. Oni se zapravo vole i došli su zajedno na zabavu.Donijeli su kekse za sve. Svi su ih hvalili dok nisu došli Zlatokosa i tri medvjeda. Zlatokosa je probala keks. Nije joj se sviđalo to što nije bio savršen. Naljutila se i pokušala proliti sok po Crvenkapici, ali je pogodila princezu na zrnu graška, koja je stala na Pinokiovu nogu. Tada je došlo jutro i svi su se likovi vratili u svoje priče.170

Ema Markobašić, Osnovna škola Gornje Vrapče Zagreb„U 19 sati doći će svi!“ rekla je Paulina P. dok je pisala pozivnice za party. Pozvala je BAŠ SVE književne likove koje poznaje. Neki su od njih Charlie i njegova obitelj iz romana „Charlie i tvornica čokolade“. Bila je jako uzbuđena. U 19 sati svi su se pojavili. Paulina je svima zahvalila što su došli i krenula je zabava! Svi su partijali, jeli, zezali i družili. Oko 22 sati Charlie i Paulina. P su se posvađali! Charlie je želio gledati romantičan film, a Paulina P. željela je gledati komediju. Nakraju su gledali dva filma i veselo se zabavljali.Lora Čičak, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebBraća Grimm odlučila su napraviti zabavu književnih likova na kojoj će biti svi poznati književni likovi. Kada je zabava počela, patuljak Pospanko odmah je zaspao, a kapetan Kuka i vuk iz Crvenkapice krenuli su se mačevati. Pinokio ih je pokušao smiriti, no nije uspio. Snjeguljičine su životinje jurišale uokolo. Vladala je sveopća graja. Samo je maleni Bambi promatrao oko sebe. Odlučio je stati na kraj toj graji. Uzeo je najdeblju knjigu koju je našao u knjižnici i bacio je u središte prostorije. Knjiga se otvorila i usisala sve likove. Toga dana nastala je nova priča. Zvala se „Zabava braće Grimm“.Lorena Škunca, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebDogodilo se to… Jedne hladne ljetne večeri. Portali su se stvarali u našim najdražim pričama, poput Pepeljuge, Snjeguljice, Trnoružice… i povlačili naše najdraže likove u neki neobičan, taman svijet. Svi su se likovi stvorili na jednom mjestu… na zabavi. Bila je to zabava za sve, čudovišta i ljude, igračke i životinje. Sve je bilo dobro dok nisu došli zlikovci tih priča. U tom trenutku začuo se jaki zvuk. BUM! Vrata za izlaz eksplodirala su! Više nije bilo izlaza… Tad su i zlikovci nestali, a naši najdraži likovi tih priča zajedno su obnovili vrata i svi se vratili kući.Borna Pavlinić, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebProbudio sam se ugledavši meni nepoznatog dječaka koji je imao namršten pogled i bijaše odjeven u slikara. Pokrajnjega se nalazio dječak sitnije građe koji je imao zelenu košulju i plave hlače te neobične zelene čizmice. „Ta su dva lika odlutala”, mislio sam. Znao sam da jedan od njih potječe iz dječjeg romana „Čudnovate zgode šegrta Hlapića”, a drugi iz dječjeg pustolovnog romana „Koko u Parizu”. Bili su to šegrt Hlapić i Koko. Oba su lika bila prijateljski nastrojena. Imali su želju podijeliti svoje dogodovštine sa mnom, a meni je prijalo slušati ih. 171

Dragan Kalinić, Osnovna škola ObrovacSinoć je iznenada zaigralo srce Zelengrada. Vesela Gita i njen papagaj imali su predstavu. Svi okupljeni su se smijali, ali u jednom kutu stajao je Jakov i plakao. Pokušavao se vratiti u knjigu. Borio se svim silama, čak se pokušao sjetiti nekih pokreta iz joge, ali nije uspijevao. Koko je odlučio da će mu pomoći i gurao ga nazad u neku knjigu. Zlatko se naljutio na Koka jer ne zna tko je Jakov i kojoj knjizi pripada. Rasplesani Ivek sa svojim kišobranom udario je Zlatka par puta dok je plesao oko njega.Greg je sve to nacrtao u svoj dnevnik. Iva Gorup, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebNitko nije mogao objasniti kako se tamo našao, no svi su te noći spavali kao nikada do tada. Maleni ružičasti praščić nespretno je trčkarao po dvorani dok je zastrašujući Shere Khan jurio za njim naoštrenih zubi. Kreštava Polynesia zamahivala je krilima, gađajući Garfielda kolačima. Garfield je širom otvorenih usta spretno lovio kolače koji su posvuda letjeli. Bijeli Zec sjedio je na vrhu police i stalno pogledavao na svoj ručni sat. U najdaljem kutu prostorije, gotovo u potpunosti sakriven od pogleda, sjedio je Ephraim Kishon. U tišini je skicirao događanja iz prostorije, podsmjehujući se Bijelom Zecu koji ga je uznemireno pogledavao. Dušan Kalinić, Osnovna škola ObrovacKosjenka je bacila čarobne bisere, zasvijetlila i našla se usred zabave u Parizu. Nasred plesnog podija plesali su Anica, Paulina, Pero, Zlatko, Koko, Draga, šegrt Hlapić i mnogi drugi. Ljuban i Draga su se primili za ruke. Kada je ljubomorni Pero to vidio, gurnuo je Ljubana, koji je pao na Berinu gitaru. Svi su se dogovorili da će Peru vratiti u knjigu. Kada su ga vratili u knjigu, Pero je gledao kako Kosjenka baca prah kako bi vratila dobru atmosferu. Bogalj i šegrt Hlapić popravili su gitaru i Bero je počeo svirati. Kosjenkina šarena svjetlost svijetlila je dugo u noć.Petra Jelić, Osnovna škola Ante Starčevića RešetariJednog jutra začula sam snažan udar u svojoj sobi. Odmah sam otišla provjeriti što se dogodilo. Iz četiri knjige izašla su četiri poznata lika, a to su: Šegrt Hlapić, Mario, Grga Čvarak i Snjeguljica. Ostala sam šokirana, a oni su odlučili napraviti zabavu. Svi su se skupili i razgovarali o tome kako su dospjeli u pravi život. Dok sam ih ja promatrala, započela je svađa. Grga Čvarak se ljutio što je izašao iz svoje knjige i htio se vratiti, patuljci su Snjeguljicu dozivali natrag u knjigu, a Hlapić i Mario su uživali družeći se na zabavi. Mene nitko nije doživljavao!172

Lara Smola, Osnovna škola Svete Ane u OsijekuNašla sam se na književnoj zabavi, okružena djevojkama koje obožavam. Pokraj mene je stajala Pippa Fitz-Amobi i odmah me počela ispitivati kao da sam dio njezina zapetljanoga slučaja. Malo dalje Hermiona Granger objašnjavala je kompliciranu čaroliju, dok se Ginny Weasley smijala i ubacivala duhovite komentare. U kutu sam primijetila Eloise Bridgerton kako strastveno raspravlja o pravima žena. Osjećala sam se kao da pripadam tamo, među hrabrim, pametnim i znatiželjnim, kao da je ta večer stvorena baš za mene. Zajedno smo dijelile pustolovine uz toplu šalicu čaja i ukusnih kolača. Dugo u noći, vjetar je nosio naš smijeh i razgovor.Antonela Gegić, Tehnička škola ViroviticaStajala sam usred dvorane dok je Pinokio pokušavao lagati o kvaliteti Aperol Spritza. Nosom je opasno rušio čaše. Antuntun je, naravno, piće posluživao u čizmama, tvrdeći da je tako ukusnije. Šegrt Hlapić neumorno je popravljao Pepeljugine cipele jer je plesala prebrzo, dok je Alisa točila čaj iz lule kapetana Kuke. Pipi Duga Čarapa podizala je cijeli stol kako bi dohvatila mrvicu čokoladne torte. Zamislite scenu! Crvenkapica je bila zadužena za glazbu, ali je vuk stalno zavijao u mikrofon kvareći ritam. Kad je Romeo, tražeći Juliju, slučajno ugasio svjetla, u dvorani je nastao kaos. Svatko se želio vratiti u svoju knjigu.Tena Moćan, Osnovna škola Ante Starčevića RešetariU Noći knjige održana je svečana večera u velikoj sali Kristalne dvorane. Na tu večeru nisu samo došli pisci već su kao svoju pratnju poveli glavne likove iz svojih djela. Tako je Ivana BrlićMažuranić povela Hlapića, Ivan Kušan Koka, Astrid Lindgren Pipi... Na večeri je bilo veoma zanimljivo jer su se likovi jako razlikovali. Večer je započela mirno i ugodno, ali onda su se stvari zakuhale. Pipi je zbog svoje nestašnosti prosula piće po cijelome podu te je to izazvalo paniku. Hlapić je odmah pobjegao jer nije htio uprljati svoje jedine cipele, a Koko je s Kušanom odletio za Pariz. Ana Varenica, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebJedne večeri mala djevojčica upitala me da joj pročitam bajku. Nasmiješila sam se i pristala. Sjele smo i počela sam čitati. Odjednom, u sobi je počela svirati glazba. Svi likovi su iskočili iz knjige, ali ne samo iz knjige koju smo čitale, već iz svih knjiga u sobi. Snjeguljica je pila sok od jabuke, patuljci su plesali, Pinokio se zaljubljeno smiješio razgovarajući s Pepeljugom, a Zlatokosa je češljala svoju dugu kosu. Sve je bilo čarobno i nismo vjerovale što se događa. Odjednom naši najdraži likovi, Zvončica i Petar Pan približili su nam se i plesali s nama duboko u noć.173

