100 riječi - kreativne tekstualne minijature

Moja jutarnja navika, ako se tako može nazvati, vrlo je neobična. Svakog jutra nakon buđenja sjednem za stol na balkonu, ali prije toga u čajniku napravim čaj. Sjedeći sa šeširom na glavi i dalekozorom u rukama, promatram kako sunce blješti nad solarnim pločama gađajući ravno u mene. Promatram slušajući glazbu koja mi se sviđa i koja me opušta.Provedem nekoliko sati u miru, ali me najveći mir čeka u mojem dnevnom boravku. Ulazim i tamo u kutu sobe stoji violončelo. Uzimam ga i sjedam razmišljajući koju melodiju odsvirati. Kad zasviram, melodija se razlije čitavim stanom. Moje jutro proleti u sekundi.Larisa Čadonić, Osnovna škola Sveta NedjeljaEva Mia Blažić. Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebBila sam u snu, u svojoj kući. Solarna ploča bila je naslonjena na fotelju. Na fotelji je bilo prastaro violončelo. U kuhinji na šporetu je bio čajnik pun vode. Na stolu su bili šešir i dalekozor. Čajnik je htio imati struju da grije vodu, a šešir i dalekozor da idu u šumu i istražuju zajedno. Jedan je čovjek ušao u kuću i stavio šešir pa je počeo vraćati solarnu ploču na krov da se sunča. Vratio se u kuću te skuhao čaj i zasvirao violončelo. Uzeo dalekozor i izašao iz kuće. Nastavo je svoj put prema šumi.Sara Jakopec, Osnovna škola Sveta NedjeljaJednog divnog sunčanog dana djed i ja smo šetali livadom. Djed je nosio svoj omiljeni šešir, a i ja sam nosila svoj najdraži šešir koji je upravo on izradio. Došli smo do jednog brda gdje je moj djed,kad je imao dvadeset godina, sa svojom djevojkom pio čaj. Danas je brdo puno solarnih ploča. Na brdu je djed uzeo svoj dalekozor i promatrao srne kako trče. Pošli smo prema gradiću u kojem uvijek netko svira violinu, gitaru i violončelo. Kako moj djed zna svirati violončelo, uvijek se pridruži svirci. Šešir, dalekozor, čaj, violončelo, solarna ploča – sjećanje na šetnje s djedom.Tessa Krčelić, Osnovna škola Sveta NedjeljaSjedim u parku i čitam časopis. U časopisu ugledam naslov „Što su vaši izvori radosti?“. Razmišljala sam. Danas bih odabrala solarne ploče koje postavljam i violončelo koje sviram. Kad sam bila mala, obožavala sam šešire. Osjećala sam kao da se ispod šešira mogu sakriti, mogla sam biti što god sam htjela. Onda sam se sjetila da su mi roditelji kupili dalekozor jer sam obožavala astronomiju, a teleskop nije stao u stan. Svake noći sam s tatom promatrala zvijezde. Sjetila sam se svog prvog dana u vrtiću. Pila sam se čaj sama, no pridružila mi se djevojčica, moja danas najbolja prijateljica.101

Šešir me štiti od sunca i pogleda. Kad ga stavim, osjećam se hrabrije, kao da mogu sakriti svoje misli i krenuti dalje. Dalekozor mi pomaže vidjeti dalje od onoga što je blizu, podsjeća me da uvijek postoji šira slika. Čajnik je znak smirenja, dok voda vrije, i moje se misli polako poslože. Solarna ploča daje mi svjetlo i energiju, čak i kad nestane struje, kao mali dokaz da se toplina može sakupiti iz tame. A violončelo je moj glas kad šutim. Svi ti predmeti zajedno čine moj mali svijet ravnoteže, snage, nade i tihe radosti koju pokušavam nositi svakoga dana.Miroslav Vitanović, Osnovna škola Ljudevita Modeca KriževciEma Vlašić, Osnovna škola Sveta NedeljaJednog lijepog sunčanog dana pošla sam u šetnju. Ugledala sam svog novog susjeda. Živi u kući do moje. Taj susjed zove se Marcel, on je Francuz, no dobro govori hrvatski. Dok sam prolazila pored njegove kuće, pozdravio me i pohvalio moj šešir. Baš lijepo od njega! Sljedećeg sam dana bila na balkonu. Pripremila sam čajnik, limun, med, uglavnom, sve što je potrebno za čaj. Gledala sam svojim dalekozorom što radi susjed Francuz. Jučer sam vidjela kako je ugrađivao solarne ploče. Brine o okolišu. Danas je svirao violončelo. On predivno svira. Sutra ću ga pozvati na čaj da se bolje upoznamo.Stjepan Pavlović, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaBez šešira ne bih mogao jer bi mi sunce stalno udaralo u glavu. Dalekozor mi pomaže da vidim svijet u kojem bih htio živjeti. Čajnik mi je zimsko blago jer bez čaja ništa ne bih mogao. Ne mogu zamisliti zimu bez čaja. Solarna ploča mi daje struju, ali i smanjuje režije. Solarna ploča mi je važna zbog očuvanja okoliša. Isto tako ne mogu zamisliti život bez glazbe. Zato je tu violončelo da mi uljepša svijet glazbe. I tako, to je pet predmeta bez kojih ne mogu živjeti. To je mojih pet najdražih predmeta, pogotovo violončelo, jer mi uljepša svaki dan. Helena Rapo, Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću ZabokSvaka osoba ne može zamisliti svoj život bez nekih stvari. Ja ne mogu zamisliti svoj život bez šešira. Zamislite kakav bi to modni promašaj bio da izađete bez njega, a tek sunce kako bi vam zgrijalo kosu ako ga nemate na sebi. A tek dalekozor. Ako ga nemam kako ću moći gledati sva ta čuda u daljini .Još jedna stvar bez koje ne mogu je čajnik iz čega ću posluživati čaj svojim prijateljicama na druženju, a dok mi pijemo čaj skupljamo sunce pomoću solarnih ploča tako da su i one neizbježne, kao naravno violončelo. Moramo neku pozadinsku glazbu imati.102

Mrzim zubara, oduvijek su mi jezivi, ali danas sam upoznala najčudnijeg zubara. Na sebi je imao crveni šešir, a ordinacija je izgledala drugačije. Na prozoru je stajala solarna ploča i jako puno biljaka. U kutu je bila i mala kuhinja s čajnikom i šalicama, ali to nije bilo najčudnije; sa strane je stajao robot s violončelom . Nisam znala ni gdje sam ni šta sam. Robot je zasvirao: upitala sam zubara gdje da sjednem. Čudno me je pogledao i ignorirao . Dugo je pripremao stvari. Na prozoru je stajao dalekozor, uzela sam ga, zubar se nasmiješio pa onda nestao.Eva Hercigonja, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaAmalia Kljajić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaBez ovih pet predmeta ne bih mogla, a evo i zašto. Šešir mi treba kako bi štitio moju tamno smeđu kosu od sunca. Dalekozorom mogu gledati prelijepi pogled prema šumi i selu sa terase, a ponekad iz šale špijuniram svoju prijateljicu. Pomoću čajnika pravim svoj omiljeni čaj od kamilice koji pijem kada promuknem i naravno kada me boli grlo. Solarna ploča privlači sunčevu energiju u moju kuću pa možda zato svi imamo puno energije. Violončelo ne znam svirati, a ni nemam ga u kući, ali da ga imam mislim da bi svirao najljepše zvuke.Mia Matković-Grgić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaSpremam se za posao, trčim po kući, uzimam ljubičasti šešir bez kojeg ne mogu nigdje ići. Idem u spavaću sobu uzimam dalekozor i odjeću sa stola. Oblačim se i trkom idem u kuhinju skuhati čaj u čajniku. Doručkujem i izlazim iz kuće. Na poslu sam puno radila i onda kada je došao trenutak odmora svirala sam svoje violončelo. Moj posao se nalazi u centru Zagreba, to je velika, visoka zgrada s velikim čistim prozorima. Ima veliko dvorište za ispijanje čaja. Na krovu se nalaze velike solarne ploče koje griju mene i moje kolege s posla.Lea Ivić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaBila sam kod kuće s prijateljicom i pričale smo o tome bez kojih predmeta ne možemo. Prvo bez čega ne mogu su šešir i dalekozor jer - što ako me zadesi neka avantura, a ja nisam spremna? Drugo je čajnik - jer što ako se razbolim, a nemam iz čega napraviti čaj. Sljedeće je solarna ploča; ona nam daje struju i toplu vodu. I naposljetku, violončelo, gospodin koji svira najljepšu glazbu u mom vrtu. Završile smo razgovor o tim stvarima i otišle u vrt na piknik. Sjele smo na deku i napravile čajanku dok je pokraj nas sviralo violončelo.103

Moj život je pustolovina, a bez ovih pet predmeta ne mogu. Šešir me štiti od sunca dok tražim skrivena blaga, baš kao prava istraživačica. Dalekozorom promatram ptice i daleke vrhove velebnih planina, otkrivajući ljepotu prirode. Čajnik je tu za mirne trenutke, za topli čaj koji me grije nakon dugih i ponekad napornih lutanja. Solarna ploča mi daje energiju za sve moje gadgete, osiguravajući povezanost sa svijetom. A violončelo? Ono je moja duša, moj glas. Kad sviram, zaboravljam na sve brige i pronalazim unutarnji mir. Svaki od ovih predmeta dio je moje jedinstvene priče. Bez njih ja ne bih bila ja!Antonela Gegić, Tehnička škola ViroviticaLara Smola, Osnovna škola Svete Ane u OsijekuNeki bi rekli da živim dvostruki život, jedan u suvremenom vremenu, a drugi u 19. stoljeću. Svaki dan putem iz jednog u drugi svijet, a u tome mi pomaže moj vremeplov koji radi na solarne ploče. Najviše se osjećam svoja kada sam u 19. stoljeću. Uživam u raskošnim haljinama, velikim šeširima za svaku priliku te svjetlucavom nakitu. Duge, elegantne čajanke ispunjene su mirisom čaja iz čajnika, ali samo za najbogatije. Na balove često odlazim, gdje plešem i uz pomoć svog dalekozora promatram otmjeno društvo. A uz svaku takvu večer, najviše volim slušati zvuk violončela.Petra Senj, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaKrenula sam baki u posjet. Bilo je veliko sunce; uzela sam svoj najdraži šešir me . Došla sam kod bake i napravila sam si čaj u čajanku. Baka je sjela pokraj mene i svirala sam na svom violončelu koji držim kod bake u dnevnom boravku. Baka je imala solarnu ploču koji grije cijelu kuću. Krenule smo u šetnju na našu najdražu livadu. Ponijela sam dalekozor da vidim različite životinje koje su se bojale ljudi. Vidjela sam srnu i onda sam dala baki da dalekozor da vidi jer je bila jako daleko. Otpratila sam baku do kuće i krenula kući.Katrin Ćorluka, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaProbudila sam se u džungli pokraj svojih prijatelja. Na glavi sam imala šešir koji me štitio od sunca. Ugledala sam dalekozor te, dok su svi još spavali, pomoću njega sam promatrala džunglu. Nakon dugog promatranja kroz dalekozor počela sam vrištati. Prema nama je išao jaguar. Svi su se probudili te je počeo pištati čajnik koji nas je uobičajeno budio dok smo mi spavali ispod solarne ploče koja nam je služila kao krov ispod naših kreveta od lišća. Nakon 6 mjeseci provedenih u džungli, pronašli smo violončelo na kojem smo trebali odsvirati melodiju te smo se vratili u svoj normalan život.104

Svakoga dana sjedim u kući i pijem čaj iz neobičnog čajnika i isprobavam novi okus. Grijem se u kući jer imamo velike solarne ploče na krovu koje smo nedavno kupili i postavili. Nakon što popijem čaj, uzmem crni šešir sužena vrha s crvenom vrpcom i odjenem crni kaput. Potom obavezno uzimam dalekozor (koji sam našla kada sam bila kod bake i djeda) jer se volim pretvarati da sam poput Enole Holmes i njene braće. Obično odem u obližnji park gdje volim promatrati biljke. Nakon što se vratim, počnem vježbati sviranje violončela jer idem u glazbenu školu. Vrlo zanimljiv dan!Andrea Šimonović, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaLuka Jurčić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaMoja solarna ploča daje struju svog najboljeg prijatelja sunca. Oni su bili najbolji frendovi od djetinjstva. Dok se u čajniku kuha najukusniji čaj od kamilice (to me je baka još naučila, zato tako dobro kuham čaj od kamilice), u pozadini svira opuštajuća pjesma s violončelom tijekom koje sam skoro zadrijemao. Uspio sam ostati budan, dok me šešir krio od sunca, ali sam svejedno izgorio kao ćevap. Šešir je visio i čekao da ga stavim na glavu i krenem negdje na putovanje, a dalekozor će gledati ptice kako lete u visini.Petra Milković, I. osnovna škola DugavePostoji pet predmeta bez kojih ne mogu. Sigurno se pitate bez kojih. Predmeti bez kojih ne mogu su: šešir, dalekozor, čajnik, solarna ploča i violončelo. Vrijeme je promjenjivo i uvijek je dobro imati nešto što se može staviti na glavu. Dalekozor je odličan ako ste u prirodi ili ako samo bolje želite nešto vidjeti. Čajnik je definitivno meni jedna od osnovnih stvari jer jako volim piti čaj i da je on vruć. Solarna ploča je uvijek sa mnom jer mi treba za punjenje mobitela. Violončelo je instrument predivnog zvuka i stalno je sa mnom jer ja stvarno jako volim glazbu. Marta Matijević, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaEvo bez čega ne mogu zamisliti život. Šešir je prvi na popisu, njega uvijek nosim kada idem van jer mi se ne sviđa moja kosa, a i štiti me od sunca. Sljedeći je čajnik, u njega najčešće stavim čaj. Kada sam bolesna, pijem uvijek čaj iz baš tog čajnika. Dalekozor volim jer volim gledati kroz njega komšije i zvijezde na nebu. Uf, da nema solarne ploče ne znam što bih radila, ona me štiti od sunca, a izgleda jako zanimljivo. Violončelo volim jer jako volim svirati; sviram svako jutro i svaku noć. To je mojih pet stvari koje puno volim.105

Anja Kušpilić, Osnovna škola KajzericaNe mogu zamisliti život bez svojeg stroja. Nedavno sam napravila stroj kojim se mogu teleportirati na bilo koje vidljivo mjesto, a ne može raditi bez pet predmeta. Dalekozor služi za određivanje lokacije na koje ćemo se teleportirati. Vrlo jednostavno, pogledamo kroz dalekozor, povećamo mjesto na koje se hoćemo teleportirati, a onda slijedi violončelo čijim zvukom zapovijedamo stroju da započne teleportaciju. Zatim slijedi solarna ploča bez koje stroj ne bi imao energije za pokret. Naravno stroj bi bio nekoristan bez mojeg čajnika za super opuštajuće piće. Naravno šećer na kraju imamo šešir koji mijenja okus pića s obzirom na moje raspoloženje.Laura Kuba, Osnovna škola KajzericaMojih pet posebnih predmeta bili bi šešir, dalekozor, čajnik, solarna ploča i violončelo. Šešir me štiti od sunca i uvijek mi donosi sreću. Dalekozor mi pomaže promatrati zvijezde i maštati o dalekim mjestima tijekom mirnih večeri. Čajnik je važan jer svake večeri uz njega pijem topli čaj i opuštam se nakon škole. Solarna ploča daje energiju kada nestane struje pa se osjećam sigurno. Violončelo mi pomaže pokazati osjećaje kroz glazbu. Svi ti predmeti povezani su jer svaki na svoj način donosi mir, toplinu i sreću u moj život i svakodnevne trenutke koji bi bez njih bili puno prazniji i tužniji.Toni Bilušić, Osnovna škola KajzericaU mom životu postoji samo pet predmeta, bez kojih ja ne mogu normalno funkcionirati, a to su: šešir, dalekozor, čajnik, solarna ploča i violončelo. Ne mogu bez šešira jer me on svaki dan štiti od Sunca i radi svoj posao. Svake večeri, gledam zvijezde dalekozorom što me opušta, a Svako jutro prije škole si skuham čaj da me razbudi, a bez čajnika ne bih mogao skuhati čaj i ne bih imao koncentracije u školi. Moj hobi je sviranje violončela pa mi i to treba, a bez solarnih ploča u kući ne bi bilo struje, a bez struje se ne može.Mila Matić, Osnovna škola KajzericaBez ovih pet predmeta ne mogu: čajnik, dalekozor, šešir, violončelo i solarna ploča. Ja unosim vitamine svako jutro uz čajnik. Svako jutro pijem čaj. Nakon toga gledam televizor. To mi je omogućila solarna ploča koja daje televizoru energiju za rad. Nakon odmora krećem u školu. Na glavi mi je zeleni šešir. Svaki dan ga nosim jer u njemu držim sendvič od pekmeza. Poslije škole idem kroz šumu i s dalekozorom pokušavam naći svoj čuveni kamen. Sjednem na njega kako bih svirala na violončelo uz pjev ptica. Možda vam se moj dan čini čudnim ali ovakav dan mi je postao navika.106

