RTC 1 2014

J. Bogdan, Miroslav Bulešić kao uzor i nadahnuće... 41-54 51

nije naša briga. Isto tako naša pripadnost Katoličkoj rimskoj Crkvi
ne smeta nama da se mi nacionalno razvijamo i ne prisiljava nas da
mi pripadamo pod jednu ili drugu državu. Crkva je mati za sve, bez
ikakve razlike. Isto tako, kad se govori o Papi, namjerava se govoriti
o njemu kao glavaru Crkve, a ne o jednom Talijanu. Papa je jednak
za sve, pače više se brine za one narode koji su više udaljeni od Cr-
kve, da se i oni u nju udruže.«24

6. Pod zaštitom Bezgrešne Djevice

U prosudbi Bulešićeve duhovnosti, kao sjemeništarca i bogo-
slova, kasnije i svećenika, može se kazati da ona u sebi sadrži kristo-
loške i izrazito mariološke naglaske. »Isuse, Tebi živim, Isuse, Tebi
umirem, Isuse, Tvoj sam živ i mrtav.« – zapisao je u duhovnim vjež-
bama prije đakonata.25 Iskreno vjernički, sinovski odano pobožan
je prema Blaženoj Djevici Mariji. Dok se priprema za svećeništvo i
kasnije kao svećenik, vrlo često obraća se za pomoć i zaštitu presve-
toj Bogorodici.

Već kao sjemeništarac i bogoslov slušao je o ukazanjima Maj-
ke Božje pastirima u Fatimi 13. svibnja 1917. Cijeloga života bio je
obuzet činjenicom da se prvo ukazanje dogodilo 13. svibnja 1917.,
isti datum na koji je on tri godine poslije rođen (13. svibnja 1920.).
U svoj je duhovni dnevnik 16. svibnja 1942. zapisao: »Primi, Majko
moja, dar koji sam Ti prikazao 13. maja 1942., koji se sastojao od
svega mene, primi me za svojeg sina...«26 Papa Pio XII. na blagdan
Bezgrešne (8. prosinca 1942.) posvetio je Crkvu Blaženoj Djevici
Mariji. Mladi rimski bogoslov Bulešić tom je prigodom zapisao:
»Bio sam u Sv. Petru i tamo obavio posvetu zajedno sa Svetim Ocem
i mnoštvom vjernika.«27 Kao odjek molitve u Sv. Petru, istoga dana
navečer u lombardijskome sjemeništu Bulešić pravi osobnu posvetu
Gospi. Titraje svoje duše i vapaje srca bilježi u svoj dnevnik: »Neka
zavlada Tvoje Presveto Srce u srcima svih ljudi: u meni, u mojoj obi-
telji, u ovom našem Zavodu, u našoj Istri, u cijelom svijetu. Neka se

24 Isto, str. 42.
25 Isto, str. 20.
26 Isto, str. 19.
27 Isto, str. 21.

52 Riječki teološki časopis, god. 22 (2014.), br. 1

po svem svijetu Tebi pjeva slava. Molit ću po nakani Sv. Oca Pape i
cijele Crkve. Tvoj sam sada i uvijek! Amen! (8. 12. 1942. uvečer).«28

Krajem ljetnih praznika, u dogovoru s biskupom Radossijem,
kao pripravu za đakonat, Miroslav je obavio duhovne vježbe u Puli
u samostanu franjevaca konventualaca od 9. do 12. listopada 1942.
Završavajući svoja razmatranja kojima predaje Bogu sav svoj život
i služenje Crkvi, klerik Bulešić u svome duhovnome dnevniku bilje-
ži: »Sveta Majko, moja ljubezna Majko, zahvali se sa mnom Bogu
za sva dobročinstva koja mi je podijelio. Moli se za me Njemu da
mi pomogne da dobro vršim dužnosti kojima se obvezujem. Majko
moja, Ti me vodi putem spasenja i svetosti. Čuvaj me čista na duši
i na tijelu. Daj, sačuvaj moje srce čisto za Boga. Sve neka bude za
Boga. – Isuse, Tebi živim, Isuse, Tebi umirem, Isuse, Tvoj sam živ i
mrtav. Amen. Duše Sveti, nastani se u meni zauvijek…«29

Đakonat je primio u rodnoj župi Svetvinčentu u župnoj crkvi.
U svome duhovnome dnevniku zapisao je: »Dne 25. oktobra, na
blagdan Krista Kralja, primio sam u Svetvinčentu sveti red đako-
nata. Prikazao sam se sasvim svojemu Bogu: na Njegovu čast i spas
duša. Ganutim sam se srcem približio oltaru Božjem i ondje postavio
svega sebe: svoje srce, svoju dušu. Nisam htio pustiti ništa za se, već
sam htio sve Tebi darovati, moj Bože! – Tebi sam se, Majko moja,
darovao da me Ti prikažeš Bogu, svome i mome. Bog mi bio milo-
stiv i držao me vjernim kod sebe. – Isuse, veliki i Vrhovni Svećeniče,
daj da Ti postanem vjeran svećenik.«30

Četvrtu godinu studija u Rimu Miroslav je započeo kao đa-
kon, a završio kao svećenik. Zaređen je 11. travnja 1943. godine. I
kao đakon osjeća duboku podjelu u sebi, u svojoj osobi: želi se sav
prikazati Bogu i ustrajno mu se predaje u molitvi, a s druge strane i
dalje doživljava svoje slabosti, nedosljednosti, nevjernosti. Vulkan
požuda i strasti vrije u njegovim dubinama. U duši mladog priprav-
nika za svećeništvo, kao i u duši svakog čovjeka, odvija se trajna
borba između dobra i zla. U molitvi je ustrajan i posvećuje se Bogu,
zaziva pomoć presvete Bogorodice: »Majko moja, sutra ću se sa-

28 Isto, str. 21.
29 Isto, str. 20.
30 Isto, str. 20.

J. Bogdan, Miroslav Bulešić kao uzor i nadahnuće... 41-54 53

svim Tebi posvetiti, sav ću se Tebi darovati: dati i izručiti svoju dušu,
svoju žalosnu dušu, svoja djela, svoje zasluge; izručit ću Ti svoje
tijelo sa svim sjetilima. Prikazat ću Ti svoja bogatstva, svoje imanje,
svoje roditelje, svoje sestre i svojeg brata, svoje rođake, svoju Istru.
U Tvoje ruke ću sve predati. Združen s Tobom, bit ću združen s Kri-
stom Bogom. Predat ću Ti svoja poniženja...«31

7. Zaključak

U godinama nakon Drugog vatikanskoga sabora puno se pi-
salo i govorilo o identitetu katoličkoga svećenika. Neki su željeli
svećenika koji radi neki posao među ljudima kao i ostali radnici, u
tvornici, uredu itd. Uronjen u svijet, ali ne od svijeta, s ljudima bi
dijelio sve obiteljske i društvene poteškoće. Tako bi svjedočio, bio
evanđeoski kvasac. Bilo je i jakih struja koje to žele, ali uz fakul-
tativni celibat. Neki su željeli svećenika angažirana u političkome
životu kako bi on mogao zastupati i promicati evanđeoske vredno-
te u društvenoj zajednici i tako doprinositi stvaranju pravednijega
društva i humanijih odnosa među ljudima. Uz saborske dokumente,
redovne nastupe učiteljstva, Crkva je jasnije progovorila o identitetu
svećenika biskupskim sinodama 1971. i 1990. godine, Zakonikom
kanonskoga prava iz 1983. i Katekizmom Katoličke Crkve iz 1992.
godine.

Neki su elementi svećeničkog identiteta nepromjenjivi. Oni su
stari i uvijek su novi s obzirom na osobu i prilike: svećenikov odnos
s Kristom, osjećaj crkvenosti svakog svećenika, eshatološka dimen-
zija njegova poslanja i djelovanja, nadnaravnost njegova zvanja...
Postoje i drugi mehanizmi koji iščitavaju znakove vremena i vlasti-
tosti svijeta u kojima svećenik mora izvršavati svoju misiju. I jučer,
kada je živio i djelovao Bulešić, kao i danas, od svećenika se očekuje
da je on posrednik i čovjek svete službe (izabran i zaređen) sve do
služenja Crkvi koja je sakrament spasenja. Svećenik je uvijek u služ-
bi zajednice kršćana i on je prvi na crti odgovornosti i evangelizacije
svih ljudi. Na terenu svećenik je, kao službenik Crkve, promicatelj
i usklađivač različitih službi i karizmi. Od njega se očekuje da je

31 Isto, str. 21.

54 Riječki teološki časopis, god. 22 (2014.), br. 1

potpuno slobodan i neovisan, a istovremeno aktivan i svjestan član
jednog prezbiterija. Nije i ne može biti samostalni strijelac. Djeluje
na području konkretne mjesne Crkve u punom zajedništvu s mje-
snim biskupom, uvijek za narod Božji.

Novi hrvatski blaženik Miroslav Bulešić, čovjek kristalno
jasnog svećeničkog identiteta, ljudski, kršćanski i svećenički opre-
dijeljen u svakome trenutku svoga života, jasno pokazuje kako se
živi i svjedoči svećeničko zvanje. Božji čovjek koji je davno nadišao
granice svoje biskupije i domovine. Njegovo vrijeme uvijek traje.
Nikad ne zastarijeva.

MIROSLAV BULEŠIĆ – AN EXAMPLE AND
INSPIRATION FOR CONTEMPORARY PRIESTS

Summary

The blessed Miroslav Bulešić had a clear priestly identity,
always making flawless human, Christian and priestly choices, cle-
arly showing in every moment of his life how to live and to give
testimony for the priestly vocation. The author evidences the un-
challengeable elements of the priestly identity, and those elements
linked to the sign of times and the world into which a priest is called
to his mission. The author draws from the Positio of the process for
the beatification, presenting Bulešić as a man of faith and confidence
in the Lord, as a priest faithful to his Church until the end, a shepherd
diligent in the care for souls entrusted to him; opened to life, but in
every moment ready to die, and filled with Marian devotion.

Key words: Miroslav Bulešić, priest, identity, spirituality,
martyrdom.

M. Žmak, Miroslav Bulešić - anđeoski lik i evanđeosko djelovanje 55-66 55

Vladimir Žmak

MIROSLAV BULEŠIĆ: ANĐEOSKI LIK I
EVANĐEOSKO DJELOVANJE

Vladimir Žmak, dr. med.
Lanišće

UDK: 254.2:235.2(497.5 ISTRA) BULEŠIĆ, Miroslav
(000.260.2)(000.282)(000.322)(092)
Stručni rad
Primljeno 26. 04. 2014.

Autor promatra lik Miroslava Bulešića kroz dvostruku priz-
mu. Pozivajući se na fra Berarda Barčića vidi u Bulešiću anđeoski
i evanđeoski svećenički lik. Lik i djelo Miroslava Bulešića opisuje
iščitavajući relativno bogatu literaturu sadržanu u dosad objavlje-
nim knjigama o njegovu životu i djelu, u novinama, časopisima i
internetskim stranicama. Posebice u tom kontekstu ističe najnoviju
kritičku i dokumentiranu studiju Fabijana Veraje.

Ključne riječi: Miroslav Bulešić, dnevnik, oprost.

***
Lik i djelo Miroslava Bulešića možemo upoznati izčitavajući
relativno bogatu literaturu sadržanu u do sada izdanim knjigama o
njegovom životu i djelu, u novinama, časopisima i WEB stranicama.
Posebice je u tom kontekstu značajna najnovija kritička i dokumen-
tirana studija Fabijana Veraje: Miroslav Bulešić, svećenik i muče-
nik, znakoviti lik moderne povijesti Istre (Positio super martyrio),
na temelju koje se Kongregacija za kauze svetih izjasnila o njegovu
mučeništvu.1

1 Marijan BARTOLIĆ, Miroslav Bulešić, svećenik-mučenik, IKD „Juraj Dobrila“, Pazin, 1990.; An-
tun MILOVAN, Svjedok vjere Miroslav Bulešić, IKD „J. Turčinović“ - Ordinarijat Porečko-pulske
biskupije, Pazin-Poreč 1996., Vjekoslav MILOVAN, Palma Miroslava Bulešića, „Josip Turčino-
vić“, Pazin – Ordinarijat Porečko-pulske biskupije, Poreč – Postulatura sl. B. Miroslava Bulešića,
Pula 2002., ISTI, Miroslav Bulešić svjedok Kristov,„Josip Turčinović“, Pazin – Ordinarijat Poreč-
ko-pulske biskupije, Poreč – Postulatura sl. B. Miroslava Bulešića, Pula 2006.; ISTI, Bio je svet
svećenik, svjedočanstva suvremenika o Sluzi Božjem Miroslavu Bulešiću, izd. Josip Turčinović –
Pazin, Pula, 2010.; Mate ŽMAK-MATEŠIĆ, Krvava krizma Lanišće, Lanišće, 1947., 2. izd. Pazin
Josip Turčinović, 2007.; POSTULATURA SL. B. MIROSLAVA BULEŠIĆA, Miroslav Bulešić

56 Riječki teološki časopis, god. 22 (2014.), br. 1

Iščitavajući Miroslavovu pisanu ostavštinu – pisma, zapise,
propovijedi i njegov duhovni testament – možemo upoznati njegov
lik i spoznati veličinu njegova djela. O liku Miroslava Bulešića i
danas svjedoče njegovi živući suvremenici, kao i oni koji su ga po-
znavali ili samo susretali, a danas nisu više s nama.2

Jedan je od živućih krepki stotinutrogodišnjak fra Berard Bar-
čić koji je bio, kako sam veli, ne samo Miroslavov poznanik već
prijatelj i ispovjednik. On u svojoj nedavnoj besjedi o Miroslavu
govori o susretu s njime i njihovu prijateljstvu od Mirina dolaska na
mjesto podravnatelja Sjemeništa u Pazinu 1946. godine. Kako kaže
fra Berard Barčić, Miro je na njega ostavio dvostruk dojam: anđeo-
ski i evanđeoski. »Ja sam živio s Mirom Bulešićem u biskupijskom
sjemeništu u Pazinu godinu dana, od 1946. do 1947. Na mene je
ostavio dvostruki dojam: anđeoski i evenđeoski. Anđeoski: Stvarno
je bio krasan momak, kao da je anđeo, vedar... A kada kažem evan-
đeoski, to znači da je njegov razgovor odavao da živi od evanđelja,
da živi od Isusa Krista.«3

Anđeoski lik Miroslava Bulešića

I zaista, kao što su anđeli prvijenci Božjega stvaralačkog dje-
la, obdareni pobjedonosnom snagom protiv svakoga zla u svijetu, a
puni jedinstvene ljubavi prema nama ljudima, takav je bio i Miroslav
Bulešić.

Miroslavova majka Lucija, kad ga je rodila 13. svibnja 1920.,
u njemu je vidjela, kao svaka dobra majka, lik anđela (»anđele
moj«). Nadjenuvši mu ime Miroslav, zajedno sa svojim suprugom
Mihom, nije ni slutila koliko će ono simbolično odrediti njegov ži-
vot. Odrastajući u obitelji tegobno, ali u biotopu vjere, mali Miroslav
zasigurno je već zarana slušao mamine molitve iz Dobrilina molitve-

govori,  Postulatura Sl. B. Miroslava Bulešića, Pula, 2004.; članci o životu i mučeništvu Sluge
Božjega objavljeni u mjesečniku Ladonja, Pazin od 1997. do 2009.; članci u kalendaru Istarska
Danica, Pazin, 1991., 1997., 1998., 2000., 2002., 2004., 2005., 2006., 2008., 2009.; izvještaji po-
vodom svečanih proslava 50. i 60. obljetnice smrti Sluge Božjega Miroslava Bulešića objavljeni u
katoličkom tjedniku Glas Koncila 1997. i 2007. Vidi www.miroslavbulesic.hr.
2 Fabijan VERAJA, Miroslav Bulešić, svećenik i mučenik. Znakoviti lik moderne povijesti Istre,
Porečka i Pulska biskupija, Poreč, 2013.
3 Razgovor s fra Berardom Barčićem, http://miroslavbulesic.hr/images/materijali/2013-06-12-raz-
govor-o-Bulesicu-fra-Berard-Barcic.mp3 (2. travnja 2014.).

M. Žmak, Miroslav Bulešić - anđeoski lik i evanđeosko djelovanje 55-66 57

nika »Oče, budi volja tvoja«, da bi kasnije i sam, uzimajući u ruke
Dobrilin molitvenik za hrvatski puk u Istri, ponavljao: »Oče, budi
volja tvoja«. To će ne samo ponavljati do smrti već i izvršavati volju
Očevu i biti sljedbenikom njegova Sina.4 Kao svećenik Kristov pot-
puno će se posvetiti bratu čovjeku, navješćujući evanđelje ne samo
riječima već djelatnom akcijom sve do krajnje žrtve.