Eva Mihaela Mustapić, Osnovna škola KajzericaOve godine je na školskoj zabavi nastao potpuni kaos. Knjižničarka je zaboravila zaključati vrata knjižnice pa su se u dvorani među uzvanicima našli čudni gosti. Hlapić je došao u crvenim čizmama, Willy Wonka je naokolo dijelio čokolade, Češirski mačak podmetao je noge profesorima, a Mazalo Vragec prebojao je sva vrata u žuto. Pipi Duga Čarapa zaključila je da bi škola bolje izgledala nasred livade pa ju je preselila jednom rukom. Hermiona je bila izvan sebe i stalno je bacala čarolije kako bi popravila stvari. Aragorn je shvatio da jedino Gandalf može spasiti stvar. Drugog jutra nitko se ničeg nije sjećao.Laura Kuba, Osnovna škola KajzericaJedne večeri likovi iz dječjih priča okupili su se na velikoj zabavi u starom dvorcu. Crvenkapica je razgovarala s Pinokijom, dok je Ivica igrao društvene igre s Pepeljugom. Svi su bili veseli i znatiželjni jer nikada prije nisu bili zajedno na istom mjestu. U jednom trenutku nestala je čarobna knjiga koja ih može vratiti u njihove priče. Nastala je velika zbrka jer nitko nije znao gdje je knjiga završila. Pinokio je primijetio tragove kraj velikog stola, a Crvenkapica pronašla knjigu iza zavjese. Na kraju su svizaplesali, smijali se i vratili svojim pričama prije izlaska sunca sretni i veseli zajedno.Lukas Ljubišić, Osnovna škola KajzericaČitao sam stotine knjiga i u svakoj su bili likovi s različitim osobinama. No jednoga puta izabrao sam neku knjigu koja nije imala naslov. Kada sam ju krenuo čitati pojavili su se svi meni poznati i nepoznati likovi na istom mjestu zabave. Ženski likovi su pili bijelo vino dok sumuški likovi pili pivo. Svi su se zabavljali, ali svi su uglavnom bili i zbunjeni. Nakon zabave krenuli su pričati od kuda su došli i tko su oni zapravo. Kasno navečer, kada se svima spavalo, zaključili su kako nema veze od kuda je netko došao i kako su svi jednaki.Mila Matić, Osnovna škola KajzericaSvi književni likovi imaju dozvolu napustiti knjigu na Božić. Neki odu posjetitisvoju širu obitelj koja je vrlo daleko, neki pak odu na zabavu. Na toj zabavi svaki lik ima neku svoju ulogu. Za hranu se brinuo Pinokio, kuhao je vrhunska jela s malom pomoću od svog oca. Za glazbu se brinula Ljepotica Bela i zvjer Adam. Donijeli su svoj zvučnik i ispunjavali razne glazbene želje. O dekoraciji cijelezabave je odlučivala Paulina P. Njena je ideja da ovogodišnja zabava ne bude obična božićna, nego i ljubavna. Pića su bila odlična, za njih su se brinuli dječaci iz Pavlove ulice.174

Andrej Petrović, Osnovna škola KajzericaNa neobičnoj večeri našli su se Harry Potter, Frodo, Crvenkapa i Sherlock Holmes. Harry je pokušao čarolijama stvoriti prekrasno osvjetljenje ali je greškom svjetla pretvorio u sok. Frodo se glasno smijao i skakao po stolovima, pritom je prevrnuo sve stolice. Sherlock Holmes počeo je istraživati zašto večera kasni. Crvenkapica se uplašila kada je ugledala velikog sivog vuka kako im se približava. Sherlock je ubrzo otkrio da je vuk samo došao na večeru. Na kraju Harry Poter je otvorio svoju knjigu i pitao tko se želi vratiti u svoju priču. Nitko nije želio, svi su se super zabavljali.Natalija Kovačević, Zdravstvena škola SplitNa božićnoj zabavi dogodilo se čudo: likovi iz mojih knjiga oživjeli su! Nasred sobe nalazili su se Poirot, Mali princ, Mowgli, Shere Khan i Moriarty. Bilo je, blago rečeno, zanimljivo.Moriarty i Shere Khan odmah su sklopili zlokobno savezništvo. Mali princ i Mowgli bili zaokupljeni razgovorom i nisu primijetili opasnost u sjenama. Mali princ govorio je o svijetu odraslih, a Mowgli je ispričao kako ga je i sam upoznao.Zlikovci su se približavali. Međutim, Poirot je sve vidio. Dobro promišljenim planom prosuo je piće na utičnicu, ostavivši nas u mraku. Kada su se svjetla upalila, likova više nije bilo...Irma Sinanović, Zdravstvena škola SplitIako je zabava počela mirno, napetost se osjećala u zraku. Violet je instinktivno tražila oružje. Xaden je promatrao Josha, kojem se nije svidio njegov zaštitnički stav prema Aly. Jameson je, naravno, sve potaknuo dobacivši kako bivolio vidjeti tko je opasniji – sjena ili lovac. Zade je zakoračio naprijed, prijeteći, a Josh ga je gurnuo. Čaše su popadale, glazba utihnula. Avery je pokušala logikom smiriti sukob. Scarlett je predložila igru istine kako bi razotkrila motive. Legend se samo nasmiješio – kaos je bio savršena predstava. Adeline je šaptom nagovorila Aly na bijeg. Vrata su nestala. Netko je zaključao priču – i bacio ključ.Greta Voldin, Osnovna škola Svete Ane u OsijekuU sobi, nešto većoj od školske učionice, pojave se razni likovi. Mali princ je sjedio na stolici tiho promatrajući likove. Shvatio je kako su odrasli doista čudni te se vratio natrag u svoju knjigu. Julija i Romeo su odlepršali zajedno u kutak sobe. Odisej i Hamlet su započeli dugu i kompliciranu filozofsku raspravu. Pipi Duga Čarapa je uvjeravala Grofa Draculu kako joj ne treba muškarac u životu te kako ona sve može sama. Don Quijote i Petar Pan dijelili su maštovite ideje i pustolovine. Svi su bili u svome kutku, aSherlock Holmes je zagonetno proučavao mač u podu sobe.175

Toni Bilušić, Osnovna škola KajzericaU Malenom selu organizirala se zabava. Prvi je stigao Hlapić koji je postavio stolove i stolice te štand za hranu, a Gita je donijela mali dio cirkusa za zabavljanje ostatka društva. Sljedeća je došla Pipi Duga Čarapa koja je naravno u rukavu ponijela svojeg konja i palačinke. Regoč je pomogao s postavljanjem šatora u kojima će se šaliti, pjevati ili gledati serije. Nažalost samo on nije stao. Stribor je došao slučajno dok je lutao šumom i skrenuo s puta. Odlučio je ostati pa je cijepao drva za logorsku vatru. Zabava je počela i svi su bili tamo i zabavljali se.Vanja Čilaš, Osnovna škola KajzericaOkupljaju se napoznatije i najelegantnije princeze iz disney knjiga. Iako svaka ima svoju jedinstvenu priču jedna drugoj su jako slične i održavaju bal kako bi saznale više jedna o drugoj. Pepeljuga je pripremila zabavu, stavila ukrase i počistila cijelu kuću kako bi sve bilo savršeno. Snjeguljica je bila najbolja kuharica jer se trebala brinuti o patuljicima pa je ona kuhala svu hranu i pravila sva pića zabavu. Tianin posao je bio naći savršenu glazbu i angažirala je svog prijatelja da svira trubu, no uz Tianu Ariel je ponjela mašinu za karaoke, a Zlatokosa je donjela mnoštvo igara koje mogu igrati.Anja Kušpilić, Osnovna škola KajzericaHtio sam da moj trinaesti rođendan bude poseban, da bude bolji nego ikad pa sam se sjetio jedne ideje. Na svoj sam rođendan pozvao sve likove iz crtića. Kada su svi likovi iz crtića došli u šesnaest sati, počela je zabava. Jeli smo pizzu, pili sokove, grickali grickalice i igrali igre. Bilo je sve odlično i mislio sam da ne može biti bolje, no bio sam u krivu. Netko je pozvonio na vrata. Kada sam otvorio vrata, ispred njih je stajao Spužva Bob koji navodno nije mogao doći, ali pojavio se i bila je to najbolja večer u mom životu.176

O čemu razmišlja ananas na svojem putu od plantaže do konzerve?U 100 riječi ispričajte njegov put – iz perspektive ananasa.

Iva Gorup, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebNa velikoj raskošnoj livadi smjestila se plantaža ananasa. Tamo se svatko znao po imenu. Jedna posebna ananasica Sanana voljela je u slobodno vrijeme mnogo promišljati i upuštati se u svakakve pustolovine. Jednoga popodnevaSanana je odlučila otići od kuće. Zanjihala se s grane te spremno doskočila u torbu divnog kroja koja se tada našla pod stablom. Nitko u njezinu selu nije znao kamo je nestala ni kako se odvijala njena životna priča, a to vam ni ja sa sigurnošću ne mogu potvrditi. Sanana se možda našla na polici u trgovini, a možda u velikoj staklenoj posudi u nekoj dobrostojećoj kući. Lorena Tomić, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebUživao sam na plantaži ananasa. Oko nas stvorilo se puno ljudi. Dok sam ja zbunjeno gledao, oni su brali druge ananase. Došli su i do mene. Zap! Zatvorili su me u mračni sanduk. Osjetio sam valove. Na brodu sam. Putovanje je trajalo dugo. Razmišljao sam o tome kamo idem, što će biti sa mnom… Bilo me strah. Našao sam se u ogromnoj prostoriji nalik tvornici. Dok sam sve to prestrašeno gledao, polako sam shvaćao da ovo uopće nije loše. Tretirali su me kao poznatu osobu. Na kraju sam završio u konzervi. To me razočaralo, ali sam završio u predivnoj obitelji!Stjepan Katavić, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebBilo je to jednoga sunčanoga dana kada su me prvog puta odvojili od braće. Stavili su me u košaru i PRODALI nekom bijelcu. Bilo je vruće i ležao sam u toj košari cijeli dan, gdje sam bio u društvu ostalih voćaka. Nakon što sam danonoćno bio bez vode i fotosinteze, stavili su me u neku ogromnu metalnu pticu gdje sam provodio vrijeme s drugim ananasima. Zatim su nas odveli u nekakvu tvornicu. Tamo je bio pokolj i jedva sam preživio da me nisu stavili u teglu CIJELOG. Otada sam zatvoren u mraku. Zato, MOLIM te, POŠTEDI ME! NEMOJ ME POJESTI!Eva Mia Blažić. Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebNekada davno pirati su plovili oceanom. Krenula je jaka oluja pa su iz košare ispali spužva za pranje i voće. To voće bilo je ananas. Ananas je pao na dno oceana u grad „Bikini Dolina“. Spužva je vidio divovski ananas i počeo je hodati prema njemu. Na putu je vidio puža. Uzeo ga je i nazvao ga Slavko. Nastavio je hodati i vidio je restoran „Rakove poslastice“ i zamislio se kako bi tamo radio. Vratio se na hodanje i došao je do ananasa. Odmah se nastanio u njemu. Upoznao se sa susjedima Patrikom Zvijezdom i Kalamarkom. Postali su prijatelji.178