Obavezan šešir na glavi može biti krpen ili od slame, ali ja uvijek nosim onaj pravi od slame jer mi je pravi hlad kada nešto radim na suncu. Dalekozor baš i nekoristim toliko često. Volim ponekad pogledati što radi susjed ili promatrati životinje u polju. Čajnik uvijek koristim, i to uz med i čaj. Nezamjenjiv mi je kada sam bolestan ili netko drugi od ukućana. Za štednju su polarne ploče na krovu - kako ne bismo trošili toliko struje, koristimo sunčevu energiju. Violončelo nikad nisam držao, a i ne planiram jer me ne zanimaju instrumenti, osim, možda, harmonike.Lovro Franekić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaEva Mihaela Mustapić, Osnovna škola KajzericaMa kako su znali da uvijek nosim šešir, dalekozor, solarnu ploču, čajnik i violončelo? Pažljivo složene na dnu ruksaka da ih nitko ne vidi i bez njih ne izlazim. Šešir sam dobila na poklon od jednog starog gusara koji mi je rekao da s tim šeširom na glavi mogu proći kroz svaka vrata. Dalekozor mi je dala moja mama da uvijek vidim samo svijetlu budućnost. U solarnu ploču odlažem višak svoje energije. U čajniku čuvam listiće rijetkog čaja koji potiče maštu. A violončelo? Ono je moj čuvar sjećanja i svojim toplim zvukom govori ono što se riječima ne može izreći.Iva Galić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaJednog dana šešir je odlučio pobjeći iz ormara jer mu je već dosadilo stajati. Dok je skakao po dvorištu, spotaknuo se o čajnik koji je kuhao vodu za čaj. Violončelo je počelo svirati samo od sebe jer se paučina u strunama htjela zabaviti. Susjed je kroz dalekozor gledao sve ovo i pitao se je li popio previše čaja. Na kraju se solarna ploča uključila i svjetlucala poput disko kugle pa su šešir, violončelo i čajnik plesali cijelu noć. Nitko ne zna kako su preživjeli tu veselu i nezaboravnu noć. Probudili su se svatko na svojemu mjestu. Oh, opet lud san...David Hervaćanin, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaMoji alati za preživljavanje ljetnih dana su šešir i dalekozor… Bez šešira ne mogu hodati normalno za vrijeme vrelih dana jer mi šešir glavu čuva, a daje mi tako potreban hlad. Dalekozorom mogu gledati u daljinu otoka i divim se prirodi; bez njega ne bih mogao promatrati ptice. Duge zimske dane lakše preživljavam uz čajnik jer mi daje tople napitke koje volim i koji mi griju ruke, a prije spavanja dušu mi ugriju duboki i topli zvuci violončela. Bez solarne ploče ja mogu, ali ne mogu moji roditelji jer im štedi novac.107

Stvarno, ako ja ne mogu bez ovih stvari, ne možete ni vi!Šešir, ako nemaš šešir, teška će ti glava biti. Sunce će ti tjeme spržiti i možda neka ptica ispusti nešto gadno na tebe. Dalekozor ti pak treba da gledaš svoju ljubavnicu ili špijuniraš prijatelja. Čajnik, ako dođe mala seka, da se s njome igraš lutkicama i medvjedićem. Nestane struje, što ćeš sad? Pa naravno, uključi malu solarnu ploču pa će mama uspjeti složiti juhu. Kada dođe ujak i zaboravi on svoju gitaru, izvuci mu ti iz džepa violončelo jedno neka ti svira. Ove stvari uvijek imaj sa sobom. Luna Sokač, Osnovna škola Ljudevita Modeca KriževciLukas Šakić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaKoji su mi predmeti nezamjenjivi? Šešir je stvar koja mi je potrebna kad mi treba hlad. Dalekozor je moj herojski pogled u divljinu kad idem u šumu. Prije sam išao s tetkom u šumu, ali golim okom nisam puno vidio… Dalekozor mijenja moje viđenje. Obavezan je i čajnik kako bismo mogli popiti fini čaj od kamilice. Kad tetak popije čaj, odmah vidi divljač. Kada u ulici nestane struje, meni sunce donosi spas jer na krovu imamo solarne ploče. I zadnji predmet koji mi je nezamjenjiv – moje violončelo. Na današnjem sam koncertu odlično odsvirao i dobio dosta pohvala.Ivana Rodić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaNeki su predmeti nezamjenjivi u mom životu. Najvažniji među njima je čajnik jer bez čaja ne mogu. Gdje god da dođem, čajnik mi je potreban. Sljedeći predmet je dalekozor – podsjetnik na neko bezbrižno razdoblje kad sam na moru promatrala galebove. Hodam prema školi, ali sunce mi smeta. Da barem imam svoj šešir koji mi je alat za preživljavanje ovih toplih dana. Prolazim pokraj susjedove kuće i na krovu me zabljesne solarna ploča. Sunce udara u njudok ona grije veliki bazen. Pokraj bazena moja prijateljica svira violončelo. Poželim što prije kraj škole da možemo zajedno uživati u grijanom bazenu.Milena Novković, Osnovna škola Ljudevita Modeca KriževciU mom životu me prate pet predmeta u svakoj situaciji. Šešir kako bi uživala na suncu bez da mi smeta za oči i ostatak glave. Dalekozor kako bi mogla promatrati nešto što je daleko, naprimjer prirodu koju volim gledati. Čjanik kako bih mogla uživati u bilo koje doba dana u toplom i ukusnom čaju. Solarna ploča kako bih koristila obnovljiv izvor energije pomoću sunca, a također i uštedjeti malo struje. Violončelo kako bi mi svaki dan bio bolji uz glazbu i pjevušenje. Koji su vaši predmeti koji vas prate u svakodnevnoj situaciji?108

Žuti šešir s mašnom je šešir moje majke i on me štiti od ljutih sunčanih dana. Solarna ploča na našoj zgradi koristi sunčanu dobrotu kako bismo trošili što manje struje. Bijeli, cvjetni čajnik čuva toplinu mog čaja kada sam bolesna i slaba u krevetu. Poseban je moj dalekozor koji koristim kada gledam u horizont, dok me moje violončelo prati u svakom trenutku sa svojim nježnim notama. Ovi predmeti su trajno postali dio mog života zato što iako volim Sunce, treba se zaštititi od topline, ali i iskoristiti taj izvor. Ostali predmeti su tu kako bi bila sretna i sigurna.Irma Sinanović, Zdravstvena škola SplitAndrej Petrović, Osnovna škola KajzericaNikamo ne idem bez ovih pet stvari: šešira, dalekozora, čajnika, solarne ploče i violončela. Volim provoditi vrijeme u prirodi i tad ne skidam svoj omiljeni šešir. On me štiti od sunca, kiše, vjetra i hladnoće. Dalekozor mi je važan jer njime posmatram prirodu i divlje životinje iz daljine, a da ih ne uplašim. Kada se umorim i odlučim odmoriti na žar postavim čajnik i skuham omiljni lipov čaj. Kada sam u prirodi koristim solarnu ploču da bih mogao napuniti mobitel i bateriju kada padne mrak. Violončelo sviram od malih nogu i stalno ga nosim sa sobom.Greta Voldin, Osnovna škola Svete Ane u OsijekuŠešir je moja zaštita od misli, štiti me od pogleda dok promatram. Dalekozor je neizostavan alat jer stalno tražim nove, nepoznate horizonte. Solarna ploča mi je izvor preživljavanja, osigurava energiju. Bez energije nema ničega. Čajnik je izvor tople utjehe i navika. Svaki put kad ga zakuham, sjetim se osjećaja bezbrižnosti. Violončelo je izvor radosti i moj glas. Njime prevodim sve što vidim i doživim, jer riječi nisu dovoljne. Glazba mi je najbolji prijatelj. Povezani su jer čine opremu za mirno i sretno istraživanje, bez ijednog, priča bi bila nepotpuna, a ja bih se osjećala izgubljeno. Svaki predmet dio je mene.Vanja Čilaš, Osnovna škola KajzericaIako sve ove stvari zvuče ili izgledaju kao da su nebitne, u mom životu ja nemogu bez njih. Šešir mi je bitan kako bi sakrila svoje lice od sunca i napravila da ne izgori. Dalekozir mi treba jer ako mi mama neda da idem van a moje susjede su vani da ih mogu vidjet. Čajnik mi pak treba da držim čaj u njemu jer mi je čaj jedan od najdražih pića. Solarna ploča mi treba jer volim prirodu, a to uključuje i energiju poput sunčane, a violončelo mi treba najviše od svega jer kako ću inače slušati tako dobru glazbu.109

Natalija Kovačević, Zdravstvena škola SplitJa sam žena od reda. Stoga moram imati rutinu. Ujutro odmah stavljam čaj na štednjak. Koristim struju, ne plin koji može eksplodirati. Struju imam zahvaljujući solarnim pločama koje sam ugradila. Prodala sam bubreg za njih.Volim piti čaj na balkonu. Sunčano je, pa nosim jedini šešir koji imam – mamin dar. Dok je čajnik na štednjaku, uzmem dalekozor. Nisam sigurna zašto ga imam. Nikad nema ptica u gradu. Osim galeba koji mi je upravo srušio šalicu.Kako bih se smirila, posegnem za violončelom koji ne znam svirati. Nakon nekoliko minuta sviranja, vratim ga na mjesto. Nastavim s danom. Ujutro sve ispočetka.Lukas Ljubišić, Osnovna škola KajzericaSvaki dan kada idem van stavim plavi šešir na glavu kako ne bi dobio sunčanicu. Uzimam i dalekozor jer nekada se igramo skrivača pa mi treba kako bih bolje uočio druge . Kada se već umorimo uzimam čajnik iz torbe pa napravimo čaj kako bi se opustili. Dok se moji prijatelji opuštaju, ja uzmem violončelo i krenem ga svirati cijelo vrijeme dok ne padne mrak. Tada igramo igrice na našim mobitelima kojima struju za napajanje daje moja mala svjetlosna ploča. Tih pet predmeta su mi potrebni svaki dan jer pomoću njih se uvijek vrlo dobro zabavim vani sa svojim prijateljima.110

Ovo je najposebniji reality show na svijetu. Sudionici su isključivo kućni ljubimci. Opišite ga u 100 riječi.

Dobar dan i dobrodošli u emisiju „Najbolji ljubimac“. Javljamo se uživo iz najpopularnijeg pet shopa u gradu. Danas ću vam reći što će se sve događati u ovoj emisiji. Ovamo su došli ljubimci iz cijeloga svijeta. Evo nam i prvog natjecatelja, iz daleke zemlje Finske. Pokazuje nam svoje talente – traženje loptice, trčanje za njom i još mnogo drugih trikova. No, neki psi iz publike pobjegli su od svojih gospodara i napravili kaos ovdje na pozornici. Hoće li pas iz Finske uspjeti napraviti svoju točku? Ako to želite saznati, pogledajte nastavak ove emisije. Lijep pozdrav i sretan ostatak dana.Margareta Novina, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebIva Gorup, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebVelika ružičasta kuća nalik lutkinoj mjesto je okupljanja životinja svih boja i veličina. Zidovi debljine tek nekoliko centimetara odvajaju potpuno drukčije svjetove u kojima životinje pred kamerama provode svoje dane. Mačke meke dlake poput svile i bistrih očiju pomno promatraju sve oko sebe dok se psi vrzmajupo velikoj prostoriji ispunjenoj svakakvim igračkama. Malene ribice brčkaju se u vodi, a kukci i gmazovi lijeno se izležavaju na suncem obasjanom kamenju. Životinje različito gledaju na svijet jer imaju drugačije mogućnosti i potrebe, a upravo su po tome slične ljudima koji se prilagođavaju svijetu u kojem žive. Mara Salajster, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebDobro došli u novu epizodu Životinjskog novinara.Naši današnji gosti dolaze s Paga i vole dugačke šetnje plažom.Oni su Ben, bostonski terijer, i Roko, francuski buldog.Imaju samo 5 mjeseci i vole se igrati zajedno.Iako su oboje maleni, uvijek unište cijelu kuću i naprave velik nered.Boje se veterinara i vlasnika kad se ljuti na njih zbog nereda. No ipak ga stalno rade.Njihove su najdraže igračke dvije loptice, koje uvijek guraju ispod naslonjača.Naš susret dolazi kraju. Hvala vam na gledanju i hvala Benu i Roku na njihovu dolasku.Vidimo se sljedeći petak navečer.Lora Čičak, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebZdravo! Ja sam Mic, voditeljica showa Najljubimac. Evo nas u finalu! Papagaj Gric razgovara sa žirijem dok se ostali pripremaju. Natjecanje počinje! Gric je prvi. Evo ga. Pa on razvaljuje! Deset od deset. Sljedeći. Opa, dva od deset. Sljedeći! Opet dva od deset. Zašto svi osim Grica imaju tako niske ocjene? Da čujemo suce. „Gric je ovdje daleko najbolji.“ „Nitko osim Grica ne zaslužuje se natjecati.“ Ovo se nikad prije nije dogodilo. O, naš pobjednik želi nešto reći. „Moram to priznati. Žao mi je. Varao sam.“ „Dobro, Gric, hvala ti.“ Mislim da smo danas svi nešto naučili.112

U današnjoj epizodi najposebnijeg Reality showa za kućne ljubimce pratimo uzbudljiv dan u vili Hills.Jutro započinje uobičajeno. Psi se prvi bude, mačke se lijeno protežu te razmišljaju koga bi mogle danas prevariti. Papagaj Rino leti po vili te budi sve oko sebe, ponaša se kao budilica.Nakon doručka, slijedi izazov za premium poslasticu. Pobjednik je, kao i uvijek, kunić Roki.Poslijepodne je rezervirano za igru i druženje, ali danas je došlo do sukoba zbog igračke. Zamorac Winston tvrdi da mu je zamorčica Frida uzela plišanog medu.No, sukob je ubrzo riješen te svi stanari odlaze mirni na zasluženi počinak.Mia Blažeka, Osnovna škola Svete Ane u OsijekuBartol Mlakar, Osnovna škola Veliko TrgovišćeReality show u kojem kućni ljubimci žive zajedno u velikoj kući. Kamere prate njihove svakodnevne navike, ali i dramu koja stalno nastaje. Pas Bruno se brzo nametne kao vođa jer je najveći i najglasniji. Mačka Luna mu se stalno suprotstavlja, koristeći lukavstvo i ignoriranje. Papiga Kiko sve komentira i potiče svađe. Najviše se prepiru oko hrane, posebno kada dođe vrijeme večere. Svaki ljubimac skriva zalogaje ili krade tuđe. Gledatelji uživaju u smiješnim sukobima, ali i trenutcima prijateljstva na kraju. Emisija pokazuje da i životinje imaju osobnost, emocije, rivalstvo i neočekivanu zabavnu televizijsku dramu, svima vrlo zanimljivu.Petra Jelić, Osnovna škola Ante Starčevića Rešetari\"Dosadno mi je!\" viknula sam sestri. Razmišljala sam što raditi i sjetila sam se. Snimit ću reality show o svojim kućnim ljubimcima – psu, mačkama i papigi. Reality show sam nazvala ˝Ludilo u kući“. Snimala sam ga dosta dugo. Bio je zabavan, a i pomalo nestvaran. Papiga je htjela jesti pseću hranu, a pas i mačke su htjeli letjeti kao papiga. Zbog nestašluka svi su završili kod veterinara. Preporučeno im je mirovanje i bili su ljuti jedni na druge. No, video sam ubrzo objavila na društvenim mrežama. Vidjeli su ga moji prijatelji iz cijelog svijeta i poslali fenomenalne komentare.Ono spontano i naizgled nespojivo često je najljepše. Papige, psi, mačke, hrčci, zmije u isto vrijeme, na istom mjestu. Najnoviji reality show. Zadatci i pravila su sljedeća: svaka se životinja sa svakom mora družiti jedan cijeli dan, moraju plesati, dijeliti krevet, hranu i piće, a onaj koji započne svađu ide u izolaciju i neće dobiti desert sljedećih sedam dana. Savezi nastaju tamo gdje ih nitko ne očekuje, kamere bilježe svaki pogled. Režanje zbog zdjele, siktanje u gluho doba noći, krila koja preglasno mašu, sve može postati povod za sukob. Hoće li doći do rasula ili suživota? Ostaje nam da saznamo.Tajana Sundić, Srednja škola Dalj113

