Zestina-Dean Koontz

KOLO I, knjiga 3. Naslov izvornika: Dean Koontz INTENSITY Copyright © 1995 by Dean R. Koontz Urednica: Snježana Husić Lektorica: Dražena Šola Korektorica: Josipa Domijan Dizajn: Ivica Družak Fotografija: FotoSpring/VValter Bibikow Naslovnica: Ivana Miličić Za izdavača: mr. Zlatko Knezović Izdavač: SysPrint d.o.o. Zagreb, XIV. trokut 8a, p.p. 84, 10020 Zagreb, Hrvatska Tel. (01) 6558-740 • Fax. (01) 6558-741 e-mail: [email protected] ISBN 953-6786-55-9 (tvrdi uvez) ISBN 953-6786-56-7 (meki uvez) CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb UDK 821.111 (73)-31=163.42 KOONTZ, Dean R. Žestina / Dean Koontz ; <s engleskoga preveo Predrag Raos>. - Zagreb : SvsPrint, 2001. - (Biblioteka Kameleon ; kolo 1, knj. 3) Prijevod djela: Intensitv. ISBN 953-6786-55-9 (tvrdi uvez). -ISBN 953-6786-56-7 (meki uvez) 410326014 Kompjutorski slog: SysPrint d.o.o., Zagreb Tisak: Tiskara Znanje, Zagreb Naklada: 1500 primjeraka

Dean Koontz S engleskog preveo Predrag Raos Ovu knjigu posvećujem Florence Koontz. Mojoj majci. Koje već odavno nema. Mom zaštitniku. Nada je žuđeni cilj. Ljubav je cesta što vodi do nade. Hrabrost je motor koji nas pokreće. A putujemo iz mraka u vjeru. KNJIGA IZBROJENIH JADA Crveno se sunce ziba na najvišim obroncima gora i u njegovu posustalu svjetlu pribrežje kao da se zapalilo. Sa sunca puše hladni povjetarac i češlja kroz visoku suhu travu, koja teče u valovima zlatnog požara niz obronke sve do bogate i zasjenjene doline. U travi do koljena, on stoji s rukama u džepovima od jedrenog platna i promatra vinograde pod sobom. Loze su zimi podrezali. Nova je sezona rasta tek počinjala. Slikovita divlja gorčica stoje cvjetala između redova za hladnijih mjeseci sad je bila potkresana, a strnjika zaorana. Tlo je bilo crno i plodno. Vinogradi okružuju štagalj, gospodarske zgrade i vinogradarevu kolibu. Poslije štaglja, najveća je zgrada vlasnikova viktorijanska kuća sa zabatima, mansardnim sobama, dekorativnim strojnim rezbarijama pod strehama, te izrezbarenim zabatom nad stubama pred ulaznim vratima. Paul i Šarah Templeton žive u toj kući kroz čitavu godinu, a njihova kći Laura povremeno im dolazi iz San Francisca, gdje studira. Ona u toj rezidenciji u pravilu ostaje preko vikenda. On sneno zamišlja Laurino lice, detaljno kao fotografija. Možda je to čudno, ali njezine savršene crte u njemu rađaju misli na sočne, sladorom prenabijene grozdove pinot noira i grenachea s prozračnom Ijubičasto-cr-nom kožicom. On to fantomsko grožđe čak i zamišlja, kako mu puca pod zubima. Dok polako tone za planine, sunce prska svjetlo tako toplo obojeno i Rumeni se čak i trava, ne kao u nekom požaru bez plamena, nego baš kao da mu nekakva crvena plima zapljuskuje koljena i struji oko njih. Okreće leđa i kući i vinogradima. Uživajući u stalno sve žešćem okusu grožđa, kreće na zapad, u sjenu stoje bacaju visoki šumoviti hrptovi. Njuši miris sitnih životinja na otvorenim livadama, skutrenih u svojim rupama. Čuje i šapat perja što rezbari zrak dok sokol lovac kruži stotinama stopa iznad njegove glave, a osjeća i hladno svjetlucanje još nevidljivih zvijezda. U čudnom moru svjetlucavog crvenog svjetla, crne sjene nadvijenih krošanja ljeskale su se po vjetrobranu brzo kao morske psine. Po vijugavoj dvotračnoj cesti, Laura Templeton upravljala je mustangom vještinom kojoj se Chyna morala diviti, ali je ipak vozila prebrzo. "Ti stvarno znaš nagaziti do daske", rekla je Chyna. Laura se široko nasmiješila. "Bolje do daske nego da sam ko' daska." "Još ćeš nas ubiti." "Mama ima svoja pravila o kašnjenju na večeru." "Bolje stići i kasnije nego mrtav."

"Ne znaš ti nju. Kad je riječ o pravilima, pravi je vrag." "Baš kao i noćna patrola." Laura se nasmijala. "Ponekad si ista ona." "Tko?" "Moja mama." Chyna se sva napela, jer je Laura prebrzo ušla u zavoj, pa rekla: "Mislim, bar jedna od nas mora biti odrasla i odgovorna." "Ponekad ne mogu vjerovati da si od mene starija samo tri godine", rekla je Laura s puno ljubavi u glasu. "Dvadeset šest, ha? Sigurna si da nije sto dvadeset šest?" "Stara sam ko' Bibilija", rekla je Chyna. Iz San Francisca su pošle pod tvrdim modrim nebom, uzevši četiri dana poštede od predavanja na Kalifornijskom sveučilištu, gdje će u proljeće privrijediti naslov diplomiranog psihologa. Lauru u školovanju nije usporila potreba da sama zarađuje za život i školarinu, ali je Chyna zadnjih deset godina provela tako što je jedno skraćeno radno vrijeme sjedila na predavanjima, a jedno puno radila kao konobarica, najprije kod Denny'sa, a potom u jedinici lanca Olive Gardena, te odnedavna u otmjenom restoranu s bijelim stolnjacima i platnenim ubrusima i svježim cvijećem na stolu i gostima koji - Bog ih poživio — u pravilu ostavljaju napojnicu od petnaest do dvadeset posto. A ovaj posjet kući Templetonovih u Napa Valleyju bit će nešto najsličnije godišnjem odmoru od svega stoje doživjela u posljednjih deset godina. Od San Francisca Laura je vozila međudržavnom cestom broj 80 kroz Berkeley i preko istočnog kraja Zaljeva San Pablo. Kroz plićak je koračala modra čaplja pa graciozno poskočila i poletjela: pregolema, nestvarno A sada, u grimizno-zlatnom smiraju, pod razbacanim oblacima upeče-nim u nebo, dolina Napa prostirala se pred njima kao žarko vezeni sag. Laura je skrenula s glavne ceste da bi uživale u slikovitom kraju; pritom je, međutim, vozila tako brzo da je Chyna tek rijetko uspijevala skinuti pogled s ceste i predati se prizoru. "Ljudi, što volim brzinu", rekla je Laura. "Jaje mrzim." "A ja se volim gibati, jezditi, letjeti. Hej, možda sam u ranijem životu bila gazela. Što veliš?" Chyna je pogledala na brzinomjer i napravila grimasu. "Da, možda gazela - a možda i luđakinja zatvorena u Bedlamu." "Ili gepard. Gepard je zaista brz." "Da, gepard, i onda si jednoga dana progonila plijen i strmoglavila se s litice pod gasom do daske. Bila si pravi Đuro S. Zlikovski među gepardima." "Chyna, ja sam dobar vozač." "Znam." "Onda se opusti." "Ne mogu." Laura je uzdahnula, tobože zdvojno. "Nikad?" "Kad spavam", rekla je Chyna, i pritom skoro proletjela nogom kroz pod u trenutku kad je mustang u punoj brzini ušao u široku okuku. Izvan uskog pošljunčanog ruba dvosmjerne ceste, zemljište se spuštalo kroz divlju gorčicu i petlje kupine sve do reda visokih crnih joha, s čipkastim obrubom ranih proljetnih pupoljaka. Iza joha su ležali vinogradi preplavljeni divljim crvenim svjetlom, i Chyna je bila uvjerena da će automobil sletjeti s asfalta, skotrljati se niz nasip i zabiti u stabla, te da će vlastitom krvlju zagnojiti najbliže loze. Ništa se od toga nije dogodilo, jer je Laura bez napora održavala mustang priljubljen uz cestu. Automobil je izišao iz okuke i krenuo dugim usponom. Laura je rekla: "Kladim se da tebe brige ne napuštaju ni u snu." "Mislim, prije ili kasnije, u svakom se snu pojavi nekakva babajaga. Moraš stalno vrebati na nju."

"U koliko je samo mojih snova nije bilo", odgovorila je Laura. "Ja uvijek sanjam tako lijepo." "Kako te ispaljuju iz topa?" "To bi baš bilo zgodno. Ne, ali ponekad sanjam da letim. Uvijek sam gola, pa samo lebdim ili izvodim petlje na desetak metara visine, prelijećem telefonske žice, letim preko polja prepunog prekrasnog cvijeća, preko vrhova krošnji. Tako slobodna. A ljudi podižu glave i smiješe mi se i mašu. Tako se vesele što ja mogu letjeti, tako su sretni zbog mene. A ponekad sam i s onim prekrasnim tipom, vitkim i mišićavim, s grivom zlatne kose i prekrasnim zelenim očima koje skroz poniru kroz mene, koje me gledaju u dušu, i tako onda Ijubujemo lebdeći u zraku, nošeni sad amo sad tamo, i ja doživljavam spektakularne orgazme, jednog za drugim, dok lebdim L'iviv cun^f* c /-\'ii^/drn icnr^H i r\1-ir-nma 11 ci 111 f^\/r:iT1 \ i'/n:if\ c*=»H<=» ntirama c , eličanstvenim opalescenmim modrim knlima. koje pjevaju najljepšim cvr-kulom što si ga ikad tuli. i onda osjećam kako sam puna ošamućujućeg sigeda. da sam naprosto stvorena od svjetia. da ću prsnuti, iako sam puna ?iyna je napokon skinula pogled s asfalta što im je srljao u susret. Bijelu se i zapanjeno zagledala u Lauru. I napokon rekla: Laura je pogledala cestu i rekla: "Nikad ne sanja« o seksu?" "Ponekad." "Što?" -ir Chvna je slegnula ramenima. sanjati'-'ima bezbroj takvih koji te mogu loše seksa ti koliko voliS." "Seks je pun prijetnje?" "Zato što sam u tim snovima uvijek mala djevojčica - šest ili sedam ili svim jasno što on zapravo želi, zašto me traži, ah ja znam da on od mene traži nešto sto ne bi trebao, nešto strasno, i da će to bhi kao srnu." "1 tko je on?" "Uvijek drogi." "Neki od mamlaza s kojima ti se mama vukla?" Chyna je Lauri ispričala puno o svojoj majci. 0 tome nikad nikome mje P "Onda'to nisifsamo snovi. Onda su to uspomene." "Kako bih voljela da su to zaista samo snovi." A što je kad si budna?" "Kako to tnisJisT jcorošlost™J<*n^" ( ^ ^ mi je bilo lijepo." "Sasvim?" sli bili nježni, pažljivi i pristojni, i u oba je slučaja Chyna silno uživala u sek-sanju. Jedna je veza trajala jedanaest mjeseci, druga trinaesti niti joj jedan od tih ljubavnika nije ostavio nijednu raznu uspomenu. Pa ipak. nijedan joj od njih nije ni pomogao da otjera te opake snove koji su je nastavili periodično mučiti, i nikad nije uspjela uspostaviti emotivnu vezu ravnu toj tjelesnoj bliskosti. Muškarcu kojega voli Chvna bi dala tijelo, ali čak i kad je bila riječ o ljubavi, nikad nije mogla dokraja dati svoje srce i um. Bojala se preuzimanja obveza, predavanja bez zadrške. Nitko u njezinu životu, s mogućom iznimkom Laure Templeton - vozača-kaskadera i snnVjetarje kričao uz bokove automobila. U treperavim sjenama i plamenom svjetlu dugačka je uzbrdica pred njima izgledala kao rampa, kao da će, kad joj se nađu na vrhu, biti lansirane u visine i skočiti preko deset zapaljenih autobusa, praćene klicanjem čitavog stadiona publike željne uzbuđenja. "Što ako pukne guma?" upitala je divna. "lb se gumama ne događa", odgovorila je Laura uvjereno. "Što ako se ovoj dogodi?" Laura je iskrivila lice u pretjerani, demonski cer. i rekla: "Onda ćemo biti džem od cura u limenci. Neće čak moći ni razdvojiti os tatke dvaju tijela. Totalno a morina masa. Neće im za

nas trebati čak ni lijesovi, Izlit će naše ostatke u ceglicu i staviti nas u grob. a na spomeniku će pisati: Laura Cftpno Templeton Shcphtrd, Kad sr sa srcem kuha, ispadne dlan a ne juho." modrooka plavuša, no bile su slične skoro kao sestre. Obje su bile visoke sto šezdeset pet i vitke; nosile su odjeću istog broja. Obje su imale izbačene jagodične kosti i nježne crte lica. Chvna je oduvijek smatrala da su joj usta preširoka, ali je Laura, čija su usta bila podjednako široka, rekla da joj uopće nisu široka, nego da su samo dovoljno "velikodušna" za njezin neodoljiv smiješak. kom su pogledu bile i sasvim različite. I ono ŠIO ili je privuklo jednu dru- "Što misliš, hoću li se svidjeti tvojima?" upitala je Chvna. "Mislila sam da te brine guma koja bi mogla puknuti." veličanstvenim opalescentnlm modrim krilima, koje pjevaju najljepšim cvrkutom što si ga ikad čula, 1 onda osjećam kako sam puna ošamućujućeg svjetla, da sam naprosto stvorena od svjetla, da ću prsnuti, tako sam puna cnelgije. da 61 prsnuti I stvoriti čitav novi svemir i fori taj svemir i Živjeti vječno. Jesi li ikad sanjala tako nestor Chyna je napokon skinula pogled s asfalta ŠIO im je srljao u susret. Bijelo se i zapanjeno zagledala u Lauru. I napokon rdda; l_aura je skrenula pogled s ceste i rekla: "Zaista? Nikad nisi sanjala ništa takvo?" "Nikad." "A ja često Iako sanjam." "A da ne bi malo gledala cestu, malena?" "Ponekad." ^ "Što?" Chvna je slegnula ramenima. I jura se namrštila i rekla: "Sanjaš da se seksaš kako ne valja? Daj me čuj. Chyna. o tome ne trebaš sanjati - ima bezbroj takvih koji te mogu loše seksati koliko voliš." "Ho, ho. Nego sam mislila na one ružne snove, iako pune prijetnje." "Seks je pun prijetnje?" "Zato sto sam u tim snovima uvijek mala djevojčica - šest ili sedam Ili osam godina - i uvjjek se skrivam pred tim čovjekom, jer mi nikad nije sasvim jasno što on zapravo želi, zašto me traži, ali ja znam da on od mene traži nešto što ne bi trebao, nešto strasno, i đače to biti kao smrt," "Uvijek drugi." "Neki od mamlaza s kojima ti se mama vukla?" Chvna je Lauri ispričala puno o svojoj majci. Orome nikad nikome nije pričala. "Da. Oni. U stvarnom sam im životu uvijek uspijevala zbrisati. Nikad me nisu ni takli. 1 nikad me ne dotaknu ni u snovima. Ali uvijek postoji ta prijetnja, ta mogućnost..." "Onda to nisu samo snovi. Onda su to uspomene." "Kako bih voljela da su to zaista samo snovi." "Kako to misliš?" "Da li se sva zapališ i uspjeniš i sasvim se prepustiš kad se seksaš... ili "To se zove njuškanje." "Izbjegavaš pitanje?" Chvna je uzdahnula. "No dobra. Ja volim bhi s muškima. Nisam nimalo inhibinuu. Priznati i slvoriti novi svemir, ali sam uvijek bila potpuno zadovoljena, uvijek mije bilo lijepo." "Sasvim?" Oiyna zapravo nikad nije bila s muškarcem sve do dvadeset prve godine, a njezino se dosadašnje intimno društvo svodilo na dvojicu. Obojici subili nježni, pažljivi i pristojni, i u oba je slučaja Chvna silno uživala u sek-sanju. Jedna je veza trajala jedanaest mjeseci, druga trinaest, i niti joj jedan od tih ljubavnika nije ostavio nijednu ružnu uspomenu. Pa ipak, nijedan joj od njih nije ni pomogao da otjera te opake snove koji su je nastavili pcn-odično mučiti, I nikad nije uspjela uspostaviti emotivnu vezu ravnu toj ije lesnoj bliskosti. MuSkarcu kojega voli Chvna bi dala tijelo, ali tak i kad je bila riječ o ljubavi, nikad nije mogla dokraja dati svoje srce i um. Bojala se preuzimanja obveza, predavanja bez zadrtke. Nitko u njezinu

