BOŽICA DRAKULIĆ SAMO NOĆAS Anđele, posudi mi noćas Svoja zlatna krila. Bdjet ću uz postelju drage Dok ona slatko sniva. Želim je noćas u tišini Nježno, nježno ljubiti. Tiho, tiho, sasvim tiho Da se ne probudi. Želim je gledati usnulu Kako se ljupko smiješi. Cjelov ukraden s usana njenih Neka me noćas utješi. Moram je noćas vidjeti anđele! Oprostiti se od nje, shrvan od boli. Al’ kako ću smiriti ranjeno srce Što je još uvijek silno voli? Anđele, posudi mi samo noćas Svoja zlatna krila. Kada se vratim, tješi me, tješi, Zbog sudbe što nas je rastavila. 151
ROBERT HORVATINEC LEPENČICA Lepenčica, milančica, oka moga svilančica. Gdje si? Kam si vušla? Kam otišla? V čije si se srce skrila, da vu mojem ne bi bila? Gdo rubaču tvoju dira i po telu ti prebira? Čijem bajsu ti si žica, dok gudalo po nje gudi? Kakva ti je to pravica? Jeden ljubi...drugi ludi! Lepenčica, milančica. Ja ti nemrem svirat bajsa nit gudalo da ti gudi. Sviral ti bum violinu lepe, sretne, sjetne note, samo moram dojti po te. Ak’ mi rečeš da si sada? Svilančica moja lepa, koja srce moje cepa. Ma nek madron me zakole, Ak’ ne bum dobre vole. Padavica nek me strese, ako prejdem oko lese. Samo mi se vrni mila, buš se z menum v hiže skrila. Bum ti sviral violinu, s tobum frkal postelinu. 152
ROBERT HORVATINEC HRVATSKA Kak su lepe ove naše hiže! Kak su lepi ovi naši puti! Kak se moje srce lepo ćuti! Kak mi paše ova naša kmica! Kak je lep naš mesec, zvezde naše! Kak me zora vjutro lepo budi! Kak mi tiček pod oblokom peva! Kak se zove- mislim da je Ševa! Kak me sunce črez rubaču pali! Kak me greje koj ogenj črleni! Kak je lepo tu živeti meni! Kak te štujem, z okum te milujem! Kak ponosen živim ovde sada! Kak se s tobum dičim- zemla moja draga! 153
IVAN BEKAVAC BASIĆ Danas sam se odrekao svega. Poražen? – Ne. Pobjednik? – Ne. Oče naš, Kruh svagdašnji, daj mi danas. Križ već nosim. *** IVAN BEKAVAC BASIĆ Ako me slučajno prepoznaš, Ljubavi zaboravljena, Ja nisam više onaj. Priđi mi kao strancu, Dobaci-onako usput- poneku tricu Vrijeme je razorilo moj svijet, Možda me osvojiš. Shvati- pođi niodšta, Mi smo novi-neznanci. Nemoj vidati stare rane, Dosta su i ožiljci. Poljubi me žarom nevine, Možda će novi život poteći, Možda će nada ljubav podstaći, Ljubav našu usnulu. 154
ZVJEZDANA INKRET – STELLA SUTON Kud gledam, svugdje vidim prirodu, A u tom času niti list šušti, niti Slavuj pjeva svoje istančane melodije. Usred ružičnjaka čista rosa blista. Nema ni pčela, ni leptira Da krilima ju krasnim dira! Svugdje mir, zvijezde Kao sitne voštanice titraju, A mjesec poput svjetiljke Nad nama svjetli Pokazujući ljepotu noćnog prizora Uzburkajući u nama osjećaje blaženstva i mira. Volimo se! ZVJEZDANA INKRET – STELLA OTVORITE PROZORE Otvorite prozore proljeću, lastama i rascvjetalom cvijeću. Otvorite prozore novom suncu među srebrnim oblacima. Otvorite prozore novim nadama i čežnjama, jer dolazi praznik ljubavi. Neka vjetar svojim jakim krilima odnosi odsanjane snove i neka otvori vrata budućim osmjesima na našim licima. 155
LOU PROFA ŠAPNUO MI VJETAR Šapnuo mi vjetar da si bila tu. Čini mi se mila ko u nekom snu... Volio bih opet čuti tvoj glas, znam da je to mašta sve je iza nas. Želio bih opet kao nekad na istoj klupi biti s tobom. Sjećam se kad si tiho rekla, mali moj, hajde zbogom... godine su prošle, ja sam uvijek isti. I dalje pišem pjesme. Možda ću te sresti... nije bez nas ona prava ljubav. Još čujem tvoj glas u dubini srca... Želio bih opet kao nekad na istoj klupi biti s tobom... sjećam se kad si rekla: „Mali moj, hajde zbogom!“ 156
LOU PROFA ZAGREB, MOJA METROPOLA MODERNE ULICE VODE ME DO NJE DOK SVIJET MIRNO SPAVA NA NEBU IZNAD DIVNO JE SVE VISOKO ZVIJEZDA SPAVA I POSLJEDNJI PROLAZNICI ODLAZE A ULICE SAME OSTAJU DO DANA MISLI MI KROZ GLAVU PROLAZE NA PUTU DO NJENOG STANA... MOJ ZAGREB DUBOKO SANJA DOK SE MOJE ČEŽNJE ROJE SVAKI MOJ KORAK NOĆU ODZVANJA DOK KORAČAM DO JEDINE MOJE... ZAGREB MOJA METROPOLA NAJLJEPŠA OD SVIH NA SVIJETU I U RITMU ROCK’NROLLA UVIJEK U MENI BUDI SJETU... VRAĆAM SE PONOVO TU KAO PTICA SVOME GNIJEZDU OVDJE IMAM LJUBAV SVU I SLIJEDIM SVOJU ZVIJEZDU... MOJ ZAGREB DUBOKO SANJA DOK SE MOJE ČEŽNJE ROJE SVAKI MOJ KORAK NOĆU ODZVANJA DOK KORAČAM DO JEDINE MOJE... 157