Novi reality show „Animal Star“ najgledaniji je show u povijesti Životinjske televizije. Pobjeđuje sudionik koji najviše iživcira ostale kandidate. Svaka životinja ima neobičan način da dođe do pobjede. Mačka Milka svima ide na živce jer svaki dan ulovi barem pet miševa koje ostavi pred vratima poput kakvih trofeja. Pas Rex je šarmantan, ali grize sve što mu dođe pod njušku. Svi su ljuti na papigu Koki jer dok spavaju, ona pjeva, bolje rečeno, kriješti. Kunić Barni ne poštuje Kućni red i posvuda ostavlja „kuglice“, sram ga bilo. Nema tu suživota, a kraj show-a je još daleko. Tko će odnijeti pobjedu?Klara Balija, Osnovna škola Veliko TrgovišćeTena Moćan, Osnovna škola Ante Starčevića RešetariDanas mi je stigla jedna neobična poruka. Voditeljica poznatog reality show-a „Vau vau“ zamolila me da povedem psa Aria u show. Odmah sam se složila. Tako sam u četvrtak rano ujutro mome psu namjestila dlaku, očešljala repić i obukla najnovije svečano odijelo s leptir mašnom. Došavši u studio, psići su se već prepirali oko hrane, mačke oko penjalica, a tigrice oko vodstva glasnim kreštanjem. Zatim je počeo show. Prvih par pitanja bilo je vezano uz omiljenu hranu, igračku i krevet, a onda je uslijedilo pitanje o ljepoti. Životinje se nisu mogle dogovoriti tko je najljepši. Zato me zanima tvoje mišljenje!Jakov Delija, Osnovna škola Veliko TrgovišćeU velikoj prostoriji bez ljudi, odvija se neobičan reality show. Psi, mačke, papige i hrčci dijele prostor i pravila. Vodstvo preuzima stari pas koji pamti svaki dio prostorije. Mačka često krši pravila, zauzima najbolje mjesto za spavanje i izaziva sukobe kojima nema kraja. Papiga prenosi tajne i potajno potiče svađe, a hrčak skuplja hranu i planira pobjeći. Svaki dan dolazi zadatak koji testira suradnju. Kada izbije veliki sukob oko igračke, gleda se tko ga je uzrokovao i njemu se zapiše jedan bod. Tko ima najmanje bodova, on pobjeđuje. Mačka je na početku imala jako puno bodova za razliku od ostalih.Miroslav Vitanović, Osnovna škola Ljudevita Modeca KriževciU prostranom stanu započinje reality show “Kućni suživot”. Pas Max mirno promatra sve i prirodno preuzima vodstvo nad drugima. Mačka Maja bira najvišu policu i s visine nadgleda ostale natjecatelje. Papiga Leo komentira svaki pokret, a kunić Bela tiho skuplja ostale mrvice ispod stola. Pravilo je jasno: svaki dan novi zadatak, a tko stvori najviše nereda, gubi omiljeno mjesto za spavanje i postaju gubitnici. Napetost raste kad nestane zdjelica s poslasticama. Svi sumnjaju jedni na druge kao neprijatelji. Na kraju se otkrije da je zdjelica pala iza ormara. Max je pronalazi, dijeli poslastice svima i kuća ponovno pronalazi mir zajedno.114

Animal de show je natjecateljski show u kojemu se natječu razni kućni ljubimci. Od pasa do pauka. Nagrada je godišnja zaliha najslađih poslastica. Sve životnije imaju pogled na toj nagradi. Svaka od njih želi pobijediti. Najviše žele pobijediti mačka Felix i kornjača Rory, te zbog toga nastaje natjecateljski sukob između njih. Felix odlično radi trikove i jako je umiljat, a Rory je brzi i to je samo po sebi impresivno pošto kornjače su znane po svojoj sporosti. Felix mislili da to nije dovoljno za pobjedu. Uz svo silno prepiranje nisu skužile da je već zec Duško pobijedio i osvojio nagradu.Helena Rapo, Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću ZabokJana Milas, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebDobrodošli u novi reality show “Svi osim homosapiensa”.Ja sam Mačak Prki i danas su nas posjetili : Papiga Andi, Lav Pablo i Miš Miro. “Recite nam kako je živjeti zajedno?” Papiga Andi rekao je da mu je užas živjeti s njima i da on radi sve poslove. Kućni poslovi,kuhanje i skupljanje izmeta psa sve pripadne Andiju. Lav je rekao da mu je odlično živjeti s njima, samo jede, pije i spava. Nakon velikog sukoba Lava i Papige, shvatili su da nema Miša Mire. Tražili su i tražili dok ga Papiga nije uočila kako bezbrižno jede sir u kutu.Ana Varenica, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebPoslijepodne je. Izležavam se na kauču i palim TV. Upalila sam četvrti program kao inače, ali umjesto dokumentarca o svemiru vidjela sam nešto puno zanimljivije… Bio je to  reality show  imena “Životinjska kućica”. Ništa mi nije bilo jasno, ali nastavila sam gledati. Slonovi su ležali u kadi. Pas je visio s lustera i lajao na malog mišića koji je jeo sir. Mačka je pokušavala uloviti ribice u akvariju... Odjednom u kućicu ulazi pijetao. Sve je utihnulo. Stao je na sredinu sobe i počeo pjevati operu. Bio je ovo najčudniji  reality show ikada koji nikada više nije bio viđen. Larisa Čadonić, Osnovna škola Sveta Nedelja Dva tima na napuštenom otoku pokušavaju preživjeti. Prvom timu vođa je pas, a članovi su tima hrčak i gušter. Drugom timu vođa je mačka, a članovi su tima papagaj i zmija. Prva igra utrka je koja uključuje svladavanje raznih prepreka. Tim koji sakupi najviše bodova osvaja vrijedne nagrade. Nakon neizvjesne borbe ipak je mačji tim pobijedio. Vrativši se na otok, mačji tim je slavio dok je pseći tim smišljao kako će im ukrasti dio potrepština. Ukrali su stvari, ali su ih organizatori ipak uhvatili. Sazvan je hitan sastanak i odlučeno je da će pseći tim biti diskvalificiran zbog nesportskog ponašanja.115

Dobrodošli u novu epizodu „Ljubavnog otoka ljubimaca“. U prošloj epizodi vidjeli smo dolazak na otok novog ljubimca - psa Breskvice. Breskvica se jako zbližila sa psom Rokijem što je učinilo ljubomornom mačku Leu. U ovoj epizodi nastavlja se razgovor Breskvice i Rokija. Breskvici je žao Lee, ali stvarno želi biti s Rokijem. Nakon razgovora Breskvica i Roki su se poljubili. Mačka Breskvica vratila se u zajedničku sobu i pridružila se djevojkama. Lea ju je pitala je li išta bilo s Rokijem, a Breskvica je rekla da ništa nije bilo. Hoće li istina ipak biti otkrivena? Vidjet ćemo u idućoj epizodi.Ema Vlašić, Osnovna škola Sveta NedeljaRahela Šikac, Osnovna škola Sveta NedjeljaNaš savršeni ljubimac pas Floki jučerašnju je slasticu dao Maši. Sve natjecateljice su poludjele, posebno mačka Pahuljica kojoj je nedavno rekao da ju voli. Pahuljica je bila izvan sebe i napravila je nešto neobično. Dok je Maša pričala s papigom Anastazijom, Pahuljica je uzela zdjelicu vode i prolila ju po Maši. Uslijedile su grube riječi i prijetnje šapama. Producenti su ih morali razdvojiti, no one se nisu dale. Nažalost, bio je to kraj epizode. Što će biti u sljedećoj? Hoće li se djevojke nastaviti boriti za Flokija? Možda će Floki dobiti ono što zaslužuje? Vidjet ćemo u idućem Savršenom ljubimcu.Sara Jakopec, Osnovna škola Sveta NedjeljaDobro došli u finale emisije „The voice ljubimci“! Predstavimo finaliste. Finalisti su pas Floki, mačka Tina i papiga Klara. Nakon napornog i teškog puta uspjeli su doći do finala. Prvi nastup imala je mačka Tina koju krasi nježan glas. Sljedeći na redu bio je pas Floki. Pas Floki ima potpuno drugačiji glas od mačke Tine. Njegov je glas snažan i borben. Zadnja finalistica je papiga Klara. Klara ima glasan i opuštajući glas. Nakon mnogo lijepih nastupa bilo je teško odlučiti tko će biti ovogodišnji pobjednik. Pobjednik je ovogodišnje emisije pas Floki. Pas Floki nagrađen je sa sto vreća pseće hrane.Lara Smola, Osnovna škola Svete Ane u Osijeku„Šape divljine“ je novonastali reality show u kojem su sudionici vaši kućni ljubimci. Mogu li preživjeti u divljini te osvojiti nagrade ili se vraćaju kući praznih šape vidjet ćemo kroz divlju pustolovinu. Svi ljubimci su dobrodošli bili oni krzneni ili pernati, mali ili veliki. Pustolovina se odvija na pustom otoku gdje je svaki dan nepredvidiv s još težim izazovima. Izazovi uključuje suradnju, brzinu te vještinu. Cilj je proći sve izazove i na kraju doći do nagrada. Nagrade su doživotna zaliha pobjednikove najdraže poslastice te titula „najspretniji kućni ljubimac“.116

U jednoj kućici na drvetu snima se jako neobičan životinjski reality show. U jednom kadru papige Katica i Šarenica sjede za stolom i piju čaj, tračaju hrčke Milorada i Antuna. Mačkica Lola opet optužuje sve životinje da je netko popio njezino mlijeko, iako nitko ne pije mlijeko osim nje. U drugom kadru hrčak Milorad pokušava izgristi drvo i pobjeći, no kada mu netko kaže da može slobodno izići on ne želi, da skratimo, samo želi biti u centru pažnje. Na kraju snimanja lav Alex dođe i javi svima da idu spavati. Tako dan prođe dosadno, ali i zanimljivo.Amalia Kljajić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaAntonela Gegić, Tehnička škola ViroviticaU showu \"Instinkt\", granice između vrsta nestaju pred kamerama. Zlatni retriver Max pokušava biti vođa čopora i održati red, no lukava sijamska mačka Luna već je okupirala strateški najvažniji predmet - jastuk! I tako uvela diktaturu. Dok hrčak Živko u svojem kolutu vrti intrige, papiga Koko s lustera prenosi tračeve, vješto imitirajući zvuk otvaranja vrećice s omiljenim sjemenkama. Preokret nastaje kada robotski usisavač, zajednički neprijatelj, krene u pohod. Max laje naredbe, a Luna režira povlačenje na visoke police. Savez se rađa iz zajedničke panike. Tko će preživjeti buku i postati Gospodar kauča? Ovdje pravila pišu šape, a pobjednik dobiva sve!Stjepan Pavlović, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\"VelikaDobrodošli u novi reality show „Od najvećih do najmanjih“. U ovom se showu životinje natječu tko će napraviti bolju koreografiju. Glavna je nagrada omiljena hrana te životinje. Natječu se sve životinje. Favoriti su tigar Reksi, pas Mirko i mačak John. U finalu showa bila su ta tri favorita. Tigar Reksi bio je opušten, a pas i mačak su bili nervozni jer pas nije htio da mačak pobijedi, a mačak nije htio da pas pobijedi. Svi su odradili svoje koreografije i bilo je napeto do samog kraja zbrajanja bodova. Na kraju je pobijedio tigar jer je bio najsmireniji.Katrin Ćorluka, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaDanas smo ovdje na prvom ,,Svjetskom reality showu sa životinjama\". Svi ste dobrodošli. Sada ćemo predstaviti naše svjetski pripremljene ljubimce. Nakon predstavljanja ljubimaca iz cijelog svijeta od Sydneya, Pariza, Moskve pa sve do New Yorka, krećemo s prvom zanimljivom točkom. Sada kada smo prošli svaku točku iz te kategorije natjecanja, čekamo što će sudci napisati i prokomentirati. Nakon njihovih odluka u prvoj kategoriji pobijedila je mačka Diva iz Rusije, to jest Moskve. Njezini su skrbnici bili jako ponosni, a za nagradu je dobila petnaest vrsti posebnih poslastica iz životinjskog svijeta. Nije bila sebična te je podijelila poslastice s drugim ljubimcima.117

Reality show pod nazivom ,,Atletico Animale“ je show u kojemu se natječu samo ženske pripadnice životinjskih vrsta. Nakon mnogih atletskih prepreka i teških zadataka, ostale su samo zečica Mimi, mačka Merieta i kornjača Loli koje se natječu za glavnu nagradu - putovanje u Dubai. Prvo natjecanje je u trčanju na 200 metara, u tome pobjeđuje mačka Marieta. Drugo je natjecanje u plivanju, a tu pobjedu odnosi kornjača Loli. Treće je natjecanje skok u vis, a u tome pobjeđuje zečica Mimi. Gledatelji na kraju nisu morali izabrati pobjednicu – sve su tri natjecateljice posve „slučajno“ ozlijedile jedna drugu.Ivana Rodić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaLea Ivić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaDobro došli u “Plesni show sa zvijezdama”. U današnjoj epizodi upoznajemo natjecatelje. Ovdje imamo papigu Poli, psa Rokija i mačku Kiaru. Svi se natječu u kategoriji ljepote i plesa. U kategoriji ljepote pobijedila je Kiara, a u plesu Roki. Njima je bilo teško poštovati pravila, a bila su samo dva: da poštuju i slušaju jedni druge. Nakon dugog dana svi su otišli na spavanje da bi se mogli ujutro ranije probuditi i spremiti za sljedeće natjecanje. Nakon što su se svi pripremili, krenuli su u dvoranu za natjecanje. Dugo su čekali voditeljicu. U sljedećoj epizodi saznajte što će se dogoditi.Luka Jurčić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaDobrodošli u show „Kako su dinosauri izumrli“ - na to će nam pitanje danas odgovoriti dvoje natjecatelja - vau vau Bero i mijau mijau Lea. Vau vau Bero objašnjava da su se jednog lijepog dana dinosauri kupali, šetali, jeli i pjevali, kad je najednom došla Baba Roga i rekla da će ih sve pretvoriti u četverohodajuća stvorenja koja samo jedu. Druga natjecateljica mijau mijau Lea na to samo frkne i kaže: „Kakve budalaštine? Ovo se, zapravo, dogodilo – meteorit je pao na Zemlju i svi su uginuli.“ Bero na to kaže: „Nije istina! Što vi mislite, dragi gledatelji?“ Andrea Šimonović, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaHrčak Ljubica i zamorac Mijo u finalu plešu cha-cha-cha. U stručnom žiriju sjede pas Slavko, mačka Mimi, papiga Mia i Zec. Zajedno s Ljubicom i Mijom u finalu su ribica Đurđica i pomeranac Floki koji su plesali engleski valcer, što se posebno svidjelo žiriju. Ljubica i Mijo su zbog ljubomore željeli sabotirati Đurđicu i Flokija. Ljubica je nakon svoga nastupa (tijekom reklama) uništila Đurđičinu garderobu, a Mijo Flokijevu. Kada su Đurđica i Floki vidjeli da im je garderoba uništena, uspaničili su se, ali je uskočio njihov mentor pauk Lilo i upozorio žiri na incident. Sigurnosne su kamere sve otkrile... 118