ii-votu. s mogućom iznimkom Laure Templeton - vozača-kaskadera i silovite leta čiče - nije nikada stekao njezino potpuno povjerenje. Vjetarje kričao uz bokove automobila. U treperavim sjenama i plameno".-. svjetlu dugačka je uzbrdica pred njima izgledala kao rampa, kao da će, ka:, joj se nađu na vrhu, biti lansirane u visine i skočiti preko dese! rapaljeml: autobusa, praćene klicanjem čitavog stadiona publike željne uzbuđenja. "Što ako pukne guma?" upitala je Chvna. "To se gumama ne događa", odgovorila je Laura uvjerenu. "Što ako se ovoj dogodi?' Laura je iskrivila lice u pretjerani, demonski cer, i rekla: "Onda ćemo biti džem od cura u limenci. Neće čak moči ni razdvojiti ostatke dvaju Djela. Totalno amorfna masa. Neće Im za nas trebati čak ni ku će pisati: Laura Chjno Templeton Sbepherd. Kad sr sa srcem kuha. ispadne Chvnina je kosa bila tako tamna daje bila skoro crna. dok je Laura bila modrooka plavuša, no bDe su slične skoro kao sestre. Obje su bile visoke sto šezdeset pet i vitke; nosile su odjeću istog broja. Obje su imale izbačene jagodične kosti i nježne crte lica. Chvna je oduvijek smatrala da su joj usta preširoka, ali je Laura, čija su usta bila podjednako široka, rekla da joj uopće nisu široka, nego da su samo dovoljno "velikodušna" za njezin neodoljiv smiješak. goj bile su možda prije razlike negoli sličnosti. "Što mislit, hoću li se svidjeti tvojima?' upitala Je Chvna. "Mislila sam da te brine guma koja bi mogla puknuti." veličanstvenim opalescenlnim modrim knlima, koje pjevaju najljepšim cvr kutom što si ga ikad čula. i onda osjećam kako sam puna osamucujućej l^ista? Nikad nisi sanjala ništa takvo?" Chvnaje slegnula ramenima. Laura se namrštila i rekla: "Sanjaš da se seksaš kako ne valja? Daj me čuj. Oiyna. o tome ne trebaš "Ho. ho. Nego sam mislila na one ružne snove, tako pune prijetnje." "Seks je pun prijetnje?" "Zato što sam u tim snovima uvijek mala djevojčica - šest ili sedam ili osam godina - i uvijek se skrivam pred tim čovjekom, jer mi nikad nije sasvim jasno isto on zapravo Želi, zašto me traži, ali ja znam da on od mene Lauri ispričala puno o sv ni taldi. l nikad me ne dotaknu ni u sr nja. ta mogućnost.,." >da to nisu samo snovi. Onda su to usp iko bih voljela da su to zaista samo sne Chyna zapravo nikad nije bila s muškarcem sve do dvadeset prve gn-dine, a njezino se dosadašnje intimno društvo svodilo na dvojicu. Obojica su bili nježni, pažljivi i pristojni, i u oba je slučaja Oiyna silno uživala u sek-sanju. Jedna je veza trajala jedanaest mjeseci, druga mnaest. i mojoj jedar, od tih ljubavnika nije ostavio nijednu ružnu uspomenu, Pa ipak, nijedan joj od njih nije ni pomogao da otjera te opake snove koji su je nastavili periodično mučiti, i nikad nije uspjela uspostaviti emotivnu vezu ravnu toj tjeje bila riječ o ljubavi, nikad nije mogla dokraja dati svoje s s mogućom iznimt Nitko u nje; Laure Templeton - vozača-kaskader. kao njezino potpuno povjerenje. Vjetar je kričao uz bokove automobila. U treperavim sjenama i plai svjetlu dugačka je uzbrdica pred njima izgledala kao rampa, kao da joj se nadu na vrhu. biti lansirane u visine i skočiti preko deset zap autobusa, praćene klicanjem čitavog stadiona publike željne uzbi "Što ako pukne guma?" upitala je Oijma. To se gumama ne događa", odgovorila je Laura uvjereno. "Što ako se ovoj dogodi?" Laura je iskrivila lice u pretjerani, demonski cer, i rekla: "Onda ćemo biti džem od cura u limenci. Neće čak moći ni razdvi tatke dvaju tijelo. Totalno amorfna 'i. Izllt će naše os

na Chyaa Tempiram Shepherd. B us u grol modrooka plavuša, no bile su slične skoro kao sestre. Obje su bile visoke st šezdeset pet i vitke; nosile su odjeću istog broja. Obje su imale izbačer jagodične kosti i nježne crte lica. Chvna je oduvijek smatrala da su j usta preširoka, ali je Laura, čija su usta bila podjednako široka, rekla l joj uopće nisu Široka, nego da su samo dovoljno "velikodušna" za njezi neodoljiv smiješak. Kao stoje to, međutim, dokazivala i Laurina ljubav prema brani, u ™ goj bile su možda prije razlike negoli sličnosti. "Šio misliš, hoću li <e svidjeti tvojima?" upitala je Chvna. ii najmanje ni ¦mrijatl. fi" im.Pozna ! i predobro .i, na gled la probijanje.' "Laura Templeton, filozof od cure." "U životu je najvažnije živjeti." "Kako duboko", rekla je Chyna sarkastični!. "Dublje nego Sto misliš." Mustang se popeo na hrbat dugačkoga brijega, no ispred njih nije bilo ni zapaljenih autobusa ni oduševljenog mnoštva, već stariji model buicka k<>ji je krstario dobrano ispod prometnim znakom zadanog ograničenja. Laura je više nego prepolovila brzinu, pa su se ubacile iza tog drugog automobila. Caki u oslabljenom svjetlu. Chvnaje razabirala daje vozač oblih Bili su na punoj crti. Cesta se uzd Laura je upalila farove, sve u n; se zavoj dovoljno proširi. "Poslušaj vlastiti savjet - opusti "Uh. kako ne volim kasniti na vi "Po svemu što si mi o njoj ispri aš daleko ispred sebe. . malena", relda je Chyna. "Moja je mama najbolja na svijetu." "Onda se opusti", rekla je Chvna. "Ali onaj njezin razočarani pogled, to je gore nego date izmlati vješali com. Mnogi to ne znaju, no hladnije rat završio baš zbog moje mame. Nji je prije nekoliko godina Pentagon poslao u Moskvu da Čitavom prokletimnaprosto od čistog kajanja." Onaj starac u buleku ispred njih pogledao je u retrovizor. Sijeda kosa u snopovima farova, kao i nagib čovjekove glave, kao i sa ma slutnja njegovih očiju odraženih u zrcalu najednom su u Chvni rodil snažan osjećaj deja vu. U prvi tren nije shvaćala zašto su je najednon prošli ledeni žmarci - ali ju je onda sjećanje vratilo na jedan događaj koj je dugo i uzalud pokušavala zaboraviti: na jedan drugi sumrak, prije de "O, Isuse", rekla je. J 'Giadesu. Nije bilo puno drveća, a i s ono malo Sto se vidjelo visjeli su liša-jevi. Dokle seže pogled sve je bilo ravno, s mnogo neba i ravnice, sunce je crveno i sve slabije, kao sada. sporedna cesta koja nekamo vodi, daleko «d svega, vrto ruralna, dvjje uske trake, tako prokleto prazna i samotna..." Chyna je bila s majkom i Jimom VVoltzom, dilerom iz Key VVesta i švercerom oružja s kojim bi živjele tu i tamo, po mjesec-dva dana odjednom, dok je još bila mala. Bili su na poslovnom putovanju i sad su se vraćali u Keys u Woltzovu starom crvenom cadillacu, ujednom od onih modela s golemim perajama i najmanje pet tona kromirane rešetke sprijeda. Woltz je na toj ravnoj cesti vozio brzo, povremeno preko sto šezdeset. Skoro petnaest minuta nisu naišli na automobil, a onda su zagrmjeli iza jednog postarijeg para u svijedosmeđem mercedesu. Vozila je žena. S nečim pačjim u držanju. Kratko podšišana srebrna kosa. Sedamdeset i pet godina, m dan manje. Vozila je možda sedamdeset na sat. VVoltz je mogao zaobići mercedes, bili su na isprekidanoj crti. a na toj savršeno ravnoj cesti na milje nije bilo nikoga.

"Ali je on taj dan bio na nečemu", rekla je Chyna Lauri, i dalje zatvorenih očiju, i promatrala uspomenu, sa sve većom jezom, kakojoj se odvija na vjeđama kao film, "On je skoro uvijek bio na nečemu. Možda je to taj dan bio kokain. Tko bi ga znao. Ne sjećam se, A osim toga je i pio. 1 mama je bila, oboje su bili. Imali su kutiju punu leda. Boce soka od gi-cjVVoltz ispalio na živce. 1 nije bio racionalan. Što bi to njemu značilo? Mogao ju je zaobići. Ali pogled na nju. kako vozi tako polako na sasvim otvorenoj cesti, naprosto gaje izbezumio. Droga i cuga. eto Stoje. Tako ira donalan. Kad bi se naljutio... pocrvenio u licu. a žile mu rađena vratu, mišići su mu se na čeljusti napeli. Nitko se nije mogao tako totalno raz ljutiti kaojim VVoltz. Njegov je bijes uzbudio mamu. Uvijek ju je uzbuđivao. I zato gaje draškala, poticala ga. Ja sam bila na stražnjem sjedalu, i čvrsto se držala, i preklinjala je da prestane, ali je ona stala na njegovu VVoltz je io tik iz tog drugog auta. ircdnjim odbojnikončak i muiiuo stražnji odbojnik mercedes: ca; metal bi poljubio metal i zacvilio. Na kraju se staroj sve pobrkalo, p. je počela nasumce vrludati, jer se bojala ubrzati dok joj je VVoltz za ma. ali se bila i previše uplaiila da bi skrenula na rub ceste i propust gaje već bila uhvatila psihoza. Daje ona stala, stao bi i on, I robi i VVoltz s ra počeli gledati razrogači iti Chvna. gla posumnjati. Ali se Život ne svodi samo na brigu o sebi. na gledanje svog posla, na probijanje." "Laura Templeton. filozof od cure." "li životu je najvažnije Uvjeti.' "Kako duboko", rekla je Chvna sarkastično. "Dublje nego što misliš." Mustang se popeo na hrbat dugačkoga brijega, no ispred njih nije bilo ni zapaljenih autobusa ni oduševljenog mnoštva, već stariji model buicka koji je krstario dobrano ispod prometnim znakom zadanog ograničenja. Laura je više nego prepolovila brzinu, pa su se ubacile iza tog drugog automobila. Caki u oslabljenom svjetlu. Chvnaje razabirala da je vozač oblih ramena sjedokos i postariji muškarac. Bili su na punoj crti. Cesta se uzdizala i padala, vijugala lijevo i desno, pa se ponovno uspinjala, i nisu vidjele baš daleko ispred sebe. Laura je upalila farove, sve u nadi da će time potaknuti vozača automobila ispred sebe da ili ubrza ili se bar malo makne, da mogu proći kad se zavoj dovoljno proširi. slušaj vlastiti savjet - opusti se. malena", rekla je Chyna. "Uh, k. la večen mama istući žicanim vješalicama." "Onda se opusti", rekla je Chvna. "Ali onaj njezin razočarani pogled, to je gore nego da te izmlati vješalicom. Mnogi to ne znaju, no hladni je rat završio baš zbog moje mame. Nju je prije nekoliko godina Pentagon poslao u Moskvu da čitavom prokletom Politbirou uputi onaj svoj Pogkd. pa su se sve te ruske siledižije srušile la fare ib čovjek e glave, I utnja njegovih očiju odraženih u zrcalu najednom su u Chyni rodili in osjećaj deja vu, U prvi tren nije shvaćala zašto su je najednom

go i uzalud pokušavala zaboraviti: na jedan drugi sumrak, prije de-lest godina, na samotnoj autocesti na Floridi. Isuse", rekla je. "Prije mnogo godina... dok sam još bila mala curica, sedam godina.- Možda smo bili u Evergladesu. možda ne... ali je teren bio močvaran kao u 'Giadesu. Nije bilo puno drveća, a i s ono malo što se vidjelo visjeli su liša-jevi. Dokle seže pogled sve je bilo ravno, s mnogo neba i ravnice, sunce je svega, vrlo ruralna, dvije uske trake, tako prokleto prazna i samotna..." Chyna je bila s majkom ijimom VVoltzom. dilerom iz Key Westa i švercerom oružja s kojim bi žtvjeie tu i tamo. po mjesec-dva dana odjednom, dok je joj bila mala. Bili su na poslovnom putovanju i sad su se vračali u Keys u VVoitzovu starom crvenom cadillacu. u jednom od onih modela s golemim perajama i najmanje pet tona kromirane rešetke sprijeda. Woltz je na toj ravnoj cesti vozio brzo. povremeno preko sto šezdeset. Skoro petnaest minuta nisu naišli na automobil, a onda su zagrmjeli iza jednog postarijeg para u svjjetlosmeđem mercedesu. \tozila je žena, S nečim ptičjim u držanju. Kratko podšišana srebrna kosa, Sedamdeset i pet godina, ni dan manje, vozila Je možda sedamdeset na sat. VVoltz je mogao zaobići mercedes, bili su na isprekidanoj crti. a na toj savršeno ravnoj cesti na milje nije bilo nikoga, Alije on taj dan bio na nečemu", rekla je Chyna Lauri, i dalje zatvorenih oaj u. i promatrala uspomenu, sa sve većom jezom, kakojoj se odvija na vjeđama kao film. "On je skoro uvijek bio na nečemu. Možda je to taj dan bio kokain. Tko bi ga znao. Ne sjećam se. A osim toga je i pio. I mama je bila. oboje su bili. Imali su kutiju punu leda. Boce soka od grej-pa i votku. Stara je dama u mercedesu vozila zaista sporo i zbog toga je VVoltz ispalio na živce. 1 nije bio racionalan. Sto bi to njemu značilo? Mogao ju je zaobići. Ali pogled na nju. kako vozi tako polako na sasvim otvori. Kad bi :o ga je ii mio. Droj to se nije mogao tako ton ojim VVoltz. Njegovje bijes uzbudio mamu. Uvijek ju je to ga je draškala, poticala ga. Ja sam bila na stražnjem te držala, i preldinjala je da preslane, ali je ona stala na i ta tog drugog auta i t erari da ubrza. Nekoli a prednjim odbojnike kraju se staroj sve po VVoltz je neko vrijeme samo vo postarijem paru. sve u nadi da će čak i munuo stražnji odbojnik m ca; metal bi poljubio metal i zacv je počela nasumce vrludati, jer se ma, ali se bila ! previše uplašila da bi skrenula na rub ceste i propustite gaje već bila uhvatila psihoza. Daje ona stala, stao bi i on. I to bi i o loše zaviSHo." VVoltz se postavio uz mercedes. vozeći u krivoj traci, pa je vikao i lao šakom tom sjedokosom paru. U prvi su ga čas pokušali ignorirati onda su ga počeli gledati razrogačenim, uplašenim očima. A svaki put. jesto da se proveze i ostavi ih da gutaju njegovu prašinu, samo bi se vr natrag da se igra kjvlce s njihovim stražnjim odbojnikom. Za VVoltza. u "TI. Time brineš". odgovorila je Laura, Pogledala je Chynu. a izraz joj je lica bio neuobičajeno ozbiljan. "Znam se brinuti o sebi", pokušala ju je uvjeriti Chvna. "U to ni najmanje ne sumnjam. Poznajem te i predobro da bih a to mogla posumnjati. Ali se život ne svodi satno na brigu o sebi, na gledanje svog posla, na probijanje." "Laura Templeton, filozof od cure." "U životu je najvažnije živjeli." "Kako duboko", rekla je Chvna sarkastično. "Dublje nego što misliš." Mustang se popeo na hrbat dugačkoga brijega, no ispred njih nije bilo ni zapaljenih autobusa ni oduševljenog mnoštva, već stariji model buicka koji je krstario dobrano ispod prometnim

znakom zadanog ograničenja. Laura je više nego prepolovila brzinu, pa su se ubacile iza tog drugog automobila. Čak i u oslabljenom svjetlu. Chvna je razabirala daje vozač oblih asjedok se ponovno uspinjala, i nisu vidjele Laura je upalila farove. s\ nobila ispred sebe da ili ub ;e zavoj dovoljno proširi. "Poslušaj vlastiti savjet -"Uh. kat Klizala i padala, vijugala v o njoj ispričala, ne čini mi se baš da će nas tvt "Moja je mama najbolja na svijetu." "Onda se opusti", rekla je Chvna. "Ali onaj njezin razočarani pogled, to je gore nego da te izmlati vješi ;om. Mnogi to ne znaju, no hladni je rat zavrtio baš zbog moje mame. h e prije nekoliko godina Pentagon poslao u Moskvu da čitavom prokleti ti onaj svoj Pi, držije s aprosto od Čistog kajanja." Sijeda kosa u snopovima farova, kao i nagib Čovjekove glave, kao i sa na slutnja njegovih očiju odraženih u zrcalu najednom su u Chyni rodili nažan osjećaj deja vu. U prvi tren nije shvaćala zašto su je najednom iroSli ledeni žmarci - ali ju je onda sjećanje vratilo na jedan događaj koji ? dugo i uzalud pokušavala : , rekla je la Flori d ...dok sa 'Giadesu- Nije bilo puno drveća, a i s ono malo što sevidjel jevi. Dokle seže pogled sve je bilo ravno, s mnogo neba i n crveno i sve slabije, kao sada. sporedna cesta koja nekamo' svega, vrlo ruralna, dvije uske trake, cako prokleto prazna i samotna..." Chvnaje bila s majkom ijimom VVoltzom. dilerom iz Key Westa i jtver s kojim bi živjele tu i tamo. po mjesewtva " od je još bi Keysu W goler je na toj ravnoj cesti vozio brao, povremeno preko sto šezdeset. Skoro postarijeg para u svijedosmeđem mercedesu. Vozila je žena. S nečim ptičjim u držanju. Kradto podšišana srebrna kosa. Sedamdeset i pet godina, ni dan manje. Vozila je možda sedamdeset na sat. VVoltz je mogao zaobići mercedes, bili su na isprekidanoj crti, a na toj savršeno ravnoj cesti na Ulje t jar io film. "i . i dalje 2 mama je bila. oboje su bili. Imali su kutiju punu le< pa i votku. Stara je dama u mercedesu vozila zaista sporo i zbog toj vVbftz ispalio na živce. 1 mje bio racionalan. Što bi to njemu značilo? gao ju je zaobiđ. Ali pogled na nju, kako vozi tako polako na sasvim i rertoj cesti, naprosto ga je izbezumio. Droga i cuga, eto što je. Tako cionalan. Kad bi se naljutio... pocrvenio u licu. a žile mu rade na vr napeli. r m VVoltz. Njegovje bijes uzbudio mamu. Uvijek ju je vao, I zato ga je draškala, poticala ga. Ja sam bila na stražnjem i čvrsto se držala, i preklinjala je da prestane, ali je ona stala na : IjutMkaoj ¦neko vrljeir )zio tik iz,