MIRJANA TRIPALO Vjekoslave, Još i danas plamtiš Energijom vatre što srca nam grije, K ad petkom u sedam pod LANTERNOM MAJER O kupiš svoje najmilije. S Tobom u srcu uz stih ili u prozi L akše uvijek nam je, jer A ura pjesme stare istim žarom još nas i sad grije. V olimo Te, zbog tragova stopa Tvojih i LANTERNE STARE, predane u baštinu našu, pa za tebe svakog PETKA iz dna srca podižemo čašu, Dragi naš pajdašu! MAJER - udruga PETKOM u 19 Za kraj tjedna zlata nam je vrijedna... A ko si gost, umjetnik, il’ pjesnik, pa J oš i izložba pokoja... E mocijama našim tad nema kraja, jer R iječ i slika umjetnika – sva srca nam pod LANTERNOM STAROM – u jedno spaja. 158
DANIJELA ANTIČIĆ U POGLEDU ...u pogledu te tragam...u pogledu te dozivam...u pogledu te sretoh...u zjenice uronih... pogledom brišem daljine...brda i planine...pogledom te dodirujem...dišem...volim...u pogledu te živim...pogledom ću sagraditi...sve mostove ljubavi naše...pogledom te milovati...šutjeti...smijati se...i nadati...da ćeš me u pogledu prepoznati...zauvijek sačuvati... DANIJELA ANTIČIĆ SAN ...Ti koji ljubav tragaš...sanjaj...ne plači...ne moli...sanjaj...jutrima...i noćima...danima i godinama...sanjaj...snivaj...snuj...jer tako znaš da živiš...tragaj za putevima snova...od snova...koračaj mostovima i obalama...usudi se stati pod svjetla srebrnog mjeseca... podignuti ruke...i pogled...i reći-Da...Volim te...sanjaj...spotakni se...padni...ali ustani... nastavi...voljeti...živjeti...davati...sanjaj pod suncem...pod oblakom bijelim...u duginim bojama...u noćima besanim...najtamnijim...prije svitanja...sanjaj...pod vodom...pod zvijezdama...i ne boj se...tragati...željeti...htjeti...dati... moći i znati...zagrliti sreću ljubavi...u snovima dosanjanim... DANIJELA ANTIČIĆ MOJA SUNČICA ...gledala sam je uzvišenu...dostojanstvenu i blagu...u isto vrijeme... oči negdje u dubini duplje... sjajile su čudnim sjajem...i u trenutku... dok joj je prešla blaga sjena preko lica...a vjetar milovao vlasi kose... pratila sam nevidljivu nit Njenog svilenog pogleda... i, gotovo neprimjetno...ugledala odsjaj sunca na površini rijeke... Pogledom punim gordosti i vreline sunca...čvrstog poput kamena iz kojeg je ponikla... ljubila je beskrajem duše svoje...tu rijeku... to sunce...to nebo...taj zrak...taj povjetarac... tu svjetlost... Samo jedan trenutak stapanja oka...duše... prostranstva...zaustavio je vrijeme...I bol...I patnju...I suze... dušom isplakane... Stajala je na stijeni...poput cvijeta izniklog iz središta kamena...iz kojeg je ponikla...u tišini nade... 159
DANIJELA ANTIČIĆ PTICA DO-DO ...u hladno zimsko predvečerje...u toplini zamagljenih prozora...pod prigušenom svjetlošću lampe... snježne pahulje lelujaju...božanstveni cvrkut ptice do-do... milovao je zaljubljeni par...poput najljepšeg mola...u akordima ljubavi...u sinkopama radosti...muzika anđeoska...milovala je dušu...i srca ispunjavala milinom...uz muziku anđela...koju mogu čuti samo zaljubljeni...u toplini prigušene svjetlosti...u zimsko predvečerje... DANIJELA ANTIČIĆ KAKTUS ...u ćošku starog balkonskog prozora.... načetog dahom vremena... iskrzanog vrelinom julskih podneva...udarima kiše i vjetra...bila je ona... „Kraljica noći“.... cvijet kaktusa… stidljivo izranja… rađa se... budi... u čudu... i razvija u najljepši... od svih...cvjetova... dama među cvjetovima... otvara latice... jednu... po jednu... prelama tamu mrkle noći svojim koloritom... od bijele do.... svjetlosti...života.... osjećam dah njenog življenja... divim se i ...bojim.... dodirnuti njenu ljepotu... njeno rađanje...veličanstvenu... gordu... jedinstvenu... neponovljivu... zaustavljam dah... da ne pokvarim čaroliju... trenutka... duha... ljubavi... boli... čuđenja... divljenja.... njen život... rađa se... živi i umire... u jednoj jedinoj noći... noći života... u njoj je satkano sve...rast radosti...smiraj zrelosti... i tišina... Sunce polako izranja svoje zrake.... 160
