Izdavač: UDRUGA UMJETNIKA „VJEKOSLAV MAJER“ Urednica: Prof. Branka Domjanić Uredničko vijeće: Prof. Branka Domjanić Pjesnikinja Marija Vinković – Stančić Korektor: Prof. Mirjana Ćosić Olujić Lektor : prof. Branka Domjanić Ilustrator naslovnice: Akademska slikarica Nada Škrlin- Dagelić Ilustratori: Akademska slikarica Mirem Đimšita Slikar Ivan Đudajek Prof. Vlado Bendeković Tehnička priprema: Ninoslav Pirš - Tresh Design Prof. Ljiljana Šiljak i Pjesnikinja Jelena Stana Vivalt Naklada 1000 primjeraka Tisak PRINTERA grupa ISSN 1849-2592 CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000868154 Zagreb 2013.
Majerove lanterne PRVI ZBORNIK UDRUGE UMJETNIKA VJEKOSLAV MAJER Prijatelju, ostavi stan i brige Podimo u spilju, postanimo sige VJEKOSLAV MAJER
ZBORNIK - SPOMENAR UDRUGE UMJETNIKA VJEKOSLAV MAJER Pred kraj 1992. godine pozvala me Lidija Dimovska u Kaj Kustošija, jer je netko objavio da tamo nastupam. Zanimalo me tko se to mene sjetio jer već dugo nisam bila u pjesničkim društvima, pa sam otišla vidjeti. Održala sam pjesničko večer zajedno sa Silvijom Ranogajec i Vjekoslavom Dolarom koje sam tek upoznala, a vodio je Vlado Ferina. Vlado Ferina i Zvonko Kvaternik pozvali su me da prisustvujem priredbi Kaj festivala koji se održavao u kinu u Kustošiji. Tada sam čula da Vlado želi novi prostor, kako bi se odvojio od Branka Premelića sa kojim se nije slagao i ponudila sam da pokušamo doći u prostor moje mjesne zajednice u ulici 8. maja gdje sam nekad vodila dječji klub Cvrčak. Tu su održavane brojne priredbe na Zrinjevcu i Strossu, a također je do pred rat u tom prostoru postojala Galerija 8, koju je osnovao i vodio Antun Bauer uz svoj Dokumentacijski centar. Vlado je napisao program, a mi smo ga predali HDZ-u koji je tada odlučivao o prostoru i nakon mjesec dana sastančenja uz pomoć Vjekoslava Dolara, Mutimira Bibice i Stjepana Kobeščaka uspjeli smo dobiti prostor, a tada je Vlado odbio voditi programe i sve je palo na mene, iako sam se ja borila da se odredi netko drugi, jer nisam znala kako dalje. Ipak prvo veče održano je uz pomoć Lidije Dimovske i svih, dotadašnjih članova KajaKustošija koji su sada imali dva mjesta na koja su odlazili, jer su se Vlado i Branko u međuvremenu pomirili. Prvi nastup imali su: Majska i Davor Čevanić, Teodor Boch, Hasan Džinić i Zvonko Kvaternik. Uskoro nam se pridružila i NadjaJoke, kao i mnogi drugi članovi. Bio je tu i Bojan Kodrić, Krešo Posarić, Rato, ponekad bi dolazila i Vesna Parun, Nada Iveljić, Balaško, Gardaš, ...slikari su izlagali slike pod strogim okom našeg počasnog člana Antuna Bauera i njegove supruge. Bilo je tu imena kao: Rubinić, Lacković, Josip Ćosić, Nada Škrlin, Mira Đimšita, Đudajeki, Bendeković, Biserka Marečić, Nikola Pećko sa svojim alumnima, Petar Brajković kao i brojni drugi iz Hrvatske i dijaspore, pa su se tako ovdje predstavili slikari iz skoro svih zemalja svijeta. Uz to imali smo i likovne tečajeve koje je vodilo više članica, ali najpoznatije su: Ruža Rajić sa svojom likovnom grupom koja je nastavila zajednički rad nakon završenih tečajeva u Otvorenom učilištu, Helena Katušić, Magdalena Đudajek i drugi. 1999. g. uspjeli smo našu Tribinu Pri Lojzeku koja je funkcionirala kao grupa pod okriljem Općine Centar registrirati kao Udrugu umjetnika Vjekoslav Majer. Za to je trebalo donijeti popis osnivača na kojem je bilo 38 članova. Ja sam bila izabrana za predsjednicu, jer sam i do sada sve vodila uz pomoć moja dva dopredsjednika Vjekoslava Dolara i Krešimira Munića, dok nam je blagajnica bila Lidija Zadro, iako nismo imali ni članarine, ni nikakvih novaca. Da bi se Udruga mogla osnovati, ja kao predsjednica, morala sam predložiti svoje reference o umjetničkom radu i diplome, za razliku od ovog danas, kad udrugu može osnovati tko god hoće. Poslije smo još puno puta mijenjali članove Upravnog i Nadzornog odbora, jedino sam ja od početka ostala i od prvog dana do danas vodila i organizirala večeri petkom svaki tjedan. Sastajali smo se i za blagdane, ljeti, uvijek, bez izuzetka. 5