U desetoj godini života Miroslav se opredjeljuje za sjemenišno
školovanje. U sjemeništu u Kopru boravi od 1931. do 1939. kada
je, završivši pet razreda gimnazije i tri razreda liceja, položio ispit
zrelosti, odnosno veliku maturu.

I ovdje možemo pratiti njegov anđeoski lik. Ali pod stigmom
pripadnosti hrvatstvu u Koparskom sjemeništu mladi se Miro u obra-
ni svoga narodnoga identiteta fizički obračunava s kolegom. Odmah
potom izražava žaljenje i pita za oprost. Dakle, ne živi u nekom ezo-
teričnom anđeoskom zanosu već u cijelosti shvaća realan život koji
ga okružuje. Već tada započinje njegov mučenički život. I sami od-
gajatelji prepoznali su Miru kao izvrsna sjemeništarca i isticali ga
drugima za primjer.

Na preporuku njegova duhovnog voditelja, svećenika Ivana
Pavića, porečki i pulski biskup Trifun Pederzolli upućuje ga na jesen
1939. na studij u Rim. Došavši 1939. godine na studij teologije u
Rim, mladi Bulešić po prvi put ima prigodu osjetiti se slobodnim i
ravnopravnim. Stjecajem okolnosti smješten je u Francuskom zavo-
du, među sjemeništarcima raznih nacionalnosti. Daleko od pogranič-
ne provincije Julijske Venecije, koja je tada obuhvaćala Istru, s olak-
šanjem, mladi bogoslov piše svojemu mentoru vlč. Ivanu Paviću: »I
sami Talijani priznaju što sam, i zovu me svi hrvatskim imenom.«5
Studira teologiju na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu i živi
u Lombardijskom sjemeništu. Cijeli studij prolazi u sjeni Drugog
svjetskoga rata.

Početkom 1943. postaju sve očitije tragične posljedice rata
koji je zahvatio Europu. I u Rimu većina pučanstva sve više osjeća

4 Darko GAŠPAROVIĆ, Slava Miru Miroslava. Meditacije, www.miroslavbulesic.hr. (2. travnja
2014.).

5 Citirano prema Dario ČEHIĆ, Istarski mučenik vlč. Miroslav Bulešić – novi blaženik, u: www.
katolik.hr.

58 Riječki teološki časopis, god. 22 (2014.), br. 1

nestašicu. Dana 24. siječnja 1943. Bulešić bilježi: »Žalost i bijeda.
To je realnost koja vlada danas na svijetu... O vi poglavari naroda,
koliku imate odgovornost! O vi koji se nazivate gospodarima svijeta,
kakav vas sud čeka pred Bogom i pred majkama, ženama, djecom,
starcima, koji radi vas trpe! Žalost se širi kao tužna simfonija svije-
tom i okružuje sva dobra srca. Jadni vojnici! Gdje je vaše dostojan-
stvo? Ne postoji više vaša osoba, vaš staleški položaj; vi ste brojka,
vi ste dio, vi ste stvar bez imena! Jedna deviza (uniforma) i ništa
više. Ali vi imate pravo na svoje dostojanstvo, na slobodu, na ljubav,
na domaće ognjište...«6

O svojem prisustvovanju okupljanju vojnika 25. siječnja 1943.
Miro bilježi: »Kakav prizor: Vojnici s tužnim obrazom na kojem je
bio zapisan znak prošlog trpljenja, muke, gladi, bijede, zapuštenja...
U duši sam svima čitao težnju za mirom, za majkom, za ženom, za
djecom, za domom; težnju prema iskrenoj i razumljivoj, dubokoj i
toploj ljubavi. Rat se je raširio u sva srca te okrutno ih dijeli i para...
Svećenik je katolički apostol ljubavi Kristove... mi moramo ljubiti
sve ljude, bez ikakve iznimke.« S odobravanjem prenosi riječi jed-
nog časnika koji govori o potrebi vjere »koja nas vodi do križa, bar-
jaka mira i sreće«.7

U Rimu mladi istarski svećenik prima novčanu pomoć od za-
grebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca. Njih će se dvojica kasnije
i osobno upoznati. Poznavatelji života ove dvojice hrvatskih blaže-
nika prepoznaju u njihovu djelovanju i spisima blisku duhovnost i
mnoge dodirne točke.

U travnju 1943. godine, na poziv svoga biskupa, bogoslov Bu-
lešić vratio se u Istru na svećeničko ređenje. Porečki biskup Raffaele
Radossi vodio je brigu o tome da na raspolaganju ima mladog sve-
ćenika Hrvata koji će u slučaju dodatnog pogoršanja političke situa-
cije moći zamijeniti nekog župnika Talijana u kakvoj osobito teškoj
župi. Takva je župa bila Baderna, desetak kilometara od Poreča. U
iznimno teškim okolnostima (svjedoči da je mogao čuti kako metci
fijuču oko njega), nakon kapitulacije Italije 13. rujna 1943. godine

6 Isto.
7 Miroslav BULEŠIĆ, Dnevnik, 25. siječnja 1943.

M. Žmak, Miroslav Bulešić - anđeoski lik i evanđeosko djelovanje 55-66 59

preuzima upravljanje župom od svećenika koji u dugogodišnjem žu-
pnikovanju nije naučio reći valjda ni jednu rečenicu na hrvatskom
jeziku (u lokalnoj školi izgovaranje hrvatskih riječi kažnjavalo se
šibom). Bulešić ubrzo mora preuzeti upravljanje još dvjema susjed-
nim župama jer svećenika je premalo.

Vjernici su zadovoljni što mogu u crkvi pjevati pjesme na hr-
vatskom jeziku i što mogu moliti Gospinu krunicu na jeziku koji ih
je mati naučila. Sjećaju se da je Miro bio iznimno komunikativan,
čime je osvojio opće simpatije u župi i uspio privući mlade u crkvu.
Vrlo brzo »žešći boljševici« u redovima partizana počinju rovariti i
širiti laži o tome kako mladi svećenik tobože surađuje s Nijemcima
i fašistima.

Miro mora strahovati za svoj život. U župnom dnevniku, koji
također vodi na hrvatskom jeziku, zapisuje: »Jednom riječi možemo
kazati, da u cijelo to vrijeme u ljudima je vladao strah i žalost, koji
su bili prouzročeni sa svih strana. Svi su strašili, svi su ubijali. Jadan
narod, koliko je pretrpio! Koliko suza, koliko bijede u ovo vrijeme.«8

Miroslav i u svojoj egzistencijalnoj stisci osjetljiv je za potrebe
ljudi i duboko ćuti njihov jad i nevolju, muku i bol.

Nakon završetka rata Bulešić uspješno djeluje kao župnik u
Kanfanaru.

U prilog doživljaja vlč. Miroslava Bulešića kao anđeoskoga
lika iznosim pripovijedanje akademika Branka Fučića o njegovu
susretu s Mirom kada je bio župnik u Kanfanaru. Sa svojom su-
radnicom, inače deklariranom ateistkinjom, u poratnom razdoblju
obilazio je sakralne objekte u Istri istražujući glagoljicu. Tako su
se jednom prigodom našli u crkvi u Kanfanaru. Dok je akademik
razgledavao crkvu, njegova suradnica ušla je u sakristiju. Nakon ne-
kog vremena, sva ushićena, izlazi i ponavlja: »Vidjela sam anđela...
Vidjela sam anđela...« U sakristiji je susrela, njoj inače nepoznato-
ga, župnika u Kanfanaru vlč. Miroslava Bulešića. Akademik Branko
Fučić ispričao je ovaj događaj prigodom obilježavanja 50. obljetnice
mučeničke smrti Miroslava Bulešića 1997. godine u Lanišću.

8 Miroslav BULEŠIĆ, Dnevnik, 19. lipnja 1945.

60 Riječki teološki časopis, god. 22 (2014.), br. 1

Međutim, Bulešićev anđeoski lik, koji riječju i djelom navi-
ješta Kristovu spasiteljsku poruku, smeta komunističkim vlastodrš-
cima. Ukoliko i dalje bude govorio tako otvoreno, prijete mu da će
ga ubiti. Njegov je odgovor: »Ako me ubiju, ubit će me za vjeru i
Boga!« Miroslav Bulešić nije ostao dugo u Kanfanaru jer je već na
početku školske 1946./1947. godine postavljen za podravnatelja i
profesora u Biskupijskom sjemeništu u Pazinu.

U to su vrijeme odnosi s komunističkim vlastima složeni: s
jedne je strane posve jasan njihov borbeni ateizam i nastojanje da
se mladež otrgne od obitelji i Crkve – vlč. Bulešić tu se hrabro su-
protstavlja lokalnim komunističkim rukovodiocima. S druge strane,
hrvatski svećenici podržavaju pripojenje Istre matici Hrvatskoj. Naj-
viđeniji među ovim svećenicima mons. Božo Milanović pripadni-
cima međunarodne komisije za određivanje granica između Italije
i Jugoslavije objašnjava da vlade dolaze i prolaze, a granice ostaju
za stoljeća. Hrvatski svećenici okupljaju se u Zboru svećenika sv.
Pavla; Bulešić je tajnik Zbora. Porečki biskup Radossi ispočetka se
protivi djelovanju Zbora, ali poslije prihvaća da svećenici Hrvati
imaju legitimno pravo okupljati se, odnosno da u danim političkim
prilikama svećenici okupljeni u Zboru mogu djelovati prema vlasti i
sačuvati Crkvu od progona. Izgleda da je osobno zalaganje mladog
Bulešića pomoglo popuštanju napetosti između Radossija i njegovih
svećenika Hrvata.

Služba podravnatelja i glavnog odgojitelja sjemeništaraca u
Pazinu pokazuje se složenom: komunistički agenti nastoje privući
barem dio sjemeništaraca na svoju stranu – vrijeme je to suđenja
Alojziju Stepincu, ali i ministrovanja mons. Svetozara Rittiga u vla-
di Narodne Republike Hrvatske. Provokatori napadaju mladog Bu-
lešića kao previše konzervativna i previše revna. Ta rovarenja »iznu-
tra« Bulešića duboko pogađaju.

U kolovozu 1947. godine Bulešić se nalazi u pratnji mons.
Jakoba Ukmara, uglednog slovenskog svećenika, delegata biskupa
Santina, uz odobrenje Svete Stolice, za podjelu sakramenta potvrde
na području Istre. Mjesni pristaše komunističkog režima natječu se
tko će krizmu više omesti ili posve onemogućiti. Dana 23. kolovo-

M. Žmak, Miroslav Bulešić - anđeoski lik i evanđeosko djelovanje 55-66 61

za 1947. godine u Buzetu dvadesetak nasilnika prodire u crkvu i
divljački galami, tjerajući iz crkve krizmanike i kumove. Miroslav
Bulešić, uz nekoliko drugih svećenika, suprotstavlja se nasilnicima
i oni izlaze iz crkve. Poslije, za vrijeme mise plešu oni pred crkvom
kolo i skandiraju »Tito! Staljin! Partija, partija, partija!« Ponovo
ulaze u crkvu. Dolaze do glavnog oltara, vlč. Bulešić odlučno staje
ispred svetohraništa: »Dalje ćete ići samo preko mene mrtvoga!«

U takvim uvjetima nije se u Buzetu mogla podijeliti krizma;
svećenici odlaze u obližnju kapelaniju Črnicu, a za njima pristižu i
krizmanici. U Buzet se vraćaju pješice. Putem, na pitanje boji li se
sutra ići na planiranu krizmu u Lanišće, Bulešić odgovori: »Samo
jedanput će se umrijeti!« Ljudima koji su ovome svjedočili bilo je
očito kako je vlč. Miro u duši smiren i ne boji se smrti.

Na dan krizme u Lanišću, 24. kolovoza 1947. godine, dobro
organizirani župljani nisu dopustili nasilnicima, koji su se okupili iz
drugih mjesta, prići crkvi.

Međutim, župljani laniške župe nisu bili samo dobro organizi-
rani već i dobro duhovno pripremljeni. Naime, potkraj ožujka 1947.
godine župnik Stjepan Cek, koji je u Lanišće došao u studenom 1946.
godine, organizirao je misije. Misionari su bili vlč. Leopold Jurca i
pater Eduard Bajčić. Gotovo u isto vrijeme, tijekom 1947. godine,
dok misionari obnavljaju duhovni život vjernika laniške župe, fra
Berard Barčić, kao ispovjednik i nastavnik u Biskupijskom sjeme-
ništu u Pazinu, duhovno priprema vlč. Miroslava Bulešića. Na blag-
dan sv. Bartolomeja mučenika 24. kolovoza 1947. godine, duhovno
pripremljeni, susrest će se Miroslav i vjerni laniški puk. Miroslav će
poći u mučeničku smrt, a laniški puk na dugi višedesetljetni križni
put uzništva, progona, političkog, ekonomskog i gospodarskog tla-
čenja s posljedičnim iseljavanjem diljem svijeta. Poseban vid muče-
ništva laniškoga puka bila je spoznaja da su oni, iako listom brani-
telji Crkve, svećenika i vjere otaca, u svijesti istarskoga puka, kao
posljedica režimske propagande i medijske hajke, nosili biljeg naro-
da koji je ubio svetoga svećenika. Istinu koju su malobrojni znali, da
je laniški vjerni puk bio na braniku svojih svećenika i vjere svojih
otaca, a pod prijetnjom ugroze egzistencije, nisu smjeli javno izreći,

62 Riječki teološki časopis, god. 22 (2014.), br. 1

tek se posljednjih godina javno obznanjuje. Konačno, na istini, a
ne na obmani, zasniva se pravi život. Uostalom, uvijek vrijedi ona
Isusova: »Spoznat ćete istinu, a istina će vas osloboditi« (Iv 8, 21).

Vlč. Bulešić nakon mise koju je služio mons. Ukmar (tada nije
bilo koncelebriranih misa) i završetka krizme ostaje u crkvi i sam
služi svoju posljednju misu u čast Presvetog Srca Isusova za obra-
ćenje grešnika.

Nakon što je krizma završila u Lanišće dolaze milicajci i »dva
civila«,9 kojih inače nije bilo kada je trebalo štititi vjernike od nasi-
lja njihovih komunističkih prijatelja. Župljani koji su čuvali crkvu i
župni stan povlače se misleći da će oni uspostaviti javni red i mir. U
vrijeme kada su milicajci »osiguravali« župnu kuću, skupina orga-
niziranih komunista provaljuje u nju uz lomljavu, razbijanje stakala
i pokućstva. Trojica osobito spremnih napadača napadaju vlč. Miro-
slava Bulešića, zasipaju ga udarcima u glavu i lice, po cijelome tije-
lu. Dvije svjedokinje, od kojih je jedna još danas živa, kroz prozor
vide Mirino lice raskrvavljeno od otvorenih rana te krv iz njegovih
usta. Za vrijeme udaranja dva puta čuju kako mladi svećenik zazi-
va: »Isuse, primi dušu moju!« Jedan od napadača dvama ubodima
nožem u vrat zadaje Bulešiću smrtonosne rane. Zid župnoga ureda
upija mučenikovu krv.10 Bilo je oko jedanaest sati, u nedjelju 24.
kolovoza 1947. godine.

Evanđeosko djelo Miroslava Bulešića

Prije spomenuti fra Berard Barčić, kada danas govori o djelu
Miroslava Bulešića, kaže da je na njega ostavio evanđeoski dojam.
»Evanđeoski jer je njegov razgovor odavao da on živi Evanđelje, da
živi od Isusa Krista, bio je to govor posve naravan, prirodan, djelo-
vao je evanđeoski. Mene je zadivljavao, svojim govorima koje je
držao sjemeništarcima; tako lijepo, tako toplo, evanđeoski, stvarno
je osvajao ljude.«11

9 Vjerojatno djelatnici UDBA-e.
10 Do danas sačuvani tragovi: zid župnoga ureda u Lanišću i dva dijela konzervirane žbuke istoga

zida; jedan pohranjen u župnoj crkvi u Lanišću, a drugi u Svetvičentu.
11 Razgovor s fra Berardom Barčićem, http://miroslavbulesic.hr/images/materijali/2013-06-12-raz-

govor-o-Bulesicu-fra-Berard-Barcic.mp3 (2. travnja 2014.).

M. Žmak, Miroslav Bulešić - anđeoski lik i evanđeosko djelovanje 55-66 63

O tome da živi evanđelje svjedoči i Mirino pismo vlč. Paviću
27. svibnja 1944. godine u kojemu iznosi svoj pogled na aktualnu
situaciju: »Između žalosnog, tužnog, krvlju natopljenog naroda mi
moramo biti dobri Samaritanci, koji tješimo, liječimo, pridižemo,
zavijemo svaku ranu u bijeli omot ljubavi, jer mržnja uzrokuje krva-
renje a ljubav zacjeljuje rane. Ljubavi, ljubavi treba danas u nama,
da je možemo širiti riječju a osobito djelom.« Miroslav u pismu
anticipira što će Drugi vatikanski koncil u Pastoralnoj konstituciji
Gaudium et spes o Crkvi u suvremenom svijetu vrlo dojmljivo is-
povijediti i odlučno proklamirati: »Radost i nada, žalost i tjeskoba
ljudi našega vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe jesu radost
i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika, te nema ničega
uistinu ljudskoga a da ne bi našlo odjeka u njihovu srcu« (GS 1).