TOMISLAV GRGO ANTIČIĆ LJEPOTA LJUBAVI Divno je voljeti i biti zaljubljen, a još je divnije smoći snage i to izreći, napisati, zabilježiti, da ljepota jubavi na pomuti svoj sjaj, jer što li je jedan proživljeni život, do li zbirka ljubavnih uspomena. (iz Zbirke: „Cvjetanje lišća“) TOMISLAV GRGO ANTIČIĆ RADOST MOG ŽIVLJENJA ti si žena koju sanjam ti si glazba, pjesma smijeha tebe volim iznad svega iznad duše svoga tijela u tebi je žar življenja tebe krase nježne riječi topli dodir čaša vina, kora kruha s tobom plovim s tobom hodim sebe nudim sebe gubim čežnjo draga ženo draga tvoju pažnju skrušen prosim dodir ruke skromno molim ti si dašak koji žudim usna, pogled, šapat, sjena ja te ljubim iznad svega iznad duše svoga tijela ti si radost mog življenja (iz Zbirke: „Dijalog ljubavi“ 161
TOMISLAV GRGO ANTIČIĆ VOLIM VOLJOM Volim voljom iz vedrina Vode, vjetra, šuma, njiva Volim voljom zrake sunca Sjajnim sjajem nadahnuća Volim voljom jata ptica Pijetla, vrapca, prepelica Volim voljom sviju bića Konja, vuka, vjeverica Volim voljom iz sjemena Ploda, klica, zrna, lista Volim voljom iz svanuća Vjerom vjere uskrsnuća (iz Zbirke: „Lađari duša“) TOMISLAV GRGO ANTIČIĆ MIRIS LAVNDE Anđeo pjeva glasa uznesena Šišarka bora sjeme posijala Kupina bujna slanom* umivena Na krčevini* jara ustreptala Sunce upeklo, njiva sasušena Zrikavci zriču, lavanda ocvala Pripeka prži snoplja otkošena Opojnim dahom odiše zavala Podnevna žega mami i opija Vonji* lavande u graškama znoja Poleglo žbunje i niska makija Zapara guši u zavjesi boja Zrnje rogača, kamilica žuta Rukovet ruža, oskoruša ljuta (9. Sonet iz „Vijenaca jadranskih soneta“) 162
PEJAK MIRJANA PEKI POŽELIM DA TI KAŽEM želim da ti niksda ne dosade naši mali razgovori i šetnje parkovima gledanje ponoćnih premijera svakodnevno rješavanje problema želim da mjeseci zamijene godine a suze ustupe mjesto smijehu poželim da ti kažem to je ono što tražim u nama i da se nikad ne zasitiš mojih pogleda znam da želiš tugu od sebe odgurnuti sreću nam poželjeti nebom nas ogrnuti suncem nas obasjati ispod mjeseca spavati jutarnjom rosom nas buditi budan uz mene sanjati za ruku me držati poželim da ti kažem da je to sve što sam tražila u tebi želeći da me budiš pred svitanje toplinu naših tijela raspiruješ našu ljubav i vjernost obećanu kao kap vode čuvati zauvijek te imati i voljeti sreću s tobom dijeliti poželim da ti kažem da je to sve što sam tražila u sebi 163
DARINKA BORJAN MOLITVA LJUBAVI Budi java mojih sanja, Rujna zora moga dana, Melem budi mojih rana. Budi šećer gorkih dana, Mjesec mojih mračnih noći, Budi nada u samoći. Otok budi na pučini i oaza u pustinji. U pustoši mog života budi Zanos i ljepota. Budi izvor moje sreće, Duga moga kišnog neba. Ljubav tvoja meni treba. Svjetionik budi u moru mog očaja. Nježnost nek’ nas vječno spaja. Budi luka zaborava, Lahor ljetne sparne noći, Zvijezda moga mračnog neba, Ljubavi mi tvoje treba. Budi uzdah i ljepota, Zanos budi mog života. Ne dozvoli da potonem u zaboravu VREMENA. 164
DRAGICA KRIŽAN TREBAŠ MI POGLEDAJ KAKO DRHTIM KAD SI PORED MENE KAO DA SI POSLJEDNJA KAP NA OVOM SVIJETU DOTAKNI ME I OSJETI MIRIS JUTRA KADA SE BUDIMO I ZAGRLI ME ZA SVA NAŠA JUTRA ZAMISLI KAKO MI JE KADA SE PROBUDIM I KAKO SRCE LUDUJE ZA TOBOM A TEBE NEMA DOTAKNI USNE MOJE I RECI DA ME VOLIŠ JER OVOG TRENUTKA TREBAM TE U BLIZINI SVOJOJ KADA SE BUDIM I KADA PLAČEM DOTAKNI USNE MOJE I RECI DA JE SVE TO ŠALA I DA SI JOŠ UVIJEK, UVIJEK SAMO MOJ. ZAGRLI ME I POGLEDAJ U OČI KOJE GOVORE TREBAŠ MI KAO KAPI KIŠE OVOJ ZEMLJI LJUBAVI , TREBAŠ MI 165