Bilo je i velikih projekata. Jedan od prvih bio je Piknik pjesnika na Jarunu, po ideji Zvonka Kvaternika, od kojih su krenuli naši nastupi po ulicama, npr. Nastup za kupnju konja našem jedinom kočijašu. To je pomalo preraslo u Cest is the best, manifestaciju koju sad više ne vodi Majer, a ljeti i dalje vodimo Susrete pjesnika na Jarunu subotom. Uz pomoć naše drage Tete Slavonke, povezali smo se s Jozom Flegarom koji je započeo osnivanje i druženje pjesničkih udruga po Slavoniji, te smo imali stalne nastupe jedni kod drugih, a danas je to preraslo u Susrete pjesnika Hrvatske, gdje dolaze pjesnici iz Hrvatske i inozemstva. Još u ona ratna vremena, bili smo stalno na braniku naše Lijepe i priređivali večeri u čast Vukovara i onih gradova, gdje je već kada podrška trebala, a Ivan Lerotić nije prekinuo svoje veče ni pod zvončićima. Sada imamo izvrsnu suradnju s mnogim braniteljskim udrugama, pa nastupamo za njih i surađujemo u brojnim humanitarnim akcijama. Podržavali smo naše običaje i sudjelovali na etno priredbama Kaj su jeli naši stari i Špancirfestu, a Miroslav Horžinek priređivao nam je tredicionalne večeri. Pratili su nas i brojni novinari, pa smo imali redovite objave u Večernjaku, često u Vjesniku, novinama umirovljenika i drugo. Stalni novinari koji su o nama pisali bili su Željka Kolaković i Igor Došen. Vrlo često, pratila nas je i televizija. Mnoge radio stanice objavljivale su o nama, a imali smo i redovne emisije na radio Zelini i Zaboku. Eto, ne stane sve u dvije riječi, ali moram naglasiti da smo uvijek bili smatrani obiteljskom tribinom, u kojoj se cijenila toplina i zajedništvo, te suradnja s drugim udrugama. Jedino nikad do sada nismo imali zbornik, jer smo za sve ove godine sakupili jedva za prvi. Tako ćete ovdje u ovom zborniku - spomenaru naći pjesme sakupljane u toku dvadeset godina i imena članova kojih više nema, osim u našim srcima, kao i onih danas koji su tek došli. Ipak ovo je samo kap u moru, jer ovdje je bilo puno više članova, zborova kao Agape, Hrvatski Zagorci, Maksimirke, Puce zagrerbečke i drugi. Likovnjaka kao Ivica Bednjanec,Marijan Tomić, IcoVardaj, glazbenika kao Ibrica Jusić, Drago Stojanec, povjesničara, lektora, filozofa… Mnogi naši članovi spomenuti su samo kao autori pjesama, a bili su mnogo više od toga. Nadam se da će od sada biti još puno zbornika, pa ćemo imati priliku progovoriti i o njima i da će naš dobri duh Udruge i dalje krasiti naša druženja. Ljiljana Šiljak Zvonko Kvaternik Hasan Džinić Majska Ćevanić
VLADO FERINA STEZE MEGLENE Retko je živlenju po vsakoga mere, nigda ne znaš kaj se gda z bregov kotura, kakov ti se meter pod nogami stere, i kaj se zritava kak poišće vura. Denes ti je ovak, zutra ne znaš kak bu, v sečanju su same goli oblizeki. makar nigdar nisi bil nit blizu nebu - sudbinu si smičeš po zlizanoj štreki. To lucke sudbine se melin obrača onak kak mu voda dotiče v ketača, a vsi sme pomele v moči tog potoka z Lucifera kliešči pod krampli vuroka. Teške se nadati drugem neg kak ide jerbo vsakog dana čutiš se vse menje; mučiš, trpiš, čakaš da se vse to zide, dok skrivečki čuvaš vekomajne senje. Tak bu dok buš čutil zrableno si telo i sam se pribrajal med tere se gene, makar znaš da ne bu kak bi ti se štelo; - pram frajščine su navek steze premeglen 9
KREŠO MUNIĆ ZAKAJ TE SENJAM Zakaj te senjam, dragi moj stari? Kaj se događa vu srcu mom? I mislim na te, stari, to žari. To tak me grije vu krilu tvom. Ak mi se pije, ti piješ z menom. Ak’ se popeva, ti pak si tu. Bormeš sem plakal, skupa s tebom v radosti velkoj ali i v zlu. Mi smo već stari, kak dva pajdaša. Nemremo niš na svetu tom, da nas ne veže sudbina naša. Navek se vrnem vu topli dom. Sigde je lepo prijatel dragi. Sigde sem senjal, popeval i pil, al’ nigde i nigdar, vu takvi snagi kak kad sam pri tebi, nisem ja bil. Tvoj zrak kad vdehnem mislim da letim. Vdehnem još jenput, nemrem ti reč. To ti je stari, sam kad se setim, kak da sem v raju, vu nebu već. 10
Mislim si, Jezuš, kaj se to menja. Zakaj baš ja sem pri sreći toj? Tolko lepote kak da se senja. To ti si z menom – - stari moj. Kak negda jenu, bumo si spili. Onda još jenu, pa jenu još. Pak bumo cuguš, stari moj bili, se dok ne prejde i zadnji groš. Popevaj, tancaj, pajdaš moj stari. Sreću sem našel vu krilu tvom. I kak da vidim najlepše stvari, ja tu sem opet, tu mi je dom. Zato te nemrem sanjati prestat. Zato si navek vu srcu mom. Još bi se jenput s tobom štel zestat zagrebu dragom – - starome mom. 11