On je i u ratnim godinama, »u uvjetima meteža i ideoloških
nejasnoća fašizma, nacizma i komunizma u kojima se našla Istra, ži-
vio puninu vjere, te pred nama stoji kao blistavi dragi kamen (poput
kamena) sličan kristalnom jaspisu, kako Knjiga Otkrivenja opisuje
sveti grad Jeruzalem (usp. Otk 21, 11).«12 Njegova kristalna čisto-
ća proizlazi iz prožetosti evanđeljem. Živio je cjelovitost vjere: »Ili
smo kršćani, ili to nismo. Nema polovične vjere, ne može je biti.
Ako smo kršćani, moramo biti vjerni učenici Kristovi.« Na optužbe
da se bavi politikom u propovjedi 12. rujna 1944. godine rekao je:
»Moja politika je ta da vas potičem na put poštenja; da vam pokažem
cilj vašega života, da u vaša srca usadim kršćansku ljubav, slogu i
dobrotu (…); da se za vas žrtvujem danju i noću (...) Ničega se ne
bojim. Jer znam da činim u svemu svoju dužnost i miran sam pred
Bogom i pred ljudima.« Kad su se sve više dizali protiv njega, on
piše: »Protivnici su se digli protiv mene (...) Ništa za to, ja sam uči-
nio koliko sam mogao iz ljubavi za ovaj jadni mi narod.«13

Naime, Miroslav osim što služi bližnjemu u akutnoj nevolji
poput milosrdnog Samarijanca, svojim poticanjem na put poštenja
želi da »cesta od Jeruzalema za Jerihon« (i suprotno) bude osigura-
na od razbojnika i pljačkaša da više nitko, ili barem što manje njih,

12 Josip BOZANIĆ, Miroslav Bulešić, mučenik svete potvrde, Glas Koncila, Zagreb, 2007.
13 Miroslav BULEŠIĆ, Dnevnik, 12. rujna 1944. Usp. Vjekoslav MILOVAN, Miroslav Bulešić –

svjedok Kristov, Pula, 2006, str. 68

64 Riječki teološki časopis, god. 22 (2014.), br. 1

ne bude tamo ostavljen napola mrtav, odnosno potiče da se stvore
društveno-gospodarske i pravne pretpostavke za humane odnose i da
se poduzme sve što je nužno da zavlada pravda i solidarnost među
ljudima. Kako reče: »da u vaša srca usadim kršćansku ljubav, slogu
i dobrotu«.

Međutim, razbojnici »na cesti od Jeruzalema za Jerihon« dižu
se protiv njega. Prijetnje koje mu komunisti upućuju navode ga da
počinje realno računati s mogućnošću da se te prijetnje i ostvare. U
svoj Duhovni testament 23. travnja 1945. zapisuje: »Svjestan da sam
obavio uvijek svu svoju dužnost, prožet gorućom ljubavi do svojeg
stada, da još uputim svoje vjernike na put poštenja i dobrote, hoću da
ti progovorim, moja žalosna majko, draga braćo i mili moj narode.«

Nakon što se obraća svojoj majci, bratu i sestrama i zahvaljuje
svome pokojnome ocu, obraća se istarskome puku:

»Hvala i tebi, mili moj puče! Bio sam malo vremena s tobom.
Dosta mi je bilo da sam te poznao, da sam vidio tvoje mane, tvoje
pogreške. Upoznao sam tvoju dušu, oćutio sam tvoje teškoće, jer su
tvoje poteškoće bile moje, tvoje žalosti bile moje. Ah da, odmah prvu
nedjelju što sam misio tu mogao sam Ti preporučiti kršćanski život.
Ta preporuka je bila uvijek u mojim propovijedima. Budite kršćani,
u pravom smislu riječi. Nemojte biti kršćani samo na polovicu. Po-
stali smo prijatelji u kratko vrijeme! Slagali smo se u svemu. Ja sam
svakoga primio, sa svakim sam se porazgovorio, svakoga savjetovao
na dobro, svakoga tješio, svakoga pomogao. Siromaha nisam pustio
praznoga doma. One koji su bili u zatvoru sam zagovarao i izvukao
uz pomoć Presvijetlog Biskupa iz zatvora. Tako da mogu kazati da
sam preko stotinu ljudi spasio. Podučavao sam djecu u kršćanskom
nauku jer je bila moja namjera da vam budu djeca, ljubljeni, i mili
vjernici, a odgojena u duhu vjere, u duhu poštenja i dobrote.

U savjesti mogu vam kazati da sam svima učinio dobro a ni-
komu zlo. A ti, narode moj, nisi bio zahvalan. Ja te pitam. Što sam ti
učinio ili u čemu sam te ražalostio? Odgovori mi! Tvoj odgovor već
čujem. Nećeš da živiš kršćanski. Nećeš da služiš Bogu i da štuješ
njegove zapovjedi. Ti hoćeš služiti đavlu. Misli, moj narode, obrati

M. Žmak, Miroslav Bulešić - anđeoski lik i evanđeosko djelovanje 55-66 65

se! Bogu služi. – Moje misli lete do svih vaših sela i vas vidim kako
ste zaposleni u svoje stvari, vidim vas kako se dižete protiv Boga
vašim mrskim kletvama, vašim nepoštivanjima blagdana, vašim ne-
poštenjem u ženidbi. Puče moj, Bog želi da se njemu obratiš.

Moja zadnja preporuka jest ova: Budite pravi kršćani. Bogu
služite i bit će vam dobro, na tom svijetu i na drugom. ZBOGOM!

Blagoslovio vas Svemogući Bog Otac i Sin i Duh Sveti.
Svima pitam oproštenje. A moja osveta je oprost. [istaknuo
autor] Bože, oprosti svima i sve obrati na pravi put.
U Baderni, 23. travnja 1945.«14

Zaključak

Na temelju riječi koje je o blaženiku izrekao fra Berard Barčić
o tome da je na njega on ostavio dvostruki dojam, anđeoski i evanđe-
oski, možemo uistinu u Miroslavu Bulešiću promatrati elemente koji
čine lik ovoga istarskoga mučenika. U vremenu bremenitom raznim
osvetama nije mogao svojim progoniteljima i njihovim slijednicima
odaslati jasniju evanđeosku poruku. Međutim, oni dobro razumiju
samo prvi dio rečenice »Moja osveta...«, ali osvetiti se oprostom za
njih je nepojmljivo. Nekima je to ostalo nepojmljivo sve do današ-
njih dana. Naime, praštanje nije čin koji donosi munjevit obrat, nego
je to mukotrpan proces u kojemu najprije treba posijati sjeme te dati
vremena klijanju i rastu nakon čega se mogu očekivati i plodovi.
Nadamo se da su sazreli plodovi anđeoskoga lika i evanđeoskoga
djela blaženoga Miroslava Bulešića. On je svima oprostio, a nama
dao primjer kako je moguće u potpunosti, bez kompromisa, slijediti
Kristovu poruku, pa i po cijenu krajnje žrtve.

14 Miroslav BULEŠIĆ, Duhovni testament, 23. travnja 1945.

66 Riječki teološki časopis, god. 22 (2014.), br. 1

MIROSLAV BULEŠIĆ: ANGELICAL AND
EVANGELICAL PRIESTLY FIGURE.

Summary

There is a relatively rich bibliography concerning Miroslav
Bulešić and his deeds. Of special significance is the new critical
study of Fabian Veraja (Positio super martyrio), on the basis of whi-
ch the Congregation for the Saints accepted Bulešić as an authentic
martyr of the faith.

Through his writings: letters, annotations, predications, and
his spiritual testament, we can get acquainted with his personality
and the greatness of his conduct. Many living witnesses still testify
about him. The testimony of those who knew him, or just met him in
the past is also preserved.

One of the living witnesses is now a 103 year old franciscan
Berard Barčić. He was a friend of Miroslav's and his confessor. His
testimony reveals details concerning his encounter with Miroslav,
and their friendship, starting when Miroslav was appointed vice-rec-
tor of Seminary in Pazin, in 1946. Berard Barčić was impressed by
Miro both 'angelically and evangelically'. “I have lived with Miro
Bulešić in the seminary in Pazin for one year, from 1946 to 1947. He
impressed me 'angelically and evangelically'. Angelically: he was a
really marvelous person, like an angel, always bright… And when I
say evangelically, I mean that a conversation with him was revealing
that he lived from the Gospel, from Jesus Christ“.

Key words: Istria, Catholic Church, Miroslav Bulešić.

J. Grbac - S. Ivančić, Moralno promišljanje o mučeništvu... 67-88 67

Josip Grbac – Silvija Ivančić

MORALNO PROMIŠLJANJE O MUČENIŠTVU
BLAŽENOG MIROSLAVA BULEŠIĆA

Prof. dr. sc. Josip Grbac
KBF u Zagrebu – Teologija u Rijeci

Silvija Ivančić
KBF u Zagrebu – Teologija u Rijeci
UDK: 241.5:272[235.2][254+262.14](497.5)BULEŠIĆ,
Miroslav] (000.248.1)(000.282)(092)

Stručni rad
Primljeno: 28.05.2014.

Cilj je ovim prilogom s teološkog stajališta analizirati pojam
i stvarnost mučeništva u liku i djelu blaženog svećenika Miroslava
Bulešića. Namjera je otkriti radi li se o istinskom mučeništvu ili jed-
nom činu koji nalikuje nekom obliku pasivizma ili fanatizma. To je
moguće utvrditi samo ako, s jedne strane, promatramo njegov život
i djelovanje, ali, s druge strane, i njegova teološka promišljanja. S
obzirom na to da samo prolijevanje krvi zbog vjere ne mora uvijek
biti znakom istinskog mučeništva, pitanje mučeništva bl. Miroslava
razmatra se u dva temeljna vida; u vidu bijelog (nekrvnog) i crve-
nog (krvnog) mučeništva. Sukladno tome, predmet razmatranja nisu
samo neposredna događanja oko njegove smrti nego cijeli njegov
život i djelovanje. Radi se o pitanjima što je uopće mučeništvo, ka-
kvo mučeništvo postoji, je li Miroslav Bulešić ostvario bijelo muče-
ništvo i je li bio spreman na crveno mučeništvo, odakle ta ljubav u
njegovu srcu po kojoj je to mučeništvo i podnio i može li se njegov
lik aktualizirati, tj. primijeniti danas, u današnjem društvu.

Ključne riječi: Miroslav Bulešić, bijelo i crveno mučeniš-
tvo, duhovnost, svećenički i laički poziv.

***

Uvod

U svako vrijeme, u početcima kršćanstva, u vrijeme bl. Miro-
slava Bulešića, ali i u naše vrijeme svaki je kršćanin bio i jest pozvan
posvjedočiti svoju vjeru. Posvjedočiti ju prvenstveno načinom živo-

68 Riječki teološki časopis, god. 22 (2014.), br. 1

ta, djelima, riječju, svojom duhovnošću i tako postići bijelo muče-
ništvo. Osim toga, svatko je pozvan i na crveno mučeništvo, ali je
pitanje tko će ga postići.

Bl. Miroslav Bulešić bio je svećenik kojega je Gospodin po-
zvao na crveno mučeništvo, ali prije toga pozvao ga je da bude svet
kao što je Otac nebeski svet i da tako postigne bijelo mučeništvo.
Vrijeme i okruženje u kojemu je živio nije bilo nimalo jednostavno
ni lagano. Ratno stanje, prijetnje koje su mu pristizale, rana smrt oca,
nisu ga poljuljale u vjeri već su u njemu učvrstile odluku da živi za
Boga i povjeren mu narod. Put kojim je trebao proći kako bi ostvario
bijelo mučeništvo nije bio jednostavan.

U svojim duhovnim zapisima, ali i u pismima, spominje tre-
nutke suhoće, slabosti, klonulosti, ali nikada sumnje u Boga i njego-
vu volju već, naprotiv, unatoč teškoj situaciji pokazuje ustrajnost i
nepokolebljivost u vjeri.

1. Mučeništvo

Mučeništvo dolazi od grčke riječi „martus“, što znači svjedok
(martirion = svjedočanstvo). Teologija mučeništva utemeljena je na
smrti Isusa Krista koji je za nas položio život te samim time postao
prototip mučenika. Mučenik je svjedok koji nasljeduje Krista sve
do darivanja vlastita života da potvrdi istinitost evanđelja. Odlika
je kršćanskih mučenika u tome što umiru iz ljubavi prema Bogu i
bližnjima te upravo zbog toga postaju uzorom i nadahnućem. Kod
vrednovanja radi li se o istinskom mučeništvu ili ne, postoje tra-
dicionalni kriteriji: 1. da je pojedinac podnio fizičku smrt; 2. da je
podnio smrt zbog nečije mržnje prema kršćanskim istinama; 3. da je
smrt prouzročio neprijatelj kršćanske vjere ili kršćanskih kreposti; 4.
da je smrt voljno prihvaćena. Uz ove kriterije, postoje i kriteriji koji
se uzimaju s moralnoga stajališta, a to su: 1. da je netko podnosio
muke i tjeskobe zbog vjernosti Gospodinu, bez obzira na to je li usli-
jedila nasilna smrt; 2. da je netko podnio smrt ne zbog mržnje prema
vjerskim istinama nego zato jer je neustrašivo branio načelo ljudske

J. Grbac - S. Ivančić, Moralno promišljanje o mučeništvu... 67-88 69

solidarnosti i ljubavi prema potrebnoj braći; 3. da je netko umro iz
ljubavi prema bližnjemu.1

U povijesti se počelo govoriti o dva oblika mučeništva, o bi-
jelom i crvenome mučeništvu. Crveno ili krvno mučeništvo čin je
polaganja vlastita života, točnije – umiranje, tj. prolijevanje krvi radi
vjere u živoga Boga. Bijelo, duhovno ili nekrvno mučeništvo nutar-
nje je žrtvovanje koje se očituje u življenju kreposnog života, obdr-
žavanju Božjega zakona i življenju triju evanđeoskih savjeta.

2. Bijelo mučeništvo bl. Miroslava Bulešića

2.1. Blaženikova duhovnost – put do mučeništva

„Tko može žudjeti mučeništvo?“ bio je upit kardinala Franje
Kuharića na 50. obljetnici Bulešićeva mučeništva i još je nadodao:
„Samo onaj koji je prožet Bogom. Koji je prožet do dna srca i duše
Duhom Svetim. Koga nosi ljubav. Mučeništvo je ljubav. Mučeništvo
je pobjeda nad svim mržnjama.“2 Možemo li u osobi bl. Miroslava
uočiti ove spomenute karakteristike? Promatramo li osobu bl. Miro-
slava od vremena formacije, kada se spremao postati svećenikom,
već kao šesnaestogodišnjak, za svečano oblačenje talara na spomen-
sličici zapisuje: „Bog moj si Ti! U rukama Tvojim sudbina moja.“3
Iz samog citata koji je Blaženik odabrao može se uočiti da je još kao
mladić u svome srcu gajio potpunu predanost Gospodinu, točnije,
svoju sudbinu koja ga čeka. Zanimljiva je činjenica da je u vrijeme
studija u Rimu često odlazio u rimske bazilike, Koloseum, katakom-
be i druga mjesta na kojima su umirali prvi mučenici. Ondje se molio
i, gledajući iz današnje perspektive, možemo reći da je pripremao
svoju dušu na izvorima mučeništva.4 Godine 1942. u svojim duhov-
nim zapisima zapisuje i jednu molitvu upućenu Križu: „O križu, slat-

1 Vjekoslav MILOVAN, Bio je svet svećenik. Sluga Božji Miroslav Bulešić, Josip Turčinović d.o.o.,
Pazin, Ordinarijat Porečko – pulske biskupije Poreč, Postulatura sluge Božjega Miroslava Buleši-
ća, Pula, 2010., str. 178-179.

2 Moja osveta je – oprost (kolovoz 2013.), u: https://www.youtube.com/watch?v=I7KBR2Nj7No
(29. III. 2014.).

3 Vjekoslav BARTOLIĆ, Miroslav Bulešić sluga Božji, Josip Turčinović d.o.o., Pazin, 2000., str. 22.
4 Usp.Mojaosvetaje–oprost (kolovoz 2013.),u:https://www.youtube.com/watch?v=I7KBR2Nj7No

(29. III. 2014.).