MIROSLAV KNEŽEVIĆ KRPENJAČE KAD JE LOŠE VREME I KAD MI LOŠE KRENE U PROŠLOST SE VRATIM I VRATE MI SE USPOMENE. GDE SU SADA MOJI DEČKI S GOLJAKA I PANTOVČAKA? GDJE SU MOJE KRATKE HLAČE, KRUH I MAST I KRPENJAČA? GDE SU NAŠE LEPE PUCE S GOLJAKA I PANTOVČAKA? SJETE LI SE JOŠ NA DEČKE KAJ SU VLEKLI IH ZA KEČKE? LEPE PUCE SAD SU BAKE, A DEDEKI MOJI DEČKI, AL’ NESTALI SU KLINCI S CESTE I NESTAJE DUH ZAGREBEČKI. KLINCI UZ KOMPJUTORE SJEDE NEKE NOVE IGRE VREDE, A MI SMO ŽIVELI NA CESTI IGRALI SE, SMIJALI SE TUKLI SE I MIRILI SE, LJUBILI SE, VOLILI SE I ZA ŽIVOT SPREMALI SE. AUTI OTJERALI KLINCE I NA CESTI NIKOG NEMA, JOŠ PONEKI PLAĆA PARKING I ŽURNO SE KUĆI SPREMA. A TKO ĆE IGRAT SAD LOVICE, GRANIČARA I SKRIVAČA? TKO SE SJEĆA SAD KAFE-A, PIKULANJA, IZVIĐAČA. NESTALE SU IGRE NAŠE. NEMA VIŠE KRPENJAČA. NESTALE SU IGRE NAŠE, SA CESTE NAS OTJERAŠE. 166
MIROSLAV KNEŽEVIĆ ZDAMLA ZDAMLA MI POVEDALA MATI NIGDA NAJ SVOJE IME PRODATI. MI NEMAMO PUNO. PREŽIVELI BUMO. ZDAMLA MI POVEDALA MATI ZDAMLA MI POVEDALA MATI SINEK POSLUŠAJ DOMAČU POPEVKU NIKAJ NI LEPŠE, TO MORAŠ ZNATI ZDAMLA MI POVEDALA MATI ZDAMLA MI POVEDALA MATI VJERUJ U SEBE I DOBRA DELA JER DOBRO NAVEK SE DOBRIM VRATI ZDAMLA MI POVEDALA MATI JOŠ NEKAJ ME PROSILA MATI KAD LOŠE TI KRENE I TEŠKE TI BUDE TU TI JE HIŽA, DOMA SE VRATI ZDAMLA ME PROSILA MATI ZA SE TI FALA, MATI, SE SEM NAFČIL OD TEBE, MATI. SE SI MI DALA, SE KAJ SI ZNALA. ZA SE TI OD SRCA FALA! ALEKSANDAR NOLA Vi – ljupke djevojke i Majke – Čarobne Vam ljepote, I mašte razigrane nikad ne venu, I rad vrlina tih – Cvijet ste vječni, i najljepši! I to nek vam je najljepša čestitka – Kao ljepote i krasote proljeća! 167
MIRJANA ĆOSIĆ OLUJIĆ NISI ME POZNAVAO Proveli smo godine u zajedništvu, dijelili dobro i zlo svakidašnje i sad kada je sve za nama pouzdano tvrdim: Nisi me poznavao! Tebi sam poklanjala najljepši dio sebe, nijedna žrtva nije mi teško pala, njegovala sam te i pazila kao majka sina, žena druga, sestra brata, ali ipak smjelo tvrdim: Nisi me poznavao! Govorio si mi da sam dobra, blaga, da me tek očekuje sreća u ljubavi, mnogo si govorio, a ja sam šutjela, ne zato što nisam imala što reći, nego što ti se nisam, željela suprotstaviti. I zato ponovno tvrdim: Nisi me poznavao! Tražio si od mene banalne stvari, ne očekujući velika djela, vodio si me na svoja mjesta, nametao svoje navike, pričao o sebi, ne pitajući me što ja pri tom mislim i zato sada tvrdim: Nisi me poznavao! Preplavio si me svojim talentima, sva se vrtilo oko tvojih htijenja, nisi znao za moje sklonosti i niti jednu želju nisi mi ispunio! I zato sada tvrdim: Nisi me poznavao! Meni je bilo potrebno veoma malo: nježnost, postojanost i poneka pažnja. Rijetko si pokazivao svoju ljubav, bio si tako nemušt u nježnostima, prihvaćao si me kao nešto svakodnevno, ne otkrivajući u meni, ništa izuzetno. I zato sada tvrdim: Nisi me poznavao! 168
Da bih te zadržala, bila sam tiha i nenametljiva, ne prigovarajući nikad, ne zahtijevajući ništa. Ali, ja nisam takva! Ja umijem i da kriknem u pobuni i da sagorim od ljubavi i da stvaram i kreiram i da budem uvijek nova, da volim na mnogo načina, a ti si upoznao samo jedan jedini. I zato kada je sve za nama, mogu tvrditi: NISI ME POZNAVAO! 169
MAGDALENA KOLAR ĐUDAJEK DRAGECOVE BELE ROŽE Kaj got da si poželiš se ti more biti si pod murvu sedne i polukni da još nevek tuj žive bele rože Dragecove joj kak lepo to diši h ganjku spomen na te dneve pocek treba preskočiti stara hiža dremlje a človek je moral iti h moje senje zdaj se skrl tak ga lepo čutim i popevka misel nate moj život hudi naj mi terha spominjati i tak nem pobegel kak i rože bum povehal gda me mraz pofuri biti človek si budite ljudi stegni muku stisni muku nikaj za navek znovič život znovič cvete bele rože dišale buju za navek 170
MAGDALENA KOLAR ĐUDAJEK PURGERICA Starica moja na Dolcu da znaš kak te imam rada tak ljepu i navek mladu h tvoje serce sam se skrila sakome si draga kaj ne trga ti vuglišče i ne šara po kučerku svoje smeče meče h vreču puno ljudi išče sreču narod rado tuj popeva drugi pak se bogu moli burek peče teca mica lift nas pelja gori doli si španceri su po volji sirek z vrhnjem jemo radi cvetje nudi cvečarica luka, repe, paradajz i cikla to nam nudi kumica na placu si kupuju purgeri i dotepenci tak rado navek štima jedna stara Purgerica 171