Margareta Novina, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebJa sam jedan savršeno zreo ananas na putu u Indiju. Pitate se kako to znam i kako sam završio ovdje. E, to čak ni ja ne znam. Jednog sunčanog dana, dok sam mirno slušao ptičji pjev, došli su berači i počeli brati ananase uokolo. Svakog su prvo dobro pogledali pa ga ubrali i stavili u kašetu. Tako je došao i moj red. Nakon nekog vremena stavili su me u kamion koji me doveo do ogromnih teretnih brodova. Sad se vozim u jednom od njih. Gledam more, izlaske i zalaske Sunca čekajući da brod pristane.Jana Milas, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebJa sam Ananas Perica. Ispričat ću vam priču o tome kako sam nastao. Prvo je moja mama upala u rupu koju su radnici iskopali. Potom su je zakopali i polili vodom jer su mislili da su posadili krumpir, no taj krumpir nije najljepše uspio izrasti. Moja mama je relativno brzo i efikasno narasla. Kada je bila oko 35 godina stara, našla je ljubav svog života, Ananasa Dragana. Oni su puno pričali i voljeli su se do mjeseca i nazad. Jednog dana moja mama vidjela je sićušni zeleni plod na svojem trbuhu. To sam bio ja, a sve poslije je povijest.Lora Čičak, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebI evo ga na! Gdje sam ja? Zar sam u kašeti? Ma počnimo ispočetka. Ja sam Ana Ananasina. Ananas sam koji dolazi s velike brazilske plantaže. Jednoga sam se dana odmarala i netko me odsjekao, a ja sam se onesvijestila. Kada sam se probudila, našla sam se ovdje. Što će biti sa mnom? Neću valjda biti pojedena? Ili konzervirana? Nadam se da ću biti ukusna. Mislim, ipak sam ja najzreliji ananas na plantaži. Zašto se sve trese? O, stigli smo. Tako sam uplašena! Ne želim biti nasjeckana na komade. Nadam se da će sve biti dobro.Ema Markobašić, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebJa sam ananas i putujem do najskupljeg dućana u Americi, Erwona. Rastem u Africi i Australiji. Jako rijetko rastem i zato me svi obožavaju. U Erwonu koštam skoro 50 $. Na svoj put krenuo sam iz Tunisa, koji se nalazi u Africi. Do Irske sam došao kombijem, a zatim brodom do Kalifornije. Kad sam došao, dočekao me stroj koji prenosi ananase do Erwona. Vidio sam i ostale skupe ananase iz Afrike i Australije. Mislio sam da sam jedini tako skup ananas i sad sam čak i malo ljubomoran. Ali ne mogu uvijek biti u centru pažnje…179

Klara Balija, Osnovna škola Veliko TrgovišćeZašto je tako mračno? Zašto sam u nekoj kutiji s drugim ananasima? Vjerojatno putujemo u trgovinu, i to brodom, jer kroz malu rupu mogu vidjeti more. Iskreno, bojim se jer ne znam što me sve čeka. Stali smo. Netko nas je izvadio iz kutije. Nalazimo se u nekoj velikoj građevini. Ljudi pregledavaju svaki ananas. Pregledali su i mene sa svih strana, a kada su shvatili da sam savršen, zalijepili su na mene naljepnicu. Ponovno sam u kutiji. Ubrzo su svi ananasi stigli u trgovinu, a ljudi su nas stavili na police. Hvata me strah. Pitam se što mi donosi budućnost.Mia Blažeka, Osnovna škola Svete Ane u OsijekuJednog sunčanog jutra, bio sam napokon ubran. Jedva sam dočekao. Razveselio sam se jer sam napokon do kraja sazrio.Očekivao sam tretman kralja jer ipak sam ja 'tropski kralj', no morao sam se zadovoljiti ekonomskom klasom.Moje je putovanje započelo na brodu. Preživio sam olujno nevrijeme, svađu kapetana s posadom, no iscrpila me morska bolest.Čim smo došli do luke, moje putovanje nastavilo se glasnim autobusom punim kokoši koje su također putovale u trgovački lanac „Spar“. Bile su bučne, ali razgovor s njima bio je ugodan.Ubrzo sam se pojavio na polici sa svojim prijateljima. Bio sam uplašen, ali sretan.Tajana Sundić, Srednja škola DaljJa sam mali dio odrasle biljke, za godinu-dvije postat ću pravi sočni ananas. Ako sam dobro čuo nalazim se na Kostariki. Kada me beru moraju to raditi vrlo pažljivo jer nakon toga više ne zrijem. Ovdje mi je savršeno. Odjednom me vode u hladni i veliki brod, užas, nikako mi se ne sviđa ta hladnoća i grubost radnika. Volim putovanja i radujem se Hrvatskoj, ali što je previše, previše je. Preplakao sam cijeli put sve dok nisam ugledao svjetlost dana. U Rijeci sam, vrijeme je za preradu i konzerve. Veseli me da nekoga osvježim ovo ljeto, ali se i bojim.Antonela Gegić, Tehnička škola ViroviticaRastao sam pod vrelim suncem istoka, ponosno noseći svoju zelenu krunu dok me vjetar škakljao po gruboj kori. Sanjao sam o dalekim svjetovima. Odjednom, glatka i duga oštrica odvojila me od majke zemlje. Bio sam uplašen dok su me slagali u mračne kutije. Nisam znao da će put biti tako dug i tijesan. Putovanje preko oceana činilo se vječnim. Valovi su udarali, a ja sam čeznuo za toplinom plantaže. Stigao sam. Skinuli su mi haljinu i krunu, okupali me u sirupu i zatvorili u limeni dvorac. Užasan i hladan metal. Sada čekam tebe! Spreman darovati ti slatki djelić tropskog sunca.180

Petra Jelić, Osnovna škola Ante Starčevića RešetariOduvijek sam se pitao kako je to biti u vanjskome svijetu. Jednog dana bio sam sadnica ananasa i posadili se me u zemlju. Prolazili su dani i rastao sam. Uvijek sam želio biti najslađe i najmekše voće. Želja mi je da me probaju djeca iz vrtića. Napokon sam izrastao. Putovao sam jako dugo. Bilo je vruće i naporno sve dok nisam naišao na veliku zgradu vrtića. Kad sam ušao unutra, svi su bili začuđeni. I ja sam bio začuđen jer toliko veselih dječjih lica nisam nikad vidio. Odlučio sam ostati i družiti se s njima do zadnje kapi svoga soka.Lara Smola, Osnovna škola Svete Ane u OsijekuBok! Ja sam Ana Ananas i moj život nije ni blizu običan. Rođena sam na toplom tropskom otoku, gdje sunce svaki dan grije moju bodljikavu krunu, a vjetar mi šapuće priče o dalekim morima. Tamo sam polako rasla, upijajući svjetlost i slatkoću života. Iznenada, jednog dana ubrali su me i pažljivo smjestili na veliki brod. Dok smo plovili preko beskrajnog oceana, slušala sam valove i zamišljala kamo sve idem. Gradovi su me dočekivali visokim zgradama i užurbanim ulicama, a ja sam se pitala: kakva me sudbina čeka dalje?Stella Zečić, Srednja tehnička prometna škola SplitRođen sam na toploj plantaži pod velikim palmama i zlatnim suncem. Dani su mirisali na more, a vjetar je nježno pomicao moje listove. Dok sam rastao, slušao sam razgovore radnika i maštao o svijetu izvan plantaže. Jednog jutra pažjivo su me ubrali i stavili u veliki kamion. Bio sam uzbuđen, ali i pomalo uplašen jer nisam znao kamo idem. Nakon dugo putovanja stigao sam na brod koji je plovio preko nemirnog oceana. Noću sam slušao valove i razmišljao o svojoj sudbini. Kada sam stigao na policu trgovine, shvatio sam da svako putovanje krije novu priču i neki poseban početak života.Lena Ajkić, Srednja tehnička prometna škola SplitŽivot ananasa zvuči super dok ne shvatiš da te svi žele pojesti. Ja sam mirno rastao na plantaži i zamišljao da ću biti sok u luksuznom hotelu. Onda su me ubrali i bacili u kamion pun banana. Banane su cijelim putem padale jedna po drugoj i smijale se svojim uzaludnim forama. Na brodu je bilo još gore valovi su me bacali pa sam izbacio vlastiti sok. Kad sam stigao u trgovinu, nadao sam se da će me kupiti neka bogata obitelj. Ali ne! Završio sam u konzervi pored graška. Sad čekam svoju sudbinu i razmišljam, možda sam trebao ostati kokos.181