U tajnom gradiću kućnih ljubimaca danas je održan reality show „Najbolja šapa“ u kojem nastupaju kućni ljubimci. Prvo nas zabavlja maca Lina koja pleše, nakon nje slijedi papagaj Darko koji, navodno, kuha. Žiri i nije baš zadovoljan, ali ovo je tek početak. U nastavku slijedi hrčak koji pokušava letjeti, te pas koji je tijekom izvedbe skoka pao. Žiri je urlao od smijeha, a gledatelji vrištali. Odlučeno je da ova sezona neće imati pobjednika, stoga su se neki naljutili, a neki se čak i potukli. Sve u svemu, gledatelji su rekli da je ovo najzanimljiviji show do sad.Eva Hercigonja, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaMarta Matijević, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaOvo je poseban pseći show koji se održava u staroj napuštenoj kući u Zagrebu. U tom showu sudjeluju sljedeći glumci: mačka Vanga, pas Ananas, papiga Ivana, pas Tito i hrčak Maro, te sljedeći gledatelji: pas Max, pas Cipela i ostali psi… iz škole. U showu pas Ananas bježi od kuće zbog sestre Lune koja krade njegove igračke. Putem sretne hrčka Maru i ispriča mu situaciju, Maro mu savjetuje da što prije napusti kuću. Primijeti ih papiga Ivana i počne kreštati: „Napušta show, napušta show!“ Nasta panika, odjednom „tres“ – padoh s kreveta, to je samo bio san za vrijeme pasje vrućine…Emanuel Vukašinović, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaNaši su natjecatelji dva psa i dvije mačke. Prvi se pas zove Grom, on je mala pudlica; drugi se zove Mrvica, on je veliki rotvajler. Prvi mačak Garo je mali mačić, a drugi se zove Cici. Započeli sutrač partiju o vlasnicima. Grom reče: „On jedino očekuje da ja lajem.“ Mrvica reče da štiti svog vlasnika jer ga voli. Mačak Garo doda: „Ja sam svojem vlasniku pravi vlasnik“, a Cici reče: „Kada sam mijauknuo vlasniku da mi stavi hranu u zdjelicu, on mi je mijauknuo nazad s trinaest gramatičkih pogrešaka.“ Više ćete doznati u sljedećoj epizodi. Hvala na strpljenju! Mia Matković Grgić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaVečeras se uživo prenosi reality show pod nazivom „Tko se krije iza poslastice”. Imamo puno kandidata: mačak Miljenko pokazat će nam ples mango sa svojim prijateljima miševima Ratkom i Zlatkom; pas Ljupko pjevat će pjesmu „Nešto poslije doručka” uz klavirsku pratnju guštera Koka. Nastupit će i prase Mićo koji će na gitari izvesti „Bijeli dan”. Prvo su nastupili pas Ljupko i njegov svirač Koko. Žiriju se jako svidio njihov nastup; dobili su 8 bodova. Sljedeći su bili mačak Miljenko i njegov bend. Dobili su 10 bodova, a prase Mićo osvojio je 9 bodova. Pobjednički ples mango zaludio je Hrvatsku!119

Postoji jedan reality show u kojemu ne sudjeluju ljudi ili roboti već sudjeluju kućni ljubimci. U tom reality showu ima tri kućnih ljubimaca, a to su: pas Pero, mačka Milica i zec Željko. Oni su najbolji prijatelji i nikada show nije dosadan jer uvijek tu takozvana paklena trojka koja će nas uvijek nasmijavati. Jednom je na snimanju bio izazov da oponašaju jedni druge, a kada je došao red na Peru da oponaša Željka, Pero se šalio na Željkov račun, a Željko je to shvatio ozbiljno i otišao kući. Kasnije su se pomirili, ali to će zauvijek svima ostati u sjećanju.Toni Bilušić, Osnovna škola KajzericaPetra Senj, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaDobrodošli u novi reality show „VauVau“ u kojem je glavna nagrada najveća i najslađa poslastica. Prvi se natjecatelj pas Roki koji zagledao u prekasnu mačku Lunu. Zaljubio se na prvi pogled, ali je imao suparnika, psa Prkija koji se udvarao Luni. Roki se naljutio. Luna je izašla na pozornicu, a Roki i Prki su se potukli oko nje i uništili joj cijelu karijeru. Bila je jako ljuta, ali i tužna. Roki joj se odmah ispričao i bilo mu je jako žao. Nakon godinu dana Roki i Luna odlaze u Pariz u novi reality show – „Najljepši par na svijetu“.Laura Kuba, Osnovna škola KajzericaMoj reality show zvao bi se “Šape i repovi”. U velikoj kući zajedno bi živjeli psi, mačke, papige i jedan tvrdoglavi hrčak. Svaki dan imali bi nove zadatke, poput traženja skrivene hrane ili osvajanja najboljeg mjesta za spavanje. Glavni vođa bio bi pametni pas Max, ali bi mačka Lili stalno pokušavala preuzeti kontrolu. Najsmješniji trenutci događali bi se kada bi papiga ponavljala tuđe svađe i stvarala još veću zbrku. Jednog dana hrčak je sakrio sve igračke i izazvao pravi kaos među životinjama. Na kraju su svi morali surađivati kako bi ih pronašli i ponovno postali prijatelji u zajedničkoj kući zajedno.Eva Mihaela Mustapić, Osnovna škola KajzericaVeć drugi dan reality showa “Superljubimac” u Kući punoj dlaka zavladao je potpuni kaos. Buldog Hrga bijesnio je na debelog bijelog mačka Feliksa koji mu je oteo jastuk za spavanje. Papiga Klotilda špijunirala je sve odreda i ponavljala sve što čuje kao da je progutala mikrofon. To je strašno uzrujalo hrčka Hrkija koji je ujutro pao u nesvijest od umora jer je cijelu noć vrtio kolut. Vjeverica Skviki je po noći sakrila svu hranu i za prvi doručak u Kući svi su bili gladni. Režiser je čupao kosu, ali se smirio kad su mu rekli da je gledanost premašila vijesti.120

U luksuznoj vili započinje neobičan show u kojem glavne zvijezde postaju ljubimci: mačka Diva, retriver Medo, papiga Koko i hrčak Gricko. Koko preuzima vodstvo jer zna oponašati zvuk otvaranja konzerve, što je svima zanimljivo. Pravilo je jasno: tko prvi zauzme mekani trosjed, dobiva dvostruku porciju poslastica. Sukobi nastaju oko gumene kosti,a Diva stalno krade Grickovu hranu dok spava. Najvažniji je trenutak kada Medo odluči podijeliti svoje mjesto s Divom. Time pokazuje da su prijateljstvo i sloga važniji od pobjede i svake umjetne drame. Na kraju svi shvate da dijeljenje donosi više sreće nego natjecanje i sebičnost u svakodnevnom životu.Iva Galić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaLukas Ljubišić, Osnovna škola KajzericaU jednom gradu Zagrebu nalazi se životinjski Reality show za njega se prijavilo sedam pasa od kojih su tri njemački ovčari, a ostali labradori. Ima tu i mačaka koje su različitih boja. Pobjednik će biti onaj koji pojede najviše poslastica. Psi su skočili na mačke i otjerali ih u kutšto je protiv pravila. Dok su ih pet pasa zadržavalo u kutu, dva su psa uzimala svaku moguću poslasticu koju su vidjeli. Mačke su se krenule braniti stoga su psi uzmaknuli u drugi kut. Tad su i psi i mačke zaboravili na poslastice i krenuli ratovati. Reality show se zatvorio.Lovro Franekić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaDanas mi je stigla neobična poruka u kojoj je moj pas dobio pozivnicu za reality show „Zoološki raj“. Odmah sam ga počeo uređivati, okupao ga i osušio. Stigao je kombi po sve natjecatelje i odvezao ih u kamp gdje se održavao reality show. Moj je pas imao velike šanse za osvajanje prve nagrade jer je bio zbilja poseban. I ostale su životinje bile prelijepe, čak se natjecao i krokodil. Uspjeli smo proći u finale, moj je pas izvodio fora trikove za svoju talent točku. Nažalost, osvojio je drugo mjesto. Pas koji je svirao frulu osvojio je prvu nagradu. Lukas Šakić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaDobro došli na Animal talent show! Na ovo se natjecanje prijavilo pedeset kućnih ljubimaca. Imamo pet favorita, to su: mačak Garfield, papiga Hiry, zec Duško, pas Rex i papiga Poco. Mačak Garfield ističe se svojim talentom prejedenja, zbilja može puno pojesti. U pjevanju su najjače papige, a u trčanju će pobjedu najvjerojatnije odnijeti pas, iako mu je opasno vješta i brza mačka Sivka konkurencija. Zec Duško će se natjecati u preskakivanju prepreka. Objavljeni su i rezultati natjecanja. U jedenju je očekivano pobijedio Garfield; u pjevanju je pobjedu odnijela Hiry; najbrži je bio Rex, a u trčanju s preprekama Duško. 121

Greta Voldin, Osnovna škola Svete Ane u OsijekuNajnoviji hit je Vila NSL, reality show u kojem sudjeluju isključivo kućni ljubimci. U vili žive Napoleon, dominantni mačak, Siro, nervozni hrčak i Lostiuni, brbljava papiga. Vodstvo uvijek pokušava preuzeti Napoleon, pravila krši Lostiuni koja neprestano mijenja soundtrack showa imitirajući zvukove. Najveća drama nastaje kada Napoleon pokuša zauzeti Sirov rotirajući kotač, koristeći ga mjestom za drijemanje. Najnapetiji trenutak dogodio se tijekom ručka. Svi su morali jesti iz suprotnih posuda. Napoleon je pobjesnio zbog pohlepe, a Siro je otkrio skrivenu kameru! Taj trenutak promijenio je sve. Shvatili su da su u TV- showu i počeli glumiti za nagradu, vječnu zalihu poslastica.Luna Sokač, Osnovna škola Ljudevita Modeca KriževciSvi se ljubimci normalno ponašaju osim moga psa. U velikoj su dvorani sve vrste ljubimaca. Moj pas Tango skače, laje, reži i cvili.Posvuda lovi prijateljičinu vjevericu. Malo stane pa skoči u rakunovu hranu. Ali tamo je i Tangilica, prijateljica moga psa. On ju opazi i stane kako god je mogao, to je bio mali problem zato što se zaustavio tik do bazena s ribicama i kornjačama. Bazen se preokrenuo, svi se smiju, zmija počne gmizati i jesti ribice. Svi se dive kako ljubimci dobro glume, a ja se od sramote skrivam zato što je moj pas toliko šlampav.Irma Sinanović, Zdravstvena škola SplitOvaj show poznat je kao “Kućna hijerarhija”. U kući žive psi Alfa i Bubi, mačke Stela, Mrlja i Luna, kunić Puh, tvor Smrdek i kornjača Štefica. Svaki dan imaju kvizove poput pamćenja ruta do hrane, snalaženje u kući i izvršavanje naredbi. Sukobi izbijaju oko hrane, sunčanog mjesta ispod prozora i kauča. Alfa misli da je vođa, ali Luna stvarno upravlja kućom. Bubi stalno krši pravila, Smrdek krade hranu, a Mrlja izaziva svađe sa Stelom. Štefica sve strpljivo promatra i tako pokazuje da iako se oko nas događa toliko stvari, pobjedu nosi onaj hladne glave, baš kao najhladnija santa leda.Anja Kušpilić, Osnovna škola KajzericaSjela sam na kauč i upalila televizor, a kad ono na programu najneobičnijih reality show do sad. Uloge natjecatelja susada zauzeli razno razni kućni ljubimci. Gledala sam kako se papige nadmeću tko će izbaciti veći vic ili šalu. Neke mačke se prepiru za klupko vune dok neke s vunom žongliraju. Zlatne ribice su radile akrobatske pokrete. Psi pričaju priče o povijesti mirisa koje su otkrili pomoću njuške, a hrčci su samo mirno stajali, grickali sijeno te gledali taj cirkus s nama ljudima. Nije se znalo tko će pobijedit ali smo svi znali da se ovakvi trenutci ne smiju propustiti.122

Natalija Kovačević, Zdravstvena škola SplitDobro došli u „Dom plišanaca“, reality show u kojem sudjeluju kućni ljubimci! Naše pravilo je: „Drži zube za sebe!“. Magarac Don već žvače mikrofon! No dobro, pogledajmo ostale sudionike: mačka Darinka, pas Togo, štakori Marko i Milica te poskok Miroljub.Dame i gospodo, procijenimo situaciju. Nakon što je Togo obranio saveznike štakore, Darinka se povukla. Marko je bacio oko na Milicu, a Miroljub, koji ipak nije miroljubiv, baca oko na oba štakora. Hoće li ljubavni par preživjeti? Da! Togo još jednom spašava glodavce! Togo dobiva protuotrov, a Miroljub šavove! Koliko dugo još mogu živjeti pod istim krovom? Saznajte u nastavku!Vanja Čilaš, Osnovna škola KajzericaU svakom reality show-u sudjeluju ljudi. To možda je zanimljivo nekima ali što ako dodamo jedan sočan preokret i napravimo da su sudionici kućni ljubimci. Ovaj reality show bi se događao u jednom od mnogih paralelnih svemira. Gdje ne da su samo sudionici kućni ljubimci već su i ljudi bili zamjenjeni njima. Također svaki kućni ljubimac ima svog kućnog ljubimca što radi stvar puno zanimljivijom i zabavnijom. No to ponekad može biti malo zbunjujuće jer životinje poput psa i mačaka neznaju na primjer raditi hranu ali znaju raditi uređaje koje to rade za njih. To je najbolji dio za gledati.Mila Matić, Osnovna škola Kajzerica Moj najdraži reality show na televiziji nije običan reality show. U njemu sudjeluju kućni Ljubimci. Ima pasa, mačaka, zmija, hrčaka i još mnogo životinja. Vjerovali ili ne u njemu kućni ljubimci kuhaju! Moj favorit je žabica nazvana Ljubica. Ona je prošle sezone bila najbolja. Svi gledatelji su bili oduševljeni njenom pobjedničkom tortom od čokolade. Nekiljubimci prošle sezone nisu ni znali kako kuhati, ali smo se upoznali sa novim životinjama ove sezone i stvarno su oduševili gledatelje. Favoriti publike ove sezone su psić Karlo, zmija Lulu i ribica Kiki. Oni se svi zajedno druže. Preporučujem vam ovaj poseban reality show.Milena Novković, Osnovna škola Ljudevita Modeca KriževciGledala sam televiziju i naišla na reality show na koji se isključivo mogu prijaviti kućni ljubimci. Razmišljala sam da prijavam svog psa. Čula sam da i moja prijateljica vodi svog hrčka, pa sam odlučila da idemo zajedno. Životinje su tamo uživale, mogle su plesati, jesti i igrati se. Naravno da je bilo svađa oko hrane, ali ipak su to životinje, razumljivo je. Najviše su psi kršili pravila, ipak su oni najveći. Pobjeđuje onaj/ona koja bude najmirnija. To je trajalo 2 sata, nakon toga su proglasili da je pobjednik jedan mali mačak. Dali bi ste vi poveli svog kućnog ljubimca?123

Reality show zove se \"Kućni ljubimci pod istim krovom\". U velikoj kući nedaleko od grada žive pas Rex, mačka Ljepotica, papiga Roko i hrčak Brzi. Svaki dan sudjeluju u različitim igrama koje se sastoje od rješavanja jednostavnih zadataka, utrka, i potraga za hranom. Rex je ovčar i stalno želi biti glavni, mačka Ljepotica stalno krši pravila i pokušava izbjegavati sudjelovanje u zajedničkim zadacima. Papiga Roko stalno ponavlja što čuje i uvijek izblebeće neku tajnu koju ne bi smio. Hrčak Brzi samo želi spavati. Jedan dan nastao je kaos kada je nestala zdjela sa poslasticama. Nitko nije posumnjao na Brzog.Andrej Petrović, Osnovna škola KajzericaPetra Milković, I. osnovna škola DugaveDobro došli u novi reality show “Kućni vladari” u kojem sudjeluju svi uobičajeni i neobični kućni ljubimci. Mačke, psi, papige, kornjače, hrčci, zmije... Svi oni žive zajedno u jednoj kući. A postoji samo jedno pravilo: ne smiju otići na tavan kuće gdje ih čeka obilje igračaka i hrane. Ako netko pokuša ući prije kraja određenog vremena, izbačen je iz kuće i showa. Naravno ima različitih timova kao npr. Zmije i kornjače, psi i mačke, hrčci i papige. Oni, iako moraju surađivati i spriječiti druge da dođu na tavan ulaze u različite sukobe. Trenutačno se odvija važan sastanak pasa i mačaka. David Hervaćanin, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaNovi reality show su prve olimpijske igre životinja koje se održavaju na otoku Hvaru. Pas Dragan je došao iz Republike Bosne i Hercegovine; naša mačka Rita rođena je u Velikoj. Prva igra bila je trčanje na 100 metara do svoje najdraže hrane. Pas Dragan je trčao do ćevapa, a mačka Rita do pečenke. Rita je bila puno brža od Dragana. Za nagradu je mogla pojesti svoju najdražu hranu. Druga je disciplina bila plivanje oko čunjeva. U tome je definitivno bolji bio pas Dragan. Treća je igra, dakle, odlučujuća, a o tome ćemo više saznati u sljedećoj epizodi.124

U 100 riječi opišite najljepšu snježnu pahuljicu. Uz samo jedno malo pravilo - pri opisivanju nemojte koristiti slovo \"S\".