ZLATICA JARNJAK DVA MASLAČKA VISOKO NA STABLJICI STOJI BIJELA PAHULJA SPREMNA ZA LET PORED NJEGA U TRAVI SRAMEŽLJIVO SE SKRIVA ŽUTI CVIJET. PAO JE SNIJEG, VJETROVI I LED IH PREKRIŠE, PALE SU LEDENE KIŠE, SUNCE JE GRANULO, SNIJEG OTOPIO, NA LIVADI DVA MASLAČKA ŽUTI I BIJELI, PONOSNO STOJE, VESELE SE SUNCU I PRKOSE VREMENU. ZLATICA JARNJAK POLJE LANA JUTARNJA ZORA RUDI, PTIČJI SVIJET SE BUDI, U LUGU PTICE PJEVAJU SVAKA PJESMU SVOJU. PRVE ZRAKE SUNCA NAJAVLJUJU NOVI DAN, PROCVAO JE LAN. JUTARNJOJ LJEPOTI NEMA KRAJA, PLAVETNILO NEBA I LANA ŠUMA ZELENILO RAZDVAJA. NAJLJEPŠI PLAVI BUKET SVIJETA NA BILOGORI IZMEĐU TRI ŠUMARKA CVJETA. 172
SONJA SMOLEC SVA TA IMENA Mladost se opet i ponovo vraća na trenutak, bljesak u snovima. Na starom papiru pjesma, u dnu ladice zaboravljena fotografija datuma iz tamo neke sedamdesete, bez posvete. oh! kako smo bili mladi sa sedamnaest! Žurili smo u budućnost koje nema, svako sutra postalo je jučer, gotovo istog trena. * Iz starog imenika prepisujemo imena, telefonske brojeve i adrese, izostavljamo one koji nas ne zovu. Tko su svi ti ljudi, i zašto znače nam tako malo čak ni na marginama sjećanja? SONJA SMOLEC JEDNA OBIČNA KIŠNA SRIJEDA Noć. Kišna. Kroz prozor šulja se šum vjetra, donosi miris zemlje, opojan, ispunjen aromom plodnosti, i trava, mokrih otkosa. Donosi miris mokrog asfalta; razliven, mutan, zagasit, opor, težak kao tuga, i kaplje kao usamljenost nepozvana, neželjena. 173
SONJA SMOLEC KAD LASTE ODLAZE Ima nešto tužno kad odlaze laste; u cvrkutu im još proljeća i ljeta glas. Jesen volim, al’ u meni nemir raste, čežnja povija me kao vjetar zreli klas. Dal’ to pjesmu pišu kada nebom lete, plavetnilo krilima dok miluju svojim; i radujem se, u meni se budi ja-dijete, od njih ne mogu pogled da odvojim. A ja bih na tren, i radi sebe i radi njih zaustavila vrijeme posred plavog neba, ljubavlju da ih utkam u taj vječni stih. Pjev kad odleprša njihov i utihne visina, smijem li obećat da tu čekat će ih dom netaknut, ovo isto nebo i čista modrina? BRANKA DOMJANIĆ MAMA Kitica ljubičica, đurđica i ciklama mirišu kao tvoja duša, mama! Nosim to sitno, mirisavo cvijeće na tvoj rođendan, na tvoj imendan, na tvoje posljednje počivalište. U tihom razgovoru s tobom vidim tvoje nasmiješeno lice i oči boje ljubičica. Gledamo se kroz vječnost. Nježan vjetrić prelazi preko moje kose i mog čela. To me dodiruješ ti, najdraža, blagom rukom majčinske ljubavi. U moje srce ulazi mir. Osvjetljena tvojom i božanskom dobrotom stojim kraj tvog groba! 174
BRANKA DOMJANIĆ BREZA Pod mojim oblokom tenka breza. Jesenska megla vu jutro je skriva. Vu poldan sončece je pozlati. Ftičice, drobne seničice Vu njej gnezdo so svile. Gledim, poslušam kaj breza mi šepče. Trepeče, boji se mraza i belega snega. Huda zima svleče z nje zlato robačo. Žalosno se spuščajo nj roke na zemlo. Pod mojim oblokom tenka breza. BRANKA DOMJANIĆ VEČERAS TUGO Večeras, tugo, neću ti dopustiti bolan ulazak u moje srce! Osmijeh na mom licu izbrisat će tvoje tragove. Večeras će tople i iskrene prijateljske oči ugledati sebe u ogledalu moje duše. Moje će srce zatreperiti i tiho zapjevati na blagom povjetarcu nade. Večeras ti neću dopustiti, tugo, bolan ulazak u moje srce! BRANKA DOMJANIĆ PROLJEĆE Pod prozorom rascvjetana višnja svoje ruke pružila do mog srca. Ptice pjevom u meni probudila davno proljeće. Nečije oči iz sjećanja blistaju u kapljicama kiše. Smijeh iz prošlosti u kucanju vjetra u moj prozor. Svjetlost prošlih osunčanih dana obasjava ovaj proljetni dan. 175
JELENA STANA VIWALT TAKO MI MALO TREBA Jedan tvoj dodir, jedan osmijeh, tako mi malo treba... jedan tvoj poljubac, jedan pogled i ja sam sretna do neba. Zoveš me anđelom svojim, možda sam ti malo draga, ali u priči našoj ljubavi nema traga. Pristajem na sve što nudiš, a ponudio si ništa. Ne razumiju ljudi koliko sad ljubav košta. Potroše ti dušu, nisu navikli da plate. Ja ću i zadnju suzu otplatiti na rate. Zagrijao si snažno jedan mog srca kutak. Ja sam ostala tebi samo u vremenu trenutak. Negdje iza ugla i mene sreća vreba, a ja kupim mrvice tvoje jer tako mi malo treba. 176