Tena Moćan, Osnovna škola Ante Starčevića RešetariAko te je ikada zanimalo kako voće putuje od sunčane plantaže pa sve do polica trgovina, danas je tvoj sretan dan. Ja sam ananas Mirko i sve počinje sadnjom biljke te prve berbe u Africi. Zatim me kamionom odvoze na veliki brod kojim putujem u prelijepu splitsku luku koja se nalazi u Hrvatskoj - zemlji s tisuću otoka. Tamo zajedno s drugim ananasima presjedam u kamion kojim me odvoze u tvornicu. Zatim slijedi tuširanje i konzerviranje i naposljetku nas, ananase, postavljaju na police trgovina. Ovo putovanje je možda naporno, ali se ne može usporediti sa srećom dječice kada me kušaju.Laura Kuba, Osnovna škola KajzericaZovem se Ananas i moj život počeo je na toploj plantaži punoj sunca i palmi. Dane sam provodio ljuljajući se na vjetru i gledajući plavo more u daljini. Jednog jutra ubrali su me i stavili u veliki kamion pun voća. Bio sam pomalo uplašen jer nisam znao kamo putujem. Nakon dugog puta brodom stigao sam u veliku tvornicu gdje su me pretvorili u komadiće i spremili u konzervu. Iako više nisam bio na plantaži, znao sam da ću nekome uljepšati dan. Dok sam stajao na polici trgovine, nadao sam se da će me odabrati neka osoba koja voli slatko voće.Eva Mihaela Mustapić, Osnovna škola KajzericaJa sam Ana. Ananas sam. Ne znam zašto svi misle da postoje samo muški ananasi. Imam lijepu svijetlosmeđu koru i uske, elegantne zelene listove. Cijeli život slušam životne priče ananasa. Priče o avanturama preko uzburkanih mora, užurbanim tvornicama konzervi i o tome tko je ispao najljepše narezani kolut.Ja ne želim biti kolut u konzervi. Ne želim biti ukras na pizzi ni komadić u voćnoj salati. Moj prekrasni opojni miris tako bi se izgubio. Ja sam dama. I želim imati otmjeni damski kraj. Želim biti parfem jednog sasvim posebnog mirisa s kojim će se svaka dama osjećati kao kraljica svijeta.Lukas Ljubišić, Osnovna škola KajzericaSve je počelo još u istočnom dijelu Brazila kada je na jednom stablu bilo desetak ananasa. Došli su ljudi i ubrali su samo mene. Kombijem su me prevezli u mali brodić te su otplovili na pučinu. Došli smo do velikog teretnog broda te su me ubacili u plavi kontejner. Bilo jemračno, no nije dugo trajalo. Kada je brod stigao na obalu, došli smo do tvornice. U njoj su me oprali sa svih strana dok nisam postao super čist. Kamionom su me doveli do Hrvatske te sam završio u velikoj voćari u Zagrebu. Tada su me kupila djeca s Kajzerice.182

Lea Ivić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaJa sam Ananas! Jako se volim sunčati i dugo spavati. Često slušam druge ananase koji pričaju o onome što nas čeka kad dovoljno odrastemo. Jednog dana dok sam se sunčao, dvije su me ruke obuhvatile i ubrale. Silno sam se uplašio! Stavili su me u nekakvu kutiju i onda u kamion. Dugo smo se vozili, bilo mi je i mučno. Vidio sam jako puno vode, rekli su mi da se ta voda zove more. Toj je ljepoti došao kraj kad su me zatvorili u nekakve limene zatvore. Od tada ništa više nisam vidio. Sa mnom je ostala samo tuga. Rene Jandroković, Osnovna škola Ljudevita Modeca KriževciNe, gotov sam! Već su me ubrali, a sada se vozim nekim brodom preko oceana. Pa što ti ljudi žele od mene? Hoće li me pojesti, napraviti sok od mene ili kompost? Ne daj Bože, još sam mlad i zelen! Oni misle da ću ja nakon nekog vremena biti privlačan trgovcima da me kupe. Čudni su ti ljudi, ali kada razmislim, ako poslužim za izradu sladoleda, mnogobrojna djeca će biti sretna, tako da ću ostaviti sve sudbini... Sada stojim u hladnjaku da privlačim djecu i baš mi je dobro.Andrea Šimonović, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaUživala sam u sunčanom danu. Kada sam ugledala ljude, znala sam da odlazim na put. Vjerojatno će me smjestiti u najljepšu trgovinu punu predivnog voća i povrća. Smjestili su me u kutiju, imala je malu rupu kroz koju sam mogla gledati. Provirila sam i vidjela more. Putem sam zamišljala svoje mjesto u trgovini i nadala se kako će svi biti zadivljeni mojom ljepotom i slatkoćom. Kad smo stigli, unijeli su kutije u trgovinu, vjerojatno pogrešnu jer ta trgovina uopće nje bila onakva kakvu sam zamišljala. Stavili su me na policu uz smrdljive banane. To je bio moj kraj!Greta Voldin, Osnovna škola Svete Ane u OsijekuJa sam ananas. Star sam 1067 dana. I sad se vozam već…neko vrijeme. Bilo mi je baš super na grani moga drveta. Uživao sam u hladu ili se grijao na toplim, sunčevim zrakama. Sve je bolje od ove ogromne kutije na nekom brodu. Više nemam ni svoj osobni prostor. Već znam koja mi je sudbina. Za nekoliko dana stići ću u ogromnu, natrpanu tvornicu. Svo to mučenje da bih na kraju završio u malenoj konzervi. Moji komadići će godinama stajati u konzervama u nekoj velikoj trgovini. Sve dok se ne pokvarim, pa me bace. Ne želim više biti ananas!183

Anja Kušpilić, Osnovna škola KajzericaRodio sam se pod tropskim Suncem. Pričao sa svojim susjedima crvima te razmišljao o svojoj budućnosti. Jednog dana probudio sam se u velikoj kutiji s ostatkom svoje braće, a pod nama su se osjetili oštri valovi. Bilo je čudo biti van vlažne zemlje. Kamo idem? Falila mi je moja zemlja i crvi, a nisam stigao ni pozdraviti ljude koji su me zalijevali. Kutija se otvorila pod bijelim tvorničkim svjetlom. Zadivila me ta boja. Bila je neobična kao i zvukovi glasnih strojeva. Dok su me rezali na komade i stavljali u mračne limenke zanimalo me je di ću sesljedeće probuditi.Irma Sinanović, Zdravstvena škola SplitDok me beru s plodnih grana, osjećam se kao zvijezda. Sunce me miluje i šaptom mi govori da ću uskoro otputovati na veliko putovanje preko oceana. Uzbuđen sam, razmišljam o tome gdje ću završiti. Možda u nekoj obitelji koja će me voljeti? Ili u nekoj slastici? Svaki tren je čaroban, a snaga prirode me ispunjava radošću. Ali, kad me spreme u kutiju i odvezu prema polici, shvatim da se moj put ne završava, jer za nekoliko tjedana: bit ću zaključan u tmurnoj kutiji bez Sunčevih zraka.Toni Bilušić, Osnovna škola KajzericaSunčao sam se s prijateljima ananasima u polju, kad odjednom, dođe neki čovjek i iščupa me iz biljke. Bacio me u kamion zajedno s ostalim ananasima. Bio sam preplašen. Putovali smo danima. Nismo ni znali gdje nas ti ljudi vode niti zašto. Nakon dugog putovanja, stigli smo u veliku tvornicu. Smrdjelo je po truloj hrani. Shvatili smo da čekamo u redu za guljenje i rezanje. Jako je boljelo, pretvorili su nas u kompot. zaspao sam, a kada sam se probudio, već sam bio u dućanu. Ubrzo je došla jedna bakica i kupila me za nekoliko eura i slasno me pojela.Vanja Čilaš, Osnovna škola KajzericaIako je ananas samo voće i nema mozak i dalje može razmišljati. Možda se pitate kako je to moguće no istina je da niti ja neznam. Ali znam o čemu razmišlja. Na samom početku razmišlja o tome gdje je. Jer naravno ne vidi ništa osim zemlje oko njega. Također se pita kako izgleda jer nema ogledalo i budući da kad izađe iz zemlje nije sam već ima i drugih njegove vrste započne pričati s njima na isti način poput šišmiša. Pomoću zvučnih odnosno ultrazvučnih valova. Pričaju o tome kako izgledaju, gdje misle da idu i najbitnije što će im se dogoditi.184