>g drugog auta i trubio ton ie ga natjerati da ubrza. Nekoliko je put; unuo stražnji odbojnik mercedesa prednjim odbojnikom cadilla al bi poljubio metal i zacvilio. Na kraju se staroj sve pobrkalo, pi la nasumce vrludali, jer se bojala ubrzati dok joj je Vvbitz za peta se bila i previše uplašila da bi skrenula na rub c rvno daje on", rekla je Chyna. "ne bi mimoišao i dao joj n-x bila uhvatila psihoza. Da je ona stala, stao bi i on. I to b VVoltz se postavio uz mercedes, voz lao šakom tom sjedokosom paru. U pr onda su ga počeli gledati razrogačenim. ;u ga čas pokušali ign.iri bio neuobičajeno ozbiljan. o ni najmanje ne sumnjam. Poznaj isumnjatl. Ali se život ne svodi sa >osla, na probijanje." (jeriti Chyna. la brigu o sebi, na gled n. fikjzo "U životu je najvažnije irrjtti.' "Kako duboko", rekla je Chyna sarkastično. "Dublje nego sto misliš." Mustang se popeo na hrbat dugačkoga brijeg, ti zapaljenih autobusa ni oduševljenog mnoštva Bili su na punoj crti. Cesta se uzdizala i padala, vijugala lijevo i c se ponovno uspinjala, i nisu vidjele baš daleko ispred sebe1 Jura je upalila farove, sve u nadi da će time potaknuti vozi mobila ispred sebe da ili ubrza ili se bar malo makne, da mogu g se zavoj dovoljno proširi. "Poslušaj vlastiti savjet - opusti se. malena", rekla je Chyna, m sto si > njoj is baš da < mama istući žiča "Mojaje mama najbolja na svijetu." "Onda se opusti", rekla je Chvna. "Ali onaj njezin razočarani pogled, to je gore nego da te izmlati vješalicom. Mnogi to ne znaju, no hladnije rat završio baš zbog moje mame. Nju je prije nekoliko godina Pentagon poslao u Moskvu da čitavom prokletom Polrtbirou uputi onaj svoj Pogled, pa su se sve te ruske siledržije srušile naprosto od 6stog kajanja." Sijeda l Ta faro\ ja njegovih očiju odraženih u zrcalu najednom su u Chyni rod žan osjećaj deja vu. U prvi tren nije shvaćala zašto su je najedno sli ledeni žmarci-ali ju je onda sjećanje vratilo na jedan događaj kt uga i uzalud pokušavala zaboraviti: na jedan drugi sumrak, prije d Laura ju je pogledala. "Prije mnogo godina... dok sam još bila mala curica, se da smo bili u Evergladesu. možda ne nalo Sto se vidjelo visjeli su liš.icrveno i sve slab(je, kao sada, sporedna cesta koja nekamo vodi, daleko od svega, vrlo ruralna, dvije uske trake, tako prokleto prazna i samotna..." Chyna je bila s majkom ijimom VVoltzom, dilerom iz Key VVesta i švercerom oružja s kojim bi živjele tu i tamo. po mjesec-dva dana odjednom, dok je još bila nula. Bili su na poslovnom putovanju i sad su se vraćali u Keys u VVbltzovu starom crvenom cadillacu. u jednom od onih modela golemim perajama i najmanje pet tona kromirane rešetke sprijeda. vv0i17 je na toj ravnoj cesti vozio brzo, povremeno preko sto šezdeset. Skoro petnaest minuta nisu naišli na automobil, a onda su zagrmjeli iza jednog postarijeg para u svijetlosmeđem mercedesu. \fczila je žena. S nečim ptii jim u držanju. Kratko podšišana srebrna kosa. Sedamdeset i pet godina, m 'e. Vbzilaje možda sedamdeset na sat, Wolt cedes, 1 nih očiju. i na nečemu", rekla je Chvna Lauri, i dalje zatvor c-uspomenu. sa sve većom jezom, kakojoj se odvija na vjeđamakao film. "On je skoro uvjjek bio na nečemu. Možda je to taj dan bio

kokain. Tko bi ga znao. Ne sjećam se. A osim toga je i pio. I mama je bila, oboje su bili. Imali su kutiju punu leda. Boce soka od gre| pa i votku. Stara je dama u mercedesu vozila zaista sporo i zbog toga je VVoltz ispalio na živce. 1 nije bio racionalan. Što bi to njemu značilo? Mn-gaoju je zaobići. Ali pogled na nju. kako vozi tako polako na sasvim otvorenoj cesti, naprosto ga je izbezumio. Droga i cuga, eto što je. Tako iracionalan. Kad bi se naljutio... pocrvenio u licu, a žile mu rade navratu, mišići su mu se na čeljusti napeli. Nitko se nije mogao tako totalno razljutiti kao Jim VVoltz, Njegovje bijes uzbudio mamu. Uvijek ju je uzbuđivao. 1 zato gaje draškala, poticala ga. Ja sam bila na stražnjem sjedalu, i čvrsto se držala, i preklinjala je da prestane, ali je ona stala na njegovu VVoltz je neko vrijeme samo vozio tik iza tog drugog auta r trubio lom postarijem paru, sve u nadi da će ga natjerati da ubrza. Nekobko je puta čak i mimuo stražnji odbojnik mercedesa prednjim odbojnikom cadilla-ca: metal bi poljubio metal i zacvilio. Na kraju se staroj sve pobrkalo, pa ma, ali se bila I previše uplašila da bi skrenula na rub ceste i propustila ga ga je već bila uhvatila psihoza. Da je ona slala, stao bi i on. 1 to bi i ond.i loše zavrtHo." VVoltz se postavio uz mercedes. vozeći u krivoj traci, pa je vikao i vrt lao šakom tom sjedokosom paru. U prvi su ga čas pokušali ignorirati, nt, onda su ga počeli gledati razrogačenim. uplašenim očima. A svaki put. um jesto da se proveze i ostavi ih da gutaju njegovu prašinu, samo bi se vrano natrag da se igra lovice s njihovim stražnjim odbojnikom. ZaVVotrza. u njene brineš". odgovorila je Laura. Pogledala je Chyn i neuobičajeno ozbiljan. se brinuti o sebi", pokušala ju je uvjeriti Chvna. najmanje ne sumnjam. Poznajem te i predobro da "Laura Templeton, filozof od cure." "Kako duboko", rekla je Chvna sarkastično, "Dublje nego sto misliš." Mustang se popeo na hibat dugačkoga brijega, n< zapaljenih autobusa ni oduševljenog mnoštva, ve jjijel .ispod Laura je više nego prepolovila brzinu, pa su se ubacile izi mobila. Ćak i u oslabljenom svjetlu. Chvna je razabirala ramena sjedokos i postariji muškarac. Bili su na punoj crti. Cesta se uzdizala i padala, vijugali se ponovno uspinjala, i nisu vidjele baš daleko ispred s< og ograničenja. ig drugog autoLauraje upalila faro nobila ispred sebe da ili i ;e zavoj dovoljno proširi. "Poslušaj vlastiti savjet - opusti se. mali "Uh, kako ne volim kasniti na večeru." nama istući žicanim vješalicama." "Moja je mama najbolja na svijetu." "Onda se opusti", rekla je Chvna. "Ali onaj njezin razočarani pogled, to je gore nego da te izml :om. Mnogi to rte maju, no hladnije rat završio baš zbog moje i e prije nekoliko godina Pentagon poslao u Moskvu da čitavom; ¦olitbirou uputi onaj svoj Pogled, pa su se sve te ruske siledrj id čistog kajan. ve.kaoisaa slutnja njegovih očiju odraženih u zrcalu najednom su u Qryni rodili >ažan osjećaj deja vu. U prvi tren nije shvaćala zašto su je najednom "Prije mnogo godina... dok sam još bila mala curica, sedam godina... Možda smo bili u Evergladesu, možda ne,., ali je teren bio močvaran kao li 'Giadesu. Nije bilo puno drveća, a i sono malo što se vidjelo visjeli su lifa-jevi. Dokle seže pogled sve je bilo ravno, s mnogo neba i ravnice, sunce j.-crveno i sve slabije, kao sada. sporedna cesta koja nekamo vodi. daleko od svega, vrlo ruralna, dvije uske trake, tako prokleto prazna i samotna..."

Oiyna je bila s majkom i Jimom VVoltzom. dilerom iz Key VVesta i šver-cerom oružja s kojim bi živjele tu i tamo. po mjesec-dva dana odjednom, dok je još bila mala. Bili su na poslovnom putovanju i sad su se vraćali u Keys u VVbltzovu starom crvenom cadillacu, u jednom od onih modela 5 golemim perajama i najmanje pet tona kromirane rešetke sprijeda. VVoliz petnaest minuta nisu naišli na automobil, a onda su zagrmjeli iza jednog postarijeg para u svijedosmeđem mercedesu. Vozila je žena. S nečim ptičjim u dizanju. Kratko podšišana srebrna kosa. Sedamdeset i pet godina, ni dan manje. Vozila je možda sedamdeset na sat. VVoltz je mogao zaobići menredes. bili su na isprekidanoj crti, a na toj savršeno ravnoj cesti na milje nije bilo nikoga. "Alije on taj dan bio na nečemu", rekla je Chyna I juri, i dalje zatvorenih očiju, i promatrala uspomenu, sa sve većom jezom, kako joj se odvija na vjeđama kao film. "On je skoro uvijek bio na nečemu. Možda je to mama je bila, oboje su bili. Imali su kutiju punu leda. Boce soka od grej-pa i votku. Stara je dama u mercedesu vozila zaista sporo i zbog toga je VVoltz ispalio na živce. [ nije bio racionalan. Sto bi to njemu značilo? Mogao ju je zaobići. Ali pogled na nju, kako vozi tako polako na sasvim otvorenoj cesti, naprosto ga je izbezumio. Droga i cuga. eto što je. Tako iracionalan. Kad bi se naljutio... pocrvenio u licu, a žile mu rade na vrani, mišići su mu se na čeljusti napeli. Nitko se nije mogao tako totalno razljutiti kao Jim Woltz. Njegovje bijes uzbudio mamu. Uvijek ju je uzbuđivao. I zato ga je draškala, poticala ga. Ja sam bila na stražnjem sjedalu, i čvrsto se držala, i preklinjala je da prestane, ali je ona stala na njegovu Woltzje neko vrijeme samo vozio tik iza tog drugog auta i trubio tom postarijem paru, sve u nadi da će ga natjerati da ubrza. Nekoliko je puta čak i munuo stražnji odbojnik mercedesa prednjim odbojnikom cadi I Lica, metal bi poljubio metal i zacvilio. Na kraju se staroj sve pobrkalo, pa je počela nasumce vrludati, jer se bojala ubrzati dok joj je VVohz za peta ma. ali se bila i previše uplašila da bi skrenula na rob ceste i propustila ga "Naravno da je on", relda je divna, "ne bi mimoišao i dao joj mira. Sad ga je već bila uhvatila psihoza. Da je ona stala, stao bi i on. I to bi i onda završilo im paru. U prvi su ga čas poku azrogačenim, uplašenim očimi n ih da gutaju njegovu prašinu, jihovim stražnjim odbojnikom. je lica bio neuobičajeno ozbiljan. "Znam se brinuti o sebi", pokušala ju je uvjeriti Chvna. gla posumnjati. Ali se život ne svodi samo na brigu o sebi. na gledanje svog posla, na probijanje." "Laura Templeton, filozof od cure." "U životu je najvažnije živjeli" "Kako duboko", rekla je Chvna sarkastično. "Dublje nego što misliš." Mustang se popeo na hrbat dugačkoga brjjega, no ispred njih nije bilo ni zapaljenih autobusa ni oduševljenog mnoštva, već stariji model buicka koji je krstario dobrano ispod prometnim znakom zadanog ograničenja. mobila. Čak i u oslabljenom svjetlu, Chvna je razabirala daje vozač oblih ramena sjedokos i postariji muškarac. Bili su na punoj crti. Cesta se uzdizala i padala, vijugala lijevo i desno, pa se ponovno uspinjala, i nisu vidjele baš daleko ispred sebe. Laura je upalila farove, sve u nadi da će time potaknuti vozača automobila ispred sebe da ili ubrza ili se bar malo makne, da mogu proći kad se zavoj dovoljno proširi. "Poslušaj vlastiti savjet - opusti se, malena", rekla je Chvna. "Po svemu što si mi o njoj ispričala, ne fini mi se baš da će nas tvoja mama istući žicanim vješalicama." "Mojaje mama najbolja na svijetu." "Onda se opusti", rekla je Chyna.

'Ali onaj njezin razočarani pogled, to je gon nego da le izmlati vješalicom. Mnogi to ne znaju, no hladni je rat završio baš zbog moje mame. Nju je prije nekoliko godina Pentagon poslao u Moskvu da čitavom prokletom Polkbirou uputi onaj svoj Pogled, pa su se sve te ruske siledržije srušile Onaj starac u buicku ispred njih pogledao je u retrovizor. Sijeda kosa u snopovima farova, kao i nagib čovjekove glave, kao i sama slutnja njegovih očiju odraženih u zrcalu najednom su u Chyni rodili snažan osjećaj deja vu. U prvi tren nije shvaćala zašto su je najednom prošli ledeni Žmarci-ali ju je onda sjecanje vratilo na jedan događaj koji je dugo i uzalud pokušavala zaboraviti: na jedan drugi sumrak, prije devetnaest godina, na samotnoj autocesti na Floridi. Laura ju je pogledala. "Prije mnogo godina... dok sam još bila mala curica, sedam godina... Možda smo bili u Evergladesu, možda ne... ali je teren bio močvaran kao u 'Giadesu. Nije bilo puno drveća, a i s ono malo što se vidjelo visjeli su liša-jevi. Dokle seže pogled sve je bilo ravno, s mnogo neba i ravnice, sunce jo crveno i sve slabije, kao sada, sporedna cesta koja nekamo vodi, daleko od svega, vrlo ruralna, dvije uske trake, tako prokleto prazna i samotna..." divna je bila s majkom ijimom VVoltzom, dilerom iz Key VVesta i švercerom oružja s kojim bi živjele tu i tamo, po mjesec-dva dana odjednom, dok je još bila mala. Bili su na poslovnom putovanju i sad su se vraćali u Keys u VVbltzovu starom crvenom cadillacu, u jednom od onih modela s golemim perajama i najmanje pet tona kromirane rešetke sprijeda. VVoltz je na toj ravnoj cesti vozio brzo. povremeno preko sto Šezdeset. Skoro petnaest minuta nisu naišli na automobil, a onda su zagrmjeli iza jednog postarijeg para u svijedosmeđem mercedesu. Vozila je žena. S nečim ptičjim u držanju. Kratko podšišana srebrna kosa. Sedamdeset i pet godina, ni dan manje. Vozila je možda sedamdeset na sat. VVoltz je mogao zaobići 'AU je on taj dan bio na nečemu", rekla je Chyna Lauri, i dalje zatvorenih očiju, i promatrala uspomenu, sa sve većom jezom, kako joj se odvi ja na vjeđama kao film. "On je skoro uvijek bio na nečemu. Možda je to taj dan bio kokain. Tko bi ga znao. Ne sjećam se, A osim toga je i pio. I mama je bila. oboje su bili. Imali su kutiju punu leda. Boce soka od grej-pa i votku. Stara je dama u mercedesu vozila zaista sporo i zbog toga je Wbltz ispalio na živce. I nije bio racionalan. Što bi to njemu značilo? Mogao ju je zaobići. Ali pogled na nju, kako vozi tako polako na sasvim otvorenoj cesti, naprosto ga je izbezumio. Droga i cuga, eto što je. Tako iramišići su mu se na čeljusti napeli. Nitko se nije mogao tako totalno razljutiti kao Jim VVoltz. Njegovje bijes uzbudio mamu. Uvijek ju je uzbuđivao. I zato ga je draškala, poticala ga. Ja sam bib na stražnjem sjedalu, i čvrsto se držala, i preklinjala je da prestane, ali je ona stala na njegovu VVoltz je neko vrijeme samo vozio tik iza tog drugog auta i trubio tom postarijem paru. sve u nadi da će ga natjerati đa ubrza. Nekoliko je puta je počela nasumce vrludati, jer se bojala ubrzati dok joj je Wolt?. za petama, ali se hila i previše uplašila da bi skrenula na rub ceste i propustila ga. "Naravno daje on", rekla je Chvna, "ne bi mimoišao i dao joj mira. Sad ga je već bila uhvatila psihoza. Da je ona stala, stao bi i on. I to bi i onda VVoltz se postavio uz mercedes. vozeći u krivoj traci, pa je vikao i vitlao šakom tom sjedokosom paru. U prvi su ga čas pokušali ignorirati, no onda su ga počeli gledati razrogačenim, uplašenim očima. A svaki put. umjesto da se proveze i ostavi ih da gutaju njegovu prašinu, samo bi se vratio ni goh govno." Ovaj put. kad je VVoltz st njim izjednačio brzinu. Anne je reklai "Horu reći. daj da vidimo može I odrtati na cesti. Daj je izazovi." Zbog Laure. Chvna se prisjetila: "Usporedo je uz cestu tekao kanal, jedan od onih odvodnih Sto se vio uz ceste na Floridi. Ne baš dubok, ali sasvim dovoljno. VVoltz je svojim dillacom zgurao mercedes na šljunčani ruh ceste. Žena mu je trebala