JELENA STANA VIWALT NASMIJEM SE Živjela bih u bajci, al’ sudar sa stvarnosti zove. Nasmijem se, a vidim život uništava snove. I uporno mi šalje nekakva nova jutra. Nasmijem se, jer znam sanjat ću opet sutra. Kad pogledam u stvarnost, tu i slova u mutnome žive. Nasmijem se, pa pomislim: imam naočale krive. I kada me povrijede bilo nepoznati ili znalci, Nasmijem se, pa kažem: „Čuvali te anđeli specijalci!“ Nekad je zla vještica, nekad samo sudbina kriva, il’ ustanem na krivu nogu i nasmijem se, jer sam živa. 177
MARIJA VINKOVIĆ - STANČIĆ O, GITARO Kad bi znala pričati, gitaro, rekla bi sve što bi u tvoje pjesme stalo! I kad bi znala vokalna tvoja pratnja kakva je, slušati, a ne pjevati, patnja, žice bi svoje na tren zaustavila, pjesmu bi svoju na tren utihnula dok se ne slože svi tenori i altovi, svi soprani, baritoni i basovi! Tada bi, od silnog toga sklada, od tonova i durova i molova plejada, probudila sve duhove usnulih muza da sviraju ritmove i tanga i svinga i bluza! MARIJA VINKOVIĆ - STANČIĆ PJESNIK KAO LEPTIR Bio jednom jedan leptir, bio jednom jedan pjesnik. Leptir je poljem letio, pjesnik je u mašti lebdio. Leptir je sa cvijećem zborio, a pjesnik pjesniku govorio: osjećam miris cvjetne livade kao i ti – stihova sklade! Sve dok cvijeće raste pod dugom, mi ćemo pjevati jedan drugom! 178
MARIJA VINKOVIĆ - STANČIĆ ONOMATOPEJA - UDRUZI UMJETNIKA VJEKOSLAV MAJER Parelelno sa Zelenim valom, pogotovo s njegovom dijagonalom teče jedna rijeka, ne od meda i mlijeka, nego od stihova. To je „Udruga“ ova, tu i sada usred Zagreba grada. Nad njom jedna lanterna, starinska, ali moderna, svijetli... da pjesnici, a ne pijetli dočaraju njenu sliku uz jutarnji – „kukuriku“! MARIJA VINKOVIĆ - STANČIĆ REZIME Život je prekrasan; samo treba znati iz njega izvući nektar i... napiti se. 179
TATJANA ŠILJAK DOĐE MI DA POLUDIM Dođe mi da poludim i kažem ti sve u lice, da, dosta mi je takve cinične varalice. Ma dođe mi da vrištim, da vičem na tebe, a nisam takva i ne ličim na sebe. Zar takav utjecaj imaš da zbog tebe ne spavam noćima, i da samo razmišljam što da napravim, ako mi se još jednom pojaviš pred očima. Ma dosta mi je svega, ne želim više razmišljati o tvojim lažima. Ne vjerujem ti više i ljuta sam na samu sebe jer nisam dovoljno hrabra da zaboravim na tebe. TATJANA ŠILJAK SAMO ŠUTI Ništa mi ne pričaj, tvoj pogled mi sve govori. Nisi svoj kad si pored mene. Šutnja te odaje. I možeš što hoćeš, al’ ne možeš reći ništa. Riječi ne nalaziš. Nezgodan trenutak. Napetost u zraku. Osjećam kako ti srce brže kuca. Ma samo šuti, ovako mi govoriš više. Riječi bi ionako bile suvišne. 180
TATJANA ŠILJAK IZGUBLJENA Lutam, izgubljena u mraku. Pratim tvoju sjenu. Tražim tvoje oči. Oko mene mrak, tišina. Hodam brzo, brže... nigdje te nema. U želji da te dotaknem, hodam za tvojom sjenom. U mraku, u tvojim očima... izgubljena! 181
LJILJANA ŠILJAK KAO MORE Razbijam se, razlijevam se, K’o što val u moru huči. Zaljubljeno darivam se, Dok mi se nutrina muči. Zaigravam maštu svoju. Ja sam sve što znam da nisam. Ne moraš mi ništa dati, Samo budi malo prisan. Pogledaj me, kakva jesam Što nije ni malo lako, Jer se mijenjam poput mora, Naglo, divlje i polako. Zagrabi me poput vode. Kroz prste me možeš liti, Ali slanu poput mora Nećeš nikad me ispiti. Trgat ću ti zrake sunca. Hladit ću te sred dubina. Kapljicama mazit ću te. Ljuljuškati do milina. Ne gledaj me kako blještim Da te ne zabole oči. Zvijezde ću ti skinut s neba, Kad ćeš noću k meni doći. A ti meni ne daj ništa. Samo puhni poput vjetra. Samo malo se osmjehni I ja bit ću uvijek sretna. 182