Natalija Kovačević, Zdravstvena škola SplitZa razliku od ostalog voća u izlogu, ananas je pamtio svoje dane na plantaži. Doputovao je s jabukama i avokadima te je cijelim putem govorio o svojoj mladosti. Ovaj je, pak, put govorio o budućnosti. U šest ujutro odmah bi započeopriču: \"Dragi moji\", govorio bi, \"proživio sam život za bajke, ali mi nedostaje dodir majke. Lora, koja me uzgojila mekanim rukama, kako mi samo nedostaje... Što će biti sa mnom, ne znam, ali jedine ruke koje me sada drže su ruke sudbine.\"Nakon takvog govora nastala bi napeta tišina, puna čežnje za ljubavlju, mladošću, možda čak i slobodom.Mila Matić, Osnovna škola KajzericaBum! Udarila sam svojom zelenom krunom o pod. Pogledala sa iznad sebe i ugledala radnika kako me uzima s obje ruke. Ubacio me u sivi kontejner koji se nakon par minuta počeo kretati. Pogledala sam oko sebe i vidjela još mnogo ananasa. Upitala sam ih gdje mi to putujemo. Jedan mi je dramatično odgovorio kako idemo do trgovine i kako će nas staviti u konzervu. Kakvu sad crnu konzervu? Mislim da svi samo dramatiziraju. Sigurno je tamo bolje nego pečenje na suncu. Ovo bi moglo biti zanimljivo putovanje. Zanima me što će me dočekati na ovom putovanju. Ja jedva čekam…Milena Novković, Osnovna škola Ljudevita Modeca KriževciMislite da je ananas samo voće? Ne, ananas ima osjećaje kao i mi. Prvo kreće sa plantaže na kojoj je izrastao, njemu je plantaža kao nama dom. Putovanje brodom traje dugo, on razmišlja kako će završiti i gdje, makar na kraju zna što će mu se dogoditi. Stoji mjesecima na policama u trgovini, tužan, usamljen. Nakon što ga nitko nije kupio, završava u konzervi, tužan, bezpomoćan. Zamislite kako je njemu, netko ga pojede i više ga nema. Oduvjek zna kakva će mu biti sudbina, ali ne želi si ju priznati. Da li su vam promjenjena mišljenja o ananasima?Stjepan Pavlović, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaJa sam ananas. Rodio sam se u tropskim područjima. Jednoga dana došli su ljudi i ubrali me. Stavili su me u mračni kamion. Bojao sam se jer nisam znao kamo me vode. Na kraju smo stigli u nekakvu tvornicu. Tu mi se dogodilo ono najgore. Rezali su me na komadiće i stavljali moje dijelove u sivu konzervu. Zatvorili su konzervu, ostao sam u mraku. Opet sam se vozio kamionom do trgovine. Stavili su me na policu, tu sam dugo čekao da me netko uzme. Konačno me jedan čovjek kupio, a moj je životni put završio između kreme i šlaga.185

Amalia Kljajić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaRastao sam ispod prelijepog žutog sunca koje je svakodnevno osvjetljavalo moju veliku, zelenu krunu. Jednoga su me dana uzeli i stavili na ogroman brod s drugim ananasima, kivijima, bananama… Bio sam zbunjen i preplašen, no razgovor s njima me umirio. Pogledavao sam kroz prozorčić i vidio prelijepo plavo more, tada je moj strah potpuno nestao. Stigli smo u trgovinu, stavili su me na visoku policu i zalijepili mi naljepnicu. Nisam se bojao jer nisam bio sam. Prolazili su dani, ali nitko me nije htio uzeti sa sobom, zato sam završio u mračnoj metalnoj limenci… Opet čekam nekoga od vas!Lovro Franekić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaJa sam ananas i moj život nije baš lagan. Rastem pod vrelim suncem dok me po mojoj zelenoj kosi vjetar škaklja. No, tada me netko silom odvukao iz moga kreveta. Bacili su me u kombi koji nas je dugo vozio. Stigli smo u neku tvornicu u kojoj su mi odrezali kosu, razrezali u komadiće i spremili u konzervu. Stavili su me na policu. Dugo sam čekao, ali ništa se nije događalo. Nadao sam se da će me netko kupiti, ali pokraj mene je bio cijeli niz potpuno istih konzervi. Po čemu sam ja poseban? Još uvijek se nadam…Marta Matijević, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaJa sam vrlo neobična voćka. Rođena sam u tropskom kraju. Jednoga su dana ljudi ubrali mene i moga brata i stavili nas u sanduke. Vozili smo se nekim velikim brodom, sve je bilo tako čudno. Brod se jako ljuljao, stoga smo brat i ja nekako ispali u more. Neki nas je čovjek vidio kako plutamo, uzeo i odnio kući. Stavio nas je u ladicu i svaki dan zalijevao hladnom vodom, to mi je godilo. Tako je pazio na nas pola godine. Jednoga se dana više nije pojavio. Odnijeli su nas oboje u tvornicu, izrezali i iscijedili u 100% sok. Andrej Petrović, Osnovna škola KajzericaRođen sam na toploj plantaži na jednom tropskom otoku. Svaki dan obasjavalo me je tropsko sunce. Svakim danom bio sam sve veći i veći. Jednog dana su me ubrali, stavili u jednu kutiju, ukrcali na kamion i odvezli na veliki brod. Započeo sam svoje dugo putovanje preko oceana. Nisam znao gdje idem i što će samnom biti. Kada smo stigli ukrcali su me u kamion i odvezli prema velikoj trgovini. Stajao sam izložen na polici i gledao ljude kako biraju drugo voće. Jednog dana su me stavili u konzervu, ali bio sam sretan jer sam nekome uljepšao pizzu. 186

Eva Hercigonja, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaPitate se kako samo dospio ovdje na police, u ovu trgovinu. E, dok sam još bio malen ananasić, ubrali su me i odnijeli s otoka. Bio sam dugo na brodu u jednoj od onih kutija za prijevoz. Zatim sam završio u nekakvoj tvornici u kojoj su me uredili i sredili. Bio sam sâm, tužan, usamljen i posve obeshrabren. Nakon svega, opet sam završio u mračnoj kutiji u kojoj se ništa nije vidjelo, a onda se odjednom pojavilo svjetlo. Vidio sam ljude i ogromne police. Strašno sam se uplašio. Nije dugo vremena prošlo, a već sam bio u nečijim rukama…Katrin Ćorluka, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaJa sam Ananas i živio sam u Africi. Htio bih vam sada ispričati svoju priču. Rođen sam na jednom otoku. Tamo sam živio sa svojim rođacima koji su mi uvijek govorili da postoji legenda koja kaže da kada dovoljno sazrijemo, dođu po nas neka čudna bića zvana ljudi. Ta se legenda meni dogodila. Ubrali su me i odvezli na brod gdje sam dugo gledao najljepše zalaske sunca. Kada sam stigao na drugi kontinent zvan Europa, moje prijatelje i mene prevezli su kamionom u neku tvornicu gdje su nam u potpunosti promijenili oblik i zatvorili nas u tamnu, usamljenu konzervu.Ivana Rodić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaĆaos! Ja sam Ivana Ananasić! Moj život nije sličan ljudskom životu, ni približno! Rastem na tropskom otoku gdje sunce uvijek sija. Jednoga su me dana uzeli neki ljudi i odvezli. Putovala sam po oceanu zarobljena u nekoj kutiji, bez sunca i prijatelja. Nakon dugo vremena konačno smo stigli do neke industrije. Tamo su mi skinuli moju tropsku krunu, ogulili me, stavili u neku limenku i prolili po meni neki sok. Odvezli su me u neki ogromni centar gdje sam duuugooo samo stajala na polici. Prolazilo je puno ljudi pokraj mene, neki su me uzeli u ruke pa opet vratili.Lukas Šakić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaJa sam ananas i moj je život baš monoton. Živim na jako pustoj plaži u Africi. Jednoga dana vidio sam da dolaze tamnoputi ljudi prema meni, imali su oštre mačete u rukama. Sve su nas pobrali. Od tog trenutka moj život nije bio monoton, već ispunjen strepnjom i strahom. Nasjekli su me na kriške i sada se nalazim u konzervi. Mislim da me voze u Južnu Ameriku. Put je dugo trajao, naposljetku smo stigli. U tvornici su me prebacili u neko veće pakiranje pa više nisam sam. Sada se nalazim u nekoj trgovini na polici. Nadam se dobrom vlasniku…187

Iva Galić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaMoja ananasna avantura počinje u tropskim krajevima. Ne rastem na visokom drvetu, već blizu tla okružen oštrim, dugim listovima. Mjesecima upijam tople zrake sunca dok moja čvrsta kora ne pozlati. Tada me radnici uberu i pošalju u tvornicu. Tamo me strojevi operu, ogule mi zlaćanu koru i izrežu na slatke kolutiće. Stavljaju me u metalnu konzervu, preliju nečim slatkim i čvrsto zatvore. Otad više ne vidim sunca. Putujem brodom preko oceana, zatim kamionom do trgovine gdje strpljivo čekam u svom mraku na polici. Kad napokon netko otvori poklopac, donosim miris ljeta na njegov stol. Na kraju me slasno pojede.Mia Matković-Grgić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaSpavala sam u plasteniku kad me odjednom ubrao neki čovjek u crnom. Bojala sam da će mi skinuti krunu. Stavili su me u kutiju. Putovala sam jako dugo u mračnoj prostoriji. Nakon nekog vremena vidjela sam more i plave dupine koji slobodno plivaju. Kad smo stigli do luke, preuzeo nas je neki bučni stroj. Odvezao nas je u veliku i hladnu prostoriju. Stavili su me na stol s ostalima. Dogodilo mi se nezamislivo! Neki je radnik uzeo nož i odrezao moju veliku, zelenu krunu! Zatim me cijelu izrezao na kolutiće i stavio u konzervu. To je bio moj kraj.Petra Senj, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaPozdrav, ja sam Ananas! Moj život možda nije ni po čemu poseban, ali ipak ću vam ga ispričati. Rođen sam na predivnom otoku gdje sam uživao sa svojom obitelji. Sada sam na nekom brodu, satima se vozimo. Zanima me što će biti sa mnom, kamo će me odvesti. Uzbuđen sam i znatiželjan. Završio sam u nekoj trgovini u kojoj sam našao puno prijatelja. Stavili su me pokraj banana, baš smo se lijepo sprijateljili. No jednoga dana moj je prijatelj Bananko nestao. Bio sam tužan. Na kraju me neka žena odvela kući i djeca su me na brzinu pojela. 188

To je najneobičnija knjiga u vašoj školskoj knjižnici. Opišite je u 100 riječi.