: dotjerati iglu brzinomjera dokraja i zbrisati kao da je svi vrazi nose. rV cedes bi pretekao cadillaca, nema problema. Ali je ona bila stara i još uplašila, i nikad još nije srela nikog takvog. Ja mislim da ona naprosto i mogla povjerovati, da nije mogla shvatiti protiv kakvih se to ljudi našla, im ona i njezin mat nisu uSnUi baš ništa. VVoltz ju je zgurao s ceste. Mercei VVoltz je st i. prebacio cadUlac u rikverc, pa se vr ado na mjesto gdje je to gledaju. Chynina je majka inju natjerala da gleda: 'Daj dođi. pile moje. Ovo ne smiješ propustili, lb se ne zaboravlja." Desna je strana mercedesa ležala na glibovitom dnu kanala, pa im se, dok su stajali na nasipu u vlažnom večernjem zraku, pogledu otkrivala vozačeva strana. Bole su Ih Čitave horde komara-i,i, no oni su ih jedva i bili svjesni, hipnotizirani prizorom dolje, dok su kroz vozačev prozor gledali u uronjeno vozilo. "Bio je veL sumrak", rekla je Chyna Lauri, pretvarajući u riječi slike što su joj se stvarale pred zatvorenim očima, "tako da su farovi bili zapaljeni, čak i nakon što je mercedes potonuo, a gorjela su i svjetla u automobilu. Imallsu klimatizaciju, pa su im prozori bili zatvoreni, a kad se auto prevrnuo, nisu se razbili ni vjetrobran ni lijevi prozor. Mogli smo vidjeti unutra zato što su prozori bili samo nekoliko palaca ispod vode. Od muza nismo vidjeli ništa. Možda se onesvijestio kad su se prevrnuli. Ali starica... njezino je lice bilo na prozoru. U auto je prodrla voda, ali je s uno-t rasrije strane stakla bio veliki mjehur zraka, i ona je pritisla lice uz staklo, samo da može disati. A mi smo stajali tako i gledali je odozgo. VVoltz joj je mogao pomoći. Mogla je i moja mati. Ali su oni samo stajali i gledali. Stara očito nije mogla otvoriti prozor, a možda su se zaglavila i vrata, ili je možda naprosto bila previše ustrašena i slaba." Chvna se pokušala odmaknuti, ali ju je mati zadržala i obratila joj se jju-litim glasom te izgovorila riječi ponesene plimom dalia prokislog od votke i soka od grejpfruta. "Mi smo drukčiji od drugih ljudi, lutko. Zanosne vrijede i i dalje č ni kako vr u velikom zračnon . "Kad sa je Chyse digao vjetar i namreškao vodu u kanalu, i zamutio joj lice. ZnaJa sam da je mrtva. I ona i muž joj. Pa sam se rasplakala. VVbltzu se to nije svidjelo. Zaprijetio mije da će me odvući u kanal, otvoriti vrata mercedesa i gurnuti me unutra, k mrtvadma. Mati me natjerala da popijem sok od grejpa s volkom. Bilo mije tek sedam godina. Ostatak sam povratka u Key VVest provela ležeći na stražnjem sjedalu, osamućena votkom, bila sam supijana i bilo mije mučno, i dalje sam tiho plakala, da ne naljutim Wohza. i tako prije i i rajet rekla: Chvna se tresla i nije se mogla svladati. Izvadila je nekoliko mar. kutije između sjedala, ispuhala nos i osušila oči. U protekle je dvije Lauri povjerila dio svog djetinjstva, no svaka nova ispovijed - a o još toliko toga - nije bila ništa lakša od prethodne. Kad bi pričat, šlosti, uvijek bi izgarala od srama, kao da je kriva koliko i mati. ka sa svako zlodjelo i nastup ludila, iako je ona bil te zarobljeno lu. ,onog p ¦vidjeti sjećanja, Dl e ostala napol odrven skupili u šake gužvaju "Možda." "Zaboga, zastor "Daje upitam zašto stvari. A... a možda i i "Znaš li bar gdje je sada?" Chvna je naposljetku rt

začudila da je u z loja, a kosajoj visi vlažna i spetljan ca, a oči su joj mutne od votke. Ali, Laura, čak je i rado bila najljepša što sam je vidjela u životu, Uvijek Je bila tako lijepa, tako savršena a, kao da je došla iz snova, kao anđeo... ali nikad nije bila ni upola i majku Anne sve je to po, da vidimo kako vozi? denjima, rekla: "Zašto dajemo je odgovorio: "Testiramo? Ne treba lu staru kujetmu tinta testiran. vidim da ne zna voziti ni golo govno." Ovaj put, kad je Woltz stao uz mercedes i s njim izjednačio brzinu, Anne je rekla: "Hoću reći, daj da vidimo inote li se odrtati na tati. Daj je Izazovi." Zbog Laure, Chyna se prisjetila: uz ceste na Floridi. Ne baš dubok, ali sasvim dovoljno, VVoltz je svojim ca-dillacom zgurao mercedes na šljunčani rub ceste. Žena mu je trebala odgovoriti istom mjerom, odbiti ga na drugu stranu. Trebala je nagaziti na gas ; dotjerati ighi brzinomjera dokraja i zbrisali kao da je svi vrazi nose. Mercedes bi pretekao cadillaca. nema problema. Ali je ona bila stara i još se i uplašila, i nikad još nije srela nikog takvog. Ja mislim da ona naprosto nije mogla povjennrati. da nije mogla shvatiti protiv kakvih se to ljudi našla, da joj naprosto nije išlo u glavu kako su daleko oni spremni ići unotoi tome Sto mi ona i njezin mu! nisu učinili baš ništa. VVoltz ju je zgurao s ceste. Mercedes se prevrnuo u kanal." mercedes brzo tonuo. On i Anne su izišli iz auta da to gledaju. Chyninaje majka i nju natjerala da gleda: "Daj dođi, pile moje. Ovo ne smije! propustiti. To se ne zaboravlja." Desna je strana mercedesa ležala na glibovitom dnu kanala, pa im se, dok su stajali na nasipu u vlažnom večernjem zraku, pogledu otkrivala vozačeva strana. Bole su ih čitave horde komarakroz vozačev prozor gledali u uronjeno vozilo. "Bio je već sumrak", rekla je Oiyna Lauri, pretvarajući u riječi slike što rorenim očima, "tako da su farovi bili zapaljeni, »tonuo, a gorjela su i svjetla u automobihi-i prozori bili zatvoren), a kad se auto prevrnuo, nisu se razbili ni vjetrobran ni lijevi prozor. Mogli smo vidjeti unutra zato što su prozori bili samo nekoliko palaca ispod vode. Od muža nismo vidjeli ništa, Možda se onesvijestio kad su se prevrnuli. Ali starica... njezino je lice bilo na prozom, U auto je prodrla voda, ali je s unutrašnje strane stakla bio veliki mjehur zraka, i ona je pritisla lice uz staklo, samo da može disati. A mi smo stajali tako i gledali je odozgo. VVoltz joj je mogao pomoći. Mogla je i moja mati. Ali su oni samo stajali i gledali. Stara očito nije mogla otvoriti prozor, a možda su se zaglavila i vrata, ili je možda naprosto bila previše ustrašena i slaba." Chvna se pokušala odmaknuti, ali ju je mati zadržala i obratila joj selju-UrJni glasom te izgovorila riječi ponesene plimom daha prokislog od votke i soka od grejpfruta. "Mr smo drukliji od drugi" ljudi- hitim. Zanosne vrijede pravila. Moral ovo vidjeti, ili nikad note sftmtrti što stvarno znači stotodo." dimila je zatvorila oči, ali je i dalje Čula sram kako vrišti u velikom zračnom mjem Stoje mercedes "A onda je vrištanje polako utihnulo,., i sasvim prestalo", rekla je Chy-na Lauri, "Kad sam otvorila oči. sumrak je otišao i stigla je noć. U mercedesu je još gorjelo svjetlo i ženino je lice još bilo pritisnuto o staklo, ali se digao vjetar i namreškao vodu u kanalu, i zamutio joj Ike, Znala sam da je mrtva, I ona i muž joj. Pa sam se rasplakala, VVbltzu se to nije svidjelo. Zaprijetio mije da će me odvući u kanal, otvoriti vrata mercedesa i gurnuti me unutra, k mrtvacima. Mati me natjerala da popijem sok od grejpa s volkom, Bilo mi je tek sedam godina. Ostatak sam povratka u KeyWest provela ležeći na stražnjem sjedalu, osamućena votkom, bila sam supijana i bilo mi je mučno, i dalje sam tiho plakala, da ne naljutim vvoitza. i taku sam tiho plakala sve dok nisam zaspala," U Laurinu mustangu jedini je zvuk bilo tiho brujanje motora i pjevanje guma ita asfaltu.

Chvna je napokon otvorila oči i vratila se iz uspomena na Floridu, iz tako davnog vlažnog sumraka u dolinu Na pa, gdje je s neba već nestala većina crvenoga svjetla, a mrak već prodro sa svih strana. Onaj stari u buicku nije više bio pred njima. Nisu više vozile brzo kao prije i on je očito odmakao daleko ispred njih. Laura je tiho rekla: Chyna se tresla i nije se mogla svladati. Izvadila je nekoliko maramica iz kutije između sjedala, ispuhala nos i osušila oči. U protekle je dvije godine Lauri povjerila dio svog djetinjstva, no svaka nova ispovijed - a ostalo je još toliko toga - nije bila ništa lakša od prethodne. Kad bi pričala o prošlosti, uvijek bi izgarala od srama, kao daje kriva koliko i mari, kao da će je netko okriviti za svako zlodjelo i nastup ludila, iako je ona bila samu bespomoćno dijete zarobljeno ludilom drugih ljudi. "Hoćeš li je ikad više vidjeti?" upitala je Laura. Nakon onog prisjećanja. Oivna je ostala napol odrvenjela od užasa. skupili u šake gužvajući vlaz "Možda." "Zaboga, zaJtoT' "Daje upitam zastoje bila "Znaš li b e. Ali si irgdjej začudila da j Nitko i može živjeti tako i nadati se Spustile su se niz pribrežje i stigle u dolinu. Chvna je naposljetku rekla: "Još je vidim kako stoji u sparnom zraku na obali tog kanala, masu,: od znoja, a kosa joj visi vlažna i spetljana, i sva je prekrivena ujedima komaraca, a oči su joj mutne od votke. Ali, Laura, čak je i lađa bila najljepša žena što sam je vidjela u životu. Uvijek je bila tako lijepa, tako savršena razumjeti netko čist i trijezan. Za Chvninu majku Anne sveje to bila igra, pustolovina, i zato je baš ona, u svom neumornom traganju za uzbuđenjima, rekla: "Zašto da je malo ae testiramo, da vidimo kako vozi?" A VVoltz je odgovorio: "Testiramo? Ne treba tu staru kujetmu ništa testirati, vidim da ne zna voziti ni golo govno." Ovaj put. kad je VVoltz stao uz mercedes i s njim izjednačio brzinu, Anne je rekla: "Hoću reći. daj da vidimo može U se održati no cesti. Daj je izazovi" Zbog Laure, Chyna se prisjetila: "Usporedo je uz cestu tekao kanal, jedan od onih odvodnih što se viđaju uz ceste na Floridi. Ne baš dubok, ali sasvim dovoljno, vvbhz je svojim ca-dillacom zgurao mercedes na šljunčani rub ceste. Žena mu je trebala odgovoriti istom mjerom, odbiti ga na drugu stranu. Trebala je nagaziti na gas i dotjerati iglu brzinomjera dokraja i zbrisati kao da je svi vrazi nose. Mercedes bi pretekao cadillaca. nema problema, Alije ona bila stara i još se i uplašila, i nikad još nije srela nikog takvog. Ja mislim da ona naprosto nije mogla povjerovati, da nije mogla shvatiti protiv kakvih se to ljudi našla, da joj naprosto nije išlo u glavu kako su daleko oni spremni id unotnć tome što im ona i njezin mat nisu uČnSibešništa. VVoltz ju je zgurao s ceste. Mercedes se prevrnuo u kanal." VVoltz je stao. prebacio cadillac u rikverc. pa se vratio na mjesto gdje je mercedes brzo tonuo. On i Aime su izišli iz auta da to gledaju. Oiyninaje majka i nju natjerala da gleda: "Daj doći. pile moje. Ovo ne smiješ propustiti. To se ne zaboravljah Desna je strana mercedesa ležala na glibovitom dnu kanala, pa im se, dok su stajali na nasipu u vlažnom večernjem zraku, pogledu otkrivala vozačeva strana. Bole su ih čitave horde komaraca, no oni su ih jedva i bili svjesni, hipnotizirani prizorom dolje, dok su kroz vozačev prozor gledali u uronjeno vozilo.

"Bio je već sumrak", rekla je Chvna Lauri, pretvarajući u riječi slike što su joj se stvarale pred zatvorenim očima,'tako da su farovi bili zapaljeni, čak i nakon stoje mercedes potonuo, a gorjela su i svjetla u automobilu. Imali su klimauzadju, pa su im prozori bili zatvoreni, a kad se auto prevrnuo, nisu se razbili ni vjetrobran ni lijevi prozor. Mogli smo vidjeti unutra zato što su prozori bili samo nekoliko palaca ispod vode. Od muža nismo vidjeli ništa. Možda se onesvijestio kad su se prevrnuli. Ali starica... njezino je lice bilo na prozoru. U auto je prodrla voda. ali je s unutrašnje strane stakla bio veliki mjehur zraka, i ona je pritisla lice uz staklo, samo da može disati. A mi smo stajali lako i gledali je odozgo. VVoltz joj je mogao pomoći. Mogla je i moja mati. Ali su oni samo stajali i gledali. Stara ofito njje mogla otvoriti prozor, a možda su se zaglavila i vrata, ili Chvna se pokušala r i soka od grejpfruta." iti zadržala i obrati laj iječi ponesene plimom daha prokislog c 10 drukčiji od drugih ljudi, lutko. Za nas i selju- "Aondaje vriitanje polako utihnulo.,, i sasvim prest na Lauri. "Kad sam otvorila oči, sumrak je otišao i stigl desu jejoi gorjelo svjetlo i ženino je lice još bilo prici se digao vjetar i namreškao vodu u kanalu, i zamutio joj •e rasplakala. VVoltzu j staklo, Zaprijetio mi je da će me odvući u kanal, otvoriti vrata mercedesa i gurnuli me unutra, k mnvacima. Mati me natjerala da popijem sok od grejpa svoticom. Bilo mi je tek sedam godina. Ostatak sam povratka u Key VVest pn> vela ležeći na stražnjem sjedalu, osamućena votkom. bila sam supijana i bilo mi je mučno, i dalje sam tiho plakala, da ne naljutim W3ftza. i tako sam tiho plakala sve dok nisam zaspala." Laurinu mustangu jedini je zvuk bilo tiho brujanje motora i pjevaChyna. asfalti napokon otvorila oči i vratila se iz uspomena na Floric ig vlažnog sumraka u doli mi Napa, gdje je s neba već ne la crvenoga svjetla, a mrak već prodro sa svih strana, laj stari u buicku nije više bio pred njima. Nisu više vozile brzi Laura je tiho rekla: divna se tresla i nije se mogla svladati. Izvadila je nekoliko maramica i? kutije između sjedala, ispuhala nos i osušila oči. U protekle je dvije godine Lauri povjerila dio svog djetinjstva, no svaka nova ispovijed - a ostalo je još toliko toga - nije bila ništa lakša od prethodne. Kad bi pričala o prošlosti, uvjjek bi izgarala od srama, kao daje kriva koliko imati, kao da će bespomoćno dijete zarobljeno ludilom drugih ljudi. "Hoćeš lije ikad više vidjeti?" upitala je Laura. Nakon onog prisjećanja, Chvnaje ostala napol odrvenjela od užasa. li željela se skupili u Šake gužvaju "Zaboga, zašto?" "Daje upitam zašto je bila takva. Da pokušam shvai stvari. A., a možda i ne." "Znaš li bar gdje je sada?' "Ne. Ali se ne bih nimalo začudila daje u zatvoru, može živjeti tako i nadati se starosti," Spustile su se niz pribrežje i stigle u dolinu. Chvnaje naposljetku rekla: "Još je od znoja,i /lažna i letljana, i irulju. kuglica ih plakara templetonovi su spremili vlastitu prtljagu. Složene s drugim torbama. Oivnina jedina torba i priručna torbica nisu baš sasvim oči-10 pripadale gostu koji tu boravi.

Sa sobom je ponijela nekoliko presvlaka: dvije haljine, dvije bluze, još lodne traperice, platnene hlače, kožnu jaknu. Budući da je Chvna bila istoga rasta kao i Laura, uljez je mogao zaključiti daje ono nešto malo robe na motki bio višak iz pretrpanog ormara u Laurinoj sobi a ne dokaz da tu boravi kućna gošća. Ali ako je već bio u Laurinoj sobi i vidio u kakvom joj je stanju ormar - što se onda dogodilo s njom? Ne smije o tome misliti. Ne sada. Ne još. U ovom je trenutku morala sabrati sve misli, napregnuti sav um na to da ostane živa. Prije osamnaest godina, na njezin osmi rođendan, uvečer, u kolibi na obali u Key VVestu, Chyna se bila umigoljila pod krevet da se sakrije od Jima Woltza, majčina prijatelja, S Meksičkog je zaljeva bjesnila oluja, a zbog munja koje su piljile nebo luje se usudila pobjeći u skrovište na plaži gdje se povlačila drugih noći. Nakon Što se skrila u tijesni prostor ispod željeznog kreveta, koji je bio niži od ovoga, otkrila je da ga dijeli s palminim žiškom. Ti kukci nisu bili ni lako egzotični ni tako lijepi kako bi se moglo zaključiti po imenu. Zapravo nisu bili ništa više od golemih tropskih pohara. Ovaj je bio velik kao čitava njezina ručka. Obično bi te gnusne hube zgajale od nje. Ova se. međutim, manje plašila nje nego gromoglasnog Wbtaa koji je lupao po njezinoj sobici u pijanom bijesu, neumorno se odbijajući od namještaja i zidova, poput pobješnjele životinje kad se baca na rešetke kaveza. Chyna je bila bosa, odjevena u plave hlačice i bijelu majku, i palmin žižak je grozničavo trčao po svoj toj izloženoj koži, između prstiju na nogama, uz noge i niz noge, pa opet gore, preko leđa, po vratu, kroz kosu, preko ramena, duž čitave vitke ruke. Nije se usudila zaskvičati od gađenja, iz bojazni da ne privuče VVoltzovo zanimanje. A te je večeri bio sasvim podivljao, kao Čudovište iz snova, i ona je bila uvjerena daje on, poput svih drugih čudovišta, obdaren napose oštrim vidom i sluhom, da može lakše loviti djecu. Nije smogla čak ni toliko hrabrosti da mlatne bubu ili je ođtkne, jer se bojala da će VVoltz čuti i najsitniji zvuk čak i kroz urlike oluje i neprekidnu grmljavinu. Zbog toga je trpjela žiško-vii zanimanje da izbjegne VVoltzovo. pa stiskala zube da pregrize krik. očajnički moleći Boga da je spasi, pa tada još jače daje uzme k Sebi. molila Ca ic da joj skrati muke makar i udarcem groma, samo da mukama dođe kraj. """podlcr ila kakojoj plazi preko nožnih Sad će se kraj kreveta spustiti na koljena. Milostivi Bože. noć će me skutrenu kao dijete, zugrcnutu vhslitim progutanin klikom, oblivenu studenim znojem, s posve izgunjfenrm dostojanstvom u očajnič-koj borbi da ostanem na životu, nt 1 najednom ju je obi i kad se s njom nađe oči u oči. to neće biti čovjek nego golemi žižak sa Bila je svedena na bespomoćnost djetinjstva, na iskonski strah za koji se nadala da ga više nikad neće doživjeti. On joj je ukrao samopoštovanje što ga je zaradila godinama izdržljivosti - samopoštovanje koje je zaslužila. vrag da ga nosi-i nepravda toga napunila joj je oči gorkim suzama. Ali sad su se njegove zamagljene cipele okrenule od nje i pokrenule. Proiao je kraj kreveta do otvorenih vrata. nije izveo zaključak da u gostinskoj sobi netko stanuje. Srdito je zatreptala očima i pročistila suzama zamagljen vid. On je zastao i okrenuo se, očito da još jedan i posljednji put pogledom Da ne bi čuo njezin dječji plitki izdisaj, Chvna gaje sasvim zadržala. Bila je sretna što se nije namirisala. Bila je sigurna da bi je nanjušio. On je ugasio svjetlo, zakoračio u hodnik, pa izlazeći za sobom zatvoKoracisu mu se udaljili putem kojim su i došli, jer je njezina soba bila Njezin je prvi poriv bio da ostane u tom uskom skrovištu između saga duga rilina koja više neće izgledati kao mir sklupčanog grabežljivca.