70 Riječki teološki časopis, god. 22 (2014.), br. 1

ki križu, ti si mi vjeran drug. Ti si bio sa mnom kada se je inelucta-
biliter odlučivalo moje zvanje. Ti si me pomogao i nadahnuo, Ti si
me krijepio i ponukao da idem pravim putem. O Križu, vjerni moj
druže, Ti si bio sa mnom kada sam tugovao, kada sam plakao; kada
mi je srce plakalo od tuge. Ti si mi brisao suze, cijelio srce. O Križu,
budi uvijek sa mnom. O Križu sveti, daj da Te ja nosim u svojem
srcu i da Te nasljedujem.“5 U Križu prepoznaje ispit vjernosti, oslo-
nac i liječnika duše te mu u svom srcu želi otvoriti stalno prebivalište
kako bi mu Križ postao smjerokaz nasljedovanja Krista. Tijekom
njegova daljnjeg službovanja primjećuje se da uistinu postaje sličan
Kristu, sličan Križu kojemu se moli, on sam postaje drugima oslonac
i liječnik te ostaje u tome vjeran do smrti. Unatoč teškoj situaci-
ji, u pismu vlč. Ivanu Paviću piše: „Spasenje čovječanstva možda
ovisi o nama. Između žalosnog, tužnog, krvlju natopljenog naroda
mi moramo biti dobri Samaritanci, koji tješimo, liječimo, pridiže-
mo, zavijamo svaku ranu u bijeli omot ljubavi, jer mržnja uzrokuje
krvarenje, a ljubav zacjeljuje rane. Ljubavi, ljubavi treba danas u
nama, da je možemo širiti riječju a osobito djelom.“6 Tada je imao
tek 20 godina, ali je u svojoj duhovnosti već bio toliko sazrio da je
spoznao kako se pobijediti može samo ljubavlju. Svjestan da je za
uspjeh u radu s ljudima potrebno zajedništvo, točnije, sjedinjenje s
Kristom, mladom svećeniku Antunu Prodanu piše: „Toliko ćemo mi
uspijevati, koliko budemo združeni s Isusom. Sredstva sjedinjenja s
Njime jesu molitva, privatna i javna. Molitva mora biti u nama uko-
rijenjena, a mi preko nje u Bogu.“7 Iz Duhovnog dnevnika može se
prepoznati njegova čežnja za što prisnijim odnosom s Gospodinom,
njegova odlučnost da više ne bude vezan uz sjetilnost već da želi biti
sasvim Božji. Izjave: „Za Tebe hoću da živim i umrem. Tvoj hoću
da budem“8 i kasnije: „Da Bogu služim, treba da imam srce čisto“9
jasno govore o svijesti i odluci za koga želi živjeti, ali i umrijeti, što
je, u konačnici, i sam potvrdio naočigled mnogih.

5 Duhovni dnevnik, neobjavljen, str. 54.
6 Duhovni dnevnik, str. 100.
7 Marijan BARTOLIĆ, Miroslav Bulešić sluga Božji, str. 96.
8 Duhovni dnevnik, str. 6.
9 Isto, str. 89.

J. Grbac - S. Ivančić, Moralno promišljanje o mučeništvu... 67-88 71

Na duhovnim vježbama za svećeništvo zapisuje: „Prije smrt
nego grijeh i nevjernost.“10 Ono što je živio, to je i svjedočio, za to
se i zalagao, nije strepio već je činio ono za što je bio pozvan – biti
svećenik, a biti svećenik, kao što je i sam rekao svojim sjemeništar-
cima dok im je bio poglavar u sjemeništu, znači biti mučenik. Bitna
karakteristika njegove duhovnosti jest uranjanje u dubinu trpljenja
za Gospodina i s Gospodinom, koja je također bila nit vodilja pre-
ma kasnijem mučeništvu. Svjestan da bez trpljenja nema spasa i da
bez muke nema slave, već s 22 godine u molitvi piše da se odlučuje
trpjeti s Isusom. On žudi za Kristovim križem i traži od Boga da
se taj Križ usadi u njegovo srce, da vlada u njemu. Križ je poimao
kao „smrt nama“, smrt svemu onome što je pokvareno. U svojem
dnevniku zapisao je da „martyrium znači svjedočanstvo“.11 Je li on
osobno, uranjajući u dubinu misterija Križa i povezujući ga s mu-
kom Kristovom, htio postati svjedokom, živjeti i dati svjedočanstvo
Križa i na kraju postići taj „martyrium“?

Njegov nutarnji odnos s Gospodinom isijavao je odlučnošću,
principijelnošću, zrelošću, mirnoćom i, napose, ljubavlju. Tako je u
jednoj svojoj propovijedi kazao: „Ničeg se ne bojim, jer znam da či-
nim u svemu svoju dužnost, i miran sam pred Bogom i pred ljudima.
Ja, znajte, da ću se držati uvijek vjere, držati svojeg poštenja, koje
neću prodati za nikakvu zemaljsku cijenu; bez straha ću kazati sva-
kome ono što je pošteno. Prema tim ću načelima uvijek živjeti. A to
su načela Kristova. Kud i kako je On išao, onud i onako idem i ja.“12

2.2. Proganjan od tadašnje vlasti

Miroslav je tijekom cijelog života bio obilježen trima progo-
niteljima: fašistima, nacistima i komunistima od kojih je na kraju i
izgubio život. Već odmalena, nakon dolaska fašista na vlast, mini-
starskim dekretom bile su ukinute sve hrvatske škole u Istri, tako da
je i Miroslav bio jedan od mnogih koji je pohađao osnovnu školu na
talijanskom jeziku. U periodu dok je pohađao sjemenište u Kopru

10 Isto, str. 88.
11 Isto, str. 135.
12 Vjekoslav MILOVAN, Bio je svet svećenik. Sluga Božji Miroslav Bulešić, str. 16.

72 Riječki teološki časopis, god. 22 (2014.), br. 1

poglavari su često ukazivali na Miroslava kao uzorna sjemeništar-
ca, a vlč. Stanko Macuka okarakterizirao ga je kao onoga koji se u
društvu hrvatskih đaka isticao „kao rodoljub koji voli svoj narod i
svoj jezik, ali je poštivao i sve druge.“13 Upravo zbog te ljubavi pre-
ma svom narodu Miroslav je, unatoč svim dobrim karakteristikama,
poput drugih hrvatskih đaka, u sjemeništu bio izložen mnogim ne-
pravdama i omalovažavanjima. Tako je u jednoj situaciji, izgubivši
strpljenje, udario jednoga kolegu i odmah se nakon toga čina raspla-
kao. Kad su ga nadležni pitali zašto je to učinio, odgovorio je: „Ko-
liko smo vam puta rekli kako se oni odnose prema nama, kako nam
se rugaju, a vi niste ništa poduzeli.“14 Njegov plač nakon počinjenog
čina ukazuje da se nije radilo o činu mržnje nego o instinktivnom
potezu koji je izrastao iz potrebe za pravdom koja je u tom periodu
itekako manjkala.

Nakon odcjepljenja Istre od Italije i njezina sjedinjenja s Hr-
vatskom mir nije dugo potrajao jer se odmah nakon toga na Istru
obrušila njemačka ofenziva. Mladi svećenik Miroslav dobiva službu
u župi Baderna gdje nije previše vodio računa o eventualnim opa-
snostima koje su bile itekako velike nego se sav posvetio dobrobi-
ti svojih župljana. Rektoru zavoda Lombardo u Rimu 20. studenog
1943. piše: „Kad bih vam ispričao što se dogodilo ovdje kod nas od
8. rujna do danas, vi biste se prestrašili. Sjećam se onih svojih bježa-
nja, onih metaka što su fijukali oko mene. Da znate kakvu sam pu-
stoš našao: narod koji ne zna moliti. Naprosto sam klonuo. Htio sam
otići. Preuzvišeni je uporno tražio da se dadem na posao i ja sam to
učinio: sada idem kao misionar, od kuće do kuće… mislim da se tre-
bam pomiriti sa sudbinom i da treba vršiti volju Biskupovu. Molimo
jedni za druge i molimo za mir. Opaža se i vidi kako se ljudi vraćaju
k Bogu. Prolivena je nedužna krv, i dalje se ona prolijeva; neće li
možda upravo ona poslužiti kao temelj društva koje se ponovno rađa
u boli? Ja mislim da hoće!“15 Nalazeći se u teškoj situaciji, s jedne
strane nedavna smrt njegova oca, a s druge ogromne posljedice koje

13 Fabijan VERAJA, Miroslav Bulešić. Svećenik i mučenik znakoviti lik moderne povijesti Istre, str.
16.

14 Isto, str. 17.
15 Isto, str. 26-27.

J. Grbac - S. Ivančić, Moralno promišljanje o mučeništvu... 67-88 73

rat nosi sa sobom, izražava svoju klonulost, ali i ustrajnost, izlažući
se tako opasnostima za dobro povjerenih mu duša.

Već kao mladomisnik Miroslav je pao u nemilost Komunistič-
ke partije koja ga je optuživala da je „agent Vatikana“.16 Optuživali
su ga da surađuje s Nijemcima i odvraća mlade od priključenja nji-
hovim postrojbama te su mu zbog toga prijetili i smrću. Optužbe su
bile da je govorio protiv partizana, da organizira fašističku školu, da
je u službi Nijemaca. Zabranjeno mu je osnovati djevojačko društvo,
djevojkama su zabranjeni dolasci na sv. sakramente, djeci dolazak
na vjeronauk, a djevojkama pjevanje u crkvi pod prijetnjom da će ih
ošišati itd.17

Po završetku rata 1945. stanje se smiruje, ali ne i za Crkvu.
Nastavljaju se progoni od strane komunista čiji teror na svojoj koži
osjeća i bl. Miroslav. Tako na drugu obljetnicu svećeničkog ređenja,
11. travnja 1945., zapisuje: „Od prije Božića protivnici su se digli
protiv mene, smatrajući moje djelovanje u apostolatu kao neku poli-
tiku. A ja sam činio samo svoju dužnost.“18 No unatoč svim prijetnja-
ma i pokušajima sprečavanja rada mladoga svećenika, ljudi su i dalje
dolazili u crkvu, i to u još većem broju, tako da se od nekih članova
Komunističke partije mogla čuti i prijetnja: „Dok je ovaj živ, nitko
neće na naše sastanke.“19 Unatoč svim prijetnjama i rizicima, Miro-
slav nikada nije posumnjao i doveo u pitanje svoje djelovanje, svoj
poziv, poslušnost Crkvi i Božju riječ za koju je dao i život, moral
koji je propovijedao, obraćenje na koje je pozivao.

2.3. Spremnost na mučeništvo

Uzmemo li u obzir životnu dob svećenika Miroslava i stupanj
njegove duhovne zrelosti možemo uvidjeti da se radi o osobi koja je
spremna suočiti se s realnošću života. Našavši se u vremenu i mje-
stu gdje Bog i Crkva nisu bili dobrodošli i zbog čega su se događali
raznovrsni napadi, bilo verbalni bilo fizički, može se reći da je to na

16 Isto, str. 114.
17 Isto, str. 29.
18 Duhovni dnevnik, str. 116-117.
19 Fabijan VERAJA, Miroslav Bulešić. Svećenik i mučenik znakoviti lik moderne povijesti Istre, str.

111.

74 Riječki teološki časopis, god. 22 (2014.), br. 1

bl. Miroslava ostavilo neizbrisiv trag poziva na mučeništvo. Izravne
prijetnje, upozorenja, napadi, nasilno sprečavanje krizmi sigurno su
utjecali na to da u njemu sazrije jedna takva odlučnost o kojoj i sam
piše u svome dnevniku. Kada su počele pristizati prijetnje, njegova
ga je rodbina pokušala nagovoriti da se skloni u Italiju, na što je on
odlučno odgovorio kako ostaje ovdje i ako ga ubiju, ubit će ga za
Boga i vjeru. Bitno je ovdje spomenuti i svjedočanstvo pokojnog
nadbiskupa Pavlišića kojemu je bl. Miroslav jednom prilikom pre-
pričao što im je govorio duhovnik u sjemeništu: pitao ih je treba li
prihvatiti ili izbjegavati mučeništvo. Govorio im je o „mučenicima
ruže“ i „mučenicima ljiljana“, da ne može svatko doživjeti crveno
mučeništvo, ali se svatko mora boriti da u svom životu očuva osob-
no dostojanstvo u borbi protiv napasti i putem bijeloga mučeništva,
no treba biti pripravan i na crveno mučeništvo. Njegov stav je bio,
svjedoči nadbiskup Pavlišić, da treba prihvatiti i jedno i drugo.20 U
takvom stavu vidi se jasna opredijeljenost za mučeništvo. No može
li se na temelju ovoga razgovora zaključiti da je bio spreman na ta-
kav čin?

U Duhovnom dnevniku već 1944., točnije tri godine prije sa-
moga mučeništva, obraća se Gospodinu: „Ako me hoćeš k sebi, evo
me pripravna. Moj život Ti sasvim darujem za svoje stado. Uz Tvoju
milost, i ako me Ti učiniš dostojnim ne bojim se mučeništva, već ga
žudim. Neka bude Tvoja volja… Svima opraštam, ako imam štogod
da oprostim.“21 Ovdje se jasno vidi spremnost na mučeništvo. No
njegovo mučeništvo nije nastupilo te godine već kasnije, a u među-
vremenu o toj spremnosti svjedoče i druge njegove molitve. Tako
već 1945. zapisuje: „Drugi me mrzili, imali volju i želju da me sma-
knu. U Tvojim sam rukama. Ako Ti, Bože, dozvoliš, mi ćemo presta-
ti. Neka bude volja Tvoja. Daj mi jakost da ustrajem. Ako hoćeš moj
život, ne štedi me!“22 Njegova ustrajnost u opredjeljenju za mučeniš-
tvo, tj. darivanje svojega života, ne prestaje, dapače, kao da osjeća da
mu je mučeništvo sve bliže. Te iste godine piše Duhovni testament
gdje zapisuje: „Svima pitam oproštenje. A moja osveta je oprost.

20 Usp. Vjekoslav MILOVAN, Bio je svet svećenik. Sluga Božji Miroslav Bulešić, str. 52.
21 Duhovni dnevnik, str. 109-110.
22 Isto, str. 118.

J. Grbac - S. Ivančić, Moralno promišljanje o mučeništvu... 67-88 75

Bože, oprosti svima i sve obrati na pravi put.“23 Prava spremnost
ovdje dolazi na vidjelo. Ne samo da je spreman darovati svoj život
već to želi učiniti iz ljubavi prema Bogu i bližnjima, bilo da su mu to
prijatelji ili neprijatelji. To je bit kršćanskoga mučeništva. Njegova
ljubav sazrijeva, gotovo da je potpuno spremna, kao da čeka pravi
trenutak kada će se to zbiti.

Kada je bio na prvoj pričesti u Rukavcu 1947., na dar je dobio
tortu s bijelim janjetom koje je imalo oko vrata crvenu vrpcu. Kada
je vidio dar, naglo se uozbiljio i rekao: „Hvala vam svima. Lijep je
to dar, ali nije dobar znak.“24 Je li već ovdje naslućivao što će mu
se dogoditi za dva mjeseca? Nekoliko dana nakon tog događaja u
dnevniku zapisuje: „Ja želim, ako je Tvoja volja, čim prije doći k
Tebi.“25 Predosjeća li Miroslav i ovdje svoju skorašnju smrt koju će
doživjeti kao mučenik? Za to nam može biti potvrda i svjedočanstvo
mons. Ukmara koji kaže da je, dok su obilazili mjesta u kojima su
se odvijale krizme, bl. Miroslav svaki put išao ispred njega kako bi
izvidio je li sigurno ili nije, svjesno ugrožavajući svoj život.26 Prema
iskazu vlč. Ivana Jelovca, koji svjedoči o događajima u Buzetu, bl.
Miroslav je neko vrijeme proveo klečeći u dubokoj sabranosti pred
svetohraništem, a kada je postalo opasno da napadači obeščaste sve-
tohranište, stao je pred njega i rekao: „Ovuda možete proći samo
preko mene mrtvoga.“27 Brani svoga Boga i svoju vjeru koju je ci-
jeloga života ispovijedao, a sada ovim činom javno i svjesno izlaže
vlastiti život za svoja uvjerenja.

Kada su Miroslava odvraćali od puta u Lanišće jer su se po-
javile prijetnje kako će ondje padati krvavo kamenje, odgovorio
je: „Jedanput treba umrijeti.“28 Ovom izjavom dao je naslutiti što
će se dogoditi idući dan. Na sam dan mučeništva služio je misu na
čast Presvetog Srca Isusova za obraćenje grešnika. Je li ovom mi-

23 Fabijan VERAJA, Miroslav Bulešić. Svećenik i mučenik znakoviti lik moderne povijesti Istre, str.
31.

24 Mate ŽMAK MATEŠIĆ, Krvava krizma, Josip Turčinović d.o.o., Pazin – Lanišće, 2007., str. 67.
25 Duhovni dnevnik, str. 139.
26 Usp. Vjekoslav MILOVAN, Bio je svet svećenik. Sluga Božji Miroslav Bulešić, str. 128.
27 Fabijan VERAJA, Miroslav Bulešić. Svećenik i mučenik znakoviti lik moderne povijesti Istre, str.

54.
28 Isto, str. 121.