VJEKOSLAV DOLAR BEZ TEBE Bez tebe u meni iščeznuo bi nemir. Bez tebe ugasnuo bi svemir. Bez tebe nikuda neću poći. Bez tebe nikuda neću doći. Bez tebe u ništavilu sam se krio. Bez tebe nigdje nisam bio. Bez tebe živjeti sam prestao. Bez tebe život bi nestao. MAJSKA ĆEVANIĆ MOJA ILIJADA Vjetar te primorao da pjevaš. Danas si šutio. Cijeli je dan prošao u šutnji... I cijela noć... U meni se vjetar s mora dijelio na pramenove. U meni je Patroklo krvario. Rane svijetle. Dan protječe između trepavica. Uostalom, u Homerovim djelima junaci plaču. *** Istok ili Zapad, pitali su. Sjever, rekla sam i otišla na Jug. *** Na papučama drijema mačak. Hodam bosa cijeli dan. 12
LIDIJA DIMOVSKA ZAŠTO? Reci mi zašto da ne gledam oči, te plamteće zvijezde ispod gustih vjeđa? Možda mu pogled hrabrost oduzima ili moja drskost pomalo ga vrijeđa? Želim potonuti u očima onim i nestati u ta dva jezera plava! Ali recite mi kako da se sagne njegova prekrasna ponosita glava? LIDIJA ZADRO U VRIJEME BOSNE U vrijeme Bosne si živio i sve to opisao blagovremenski Ivo. Odonda Ivo. odbrojava i nestaje, sve je manje Bosne onakve ko’ da si je nježno otkrio i odnio u drugi svijet, sobom okamenio. I boje. Da se ne bi ni u grobu prevrtao da si ovo vidio Ivo... ...kad nema Bosne ...ni Bosne Srebrne... ...ni zlatne, ...ni andrićevske, ...kad nema Bosne. 13
SLAVKO ŽARNIĆ NAPISANA SUZAMA Tuđe majke sisu ja sad sisan Jer u svoje majke naša nisan. Pun je štumak. Umiren od stida, šta san dicu iz domaje diga. Tuđa zemjo, na svemu ti fala, Uzela si, puno si mi dala. Svoju mladost darova san tebi. Nikad neću ja oprostit sebi. Iz greba me mrtva mater kune Što mi dica tuđe riči zbore, A ja evo među dva plamena. Ne znan koji me izgara gore. Mislima san na majčinu pragu. Domovino oprosti mi grije. Čuvaj kosti moji pradidova. Dicu lako ostavit mi nije. MARKO PL. BARIŠIĆ ŠKANCIJA NA ZIDU VISILA ŠKANCIJA STARA, S LIJEVE STRANE, BAŠ UZ BOK STAROGA ORMARA. NA ŠKANCIJI OD SMREKOVA DRVA VISILA JE BUKARA STARA, ISPOD NJE NA KUKICI STAJALA JE TAVA ISPOD TAVE, BAŠ IZ ZIDA, IZNIKLA JE TRAVA. BOŽE MILI, KAKO DUGO OVDJE NIKOG NEMA? UMRLA JE MOJA MAJKA, NEMA TKO DA SPREMA. 14
ANTUN JAROSLAV MIKŠIK HRVATSKA NE MOŽE NATRAG Hrvatska ne može natrag, Ni za stopu da se vrati! Bila bi to naša propast, Nestali bi svi Hrvati! Srbi bi tad posrbili, I gradove i svetišta, A od stare nam kulture, Ne bi ni ostalo ništa. A Hrvata što bi ostalo, Ni H ne bi smjeli reći. Kao roblje tad bi bili, Život bi nam bio pseći. Zato za nas nema natrag! Samo naprijed ić’ se mora! U obranu svi do zadnjeg! Sad je vrijeme! Sad je hora! ZVJEZDANA PIKL GITARO JEDINA Gitaro jedina, nekad si svirala u srce me dirala, a sada stojiš na zidu oko tebe nikoga nema. U srcu je samo bol i vječna uspomena! Gitaro jedina, gdje su oni divni dani koje smo provodili s tobom svi? Vedra lica, lošeg glasa, dobrog društva i punih čaša? Nema onih divnih noći koje su nam znale krasiti vrijeme i u srcu ostale divne uspomene. Gitaro jedina, ruke koje su te svirale i u srce nas dirale, nema ih, nema više! Zato bol i tišina u srcima našim diše. 15
VESNA PARUN TKO JE OD NJIH SRETNIJI Slušao drozd slavuja kako pjeva. - Blago tebi! E baš si sretan! Na to kos pjev svoj prekine; - A ti? Slušaš. - I uživaš. - Pa što? - I sretan si? - Jesam... Je li ti krivo? - Tvoja me sreća drozde inspirira da pjev svoj usavršim. A sad mi daj mira! 16
MARA GALI ZORA RANA Ne prespavaj zoru, Rođeni moj, ne prespavaj zoru jer bit će ti žao. Mislit ćeš, da ti je cijeli dan netko sate krao. Ne prespavaj zoru, ni rađanje sunca, trebaš vidjeti i doživjeti ljepotu oko sebe, sve do vrhunca. Budi se prije zore, Rođeni moj, otvori prozore sve, otjeraj teške sne i zagrli me. Neka u našu sobicu malu uđe zora rana i navjesti dolazak dana koji je pred nama. Vidjet ćeš... Ništa nam teško neće biti u tijeku dana kad nam zora rana zbliži naša srca i kada budemo sigurni da jedno za drugo kuca. Ne prespavaj zoru, Rođeni moj! 17