LJILJANA ŠILJAK Jednog dana prestat ću postojati. Jednog dana mene biti neće. Al’ svejedno šume će šumoriti. U mom vrtu cvast će ipak cvijeće. Doći će vrijeme kad ću i ja nestati Kao da me nikad bilo nije, Al’ svejedno pamtit će se pomaci. Živjet će se za kvant drugačije. Srušit će se kuće, zapit novci, Čak i pjesme zametnut’ se cijele. Postojane ostat će emocije, Jer vječno traju i stalno se dijele. U njima će ostat dio mene, Dah topline što nam svima fali, Poneka misao, izreka il’ pokret Koji ste u sebi zapisali. Možda tako zapne neki petak, K’o što miš sačuva komad sira, Mrvicu nečeg dobrog, zajedništva Zapiknuta u srce, ko siga od Majera. 183
SADRŽAJ: ZBORNIK - SPOMENAR UDRUGE UMJETNIKA VJEKOSLAV MAJER VLADO FERINA: STEZE MEGLENE KREŠO MUNIĆ: ZAKAJ TE SENJAM VJEKOSLAV DOLAR: BEZ TEBE MAJSKA ĆEVANIĆ: MOJA ILIJADA LIDIJA DIMOVSKA: ZAŠTO? LIDIJA ZADRO: U VRIJEME BOSNE SLAVKO ŽARNIĆ: NAPISANA SUZAMA MARKO PL. BARIŠIĆ: ŠKANCIJA ANTUN JAROSLAV MIKŠIK: HRVATSKA NE MOŽE NATRAG ZVJEZDANA PIKL: GITARO JEDINA VESNA PARUN: TKO JE OD NJIH SRETNIJI MARA GALI: ZORA RANA ELIZABETA ŠNAJDER GREBLO: SLAVONSKA ZIPKA RUŽICA HORVATEK - DOLOVČAK: PISEC MARIJA BEBA MOLNAR: RASTANAK MUTIMIR BIBICA: VREMENSKE DALJINE ANA IVELJA: ZAGRLJAJ MORA, VEČER NA CMROKU NADA PAVLOVIĆ KATANIĆ: SJEĆAJ SE SVOJE DOMOVINE TIHOMIR PERHAT: EPIGONI LJUBICA KONJEVIĆ: STIHA KAPLE CAJT BRANKA MARIJA ALOJZIJA KOLARIĆ: PESJE ŽIVLENJE STJEPAN KOVAČEC: ČUVAT ĆU NIK: SAN, Kraći je put SREĆKO VANJKOVIĆ: ŠUMO MOJA MARIJA NAPOLIĆ: PROŠETALA GLISTA, NIKAD, ZAŠTO DUŠA KLARA ŽEL: GODIŠNJI RECEPT JOSIP ĆOSIĆ: MAMA, BIBLIJA JE MAJKA SVIM BIBLIOTEKAMA, ZAGREBAČKA KATEDRALA VIKTORIA SCHRÖDER: ZESTANEK POD REPOM, PENZIONER, TRIO EMANUEL KAPAC: Prebiru prsti sudbine FRANJO KOPECKI: SRELI SMO SE ZVONKO KVATERNIK : SNAĐI SE..., POSLIJE DVADESET GODINA IGOR DOŠEN: MARIJANA NADA IVELJIĆ: SRETNI I NESRETNI LJUBAVNICI STJEPAN KOMES: UVIJEK PETKOM NADA ŠKRLIN SOLENIČKI: ZAGREBU ZA DEVETSTOTI ROĐENDAN, MASLINA BARBARA ILIJAŠ KRANJEC: PISMO BEZ ADRESE FRANJO FRIŠČIĆ: ODRAZ MAŠTANJA, BESANE NOĆI BARBARA FRIŠČIĆ: KAKO DA JE NE VOLIM IVAN LEROTIĆ: III kat ANKICA SVIRAČ: ANĐELU ČUVARU NEVENKA KIRIN: POPEVKA V SRCU 184 5 9 10 12 12 13 13 14 14 15 15 16 17 18 20 21 22 23 24 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 43 44 45 46 47 49 49 50
MARIO HORVATIN: SUDBINA ĐURĐICA MIKETA: SREĆA, SLUTNJA STJEPAN ROGINA: NEKA PROĐU OBLACI IVANA LIHTER: ČEKAJ DARKO KOVAČIĆ: VJEVERICA I VJEVERAC ZORICA KOVAČEVIĆ: KRIK STRASTI VIŠNJA SEVER: PLAČI NA KRAJU, ALI I NE MORAŠ KEMAL MUJČIĆ ATRNAM: SAMOĆA KLARA KRIŽIĆ: KAD BIH MOGLA ZVONIMIR OLUJIĆ: NE ODRIČEM SE TEBE KATARINA HERCIGONJA: KATICA JE V CIRKVU IŠLA, VRT, JA I MRAK ANA HORVAT: VJERA SNJEŽANA PERČIĆ: JAVI SE, MAMA VLASTA VUK: POVRATAK MUŠKARCA MARIJAN ŠPOLJAR: BRŠLAN TVRTKO VARDIJAN: BLISTA SNAŽNA TEREZIJA TEPEŠ: MAKSIMIR MOJIH SNOVA KATARINA JURAS: LJUBAV U TRAMVAJU HASAN DŽINIĆ: NA ISTOJ SMO RODNOJ GRUDI KETI REMETIN: NEŠTO OSTAJE MIRELA ŠKARICA: U SLAVI GOSPODNJOJ JU RAJ JAKOPOVIĆ: SMIJEŠNA PODUDARNOST MARIJA MARUŠIĆ GORIČAN: IZNENADNA RADOST GLORIJA DJIRLIĆ: A GALEB JEZDI RUŽICA JURAS: HVALA TI! ZDENKA SABLIĆ: MOJ TATA JE IŠAL VATAT RIBE! MIRO ŠOLA: ĆUNA ANTO GARDAŠ: LEŽEĆI U TRAVI MIROSLAV HORŽINEK: EUHARISTIJSKI KONGRES (SJEĆANJE) NA TRAGU JEDNE NAPUŠTENE PROIZVODNJE DRAGUTIN CVIJANOVIĆ: VJEČNA IGRA, PUCA IVAN LUKAČIĆ: ZAGREBAČKO MORE ANTE ŠEGOTA: ZA SNOVE MIRJANA ŠLIBAR: PRIJATELJI, KRATKE MISLI MARIJA PALEČEK: JESEN JE DOŠLA STJEPAN ČEHULIĆ: PODRAPANI ŽIVOT IVO PULJIĆ – GOSPAR: U PRAZNO PRAZNO JE PRAZNO ZRINKO ŠIMUNIĆ: MORSKA PJESMA, KUĆNA SREĆICA JOSO GRIVIČIĆ: SKITNICA SINIŠA MAKSIMOVIĆ: MARIJA JE OTIŠLA U CRNOM ŠALU DIJANA BURAZER: Hoćemo li zajedno FERID DEMIROVIĆ: Pjevao sam u polusnu. MIRJANA ŠLIBAR: PARK, U OKU SJAJ ANA MARGARETA ZDUNIĆ: BOLESNI VLADARI MARIJA HORVAT MILARDOVIĆ: KADA TI NAPIŠEM PJESMU, TI MENI JURA STUBIČANEC: ZDAVNJA, GDA VRABEC JE SABLU NOSIL 185 50 51 52 52 53 54 54 55 56 57 57 58 59 59 60 61 62 63 65 65 66 66 67 67 68 68 69 70 70 71 71 72 73 74 75 75 76 77 78 79 80 81 82 83 83 84 85