Petra Jelić, Osnovna škola Ante Starčevića RešetariJednog juta vidjeh pahuljicu na prozoru. Izgledala je čarobno, nerealno i predivno. Uzeh je u dlan te čuh riječi “Čarobna pahuljica“ i onda je rekla: “Odaberi tri želje i ja ću ti ih realizirati“. Začuđena i uplašena rekoh joj te tri želje. Prva želja bila je da dan traje duže. U tom trenutku vani je zabijelila priroda. Druga želja bila je da živim u vili. Tako je bilo! U trećoj želji željeh mir među narodima. I to je realizirala. Poželjela je da joj pričam o prijateljima. Oduševila me njezina čarobna moći. Kad bi barem i ja mogla realizirati tuđe želje.Iva Gorup, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebOdmarah bolne noge na obližnjoj klupi u parku, pogleda uprta u proljetno cvijeće koje je prekrivalo cijelu površinu parka. Prošlo je već nekoliko tjedana otkako je zima završila i otopljen je bijeli prekrivač kojeg je zamijenilo cvijeće. Iz razmišljanja me prenuo neki dodir. Ugledah malenu pahuljicu na vrhu dlana pa ju začuđeno pogledah. Bilo je proljeće, a na mom dlanu počivala je pahuljica! Uto pahuljica progovori; “Bok, neobični čovječe! Ovo mi je prvi put da bivam toliko blizu čovjeku.” Zar ja to čujem pahuljicu kako govori? Ja trepnuh, a pahuljice više nije bilo. Toplina mog dlana otopila ju je. Mia Blažeka, Osnovna škola Svete Ane u OsijekuNoć je. Hladna i mračna. Na nebu nema zvijezda. Tu hladnoću i tminu razbija prizor koji očarava. Bio je to let pahuljica. Lebde tako graciozno, jedna pokraj druge.No ipak, jedna mi je pahuljica zapela za oko. Tako mala, tanka i blaga, ali blještava i puna čuda. Bijeli prah oko nje blješti poput zvijezda dok hladni zrak miruje. Ta pahuljica u meni izaziva mir, toplinu i tišinu.Plešući poput balerine, očarava mene i druge prolaznike. Pleše elegantno, poletno i nježno, iako zna da je ubrzo nećebiti tu.Ulazeći u zadnji okret, lagano pada i dotiče tlo. Čarolija je gotova.Margareta Novina, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebZima je na vratima.Pahuljice padaju, i to tako lijepe pahuljice i pahulje... Oh, kako elegantno lepršaju po zraku. No tad ugledah jednu toliko lijepu i toliko elegantnu pahulju da je ne možete zaobići.Izgleda točno ovako: Mala je i potpuno bijela. Meka, nenadmašiva te vrlo nježna. Kao da je napravljena od najmekšeg paunova perja. Čak je malo i bliještila. Izgledala je jako prhko. Dolepršala mi je na ruku i nakon nekoliko minuta više je nije bilo. Nikada neću zaboraviti tu pahuljicu, tu nježnu, tu elegantnu, tu prhku, tu lepršavu, tu malenu pahulju.126

Lora Čičak, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebPahuljica. Mala pahuljica koja ti može promijeniti cijeli dan. Kada je dragoj djevojčici Azri jučer pala na ruku, doživjela je toliko oduševljenje, toliku euforiju da nije mogla vjerovati. Hodala je gradom razvedrujući pogledom onoga koga ugleda. Nakon dvije ili tri ure onaj koga je djevojčica Azra pogledala doživio je ono što je ona kada joj je pahuljica pala na ruku. Kao neka čudna, dobra epidemija. Taj će doživljaj ubrzo zahvatiti cijeli planet! A to zbog jedne, male, prozirne i naočigled nevažne pahulje. To je znak da i male, najmanje pojave puno znače.Lorena Škunca, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebNajljepša pahuljica koju je zima ikad vidjela ima najljepše dizajne: bijela je, kao papir A4 po kojemu crtaš. Najljepša je među drugim pahuljicama zimi. Kada je šuma vidi, nemoguće joj je vjerovati da jedna obična pahuljica može izgledati tako, tako bijelo, tako… lijepo. U rano ujutro gleda Bijelograd. Među tim bijelim poljima, krovovima, preko najvišeg brda Bijelograda… vidjela je pahuljicu kao što je ona. Tako bijelu i tako lijepu. Otišla ona to reći šumi, pa je odletjela do druge pahuljica da je upozna. Kako je zima odlazila, pahuljice lagano odlazile. Dvije pahuljice zauvijek će biti prijateljice.Mirta Katulić, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebJednom je u gradu pao šnijeg. Švi ljudi u gradu vidjeli šu jednu prekrašnu pahuljicu. Divili šu še njezinoj ljepoti i uživali u njenoj blizini. Ta pahuljica bila je tako lijepa da bi, kada bi je netko pogledao, ošlijepio od radošti, šmijeha, ljubavi i dobrote. Imala je šlatku malu bijelu kravatu i šrebrne cipelice. Koša joj je bila od čište švile, dugačka kao Zlatokošina. Na njoj je bila i haljinica izrađena od zlata. Švuda je širila ošmijehe djece i odrašlih. Imala je lice bijelo poput šnijega i prekrašan ošmijeh. Kada je došao mrak, predivna pahuljica otopila še.Miroslav Vitanović, Osnovna škola Ljudevita Modeca KriževciPahuljica leti lagano, nebo je pozdravlja u tišini. Lik joj je neobičan, mrežica nježnih linija, lagan oblik koji hvata pogled. Dodirom dlana dan mijenja ton, tamu pretvara u zlatno, tugu u radovanje. Ona leprša, eterična, reflektira jutarnje zrake poput dragulja. Ljudi gledaju u divu, dah im zadrhti, oči puni čuda. Cvijet, grm ili kap ne može nadmašiti ovu čar. Pahuljica klizi nebom, izaziva rad, puni mir, oplemenjuje dan. Nebo u trenutku dobiva mek, topao i čaroban lik, tmine blijede, duh cvjeta, zrak je lagan, mir puni.127

Ana Varenica, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebIma jedna mala, nježna pahuljica. Danima je letjela nebom. Išla bi gore, dolje, dolje, gore i tako u krug… Jednoga dana leteći ulicom doletjela je tužnom dječaku na ruku. On je bio zadivljen njezinim oblikom. Cijeloj obitelji je pričao o njoj. Nitko mu nije vjerovao da na Zemlji biva nešto toliko predivno. Ali on je i dalje govorio kako ima oblik raja koji leti nebom. Govorio bi o njezinom predivnom obliku i najljepšim „krilima“. Nitko više nije htio čuti priču o najljepšoj, najdivnijoj i najmekšoj pahuljici na Zemlji. Dječak je bio toliko tužan da nije govorio do kraja života…Iva Kučina, Osnovna škola Ljudevita Modeca KriževciNegdje na dalekom kraju zemlje pada jedna pahuljica. Pada godinama, dan i noć. A kada napokon padne, djeca rođena na taj dan na obrazu drže hladan poljubac te pahuljice. Oni žive na najhladnijem dijelu zemljane kugle tamo gdje drugi ne bi htjeli kročiti. Najvažniji član je prvi dječak kojeg je ta pahuljica poljubila. Njega zovu Djed Božićnjak. Iz ljubavi prema pahuljici one godine kada temperature padnu najniže i hladnoća pretvori ulice u led, a noć bude mračnija od prolivene tinte, veliku i malu djecu iznenadi poklonima. Druga djeca pahuljice pomažu mu u izrađivanju i pakiranju poklona kako bi putovali zemljom.Lara Smola, Osnovna škola Svete Ane u OsijekuZima je na vrati te polako padaju prve pahulje. Godinu za godinom moja obitelj odabire jednu najljepšu pahulju, ali od papira. Na prvi dan zime mi izrađujemo papirnate pahulje. Jedna među njima imala je oblik malog cvijeta. Njezin rub je bio pun nježnih linija koje daju dojam prave čarolije. Gledam ju i u meni budi ljubav i toplinu. Iako je od papira, za mene je ona prava mala zima u ruci.Antonela Gegić, Tehnička škola ViroviticaMir je. Nebo šalje hladan dar. Bijela, laka pahuljica lebdi zrakom. Dobro došla, ljepoto! Pružam ruku i ona pada na moj dlan. Divna je! Rad prirode bez mane. Nježno mi dotiče toplu kožu. Tuga koju živim danima odmah blijedi, bol prolazi. Dodir hladne ljepote puni moje biće. Vidljiva je kratko, tanana, neponovljiva.Dar neba upućen izravno meni. Moja ruka čuva ju na tren. Kada ode, pamtim mekoću dodira. Bila je tu, draga, meka i laka. Potpuna! Idealna! Neponovljiva i čarobna! Jedan njen dodir mijenja moj put. Gledam u nebo. Odgovara mi novom pahuljicom i šapuće: „Ne brini, ima ih još!“128

Lukas Ljubišić, Osnovna škola KajzericaJednoga dana vani na Bundeku krenula je mećava. Gdje god bih okrenuo glavu vidio bih pahuljice. Jedna je pala na mene i bila je to najveća pahuljica ikada! Bila je tako mekana da bih je htio dodirnuti golim rukama kada ne bi bila topljiva. Primjetno je vrijeme bivalo bolje. Otapanje je počelo kod pahuljica, ali ne i kod moje najveće. Njezin oblik je bio toliko nepravilan da nije ni izgledala nalik pahulji. Dan mi je poboljšan odmah i vedro odlazim doma razmišljajući o nevjerojatanom događaju iz moje šetnje. Došavši doma, pokazah mami pahuljicu koja nekim čudom nije još bila otopljena.Jana Milas, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebPahuljica jedna mala. Iz neba plavoga pala. Jedno jedino hvala. Za ljepote njene. Uočila ju jedna mala curica, roze kapice, šarenih čizmica i nježne duše. Curica velike duše dođe te reče da ne bude tužna. Pahuljica mala pokazala zube. Obukla bijelu haljinicu, štiklice od bijeloga zlata i najljepšu ogrlicu od bijelih dragulja. Takva lijepa je tog trenutka poželjela na nebo. Želi vidjeti prijateljice i obitelj. Mala curica joj reče neka ide i uživa u novome pogledu na druge.Laura Kuba, Osnovna škola KajzericaBijeli led polako pada preko grada i daje tihu hladnu čaroliju. Djeca rado trče kroz bijeli kraj, prave velike kugle i gledaju pahulje kako lete prema tlu. Hladan dan odmah djeluje ljepše kada bijeli pokrivač prekrije drveće, parkove i puteljke kraj doma. Mnogi tada vole piti topli kakao, gledati nebo i mirno uživati kraj prozora dok pahulje lagano padaju cijelu večer. Grad djeluje tiho, mirno i potpuno drugačije nego tijekom toplih dana. Bijeli pokrivač donijet će vedrinu, toplinu i lijepi ugođaj ljudima tijekom hladnih večeri. Djeca tada rado prave male figure kraj velikih kugli tijekom hladne večeri uvijek dugo rado.Toni Bilušić, Osnovna škola KajzericaJednog dana zime, napadalo je jako puno pahuljica. Praznici još traju pa odlučih otići na grudanje uz prijatelje. Bijah tamo od zore pa do noći. U trenutku kada odlučih otići doma, zapazih jednu pahuljicu na mome dlanu. Bijaše prelijepa. Odlučih maknuti drugu rukavicu te dotaknuti tu predivnu pahuljicu. U trenutku kada dotaknuh pahuljicu golim dlanom, više ne bijaše noć, već bijaše ponovno jutro. Imah još cijeli dan za grudanje uz prijatelje. Bijaše to najbolji dan u mome cijelome životu. Došlo je podne još puno djece, ali najčudnije je bilo to što nitko drugi ne primijeti da je dan bijaše ponovljen.129

Irma Sinanović, Zdravstvena škola SplitNa dlan tiho pada pahulja u obliku ključa violine. Tanka krila od leda tvore zavoj i vrat, kao da tiha glazba klizi zrakom. Pad je miran, ritam ujednačen, a trag u pogledu budi radovanje. Dodir hladi, ali duh grije, dok dan mijenja ton. Taj mali led donio je čudo, mir, nadu te kratki bijeg od briga, gdje trenutak živi ljepotu. Dok pahulja igra nad kožom, hladni dodir daje tihu promjenu, a pogled prati luk i petlju ključa. U tom trenutku dan dobiva novu boju, blažu, vedru, bez grube tame, dok duh nalazi mirnoću u jednoj pahulji nalik glazbi i miru.Eva Mihaela Mustapić, Osnovna škola KajzericaKoračam gradom jedne hladne noći kad mi na obraz pade pahulja. Jedna jedina, malena, ledena i lijepa. Tog trena zatitraju ulične lampe i nebo iznad moga grada preliju boje polarne noći. Kroz njih ugledam lica dragih ljudi kojih više nema, bake, djedove, prerano otišle prijatelje i našeg žutog mačka koji je nekad drijemao u mom krevetiću. I vidim da je pahulja još veća i ljepša i izgleda kao dijamantna kuglica koja širi zrake kao putove u neke druge dimenzije. I očarana tom ljepotom gledam i obuzme me želja za putovanjem. Požurim kući i crtam da taj prizor nikad ne zaboravim.Natalija Kovačević, Zdravstvena škola SplitBio je to tmuran dan. Šetalište pod mojim nogama bilo je zaleđeno. Zrak je bio hladan, toliko oštar da mi je probadao pluća. Cijelo područje bilo je pod ledom. Moja je zgrada bila na vidiku. Još nekoliko koraka i bila bih kod kuće. Međutim, moj mozak bio je preokupiran dvojbom: ući u topli krevet ili uživati u trenutku.Pogledom pratim prve pahuljice na nebu. Jedna je pala na moj otvoreni dlan. Zračila je toplinom poput kamina. Imala je neobjašnjivu energiju koja je vibrirala mojim bićem. Još uvijek pamtim njezino bilo, taj život u malenoj pahulji.Andrej Petrović, Osnovna škola KajzericaBijela pahulja lagano pada kroz hladni zrak i najavljuje dugu bijelu i hladnu zimu. Kada padne na dlan gotovo je nevidljiva. Kada je pogledamo kroz povećalovidimo njenu ljepotu. Izgleda kao dijamant. Dok lebdi iznad grada budi mir u ljudima. Kada dotakne dlan uklanja umor i brige. Djeca rado trče van uživati u čarima zime. 130