ELIZABETA ŠNAJDER GREBLO SLAVONSKA ZIPKA Na tavanu staroga ambara, Šukundjeda stoji zipka stara. Tamo stoji već stotinu ljeta Ta svetinja slavonskoga svijeta. Od slavonskog hrasta napravljena Neće nikad nestat’ povijest njena. Hrast slavonski navijek će živiti, Sa zipkom se svojom ponositi. Priča zipka što je nekad bilo A nama je zipku slušat milo Prošle dane naših šukundjeda I od starog našega pradjeda. Kaže zipka kako j’ baka mila Svoga sina u njoj odgojila. Zibala ga i pjevala njemu: Nina, nina, majka ziba sina Nina, buba svog milog goluba. On joj gorko majku pozdravljao I u zipki slađano zaspao Dok je majka poslove radila Zipka mu je druga majka bila. Kad je išla u polje raditi U zipki je i sina nosila, Da ga ne bi sunce opržilo Od hrastovih grana hlad mu napravila. Sa svojim ga mlijekom nahranila I to mu je zipka govorila Ni mu dala umjetnoga dara Nego mlijeka iz svojih njedara. Ni mu dala iz ljekarne lijeka Nego svoga majčinoga mlijeka. Tako su nam naši dragi mili Po seljački i pučki živili Uspomene o zipki ostaše To su stare svetinje nam naše. 18
Čuvajte ju mlado pokoljenje Poslušajte i vi priče njene Kad zaželiš idi pričaj s njome Reći će ti sve o djedu tvome. Od tvog djeda i tvoga pradjeda I davnoga tvoga šukundjeda. Šukundjedi naši vrijedni bili Hrastovinu nama posadili. I poruku ostavili svetu Poštuj svakog na ovome svijetu Poštuj tuđe, ali cijeni svoje To je geslo Slavonije tvoje. Lezi u nju i zibaj se malo Našoj zipki do toga je stalo. Voli zipku ti od hrastovine To je dika tvoje Slavonije. 19
RUŽICA HORVATEK - DOLOVČAK PISEC Če pisec napiše kakvo delo; bilo to vu stihu ili prozi, pak bi štel da nekaj izda ne da se s tem gizda već da bi dal svom rodu morti nauk ili razonodu. Je napisal lepu zgodu. Pisal je o ptice,cvetju, o mladosti i ljubavi, o starosti i vinu; popevke je on slagal k Božiču, novom letu i godu, mislil si je da bu za hasan i ponos Hrvackome rodu. Vu matično društvo svoje delo predal. A gda je vu matice sudec to delo pregledal, piscu je sve lepo povedal. Kak treba najti izdavača, odredača, tisek i novinara, i imati puno para. Zamislil se pisec i protesteral; Kaj moram ja pamet svoju vama još i platiti?... Tak mu je prekipel i lonec tu bu bil kak ti konec više niš si ni dal reči jer se ni dal za nos vleči. -Mislil si je: stihe svoje bu i dalje pisal čital bu ih svima al’ niš ne bu izdal... 20
MARIJA BEBA MOLNAR RASTANAK Oprostili smo se pogledom, dodirom, stiskom ruke, drhtajem usana, gestom poljupca... ni riječi smogli nismo. A želja je mnogo bilo. Suzom zamagljena oka i s bolom u srcu, na kraju, rekli smo samo: ZBOGOM! 21
MUTIMIR BIBICA VREMENSKE DALJINE Sedam milijuna godina, to nije puno povijesti svemira. Sedam tisuća ljeta, to nije puno povijesti zemlje. Sedam desetljeća, to je puno povijesti nekog čovjeka. Naskoro će toliko proslaviti naš znanac i prijatelj, maestro Josip Ćosić Agramer. Njegov je život ispunjen. On je putovao, učio, stvarao, crtao karikature i to veoma uspješno, pisao pjesme, rasprave o životu i kulturi, filozofiji uspjeha i sreće. Nije se oženio. Njegova bi djeca bila sreća, sreća za sve nas. Prenijela bi, usavršila bi njegov dar, nama tako potreban u tisućljetnom, nesavršenom čovječanstvu u kojem živimo. Nedavno sam ga posjetio. Duh mu je sjajan, tijelo je slabo, veoma slabo. Prenio sam mu optimizam. Ufam se da će ući u njega, ojačati ga. U životu moramo vjerovati – u moguće i nemoguće. *** Nije važno puno čitati, nego čitati ono što će usavršiti naše znanje i izoštriti bistrinu našeg duha. 22
ANA IVELJA ZAGRLJAJ MORA Volimo se more i ja. Plače me miluje nosi... Ruke kapljama rosi. Grli me grlim ga volim. Slap i pjenu dariva mi, srebro lije. Molim vrijeme neka stane Čarolija čarolije Da zagrljaj prestane. ANA IVELJA VEČER NA CMROKU U smiraj dana čaroliju srebri sutona čeznuće. Nebo iskri iskre žute. Noć je šutke noćne rasprostrla skute. 23
NADA PAVLOVIĆ KATANIĆ SJEĆAJ SE SVOJE DOMOVINE Zašto ostavljaš svoju rodnu grudu kad ti je tako mila i draga? Uzmi je s groba svojih pradjedova. Čuvaj ju k’o zjenicu oka svoga. Nosi je preko Alpa, mora, oceana. Teško je umrijeti u tuđoj zemlji, Jeza te hvata Jer nemaš nikoga svog Ni rođenog brata. Bolnička soba je pusta, Sva su ti lica strana, A ti se opet povlačiš u sebe I ostaješ u srcu sa Svojom domovinom sama. TIHOMIR PERHAT EPIGONI Epigoni,epigoni, što vas to kroz život goni? Da l’ ganjate il vas ganja more snova,zbrka sanja, izvrnutost svih vrijednosti; od zla dobra-boljih zlosti, sve od tuge i žalosti, sve do srži vaših kosti jalovosti, oholosti... gdje pohlepan duh se gosti iz nekroze sljedbe groze i ciljane zar ugroze svih oblika slobodarstva uz slobodan zid zidarstva? 24