Ema Markobašić, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebDanas sam otišla u školsku knjižnicu posuditi knjigu koju ću čitati preko vikenda. Gledala sam svaku policu i svaku knjigu. Nakon 60 minuta pronalaženja savršene knjige napokon sam je pronašla. Čim sam je uzela u ruke, plava slova počela su se otkrivati. Na naslovnici je pisalo „TAJNE RIMSKOG ČAROBNJAKA“. Na njoj je bila ilustrirana mala drvena kuća koja je izgledala obično izvana, ali je unutra sijala zelena sjena tog čarobnjaka. Kada sam je otvorila, iz nje je izašao bijeli prah koji je izgledao kao sol. Predomišljala sam se hoću li je uzeti. Na kraju sam je posudila. Vidjet ćemo…Mara Salajster, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebU knjižnici je uvijek bila jedna knjiga koja mi je zapela pod oko.Sva prašnjava, stajala je na polici kao da ju nitko nije čitao čitavo stoljeće.Odlučila sam ju malo pogledati.Obrisala sam prašinu svojim rukavom i u početku nisam mogla pročitati što piše, no shvatila sam da je to neki meni nepoznati jezik. Pogledala sam u knjigu svih starih jezika, no nisam ga vidjela.Odlučila sam ju posuditi i probati ga dešifrirati. Shvatila sam da na kraju knjige postoji abeceda.Nakon što sam ju vratila više je nije bilo. Nestala je!Još uvijek gledam mjesto gdje je stajala.Lora Čičak, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebTa je knjiga posebna. Ta je knjiga čudesna. Ta je knjiga čarobna. Ta je knjiga...Ma vidjet ćete. Odlučila sam jučer posuditi najčudniju knjigu koju pronađem. I tako je sve počelo. Čim sam je ugledala, znala sam da je prava. Imala je korice izrađene od cvijeća, lijana, bombona, zraka – apsolutno svega. Otvorivši je, ona me uvuče u sebe. U jednu veliku prazninu. Čim pomislim na nešto, u to se ta praznina pretvori. Svaka scena, svako mjesto, svaka stvar. Ta me knjiga smiruje, veseli i, najvažnije od svega, podsjeća me da je svijet veći nego što mislimo.Lorena Škunca, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebNašla sam je… Na najvišoj polici školske knjižnice. Na koricama su bili nekakvi korijeni, kao da su izrasli iz te knjige. Nije ništa osim jednog ljubičastog romba bilo na sredini korice. Okrenula sam prvu stranicu… Na njoj je pisalo „Poglavlje 1, kako sam ih otkrio˝. Pročitala sam nekoliko stranica knjige. U ovoj knjizi bilo je riječ o vampirima… Bila sam zbunjena. Posudila sam knjigu i cijela je dva dana čitala. Miješanjem nafte i ljudske krvi nastaje čudan napitak. Kada popiješ taj napitak, postaneš vampir. Vampiri svake noći postaju žedni. Hoće krv. Ljudi su ih zato morali zatvoriti u podrume .190

Margareta Novina, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebJednog dana ušla sam u knjižnicu. Bilo mi je jako dosadno i nisam znala što da čitam. Krenula sam gledati dječje romane, no nijedan mi se nije svidio. Zatim sam otišla pogledati krimiće za djecu. No sve sam ih pročitala najmanje pet puta. Ali onda mi je za oko zapela jedna knjiga. Na njoj je pisalo: GRČKA MITOLOGIJA. Uzela sam je misleći da je to samo još jedna obična knjiga. Počela sam čitati istog trena i odmah mi se svidjela. Ne mogu je opisati. Jednostavno je bila savršena. Otad sam luda za grčkom mitologijom.Mirta Katulić, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebTog dana ušla sam u knjižnicu posuditi jednu običnu staru knjigu. Bila je umotana u prastare korice, sva potrgana i izdrapana. Zavirila sam u knjigu i dogodilo se nešto nevjerojatno, ušla sam u knjigu. Probudila sam se. Ležala sam u prastarom brodu. Najedanput se u brodu pojavila šećerna vuna koja je mogla pričati. Rekla je da će mi ispričati kakva je ovo zapravo knjiga. Počela je pričati o najstrašnijem čarobnjaku ikad, koji je prije bio dobar, ali se promijenio i uništio čitavu dolinu pa pretvorio sve ljude u šećerne vune kako bi svi mislili da je najmoćniji.Tajana Sundić, Srednja škola DaljDragi moj dnevniče, znaš onu moju knjižnicu i onu čuvenu knjigu, još uvijek jena istom mjestu i nitko je nikada nije podigao, tako kaže knjižničarka. Čudno, nije to velika knjižnica. Ta knjiga je dosta stara, ima vrlo specifičan miris. Nije nikakav poznati spisatelj, ali je to knjiga koja se prenosi generacijama u jednoj obitelji iz našeg sela. Za njih su kružile jako čudne priče i vjerovanja. Napokon sam ju podigla, našla sam u toj knjizi i različite bilješke koje je vodio svatko od njih dok ju je čitao. Tu je i jedna mapa, sutra idem tamo, javim se uskoro.Iva Gorup, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebVršcima prstiju prelazim preko starih, prašnjavih knjiga, nezainteresirano proučavajući njihove naslove i autore. Odjednom, na jagodicama osjećam nešto meko poput svile. Uzimam knjigu, koja je tek veličine mog dlana u ruke, a pogled mi privlači njezin neobičan izgled i prazan prostor gdje bi trebalo biti ime autora. Zlatnim slovima stoji napisano Vrijeme. Unutrašnjost knjige ne čini ništa osim praznih stranica. Spretno listam stranice knjige , a kad naiđem na posljednju stranicu, tamo me dočeka jedna jedina brojka poslije koje stoji ništavilo. Poslije brojke se nalazi točka, što označava godinu, a meni je godina koju promatram, sa strahom zaključujem, odveć poznata.191

Jana Milas, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebU našoj maloj knjižnici krije se knjiga čuda. Tolikih da samo jedna osoba to može izvesti. Izliječiti slijepca, razdvojiti more, hodati po vodi i tako sve dalje do uskrsnuća tijela. Svi već valjda znate o kojoj priči pričam ako ne znate to je biblija. Knjiga čuda božjih i vječnog života. Knjiga gdje Isus liječi sve koje vidi te čini nemoguće. Kroz poglavlja i prispodobe uči nas kako biti dobar vjernik te nas uči istinu i pravdu za sve ljude ove zemlje. Bili oni bogati, zli ili lažljivi, Isus će njima pomoći. Ovo je knjiga Božje pravde te prave istine.Ana Varenica, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebBio je sunčan dan. Nakon škole prošetala sam do knjižnice. U toj knjižni nikad nije bilo nikoga pa sam se htjela odmoriti, no to mi nije baš krenulo za rukom. Čim sam ušla primijetila sam nešto drugačije. Knjige više nisu bile šarene kao prije, bile su bezbojne i obične. Zavirila sam među svaku policu, no sve su knjige bile iste. Bila sam tužna jer knjižnica više nije bila vesela kao prije. Odjednom sam vidjela ružičastu knjigu kako skakuće. Sve mi se više i više približavala. Kada mi je došla potpuno blizu, rekla je da nisu knjige bezbojne već moj um…Mia Blažeka, Osnovna škola Svete Ane u OsijekuDok sam pomagala knjižničarki u proljetnom čišćenju knjižnice, pronašla samjednu staru knjigu. Mislila sam da je to obična knjiga, ali gadno sam se prevarila.Knjiga je bila debela i prašnjava te nije imala naslov već samo malu naljepnicu na kojoj je pisalo „Ne otvaraj“.Naravno, odmah sam ju otvorila i otkrila prazne stranice koje šaptom daju savjete. Tekst knjige svaki se put promijeni stoga knjiga zna moje misli bolje od mene.Pronalazak te knjige u isto me vrijeme činio uzbuđenom, ali i uplašenom. Ne znam hoću li ovu tajnu zadržati samo za sebe ili ću je podijeliti s drugima.Antonela Gegić, Tehnička škola ViroviticaHodala sam između polica školske knjižnice i zijevala od dosade kad mi je pogled zapeo za tamnoplavu knjigu. Neuredno stavljena u policu kao da je čekalada ju složim. Čim sam je dotaknula, nisam je mogla pustiti. Kad sam je otvorila, prostorija je zamirisala na omiljeni voćni čaj i začula se tiha glazba. Na stranicama nije bila slova. Samo slike! Slike mojih snova, moje tajne, moja najveća sramota iz petog razreda! Sve je bilo tu, crno na bijelo! Srce je htjelo iskočiti iz grudi. Zarumenjela sam se, brzo je zatvorila i strpala u torbu. Neke tajne su sigurnije uz mene.192