ANTONIJA PEDIŠIĆ: TRENUCI, ŽEĐ MILKA POPOVIĆ: ANTIRASIZAM MARIJA LOVREKOVIĆ: BISTROO BRANKO KRAŠEVAC KRAŠ: KAJ BUDE BILO JOSIP MARUŠEC ROK: CRTA MLADENKO SPAHIJA: JEST DA JEST A NIJE DA NIJE, METAFIZIČKA KLOPKA DARINKA MOSLAVAC: JUTRO JASNA TRBUHA: JARUN, MALO JEZERO DANIJEL ŽUPANČIĆ: HALJILJANA MARIJA ŠIPRAK BRLETIĆ: OPORUKA JUGA TRGOVAC JELIČIĆ: RASTANAK, MISLI ANTONIJA ŽELJKA KAHLIK: MOJ NOVI SVIJET, LJUBAVI MOJA, LUDILU SLIČNO GORDANA MAJDAK: ISKON LJUBAVI VLADO VLADIĆ: NESIGURNOST LJUBICA ŠARLOG: NEŠTO STARO – NEŠTO NOVO KARMELINA ANGELIKA KELENC: BALADA O PROPALOM BRAKU SNJEŽANA MRZLEČKI: NEMA JE, GOTOVO JE S TOBOM SILVANKA FILIPOVIĆ: ČUDNOVATI KLJUNAŠ, PJESMA O ERIKI, ŠEZDESETE NENO MIHALJEVIĆ: ROMANSA ĐURĐICA MLADENIĆ: SVETA NOĆ, MILOST TOMISLAV SLAVKO ZEKANOVIĆ: LIPANJSKI SUSRET, RUŽE U VAZI JOSIP JAKOV PLANINIĆ: TI KOJI SI POKRENUO SVAMIR DAMIR PILKO: MAKSIMIRSKE BOJE KATARINA MUŽNY: NA SUD NA KRIŽ KATICA TOMEK: još te tražim u kapima rose jutarnje, opet će mimoze propupati u krajolicima podrezanim, LJUBICA ŠEGO: KALOPER, BONA ŠERA MLADEN ČAVAJDA: GDJE MENI JE MJESTO IVAN MILČEC: VSE NAS IMA RADO... IVAN MLAČIĆ: Ž I V O T, PEGAZ TOMISLAV SMOLJAN: ZA DANE BEZ SMIJEHA I POEZIJE, POEZIJA MARIJA BUKOVAC: PRODUŽENA RUKA, VRTLOG ANA HABAZIN SMRK: TIŠINI ZDENKA MATIJAŠ: Ne volim neke tonove, Noć je vrijeme kad sam ja najbudnija., Život kao san ĐURO PAVIČIĆ: OPROSTI PJESNIKU STAROM, OPROŠTAJ STAROG BOEMA IVAN ŠOIĆ MALENI: UMRLA JE ELIZABETA MARINA SMERNJAK: ŠKRINJA, PJESMA O TOPLOM KRUHU S KANDIRANIM VOĆEM SLAVICA KRČMAREK: TAJNE, 156 86 87 88 89 90 91 92 92 93 93 94 95 96 97 97 98 99 100 101 102 102 103 104 105 106 107 108 109 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 118 119 120 121 122 123 124 125 126
ČEŽNJA DAMIR MARAS: IAKO ZNAM DA ŽIVI DALEKO..., IMAO SAM LJUBAV SVOG ŽIVOTA MARICA BEHTAN CECELJA: TI NEMAŠ OŽILJKE NA DUŠI, RASPISANE RUKE I MALO PAPIRA ZVONKO KONČEVSKI: VRIJEME ŽIVOTA, ŽIVOT I MALINE, AFORIZMI ZDENKA KIRIN: LjUBAV I REFLEKSIJA U MENI, Post skriptum: JOSIP ROŽIĆ: CRVENE RUŽE JOSIP GROSEK: NAŠA VEZA BISERKA PODHRAŠKI: OBRAĆANJE VLASTODRŠCU DINA FRANIN MAGLAJLIĆ: PRVOTNI KRIK, RASTANAK, RASTEM NEVEN DUŽEVIĆ: PUSTI ME DA PLUTAM, ZRILA JUBAV, MEGLA SNJEŽANA SABOLIĆ: SVE JE U NAMA MIREM ĐIMŠITA: BASNA O PTICI I ŽAPCU VEDRAN SUTON: MELADA SONG JASMINKA FRANCEKOVIĆ: ZVUCI CECILIJA HUSAK: SLUŠAJ GORU ŠTEFICA VANJEK: DRAGI NAŠ KAJ, HOĆU LI ZNATI ANTUN TUDIĆ: RUŽA, ŠEŠIR DAMIR IVANOVIĆ: PISMO ZA NJU IVANA PIPEK: NA JEZERU BOŽICA DRAKULIĆ: MOJ ZAGREB, SAMO NOĆAS ROBERT HORVATINEC: LEPENČICA, HRVATSKA IVAN BEKAVAC BASIĆ: Danas sam se odrekao svega, Ako me slučajno prepoznaš ZVJEZDANA INKRET – STELLA: SUTON, OTVORITE PROZORE LOU PROFA: ŠAPNUO MI VJETAR, ZAGREB, MOJA METROPOLA MIRJANA TRIPALO: VJEKOSLAV MAJER DANIJELA ANTIČIĆ: U POGLEDU, SAN, MOJA SUNČICA, PTICA DO-DO, KAKTUS TOMISLAV GRGO ANTIČIĆ: LJEPOTA LJUBAVI, RADOST MOG ŽIVLJENJA VOLIM VOLJOM, MIRIS LAVNDE PEJAK MIRJANA PEKI: POŽELIM DA TI KAŽEM DARINKA BORJAN: MOLITVA LJUBAVI DRAGICA KRIŽAN: TREBAŠ MI MIROSLAV KNEŽEVIĆ: KRPENJAČE, ZDAMLA ALEKSANDAR NOLA: Vi – ljupke djevojke i Majke – MIRJANA ĆOSIĆ OLUJIĆ: NISI ME POZNAVAO 187 127 128 129 129 130 130 131 133 134 134 135 136 137 138 139 140 141 143 144 145 146 147 147 148 148 149 150 151 152 153 154 154 155 156 157 158 159 160 161 162 163 164 165 166 167 167 168
MAGDALENA KOLAR ĐUDAJEK: DRAGECOVE BELE ROŽE MAGDALENA KOLAR ĐUDAJEK: PURGERICA ZLATICA JARNJAK: DVA MASLAČKA, POLJE LANA SVA TA IMENA, JEDNA OBIČNA, KIŠNA SRIJEDA KAD LASTE ODLAZE BRANKA DOMJANIĆ: MAMA, BREZA, VEČERAS TUGO, PROLJEĆE JELENA STANA VIWALT: TAKO MI MALO TREBA, NASMIJEM SE MARIJA VINKOVIĆ STANČIĆ: O, GITARO JEDINA, PJESNIK KAO LEPTIR, ONOMATOPEJA - UDRUZI UMJETNIKA VJEKOSLAV MAJER, REZIME TATJANA ŠILJAK : DOĐE MI DA POLUDIM, SAMO ŠUTI, IZGUBLJENA LJILJANA ŠILJAK: KAO MORE, Jednog dana prestat ću postojati 188 170 171 172 173 174 174 175 176 177 178 179 180 181 182 183
Prijelom i grafička priprema za WEB (e-knjigu) Ivan Grahovec