LJUBICA KONJEVIĆ STIHA KAPLE CAJT Stiha kaple cajt na cajt, tu med nami ni te najt. Senje so ti cajti zeli praga, zipku... nesme vidli soze žufke, nesme čuli jadikovke. Preveč jadov – serce kamen, ali’ v prsima žari – zlamen! Slobodu si navek tkala ne boš nigdar ni prestala. Dale kaple cajt na cajt, tu med nami ni te najt. Gliboke v grebu spiš same s kipca se smejiš! 25
BRANKA MARIJA ALOJZIJA KOLARIĆ PESJE ŽIVLENJE Kaj je pesje živlenje? Celu noć v hiži trpiš. V jutro, gda se gazdarica stane, zredi, se svoje farbe na se nameće, remen zeme i veli: „Fifi idemo“. Ja od veselja ponorim, al’ za kratko. Štel bi saki haustor pošnjofati, Sako drevo zaliti, a ona kaj bedasta me navlači. Gda se zestane zi susedom, mam mi je malo lakše. Ona ima lepu pudlicu, pufica je kaj se šika. Malo je preveć kek, al’ kaj se more? Ipak se nekak sporazmemo. Moja gazdarica, kaj da ju je nekaj piknulo: „Fifi idemo“. Puficu nis prav ni kušnul, već moram iti. Do večeri bum pak hiži zaprti, samo morem o drevlju i haustorima senjati, puficu si v senjama sprenjuškati i hn.... kaj ti je onda pesje živlenje? 26
STJEPAN KOVAČEC ČUVAT ĆU Pretočio sam nebo i spoznao dubinu vremena milovao ti kosu osjećao toplinu tvog ramena. Nebo je u duši utopljenoj u zvijezdane dubine samo tvoja ljubav sjaji usred ove svakodnevne tmine. Čuvat ću i kad život mi mine onaj tvoj mali trenutak istine. 27
NIK SAN Sam, toliko sam da ni svi sveti cijeloga svijeta nikad se neće smilovati njegovoj jadnoj Duši! On luta od pamtivjeka na galijama diljem sedam mora ili preko pustinja i stepa i prašume svih pet kontinenata. Ali, on se ne ruši! Tisuće godina prošlo je tako. Taj putnik i sanjar ugleda vječne zvijezde i zamoli Stvoritelja i on mu pokloni vječni mir u tijelu i Duši! *** Kraći je put do dolaska zvijezda nego put srca moga do srca tvoga. Manja je površina svih sedam mora nego kap mržnje što gaji duša tvoja. Ja bih puzao na koljenima od pola do pola kad bi mogla biti na tren moja. Jer moja ljubav prema tebi postoji prije nego su stvorena sva carstva snova. Ni samrtni kovčeg te neće odijeliti od mene, jer ti si moja noć, moja zora. 28
SREĆKO VANJKOVIĆ ŠUMO MOJA Šumo, moja – šumo draga Puna sunca, a i hlada. U tebi sam mnoge dane Provodio – sretan bio! Zelengoro mojih snova Puna dola i bregova, Čuvamo te – uzgajamo Da bi uvijek bila nova. Tvoja stabla koristimo U ljepoti uživamo – Svježi zrak se svuda širi Dušu – srce miri. Bistri potok žubori, Mala ptica žvrgolji, Plaha srna bistro gleda, Stari medo traži meda. Ako kiši k’o iz kabla, Ako snijeg savija stabla, Ako vjetar snažno puše I stabla se pritom ruše I tad si mi šumo draga! Šumo moja! 29
MARIJA NAPOLIĆ PROŠETALA GLISTA Prošetala glista mala i kiši se radovala. Al’ je posred puta zgazi noga ljuta. MARIJA NAPOLIĆ NIKAD Bol mi pritišće dušu. Napisat ću pjesmu, ne sad, ali kad ? Kad mi lakše bude, kad bol prestane : NIKAD! MARIJA NAPOLIĆ ZAŠTO DUŠA Zašto duša u grču grca ? Mjesto da se vole, mrze se od srca! 30
KLARA ŽEL GODIŠNJI RECEPT Uzmemo 12 mjeseci; očistimo ih od tuge, oholosti, cjepidlačenja, straha. Mjesece podijelimo na 30 dijelova, odnosno svaki drugi na 31 dio, što se od pamtivijeka nazivaju danima. Zatim svaki dan posebno razrežemo na tri dijela: jedan dio posao, drugi dio smijeh i treći dio veselje. Dodamo tri velike žlice pune optimizma, čajnu žličicu tolerancije, zrnce ironije i mrvicu takta. Sve to pomiješamo s puno ljubavi i seksa. Jelo ukrasimo s malom pozornošću i serviramo s prijaznim osmijehom. Dobar tek za dug vijek! 31