Ali nije znala što se dogodilo Lauri, Paulu ili Šarah. Svi su oni još mogli biti živi, teško ranjeni, ali tako dajoš dišu. Uljez ih je mogao čak i ostavi ti na životu da ih poslije polako muči. Sve su novine redovito donosili priče o okrutnostima ništa gorim od mogućih scenarija što su joj se s.nl živo razvijali u glavi. A ako je itko ođ Tcmpletonovih još na životu, nnd.i mu je Chvna možda jedina nada da će preživjeti. Iz mnogih je skrovišta svojega djetinjstva ispuzala s manje straha i. onog što ga je osjetila sad kad je neodlučno ispuzala ispod kreveta. V ravno da je sad mogla izgubiti mnogo više nego prije deset godina, kad 1 naišla na majku: pristojan Svot izgrađen na desetljeću neprekidne borh. i teško stečenom samopoštovanju. Činilo se ludim upuštati se u taj rizi. kad je mogla ostati sigurna naprosto tu gdje jest. Ali vlastita sigurno.i - - - ¦ ikavičluk, a na kukavičluk imaju pravo samo mala duža koja . P "irulju. ih kuglica Na dnu plakala Templetonovi su spremili vlastitu prujagu. Složene s družini torbama, Chvnina jedina torba i priručna torbica nisu baš sasvim očito pripadale gostu koji tu boravi. Sa sobom je ponijela nekoliko presvlaka: dvije haljine, dvije bluze, još I edne traperice, platnene hlače, kožnu jaknu. Budući daje Chjnia bila istoga lasta kao i Laura, uljez je mogao zaključiti da je ono nešto malo robe na motki bio visak iz pretrpanog ormara u Laurinoj sobi a ne dokaz da tu boravi kućna gošća. Ali ako je već bio u Laurinoj sobi i vidio u kakvom joj je stanju ormar Ne smije o tome misliti. Ne sada, Ne još. U ovom je trenutku morala saPrije osamnaest godina, na njezin osmi rođendan, uvečer, u kolibi na obali u Key Westu. Chvna se bila umigoljila pod krevet da se sakrije od Jima VVoltza. majčina prijatelja. S Meksičkog je zaljeva bjesnila oluja, a zbog munja koje su prljile nebo nije se usudila pobjeći u skrovište na plaži gdje se povlačila drugih noći. Nakon što se skrila u tijesni prostor ispod željeznog kreveta, koji je bio niži od ovoga, otkrila je da ga dijeli s palminim žiškom. Ti kukci nisu bili ni tako egzotični ni tako lijepi kako bi se moglo zaključiti po imenu. Zapravo nisu bili ništa više od golemih tropskih žohara. Ovaj je bio velik kao čitava njezina ručica. Obično bi te gnusne bube zgDjjale od nje. Ova se, međutim, manje plašila nje nego gromoglas-i»g Vitalna koji je lupao po njezinoj sobici u pijanom bijesu, neumorno se odbijajući od namještaja i zidova, poput pobješnjele životinje kad se baca na rešetke kaveza. Chvna je bila bosa, odjevena u plave hlačice i bjjelu majicu, i palmin žižak je grozničavo trčao po svoj toj izloženoj koži, između prstiju na nogama, uz noge 1 niz noge, pa opet gore. preko leđa, po vratu, kroz kosu. preko ramena, duž čitave vitke ruke. Nije se usudila zaskvičati od gađenja, Iz bojazni da ne privuče VVoltzovo zanimanje. A te je večeri bio sasvim podivljao, kao čudovište iz snova, i ona je bila uvjerena da je on, poput svih drugih čudovišta, obdaren napose oštrim vidom i sluhom, da može lakše loviti djecu. Nije smogla čak ni toliko hrabrosti da mlatne bubu ili je otfrkne. jer se bojala da će VVdlcz čuti i najsitniji zvuk čak i kroz urlike oluje i neprekidnu grmljavinu. Zbog toga je trpjela žiško-vo zanimanje da izbjegne VVoltzovo, pa stiskala zube da pregrize krik. očajnički moleći Boga da je spasi, pa tada još jače daje uzme k Sebi. molila Ca je da joj skrati muke makar i udarcem groma, samo da mukama dođe kraj. Bože milostivi, samo kraj. A sada. iako prostor pod krevetom nije dijelila ni sa kakvim žoharom, Chvnaje ipak osjećala kakojoj plazi preko nožnih prstiju kao da se opet pretvorila u bosu djevojčicu. I kakojoj migolji uz noge kao da ne nosi traperice nego pamučne kratke hlačice. Od te večeri, na svoj osmi rođendan, nikad više nije nosila dugu kosu. te večeri kad joj je buba rovala kroz uvojke, ali je sad u kratko ošišanoj kosi ćutila fantoma tog istog žiška. A taj muškarac u ormaru, vjerojatno sposoban za zvjerstva neizmjerno gora od najgorih VVoltzovih snova, sad je povukao lančić sklopke. Svjetio

krikom, obirvenu studenim znojem, s posve izgubljenim dostojanstvom u očajničkoj borbi da ostanem na th/otu. netaknuta i živa, netaknuta i živa. I najednom ju je obuzela sumanuta misao: kad pogleda ispod bočnice i kad se s njom nađe oči u OČ), to neće biti čovjek nego golemi žižak sa saćastim crnim očima. Bila je svedena na bespomoćnost djetinjstva, na iskonski strah za koji se nadala da ga više nikad neće doživjeti. On joj je ukrao samopoštovanje što ga je zaradila godinama izdržljivosti - samopoštovanje koje je zaslužila, vrag da ga nosi-i nepravda toga napunila joj je oči gorkim suzama. Ali sad su se njegove zamagljene cipele okrenule od uje i pokrenule. Bez obzira što pomislio o odjeći što je visjela u ormaru, očito iz nje nije izveo zaključak da u gostinskoj sobi netko stanuje. On je zastao i okrenuo se. očito da još jedan i posljednji put pogledom obiđe sobu. Da ne bi Čuo njezin dječji plitki izdisaj. Chvna gaje sasvim zadržala. On je ugasio svjetlo, zakoračio u hodnik, pa izlazeći za sobom zatvoNjez »tu. Koraci s prvi poriv bi rti divljim lupanjem nj dan ili joS i duže, da čeka dok ne dođe duga tišina koja više neće Izgledati kao mir sklupčanog grabežljivca. Ali nije znala što se dogodilo Lauri, Paulu ili Šarah. Svi su oni još mogli biti živi, teško ranjeni, ali tako dajoš dišu. Uljez ih je mogao čak i ostaviti na životu da ih poslije polako muči. Sve su novine redovito donosile priče o okrutnostima ništa gorim od mogućih scenarija što su joj se sad živo razvijali uglavi. A ako je itko od tfempletonovih još na životu, onda mu je Chyna možda jedina nada da Će preživjeti. Iz mnogih je skrovišta svojega djetinjstva ispuzala s manje straha od onog što ga je osjetila sad kad je neodlučno ispuzala ispod kreveta. Naravno da je sad mogla izgubili mnogo više nego prije deset godina, kad bi nasla na majku: pristojan život izgrađen na desetljeću neprekidne borbe i teško stečenom samopoštovanju. Cjnik) se ludim upuštati se u taj rizik kad je mogla ostati sigurna naprosto tu gdje jest. Ali vlastita sigurnost .... ¦........ ia kukavičluk imaju pravo samo mala djeca koja r Nije se arosto povući u defenzivnu odvojen to učinila, bio bi to kraj svakog sam U bezdani se ponor čovjek ne mo povlačenja sklopke, pa zveckanje metalnih kuglica lančića kad su kucnuNa dnu plakara Templetonovi su spremili vlastitu prtljagu. Složene s drugim torbama. Chvnina jedina torba i priručna torbica nisu baš sasvim očito pripadale gostu koji tu boravi. Sa sobom je ponijela nekoliko presvlaka: dvije haljine, dvije bluze, još jedne traperice, plamene hlače, kožnu jaknu. Budući da je divna bila istoga rasta kao i Laura, uljez je mogao zaključiti daje ono nešto malo roma gošća, bio u Lau li u Key W tome misliti. Ne sada. Ne još. U ovom je trenutku morala sali, napregnuti sav um na to da ostane živa, laest godina, na njezin osmi rođendan, uvečer, u kolibi na oba-u, Chvna se bila umigoljila pod krevet da se sakrije od Jima munja koje su prljile nebo nije se usudila pobjeći u skrovište na plaži gdje se povlačila drugih noći. Nakon što se skrila u tijesni prostor ispod željeznog kreveta, koji je bio niži od ovoga, otkrila je da ga dijeli s palminim žiškom. Ti kukci nisu bili ni tako egzotični ni tako lijepi kako bi se moglo zaključiti po imenu. Zapravo nisu bili ništa više od golemih tropskih žohara. Ovaj je Ino veEk kao čitava njezina ručka. Obično bi te gnusne bube zgiljale od nje. Ova se. međutim, manje plašila nje nego gromoglasnog VVoltza koji je lupao po njezinoj sobici u

pijanom bijesu, neumorno se odbijajući od namještaja i zidova, poput pobješnjele životinje kad se baca na rešetke kaveza. Chvnaje bila bosa, odjevena u plave hlačice i bijelu majicu, i palmin Žižak je grozničavo trčao po svoj toj izloženoj koži. između prstiju na nogama, uz noge i niz noge, pa opet gore, preko leđa. po vratu, kroz kosu, preko ramena, duž čitave vitke ruke. Nije se usudila .askvičati od gađenja, iz bojazni da ne privuče VVortzovo zanimanje. A te »divljao i sluhom, da može lakše loviti djecu. Nije smogla čak ni toliko hrabrosti da mlatne bubu ili je otfrkne. jer se bojala da Će VVoIrz čuti i najsitniji zvuk čak i kroz urlike oluje i neprekidnu grmljavinu. Zbog toga je trpjela žiško-vo zanimanje da izbjegne VVottzovo, pa stiskala zube da pregrize krik, očajnički moleći Boga daje spasi, pa tada još jače daje uzme k Sebi. molila Ca je da joj skrati muke makar i udarcem groma, samo da mukama dođe kraj. Bože milostivi, samo kraj. A sada. iako prostor pod krevetom nije dijelila ni sa kakvim žoharom. Chvna je ipak osjećala kako joj plazi preko nožnih prstiju kao da se opet pretvorila u bosu djevojčicu, i kako joj migolji uz noge kao da ne nosi traperice nego pamučne kratke hlačice. Od te večeri, na svoj osmi rođendan. ^Sadče *o pojavile i prišle krevetu. Na obih takoljen Mihstivi Bate, nad ce me skutrvnu kao dijele, zagrtnutu vlasnom pri krikom, obiivemi studenim znojem, s posve izgubljenim dostojanstvom u očajničkoj borbi da ostanem na životu, netaknuta i živa. netaknuta i živa. I najednom ju je obuzda sumanuta misao: kad pogleda ispod bočnice i kad se s njom nade oči u oči, to neće biti čovjek nego golemi žižak sa Bila je svedena na bespomoćnost djetinjstva, na iskonski strah za koji se nadala da ga više nikad neće doživjeti. On joj je ukrao samopoštovanje što ga je zaradila godinama izdržljivosti - samopoštovanje koje je zaslužila, vrag da ga nosi-i nepravda toga napunila joj je oči gorkim suzama. Ali sad su se njegove zamagljene cipele okrenule od nje i pokrenule. Prošao je kraj kreveta do otvorenih vrata, Bez obzira što pomislio o odjeći što je visjela u ormaru, očito iz nje nije izveo zaključak da u gostinskoj sobi netko stanuje. Srdito je zatreptala očima i pročistila suzama zamagljen vid. fe. očito da još Jedan i posljednji put pogledom jbiđe sobu. io njezin dječji plitki izdisaj, Chvna ga je ia što se nije namirisala. Bila je sigurna d io svjetlo, zakoračio u hodnik, pa izlazeći ivim zadržala. ¦ti divljim lupanjem njeziio da os ipruga, da Čeka dok ne svane dan ili još i duže, iga tišina koja više neće izgledati kao mir sklupčanog grabežljivca. tli nije znala što se dogodilo Lauri, Paulu Ili Šarah. Svi su oni još mogli ti živi, teško ranjeni, ali tako dajoš dišu, LUjez ihje mogao čaki ostavi-na Životu da ih poslije polako muči. Sve su novine redovito donosile iče o okrutnostima ništa gorim od mogućih scenarija Sto su joj se sad 10 razvijali u glavi. A ako je itko od Templetonovih još na životu, onda 11 je Chvna možda jedina nada da će preživjeti. Iz mnogih je skrovišta svojega djetinjstva ispuzala s manje straha od mg Što gaje osjetila sad kad je neodlučno ispuzala ispod kreveta. Nanio daje sad mogla izgubiti mnogo više nego prije deset godina, kad bi išla na majku: pristojan život izgrađen na desetljeću neprekidne borbe

eško stečenom samopoštovanju. činilo se ludim upuštati se u taj rizik d je mogla ostati sigurna naprosto tu gdje jest. Ali vlastita sigurnost iesečina ¦cijedila kre I ''lafeđa8'' kvi d bo" k' kao obris na prozom koji zaklanja mjesečev sjaj. ali ga nije bilo. Srebrne zrake nisu više bojile staklo. Očito su olujni oblaci što su se valjali sa sjeverozapada još od prije ponoći, napokonsastrli mjesec. Gurnula je zakretna VTata i ušla u kuhinju. Nije morala upaliti fluorescentne ploče na stropu. Nad gornjom je pećnicom, na štednjaku koji ih je imao dvije, bio digitalni sat sa zelenim slovima koja su zračila zapanjujuću količinu svjetla, upravo dovoljnu da uspije nad put u prostoriji. Sjećala se daje (jedne strane sudopera od nehrđajućeg čelika vidjela kut mesarskog panja. Sudoperi su bHi ispred šireg od dva prozora. Kliznu-la je rukom po hladnim granitnim pultovima sve dok nije našla zapamćenu drvenu površinu. ucijepUenc u držač. Izvukla je jednog. Prekratak. Drugi. Bio je t Ijenim vrhom. Treći kojeg je našla bio je mes; ni a oštricu na jagodici palca i otkrila daje 2 Ana katu je Laura kriknula. Chvnaje pojurila prema vratima dnevne s ie poletj ia nije mogla uspeti bez buke. Upalila je svjetlo na stubištu. Ubojica je tu nije mogao vidjeti. A na katu je Laura kriknula ponovno - bio je to jeziv vapaj očaja. bola. užasa, nalik na krik što se mogao čuti u komorama s otrovnim plinom u Dachauu ili u sobama za ispitivanje, bez ijednog prozora, u eri gulaga. Nije to bio krik koji je dozivao u pomoć, pa Čak niti preklinjao za milost, bio je to vapaj za oslobođenjem po svaku cijenu, pa i po cijenu smrti. Chvna se uspentrata protiv tog krika koji joj je pružao stvarni otpor, kao daje ronilac koji se s mukom probija ru površinu boreći se sa silnom težinom vode. Hladan kao arktička struja, taj ju je krik sledio, odrvenio IC ledeno zakuckao u šupljinama kostiju. Skoro ju je svladala nezadrživa potreba da krikne skupa s Laurom, kao šio i pas zajauče u sućuti kad začuje drugog psa da pati: bila je to iskonska potreba za zavijanjem u jadu, »st dojenčeta. Isuviše uplašena od sai Tišina, zato Stoje mogla označiti kraj nade, sad je postala opresrvna kao i krik. Pognula je glavu pod šutnjom teškom kao željezna kruna, zgurila Bilo bi tako lako nasloniti se na zid. kliznuti na pod. odložili nož i defenzivno se sklupčati. Naprosto pričekati da ode. Pričekati dok ne stigne neki rođak ili obiteljski prijatelj, dok ne otkriju tijela, odu po policiju i pobrinu Umjesto toga, nakon što je na odmorištu zastala samo nekoliko sekundi. Chvna se prisilila da se nastavi uspinjali, a srce joj je lupalo tako žestoko da se činilo da će je svaki udarac srušiti s nogu. mesarski je nožu zraku pred njom rezbario krivudave Sare. pase upitala bi li imala snage, u bilo kakvom sukobu, valjano ubosti i rasporiti. Tako razmišljaju gubitnici, i sama je sebi zbog toga hila mrska. U proteklih se deset godina preobrazila u dobitnika i bila je čvrsto odlučila da neće otkllzltl u staro stanje. Stare su se drvene stube pod njom budile, no ona se kretala brzo, ne obaijatno da čuje ista osim gromoglasne ire uzbuđeni unutrašnji glasovi u tom lana strahom za Lauru i bijesom ro-ibom u onom trenutku slabosti na rastresen svojom igrom, i ma bujice krvi u ušima i onoga su času u kojem dril nož u ruka Zastala je u gornjem hodn odmorištu. požurila je kraj. hodnik u obliku slova L. iza ugla. kraj poluotvorenih vrata domaćinove odaje i krozjantamo svjedo što se izlijevalo iz nje. Pojurila je duž sjenice izblijedjelih ruža i u hodu joj je bijes rastao u raspomamljen gnjev, i bila je šokirana vlastitom smjelosću, i činilo joj se da klizi sagom, brzo kao da

bez oklijevanja, s visoko podignutim nožem, u ruci koja joj se više nije tresla, mirna i sigurna, poludjela od straha i očaja i povrijeđenog osjećaja za pravdu, preko praga i u sobu, gdje je Freud stajao nimalo potresen onim što mu se odigralo pred očima - i gdje u zgužvanoj postelji nije Kroz vijavicu vlastitoga daha i kroz praskanji Stoje gledala na predvorje. upravo kroz otvorena prednja vrata izlazio na vc .a. Soba je bila prazna. Kad je vrata stigla t nego št lako se mjesečina što se cijedila u kuću već bila smračila, najednom je sasvim utrnula, zbog Čega joj se meso na šiji nabraln od zlih slutnji. Okrenula se. pritisla leđa na okvir vrata, sigurna daje ubojica tik iza nje, kao obris na prozom koji zaklanja mjesečev sjaj. ali ga nije bilo. Srebrne zrake nisu više bojile staklo. Očito su olujni oblaci što su se valjali sa sjeverozapada još od prije ponoći, napokon^astrli mjesec. Gurnula je zakretna vrata i ušla u kuhinju. Nije morala upaliti fluorescentne ploče na stropu. Nad gornjom je pećnicom, na štednjaku koji ih je imao dvije, bio digitalni sat sa zelenim slovima koja su zračila zapanjujuću količinu svjetla, upravo dovoljnu da uspije naći put u prostoriji. Sjećala se da je s jedne strane sudopera od nehrđajućeg čelika vidjela kut mesarskog panja. Sudoperi su bili ispred Šireg od dva prozora. Kliznu-laje rukom po hladnim granitnim pultovima sve dok nije našla zapamćenu drvenu površinu. Kuća iznad nje kao da se Ispunila tišinom reda višega no ikad dosad. Pod mesarskim je panjem bila ladica u kojoj se nadala naći noževe. 1 našla ih je. Uredno ucijepljene u držač. Izvukla je jednog. Prekratak. Drugi. Bio je to nož za kruh stupim, zaobljenim vrhom. TVeđ kojeg je našla bio je mesarski nož. Oprezno je provjerila oštricu na jagodici palca I otkrila daje zadovoljavajuće oštar. A na katu je Laura kriknula, Chvnaje pojurila prema vratima dnevne sobe. ali je intuitivno osjetila da ne bi smjela poći tim putem. Umjesto toga je poletjela prema stražnjim stubama, iako se njima nije mogla uspeti bez buke. Upalila je svjetlo na stubištu. Ubojica je tu nije mogao vidjeti. A na katu je Laura kriknula ponovno- bio je to jeziv vapaj očaja. bola. užasa, nalik na krik što se mogao čuti u komorama s otrovnim plinom u Dachauu ili u sobama za ispitivanje, bez ijednog prozora, u eri gulaga. Nije to bio krik koji je dozivao u pomoć, pa čak niti preklinjao za milost, bio je to vapaj za oslobođenjem po svaku cijenu, pa i po cijenu smrti. Chvna se usperurala protiv tog krika koji joj je pružao stvarni otpor, kao daje ronilac koji se s mukom probija na površinu boreći se sa silnom težinom vode. Hladan kao arktička struja, taj ju je krik sledio, odrvenio je, ledeno zakuckao u šupljinama kostiju. Skoro ju je svladala nezadrživa potreba da krikne stupaš Laurom, kao što i pas zajauče u sućuti kad začuje drugog psa da pati; bila je to iskonska potreba za zavijanjem u jadu, ' Kjspomoćnošću ljudskog postojanja u svemiru punom mrtligao u spirali, u tuljenje za majkoi a, isuviše uplašena od samoga žive oznatim dojkama hranitelj icama i u sjećala još iz maternice. Jeziva tišina, đenjem shvatila daju j slabe: li trčala maraton. Kao da se