76 Riječki teološki časopis, god. 22 (2014.), br. 1

som i molitvom potvrdio sve ono što je prije spomenuto, sve svoje
molitve i stavove? Moli za obraćenje grešnika – je li to možda bilo
namijenjeno za njegove ubojice? Ako jest, onda se radi o još jednom
bitnom elementu kršćanskoga mučeništva.

2.4. Zašto je blaženi Miroslav bio spreman na mučeništvo?

Kako bismo mogli zaključiti da se kod Miroslava Bulešića
može govoriti o istinskom mučeništvu, nije dovoljno utvrditi gole
činjenice oko događaja njegove smrti nego je potrebno sagledati i
motive ili razloge njegove spremnosti na mučeništvo. Osim kriterija
kao što su ljubav prema bližnjemu i oprost mučiteljima, koji su ra-
zvidni u njegovim duhovnim spisima, ali i iz poticaja koje je upući-
vao vjernicima i kolegama, kao uvjet za bijelo mučeništvo nabraja se
i kreposni život. Krenemo li od socijalnih kreposti, uistinu možemo
zapaziti da su sve prisutne u njegovu životu – od pravednosti za koju
se uvijek zalagao među ljudima; zahvalnosti koju je iskazivao svojoj
obitelji i bližnjima, a ponajviše Bogu; milosrdnosti i blagosti koje
su bile prisutne u njegovu odnosu prema čovjeku i za koje su mnogi
posvjedočili kada su opisivali njegov lik, posebno naglašavajući baš
ove karakteristike, npr. u iskazu mons. Ukmara: „On je bio pravi
Božji čovjek, blag i mudar, predan znanju i molitvi.“29 Osobno i jav-
no štovanje Boga nije ni od koga skrivao, što je i dokazao svojom
smrću, a krepost istinoljubivosti dokazao je neumornim svjedoče-
njem za istinu. Što se tiče stožernih kreposti, razboritost i umjerenost
vide se u njegovu nutarnjem, duhovnom životu, gdje je uvijek nasto-
jao te dvije kreposti živjeti „punim plućima“. Tako u svom dnevniku
zapisuje: „Ali nešto sam ipak učinio: žrtvovao sam se u jelu, piću.“30
Krepost jakosti vidi se u njegovim konkretnim činima riskiranja
života, kada svjesno i svojevoljno u slobodi prihvaća odgovornost
za svoje čine i postupke. I na kraju, tu su i bogoslovne kreposti.
Vjerovao je uvijek, unatoč teškim i na prvi pogled nerazumljivim
situacijama za običnoga čovjeka – zašto patnja, zašto rat, zašto ne-
vini stradavaju, zašto Bog to sve dopušta? Unatoč svemu tome, ne

29 Vjekoslav MILOVAN, Bio je svet svećenik. Sluga Božji Miroslav Bulešić, str. 124.
30 Duhovni dnevnik, str. 9.

J. Grbac - S. Ivančić, Moralno promišljanje o mučeništvu... 67-88 77

dovodi u pitanje postojanje Boga, ne sumnja, već mu upućuje riječi:
„Daj da svrši taj rat, koji nam je za kaznu, i daj da se ustanovi mir i
red, sloboda i dostojanstvo čovječje.“31 Tu je i nada koju nikada ne
gubi već gleda naprijed, gleda na konačan cilj i za njega se žrtvuje
i živi. I na kraju ljubav, za koju neprestano moli i koju nikada nije
uskratio ni vjernicima ni nevjernicima. Iako je nekada i opominjao
ljude, bio možda i prestrog, kako i sam za sebe govori, činio je to iz
ljubavi prema ljudima, za spas njihovih duša kao što čini pravi pastir.

Osim obdržavanja Božjih zakona i življenja kreposna života,
tu su još i tri evanđeoska savjeta ili tri zavjeta – čistoća, poslušnost
i siromaštvo koji se također ubrajaju među karakteristike koje prate
one koji postižu bijelo mučeništvo. Iz Miroslavova dnevnika mo-
žemo vidjeti da se s posebnom pozornošću zadržavao na tim trima
zavjetima za koje je osobito molio Boga. Za čistoću je vrlo često mo-
lio, osobito u periodu kada se u njega zaljubila jedna djevojka koju
spominje u dnevniku. Molio je da ustraje i da ne padne u takav grijeh
koji će naštetiti njegovoj čistoći. Tako na jednome mjestu u dnevni-
ku zapisuje: „Ne dopusti mi da se okaljam nikada sa ženama. Daj mi
jakosti onda kada ih budem ispovijedao.“32 Zapisuje i: „Divno je biti
čist na tijelo a divnije na duši.“33 Još više nego za prvi, molio je za
zavjet poslušnosti koji je osobno smatrao težim od prvoga, svjestan
da svoju volju mora podložiti biskupovoj. Molio je Boga da mu dade
milost i da u biskupovoj volji gleda volju Kristovu. I siromaštvo je
posvjedočio primjerom koji je dao, osobito u odnosu koji je gajio
prema siromasima, ali i životom kakvim je živio. Na pitanje zašto
je Miroslav Bulešić bio spreman na mučeništvo može se odgovoriti
kako je svoj poziv živio vjerodostojno jer je preko toga uspio doći
do bijeloga mučeništva koje mu je omogućilo spremnost i ostvarenje
crvenoga mučeništva.

31 Isto, str. 20.
32 Isto, str. 23.
33 Isto, str. 21.

78 Riječki teološki časopis, god. 22 (2014.), br. 1

3. Crveno mučeništvo blaženoga Miroslava Bulešića

3.1. Blaženi Miroslav: mučenik kao prvi kršćanski mučenici?

Možemo li bl. Miroslava usporediti s prvim kršćanskim muče-
nicima i postoje li neke sličnosti ili je svatko ponaosob jedinstven?
Krenemo li od prvoga kršćanskog mučenika, sv. Stjepana, o koje-
mu čitamo u Djelima apostolskim, uočit ćemo da se radi o „mužu
punom vjere i Duha Svetoga“ (Dj 6, 5) koji je, osim karitativnog
rada, obnašao i službu evangeliziranja i propovijedanja, kako je za
sv. Stjepana rekao papa Benedikt XVI.: „U Isusovo ime donosi novo
tumačenje Mojsija i samog Božjega zakona, iščitava Stari zavjet u
svjetlu navještaja Isusove smrti i uskrsnuća. To izaziva reakciju Ži-
dova koji njegove riječi shvaćaju kao bogohuljenje i iz tog razloga
osuđen je na kamenovanje.“34 Ovdje se mogu prepoznati sličnosti s
našim Blaženikom koji je također obnašao karitativnu, evangeliza-
torsku i propovjedničku službu. Mnoge njegove propovijedi, kate-
heze za mlade i pozivi na obraćenje smetali su Komunističkoj partiji
koja ga je upravo iz tih razloga odlučila ubiti. Prije same smrti sv.
Stjepan je zazivao: „Gospodine Isuse, primi duh moj“ (Dj 7, 59). S
ovim možemo usporediti i Miroslavove riječi pri samom kraju živo-
ta, kada su ga nasilnici krenuli mučiti: „Isuse, primi dušu moju“, o
čemu svjedoče i očevidci njegova mučeništva.35

Za sv. Bartolomeja (Natanael) Isus je rekao: "Evo istinitog
Izraelca u kojem nema prijevare!" (Iv 1, 47). Poznata je i njegova
ispovijest vjere: "Učitelju, ti si Sin Božji!" (Iv 1, 49) u kojoj se jasno
vidi da je Bartolomej ispovijedao vjeru u Isusa Krista i time posvje-
dočio ljubav prema njemu, za što je dokaz i mučenička smrt.36 Za
bl. Miroslava također se može reći da je bio istinit navjestitelj Ra-
dosne vijesti u kojega nije bilo prijevare, koji je svoju vjeru i nauk
Crkve propovijedao vjerodostojno, koji je Krista ispovijedao Sinom
Božjim, koji je svakog čovjeka prihvaćao s ljubavlju, koji je imao

34 BENEDIKT XVI., Stjepan prvomučenik (10. I. 2007.), u: http://www.vatican.va/holy_father/be-
nedict_xvi/ audiences/2007/documents/hf_ben-xvi_aud_20070110_hr.html (30. III. 2014.).

35 Usp. Duhovnik dnevnik, str. 54.
36 Usp. BENEDIKT XVI., Sv. Bartolomej, svjedok jednostavnog prianjanja uz Krista (4. X. 2006.), u:

http://www.vatican.va/holy_father/benedict_xvi/audiences/2006/documents/hf_ben-xvi_
aud_20061004_hr.html (30. III. 2014.).

J. Grbac - S. Ivančić, Moralno promišljanje o mučeništvu... 67-88 79

mirnu savjest do kraja života i time posvjedočio da je uistinu živio
po Kristovim načelima.

Blaženik je zazivao i sv. Ceciliju, kako to navodi u svome
dnevniku: „Sv. Cecilijo, prikazala si se potpuno Bogu, ti si očuvala
neokaljanu svoju čistoću i čvrstu svoju vjeru. To isto molim te, da
bih i ja mogao obdržati.“37 Živeći čistoću unutar braka, propovijeda-
jući evanđelje i odbivši žrtvovanje bogovima, sv. Cecilija je podni-
jela mučeništvo svjedočeći tako svoju naklonost Isusu Kristu. Prije
negoli je umrla uspjela je sve svoje imanje razdijeliti siromasima
za koje se uvijek brinula. Uspoređujući bl. Miroslava i sv. Ceciliju,
možemo uvidjeti sličan žar za čistoćom koju su živjeli i za koju joj
se, kako je prije spomenuto, Blaženik i utjecao za pomoć. Nadalje,
vidi se sličnost i kod brige za siromahe. Tako je jednom prilikom
bl. Miroslav u propovijedi rekao: „Dok imam ja nešto, imat će i on
(siromah).“38

Sličnosti s mučenicima prvih stoljeća ne vide se samo u smrti
koju su podnijeli zbog vjere u Gospodina već i u načinu života, ka-
rakteristikama tih osoba, njihovih vrlina kojima se Gospodin itekako
poslužio i, nadasve, u ljubavi koju su svi posjedovali, do te mjere da
su oprostili svojim neprijateljima.

3.2. Blaženi Miroslav: mučenik ili fanatik?

Imenica fanatizam dolazi od lat. riječi fanaticus = zanesen, za-
nos, pretjerano oduševljenje, zaslijepljenost (za neku ideju, narod-
nost, vjeru, stranku itd.).39 Fanatik je čovjek koji je zanesen nekim
pokretom, idejom ili vjerom.40 Može li se mučeništvo nazvati fa-
natizmom, budući da se svjesno i svojevoljno prihvaća smrt zbog
„zaslijepljenosti“ ili oduševljenja vjerom? Možda se na prvi pogled
tako i čini, ali ako pogledamo dublje u samu problematiku, vidjet
ćemo da je odgovor malo drugačiji. Svakako da u raznim religijama

37 Duhovni dnevnik, str. 57.
38 Fabijan VERAJA, Miroslav Bulešić. Svećenik i mučenik znakoviti lik moderne povijesti Istre, str.

40.
39 ONLINE RJEČNIK, fanatizam (31. III. 2014.), u: http://onlinerjecnik.com/rjecnik/strane-rijeci (2.

IV. 2014.).
40 ONLINE RJEČNIK, fanatik (31. III. 2014.), u: http://onlinerjecnik.com/rjecnik/strane-rijeci (2.

IV. 2014.).

80 Riječki teološki časopis, god. 22 (2014.), br. 1

postoje fanatizmi, kao npr. u islamu gdje si pojedinci, vjerujući da
čine dobro sebi i drugima, odlučuju oduzeti život i tako čine samou-
bojstvo, ali pritom stradavaju i drugi. Između ovakvog vjerskog fa-
natizma i mučeništva postoji velika razlika. Naime, nauk Katoličke
Crkve nalaže da ljudski život treba čuvati jer je čovjek stvoren na
sliku Božju i zbog toga trebamo štititi i tuđe živote. Tako npr. dokle
god uzvraćamo istom mjerom, bilo da se radi o samoobrani ili obrani
drugoga, ne činimo grijeh, ali ako u obrani uzvratimo većom mjerom
nego što smo bili napadnuti, tada upadamo u grijeh; npr. ako se ne-
kome oduzme život, a moglo ga se samo onesposobiti.

Možemo se zapitati zašto je Isus spriječio Petra u Getseman-
skom vrtu da ga obrani. Ovdje se radi o uzvišenom pozivu na mu-
čeništvo, na svjesnom predanju sebe za druge. Najčešća reakcija
čovjeka kada ga netko napadne jest da se počne braniti ili da obrani
drugoga, kao što je učinio i Petar. No imajući u vidu poziv na muče-
ništvo, a kako je i sam bl. Miroslav rekao – svatko mora biti spreman
na crveno mučeništvo,41 pozvani smo, prema primjeru Isusa Krista,
dobrim zaustavljati zlo, kao što je rekao i Petru: „Djeni mač u korice.
Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?“ (Iv 18, 11). Temeljna je
ljubav koja nosi mučenika, koja mu omogućava oprost i molitvu za
njegova mučitelja, a fanatika nosi zaslijepljenost koja nanosi zlo i
njemu osobno i drugima.

Postavlja se pitanje: je li ikada bilo primjera istinskih muče-
nika izvan Katoličke Crkve koji su oprostili svojim neprijateljima i
koji su u tu smrt odlazili radosni? Sv. Alfonz Liguori govori o nadna-
ravnoj vjeri koju je nemoguće shvatiti čisto razumskim putem i koja
je bila prisutna kod mučenika. Kada ta vjera ne bi bila istinita Kri-
stova vjera te kada njima Bog ne bi pomogao posvjedočiti tu vjeru
do prolijevanja krvi, pitanje je bi li oni uopće mogli izdržati ta stra-
hovita mučenja i dragovoljno se i radosno predati okrutnoj smrti?42
Je li čovjek sam sposoban na takav jedan čin ili je tu ipak prisutna i
ruka Svevišnjega koji mu u tom činu pomaže? Svi smo pozvani biti

41 Usp. Vjekoslav MILOVAN, Bio je svet svećenik. Sluga Božji Miroslav Bulešić, str. 52.
42 Usp. Alfonz LIGUORI, Vježbanje u savršenosti, Verbum, Split, 2013., str. 18.

J. Grbac - S. Ivančić, Moralno promišljanje o mučeništvu... 67-88 81

spremni na mučeništvo, ali pitanje je tko će dobiti tu milost da ga i
podnese.

Prema ovim zaključcima, lako je ustvrditi da je i bl. Miroslav
uistinu mučenik, a nikako fanatik. Mučenik kojega je Gospodin po-
stupno pripremao i na kraju ga i doveo pred vrata mučeništva na koja
je bl. Miroslav ušao radosno i mirno, predavši se bez opiranja i pro-
livši svoju krv za Boga i bližnje. Predajući time svjesno svoj život
i zaustavivši zlo okrenuvši drugi obraz, ostvario je poziv na ljubav.

4. Lik Miroslava Bulešića danas – je li ga moguće nasljedovati?

4.1. Svećenička služba po uzoru na blaženog Miroslava Bulešića

Hrvatski narod je, prema riječima bl. Alojzija Stepinca, u liku
Miroslava Bulešića dobio idealna svećenika.43 Njegov žar za bijelim
mučeništvom, ali isto tako i spremnost na crveno mučeništvo, zauvi-
jek su ga obilježili kao uzor onima koji su mu bili bliski, ali i mnogim
drugima koji su se nadahnjivali njegovim primjerom.44 Unatoč svim
protivštinama, prijetnjama i nasiljima, on se zalagao za povjereno
mu stado. Svoj poziv shvatio je vrlo ozbiljno. Nije se zaustavljao
samo na sebi već je davao i savjete svojim kolegama. Miroslav piše
prijatelju svećeniku: „Išao bih od kuće do kuće. U svakoj bih se kući
zaustavio, razgovarao s ukućanima, zanimao se za njihovo zdravlje,
rad, djecu itd. i obećao im da ću ih i ubuduće doći posjetiti, ako oni
žele. Uredio bih čim prije pitanje vjeronauka. Poučavao bih djecu u
pjevanju i to što ljepše moguće, i preko ove dječice privlačio bih i
druge i same njihove roditelje. Stvorio bih od dječaka malu grupicu
ministranata; njih bih naučio lijepo služiti sv. Misu, upoznao bih ih
malo s liturgijom, pa s katekizmom, i preko njih zvao roditelje, s
njima se molio za obraćenje drugih. U svim svojim poteškoćama
izjadao bih se s Kristom, i povjerio njemu sve svoje neprilike živom
vjerom i velikim zaufanjem. ´Sve mogu u onome koji me jača´ – go-
vorio je sv. Pavao. Koliko i kakvih je protivnika on uvijek imao! On
je bio hrabar, vjeran, oduševljen i druge je oduševljavao, tako da se

43 Usp. Fabijan VERAJA, Miroslav Bulešić. Svećenik i mučenik znakoviti lik moderne povijesti Istre,
str. 40.

44 Duhovni dnevnik, str. 59.

82 Riječki teološki časopis, god. 22 (2014.), br. 1

nisu bojali i javno, uza sve protivnosti, ispovijedati svoju vjeru. Kao
tvoj prijatelj, ja si želim, da bi tvoje župe postale uzorom drugima.
Daj mi i ti koji savjet o mojem radu. Pomozimo si jedan drugome.
Živimo sjedinjeni u molitvi, u idealu, u radu.“45 Kad su bili u pita-
nju teški trenutci, kojih nije manjkalo, pisao je istome svećeniku:
„Nemoj se nikada pustiti i nadvladati dvojbom ´ne znam što raditi
ni otkuda početi´. To bi bilo opasno, jer bi lako pao u pasivnost, u
nerad. Ne smije te strašiti ni pasivnost sa strane ljudi, ni protivnost,
ni karakter. Uvidi o čemu se radi i onda poduzmi mjere: nakon du-
bokog promatranja napravi dijagnozu i dijeli lijekove.“46 No da nije
sve bilo tako sjajno, svjedoče njegove riječi napisane u dnevniku:
„Koliko nerazumijevanja od strane svećenika, prezira, poteškoća. –
A i Ti si trpio, Isuse! Daj da i ja trpim s Tobom.“47 Usprkos svim
tim situacijama koje su ga okruživale, bilo pozitivne bilo negative,
uvijek su ga krasile karakteristike odgovornosti, blagosti i nadasve
ljubavi, koje bi trebao imati svaki pastir.