JOSIP ĆOSIĆ MAMA Sve su suze tvojih očiju moje suze, a sve suze mojih očiju tebi pripadaju. Znoj tvoga čela, žuljevi tvojih ruku, probdjevenost tvojih noći, napor tvojih dana, sve struje tvojih vena, sva tvoja ljudska veličina, na žrtveniku je tvojeg sina. Zahvalnost me preplavljuje i guši, tvoje je sve što je plemenito u mojoj duši. Ali je veća radost što sam shvatio, da i ja sam zbog tebe patio. Da se neću nikad umoriti u nastojanju, da po svojoj zahvalnosti budem dostojan tvoje ljubavi. Ne postoje prave riječi, jer si mi tako puno dala sama, ali i ja sam tebi dao nešto, mama: smisao postojanja. JOSIP ĆOSIĆ BIBLIJA JE MAJKA SVIM BIBLIOTEKAMA Samo se jedna knjiga cijelog života čita, samo se jedna mudrost zove majkom kulture, zalutat’ ne može smrtnik, tko nju za savjet pita, ona je riznica istine i branik za životne bure. Uljudba svaka je čvrsta, koja se na njoj temelji, svako je novo izdanje događaj prvoga reda, odgovara svakom moralu i svakoj moralnoj želji, uči nas ljubiti majke, očeve, starce i čeda. S Biblijom sretan u ruci na posljednji put ću poći, ona je sigurni vodič za sve što nebo vole, s majkom sviju knjiga pred lice Suca ću doći, i stati među one što čine dobro i mole! 32
JOSIP ĆOSIĆ ZAGREBAČKA KATEDRALA Dva vitka čipkasta tornja Dvije su sklopljene ruke U vitrajima sunce se gnijezdi Anđeo drži ljupku propovjedaonicu Prave zvijezde trepere na gotičkom svodu... Ući u Katedralu isto je kao ući u miomirisnu kupku Koja te čisti od prljavštine duha Ispunjava te plemenitošću i ljepotom Ona čuva tebe i sav vjerni puk Od daleke starine do još dalje budućnosti Vino u čaši, zbirka poezije u ruci. Mjesec svijetli. Jagode na dlanu. Slast u ustima. Sreća u srcu. 33
VIKTORIA SCHRÖDER ZESTANEK POD REPOM Dobro vam jutro, kuma Reza, kaj stojite tu pod repom, ja sem tržila na Dolcu ze sirom, vrhnjem, mlekom. Če beš čete znati, kuma Dora, tu pod repom ja stojim, bila sem takaj na dolcu pa od gešefta peneze brojim. Jeste čuli, draga Reza, da bu ova zima jake huda, vse su mačke nakostrešene, debele, povedal to mi ščera sused Ruda. Kaj velite, kuma, sad za ove cene, idu gor pak dol kak po žnori, znam, znam več smo vsi od tih cenah kakti na pol nori... Znate da smo v fari dobili noveg lepeg mladeg kapelana, vse vam mlade snehe idu k meši sad zarana. Znate, još vam imam nekaj reči: Ona fajn debela Mandičeva Bara ima lepog mladog sad zubara, pa vam ž njim sad muža vara. Znate, to mi je povedala šepava Kata kaj ima fačuka od starog advokata. To je se kaj sad v našoj fari noveg ima, moram iti doma, več mi je fajn zima 34
VIKTORIA SCHRÖDER PENZIONER Starčić ko jarčić skakuće k’o vrapčić pohaban i bos gunđa kroz nos. Kiše, kašljuca, muca pa i štuca. Čini sve u jedan mah nije ga malera strah. To Vam je Pero Maler po zanimanju „PENZIONER“ VIKTORIA SCHRÖDER TRIO Jednom kada budem sama bit ću velika dama. Tad udat ću se ja i uzet ću mužića dva. Jednog, neka mi svira Drugi, samo hofira. Jednog, neka na plac hodi Drugi, samo u šetnju vodi. Jedan, neka me dvori Drugi, pazi da kolač ne prigori. Bit ću stroga ja; zašto da ne Pa imat ću mužića dva. 35
EMANUEL KAPAC Prebiru prsti sudbine po klavijaturi mojega života I hara oluja tuge po prostranstvima mojega mira. U simfoniji svemira ja sam samo nevažna nota koja kratko traje i tiho se svira. 36
FRANJO KOPECKI SRELI SMO SE SRELI SMO, SE SREĆO MOJA, NA ZALASKU NAŠEG SUNCA. SRELI SMO SE I OSTALI SAMOĆU SMO NAŠU POBIJEDILI. I NA KRAJU TOG ŽIVOTA CVIJEĆE ZNADE DA PROCVIJETA I SUDBINA JE TAKO HTJELA I SPOJILA JE TA DVA CVIJETA. CVJETAJ CVIJEĆE U PROLJEĆE SVE DO LJETA I JESENI A KAD DOĐE HLADNA ZIMA JOŠ LJUBAVI U NAMA IMA. NEK NAS GRIJE LJUBAV NAŠA I SREĆA VJEČNO NEKA TRAJE VOLIMO SE MILO MOJE JER BOŽJA SNAGA TO NAM DAJE. 37
ZVONKO KVATERNIK SNAĐI SE... Popovi spominju Boga i Vraga političari Crvene i Plave prema situaciji padne ljaga i uvijek slabiji dobije preko glave. Čitam Deset Božjih zapovijedi analiziram raznorazne statute proučavam Lijeve i Desne propovijedi i gomile kad urlaju ili šute. Pa mi se čini da sam fulal planetu jer na ovoj kreteni pretežno slave i kamo da se svrstam u ovom šašavom spletu između naivnog Sna i stravične Jave. ZVONKO KVATERNIK POSLIJE DVADESET GODINA... Poslije dvadeset godina braka Ti ne izgledaš kao Afrodita. U sobi, u carstvu mraka ne vidi se brdo celulita. Tragovi prošlih vremena što ih je donijelo olujno more, ipak, Ti si žena vrijedna da ju dvore. Ti si kraljica života, ni kruna Ti ne treba. U Tebi je vječna ljepota, dok postoji Zemlje i Neba. 38