Tišina, zato što je mogla označiti kraj nade. sad je postala opresrvna kao i krik. Pognula je glavu pod šutnjom teškom kao željezna kruna, zgurila ramena i sva se bijedno skupila u se. Bilo bi tako lako nasloniti se na zid. kliznuti na pod, odložiti nož i defenzivno se sklupčati. Naprosto pričekati da ode. Pričekati dok ne stigne neki rođak ili obiteljski prijatelj, dok ne otkriju tijela, odu po policiju i pobrinu :oje i mesarski je nož u zraku pred njom la bi II Imala snage, u bilo kakvom ; Tako razmišljaju gubitnici, i sama samo nekoliko se-e joj je lupalo tako <u bijelih zglavaka. neće otkliziti u staro stanje. Stare su se drvene stube pod njom budile, no ona se kretala brzo, ne obazirući se nimalo na buku. Bila Laura živa ili mrtva, ubojica je svakako zaigran, rastresen svojom igrom, i malo je vjerojatno da čuje išta osim gromoglasne bujice krvi u ušima i onoga što mu govore uzbuđeni unutrašnji glasovi u tom času u kojem drži nož u rukama. Zastala je u gornjem hodniku. Pokretana strahom za Lauru i bijesom rođenim iz zgađenosti nad samom sobom u onom trenutku slabosti na odmorištu. požurila je kraj zatvorenih vrata gostinske sobe da skrene u hodnik u obliku slova L, iza ugla, kraj poluotvorenih vrata domaćinove odaje i krozjantamo svjetlo što se izlijevalo iz nje. Pojurila je duž sjenice izblijedjelih niža i u hodu joj je bijes rastao u raspomamljen gnjev, i bila je Šokirana vlastitom smjetošću. i činilo joj se da klizi sagom, brzo kao da iz ledenu padinu, ravno prema otvorenim vratima Laurine st' bez tresla, mirna i sigurr ja za pravdu, preko | i, poludjela od straha i očaja i povrijeđenog osjeća-raga i u sobu. gdje je Freud stajao nimalo potresen ;ralo pred očima - i gdje u zgužvanoj postelji nije ro okrenula u nevjerici. Laura je nest i vlastitoga daha i kroz praskanje s lako se mjesečina što se cijedila u kuću već bila smračila, naje sasvim utrnula, zbog čega joj se meto na Šiji nabralo od zli!-Okrenula se. pritisla leđa na okvir vrata, sigurna daje ubojica tili kao obris na prozoru koji zaklanja mjesečev sjaj. ali ga nije bilo. zrake nisu više bojile staklo. Očito su olujni oblaci što su se valja verozapada još od prije ponoći, napokon-zastrti mjesec Gurnula je zakretna vrata i ušla u kuhinju. Nije morala upaliti fluorescentne ploče na stropu. Nad gornjom, com, na štednjaku koji ih je imao dvije, bio digitalni sat sa zeleni ma koja su zračila zapanjujuću količinu svjetla, upravo dovoljnu Kuća iznad nje kao da se ispunila tišinom reda v Što ta svinja radi gore u svoj toj rUini. gore u svoj ti Pod mesarskim je panjem bila ladica u kojoj se našla ih je. Uredno ucijepljene u držač. Izvukla je jednog, Prekratak. Drugi. Bio je to nož: Ijenim vrhom, treći kojeg je našla bio je mesarski n< rila oštricu na jagodici palca i otkrila daje zadovo tu je Laura kriknula. Chvna ¦pojuri tjela poći tim putem. Umjesto toga je pi njim stubama, iako se njima nije mogla uspeti bez Upalila je svjetlo na stubištu. Ubojica jc tu nije m užasa, nalik na krik što se mogao čuti u komorama Dachauu ili u sobama za ispitivanje, bez ijednog pi Nije to bio krik koji je dozivao u pomoć, pa čak niti: Chvna se uspentrala je. ledeno zakuckao u šupljina potreba da knkne sirupe s Laurom, Ic i cijeni

irothr tog krika koji joj je pružao stva : mukom probija na površinu boreći se arktička struja, taj ju je krik sledio, ta da pati; bila je to iskonska potreba za zavijanjem preo golom bespomoćnoSću ljudskog pt vih zvijezda, i onda se morala boriti s tim Laurin se krik digao u spirali, u tuljenje ovisnost dojenčeta, isuviše uplašena od sa hu igdje osim u poznatim dojkama hranite đenjem shvatila da ju je tisućumetarska težina krika zaustavila usred koraka. Noge su joj bile slabe: listovi i mišići treperili su joj kao da je protrčala maraton. Kao da se našla na Tubu sloma. Tišina, zato stoje mogla označiti kraj nade. sad je postala opresrvna kao i krik. Pognula je glavu pod šutnjom teškom kao željezna kruna, zgurila Bilo bi lako lako nasloniti se na zid. kliznuti na pod. odkržiti nož i defenzivno se sklupčati. Naprosto pričekati da ode. Pričekati dok ne stigne neki rođak ili obiteljski prijatelj, dok ne otkriju tijela, odu po policiju i pobrinu Umjesto toga. nakon stoje na odmorištu zastala samo nekoliko sežestoko da se Činilo đa Će je svaki udarac srušiti snogu. Ruke su joj se tresle nekontrolirano. U njezinu stisku bijelih zglavaka, la bi li imala snage, u bilo kakvom sukobu, valjano ubosti i rasporiti. teklili se deset godina preobrazila u dobitnika i bila je čvrsto odlučila da Stare su se drvene stube pod njom budile, no ona se kretala brzo. ne obazirući se nimalo na buku. Bila Uura živa ili mrtva, ubojica je svakako zaigran. bujice krvi u ušima i onoga što mu govore uzbuđeni unutrašnji glasovi u tom času u kojem drži nož u nikama. Zastala je u gornjem hodniku. Pokretana strahom za Lauru i bijesom rođenim iz zgađenosti nad samom sobom u onom trenutku slabosti na hodnik u obliku slova L. iza ugla. kraj poluotvorenih vrata domaćinove odaje i kroz ja mamo svjetlo što se izlijevalo iz nje. Pojurila je duž sjenice izblijedjelih ruža i u hodu joj je bijes rastao u raspomamljen gnjev, i bila je šokirana vlastitom smjelosću. i činilo joj se da klizi sagom, brzo kao da klizi niz ledenu padinu, ravno prema otvorenim vratima Laurine sobe, bez oklijevanja, s visoko podignutim nožem, u ruci koja joj se više nije tresla, mirna i sigurna, poludjela od straha i očaja i povrijeđenog osjećaonim što mu se odigralo pred očima - i gdje u zgužvanoj postelji nije doljejedva osvijetljen blijedim gici strah. Izgledao oj graciuznosti s k je obdaren divljim nije bio pištolj 5 prigušivačem kojim je ubio Paula Tem-pletona. možda mu je bio zataknut za pojas. Ako pokuša pobjeći, mogao bi potegnuti pištolj i ustrijeliti je dok još nije daleko. Ali je on iwćf ustrijeliti. Ništa tako lako. Nego će je pogodio' u nogu. oboriti je i zarobiti. Ubaciti je u motornu kućicu s Laurom. Jer će se s njome zacijelo još poželjeti poigrati. Nakon stoje bio gotov s protezanjem, žustro je krenuo prema kući. Pa pločnikom. Na verandu. Unutra. Nijednom se nije okrenuo. Chyni je st . straha, pa je u< Prije nego što joj hrabrost još više uteče, požurila je prema vratima kabine i popela se za volan. Najveća joj je nada bila da će naći ključeve u starteru, u kojem će slučaju pokrenuti motor i odvesti se s Laurom te otići u Napu do policije. Ključeva nije bilo. Pogledala je prema kući i upitala se koliko ga dugo neće biti. Možda sada. kad je s ubijanjem gotovo, traži dragocjenosti. Ili skuplja suvenire. To bi moglo potrajati pet minuta, deset minuta, čak i duže. što bi joj moglo dati dovoljno vremena da izvuče Lauru iz motorne kućice i sakrije je nekamo. Nekako. I još je imala nož. 1 sad je bila u ubojičinu kraljevstvu, no kako on to ne zna. ponovno je stekla onaj dragocjeni faktor iznenađenja.

Pa ipak. srce joj je divlje jurilo, a suha su joj usta bila puna pomalo metalnog okusa grozničave tjeskobe. Sjedalo se zakrenulo i oslobodilo pult. Sad je mogla od volana stupiti u salonski prostor, s ugrađenim sofama tapeciranim zelenom kariranom Čelični je pod. dakako, bio pokriven sagom, ali nakon dugih godina teških putovanja, tiho joj je zaškripao pod nogama. Očekivala je da će stan zaudarati kao kazalište Grand Cuignol, ali nekakvo u kojem se sadističke drame ne glume, no umjesto toga zrak je odi-sao svježe skuhanom kavom i kolačima s cimetom. Kako čudno - i kako vo zadovoljstvo u tako nedužnim užicima. "Laura", prosaptala je, kao da bije ubojica mogao čuti sve do kuće. I tako žešće no ikad, pa ipak šaptom; "Laura!" Iza salona, i otvorena prema njemu, bila je kuhinjica i ugodna niša za blagovanje tapecirana crvenim polivinilom. Nad dm je kutkom za blagovanje visjela svjetiljka napajana iz akumulatora. Laure nije bilo bal nigdje. Orflia je mak) izišla iz prostora za blagovanje, pa stigla do stražnjih vrata što su vodila desno, a kroz koja je ubojica bio ušao s onesviještenom djevojPrva su se vrata otvarala u sićušnu kupaonicu. Taj prostor je bio pravo i do efikasnog projektiranja: nužnik, umivaonik, toaletni ormarić, a u kl piegrada s tušem. Iza drugih je vrata bio ormarić. S kromirane je motke visjelo nekoli Na kraju je dvorane bila mala spavaonica panelirana umjetnim drvor Uzb ia koljen .a izgov, itcljičmoi _ovorila.Još je bila u nesvijesti. Chvnaje nije mogla dići. nije je mogla ponijeti kao što je to učinio ubu jica, pa ju je stoga pokušavala probuditi. Povukla j e ustranu okrajak plahu-i našla se licem u lice s prijateljicom, Oa su joj sad bile safirno plave, ne više nebeski blijedoplave. možd.. i zato stoje svjedo u sobi bilo tako slabo, a možda i zato što su bile začep-Ijene smrću. Usta su joj bila otvorena, a usne ovlažene krvlju. Ta ju je luda jebena gnusna svinja ponijela sa sobom iako je već bil„ mrtva, a zbog Bog bi ga znao kojeg razloga, možda zato stoje ona bil.i nešto Što je mogao dirati ili gledati ili s tim pričati bar nekoliko dana.d.i ga podsjeća na slavni događaj. Suvenir, Gr/ni se bolno zgrčio želudac, ne toliko zbog odbojnosti ili gađenja koliko zbog osjećaja krivnje, zbog osjećaja poraženosti i jalovosti i čistog "O, bebo", rekla je mrtvoj djevojci. "O, bebo, najslađa moja, kako mi je žao. kako mi je strašno žao." lako nije mogla učiniti ništa više od onog stoje pokušala. Jer Stoje mogla učiniti? Nije tu svinju mogla napasti golim rukama kad je stajala Iza njega u gornjem hodniku, dok je vabio pauka što se zibao na niti. Stoje mogla nož. niti se hitrije uspeti stubama. Ta prelijepa djevojka, to drago srce. neće nikad nad muža o kojem je s.i njarila, neće nikad imati djecu koja bi bila blagoslov svijetu zbog jedne jednostavne vrline; činjenice da su njezino djeca. Dvadeset tri godine pripit manja da dade svoj doprinos, da promijeni život drugih ljudi, tako puna ideala i nade: sad, međutim, njezin dar neće nikada biti darovan i svijet će zbog toga biti neizmjerno siromašniji. noj gr >j je bio u zavjetrini,, ibdaren divljim ti

gibao bio pištolj s prigušivačem kojim je ubio Paula Tem-pletona, možda mu je bio zataknut za pojas. Ako pokuša pobjeći, mogao bi potegnuti pištolj i ustrijeliti je dok još nije daleko. Alije on nećt ustrijeliti. Ništa tako lako. Nego će je pogoditi u nogu.obozacijelo još poželjeti poigrati. Nakon Što je bio gotov s protezanjem, žustro je krenuo prema kući. Pa pločnikom. Na verandu. Unutra. Nijednom se nije okrenuo. Chvni je suspregnuti dah mucavo izletio iz usta u bubnjarskom tusti straha, pa je udahnula i stresla se. Prije nego Što joj hrabrost još više oteče, požurila je prema vratima kabine i popela se za volan. Najveća joj je nada bita da će naći ključeve u starteru, u kojem će slučaju pokrenuti motor i odvesti se s Laurom te otići u Napu do policije. Ključeva nije bilo. Pogledala je prema kući i upitala se koliko ga dugo neće biti. Možda sada, kad je s ubijanjem gotovo, traži dragocjenosti. Ili skuplja suvenire. Ib bi moglo potrajati pet minuta, deset minuta, čak i duže, što bi joj mo-; Lauru iz motorne kućice i sakrije je iljevstvu. no kako or nekamo. Nekako, I još je imala nož. t sad je bila u ubojičinu k zna, ponovno je stekla onaj dragocjeni faktor Pa ipak, srce joj je divlje jurilo, a suha su joj usta bila puna pomalo metalnog okusa grozničave tjeskobe. Sjedalo se zakrenulo i oslobodilo pult. Sad je mogla od volana stupiti u salonski prostor, s ugrađenim sofama tapeciranim zelenom kariranom Čelični je pod. dakako, bio pokriven sagom, ali nakon dugih godina teških putovanja, tiho joj je zaškripao pod nogama. Očekivala je da će stan zaudarati kao kazalište Grand Cuignol. ali nekakvo u kojem se sadističke drame ne glume, no umjesto toga zrak je odi-sao svježe skuhanom kavom i kolačima s cimetom. Kako čudno - i kako "Laura", prošaptala je, kao da bije ubojica mogao čuti sve do kuće, I tako žešće no ikad, pa ipak šaptom: "Laura!" govanje tapecirana crvenim polivinilom. Nad tim je kutkom za blagovanje visjela svjetiljka napaji nigdje. bila i vanjskih vrata, duž vozačeve stran ik osvijetljen niskovoltnom sigurni sada crn, L|jevo su bila dvoja zatvoi Prva su se vrata otvarala u sićušnu kupaonicu. Taj prostor je bio pravo čudo efikasnog projektiranja: nužnik, umivaonik, toaletni ormarić, a u kutu pregrada s tušem. Iza drugih je vrata bio ormarić, S kromirane je motke visjelo nekoliko preobuka. Na kraju je dvorane bila mala spavaonica panelirana umjetnim drvom i ormar s polivinilskim vratima na harmoniku. Mršavo svjetlo s hodnika nije bas jako osvjetljavalo prostoriju, ali je Chvna ipak vidjela dovoljno da prepozna Lauru. Djevojka je ležala licem na uskom krevetu, povijena u plahtu ispod koje su ostali otkriveni samo njezina sitna bosa stopala i Uzbuđeno je saptom počela izgovarati prijateljičino ime. pa prišla kreLaurajoj nije odgovorila. Još je bila u nesvijesti. divna je nije mogla di6, nije je mogla ponijeti kao stoje to učinio ubojica, pa ju je stoga pokušavala probuditi. Povukla je ustranu okrajak plahte i našla se licem u lice s prijateljicom.