4.2. Život laika po uzoru na blaženog Miroslava Bulešića

Velik poticaj iz Blaženikova života nemaju samo svećenici
nego i laici kojima je uputio mnoge propovijedi. Često je pozivao na
obraćenje i napuštanje grešnoga života. No sve bi to bilo uzaludno
da i sam nije živio ono što je propovijedao. U njegovim župama do-
godio se procvat, ljudi su dolazili u crkvu i molili se, potaknuo ih je
na razne pobožnosti, poput križnoga puta, sv. krunice itd. Primjerom
života pokazao je nepokolebljivu vjeru u Boga, borbu protiv grijeha,
na što je pozivao i vjernike. Ono što možemo uočiti u njegovu životu
jest poziv na svetost na koju su svi pozvani, bilo svećenici bilo laici.
Nadalje, tu je i poziv na mučeništvo, na koje su također pozvani i
svećenici, ali i laici. On je svjedočio o jednom idealu za kojim smo
svi pozvani težiti. Ono što laici još mogu uočiti u njegovu životu
jest njegova vjernost zaručnici Crkvi kojoj služi cijelim svojim bi-
ćem, koju hrani i duhovno i materijalno, koju brani od neprijatelja,

45 Fabijan VERAJA, Miroslav Bulešić. Svećenik i mučenik znakoviti lik moderne povijesti Istre, str.
45.

46 Isto, str. 44.
47 Isto, str. 47.

J. Grbac - S. Ivančić, Moralno promišljanje o mučeništvu... 67-88 83

koju zagovara kod Boga, koju ljubi, kojoj ostaje vjeran do kraja i za
koju daruje ono najdragocjenije što je imao – svoj život. U takvom
primjeru laici trebaju gledati ideal braka, ali i međusobnih odnosa s
drugim ljudima.

4.3. Živjeti u vihoru 21. st. po uzoru na blaženog Miroslava
Bulešića

Vrijeme u kojemu je živio bl. Miroslav bilo je obilježeno ra-
tom. On je bio svjedok triju ideologija: fašizma, nacizma i komuniz-
ma. Nijedna od tih triju ideologija nije donijela mir. Nevini su stra-
davali, Crkva koju čine i svećenici i laici bila je proganjana, željelo
joj se „začepiti“ usta. Bila je stavljena pred izbor: ili prionuti uz Par-
tiju ili biti proganjana. Ostavši vjerna Rimu i papi, Crkva u Hrvata
počela je trpjeti progone, pa tako i Crkva na području Istre. Može li
se tadašnja situacija, u kojoj je živio bl. Miroslav, usporediti s da-
našnjom? Onda je bilo ratno stanje, kada se prolijevala krv, a danas,
iako se krv ne prolijeva, svjedoci smo ratovanja riječima i raznim
manipulacijama. U zadnje vrijeme svjedoci smo raznih zbivanja u
Hrvatskoj: uvođenje dvojezičnosti, referendum o braku, uvođenje
zdravstvenog odgoja u škole itd. Sve se to u početku uvodilo „ne-
primjetno“, korak po korak. No s vremenom, kada su se ljudi počeli
suprotstavljati, počelo je biti sve izravnije, ne skrivajući se više iza
novih naziva već otkrivajući o kojoj se ideologiji radi. Cilj je bio isti
i onda i sada – iskorijeniti sve što ima veze s Hrvatima i Crkvom.
Samo što se danas ta ideologija krije iza jednog imena koje obuhva-
ća ono što je prije bilo podijeljeno na više njih. Razlika je samo u
jednoj stvari, a to je da se još nije prolila nevina krv.

Kao što su u Blaženikovo vrijeme pokušavali zatirati sve što
je vezano uz Hrvate, smatrajući ih građanima drugoga reda i tako se
odnoseći prema njima, slična je situacija i danas kada se nastoje za-
boraviti i zataškati povijesne činjenice koje se tiču još uvijek živuće-
ga naroda i tako mu se pokušava nametnuti nešto što ga u dubini srca
vrijeđa, kao što je npr. slučaj s uvođenjem dvojezičnosti. Kako se
može zakoračiti u bolje sutra koje bi nam svima trebalo donijeti mir
ne rješavajući probleme povijesti? Kao što se bl. Miroslav još kao

84 Riječki teološki časopis, god. 22 (2014.), br. 1

mladi sjemeništarac, ali i kasnije kao svećenik, zalagao za prava hr-
vatskoga naroda, točnije rečeno za pravdu i istinu, tako smo isto po-
zvani činiti i mi danas. Kao svećenik pokazao je pravi primjer kako
se i na koji način treba zalagati za svoj narod. Naime, u vihoru rata,
unatoč silnim prijetnjama i situacijama koje su mu dovodile u pitanje
život, nije htio pobjeći u Italiju i ostaviti svoj narod. Isto tako, dok
je bio u Zboru sv. Pavla, zalagao se da se Istra priključi Hrvatskoj,
dobivši zauzvrat od komunističke vlasti pisanu „garanciju“ da će se
vjerski život moći odvijati bez smetnji, da će priznati Zboru pravo
da bude posrednikom između vlasti i svećenika, da će im dati dopu-
štenje za otvaranje sjemeništa, jamčilo im se pravo na poučavanje
vjeronauka u istarskim školama te tiskanje molitvenika, katekizama
i drugih knjiga.48 Nažalost, ova se obećanja nisu ostvarila.

U bl. Miroslavu trebamo gledati onoga tko je volio svoj narod i
domovinu. Kada su mu tako za vrijeme prve sv. mise u Juršićima po-
nudili snop talijanskih zastavica, zahvalio se i uljudno ih odbio, ka-
snije dodavši: „Mene je hrvatska majka rodila.“49 Ponosan na svoje
podrijetlo, u pravdi i istini ga je branio riječima, djelima i molitvom,
kao što možemo vidjeti u pismu koje je uputio rektoru Zavoda Lom-
bardo u Rimu: „Mi živimo u danima kada se traži žrtva i predanje
Bogu i bližnjemu.“50

Znajući za njegov neustrašiv način propovijedanja i pozive na
obraćenje te prijetnje koje su mu stizale, sličan primjer imali smo
i u današnje vrijeme kada je bila riječ o zdravstvenom odgoju i re-
ferendumu o braku pa se nastojalo ušutkati Crkvu i njezine stavo-
ve napadima da krši ljudska prava. Zbog pozivanja na poštivanje
kršćanskih vrijednosti, ne samo svećenici nego i laici doživjeli su
verbalne i fizičke napade. Mediji su uzeli stvar u svoje ruke te na taj
način pokušali Crkvi zadati još jedan udarac raznim manipulacijama
i iznošenjem „argumenata“ samo jedne strane. No okrenuvši se mo-
litvi i žrtvi, po primjeru bl. Miroslava Bulešića, referendum o braku
bio je primjer kako je moguće izboriti se za istinu, osobito ako se to

48 Usp. Fabijan VERAJA, Miroslav Bulešić. Svećenik i mučenik znakoviti lik moderne povijesti Istre,
str. 43.

49 Marijan BARTOLIĆ, Miroslav Bulešić sluga Božji, str. 41.
50 Fabijan VERAJA, Miroslav Bulešić. Svećenik i mučenik znakoviti lik moderne povijesti Istre, 27.

J. Grbac - S. Ivančić, Moralno promišljanje o mučeništvu... 67-88 85

čini u zajedništvu s Bogom. Dolazeći možda u situacije u kojima se
nalazio Blaženik, kršćanin će uvijek biti u situaciji da mora odgovo-
riti njegovim riječima koje su postale geslom njegove beatifikacije:
„Moja osveta je oprost!“ 51

Zaključak

U suvremenom društvu sve je učestalija pojava da se na svetce
gleda ili kao na čudake ili s divljenjem. Svetci, a time ujedno i blaže-
nici, asociraju na ljude koji su na nadnaravan način živjeli svoju vje-
ru i tako u očima mnogih postali „nedostižni“. Mučeništvo se danas
u očima mnogih izjednačava s fanatizmom, pa čak i među tzv. vjer-
nicima, jer se čini da je to nešto što može ostvariti samo nekolicina,
a u očima nekih takav je čin ludost. O tome da nije tako posvjedočio
nam je bl. Miroslav Bulešić, sjajan primjer iz hrvatskoga naroda.
Čovjek koji nije ostao samo na divljenju prema svetcima već je znao
da je pozvan na svetost koju je nastojao i živjeti.

Problem je našega naroda u tome što svoje sunarodnjake uvi-
jek gleda s velikom dozom kriticizma te na taj način odbacuje ono
što je loše kod nekoga, ali isto tako i puno toga što je dobro. Nadalje,
javlja se problem grupacija među narodom, raznih svrstavanja, što
rađa predrasudama. Zbog tih, ali i drugih razloga dolazi do zanema-
rivanja i naših svetaca i blaženika koji su dokaz da i Hrvati mogu
živjeti svetačkim životom. Zbog tih predrasuda javlja se svojevrstan
skepticizam prema hrvatskim svetcima.

Zato dolazi do zanemarivanja vlastitih velikana naroda koji su
životom posvjedočili da se uistinu može nasljedovati Isusa Krista,
pa i polaganjem života ako to situacija zatraži. Jedan je od takvih
primjera i bl. Miroslav Bulešić kojega još uvijek hrvatski narod ne
poznaje dovoljno dobro. Možda su čuli za njega, no jesu li ga uisti-
nu upoznali? Jesu li upoznati s njegovim životom, njegovim djelo-
vanjem, zalaganjem, duhovnošću koja nije bila plitka već duboko
uronjena u trpljenje s Isusom Kristom, koja ga je pripremala sve te
godine da može biti spreman na mučeništvo?

51 Fabijan VERAJA, Miroslav Bulešić. Svećenik i mučenik znakoviti lik moderne povijesti Istre, 31.

86 Riječki teološki časopis, god. 22 (2014.), br. 1

U njemu imamo primjer mladića koji nam je blizak, koji je
živio u vremenu poprilično sličnom današnjem, ali je bio neustrašiv
borac za pravdu i istinu. Njegov lik karakterističan je upravo zato
što se može itekako aktualizirati i danas. Njegovo življenje bijeloga
mučeništva trebalo bi i nama danas biti smjerokazom da to nije ne-
što nedohvatljivo već nešto na što smo svi pozvani i što je moguće
živjeti u svako vrijeme, na svakome mjestu, pa tako i danas. Njego-
va čežnja za crvenim mučeništvom ukazuje na nedokučive Božje
planove. Njegove riječi da svatko treba biti spreman na crveno mu-
čeništvo, ako to Gospodin od njega zatraži, trebaju biti poticajem i
nama danas da se istrgnemo iz pospanosti i postanemo odlučniji u
obrani kršćanskih vrijednosti.

J. Grbac - S. Ivančić, Moralno promišljanje o mučeništvu... 67-88 87

THEOLOGICAL AND MORAL REFLECTION
UPON THE MARTYRDOM OF BLESSED
MIROSLAV BULEŠIĆ

Summary

Is the case of Miroslav Bulešić a true martyrdom or an act re-
minding of a fanatic passivity? This question can be answered only
by studying his life and deeds, as well as his theological reflections.
The shedding of blood for faith is not always a sign of a true martyr-
dom by itself. Hence, the question of the martyrdom of the blessed
Miroslav is considered through two basic approaches: in the con-
text of the white (non-bloody) and the red (bloody) martyrdom. The
objects of investigation are not just facts immediately preceding and
following his death, but his entire life and activity.

The questions are: what is the martyrdom, what kinds of mar-
tyrdom exist, did Miroslav accomplish the white martyrdom, was
he ready for the red martyrdom, what was the origin of love through
which he suffered the martyrdom, and is his example actual today?

The way he lived his white martyrdom shows us that this is not
impossible in our times. Rather, we are all called to it, since this can
be experienced in every time, in every place, even today. His longing
for the red martyrdom reveals the inscrutable plans of God. His in-
vitation, that everyone should be ready for the red martyrdom if the
Lord asks for it, should be an encouragement for us today.

Key words: Miroslav Bulešić, white and red martyrdom, spi-
rituality, priestly and lay vocation.

88 Riječki teološki časopis, god. 22 (2014.), br. 1

F. Velčić, Krčki biskup dr. Josip Srebrnić... 89-120 89

Franjo Velčić

KRČKI BISKUP DR. JOSIP SREBRNIĆ – PRVI
PROGONJENI BISKUP NAKON DRUGOGA
SVJETSKOG RATA

Doc. dr. sc. Franjo Velčić
KBF – Zagreb, Teologija u Rijeci
UDK: 27:272[262.12 SREBRNIĆ, JOSIP](497.5)
"1944/1945""364/"(000.322)(092)

Izvorni znanstveni rad
Primljeno 7. 05. 2014.

U ovom se radu analizira odnos nove jugoslavenske komu-
nističke vlasti prema krčkom biskupu dr. Josipu Srebrniću (1923.-
1966.) iz dosad nepoznatih/neobjavljenih arhivskih zapisa i bilje-
žaka njegovih najbližih suradnika mons. Mate Polonija i mons.
Ivana Žica Rokova. Naime, kraj Drugoga svjetskog rata nije bio
kraj neugodnostima i mukama koje je biskup Srebrnić proživljavao
za vrijeme talijanske i kasnije njemačke okupacije otoka Krka. U
novim političkim okolnostima biskup Srebrnić ostao je nepokole-
bljiv i dosljedan oporbenjak novoj komunističkoj jugoslavenskoj
vlasti u jasnom distanciranju i neprihvaćanju komunističke ideolo-
gije, što je javno očitovao vjernicima i svećenstvu Krčke biskupije
u Pastirskom pismu za korizmu 1944. godine i slijedom toga svojim
svećenicima službenim dopisom napisanim na latinskom jeziku 17.
listopada 1944. godine zabranio svako podupiranje i sudjelovanje u
organima vlasti jer je vođena i pod kontrolom Komunističke partije
Jugoslavije. Zbog takvog stava bio je uhićen odmah drugog dana
nakon oslobođenja otoka Krka, 18. travnja 1945. godine.

Ključne riječi: biskup Josip Srebrnić, Mate Polonijo, Ivan
Žic Rokov, Jurica Knez, Primorski vjesnik, La Civiltà Cattolica.

***
Završetak Drugoga svjetskog rata na svjetskoj razini službeno
je proglašen 9. svibnja 1945. godine, no u pojedinim krajevima kraj
rata nastupio je mnogo ranije, ovisno o završnim ratnim operacijama
i oslobađanju pojedinih područja. Tako su otok i grad Krk oslobo-

90 Riječki teološki časopis, god. 22 (2014.), br. 1

đeni 17. travnja 1945. godine kada su se partizanima, nakon deseto-
satnog oružanog otpora, predale njemačke okupacijske vojne snage.