IGOR DOŠEN MARIJANA ULICOM MOJOM SVAKOGA DANA PROĐE JEDNA MARIJANA. S PROZORA JE KRIŠOM GLEDAM , PA SE LUDOJ MAŠTI PREDAM. POSLIJE ŠKOLE SVE DO NOĆI ČEKAM KAD ĆE ONA PROĆI, ALI NIKAD NIJE SAMA, S NJOM JE UVIJEK NJENA MAMA. A I KAD JE SAMU VIDIM, ŠTO MI VRIJEDI KAD SE STIDIM. OBORIM POGLED DOLE, PA POBJEGNEM IZA ŠKOLE! VEĆ PRIČAJU SVI PO ŠKOLI: „ IGOR MARIJANU VOLI!“ TO NA SVAKOM ZIDU PIŠE I NE MOŽE DA SE BRIŠE! POLJUBIO JA BIH MARIJANU, ALI IMAM JEDNU MANU; OBRAZI MI UVIJEK POCRVENE, JER ZA GLAVU VIŠA JE OD MENE. SAD SAM MALI, ALI NEKA, NEKA ONA JOŠ MALO POČEKA. KAD PORASTEM JEDNOG DANA; MARIJANA, MARIJANA... 39
NADA IVELJIĆ SRETNI I NESRETNI LJUBAVNICI Sretni ljubavnici pojedu svoju sreću do mrvica Nikome ništa ne ostane. S pravom se nesretnik pita Kako su mogli biti tako sretni Kada za drugoga i za njih same Ništa više nije ostalo? Proljeća su uglavnom bivala od onih izgubljenih nesretnika Čija se ljubav prelila u šira korita I šire putove. Ni jedan grm ne bi cvao da ga netko ne voli. Ni more se ne bi tako čisto plavilo da ne osjeća ljubav odasvud. Iznad svega ljubav očaja. Od njihovih koraka niču aleje Kako im nitko nije ništa pružio. Ali nisu znali uzimat Nego su blaženi davali i davali svoje tople zanose, Svu svoju ljubav, Dobivajući na uzdarje tek samilost ljepote. I bili su uopće zaljubljeni, uopće, Znam ih što su slomljenu granu mlade voćke Predpostavili načelima o velikoj životnoj sreći. Tako im se činilo životnije. Ako nema dlana za ljudski stisak Ima za dlan cvijet, ptica i kap rose. I za Svijet se nađe takav netaknuti dlan. 40
STJEPAN KOMES UVIJEK PETKOM Danas je PETAK. Kuda sa sobom u ovaj (prohladni)petak? Možda na DOLAC!? Među mrkve i salatu, krumpir, zelje i banane. Tu starome ŠTEFU, TEODORU, FRANJI, Ili našem JAROSLAVU, usprkos težini života tračak pokisle nade ponekad i svane. A kasnije u sumrak ili smiraj dana ZNA SE! Hatzova OSAM otvara se! Pjesnici svih životnih dobi ovdje će danas kazivati neku novu misao. Ili će se čuti posve tihi, tihi drhtaj srca zbog viška ljubavi. Tu u maloj oazi mira kad violina ili gitara zasvira svaki od nas zapitat će se TKO SAM? U Hatzovoj OSAM. Zašto sam ovdje baš svakoga petka, i čitam i slušam riječi pomirenja svrstane u strofe, do zadnjeg redka!? Zašto sam ovdje još tako mlada umjesto da sjedim u nekom kafiću u krilu svom mladiću? Zato sam ovdje 41
umjesto da Zrinjevcem zbog tereta godina polako šetam? Ja odgovor ne znam! Ali nešto, tko bi znao, skriveno duboko, tajnovito, široko, taj odgovor ZNA! 42
NADA ŠKRLIN DAGELIĆ ZAGREBU ZA DEVETSTOTI ROĐENDAN Stari mladić lagano koraca Ogrtač Sljeme za sobom vuče Zeleno odijelo i glava mudraca Danas je mlad kao i juče. Vječiti mladić za ljeta ne mari Pulsira mu srce gdje teče Sava Vrijeme odlazi, a on ne stari Na glavi mu kapa nebesko plava. Ulicama plavim zlatna rijeka teče, Prekriva parkove i gradska vrata. Zlate se lica, krovovi i cvijeće, Zvonici, bedemi i sloboda Hrvata. Zagreb šarmantan vitez plemenit Slavi sa nama devetsto ljeta. Sretni ljepotan iako bremenit Časni gost mu nikad ne smeta. Živio dragi moj otac i brat Tvoj sin te voli, čuva i štuje Nazdravlje dragi moj veseljak Neka pjesme slavlja zabruje. Čarolija plava neka bude bajka Već pjevaju tvoji sinovi i kćeri Noćas budi svima otac i majka Budno oko čuva slobodarske dveri. Sretan rođendan, živi i cvati, Ponosan budi na godine duge. Neka te Božji blasgoslov prati, Zagrlimo majke, djecu i sve dobre ljude. 43
NADA ŠKRLIN DAGELIĆ MASLINA Maslina tisuće žilavih godina, Kvrgava od jakih udara vjetra, Savijena od živih plodina, Od mlijeka joj nabubrena njedra. Maslina starija od piramida, U Edenskom vrtu hrana prvih ljudi, O zabranjenom plodu istinu skida, Na stablu života zmija svemoć nudi, Simbol grijeha još i sada sudi. Sve vam je za hranu, samo ne u krvi, U Božjemu zakonu zapis kaže: Razdor je neznanje, Poštovanje zakona svi traže. 44