Patrik Ifšak, Osnovna škola Ljudevita Modeca KriževciOva pahuljica je bijela i nježna, a toliko lagana da bi ju i najmanji vjetar ili dah mogli otpuhati oko cijele kuće. Ona plovi nebom neobičnim i nepredvidivim putanjama, a u bilo kojem gradu gdje bi ih naišla na tužnu djeci, prišla bi im i ohrabrila ih riječima. Legende kažu da imatamnoplavi i bijeli plašt zbog toga što je u davnim vremenima pobijedila zlo ljeto i donijela četiri godišnja doba.Lovro Franekić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaOdjednom puhne jak vjetar i nebo otvori oblake iz kojih izleti neobična pahuljica. Bila je vrlo pravilnog oblika kao nijedna druga pahulja. Znala je da ima važan zadatak, ali nije znala putanju niti kamo trebala letjeti. Vjetar ju je pronio mnogim gradovima do jednog prozora. Tamo ugleda tužnu djevojčicu koja ju je odmah uzela u ruku. Zanimalo ju je otkud pahuljica na njezinom prozoru, i to još tako neobična. Počela joj je pričati o onome što ju je tištilo, i polako ju mazila. Djevojčica je dugo pričala, a tuga je polako izlazila iz nje. Pahulja je bila zadovoljna. Greta Voldin, Osnovna škola Svete Ane u OsijekuBijela točkica hladnoće letjela je kroz tmurni, hladni zrak, padajući tiho na topli dlan. Izgledala je čudno, kao mali, komični krug od leda. Oblikom je bila potpuno glupava, nejednaka, ali ipak jako lijepa. Dotaknula je kožu i odmah popravila mrzovoljan dan. Čovjek je gledao taj čudni, ledeni komad, pogleda otvorenog od čuda. Bio je to najljepši ledeni detalj ikada viđen. Donio je golemo uzbuđenje u tužan dan. Ta mala, krhka grudica imala je otkvačen oblik, potpuno drukčiji od drugih, običnih grudica. Iako je bila luda i nepravilna, promijenila je pogled na hladno, obično vrijeme. Prava mala, čarobna, ledena, zanimljiva fora!Mia Matković-Grgić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaPadaju bijele pahuljice. Prekrivaju polako krovove kuća iz kojih vire dimnjaci. Trava više nije zelena nego bijela, šume i drveće bivaju prekriveni bijelim plaštom. Jedna djevojčica u šarenim čizmicama, rozim gumicama na kikicama i plavom haljinom uživa u dvorištu. Bijele joj čarapice poput pahuljice vire iz šarenih čizmica. Pahuljice i dalje neumorno padaju. Jedna čarobna pahulja izađe iz putanje i padne na vrh šarenih čizmica. Bila je neobična, puna pravilnih ledenih oblika koji ju brzo odaju. Djevojčica odmah pogleda neobičnu pahulju koja joj namigne i pozove na igru. Ajme, koje divote! Kako obje zajedno uživaju u nezaboravnim trenutcima.131

Milena Novković, Osnovna škola Ljudevita Modeca KriževciWow, čarobna pahuljica, dočarajte kakva je. Lagana, nježna kada pada dobiješ čarobni dodir. Odmah dobijete lakši i lijep doživljaj dana. Ona pada kada je vani lijep, topli dan. Probajte izaći van kada uočite takav dan. Ali ona ima jednu zamku, a ta zamka je da kada padne na tebe imaš lagane vrtoglavice i dojam kao da letite negdje daleko. To je događaj koji traje 5 minuta, ali nakon toga cijeli dan je lakši i lijepši. Da li želite probati takvu pahuljicu?Stjepan Pavlović, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaTijekom mirnog i hladnog dana iznenada padne mala pahuljica iz tmurnog oblaka. Tako je polagano padala kao da joj i cijeli život može proći u tom kovitlanju zrakom. Brzina padanja joj nije bila bitna jer je znala da je, iako ne pada brzo, najljepša pahuljica ikad viđena na Zemlji. Pahuljica ne da je bila lijepa, već je bila i drugačija. Nije bila kao obične pahuljice. Neobična je bila jer je mogla mijenjati oblik i veličinu kada ju čovjek primi na topli dlan. Dok razmišljam što još pahuljica može, pogledam u ruku i vidim običnu vodu...Petra Milković, I. osnovna škola DugaveUvijek mi je bila želja za nečim kada bih imala loš dan da ga popravi. Da mi popravi trenutke kada bih bila tužna. Kada bih bila ljuta. Kada bih bila razočarana. Kada ne bih znala što da radim. I odgovor na moju veliku želju nalazim u jednoj maloj krhkoj pahuljici. Čim ju dotakneš ona mijenja dan. Cijeli dojam o nekoj temi mijenja odmah. Nema čekanja. Nema mučenja. Nema pokušavanja. Ova čarobna pahuljica tako lebdi i nježno čeka da ju dotaknem i da mi pomogne. Da popravi ono što ja ne mogu. Njezin učinak je prava magija. Nevjerojatna pojava, čudo prirode.132

Stajali ste na pozornici, zastor se podigao i... muk. Niste se mogli sjetiti teksta, a igrali ste ovu ulogu toliko puta. U 100 riječi opišite što se nakon toga dogodilo.

Jana Milas, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebTekst za Crvenkapicu mi je u magli. Stojim sramežljivo na sredini pozornice. Gleda me publika, a obitelj me snima kamerom. Mogla sam nešto mumljati, no nisam, počela sam komedijski šou. Izgovorila sam najbolji vic koji sam znala. Nakon smijanja publike izašao je kostim vuka koji je rekao još jedan vic. Bio je toliko smiješan da se i gospođa Orišić nasmiješila. Nakon deset minuta je cijeli ansambl izašao na pozornicu. Svi su govorili viceve u jedan glas dok nije izašao inspicijent. Rekao je da se ovaj komedijski šou nije trebao desiti, no on je bio deset puta bolji od Crvenkapice.Iva Gorup, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebStojim na kazališnoj pozornici, a svi pogledi uprti su u mene. Na meni je red daizrecitiram svojih nekoliko dobro naučenih rečenica. U cijeloj dvorani vlada muk jer ja šutim. Svi gledatelji s iščekivanjem me promatraju od čega mi je još neugodnije, a riječi nikako da se prisjetim. Odjednom osjećam topli mlaz kako mi se prelijeva iz nosa. Ruke umrljah krvlju pokušavajući obrisati nos, a u publici čujem šaptanje i smijuljenje. Trčim s pozornice, a u pozadini čujem glasno odobravanje publike koja, na moju sreću,misli da je to dio predstave.Mirta Katulić, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebDošao je taj dan kada sam morala otići na pozornicu i izrecitirati pjesmu. Pred svim gledateljima i publikom. Kada sam stupila na pozornicu, počelo me biti strah i zaboravila sam sav tekst. Htjela sam pobjeći s pozornice, ali me bilo previše strah. Minute su tekle, a ja nisam znala tekst. Odjednom je na pozornicu uletjela mačka i cijela se publika omela, svi su počeli slikati i bili su skroz zaokupljeni. Ja sam otišla do kabine i provjerila tekst, a sinula mi je još jedna ideja. Otišla sam doma i dovela svog psa. Izrecitirala sam sve. Bila je to najbolja izvedba.Lorena Škunca, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebJa sam Daniela, u školi imamo natjecanje u pjevanju. Moramo izabrati pjesmu i pred cijelom je školom otpjevati. Izabrala sam pjesmu i naučila je napamet. Svaku riječ. „Danas je dan natjecanja“, rekla sam. Spremala sam se za svoj nastup. Kad su me pozvali na pozornicu, stala sam ispred mikrofona i sva su se svjetla spustila na mene. Probala sam pjevati, ali sam samo stajala tamo, zaleđena, kao kip. Nisam znala što ću, ali mi je neki glas u mislima govorio da počnem pjevati i da će biti dobro. Kad sam počela pjevati, svi su se oduševili.134

Tajana Sundić, Srednja škola DaljIzlazim na scenu, zastor se podigao, svjetla su zasjala i ništa, samo tišina. Kao da sam zaboravila zašto sam tu, a tekst, tekst je samo ispario iz glave. Svaka je sekunda kao vječnost. Mislim si, što ću sada? Ako biram biti iskrena ne mogu pogriješiti, krećem improvizirati, pričam koliko je ovaj trenutak za mene važan, koliko sam uzbuđena, pričam o svojim mislima, osjećajima i koliko sam sretna što sam tu pred publikom. Na kraju priznajem da sam zaboravila prvobitni tekst, ali da je ovo iskustvo za mene i više nego savršeno. Publika se blago nasmijala i nagradila me velikim pljeskom. Mia Blažeka, Osnovna škola Svete Ane u OsijekuDošao je napokon i taj dan. Stojim na pozornici pred ogromnom gomilom pokušavajući se sjetiti teksta. Učila sam ga danima, ali u tom trenutku ništa nije izlazilo iz mojih usta. Ruke mi drhte, osjetim vrućinu u obrazima te skoro počinjem plakati.Svi samo zure u mene, čekaju da nešto napravim. Svi reflektori su uprti u mene, a ja propadam u zemlju od srama.Tada sam samo duboko udahnula i odlučila improvizirati. Izmišljala sam rečenice, pratila sam ritam, a publika se dobro zabavljala.Na kraju, aplauz je bio veći nego ikad, a ja sam se osjećala kao prava glumica nakon nastupa.Stjepan Katavić, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebBio sam zbunjen. Nisam razumio kako su riječi iščezle iz mojeg uma, naoštrena kao olovka. Osjećao sam se grozno. Sve te riječi... one su bile vrhunac mojeg sna, a sada su me iznevjerile. Sada svi bulje u mene i podsmjehuju se, a ja stojim ovdje i tresem se. Pobjegao sam. Trčao sam koliko me noge nose, trčao sam i trčao, i tada sam čuo glas pun nježnosti i povjerenja. Stao sam nesvjestan ičega oko sebe. Bio sam u nekakvom transu. Odjednom stvorio sam se u bolnici, svjestan što se dogodilo. Petra Jelić, Osnovna škola Ante Starčevića RešetariU školi smo obilježavali Dan škole. Dobila sam veliku ulogu u predstavi. Trebala sam recitirati pjesmu Dragutina Tadijanovića \"Voćka poslije kiše\". Puno sam puta ponavljala recitaciju i tako je naučila. Ipak, bojala sam se podizanja zastora i susreta s ljudima koji su došli na svečanost. Došao je Dan škole. Sve je bilo spremno, no bojala sam se da ću pogriješiti. Svi su recitirali glasno i jasno, a kad je došao red na mene, zablokirala sam i nastao je tajac. Panika! Što ću sad? I onda, riječi su potekle same od sebe. Dobila sam gromoglasan pljesak i peticu za recitaciju.135

Tena Moćan, Osnovna škola Ante Starčevića RešetariPrijavila sam se na glumačku audiciju i prošloga tjedna primila sam obavijest da trebam doći na audiciju. Odmah sam smislila što ću reći, ali kada sam došla na audiciju, oblio me znoj, a usta su mi se osušila. Počela sam paničariti, nisam znala što sada. Došao je moj red i digli su se zastori. Nisam mogla ništa izustiti ni napraviti. Žiri je prozvao moje ime, a ja sam ih blijedo gledala. Počela sam improvizirati i mislila sam da mi dobro ide ali me žiri zaustavio. Zastala sam razočarano sve dok nisam čula riječi \"primljena si\". Zato znajte gluma je improvizacija.Jakov Delija, Osnovna škola Veliko TrgovišćeStajao sam na pozornici dok su me svjetla zasljepljivala, zavjesa se podigla. Uglavi je nastala potpuna praznina, riječi su pobjegle i ostavile me samog pred nestrpljivom publikom, srce mi je tuklo glasnije od svakog šaputanja u dvorani. Duboko sam udahnuo i odlučio reći istinu. Počeo sam govoriti kako imam tremu, strah i kako se ne sjećam što sam trebao reći. Publika je najprije šutjela, a zatim se netko nasmiješio. Pljesak je stigao polako. Shvatio sam da nekad ipak treba reći istinu. Taj neočekivani govor me je naučio da uvijek možemo stvari preokrenuti u dobro, a i nasmijati cijelu publiku.Eva Mia Blažić. Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebPripremala sam govor za Dan škole. Trebalo mi je mjesec dana. Kada sam ušla u školu, trema me pratila. Nije me htjela prestati pratiti. Kada sam došla u školsku dvoranu, trema me pojela. Stala sam ispred mikrofona, ali nisam uspjela guknuti. Profesorica iz glazbenog koja vodi zbor, vidjela je kako se mučim. Pozvala je zbor na pozornicu i počeli supjevati moj tekst. Ja sam počela pjevati s njima. Nakon što smo završili s pjevanjem, svi su počeli pljeskati. Buka pljeska je napunila dvoranu. Svi iz zbora, čak i ja, završili smo sa smiješkom na licu.Miroslav Vitanović, Osnovna škola Ljudevita Modeca KriževciOblak. Moj najdraži tekst Dobriše Cesarića koji sam učio napamet da ga izrecitiram pred 230000 ljudi. Bio sam siguran da sam spreman izgovoriti ga s najboljim razumijevanjem, svojim dubokim, hrapavim, ali jasnim glasom. Zastori su se rastvorili pa me udario zvučni val ljudi koji čekaju da počnem govoriti, ali sudbina je imala druge planove za mene. U djeliću sekunde tekst je nestao iz mojeg pamćenja poput Houdinia. Bez traga. Ljudi su uporno čekali, ali iz mene nije izašla nijedna riječ. Gledatelji su me počeli gađati raznim stvarima. Osramotio sam se, a taj trenutak je ostavio duboku bol u mojoj duši.136

Lara Smola, Osnovna škola Svete Ane u OsijekuZastor se podigao, svjetla su me zaslijepila, ali riječi su nestale. Publika je čekala. Srce mi je lupalo kao bubanj. Iznenada, žena u publici se ustala i počela pričati kao da je dio predstave. Pogledao sam je zbunjeno, ali sam odlučio nastaviti s njom. Njezine riječi su me vodile i polako sam se prisjetio svoje uloge. Publika je počela reagirati, neki su se smijali, a neki pažljivo slušali. Na kraju, sve je izgledalo kao savršena predstava, nitko nije znao što je stvarno bilo.Antonela Gegić, Tehnička škola ViroviticaReflektori su me zaslijepili, a dvorana je odjednom postala vakuum. Zastor je podignut, oči uprte u mene, no u mojoj glavi samo bijela jeka. Rečenica koju sam izgovorila tisuću puta isparila je pod toplinom reflektora. Tišina je postala čudovište koje me gušilo dok se vrijeme rastezalo u vječnost. Tada, iz trećeg reda, dječji hihot probio je led. Instinkt je preuzeo kontrolu. Umjesto drame, počela sam pjevati upute za sastavljanje polica, pretvarajući zaborav u apsurdnu komediju. Kolege su prihvatili igru, publika je prasnula u smijeh, a muk se pretvorio u ovacije. Ponekad, kad sjećanje me izda, mašta mi ostaje jedini spas.Lea Ivić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaPrijavila sam se na audiciju za dramsku skupinu. Jedva sam čekala taj dan. Naučila sam tekst napamet; vježbala sam ga mjesec dana dok nije došlo do audicije. Stigla sam na pozornicu i zastori su se digli. I tišina, nije se čulo ni disanje. Nisam se mogla sjetiti teksta, samo je iscurio iz glave. Oči su mi bile pune suza, ali nisam mogla dopustiti da mi jedan tekst uništi snove. Počela sam improvizirati i raditi sve na svoj način. Pričala sam što sam u tom trenutku osjećala. Od tad je za mene gluma improvizacija, a ne tekst koji učiš napamet.Eva Hercigonja, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaNaučila sam sav tekst; učila sam mjesec dana i napokon, kada je došao taj dan, izašla sam na pozornicu spremna. Zastor se podigao, a ispred mene ljudi i ljudi. Sva ta lica bulje u tebe, a moj tekst kao da je nestao. Nisam imala nijednu riječ za izgovoriti, ljudi su šaptali, neki su se i smijali. Znala sam da trebam krenuti. Bar da nešto kažem. I onda mi je pala ideja na pamet: pravit ću se da je moja šutnja dio teksta. Riječi su samo izlazile iz mene i na kraju sam uspjela. Bila sam jako ponosna.137