Laura Kuba, Osnovna škola KajzericaJednoga dana u školskoj knjižnici pronašla sam neobičnu knjigu skrivenu na najvišoj polici. Korice su bile tamnoplave i svjetlucale su kao noćno nebo puno zvijezda. Kada sam je otvorila, slova su se polako pomicala po stranicama i mijenjala mjesta. Svako poglavlje pričalo je drugu priču, ali glavni lik je bio netko tko čita knjigu. Najčudnije je bilo to što su se u knjizi pojavile moje misli i događaji iz mog života. Imala sam osjećaj kao da knjiga zna sve o meni. Zato mi je bila pomalo strašna, ali i jako zanimljiva. Nikada prije nisam vidjela tako posebnu i čarobnu knjigu.Lara Smola, Osnovna škola Svete Ane u OsijekuU školskoj knjižnici prošla sam staro izdanje Romeo i Julija. Na unutarnjim stranicama bili su potpisi školskih parova, pažljivo ispisani kroz godine. Uz neka imena stajali su mali crteži srca, datumi i kratke poruke. Dok sam listala knjigu, imala sam osjećaj kao da čitam skrivenu povijest naše škole. Nisu svi ti parovi ostali zajedno, ali njihovi tragovi su ostali zapisani među stranicama. Knjiga je bila posebna jer nije pričala samo priču Romea i Julije, nego i male priče učenika koji su barem na trenutak vjerovali u ljubav. Na zadnjoj stranici ostavljeno je prazno mjesto za nove potpise.Lukas Ljubišić, Osnovna škola KajzericaVolim čitati knjige iz knjižnica pa tako i iz školske knjižnice. Tamo uvijek ima zanimljivih knjiga. Prilikom vraćanja posuđene knjige u školsku knjižnicu zapazio sam jako staru crnu knjigu. Nije izgledala privlačno, ali mi je unutarnji glas rekao da ju posudim što sam i učinio.Kada sam ju krenuo čitati, iznenadio sam se – nije bilo nikakvog teksta u njoj osim jedne rečenice: „Samo zamisli što želiš pročitati!“ Zamislio sam priču o Gospodaru prstenova. Odjednom se pojavio tekst iz prave Tolkienove knjige. Zaključio sam kako bih mogao kupiti tu knjigu i čitati sve moguće priče koje postoje na ovome širokom svijetu.Eva Mihaela Mustapić, Osnovna škola KajzericaNeki dan sam u školskoj knjižnici naišla na čudnu knjigu. Imala je neugledne korice i ne bih je ni zamijetila da nije bila točno ispod moje sljedeće lektire. Na njoj nije pisalo ništa, naslovnica je bila potpuno prazna, samo je u desnom donjem kutu bila otisnuta mala slika studentske kape s upitnikom. Otvorila sam je i na prvoj stranici ugledala neobičan naslov: “Sve što niste znali o vašim profesorima”. Ispod je sitnim slovima pisalo: “Tko su vaši profesori? Kakve su ocjene imali u školi? Jesu li bili zvijezde, odlikaši ili sasvim obični učenici? Pročitaj me i otkrij sve njihove tajne!” 193

Greta Voldin, Osnovna škola Svete Ane u OsijekuU zadnje vrijeme često provodim odmore u knjižnici. Kao i svakoga drugoga dana, došla sam u knjižnicu nakon prvog sata. Sjela sam u vreću i ugledala jednu knjigu. Bila je ravno ispred mene na polici. Korice su bile tamne, a ime autorice otisnuto zelenom bojom. Nisam mogla odgonetnuti što je nacrtano na koricama knjige. Morala sam je pročitati. Okrenula sam prvu stranicu. Posudila sam knjigu te sam ju do kraja dana pročitala. Tek na kraju shvatila sam što je nacrtano na naslovnici. Nisam znala da knjige mogu tako lako prikazati teške i ozbiljne teme. Bila sam duboko potresena i tužna.Tena Moćan, Osnovna škola Ante Starčevića RešetariDanas sam bila u školskoj knjižnici u nadi da ću pronaći posebnu knjigu. Tako je i bilo. Na kraju knjižnice, na dnu police pogled mi se zaustavio na crvenoj knjizi. Uzevši je u ruke, na naslovnici se pojavio lik crne djevojčice. Je li riječ o crnkinji ili o djevojčici koja ima crne misli, saznala sam pročitavši roman \"Drugačija\", autorice Ivane Guljašević Kuman. U njemu se govori o jednoj mladoj crnkinji iz Konga koja se našla u hrvatskoj udomiteljskoj obitelji i koju su svi rado prihvatili. To je rijetkost i po tome je ovaj roman poseban. Toplo ga preporučam svima. Irma Sinanović, Zdravstvena škola SplitOva knjiga je sama po sebi neobična. Izgledom, pojavom i svojim sadržajem. Ona se pojavljuje samo u zimskom vremenu: obojena u plavo, oblika leptirovih krila i puna iznenađenja. Na početku zime, ona još stoji u stražnjem dijelu knjižnice, prašnjava i zaboravljena. Kadanapolju počnu prve pahulje ona se sama javi knjižničarki, spremna za onoga tko će je čitati. Knjiga govori o zimskom periodu, o vilama, životinjama i svim pojavama koje se događaju u to vrijeme: kao da ima svoj vlastiti um i neki cilj. Kada zima završi, knjiga se opet vrati u stražnji dio i opet čeka svoj posebni period.Anja Kušpilić, Osnovna škola KajzericaLutala sam školskom knjižnicom, a pogled mi je skrenuo na tu jednu vrlo neobičnu knjigu. Nalazila se na dosta šarenom ili poprilično smeđem dijelu knjiga pa se ova isticala svojom blještavo bijelom bojom. Osjetila sam njezinu hrapavu teksturu pod prstima. Iznutra je bila puna slika koje su pred tobom oživjele i krenule se pomicati. Sve se radilo o seljacima i njihovim teškim životom. Okretala sam stranice s čuđenjem, a kako se broj u doljnjim kutovima stranica povećavao tako je boja blijedila. Zadnja stranica bila je potpuno bijela. Zatvorila sam knjigu i ponovno je brzinski prolistala ali slika više nije bilo.194

Vanja Čilaš, Osnovna škola KajzericaJednog ne tako predivnog dana u školi Nina i ja smo otišle do školske knjižnice. Koja kao i inače nije radila. No lektira nam je bila za dva dana pa nam je trebala knjiga. Na svu sreću taj dan sam imala punđu pa tako i ukosnice. Uzela sam jednu ukosnicu kako bi mogla otključati vrat od knjižnice. Ušle smo unutra i krenule tražiti knjigu. Dok smo teažile ja sam vidjela jednu zlatnu knjigu kako blješti. Pozvala sam Ninu i uzele smo ju s police. Otvorile smo ju i ona nas je uvukla u sebe, tako smo zapele u drugom svijetu.Toni Bilušić, Osnovna škola KajzericaU svakoj knjižnici ima barem jedna knjiga koja je drukčija i ističe se od svih ostalih. Svi smo vidjeli primjer takve knjige, ali ovu koju sam ja vidio, to nitko nikada nije doživio. Ušao sam u knjižnicu kako bih posudio lektiru Zeleni pas. Gledao sam po policama tražeći knjigu Zeleni Pas, ali nisam je nigdje našao, no našao sam tu jednu knjigu koja je sva šarena i bez slova na naslovnici. Pun znatiželje sam otvorio knjigu i istog me trenutka uvukla među svoje korice. Nakon par sekundi sam se našao u drugom svijetu. Umjesto čitanja knjige ja sam je proživljavao.Mila Matić, Osnovna škola KajzericaMoj prosjek iz hrvatskog je blizu petice pa mi je profesorica dala zadatak za peticu. Moram posuditi knjigu, pročitati je i napisati sažetak. Krenula sam do knjižnice. Unutra sam malo prošetala gledajući koju bih knjigu posudila. Ugledala sam mala crvena vrata. Kad sam ih otvorila unutra se na staklenom stalku nalazila najčudnija knjiga. Imala je debele korice, izgledala je kao da ima tristo stranica, zapravo je imala samo sto. Kad sam ju otvorila sa strane su bila male svjetiljke. Jedina loša stvar je bio tekst, bio je napisan u znakovima, u tom trenutku sam ugledala legendu. Brzo sam ju posudila. Natalija Kovačević, Zdravstvena škola SplitTrebalo je biti jednostavno: uzmem lektiru i odem kući. Knjižničarke nije bilo, pa sam odlučila sama pronaći knjigu. Kada sam kročila među police, osjetila sam neku energiju. Nešto me vuklo prema naprijed. Knjiga mi se stvorila u ruci: crvena, bez naslova. Ne skidajući pogled s neobične knjige, sjela sam za stol.Unutra me dočekalo nešto uistinu bizarno: knjiga je bila potpuno prazna. Prazna, ali me je zvala kao da mi mora nešto reći. Pozornost mi je privukao papirić na stolu: \"Uzmi je\", napisano urednim rukopisom. Tako sam i učinila. Sada vi čitate istu tu knjigu, ali ona sadrži moju priču.195

Andrea Šimonović, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaDok su u razredu pregledavali test, ja sam čekala u knjižnici. Budući da knjižničarke nije bilo, gledala sam kakve sve knjige postoje u knjižnici. Onda sam naišla na jednu koja mi je zapela za oko. Korice su bile umotane papirom kako se ne bi vidjele. Morala sam ju odmotati. Korice su bile crne s bijelim šarama. Kad sam ju otvorila, ništa nisam mogla pročitati jer je bila pisana nekim čudnim jezikom. Na kraju sam morala slikati stranice mobitelom i aplikacija mi je prevela što piše. Shvatila sam da je to bila bajka na staroslavenskom jeziku s puno simbola. Milena Novković, Osnovna škola Ljudevita Modeca KriževciUšla sam u školsku knjižnicu, vidjela jednu šarenu, lijepi knjigu. Bila je jedina na polici, nije ih bilo više. Svidjela mi se na prvi pogled, odmah sam ju posudila. Čim sam došla kući sam ju otvorila i počela čitati. Kao da je baš bila namjenjena meni, bila je puna zanimljivih stvari koje ja volim. Pisala je o prirodi, životu jedne djevojke i pubertetskim problemima. Svaku stranicu koju sam pročitala je imala svoju pouku. Ona je meni bila savršena, nakon što sam ju pročitala sam prepričavala svojim prijateljima o njoj. Rekli su kako bi je rado pročitali.Stjepan Pavlović, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaJednoga dana ušao sam u knjižnicu i pronašao čudnu knjigu na polici. Bila je posve neobična. Korice su joj bile mekane i glatke, a stranice nisu bile od papira, već od tkanine. Svaki put kad bi netko rastvorio njezine stranice, radnja i likovi bi se potpuno promijenili tako da nitko nije, zapravo, znao što točno piše u njoj. Ako bi više ljudi htjelo prelistati njezine stranice, ona bi se naglo zatvarala. Ta tajanstvena knjiga jednostavno nije htjela da itko zna što sadrži među svojim koricama. Možda ću ipak saznati o čemu se radi u toj posebnoj knjizi kad odrastem. Lovro Franekić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaJednoga dana u školskoj knjižnici pronašao sam neobičnu knjigu skrivenu iza polica. Korice su joj bile crne i šljokičaste. Nije imala naslov. Kada sam ju otvorio, primijetio sam neobična slova. Svaki je naslov imao neku drugu priču. Najčudnije je bilo to što su se u knjizi pojavljivale moje misli i moje uspomene. Imao sam osjećaj da me knjiga prisluškivala. Bila mi je pomalo strašna, a istovremeno i zanimljiva jer sam se prisjećao događaja iz prošlosti. Podigao sam ju i odnio kući. Moja se obitelj čudila neobičnoj knjizi, a roditelji su uživali jer su se prisjetili svojih bisera iz djetinjstva. 196