BARBARA ILIJAŠ KRANJEC PISMO BEZ ADRESE Noć...slušam tišinu, sjena korača. Prijatelju, mislim na tebe, znam da jesi, a gdje si? Usamljena u šutnji, želim te više no ikad, pišem ti pismo, ali znam da neće stići tebi nikad. Pismo bez adrese, nema tvoga doma, vrata, lese, slušam strašne vijesti, na nebu znakovi, razrušene pošte, ne voze vlakovi. Između nas smrt je stala, noć, hladna noć, kiša je pala, nad gradom plovi jesen, jesen 1991. godine koja će da se pamti, rat plamti. Krvave stranice povijesti se pišu, kuće ruše, adrese brišu, nema više toplih dimnjaka, prozora ni vrata. O, koliko sam ostarjela samo za pet minuta rata. U vazi posljednji buket ruža vene, bol i patnja vidi se u svake majke, djevojke, žene. Imam želju da ti pišem pismo bez adrese, koje nikad stići neće, možda ćemo imat sreće, da nas život nađe. Ovo moje pismo bit će ti najslađe prijatelju, pismo bez adrese. 45
FRANJO FRIŠČIĆ ODRAZ MAŠTANJA Zašto sam se rodio baš na krivi dan, pa mi život prolazi kao ružan san? Zašto mi je sudbina namijenila to da me svuda dočeka samo neko zlo? Zašto kad i sunce sja u meni je noć, srce ritam uspori, napusti me moć? Zašto ovo izmišljam kao neku laž, kad moj život stvarno je prekrasan kolaž? To je odraz maštanja, a mašta je spas, Kada smo bez izlaza, tad povede nas. FRANJO FRIŠČIĆ BESANE NOĆI Zašto noću ne spavam, a noć je za miran san? Zašto ću kao i jučer budan dočekati dan? Znam da razlog postoji. Možda je i mjesec kriv, što zaviruje noću da vidi jesam li živ. Možda je prošlost kriva koja za mnom se vuče, a možda je krivo golupče koje u meni guče. Znam, krivo je proljeće koje me iz sna budi i životne radosti sve mi na dlanu nudi. Što su mi noći nesane, zalud se pitam danju, kad znam da noću opet ću budan misliti na nju. 46
BARBARA FRIŠČIĆ KAKO DA JE NE VOLIM Tuđe poštuj, svoje voli, učili su me roditelji, još od malih nogu. I te riječi zaboravit nikad neću i ne mogu. Učili me: Domovinu svoju voli, u srcu je nosi, njome se ponosi! Ne srami se reći tko si, što si, kome pripadaš. I ja tako živim, reći se ne stidim da pripadam slavnom rodu hrvatskom. Rodu koji stoljećima na braniku zemlje svoje stoji pa i gine da sačuva ognjište si, čast, slobodu i hrvatsko ime. Kažu da je moja zemlja mala, ne, za mene je ona velika, najljepša, najdraža od zemalja svih. Sve se u njoj posložilo kao u pjesmama stihovi. Svaki je njezin kraj jedan mali raj. U koji god zaviriš imaš čemu da se diviš, jer ona je posebna, čarobna, neodoljiva. I kako da ju ne volim? Kako da ne volim njezine nizine i gore, rijeke i njihove pritoke, jezera i sve u vezi najljepšeg mora Jadranskog? Kako da ne volim šarenilo svih tih boja? Zelenilo šuma, livada i polja, plavetnilo vedrog nebeskog svoda i bistrih voda, 47
sivilo kamena gorskih vrleti i morskih hridi. I kako da ne volim to kad se sve ispreplelo, međusobno proželo i u jedno gnijezdo savilo? Gnijezdo ugodno za oko i dušu. Ugodno za boravak svima koji znaju uživati u tim blagodatima. Ugodno onima u čijim grudima kuca srce za zemlju tu i čuvaju je s ljubavlju i vole kao ja. To gnijezdo je lijepa naša domovina Hrvatska. Poželimo joj da vječno živi, a u njoj mi i naši potomci svi, u miru sretni i radosni. 48
IVAN LEROTIĆ III kat Danas ne izlazim iz biblioteke dok ne pronađem rukopis stari i iako vele da čitanje kvari ako te misli zanesu kao rijeke noć se uvuče u tihu tišinu i slova počeše igru balerina a nožice ljupke viori pelerina dok se zanos širi pitešin stup u visinu nemoj sam da kupiš riječi i slova što su ispred tebe moj istraživaču i što te priječi da me ne ugriješ jer zebe ovo moje usamljeno tijelo slavimo noćas ljubav, toranj i sijelo. ANKICA SVIRAČ ANĐELU ČUVARU Noć polako zvijezde pali, dariva mi spokoj svoj. I u snu me od zla čuvaj, Anđelu Čuvaru moj! Zbog blizine Tvoje svete bit će mirni moji sni. A kad novo jutro svane, pokraj mene budi Ti. 49
NEVENKA KIRIN POPEVKA V SRCU Popevka rojena v sercu mi spi. Kak grojzdek črleni polehko zori. Z pajdašimi mili uz dragi naš k a j se znati navžiti... To pavi je raj! Vu duši dišiju vse rože našega kraja. V serčeku ogenj: Slobodna domaja! MARIO HORVATIN SUDBINA kasniš među anđele gdje mjesto te čeka, zaboravljaš na osamu i prigušen zvuk lepeta krila, zaboravljaš na jad i pritajen plač iz tog malenog svijeta, i kasniš među anđele gdje mjesto te čeka previše sigurnosti na zemlji rađaš i dojiš previše iluzija gradiš pokraj tog malenog svijeta i kasniš, nesrećo, jer znaš da te mjesto čeka 50