Katrin Ćorluka, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaPrijavila sam se na audiciju pjevanja u New Yorku na kojoj je bila svjetska konkurencija. Od trideset natjecatelja mogla su proći samo četiri natjecatelja kako bi se napravio bend nove generacije svijeta koji bi se sigurno proslavio jer su voditelji bili najpoznatiji pjevači Amerike. Svi su bili nekako potpuno sigurni u svoj glas, jedino sam ja imala tremu. Kada sam stala na pozornicu i kada se podigao zastor, bila je tišina, muk. Moje srce nikada jače nije kucalo, zaboravila sam sav tekst pjesme. Skoro sam pobjegla s pozornice, no otpjevala sam svoju najdražu pjesmu i primili su me u bend.Andrea Šimonović, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaDošao je i ovaj dan. Idem na audiciju. Vježbala sam svoj tekst dan i noć, noć i dan… Samo kako bih bila spremna, no kada sam vidjela koliko ljudi će me gledati… Trema je rasla, rasla i nije prestajala rasti. Tresla sam se toliko jako da sam jedva stajala na nogama… Prozvali su me. Uspaničila sam se. Kad sam stala na pozornicu, bila je minuta šutnje. Krenula sam improvizirati u nadi da ću se sjetiti teksta, no ništa. Kada sam završila, odradila sam to kao da se ništa nije dogodilo i prošla sam audiciju.Ivana Rodić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaPozornica. Došao je i taj dan. Uputila sam se u gradsko kazalište. Vani kiša pada, a ja iza pozornice. Misli bježe. Dođe trenutak da izađem na pozornicu. Izlazim na pozornicu pred stotine ljudi. Trebam izrecitirat pjesmu Slavonija pjesnika Dobriše Cesarića. Nastaje muk ukazalištu. Misli su pobjegle na sto strana. Svi blijedo gledaju u mene, a ja na rubu suza. Rasplačem se i pobjegnem s bine. Mama dolazi do mene i smiruje me, a ja jecam u njezinom krilu. Prođe malo vremena, smirim se i opet izađem. Ljudi su šokirani. Izrecitiram pjesmu, dobijem najveći aplauz.Upisala sam dramsku. Došla mi je pozivnica za audiciju. Isplanirala sam cijeli tekst, čak i glumu. Kada sam došla na audiciju, bila je jedna cura ispred mene. Jako je dobro pričala i glumila, ali nije prošla. Tada sam već mislila da neću ni ja proći. Došao je red na mene. Zastori su se podignuli, ali nije se čula nijedna riječ. Sve sam zaboravila. Samo sam odjednom krenula pričati. Pričala sam i pričala dok me nije zaustavio žiri. Mislila sam da nisam prošla. Ali ipak jesam. Svidjelo im se moje izmišljanje riječi, a i nespremna gluma.Mia Matković Grgić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" Velika138

Laura Kuba, Osnovna škola KajzericaStajala sam na pozornici dok su jaka svjetla bila usmjerena ravno prema meni. Odjednom sam zaboravila cijeli tekst koji sam danima učila i vježbala kod kuće. Publika je šutjela, a meni su ruke počele lagano drhtati od velike treme. Imala sam osjećaj da vrijeme stoji i da svi gledaju samo mene. Htjela sam pobjeći, ali tada sam duboko udahnula i počela govoriti svojim riječima. Ispričala sam priču onako kako sam je osjećala, bez naučenih rečenica. Na kraju su svi glasno pljeskali, a profesorica se nasmiješila. Tada sam shvatila da nije važno biti savršena nego hrabro nastaviti dalje pred svima uvijek.Amalia Kljajić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaSat vremena prije predstave bez prestanka sam ponavljala tekst. Kada sam došla, stajala sam iza pozornice i čekala svoj red. Moj se red približavao i tu je nastupila panika. Stala sam na pozornicu, zastor je još uvijek bio spušten, a moje je tijelo drhtalo. Zastor se podigao, publika gleda samo mene i čeka. Razmišljam što učiniti jer se tekst ne pojavljuje, a moje oči su već suzne. Pogledam u svoju nastavnicu i tada samo krenem izmišljati riječi. Toliko sam se opustila da sam čak zaboravila na vrijeme, ali je barem sva panika nestala. Onda sam samo začula pljesak.Lukas Ljubišić, Osnovna škola KajzericaStao sam na pozornicu Super talenta. Moja točka je bila govorenje smiješnih šala, ali nisam se mogao sjetiti nijedne. Nastao je muk i uspaničio sam se. Razmišljao sam što učiniti te mi je sinula ideja! Počeo sam pričati sve smiješno iz života čega sam se mogao sjetiti. U istovrijeme sam to i demonstrirao. Publika je bila nezadovoljna stoga sam od srama istrčao van i tugovao. Upalio sam mobitel i vidio kako sam osvojio nagradu za najveće javno sramoćenje.To me razveselilo i nasmijalo. Vratio sam se na pozornicu i primio svoju nagradu. Moj strašni neuspjeh se pretvorio u uspjeh. Toni Bilušić, Osnovna škola KajzericaPrijavio sam se na natjecanje u pjevanju. Pripremao sam se za taj trenutak mjesecima i svakog se dana veselio tom događaju. Pjevao sam na probama prekrasno s puno empatije i bio sam uvjeren da će sve proći odlično i da ću osvojiti to natjecanje od ostalih pedeset natjecatelja. Došao je taj dan. Spreman sam se popeo na pozornicu i taman kada sam htio izustiti prve riječi, sve sam zaboravio. Zaboravio sam cijeli tekst i zastao na sekundu, ali sam tada bez razmišljanja počeo pjevati svoju pjesmu koju sam na pozornici izmislio. Osvojio sam prvo mjesto i podigao pehar sa zadovoljstvom.139

Lukas Šakić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaImao sam školsku priredbu za kraj šestog razreda. Bio sam jako uplašen kako ću to izvesti; trebao sam biti voditelj priredbe. Bilo je me jako strah i ruke su se tresle. Došao je dan priredbe. Reflektori su se upalili. Ugledao sam 400 ljudi koji su samo mene gledali. Drhtao sam. U sebi sam mislio - valjda neću pogriješiti u čitanju. Polako smo došli do 13. točke, još bez pogreške, no onda se dogodilo da sam totalno zabrljao tekst i svi su gledali u čuđenju. Ostale su još samo 3 točke. U sebi sam se tješio. I to je tako završilo. Lovro Franekić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaPrijavio sam se na prepričavanje pjesme Balalajka. Došla mi je poruka da sam primljen. Naučio sam sve od riječi do riječi. Došao je i taj dan; svi ljudi koji su već bili, prošli su. Došao je i moj red. Duboko sam uzdahnuo i zavjesa se digla. Svjetla su me obasjala. Predstavio sam se, no kada sam počeo govoriti tekst, nestao je iz glave. Uhvatili su me trema i strah. Žiri me gledao i požurivao, a publika me gledala blijedo. Krenuli su bacati sve po meni. Priznao sam da su me uhvatili trema i strah, žiri je rekao da nisam prošaoPetra Senj, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaIzlazim na pozornicu, zastor se podiže , svjetla blješte u mene. Stojim ispred tisuću ljudi, imala sam veliku tremu; znoj lije iz mene. Morala sam naučiti tekst književnice Ivane Brlić-Mažuranić. Bila sam sigurna da ću odglumiti i izrecitirati dobro. Kada sam vidjela gomilu ljudi, samo sam zastala i šutjela. Bila je sama tišina; ljudi se pogledavaju i čude se, a ja skoro da ne zaplačem. Mama me tješi iz prvog reda i govori: „Možeš ti to“. Samo sam udahnula i krenula recitirati kao da nema nikog ispred mene. Odglumila sam i svi su se ljudi podigli i krenuli mi pljeskati.Eva Mihaela Mustapić, Osnovna škola KajzericaSva sreća da me reflektor toliko zabljesnuo da nisam mogla vidjeti lica u publici. Stajala sam nasred pozornice i trebala izgovoriti najvažniji govor u predstavi, a meni je u glavi bila samo praznina. Nisam se mogla sjetiti nijedne jedine riječi. Dobro. Ne mogu tako stajati čitavu vječnost. Moram nešto smisliti. Odglumila sam kako nervozno prevrćem džepove i tražim papirić s tekstom pritom nešto glasno negodujući. Odjednom u džepu zaista napipam nekakav papirić. Oprezno sam ga izvadila i na moje veliko iznenađenje, na njemu je bio ispisan cijeli moj govor! Izvela sam scenu uz ovacije publike. Papirić nikad više nisam vidjela.140

Irma Sinanović, Zdravstvena škola SplitSvjetla su prejaka, tišina preduga. Kad je strah zaprijetio, iznenada se pojavila Natalija, kao da je izišla iz sna. Bez riječi, samo pogled i mali osmijeh. Uhvatila me za ruku i zapjevala Ordinary, tiho i sigurno. You take me out of the ordinary...Glasovi su nam se spojili, a pozornica se pretvorila u nešto nestvarno. Publika je zanijemila, vrijeme je stalo. Svaki stih bio je jači, topliji. Kada je zadnji ton utihnuo, svjetla su zasjala poput zvijezda. Tada smo znale da ovo nije bio samo običan nastup, nego i naša prilika da dokažemo koliko prijateljstvo zapravo može biti čarobno.David Hervaćanin, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaVježbao sam za tekst „Teče, teče i teče jedan slap“; toliko sam ga puno vježbao da sam ga znao zatvorenim očima izrecitirati. Kada sam došao na pozornicu i kada su se zastori podigli, zaboravio sam tekst, a gledalo me cijela dvorana. U glavi mi je bio požar i svi su bježali u panici, ali odjednom mi je netko šapnu i donio mi je harmoniku i onda sam svirao neke pjesme koje znam. Ljudima su se svidjele pjesme i svi smo se zabavili i plesali i na kraju, umjesto recitiranja pjesme, završilo je s harmonikom.Natalija Kovačević, Zdravstvena škola SplitSvi me gledaju. Papiri drhte u mojim rukama, usta mi se otvaraju i zatvaraju bez zvuka. Danima sam vježbala ovaj govor, ali ne mogu progovoriti. Znojim se, majica mi se lijepi za leđa, ovratnik me guši, svjetlo mi smeta… Sve su oči uprte u mene. Očekuju trenutak kada ću nešto reći. I ja ga očekujem.Prijateljica se diže sa stolice. Korača prema prekidaču. U sljedećem trenutku obujmi nas mrak. Ne vidim publiku. Nema svjetla, nema zvuka, samo ja. Savršena prilika. Srce mi usporava. Grlo mi više nije suho. Moram se dovesti u red. Otvaram usta. I govorim kao nikad.Andrej Petrović, Osnovna škola KajzericaStajao sam na pozornici i blijedo gledao u publiku. Predstava samo što nije počela a ja sam shvatio da sam u cijelosti zaboravio naučeni tekst. Počeo me oblivati hladni znoj, ruke su mi lagano trnule. Publika me je gledala s očekivanjem, mislio sam da ću se onesvijestiti. U tom trenutku prijatelj mi je šapnuo prvu rečenicu i kao čudom cijeli naučeni tekst mi se vratio. Počeo sam ga izgovarati dok nas je publika pažljivo slušala. Na kraju smo dobili veliki aplauz.Taj dan sam naučio da nikada ne treba odustati i da uvijek postoji rješenje za sve.141

Greta Voldin, Osnovna škola Svete Ane u OsijekuStojim sama na pozornici. Svi čekaju, a ja šutim. Srce mi lupa, misli bježe. Pričala sam o lijepom nebu i zvijezdama. Što ide dalje, što trebam reći? Gledam bespomoćno u publiku. Sram me, no ne smijem odustati. Krenula sam trčati po pozornici. Vidjela sam začuđene poglede. Ali ovaj put sam znala kako nastaviti dalje. Nakon nekoliko krugova po pozornici, vratila sam se na sredinu i uzdahnula. Požalila sam se kako me ni bezbroj krugova ne može poslati među lijepe zvijezde i svjetlucavo nebo. Dalje je slijedila improvizacija. Osjećala sam se hrabrije nego ikad. Na kraju sam dobila veliki, glasni pljesak.Iva Galić, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaKad pamćenje stane pod reflektorima, sve se pretvara u šapat koji odzvanja glasnije od buke. Tena stoji pred publikom i traži priču, ali sjećanja dolaze isprekidano kao svjetla. Vidi more, čuje smijeh koji je nestao i jednostavno dopusti tišini da ju vodi. Umjesto teksta kaže istinu. Publika zastane pa zaplješće. Tena shvati da pamćenje nije arhiva nego put. Korača dalje, ne traži više savršenstvo nego hrabrost da bude iskrena, čak i kad glas drhti pred svjetlima. Zna da svaki korak naprijed briše strah, a ostavlja tragove koji će ju podsjećati na snagu, vjeru, novi početak, nove prilike u životu..Patrik Ifšak, Osnovna škola Ljudevita Modeca KriževciLuka i ja smo ostali bez riječi, ali Marko nas brzo spašava time što dolazi na pozornicu i postavi mi pitanje: \"Opet ti i Luka glumite kamenje?\". U tom trenutku nisam ništa shvaćao, ali kada je Luka odgovorio: \"Kako si znao?\" odmah sam razumio pa im se pridružio i rekao: \"Ja pobjeđujem!\". Luka me pogledao sa oduškom i priznao da je izgubio. Nakon toga su Ema i Marta preuzele poglede publike pa sam šapnuo Marku: \"Hvala ti.\". Ostatak predstave je prošlo savršeno, ali je već na početku moglo biti gadno.Vanja Čilaš, Osnovna škola KajzericaDugo sam čekala ovaj trenutak. Napokon se dogodio kad odjednom moja nićna mora je uživjela. Zaboravila sam tekst. Stajala sam tamo ukipljena i pokušavala se sjetiti no nikako da se sjetim te prve rečenice. Gledala sam u publiku sa strahom u očima. Odjednom sam samo čula svoje srce koje kuca glasnije od bilo čega. Nakon mene trebao je doći lik jedne djevojčice, no budući da ja nisam ništa govorila kad je bio njezin red da izđe na pozornicu improvizirala je i spasila cijelu predstavu. Ovu ulogu sam već glumila barem 10 puta nikada mi se ovo nije dogodilo do sada.142

Milena Novković, Osnovna škola Ljudevita Modeca KriževciDanas je taj dan, imam nastup na pozornici pred mnoštvom ljudi. Pripremala sam se mjesecima za to, da naučim tekst napamet i da se borim s tremom. Stigla sam na nastup, stajala sam na pozornici i zastor se podigao, a svjetla su zasjala. Trebam krenuti recitirati, kad ono tolika trema da neznam ni jednu rječ. Stojim i ne vjerujem šta se dešava, sram, nervoza i stres su tu. Svi su me gledali, a onda sam se napokon sjetila cjeloga teksta. Spasili su me ljudi koji su tamo radili jer su rekli publici da je to sve bilo namješteno.Stjepan Pavlović, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaMorao sam odglumiti predstavu pred publikom. Tekst i glumu sam učio mjesecima. Zastor se podigao, svjetla su bila usmjerena prema meni. U tom trenutku stajem, krenem se tresti jer sam od treme zaboravio što sam uopće trebao odglumiti. Stajao sam u mjestu i pokušao se sjetiti što trebam napraviti. Publika je znatiželjno, ali pomalo već ljutito čekala da krenem. Nisam se uspio sjetiti što trebam činiti pa sam krenuo izmišljati scene. Profesor je bio pomalo zbunjen, ali kada je vidio da publika uživa u tome smirio se i nastavio gledati. Publika me ispratila pljeskom, a ja sam izašao sretan, zadovoljan…Sara Jakopec, Osnovna škola Sveta NedeljaDok sam stajala na pozornici i promatrala ljude u gledalištu, u mojoj glavi riječi su se izbrisale. Bila sam ukočena i nisam mogla zapjevati. Gledala sam svoje roditelje i prijatelje u publici kako me hrabre, ali nisam mogla. Istrčala sam s pozornice i počela plakati. Prijateljica je došla do mene i ohrabrila me. Udahnula sam pa izdahnula te ponovo izašla na pozornicu. Pogledala sam svoje roditelje i počela pjevati. Kad sam završila pjesmu, svi su me gledali. Bila sam zabrinuta, no uskoro su ustali i počeli pljeskati. Ovaj nastup neću nikada zaboraviti i uvijek će imati mjesto u mojem srcu.Larisa Čadonić, Osnovna škola Sveta NedeljaMuk i tišina odjekivali su pozornicom. Publika je začuđeno gledala u mene i čekala početak. Riječi iz mojih usta nisu izlazile. Stajala sam ispunjena strahom pokušavajući započeti. Odjednom publika ustane i počne pljeskati. Nije mi u početku bilo jasno zašto plješću, ali sam shvatila da vide dubinu moje šutnje. Publika je prestala pljeskati, svi su sjeli na svoja mjesta. Odahnula sam i počela s nastupom. Glazba je odjekivala cijelom dvoranom i ljudi su bili iznenađeni. Nastup je prolazio iznenađujuće dobro, ljudi su uživali. Završetak nastupa bio je spektakularan, publika je bila oduševljena, a ja sam napokon bila sigurna u sebe.