Biskup Josip Srebrnić protivnik komunističke ideologije

Nakon oslobođenja od nacifašističkog okupatora uslijedila je
uspostava novog totalitarno-komunističkog političkog sustava, koji
se oštro okomio na one koji se nisu slagali s takvim jednopartijskim,
ideologiziranim političkim državnim sustavom. I Katolička Crkva
na ovim prostorima, posebno njezina hijerarhija, strahovala je i za-
zirala od takvoga političkog uređenja. Među tadašnjim hrvatskim
episkopatom krčki biskup dr. Josip Srebrnić1 bio je jedan od onih
koji se u određenom času otvoreno distancirao od ideologije komu-
nizma i njezina oblika političkog uređenja. Učinio je to u veljači
1944. u Pastirskom pismu za korizmu, koje je dao tiskati na Sušaku,
u kojemu je središnja tema bila neprihvatljivost komunističke ideo-
logije koja deklariranim bezboštvom ide za »temeljitim prevrtanjem
socijalnoga poretka«.2 Zato je već u listopadu 1944. godine dospio
na crnu listu NOP-a i novouspostavljene narodne vlasti, premda je
prije toga bio u relativno dobrim odnosima s partizanskim pokretom
i s partizanskim vlastima. Tako su npr. u biskupskom domu u Krku
11. rujna 1943. s pripadnicima partizanske vojske zajedno nazdra-
vili pad fašističke Mussolinijeve Italije koji se zbio kapitulacijom
tri dana ranije, 8. rujna 1943., i susljedno tomu, odlazak talijanske
vojske s otoka Krka.3 U tom je času biskup Srebrnić čak izričito za-

1 Josip Srebrnić rođen je 2. II. 1876. u Solkanu (Slovenija). Zaređen je za svećenika 28. 10. 1906.,
a za krčkog biskupa u Ljubljani 8. XII. 1923. Doktorirao je u Beču i bio profesor povijesti i ze-
mljopisa, a u Rimu je doktorirao iz teologije. Dekretom Svete Stolice 10. XI. 1949. imenovan je
apostolskim administratorom Riječke biskupije. Umro je u Krku 21. VI. 1966. Više o njemu vidi:
Mihovil BOLONIĆ – Ivan ŽIC ROKOV, Otok Krk kroz vjekove, Zagreb, 2002²., str. 124; Franc
KRALJ, Srebrnič Josip, krški škof, u: Primorski slovenski biografski leksikon, sv. 14., Gorica,
1988., str. 432-435.

2 Josip SREBRNIĆ, Pastirsko pismo za korizmu 1944., Sušak, 1944. Citirajući encikliku Divini
Redemptoris pape Pija XI. od 19. ožujka 1937., Srebrnić na 10. stranici citira papinski dokument:
Komunizam je nešto u samoj svojoj biti pokvareno, radi toga ne može se dozvoliti suradnja s njime
ni na jednom području sa strane onih, kojima je do kršćanske kulture, jer komunizam je bezbožan
i ide napose za temeljitim prevratom socijalnoga poretka i rušenjem samih temelja kršćanske
civilizacije.

3 Biskupijski arhiv Krk (u daljnjem tekstu: BAK), Prezidijal biskupa Srebrnića, br. 78/4.; Biskup
Srebrnić (u zaglavku stoji: iz Biskupske Kancelarije) u daktilografskom spisu pod naslovom Pa-
birci iz doba Drugog svjetskog rata, u Krku 8. prosinca 1953., str. 2, bilježi: Dne 11. rujna 1943.

F. Velčić, Krčki biskup dr. Josip Srebrnić... 89-120 91

htijevao od svoga kancelara mons. Mata Polonija da postane članom
Narodnooslobodilačkog odbora (NOO-a) grada Krka, što je Polonijo
odlučno odbio, nazvavši u svojim osobnim zapisima svoga Ordina-
rija »naivčinom«.4

U više je navrata tijekom prve partizanske vladavine, koja je
trajala od 11. rujna 1943. do 13. studenoga 1943., biskup Srebrnić
pokazivao znakove lojalnosti prema novouspostavljenoj vlasti, koja
je 11. rujna, bez ispaljenoga metka preuzela vlast u gradu Krku, na-
kon užurbanog odlaska talijanske vojske. Tako je 20. listopada te iste
godine po drugi put primio u posjet dr. Ivana Ribara, predsjednika
AVNOJ-a, u pratnji pravoslavnog svećenika Vlade Zečevića, koji je
od 1942. godine već bio aktivan član KPJ.5 Tijekom njihova trosat-
nog razgovora, o kome je Srebrnić po njihovu odlasku napisao iscr-
pan zapisnik, nije bilo ni riječi o njegovu »protunarodnom radu«.6

No u biskupu Srebrniću dogodio se jedan odlučan i hrabar »za-
okret« kad je došao do čvrste i jasne spoznaje da su partizani i NOP
(»pokret narodnog oslobođenja« – kako ga Srebrnić naziva!) pod
kontrolom i vodstvom KPJ. Tada je biskup Srebrnić 17. listopada
1944. napisao svojim svećenicima jedno okružno pismo na latin-

preuzeli su na otoku Krku vlast Partizani te ostali njegovi gospodari do 13. studenog, kad su došli
njemački vojnici. Odmah sutradan u nedjelju 12. rujna, došli su Partizani pod vodstvom brigadira
– poglavara čete Polčića u biskupski dvor, da Biskupa pozdrave; dne 20. ponovno pod vodstvom
Iv. Barbalića i nar.(odnog) zast.(upnika) HSS Hundrića, i drugova Branka i Milana; s njima su bili
i gg. Oršić, Škoflić, mons. Polonijo, Kan.(onik) Milovčić, dr. Pičuljan i dr.
4 BAK, Ostavština p. Mate Polonija. Fascikl: Autobiographia p. Mata Polonija, str. 58. Polonijo u
svom rukopisu bilježi: Po kapitulaciji kraljevine Italije i povlačenju talij. trupa s otoka naši su
partizani po podne dana 11. IX. 1943. (subota) zaposjeli grad Krk, koji su napustili uoči dolaska
njemačke vojske, koja je ušla u grad Krk u subotu pred podne 13. XI. 1943. Dne 24. IX. 1943. novi
gospodari po kanoniku M. Milovčiću ponudili su kanoniku Poloniju mjesto u Narodnom Odboru
općine Krk, što je Polonijo iz načelnih i ideoloških motiva odlučno odbio. Isti su dan biskupa
posjetili dr. Ivan Ribar i dr. Svetozar Rittig. Sjutradan subotu 25. IX. po podne biskup je u svojoj
rezidenciji „na sali“ u nazočnosti stolnoga dekana Jakova Maračića pozvao Polonija, da uđe u
NO općine Krk. Polonijo je opet odbio. Nato je b. Srebrnić neobično oštro napao Polonija, što ne
će da surađuje s partizanima. Možda je Ribaru i Rittigu bio dan prije obećao suradnju svoju ličnu
i svoga svećenstva? Naivčina!
5 Usp. Vladimir ZEČEVIĆ, u: Enciklopedija leksikografskog zavoda, sv. 6, Zagreb, 1969., str. 724:
Od 1927. do 1941. bio je pravoslavni svećenik u Krupnju. (…) Član KPJ od 1942. (…) u maju
1942. član Vrhovnog štaba NOV i POJ.
6 Cjelovit Srebrnićev zapisnik razgovora s predsjednikom AVNOJ-a vidi u: Franjo VELČIĆ, Mu-
čenici i žrtve u Krčkoj biskupiji, u: Hrvatski mučenici i žrtve iz vremena komunističke vladavine,
Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa održanog u Zagrebu 24. i 25. travnja 2012.,
Zagreb, 2013., str. 307-311.

92 Riječki teološki časopis, god. 22 (2014.), br. 1

skom jeziku u kojemu decidirano zabranjuje svakom svećeniku bilo
kakvu suradnju i pristupanje partizanskim i drugim organizacijama,
predvođenim Komunističkom partijom. To je obrazložio načelnim,
idejnim stavovima komunizma kao ideologije koja je neprihvatljiva
za kršćanstvo. U tom pismu on navodi:

»Komunizam je u suštini zao /pokvaren/« – Pijo XI. u svojoj
enciklici Divini Redemptoris od 19. marta 1937., te njemu nikakovu
pomoć ne smije pružati onaj, koji je pozvan da brani kršćanstvo i
gradjanski poredak od propasti. (Sravni i moju pastirsku poslanicu
od 1944. g. l. 18).

Namjesnik dakle Kristov nepogrešivo izjavljuje, da je komu-
nizam bezbožnički i da mu nitko ne smije pomagati. Ovo vrijedi za
sve, a u prvom redu za svećenike, koji su dužni silom svoga sveće-
ničkoga reda prednjačiti vjernicima i davati im primjer krepošću i
ispravnim djelovanjem. Koliko bi dakle teško griješio svećenik, koji
bi davao svoje ime ili pripomoć partizanskim organizacijama.«7

To je pismo, izvorno napisano samo na latinskom jeziku, tre-
balo služiti isključivo kao interna obavijest dijecezanskim svećeni-
cima, ali je najvjerojatnije neki krčki svećenik predao pismo u parti-
zanske ruke te su partizani na temelju toga pisma u biskupu Srebr-
niću vidjeli svoga neprijatelja kome će se zbog toga ubrzo osvetiti.8

Naime, nakon prve doktrinarne stavke Srebrnić u pismu navo-
di dobro znane činjenice ubojstava počinjenih od strane partizana u
Krčkoj biskupiji i drugdje. On piše:

»Ja sam uvjeren, da izmedju naših svećenika nema nijednog,
koji bi zaboravivši na svetu vezu prema Kristu i Crkvi, zaboravio

7 BAK, Prezidijal biskupa Srebrnića, br. 100, Urudžbeni zapisnik Prezidijala 1943-1957., br. 258
od 17. X. 1944. Srebrnić je vlastoručno napisao: Svim svećenicima Krčke biskupije latinski pisana
poslanica, da nitko ne smije surađivati u odborima, društvima Partizana i N.O.O. jer je sve to,
kako činjenice dokazuju, u službi Kom. Partije Jugoslavije. Kazne suspenzije na neposlušne. Pri
dnu stranice Srebrnićeva je opaska: Primjerak okružnice od OZNE u Sušaku, ali porijeklom iz ž.u.
u Barbatu = Svojina i prijevod iz lat. u hrv. jezik, učinjen kod OZNE i za nju.

8 Prijevod toga pisma tipkopisom na hrvatskom jeziku čuva se u Zagrebu u Hrvatskom državnom
arhivu (u daljnjem tekstu: HDA), Arhiva NDH, Kutija 134., Dok. inv. br. 10.621 (za presliku tog
dokumenta zahvaljujem gđi Radosni Mihajić). Usp. također: Miroslav AKMADŽA, Oduzimanje
imovine Katoličkoj crkvi i crkveno-državni odnosi od 1945. do 1966. godine. Primjer Zagrebačke
nadbiskupije, Zagreb, 2003., str. 17. Autor knjige isti dokument nalazi u: HDA, Osobni fond Sve-
tozara Rittiga, kutija 4.

F. Velčić, Krčki biskup dr. Josip Srebrnić... 89-120 93

na fakat, što su partizani tri naša brata9 po svojoj samovolji okrutno
ubili i pravi pokolj počinili medju svećenicima drugih biskupija /
tako na primjer u ljubljanskoj biskupiji više od 30.000 laika i 40
svećenika (34 svećenika i 6 teologa) ubili/, i tako duboko pao, da
bi postao ne samo član pokreta, koji je u suštini zao, nego da bi taj
pokret svojom simpatijom, na najveću sablazan duša, unapredjivao
ili pružao pomoć.« Na kraju Srebrnić određuje kanonske kazne za
onog svećenika »koji bi se usudio dati svoje ime ma kom odboru ili
organizaciji partizanskoj«.10

Nije trebalo dugo čekati partizanski odgovor. Uslijedio je u
Primorskom vjesniku, glasilu Jedinstvene Narodno-oslobodilačke
fronte Hrvatskog primorja, u studenome 1944. u novinskom članku
pod naslovom »Svim izdajnicima domovine sudit će narod«,11 pot-
pisanom od Jurice Kneza. Tamo se izvješćuje o tome kako je na III.
zasjedanju ZAVNOH-a to tijelo konstituirano u »Hrvatski narodni
sabor«, tj. »u zakonodavni i izvršni organ naroda i države Hrvatske«
u kojemu su, uz seljake i radnike, i »svećenici i profesori«. U nastav-
ku članka iznosi se i javna prijetnja biskupu Srebrniću:

»Ovdje, usput, ćemo napomenuti i protunarodni rad krčkog
biskupa Srebrnića, koji već od početka NOB-e podmeće NOF-i ko-
munističke ciljeve. On govori po švapsko-ustaško-četničkom recep-
tu, da se NOP bori za ostvarenje komunističkih ciljeva, iako su mu
dobro poznate odluke II. zasjedanja AVNOJ-a i III. zasjedanja ZAV-
NOH-a, kojim su jasno izraženi ciljevi, za koje se bori NOF-a.

Tako je Srebrnić prije nekoliko dana poslao svim župnicima
krčke biskupije pismo, kojim je pokušao odvojiti svećenike-rodolju-
be od njihovog naroda. Gospodin Srebrnić bi htio, pod svaku cijenu,
da svoju prljavu, protunarodnu rabotu prikaže kao djelo svećenika
krčke biskupije.

Svećenici, koji su izabrani u odbore NOF-e, osudjujući njegov
izdajnički rad, poslali su nam to njegovo pismo, na latinskom i hr-

9 Bili su to svećenici Krčke biskupije: Jerko Čubranić, župnik u Banjolu na Rabu; Andrija Mavrinac,
župnik u Korniću na Krku; prof. Jerko Gršković, umirovljeni gimnazijski profesor.

10 HDA, Arhiva NDH. Vidi bilješku br. 8.
11 Jurica KNEZ, Svim izdajnicima domovine sudit će narod, u: Primorski vjesnik, god. II., 19. stude-

ni 1944., br. 138, str. 2.

94 Riječki teološki časopis, god. 22 (2014.), br. 1

vatskom jeziku da se iznese pred širu javnost. Objavljujemo, zato,
ovdje, nekoliko doslovnih navoda iz tog Srebrnićeva pisma:

1.“Ako se koji svećenik nalazi među članovima kojeg parti-
zanskog društva ili stranke, u tako zvanom Narodno-oslobodilač-
kom pokretu, taj je suspendiran od službe, ili ako je izvan službe,
suspendiran je od sakramenata (Kanon br. 2279). Ovo vrijedi, ako
kroz 8 dana, pošto je primio ovaj list, ne odstupi iz spomenute orga-
nizacije.“

2. “Pod suspenziju od dužnosti, ili ako je izvan dužnosti, pod
suspenziju od sakramenata spada svaki svećenik, koji sudjeluje u
gore navedenim organizacijama ili dopusti da se u te organizacije
upiše.“12

Komentirajući ove dvije točke, Jurica Knez nastavlja:
»Koliko je ovaj izrod, koji krnji čast i ugled biskupskih haljina,
pokvaren, dokaz je još i ovo. Zabranio je zvonjenje u crkvama, pod
izlikom, da se time partizanima prokazuju mjesta i položaji, na koji-
ma se nalaze Nijemci. Zločine Nijemaca prema narodu i crkvi on ne
će da vidi. On se pravi da ne zna, da su Nijemci u Dobrinju zatvorili
ljude u zvonik i dinamitom ga razorili. Možda ne zna Josip Srebrnić,
da su Švabe na Krku zapalili sve škole? On sve to ne će da vidi. Ali
neka dobro znade da to vidi narod krčke biskupije, da to vide pošteni
i rodoljubivi svećenici krčke biskupije, koji se danas bore sa svojim
narodom za sretniju i ljepšu budućnost našega naroda, a protiv svih
narodnih neprijatelja, pa bili oni ogrnuti kakvom god odorom.
Dani, krvlju stečene, slobode su vrlo blizu. Ratnim zločincima
i njihovim pomagačima dani su odbrojeni. Njih čeka pravedni, ali
strogi narodni sud.«13
No i prije toga Srebrnićeva pisma od 17. listopada morala je
već biti neka prijetnja biskupu Srebrniću jer su na trodnevnoj Okruž-
noj konferenciji Kotarskog NOO-a za Hrvatsko primorje, održanoj
od 18. do 20. listopada 1944. u prostorijama KNOO-a Crikvenice,
sudionici i delegati KNOO-a Krka izvijestili: »Uhvatili smo pismo

12 Isto.
13 Isto.

F. Velčić, Krčki biskup dr. Josip Srebrnić... 89-120 95

biskupa Srebrnića, kojim priznaje da je javno proglasio kako su ga
partizani osudili na smrt.«14

Očito je Srebrnićevo Pastirsko pismo za korizmu 1944., a na-
pose okružno pismo svećenicima od 17. listopada iste godine, po-
stalo predmetom preispitivanja u višim političkim strukturama nove
partizanske vlasti. To je vidljivo iz toga što je još početkom 1945.
godine partizanska vlast pokušala biskupa Srebrnića pridobiti za
sebe. Taj je posao prepustila mons. dr. Svetozaru Rittigu, visokom
političkom predstavniku nove vlasti. U tom je vidu 20. veljače 1945.
godine dr. Svetozar Rittig, potpisan kao umirovljeni župnik Sv. Mar-
ka u Zagrebu, izdao jednu malu brošuru pod naslovom: Odgovor
Krčkom Biskupu na njegovu osudu Narodno Oslobodilačkog Pokre-
ta. Ta je brošura bila naslovljena na početku teksta – Braći sveće-
nicima Federalne Države Hrvatske!, a tiskana je u Zadru.15 Bilo je
to svojevrsno upozorenje i pamflet protiv biskupa Srebrnića, ali i
jasna prinuda svakom katoličkom svećeniku, jer je na zadnjoj stra-
nici bio otisnut obrazac Izjave koja je trebala biti osobno potpisana i
datirana, kojom se iskazuje »vjernost i odanost velikom političkom
djelu Maršala Tita i njegovih drugova«.16 Ova izjava, koja se doima
u stilu poznate prisile kojom je, za vrijeme Francuske revolucije,
francuski kler bio primoran potpisati zakletvu vjernosti revoluciji,
očito je ukazivala na smjer da je i sam Narodno-oslobodilački pokret
djelo Komunističke partije Jugoslavije i jugoslavenskih komunista
koji su gradili novu »Demokratsku i Federativnu Jugoslaviju«, a
svojim vlastoručnim potpisom potpisnik bi postao »član Jedinstvene

14 Usp. Petar STRČIĆ, Zapisnici sjednica Okružnog narodnooslobodilačkog odbora za Hrvatsko
primorje 1943-1945. godine, Rijeka, 1975., str. 231. Kao delegati KNOO-a Krk sudjelovali su:
Josip Crnčić, Nikola Filinić i Marija Galjanić (AFŽ).