Marta Matijević, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaJa sam posve neobična knjiga. Toliko sam neobična da već godinama sama stojim u knjižnici i nemam nikakvu ulogu. Zapravo, imam ulogu da skupljam prašinu. Ali ljudi ne znaju pravu istinu da ja nisam obična knjiga, već posebna knjiga koja krije čaroban svijet. Rijetko me tko otvara i nitko, zapravo, ne zna o kakvom je neobičnom svijetu riječ. U sebi imam jednu „škrinjicu“ koja vodi onoga tko želi u taj poseban svijet. U tom se svijetu nalazi Aladin, Pinokio, Petar Pan i ostali njihovi prijatelji koji spašavaju cijeli svijet od dosade. Otvori „škrinjicu“ i uđi u taj poseban svijet.Amalia Kljajić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaDok sam čekala da školsko zvono zazvoni za početak sata, slučajno sam uzela knjigu koja ima slične korice kao lektirni naslov. Htjela sam ju vratiti, no tada sam ugledala da na njoj velikim slovima piše: „ČAROLIJE“. Bila sam vrlo znatiželjna, nježno sam ju otvorila. Stranice su bile potpuno prazne pa sam stvarno htjela odustati od nje. Tada su se odjednom po knjizi počele redati riječi, redak po redak, a to su, zapravo, bile moje misli. Nažalost, zvonilo je pa sam brzo vratila knjigu na policu. Počela je svjetlucati. Okrenula sam se, no nitko drugi to nije vidio.Petra Senj, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaJednoga dana u školskoj knjižnici našla sam neobičnu knjigu. Skrivala se na polici, imala sam osjećaj kao da se sama može pomicati. Korice su joj bile zelene, a stanice plave. Slova su se pomjerala s lijeva na desno. Knjiga je bila puna životinja koje su mogle govoriti i pjevati. Svako je poglavlje prikazivalo neke druge svjetske ljepote. Pet je poglavlja pričalo o životinja, pet o biljkama, pet o svjetskim čudima, a pet o posebnim ljudima. Ta je najneobičnija knjiga prikazivala, zapravo, ono što nam je otprije poznato – čari i ljepote planete Zemlja, samo ih često nismo svjesni. Iva Galić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaKad sam jednoga dana ušla u knjižnicu, uočila sam čudnu knjigu. Mrdala se amo-tamo i pomalo doplesala k meni. Bila je tamnoplave boje i žutih listova. Bila je posebna i drugačija jer je pričala o meni i o mojim prijateljima. U njoj su bile zapisane naše dogodovštine i neprilike, naša druženja i naše priče, prve simpatije i tajne ljubavi. Sadržavala je priču o našem životu u školi i uspomenama koje smo prošli zajedno, uz naglašenu misao kako nam je lijepo bilo svih ovih godina, a uskoro ćemo i mi otići iz te knjige koja se zove osnovna škola. 197

Eva Hercigonja, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaNisam znala da u knjižnici postoji tako rijetka i neobična knjiga dok je nisam slučajno pronašla. Bila je smeđa, a na prednjim koricama nalazilo se veliko oko. Odmah me zainteresirala pa sam ju otvorila. Bila je puna podataka, ali onih neobičnih i nesvakidašnjih. U njoj su bile ispisani magični napitci, tajne formule, čarolije i sve o zmajevima. Pomislila sam kako je to još jedna bajka, ali osjećala sam se čudno dok sam ju držala. Vratila sam ju na policu, no izgledala je usamljeno. Svaki dan ju posjetim i podignem u ruke pa nakratko uđem u taj čaroban svijet mašte.Mia Matković-Grgić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaNajneobičnija knjiga izgleda kao i sve ostale knjige, samo ju jedna stvar čini posebnom. Dok ju čitaš, sve što pročitaš u isti tren postaje stvarno. Ta se knjiga zove „Pročitano-ispunjeno“. Napisao ju je jedan čovjek koji je bio siromašan, nije imao kuću, ni hrane, ni obitelj. Živio je tako jadno deset godina. Onda se jednoga dana sve promijenilo kada je otkrio tajnu prave ljubavi. Tada mu se sve u životu promijenilo. Znao je što treba činiti i kako to ostvariti. Tu je tajnu prave ljubavi opisao u najneobičnijoj knjizi. Dok ju čitamo, trebamo misliti na one koje volimo.Katrin Ćorluka, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaMoje prijateljice s kojima se družim otišle su na putovanje, a ja sam ostala sama u školi. Bilo mi je dosadno te sam odlučila vidjeti što ima u knjižnici. Na zadnjoj polici ugledala sam knjigu koja je jednim dijelom bila obasjana zrakom sunca te je sijala poput zlata, a u sjeni je bila crne boje. Začudila sam se i počela je otvarati. Tada sam vidjela da nije imala teksta. Bila je napisana samo jedna rečenica, a ona je glasila: „Izreci svoju želju!“ To je bila knjiga želja koja ostvaruje svaku želju tako da ju zabilježi na praznu stranicu. Lea Ivić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaDok smo imali sat hrvatskog jezika, nastavnica mi je rekla da odem u knjižnicu posuditi lektiru. Na dnu zadnje police vidjela sam jednu skrivenu knjigu. Bila je crne boje s plavim šarama. Otvorila sam je, ali u njoj nije bilo ništa napisano, samo čiste bijele stranice. Pokušala sam otkriti piše li što skriveno, ali ništa. Dugo sam razmišljala o toj neobičnoj knjizi. Na kraju sam shvatila da je ta knjiga namijenjena meni, da u nju napišem nešto najzanimljivije i najzabavnije. Ta knjiga uopće nije magična ni čarobna. Ona je moj život – stvaran i realan. Poseban, baš onakav kakav je. 198

Lukas Šakić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaJednoga četvrtka u školskoj knjižnici primijetio sam vrlo neobičnu knjigu koja se zvala „Čitanje misli“. Odmah sam ju zadužio i odnio kući. Na korici je bila prikazana neka strašna životinja koja je rigala vatru, izgledala je kao iz pakla. Unutrašnjost knjige bila je crvene boje i sadržavala je razna proročanstva. U knjizi sam našao neki lančić. Pitao sam sve u školi je li ga netko izgubio, ali nije bio ničiji. Otišao sam zlataru da mi provjeri vrijednost toga lančića. Rekao mi je da su takve primjese zlata bile karakteristične za 17. stoljeće. Odmah sam vratio i lančić i knjigu.Luka Jurčić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaToga jutra otišao sam u knjižnicu da uzmem lektiru. Pogled mi je pao na neku svjetlucavu knjigu koja je jako debela, mislim da ima oko 500 stranica. Naravno, nisam ju uzeo jer 'ko bi lud čitao toliku knjižurinu. Ali nešto mi nije dalo mira. Korice su joj bile tamnoplave i bila je prekrivena paučinom, kao da ju nitko nije dirao sto godina. Otvorio sam ju, na jednoj je stranici bila uputa kako napraviti rep na trtici, a na drugoj upute kako da ti izrastu rogovi. Ponio sam na kraju tu neobičnu knjigu kući. Sutradan sam dobio rogove i rep.Ivana Rodić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaJednom sam se poslije nastave uputila u školsku knjižnicu. Htjela sam posuditi neku knjigu o cvijeću za mamu. Dok sam ju tražila, zapala mi je za oko neka vrlo neobična knjiga. Zvala se „Učenik i profesorica“. Molim?! Odmah po naslovu shvatiš da nešto nije u redu. Korice su bile poderane i stare, a izdanje je bilo iz 2025. Bila je crne boje s bijelim naslovom, a unutrašnjost je bila šarena s puno slika. Međutim, slova su bila teško čitljiva, kao da su pisana rukom. Ništa mi se nije sviđalo oko te knjige pa sam ju samo vratila na mjesto.Luna Sokač, Osnovna škola Ljudevita Modeca KriževciJedna knjiga u zabranjenom kutu. Tamo se ne smije prilaziti, ali kada je knjižničarka otišla ja sam se odšuljala tamo.Otvorila sam knjigu koja je bila u staklu, vidjela sam neke čudne slike opipala sam sliku i sve mi se u glavi počelo vrtjeti. Najednom sam ispred sebe vidjela tu istu sliku ali stvarnu. Približila sam se bilo je puno rupa s vodom. Išla sam okupati se ali najednom stvorim se ponovo u knjižnici, ali u prošlosti. Vidjela sam kako neki ljudi ulaze u tu knjigu ali ne izlaze. brzo sam počela govoriti vratila sam se u knjižnicu u sadašnjost.199

Andrej Petrović, Osnovna škola KajzericaU kvartovskoj knjižnici naišao sam na jednu staru knjigu bez naslova čije su korice bile prekrivene debelim slojem prašine. Stranice nisu bile obične jer svaki puta kada bih okrenuo prvu stranicu, tekst i priča su se mijenjali. Jedan dan bila je priča o gusarima, drugi dan o vitezovima, treći dan o robotima i svemiru. Najčudnije bilo je to što se povremeno moje ime pojavljivalo u priči i knjiga kao da je čitala moje misli. Nitko drugi nije mogao vidjeti tekstove kao ja, zato vjerujem da je ova čarobna knjiga pisana samo za mene.200