Anja Kušpilić, Osnovna škola KajzericaZastori su se razmaknuli, a jaka svijetla teško su mi pala na oči. Publika je bila tiha, nestrpljiva. Svi su me gledali i iščekivali moje riječi. Glumila sam glavnu ulogu toliko puta a sada odjednom samo muk i tišina. Koljena su mi klecala a u glavi mi je bio samo šum. Pogledavala sam oko sebe i razmišljala kako da siđem s pozornice i nestanem iza zastora. Netko iza mene šapnuo je moje prve riječi. Izgovorila sam ih nesigurna a dalje su se same vračale. Preživljavala sam prostreljivanje pogleda publike. Predstava se do kraja odigrala glatko, a pljesak je doprinio olakšanju.Mila Matić, Osnovna škola KajzericaBila sam jako uzbuđena jer sam dobila glavnu ulogu u predstavi. Samouvjereno sam stala na pozornicu. Zastor se podigao i… muk. Skroz sam zaboravila svoj tekst. Sve svjetlucave oči su bile uperene u mene. Nakon par sekundi čuo se tih glas prijateljice koja isto ima ulogu. Govorila mi je tekst. U panici sam brzo probala pročitati riječi s njenih usana, ali nisam uspjela. U trenutku sam osjetila dlan na svojim leđima. Kad sam se okrenula vidjela sam sjenu koja je plesala, to mi je bio znak za početak improviziranja. Predstava je bila još bolja kad sam improvizirala nego s tekstom!Petra Milković, I. osnovna škola DugaveBila je to velika predstava. Pripremali smo se za nju cijelu godinu. Imali smo bezbroj proba. Svi smo naučili tekst mjesecima prije. I jučer na generalnoj probi je sve bilo u redu. I danas također. Došlo je stvarno puno ljudi. Sve sam znala što trebam napraviti. Stajala na pozornici i čekala. Podigao se zastor, a ja. A JA NISAM IMALA POJAM ŠTO RADIM. ZABORAVILA SAM SAV TEKST. Samo sam stajala. Vrijeme je prolazilo. Svi su čekali da počnem, a ja se nisam mogla sjetiti teksta. Na svu sreću, nakon što me izjela trema netko je spustio zastor. Bila sam spašena. Matea Bajamić, Srednja tehnička prometna škola SplitZastor se podiže, sva svjetla i pogledi uprti su točno u mene. Počinje me hvatati nervoza. Osluškujem srce koje ubrzano kuca, tuče.Riječi kao da su otputovale iz mojih misli i nakon neugodne tišine sjetim se svoje omiljene pjesme. Umjesto filozofiranja o identitetu i odlukama, tko sam ja ili mi zapravo, o ulogama i očekivanjima drugih te koliko naših odluka stvarno pripada nama, a koliko drugima, odlučujem pjevati.Moj neočekivana reakcija i pjesma u publici je izazvala šokirana lica. Nakon velikog čuđenja atmosfera je postala topla i manje neugodna, a moje srce je opet kucalo mirno i sigurno. Moja pjesma!144

U 100 riječi započnite pismo svojem najdražem književnom liku. Nemojte ga završiti nego ga ostavite nedovršenim. S malo tajnovitosti na kraju.

Lora Čičak, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebDraga Leeli, jako mi je drago što ti napokon mogu pisati. Ti si mi najveći uzor! U knjigama o tebi, Janneru i Kalamaru ti se stvarno ističeš. Ipak si ti pjesmonoša Aniere! Boriš se za one do kojih ti je stalo pod svaku cijenu i neopisivo si hrabra. Kako to da te tvoja štaka nije unazadila? I kako si uspjela svirati fruloharfu toliko noći bez pokazivanja imalo slabosti? Koji ti je brat draži? Hvala ti što sime naučila da ništa nije nemoguće i da ništa ne znači to što si drugačiji. Također ti zahvaljujem što si mi pokazala da…Ema Markobašić, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebDragi Charlie! Ja sam Ema i pišem ti ovo pismo jer te želim pitati nekoliko pitanja… Usput, jako mi se svidio tvoj roman „Charlie i tvornica čokolade“. Želim te pitati kako si se osjećao kada si gubio nadu za pronalazak zlatne ulaznice i onda je našao. Također, jako me zanima jesi li osjećao strah ili uzbuđenje kada si vidio svu ostalu djecu koja su osvojila zlatnu ulaznicu? I stvarno me JAKOOO zanima imaš li pun ormar Wonkinih čokolada kao što je Wonka obećao? Otkrit ću ti svoju najveću tajnu…Margareta Novina, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebDraga Nikki! Mislim da imamo dosta toga zajedničkog i zato ti i pišem ovo pismo. Jako mi se sviđaju tvoji dnevnici. Mislim da su zanimljivi. Jako me inspiriralo to što si slikarica i mislim da jako lijepo slikaš i crtaš. Imam sva četri dnevnike i sve sam ih pročlitala. Zapravo,prve tri knjige dobila je moja starija sestra i kad sam ih pročitala, jako su mi se svidjele. No kad smo bili na ljetovanju u jednoj sam knjižari ugledala četvrtu knjigu i odmah je pokazala mami. Tamo smo je kupili i odmah sam počela...Lorena Škunca, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebDraga Pippo Fitz-Amobi, ovo pismo pišem tebi zbog posjeta u mislima. Malo ću ti pisati o svojim željama, strahovima, tajnama itd. Voljela bih te upoznati. Bojim se puno stvari: pauka, zmija, otrova. Ali najveći mi je strah ono što se ne vidi, ne čuje, potpuni misterij. Uvijek me zanimalo kako to ljudi samo nestaju u našem gradu, kao da ih vjetar uzima dok svi mi ostali spavamo. Svi misle da ljudi samo odlutaju negdje i ne znaju put kući, ali ja mislim da su to duhovi ovoga grada koji hoće osvetu. Veću nego bilo što na svijetu…146

Mirta Katulić, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebDraga Hermione Granger, jako mi se svidjela tvoja uloga u knjizi Harry Potter i u filmu. Jako si mi dobar uzor po učenju, dobrim odlukama, ponašanju i borbi za dobro. Sviđa mi se to što nisi nikad izdala svoje prijatelje i uvijek si bila uz njih. Kako si još uvijek ostala na strani dobra i nisi se pridružila zlim čarobnjacima? Zahvalna sam ti što si ovu knjigu uljepšala i učinila je posebnom. Kako ti je bilo kada su te svi vrijeđali i govorili da si previše pametna? Kako si se poslije pridružila društvu? Otkrit ću ti svoju tajnu. To je…Mara Salajster, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebDragi Odiseje! Znam da ima puno knjiga u kojima si, kao i ostali likovi iz grčke mitologije, no ti si mi najdraži. Volim kako si se borio do kraja, čak i s bogovima. To mi pokazuje da nije važno što je netko veći i jači, zato što si se više puta borio s Posejdonom i nisi izgubio. Nikad ne bih mogla biti kao ti, zato što bih se prestrašila i odustala, a ti si plovio otprilike 20 godina i skoro poginuo mnogo puta. Atena je od tebe odustala, a ti nisi odustao od svoje plovidbe, nego…Mia Blažeka, Osnovna škola Svete Ane u OsijekuDragi Sherlock, moje ime je Mia i pišem ti iz Hrvatske. Najprije ti moram reći da sam pročitala sva djela i pogledala sve filmove u kojima si ti glavni lik.Divim se tvojoj oštroj inteligenciji i načinu na koji razmišljaš. Uvijek mi je zanimljivo čitati tvoje „borbe“ s Jamseom Moriarityjem zato što i jedan i drugi imate dar zapažanja i najmanjih detalja.Kod tebe mi se, također, jako sviđa tvoje prijateljstvo s dr. Watsonom. Iako se ponekad prepirete, žrtvovali biste se jedno za drugo.Imam puno pitanja. Kako uvijek otkriješ sve, čak i najzamršeniji slučaj? A kako uspiješ pratiti sve…Tajana Sundić, Srednja škola DaljSantiego, već dugo razmišljam da ti pišem i otvorim dušu i znaj nije mi lako sastaviti ovo pismo. Da nije bilo tebe, danas ne bi bilo ni mene, ove osobe kakva sam postala. Bez tebe bi moji snovibili prazni i beznačajni, uzalud potrošena energija. Zahvaljujući tebi shvatila sam da nijedan san nije nemoguć ako ga uhvatiš i kreneš za njim. Na tom putu k ostvarenju ima boli, suza i izazova, ali, kako kažeš, važna je vrijednost puta, a ne cilj, to je učenje. Zahvaljujući tebi ne bojim se neuspjeha i snagu pronalazim u sebi svakog dana, a ne u147

Petra Jelić, Osnovna škola Ante Starčevića RešetariJednog sunčanog dana razmišljala sam o svom najdražem liku iz knjige'' Maturalac''. On je Mario. Ovako sam mislila u sebi. Marko, jako si mi draga osoba. Volim tvoj karakter u knjizi. Knjiga je bila savršena. Bilo je svega od smjeha do problema, no ti si to sve uvijek rješavao. Hrabar si i jak, lukav i smiješan. Znam da voliš Anu, svoju prijateljicu i nadam se da će te jednog dana biti zajedno do kraja života. Zašto nisi znao da je Marija zaljubljena u tebe? I za kraj pitanje: Sviđa li ti se moj prekrasan pozitivan stav o tebi? Hvala!Lorena Tomić, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebDraga Paulina P.,ti si moj najdraži književni lik. Kad sam bila manja, stalno sam čitala tvoje knjige. Neke sam pročitala i više puta. Sada kada je izašao film, i njega sam pogledala. Tvoje knjige bile su mi najzanimljivije, najsmješnije, a ponekad i napete. Imala si bujnu maštu, pa si i mene potaknula na maštanje. Razmišljala sam o tome kako bih provela dan s tobom, kako bismo zajedno pričale, išle u školu, dijelile sve tajne...To moje maštanje bilo je toliko snažno da sam te čak i sanjala. Oduvijek sam željela taj san podijeliti s tobom. Sanjala sam…Jana Milas, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebNikada nisam mislila da ću pričati s Vama, ali upravo pišem pismo baš Vama. Kaiu Azeru. Imam samo par pitanja za Vas. Ide li Vam Paedyn na živce? Mislim Vi ste trebali postati poglavar kraljevstva no ona se baš morala ugurati na Vaše mjesto. Vjerujem da vam to nije baš najljepše sjelo. Ima li Vaš brat samokontrole? On koliko sam pročitala stalno radi stvari koje ne bih trebao niti pomisliti da učini. Nemam još previše pitanja za Vas ,ali postoji još samo jedno pitanje koje me užasno zanima, a to je volite li zapravo.Iva Gorup, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebDragi Ori, doista nemam riječi kojima bih ti dovoljno zahvalila za tvoju hrabrost koja je bila ključna za spašavanje mnogih života. Riječi su najveći lijek, ali ujedno i najveće oružje, a ti to najbolje znaš. Zato sam ti odlučila napisati pismo. Ponekad razmišljam o oknu, u ovom slučaju poveznici između prošlosti i sadašnjosti. Jesam li nalik tebi, Ori? Bih li se usudila proći kroz okno? Bih li pročitala Izabelin dnevnik ili bih ga od straha ispustila iz ruku? Bih li stavila svoj život u opasnost radi ljudi koje gotovo ne poznajem? Ori, pozivam te da riješiš još jednu zagonetku... 148

Tena Moćan, Osnovna škola Ante Starčevića RešetariDragi Mazalo,pišem ti ovo pismo jer si me jako dojmio u romanu \"Smogovci\". Svojim prekrasnim radovima si me zadivio i potaknuo na slikanje. Divim se iskrenoj ljubavi između Dunje i tebe. Vjerujem da ćete ostati zajedno do kraja života i zasnovati veliku obitelj, poput tvoje. Zanima me kako je živjeti bez roditelja, pogotovo bez majke? Tko se brine o vašem domaćinstvu? Nemaš pojma koliko je odlično imati više braće koji te mogu zaštiti u svakom trenu. Molim te odgovori žurno na ovo pismo. I još nešto: zanima me kako si se osjećao kad je tvoj brat doveo…Ana Varenica, Osnovna škola Gornje Vrapče ZagrebNisam mislila da ću ikada dobiti priliku obratiti Vam se, ali sada kada sam dobila tu priliku imam par pitanja koja mi se vrte po glavi od kada sam pročitala Charlie i tvornica čokolade i Matilda. Prije nego što započnem s pitanjima moram Vam reći koliko sam bila oduševljena nakon čitanja tih knjiga.Kako su Vam napamet pale tako dobe ideje za knjige koje ostavljaju bez teksta?Koliko vremena Vam je bilo potrebno da napišete Matildu?Koja Vam je najdraža knjiga koju ste napisali i zašto?S koliko godina ste odlučili početi pisati?I za kraj najbitnije pitanje…Lara Smola, Osnovna škola Svete Ane u OsijekuDraga Pipi,divim se tvojoj hrabrosti i upornosti. Dok svi oko tebe sumnjaju, ti nastavljaš tražiti istinu, čak i kad je teško. Tvoj način razmišljanja me tjera da i sama više istražujem stvari oko sebe. Ponekad se pitam odakle ti snaga za sve to i jesi li ikad poželjela odustati. Možda postoji nešto što te gura naprijed, nešto što drugi ne vide ili možda netko. Ako je to istina, onda...Tihomir Pupić Vurilj, Srednja tehnička prometna škola SplitDragi Pale,često pričamo o tome kako bi bilo lijepo ostati sami i raditi što god želimo. I mi ponekad mislimo da nam nitko ne treba, da bi smo bez škole, roditelja i pravila bili znatno sretniji. Ali kad smo čitali tvoju priču, shvatili smo koliko je čovjeku teško bez drugih ljudi. Jesmo li i mi nekad previše ljuti na one koji nas vole? Hvala ti što si nam pokazao da samoća nije zabavna koliko izgleda. Ponekad i sami poželimo pobjeći od svega, ali onda se sjetimo praznih ulica oko tebe i osjećaja koje je ostao kada si napokon shvatio...149

Eva Mihaela Mustapić, Osnovna škola KajzericaDragi Mika, pročitala sam tvoju priču i jako se rastužila. Dirnula me ta tvoja nesretna i tužna sudbina. Dok nisam pročitala tvoju priču nisam uopće ni slutila koliko smo nemoćni kada nas obuzme očaj i koliko jedna ovisnost može nekome promijeniti život na tako tragičan i tužan način. Žao mi je što se upravo tebi to dogodilo, jer sam vidjela da si dobar čovjek koji voli i brine se za svoju obitelj. Željela bih ti toliko toga reći i naći riječi utjehe. Ne mogu ni zamisliti kako je teško živjeti s time što ti se dogodilo, što si učinio, ali…Laura Kuba, Osnovna škola KajzericaDraga Paulina P., dok sam čitala tvoje predobre dnevnike, često sam imala osjećaj kao da razgovaram s prijateljicom. Sviđa mi se što si iskrena, zabavna i uvijek svoja, čak i kada upadneš u nevolje. Ponekad me nasmiješ svojim razmišljanjima, a ponekad me podsjetiš na mene samu i moje školske dane. Zanima me jesi li ikada poželjela da odrasli više razumiju kako se djeca osjećaju. Mislim da bi ti i ja mogle biti dobre prijateljice jer voliš pričati o svemu što ti se događa. Dok sam čitala tvoj dnevnik, poželjela sam i sama početi zapisivati svoje misli jer možda jednoga dana…Lukas Ljubišić, Osnovna škola KajzericaSvaki dan u slobodno vrijeme pričam sam sa sobom i uvijek sam bio iskren osim jedanput. Ti si uvijek od povjerenja i znam da se mogu osloniti na tebe. Jedino kada nisam bio iskren je bilo kada sam dobio lošu ocjenu jer sam cijeli dan ležao u krevetu. Nije mi se dalo učiti pasam čitao knjigu. Pročitao sam ju i prepričao sam ti sve. Zatim sam uzeo mobitel i igrao igrice. Lagao sam te kada sam ti rekao kako sam jako puno učio baš svaki dan u tjednu i kako ću dobiti ocjenu odličan. No nije se tako dogodilo.Andrea Šimonović, Osnovna škola \"Ivan Goran Kovačić\" VelikaDraga Enola, željela sam ti napisati ovo pismo jer si moj najdraži književni lik. Pročitala sam tvoje dvije knjige i pogledala dva filma. Uživam u svim tvojim avanturama i nadam se više nisi u sjeni brata Sherlocka. Obožavam kada ga pokušavaš nadmudriti. Tvoj je život pun zagonetki i divim se tvojoj hrabrosti i inteligenciji. Jako me zanima kako zapažaš sve detalje i kako možeš zapamtiti toliko podataka. Najdraža mi je tvoja avantura kad si tražila nestalu sestru djevojčice sa šibicama. Nadam se da ćeš se i dalje slagati s braćom jer trebate jedni druge, pogotovo kad vam nestane majka…150