Oči su joj sad bile safirno plave, ne više nebeski blijedoplave, možda i zato što je svjetlo u sobi bilo tako slabo, a možda i zato što su bile začep-Ijene smrću. Usta su joj bila otvorena, a usne ovlažene krvlju. mrtva, a zbog Bog bi ga znao kojeg razloga, možda zato stoje ona bila nešto stoje mogao dirati ili gledati ili s tim pričati bar nekoliko dana, da ga podsjeća na slavni događaj. Suvenir. Oiyni se bolno zgrčio Želudac, ne toliko zbog odbojnosti ili gađenja koliko zbog osjećaja lorvnje, zbog osjećaja poraženosti i jalovosti i čistog crnog očaja. "O. bebo", rekla je mrtvoj djevojci. "O, bebo. najslađa moja. kako mije žao, kako mi je strašno žao." lako nije mogla učiniti ništa više od onog što je pokušala. Jer što je mogla učiniti7 Nije tu svinju mogla napasti golim rukama kad je stajala iza njeučiniti? Nije se mogla vratiti u kuhinju nimalo prije, niti imalo brže naći "Tako m ,e hitrije i On joj je bio u zavjetrini, a ona se napol pobojala da bi joj mogao nanjušiti strah. Izgledao je više kao životinja nego kao čovjek, čak i u toj fluidnoj gracioznosti s kojom se gibao, i ona je bez imalo muke povjerovala daje obdaren divljim talentima i nadnaravnim osjetima. lako mu u ruci nije bio pištolj s prigušivačem kojim je ubio Paula Tem-pletona, možda mu je bio zataknut za pojas. Ako pokuša pobjeći, mogao bi potegnuti pištolj I ustrijeliti je dokjoš nije daleko. Alije on treće ustrijeliti. Ništa tako lako. Nego će je pogoditi u nogu, oboriti Je i zarobiti. Ubaciti je u motornu kućicu s Laurom, Jer će se s njome zacjjelo još poželjeti poigrati. Nakon što je bio gotov s protezanjem, žustro je krenuo prema kući. Pa pločnikom. Na verandu, Unutra. Nijednom se nije okrenuo. Chvni je suspregnuti dah mucavo izletio iz usta u bubnjarskom tušu straha, pa je udahnula i stresla se. Prije nego što joj hrabrost još više oteče. požurila je prema vratima kabine i popela se za volan. Najveća joj je nada bila da će naći ključeve u starteru. u kojem Će slučaju pokrenuti motor i odvesti se s Laurom te otići u Napu do policije. Ključeva nije bilo. Pogledala je prema ku6 i upitala se koliko ga dugo neće biti. Možda sada. kad je s ubijanjem gotovo, traži dragocjenosti. Ili skuplja suvenire. To bi moglo potrajati pet minuta, deset minuta, čak i duže. što bijoj moglo dati dovoljno vremena da izvuče Lauru iz motorne kućice i sakrije je nekamo. Nekako, I još je imala nož. I sad je bila u ubojičinu kraljevstvu, no kako on to ne zna, ponovno je stekla onaj dragocjeni faktor iznenađenja. Pa ipak, srce joj je divlje jurilo, a suha su joj usta bila puna pomalo metalnog okusa grozničave tjeskobe. Sjedalo se zakrenulo i oslobodilo pult. Sad je mogla od volana stupiti Čelični je pod. dakako, bio pokriven sagom, ali nakon dugih godina teških putovanja, tiho joj je zaškripao pod nogama. Očekivala je da će stan zaudarati kao kazalište Grand Cuignol, ali nekakvo u kojem se sadističke drame ne glume, no umjesto toga zrak je odi-sao svježe skuhanom kavom i kolačima s cimetom. Kako čudno - i kako vu zadovoljstvo u tako nedužnim užicima. "Laura", prošaptala je. kao da bije ubojica mogao čuti sve do kuće. I tako žešće no ikad, pa ipak šaptom: "Laural" Iza salona, i otvorena prema njemu, bila je kuhinjica i ugodna niša za blagovanje tapecirana crvenim polivinilom. Nad tim je kutkom za blagovanje visjela svjetiljka napajana iz

Chvnaje malo izišla nigdje. a stigla Straga od tih vanjskih vrata, duž vozačeve strane vo pretrpani hodnik osvijetljen niskovoltnom sigurnosno tu i svjetlamik, sada crn. lijevo su bila dvoja zatvorena bila i treća, odškrinuta. do efikasnog projektiranja: nužnik, umivaonik, toaletu Na kraju je dvorane bila baš jako osvjetljavalo prostoriju, ali je Chyna ipak vidjela dovoljno da prepozna Lauru. Djevojka je ležala licem na uskom krevetu, povijena u Uzbuđeno je šaptom počela izgovarati prijateljičino ime, pa prišla kre vetu i pala na koljena. Laura joj nije odgovorila. Još je bila u nesvijesti. Chvna je nije mogla dići, nije je mogla ponijeti kao stoje to učinio ubojica, pa ju je stoga pokušavala probuditi. Povukla je ustranu okrajak plahte i našla se licem u lice s prijateljicom. Oči su joj sad bile safirno plave, ne više nebeski blijedoplave, možda i zato što je svjedo u sobi bilo tako slabo, a možda i zato što su bile začep-Ijene smrću. Usta su joj bila otvorena, a usne ovlažene krvlju. Ta ju je luda jebena gnusna svinja ponijela sa sobom iako je već bila mrtva, a zbog Bog bi ga znao kojeg razloga, možda zato stoje ona bila nešto stoje mogao dirati ili gledati ili s tim pričati bar nekoliko dana. da ga podsjeća na slavni događaj. Suvenir, Chvni se bolno zgrčio želudac, ne toliko zbog odbojnosti ili gađenja koliko zbog osjećaja krivnje, zbog osjećaja poraženosti i jalovosti i čistog "O. bebo", rekla je mrtvoj djevojci. "O. bebo, najslađa moja, kako mi je lako nije mogla učiniti rdšta više od onog Što je pokušala. Jer stoje mogla učiniti? Nije tu svinju mogla napasti golim rukama kad je stajala iza njega u gornjem hodniku, dok je vabio pauka što se zibao na niti. Stoje mogla učlnhi? Nije se mogla vratiti u kuhinju nimalo prije, niti imalo brže naći nož, niti se hitrije uspeti stubama. "Tako mi je žao." Ta prelijepa djevojka, to drago srce, neće nikad naći muža o kojemje sanjarila, neće nikad imati djecu koja bi bila blagoslov svije i u zbog jedne jednostavne vrline: činjenice da su njezi™ djeca. Dvadeset tri godine pripremanja da dade svoj doprinos, da promijeni život drugih ljudi, tako puna vijcima pričvršćenu a ugrađeni noćni onnarić. Ali u trenutku kad je napiZastato je sa sklopkom svjetiljke između palca i kažiprsta, a srce joj je opet poletjelo, zato Jto se uplašila da će sasvim zakočiti, izvući se iza volana, pa doći straga, u mah] spavaonicu. Sad kad sukob vise nije mogao spasiti Lauru, sada kad se Oivnin rastaljeru gnjev ohladio do ljutnje, nadala se samo da će mu izbjeći, da će pobjeći i vlastima dati informacije potrebne da ga nađu. Vozilo se, međutim, ipak nije sasvim zaustavilo, nego je široko zavilo na asfaltiranu površinu i još jednom ubrzalo. Seoska cesta. Koliko se Chvna sjećala, sljedeće će križanje biti s državnom cestom broj 29, onom kojom su se Laura i ona dovezle jučer popodne. Tb i tamo nema. Nije bai bilo vjerojatno da će posjetiti išta od toga ili zaklati još koju nedužnu usnulu obitelj- Noć je istjecala. Kvrcnulaje prekidačem svjetiljke i na krevet je pao krug mutnoga svjeda. Trudila se ne gledati truplo, iako je bilo uglavnom skriveno posteljinom u koju je bilo umotano. Ako sada bude puno razmišljala o Lauri, usr-katćeje glib crne malodušnosti. Ako je željela preživjeti, morala je ostati energična i bistre glave. lako nije bilo vjerojatno da će naći oružje bolje od mesarskoga noža, ipak nije mogla ništa Izgubiti ako ga potraži. Budući da je ubojica bio naoiužan pištoljem s prigušivačem, u motornoj je kućici možda držao i

Jedini noćni ormarić imao je dvije ladice. U gornjoj su bila dva jastučića gaze, nekoliko zelenih i žutih spužvi za pranje suda, plastična boca-prsza kosu s drškom od kornjačevine, napol prazna tuba kozmetičkog gela, puna boca losiona za kosu od aloe vere. Šiljasta kliješta sa žutim gumenim ručicama te jedne škare. Mogla je zamisliti neke od upotreba tih stvari, a o drugima nije htjela ni misliti. Ponekad su, nedvojbeno, žene koje bi unio u tu prostoriju još Razmislila je o škarama. Mesarski bi nož. međutim, ako bi se ukazala potreba, bio mnogo korisniji, U nižoj, dubljoj ladici bila je kutija od tvrde plastike, vrlo slična kuriji s ribičkim priborom. Kad ju je otvorila, pronašla je kompletan pribor za šivanje s brojnim špulama konca raznih boja, jastučić za igle, paketić igala, štajoj od toga nije bilo ni od kakve koristi, pa je to sklonila. Kad se digla s koljena, opazila je da je prozor iznad kreveta zatvoren šperpločom vijcima pričvršćenom za zid. Između šperploče i okvira prozora bib je pričcpljeno nekoliko nabora plave tkanine: bio je to rub panela sa zavjesom, skrivenog iza šperploče. Izvana se činilo da je prozor samo zastrt. Onaj tko bi se našao unutra, čak i kad bi bio toliko domišljat da se oslobodi spona, ne bi nikad uspio štolj ili išta što hi moglo poslužiti kao oružje. Obišla je krevet i stigla do poirvinilskih vrata u obliku harmonike, koja su visjela s gornje sinje. Kad je ta preklopila vrata povukla ustranu, ona su se sabila ulijevo u nabore, a u ormaru je bio mrtvac. Sok je Chvnu odbacio do kreveta. Madrac ju je zahvatio iza koljena. Skoro je pala na leđa. preko Laure. Uspjela je sačuvati ravnotežu, ali je ispustila nož. U dnu su ormara bile postavljene zavarene čelične ploče, učvršćene za okvir vozila radi ojačanja. Za čelik su bila privarena dva kotura. Široko rastavljena i visoko postavljena. Sa zapešćima zakovanim za kolute, mrtvac je visio ruku raširenih kao razapet. Noge su mu bile skupljene, kao Kristu na križu-ali ipak ne probijene čavlom, nego sputane još jednim kolutom u podu ormara. Bioje mlad: sedamnaest, osamnaest, sigurno nije imao dvadeset. Njegovo vitko blijedo tijelo, odjeveno samo u kratke pamučne hlačice, bilo je grdno izubijano. Glava mu nije visjela naprijed, pala na prsa, nego je podignute lijeve ruke. Imao je gustu i kovrčavu crnu kosu. Vjeđe su mu bile čvrsto zašivene zelenim koncem. A žutim koncem dva su gumba iznad gornje usne bila povezana s odgovarajućim parom gumba tik ispod Chvnaje začula vlastiti glas kako se obraća Bogu. Bilo je to neartikulirano, p ne kl inju će buncanje. Stisnula je zube i zagrcnula se vlastitim riječima, iako je bib nevjerojatno da bi joj se glas, nadglasavši brujanje motora i bruj velikih kotača, prenio do prednjeg dijela motorne kućice. Povukla je i zatvorila nabrani pandod polivinila, lako je bio tako tanak, kretao se teško kao vrata od trezora. Magnetski je zasun sjeo na svoje mjesto uz zvuk pucanja kosti. Ni u jednom udžbeniku što ga je ikada pročitala, niti u jednom opisu slučaja sociopatskog nasilja njje nikad našla opis zločina tako slikovitog bi poželjelaotići u kut I sjesti na pod i povući koljena na prsa i obgrliMora steći vlast nad sobom, i to brzo. krenuvši od svog manlčnog disanja. Gutalajezrak.srkalaga iz dubine pluća, pa ipak kao da joj ga nikako nije bilo dosta. Stoje dublje i brže udisala. sve joj se više vrrjelo u glavi. Periferija joj je vidnog po(ja poklekla pred tamom, tako da je na kraju njezinukraju. * a a u musavu spava u so u motorne u ice na Kelda je sebi da Je taj mladić u ormaru, kad se ubojica prihvatio igle i konca, već bio mrtav. A ako nije bio mrtav, bar je milosrdno bio u nesvijesti. A onda je rekla samoj sebi da prestane

o tome misliti, zato što od razmišljanja o tome tunel samo postaje još duži i uži, a spavaonica sve dalja i svjetla mračnija no ikad. Zabila je liceu dlanove i ruke su joj bile hladne, ali joj je lice bilo još hladnije. Zbog razloga sasvim joj neshvadjivih, pomislila je na Kce svoje majke Prisjetila se da je vidjela lampu za čitanje, kakvu nalazimo po ljekarnama, vijcima pričvršćenu za ugrađeni noćni ormarić. Ali u trenutku kad je napipala put preko prostorijlce, motorna je kućica počela usporavati. Zastala je sa sklopkom svjetiljke između palca i kažiprsta, a srcejojjeopet poletjelo, zato što se uplašila da će sasvim zakočiti, izvući se iza volana, pa doći straga, u malu spavaonicu. Sad kad sukob više nije mogao spasiti Lauru, sada kad se Chynln rastaje™ gnjev ohladio do ljutnje, nadala se samo da će mu izbjeći, da će pobjeći i vlastima dati informacije potrebne da ga nađu. Vozilo se. međutim. Ipak nije sasvim zaustavilo, nego je široko zavilo na asfaltiranu površinu i još jednom ubrzalo. Seoska cesta. Koliko se Oryna sjećala, sljedeće će križanje biti s državnom cestom broj 29, onom kojom su se Laura i Ona dovezle jučer popodne. Tu i tamo nema. Nije baš bilo vjerojatno da će posjetiti išla od toga ili zaklati još koju nedužnu usnulu obitelj. Noć je istjecala. Kvrmula je prekidačem svjetiljke i na krevet je pao krug mutnoga svjetla. Trudila se ne gledati truplo, iako je bilo uglavnom skriveno posteljinom u koju je bilo umotano. Ako sada bude puno razmišljala o Lauri, usr-kat ćeje glib crne malodušnosti. Ako je željela preživjeti, morala je ostati energična I bistre glave. lako nije bilo vjerojatno da će naći oružje bolje od mesarskoga noža. ipak nije mogla ništa izgubiti ako ga potraži. Budući da je ubojica bio dru'gova1t^noC>orumžje.Pr'gU ^ " m0t" °" Jedini noćni ormarić imao je dvije ladice. U gornjoj su bila dva jastučića gaze. nekoliko zelenih i Žutih spužvi za pranje suđa, plastična boca-prs-kalica s nekakvom bistrom tekućinom, namot platnene trake, češalj. četka za kosu s drškom od kornjačevine, napol prazna tuba kozmetičkog gela. puna boca losiona za kosu od aloe vere. šiljasta kliješta sa žutim gumenim lučkam: Mogla je zamisliti neke od upotreba tih sr ni misliti. Ponekad su. nedvojbeno, žene koj tule Žive kad bi ih položio na krevet. toga nije A bila je kutija od tvrde plastike, vrlo slična kuti. idjuje otvorila, pronašla je kompletan pribor zaš ia konca raznih boja, jastučić za igle, paketić igah konca, te bogatu zbirku gumba i ostali pribor. N se digla s koljena, opazila je da je prozor iznad kreveta zatvoren špei pločom vjjeima pričvršćenom za zid. Između šperploče i okvira prozora bit je pričepljeno nekoliko nabora plave tkanine: bio je to rub panela sa zavji som, skrivenog iza šperploče. Izvana se činilo da Je prozor samo zastrt. Onaj tko bi se našao unutri čak i kad bi bio toliko domišljat da se oslobodi spona, ne bi nikad usni samo ormar, kao jedino mjesto na kojem se mogla p, štolj ili išta što bi moglo poslužiti kao oružje. Obišli polivhiilskih vrata u obliku harmonike, koja su visjels spustila t Haje sačuvati ravnotežu, ali je U dnu su ormara bile postavljene zavarene Čelične ploče, učvršćene za okvir vozila radi ojačanja. Za čelik su bila privarena dva koluta, široko rastavljena i visoko postavljena. Sa zapešćima zakovanim za kolute, mrtvac je visio ruku raširenih kao razapet. Noge su mu bile skupljene, kao Kristu na križu-ali ipak ne probijene čavlom, nego sputane još jednim