15 /Svetozar RITTIG/, Odgovor Krčkom Biskupu na njegovu osudu Narodno Oslobodilačkog Pokre-
ta, umnožio Okružni odbor JNOF-e Hrvatske – Zadar – Štamparija „Vijesti“, Zadar, 1945.

16 Isto, str. 15. Evo cjelovitog teksta Izjave:
Svijestan sam velikih događaja koji su se zbili i još uvijek zbivaju u krajevima hrvatskoga i ostalih

užnih (sic!) slavenskih naroda.
Iskazujem vjernost i odanost velikom političkom djelu Maršala Tita i njegovih drugova.
Želim biti član Jedinstvene Narodno-oslobodilačke fronte, raditi na obnovi i izgradnji naše do-

movine i za veliku budućnost nove Demokratske i Federativne Jugoslavije, bratske i ravnopravne
zajednice svih Hrvata, Srba, Slovenaca, Crnogoraca i Makedonaca.
Dne…
Potpis

96 Riječki teološki časopis, god. 22 (2014.), br. 1

Narodno-oslobodilačke fronte...«17 Danas, s povijesne udaljenosti,
smijemo primijetiti da je tada Srebrnić pravo prosudio smjer Narod-
no-oslobodilačkog pokreta, koji je doista bio vođen po direktivi Ko-
munističke partije Jugoslavije koja se, doduše, izvanjski predstav-
ljala u demokratskom svjetlu, premda je od prvih početaka radila
na uspostavi »diktature proletarijata«, odnosno diktature KPJ, kao
jednopartijskog represivnog sustava prema svima koji ne misle kao
oni. Ali je i Rittig, u veljači 1945., kad su još vojne operacije bile u
tijeku, bio uvjeren »da nova demokratska i federativna Jugoslavija
po temeljnim načelima svoga Ustava nije komunistička država«. I
doista, kad su se onda, kao i danas, iščitavali ti povijesni dokumenti
iz Bihaća, Otočca, Plitvica, Jajca, Topuskoga, Beograda i drugdje,
nije se moglo ni po čemu nazrijeti komunistički sustav, koji je tada
duboko bio prikriven pod plaštem demokratskih fraza i parola, ali je
očito duboko bio u svijesti onih koji su znali da, kao članovi KPJ,
smiju nasilno nastupiti prema svemu i svakomu koji im stoji na putu
realizacije njihovih zamisli. Jedan od tih koji im je smetao bio je
očito i biskup Srebrnić.

Srebrnićevo uhićenje i zatočeništvo u Grižanama

Doista, nije trebalo dugo čekati da dođe do toga dana i suda.
Naime, dva dana nakon oslobođenja Krka, tj. 19. travnja '45., nova
je vlast odvela biskupa Srebrnića u nepoznatom pravcu jer Rijeka
još nije bila oslobođena. Srebrnićev najbliži suradnik mons. Mate
Polonijo u svom autobiografskom rukopisu o odvođenju biskupa
Srebrnića piše:

»Polonijo je često za duže ili kraće vrijeme u svojstvu biskup-
skog delegata zamjenjivao odsutnoga Srebrnića. (…) Slučaj je na-
došao dva dana po oslobođenju (17. IV. 1945.), jer je već 19. travnja
1945. po podne bio silom odveden preko Šila u konfinaciju u Bribir
i poslije nekog vremena prebačen na Sušak, gdje je ostao interniran
u samostanu čč. sestara sv. Križa sve do dana 19. rujna 1945., kad
je nakon mučnih ispitivanja bio bez procesa pušten na slobodu.«18

17 Isto.
18 BAK, Fascikl: Autobiographia p. Mata Polonija, str. 12.

F. Velčić, Krčki biskup dr. Josip Srebrnić... 89-120 97

Zanimljivo je da Mate Polonijo nije bio siguran gdje je odveden Sre-
brnić jer nije bio odveden u Bribir nego u Grižane i pritvoren u ta-
mošnjem župnom stanu kao što to navode partizanski izvori.

Međutim, Srebrnićev drugi bliski suradnik mons. Ivan Žic o
tom istom događaju ostavio nam je detaljnije i preciznije podatke.
On piše:

»U biskupiju došla vojska, pregledala biskupiju. Dali su vojsci
jesti i piti, ali vojska se nije dirala ni u biskupa ni u ukućane.

Dne 18. travnja narodne vlasti (zastupnici OZNE) odredili
su Preuzvišenom biskupu Dr. Josipu Srebrniću kućni zatvor. Samo
meni bilo je dozvoljeno da mogu u biskupiju do njega. Ja sam kroz
dan upozorio Preuzvišenoga, da bi u najmanju ruku mogao biti od-
veden nek uredi svoje stvari i da bude na sve spreman.

Dne 19. travnja 1945. došao je kasniji šef Ozne na Sušaku Vla-
dimir Nikšić, Ivan Galjanić, tajnik Kotara i nekoji drugi, da se biskup
spremi i ode. Ja sam rekao, da to tako ne može biti, da moram po-
zvati Kaptol, jer biskup mora predati upravu biskupije. Dozvoli, da
pozovem Kaptol. Brzo došli kapitularci i svećenici (Polonijo Mate,
Volarić Franjo, Milovčić Mate, Gršković Ivan, Šabalja Pavao, Bolo-
nić Mihovil i ja). Sve smo učinili, da bismo uvjerili njih o nevinosti
biskupovoj, ali su mu oni predbacivali suradnju s okupatorom radi
nekih okružnica, koje su bile izdane, da se očuva svećenike daleko
od politike i ratne odgovornosti. On je morao otići. Odveli ga autom
u 18 sati preko Šila na Crikvenicu u Grižane, gdje je bio interniran
kod župnika. (…) Na putu prati Preuzvišenoga kanonik Gršković.
A biskupijom upravlja sede impedita po dekretu biskupovu mons.
Mate Polonijo, prepozit.«19

Pri kraju svoga višednevnog boravka u Grižanama, u zaleđu
Crikvenice, biskup Srebrnić doživio je prvi, zacijelo inscenirani, bru-
talni verbalni i fizički napad. Dogodilo se to 30. svibnja, prigodom
njegova odvođenja iz Grižana u riječki zatvor. Tako Primorski vje-
snik, glasilo Jedinstvene Narodno-oslobodilačke fronte Hrvatskog
primorja, 3. lipnja 1945. donosi zacijelo iz prve ruke, od očevidca,
izvješće o onome što se događalo u Grižanama, ispred župnog stana

19 BAK, Ostavština Ivana Žica – Rokova, Kronika župe Stara Baška (rukopis), str. 146-147.

98 Riječki teološki časopis, god. 22 (2014.), br. 1

gdje je bio pritvoren Srebrnić. Nepotpisani člankopisac, najvjero-
jatnije Jurica Knez, zadužen za »slučaj« biskupa Srebrnića, koji je
pisao o Srebrniću u studenome 1944. godine, započinje svoje izvje-
šće prijetnjama tamošnjega mnoštva: »Van s banditom – ne ćemo da
nam zlotvori u popovskoj mantiji kaljaju naše poštene svećenike –
dolje sluga i suradnik okupatora Srebrnić!«20 Uvjeren u Srebrnićevu
krivnju, javlja da je »došlo s otoka Krka nekoliko žena, čiji su mu-
ževi i braća stradali u tim racijama« i okomile se silovito na biskupa
Srebrnića, te je tako »narodna vlast poduzela mjere da istoga prebaci
na sigurnije mjesto i to kao zatvorenika, dok se ne provede istraga
za sva zločinstva i nedjela, koja je Srebrnić počinio protiv našeg
naroda i Pokreta«. Tada se »sav bijes razjarenog naroda srušio (se)
na zmijsku glavu krvavog pastira. Smrdljiva jaja, pjesak i kamenje,
kletve mladih udovica i starih majki, koje su ostale bez svojih milih,
padale su kao pravedna kazna po onome, koji je u ime Boga pozivao
krvoločne Švabe i ustaše na borbu protiv partizana.« (…) »Proklet
neka si crni zlotvore…, radi tebe, gade, poginuo je moj brat…, pješi-
ce neka ide bandit, a ne sa autom…, smrt Srebrniću – vikala je masa
i probijala kordon oko auta… pljujući mu u lice.«21 U autentičnost
toga izvješća ne moramo sumnjati. Jedino je budni pratitelj tih zbi-
vanja pop Ivan Žic – Rokov u svom zapisu pridodao da na tom skupu
nije sudjelovala ni jedna žena s otoka Krka!22

Vijest o Srebrnićevu uhićenju i maltretiranju, unatoč novona-
staloj, političkoj i blokovskoj podijeli svijeta nakon Drugoga svjet-
skoga rata, doprla je i do Vatikana. Rimski isusovački časopis La
Civiltà Cattolica, vrlo dobro obaviješten o zbivanjima u Crkvi širom
svijeta, potanko je i detaljno 1954. godine opisao čitav tijek Srebrni-
ćeva uhićenja i maltretiranja. Očito je to napisano na temelju nekog
potankog priopćenja o zbivanjima s biskupom Srebrnićem. Budući

20 Narod je dostojno ispratio Srebrnića, u: Primorski vjesnik, god. III., Rijeka, 3. lipnja 1945., br. 156,
str. 2.

21 Usp. Isto.
22 BAK, Ostavština Ivana Žica – Rokova, Kronika …, str. 146-147. Kroničar je zapisao: »Tamo mu

se htjelo prirediti u lošem ambijentu zlostavljanje. (…) Dne 29. travnja (sic! – lapsus!) u Griža-
nama priređuju biskupu demonstraciju same raskalašene žene, kad su ga imali odvesti u Sušak u
zatvor. Poče ga i tvarno napali i ćuškali. On je dotičnoj rekao: „Što sam ti učinio?“ – Oni su htjeli
prikazati, da su sudjelovale otočanke, kojima su poginuli muževi od Njemaca, ali u stvari nije
sudjelovala ni jedna otočanka.«

F. Velčić, Krčki biskup dr. Josip Srebrnić... 89-120 99

da to izvješće nadopunjava ono što je dosad napisano o Srebrnićevu
uhićenju, donosimo ga sažeto u hrvatskom prijevodu:

»Za mons. Josipa Srebrnića, biskupa krčkoga, zlostavljanja su
započela prije drugih biskupa u Hrvatskoj. On je bio uhićen u svojoj
rezidenciji u Krku 18. travnja 1945. Drugog dana mu je priopćena
odluka da će biti interniran u Grižanama, jednom selu otprilike 6 km
udaljenom od Crikvenice. Još u tijeku pretraživanja zgrade biskup-
skog dvora on se već morao uputiti s onima koji su ga došli uzeti:
prvu je noć proveo u nekoj sobici (tal. bugigattolo) u Crikvenici, a
20. travnja uvečer doveden je u Grižane. U međuvremenu ga je par-
tizanski Primorski vjesnik klevetao i vrijeđao na najodurniji način.
Zatim je 30. svibnja inscenirana protiv njega jedna demonstracija,
na kojoj su se posebno isticale svom žestinom neke žene koje su za
tu prigodu došle iz drugih krajeva. I dok je tajna policija odvodila
biskupa Srebrnića da ga ukrcaju na jedno vozilo (camionetto), ove
su ga vrijeđale, napadajući ga kamenjem, gnjilim jajima, pijeskom,
pljujući i udarajući ga, izbivši mu šešir s glave. Ova paklena scena
– nastavlja izvješće – trajala je dobrih četvrt sata, dok su u međuvre-
menu čuvari reda to ravnodušno promatrali i čekali da mnoštvo iska-
li svoj bijes (tal. sfogasse i suoi bestiali istinti). Dok se vozilo polako
kretalo prema novom odredištu, nastavljali su bacati kamenje prema
biskupu kome je uz bok stajao jedan milicioner s automatskom puš-
kom uperenom prema biskupovoj glavi. Kad je stigao na Sušak,
odveden je u zatvor i tamo je zatvoren u jednoj vrlo uskoj ćeliji koja
je već bila ispunjena drugim zatvorenicima, i k tome vrlo blizu za-
hodima, kojima se u nuždi služilo preko dvije stotine osoba: tako da
je smrad i metež bio nepodnošljiv. Dana 7. lipnja odveden je u je-
dan samostan; ali i tu je sedamdesetogodišnji Biskup bio podvrgnut
strogom nadzoru i nije bio pošteđen raznih neugodnosti i ponižava-
nja. Bio mu je uskraćen brijač i najosnovnija mogućnost obavljanja
osobne higijene, premda je bio pun životinjskih nametnika poku-
pljenih zbog nehigijenskih uvjeta tijekom prethodnog zatočeništva u
zatvoru; ni liječnik mu nije bio dostupan da bi se liječio od lišaja na

100 Riječki teološki časopis, god. 22 (2014.), br. 1

koži lica (dall'erpete).«23 Tako La Civiltà Cattolica izvještava o tim
prvim danima poraća biskupa Srebrnića.

Srebrnićevo pak preseljenje iz Grižana u Rijeku Ivan Žic Ro-
kov u nastavku svoje kronike ovako spominje:

»Dne 30. V. 45. bio odveden iz Grižana po šefu OZN-e Nik-
šiću uz demonstracije, u zatvor u Sušak, a onda u zatvor kod časnih
SS. Sv. Križa u Sušaku. Tu je mogao i misiti. Bio češće ispitivan. Pi-
smeno je uspio dokazati svoju nevinost i objasniti radi čega je morao
pojedinu stvar učiniti ili napisati.«24

Medijsko-propagandno blaćenje biskupa Srebrnića

Bilo je to pomno zamišljeno i izvedeno preko tadašnjih novi-
na, a ponajviše u Primorskom vjesniku koji se raspačavao u Rijeci
i primorju. Upravo 30. svibnja 1945., tj. onog istog dana kada je
Srebrnić fizički napadnut u Grižanama, pojavio se prvi uvodni čla-
nak u Primorskom vjesniku, glasilu JNOF-a Hrvatskoga primorja,
pod naslovom U haljini biskupa, potpisan od Jurice Kneza.25 Tu ga
već člankopisac oslovljava banditom, zbog njegova »protunarodnog
rada«. Srebrnić je za njega bio »nečovjek« koji je u suradnji s oku-
patorom napravio toliko zla »našem narodu«, posebno »napaćenom
narodu otoka Krka«. Perfidna je pak bila konstrukcija i optužba ko-
jom člankopisac stavlja na teret Srebrniću čak i rušenje zvonika u
mjesecu kolovozu 1944. godine u Dobrinju, pri čemu su bili u velikoj
neposrednoj opasnosti taoci koji su u njemu bili pritvoreni od strane
Nijemaca. Člankopisac dakle i to stavlja Srebrniću na teret budući
da su se u njegovoj kancelariji »pripremali svi ti paklenski naumi jer
„sve akcije (…) bile su pripremane u njegovoj prisutnosti, tj. prema
njegovim direktivama, rukovodile se iz Srebrnićeve kancelarije«.26

Sljedeći članak u nizu, prije spomenut, ali nepotpisan, pojavio
se 3. lipnja 1945. pod naslovom Narod je dostojno ispratio Srebrni-

23 Iugoslavia – Nostra corrispondenza, u: La civiltà cattolica, 105 (1954.), sv. I., str. 721-722.
24 BAK, Kronika…, str. 148. Svi dosadašnji pisani izvori spominju da je Srebrnić bio iz Grižana

preseljen u zatvor na Sušaku. Međutim, prema svemu sudeći, bio je to zatvor u Rijeci, u vrijeme
talijanske okupacije u ulici Via Roma, a danas u ulici Žrtava fašizma, pokraj riječke katedrale.
25 Jurica KNEZ, U haljini biskupa, u: Primorski vjesnik, god. III., Rijeka, 30. svibnja 1945., br. 154,
str. 2.
26 Isto.