Bioje mlad: sedamnaest, osamnaest, sigumo nije imao dvadeset. Njegovo vitko blijedo tijelo, odjeveno samo u kratke pamučne hlačice, bilo bila nagnuta na stranu, a lijeva mu je sljepoočnica počivala na bicepsu la povezana s odgovarajući! elikih kc da bi poželjela ot io da bi joj se glas. i riječilo prednjeg dijela motorne kućice. Povukla je i zatvorila nabrani partel od polivinila, lako je bio tako tanak, kretao se teško kao vrata od trezora. Magnetski je zasun sjeo na svoje mjesto uz zvuk pucanja kosti. Ni u jednom udžbeniku Što ga je ikada pročitala, niti u jednom opisu slučaja sociopatskog nasilja nije nikad našla opis zločina tako slikovitog t i sjesti na pod i povući koljena na prsa i obgrli-¦ to učinila sada - izabravši pritom kut najdalji ia. Gutala je zrak, srkala ga iz dubine p bilo dosta. Što je dublje i brže udis: ferija joj je vidnog polja poklekla pi '. dugi crni tunel gledala u musavu S| ^klaje sebi da je taj mladić u orman i i svjetla mračnija no ikad, je lice u dlanove i ruke su joj bile g razloga sasvim joj neshvadjivil Prisjetila se da je vidjela lampu za čitanje, kakvu nalazimc vijcima pričvršćenu za ugrađeni noćni ormarić. Ali u trenutku kad je napipala put preko prostorijice, motorna je kućica počela usporavati. Zastala je sa sklopkom svjetiljke između palca i kažiprsta, a srce joj je opet poletjelo, zato što se uplašila da će sasvim zakočiti, izvuci se iza volana, pa doći straga, u malu spavaonicu. Sad kad sukob više nije-mogao spasiti Lauru, sada kad se Orjnin rasta|jeni gnjev ohladio do ljutnje, nadala se samo da će mu izbjeći, da će pobjeći I vlastima dati informacije potrebne da ga nađu. Vozilo se, međutim, ipak nije sasvim zaustavilo, nego je široko zavilo na asfaltiranu površinu i još jednom ubrzalo. Seoska cesta, Koliko se Chvna sjećala, sljedeće će križanje biti s državnom cestom broj 29, onom kojom su se Laura i ona dovezle jučer popodne. Tu i tamo neki su odvojci vodili prema drugim vinogradima, malim farmama i kućama. Nije baš bilo vjerojatno da će posjetiti išta od toga ili zaklati još koju nedužnu usnulu obitelj. Noć je istjecala. Kvrcnulaje prekidačem svjetiljke i na krevet je pao krug mutnoga svjeda. Trudila se ne gledati truplo, iako je bilo uglavnom skriveno posteljinom u koju je bilo umotano. Ako sada bude puno razmišljala o Lauri, usr-kat ćeje glib crne malodušnosti. Ako je željela preživjeti, motala je osta-u energična i bistre glave. lako nije bib vjerojatno da će nao oružje bolje od mesarskoga noža, ipak nije mogla ništa izgubiti ako ga potrazi. Budući da je ubojica bio naoružan pištoljem s prigušivačem, u motornoj je kućici možda držao i drugo vatreno oružje, Jedini noćni ormarić Imao je dvije ladice. U gornjoj su bila dva jastučića gaze, nekoliko zelenih i žutih spužvi za pranje suđa, plastična boca-prs-kalica s nekakvom bistrom tekućinom, namot plamene trake, češalj. četka za kosu s drškom od kornjačevine, napol prazna tuba kozmetičkog gela, puna boca losiona za kosu od aloe vere. šiljasta kliješta sa žutim gumenim Mogla je zamisliti neke od upotreba tih stvari, a o drugima nije htjela ni misliti. Ponekad su, nedvojbeno, žene koje bi unio u tu prostoriju još bile žive kad bi ih položio na krevet. Razmislila je o Škarama, Mesarski bi nož. međutim, ako bi se ukazala U nižoj, dubljoj ladici bila je kutija od tvrde plastike, vrlo slična kutiji s ribičkim priborom. Kad ju je orvonla. pronašla je kompletan pribor za šivanje s brojnim špulama konca raznih

boja. jastučić za igle, paketić igala, spravicu za uvlačenje konca, te bogatu zbirku gumba i ostali pribor. NiKad se digla s koljena, opazila je da je prozor iznad kreveta zatvoren šperpločom vijcima pričvršćenom za zid. Između Šperploče i okvira prozora bilo je pričepljeno nekoliko nabora plave tkanine: bioje to rub panela sa zavjesom, skrivenog iza šperploče. Kako u pretrpanoj spavaonici nije bik) drugog namještaja, ostao je još samo ormar, kao jedino mjesto na kojem se mogla ponadan da će naći pi Štolj ili išta što bi moglo poslužiti kao oružje. Obišla je krevet i stigla rio polivinilskih vrata u obliku harmonike, koja su visjela s gornje sinje, ta preklopna vrata povulda ustranu. ona su se sabila ulijevo u ruje l koljen okvir vozila radi ojačanja. Za čelik su bila privarena dva koluta. Široko rastavljena i visoko postavljena. Sa zapešćima zakovanim za kolute, mrtvac je visio ruku raširenih kao razapet. Noge su mu bile skupljene, kao Kristu na križu - ali ipak ne probijene čavlom, nego sputane još jednim Bioje mlad: sedamnaest, osamnaest, sigumo nije imao dvadeset. Nje govo vitko blijedo tijelo, odjeveno samo u kratke pamučne hlačice, bilo je grdno izubijano. Glava mu nije visjela naprijed, pala na prsa. nego je bila nagnuta na stranu, a lijeva mu je sljepoočnica počivala na bicepsu podignute lijeve ruke. Imao je gustu i kovrčavu crnu kosu. Vjeđe su mu bile čvrsto zašivene zelenim koncem. A žutim koncem dva su gumba izChyna je začula vlastiti glas kako se obraća Bogu. Bilo je to neartikulirano, prcklinju će buncanje. Stisnula je zube i zagrcnula se vlastitim riječima, iako je bilo nevjerojatno da bi joj se glas, nadglasavši brujanje motora i bruj velikih kotača, prenio do prednjeg dijela motorne kućice, ra. Magnetski je zasun sjeo na svoje mjeNi u jednom udžben iti u jednom i upravo je to učinila sada - sanja. Gutala je zrak, sricala ga iz dubine pluća, pa ipak kao da joj ga nikako nije bib dosta. Stoje dublje i brže udisala. sve joj se više vrtjelo u glavi. Periferija joj je vidnog polja poklekla pred tamom, tako da je na kraju kroz dugi oni tunel gledala u musavu spavaću snbu motorne kućice na -sti. A onda je rekla sam azmišljanja o tome tun. dalja i svjetla mračnija r Svjetiljka je nad stolom za blagovanje bila upaljen, njem se dijelu vozila zeleno krijesila ploča s instrumentima - a ispred vjetrobrana, farovi su bili srebrni mačevi. Nakon što je pošla naprijed pokraj kupaonice te izišla iz dobrodošle sjene, čučnulaje iza panelirane stranice niše za jelo. Zi mula je preko počinio Joj se daje tako blizu - i, po prvi put, ranjiv, Chyna, međutim, ipak nije bila tako Luda da zapuže naprijed i napadne ga dok vozi. Ako je čuje kako dolazi ili pogleda u retrovizor i opazi je. brzo će zavrnuti volan ili nagaziti na kočnice, tako da će se rasprostrti. Tada bi možda uspio zaustaviti vozilo i stići do nje prije nego što stigne do stražnjih vrata - a mogao bi se i zakrenuti u stolcu i oboriti je metkom. Ulaz kroz koji je bio unio Lauru bio joj je odmah slijeva. Sjela je na pod i stavila noge u jamu kraj ulaza, okrenuta vratima, skrivena od vozača nišom za jelo. Nije kanila skočiti dok vozač ili ne stane na križanju ili ne ude u zaoni nogu ili st svijest fekakos ladaće

bijeg u slobodu. Čak i u nevjerojatnom slučaju daje ne vidi. vjetar će joj čim ode glasno zalupiti vrata za leđima: ubojica će naslutiti da nije bio sam sa svojom zbirkom leševa, pa će zaustaviti kraj ceste i vratiti se kolnikom, panično, da pogleda što je to bilo. A možda se i ne uspaničari. Možda se uopće ne uspaničari. Mnogo je vjerojatnije da će početi pretraživati s onom svojom mračnom, melodičnom, strojnom efikasnošću. Taj je momak sav kao stvoren za vlast i moć. lajel Io smanjio brzinu, Chvna s rzalo rad. Kad je vozač i podigla u čučanj i poSjećala se zveckanja što gaje čula kad je bila u možda. Možda je to bilo tako zbog sigurnosnih razlog spo takne o trupla zalivenih u* Motorna se kućica provukla kroz križanje i r Trebala je znati da bijeg neće biti lak. Ništn Sjela je, naslonila se na oblogu niše za don vratima i ljutilo zamišljena. No dobro, jedna je prednost ipak bila na njezinoj strani. On nije znao daje ona u vozilu. Ako ne može naprosto otvoriti vrata i iskočiti, ako ga bude morala ubiti, onda može ostati tu ležati i čekati kraj niše za blagovanje, pa iznenaditi tu svinju, rasuti mu crijeva, prekoračiti ga i izići naprijed. Prije samo nekolika minuta bita gaje spremna ubiti, pa se na to mogla I ponovKroz pod su se dizale vibracije motora i napola joj odrvenile zadnjicu. Da totalno odrveni, to bi bilo dobroi uskoro se pokazalo da sag nedovoljno omekšava pod, pa ju je zaboljela trtica. Prebacila je težinu s polutke na polutku, nagnula se naprijed pa natrag: ništa joj od toga nije donijelo olakšanje duže od nekoliko sekundi. Bol joj se proširio do šije i lagana je neugoda eskalirala u ljutu patnju. Dvadeset minuta, pola sata, četrdeset minuta, sat. još duže, Chyna je podnosila agoniju tako što je pokušavala zamisliti sve načine na koje bi se njezin bijeg mogao odvijati kad se motorna kućica jednom zaustavi i ubojica iziđe iza volana. Koimitrirala se. O svemu temeljito promislila. Sve isplanirala za slučaj bezbrojnih eventualnosti. Na koncu, međutim, nije više mogla misliti ni na što osim na bol. Motorna je kućica bila hladna, a u rupi za stubu grijača nije ni bilo. Vibracije motora i ceste prodirale su joj kroz cipele i neumorno udarale u pete i potplate. Svijala je prste na nogama jer se bojala da bi u hladnim, bolnim stopalima i sve ukočenljim mišićima listova mogla dobiti grčeve i zateturati kad dođe trenutak da krene u akciju. Onda je, s nekom čudnom veselošću, izluđujuće nalik očaju, pomislila: Zaboravi na žalost. Zaboravi na nepravdu. I sad mi samo daj udobni stoke za maju razmaženu guzicu i samo me pusti da malo odsjedim dok mise noge opet ne zagriju, a poslije mi ako želiš, možeš uzeti i živoL Ta produžena neaktivnost nije samo uzela tjelesni danak, nego ju je uskom počela i deprimirati. Još onda u kući. kad je prvi put začula uljeza, pn-je nego stoje i došao u njezinu sobu. Chvnaje shvatila da se sigurnost krije u kretanju. A sad se u gibanju, u skretanju misli krila emotivna sigurnost. Okolnosti su, međutim, zahtijevale da se snuri i čeka. Imala je i previše vreilagoslc u, tiho j 10 je svjetlo u hc za blagovanje bila upaljena kao i prije. U prednjem se dijelu vozila zeleno krijesila ploča s instrumentima - a ispred Nakon što je pošla naprijed pokraj kupaonice te izišla iz dobrodošle sjene, čučnulaje iza panelirane stranice niše za jelo. Zimulaje preko polumjeseca niše na vozačevu šiju, daleku oko šest metara. Cink) joj se da je tako blizu - i. po prvi put, ranjiv.

Chvna, međutim, ipak nije bila tako luda da zapuže naprijed i napadne ga dok vozi. Ako je čuje kako dolazi ili pogleda u retrovizori opazi je, brzo možda uspio zaustaviti vozilo i stići do nje prije nego Što stigne do stražUlazkr netkom. je odmah slijeva. Sjela je i r da mora silno smanjiti brzinu. Nije smjela rt gu ili se od udarca onesvijesti, zato što onda r ; i sigumo se sakriti. čim ode glasno zalupiti vrata za leđima) ubojica Će naslutiti da nije bio sam sa svojom zbirkom leševa, pa će zaustaviti kraj ceste i vratiti se kolnikom, panično, da pogleda Što je to bilo. A možda se 1 ne uspaničari. Možda se uopće ne uspaničari. Mnogo je vjerojatnije daće početi pretraživati s onom svojom mračnom, metodič-uom. strojnom efikasnošću. Taj je momak sav kao stvoren za vlast i moć. i Chvna bi teško mogla i zamisliti da je on ikad podlegao panici. Motorna je kućica usporila i Oiynino je srce ubrzalo rad. Kad je vozač još malo smanjio brzinu, Chyna se u rupi kraj vrata podigla u čučanj i položila ruku na polugu kvake. Sasvim su se zaustavili, i onda je ona pritisla kipltu, no vrata su bila zaključana. Tiho je ali uporno počela pritiskati gore, dolje, gore - sve uzalud. Nije uspjela naći nikakav gumb za otvaranje brave. Samo ključanicu. Sjećala se zveckanja što ga je čula kadjebilau spavaonici ikad se žde-tra i zatvorio vrata. Zvck, zvek. Zveckanje ključeva. možda. Možda Je ) bilo tako i i u spavaonici naslag, preznost nalaze izvje ca provukla kroz križ: da bijeg neće biti lak a se na oblogu niše 1 Maloprije, kad je prolazila kroz vozilo, od vozačeva sjedala prema stražnjem dijelu. 5 druge je strane vidjela vrata, u prednjem dijelu vozila, iza suvozačeva sjedala. Većina motornih kućica ima dvoja vrata, ali je ovo bio nije išlo naprijed, a zbog istog onog razloga zbog kojega ga nije htjela ti: mogao ju je vidjeti kako dolazi, zbaciti s nogu i ustrijeliti prinego što nekoliki je prednost ipak bila na njezino. strani. On nije znao sko ga bude morah blagovanje, pa izne-iđ naprijed. Prije sa-na to mogla i ponovKroz pod su se dizale vibracije motora i napola joj odrvenile zadnjicu. Da totalno odrveni. to bi bilo dobro; uskoro se pokazalo da sag nedovoljno omekšava pod. pa ju je zaboljela trtica. Prebacila je težinu s polutke na polutku, nagnula se naprijed pa natrag; ništa joj od toga nije donijelo olakšanje duže od nekoliko sekundi. Boljoj se proširio do šije i laganaje neugoda eskalirala u ljutu patnju. Dvadeset minuta, pola sata, četrdeset minuta, sat, još duže, Chvna je podnosila agoniju tako Stoje pokušavala zamisliti sve načine na koje bi se njezin bijeg mogao odvajati kad se motorna kućica jednom zaustavi i ubojica iziđe iza volana. Koncentrirala se. O svemu temeljito promislila. Sve isplanirala za slučaj bezbrojnih eventualnosti. Na koncu, međutim, nije više mogla misliti ni na što osim na bol. Motorna je kućica bila hladna, a u rupi za stubu grijaća nije ni bilo. vibracije motora i ceste prodirale su joj kroz cipele i neumorno udarale u pete i potplate. Svijala je prste na nogama jer se bojala da bi u hladnim, bolnim stopalima i sve ultočenijim mišićima listova mogla dobiti grčeve i zateturati kad dođe trenutak da krene u akciju. Onda je. s nekom čudnom veselošću, izhiđujuce nalik očaju, pomislila: Zaboravi na žalost. Zaboravi na nepravdu. I sad mi samo daj udobni stolac za moju razmaženu guzicu i samo me pusti da mah odsjedim dok mi se noge opet ne zagriju, u poslije mi. akožeUš. možeii J" "

iti.joi or JzeMelesi la uljeza, p la se smiri i čeka. Imala je i previše vr Kad je osjetila daje nastupio pravi trenutak, Chvnaje otvorila vrata. Mali blagoslov, dobar znak: stropno je svjetlo u hodniku bilo ugašeno. Stojeći tako u mraku, tiho je zatvorila vrata spavaonice. Svjetiljka je nad stolom za blagovanje bila upaljena kao i prije. U prednjem se dijelu vozila zeleno krijesila ploča s Instrumentima - a ispred vjetrobrana, farovi su bili srebrni mačevi, sjene, čučnulaje iza panelirane stranice niše za jelo. Zimulaje preko polumjeseca niše na vozačevu šiju, daleku oko šest metara. Činio joj se da je tako blizu-i. po prvi put. ranjiv. Oiyna, međutim, ipak nije bia tako luda da zapuže naprijed i napadne ga dok vozi. Ako je čuje kako dolazi ili pogleda u retrovizor i opazi je. brzo će zavrnuti volan ili nagaziti na kočnice, tako da će se rasprostrti. Tada bi možda uspio zaustaviti vozilo i stići do nje prije nego što stigne do stražnjih vrata-a mogao bi se i zakrenuti u stolcu i oboriti je metkom. i stavila noge u jamu kraj ulaza, okrenuta vratima, skrivena od vozača ž. Kad is n. vjerojatno će kret tako oštar da mora silno smanjiti brzinu. Nije smjela riskirati da ¦ padu slomi nogu ili se od udarca onesvijesti, zato što onda ne bi mogl pobjeći s ceste i sigurno se sakriti. Nije nimalo sumnjala da će on biti svjestan da mu je pobjegla, i to on krene. Čut će kako se vrata otvaraju ili kako oko nje zviždi vjetar, pa ć je vidjeti ili u unutrašnjem ili u vanjskom retrovizoru, kad krene u sve bijeg u slobodu. Čak i u nevjerojatnom slučaju daje ne vidi. vjetar ćeje čim ode glasno zalupili vrata za leđima; ubojica će naslutiti da nije bb sam sa svojom zbirkom leševa, pa će zaustaviti kraj ceste i vratiti se kol nikom, panično, da pogleda stoje to bilo, A možda se i ne uspaničari. Možda se uopće ne uspaničari. Mnogoj, vjerojatn^e da će početi pretraživati s onom svojom mračnom, metodk nom, strojnom efikasnošću. Taj je momak sav kao stvoren za vlast i mot i Chvna bi teško mogla i zamisliti daje on ikad podlegao panici. Motorna je kućica usporila i Chvnino je srce ubrzalo rad. Kad je voza još malo smanjio brzinu. Qiyna se u rupi kraj vrata podigla u čučanj i pc ložila ruku na polugu kvake. Sasvim su se zaustavili, i onda je ona pritisla kisiku, no vrata su bila zt kljucana. Tiho je ali uporno počela pritiskati gore. dolje, gore - sve uzalud Nije uspjela naći nikakav gumb za otvaranje brave. Samo ključanicu. Sjećala se zveckanja što gaje čula kad je bila u spavaonici i kad se žde iač pauka vratio unutra i zatvorio vrata. Zvek. zvek. Zveckanje ključevi ci naslagana trupla, čovjek s potakne o trupla zašive u kući. Ako su mu u spa voljno oprezan. Oprezni Motorna se kućica provukla kroz križanje i opet počela ubrzavati. Trebala je znati da bijeg neće biti lak. Ništa nije bilo lako. Nikada. Sjela je, naslonila se na oblogu niše za doručkovanje, i dalje okrenuti! Maloprije, kad je prolazila kroz vozilo, od vozačeva sjedala prema stražnjem dijelu, s druge je strane vidjela vrata, u prednjem dijelu vozila, iza surijedak stariji model s trima. Njoj se, međutim, u pokušaju da pobjegne, nije išlo naprijed, a zbog istog onog razloga zbog kojega ga nije htjela ni napasti: mogao ju je vidjeti kako dolazi, zbaciti s nogu i ustrijeliti prije nego što ustane. No dobro, jedna je prednost ipak bila na njezinoj strani. On nije znao Kroz pod su se dizale vibracije motora i napola joj odrvenile zadnjicu. Da totalno odrveni. to bi bilo dobro: uskoro se pokazalo da sag nedovoljno omekšava pod. pa ju je zaboljela trika.

Prebacila je težinu s polutke na polutku, nagnula se naprijed pa natrag; ništa joj od toga nije donijelo olakšanje duže od nekoliko sekundi. Bol joj se proširio do šije i lagana je neugoda eskalirala u ljutu patnju. Dvadeset minuta, pola sata, četrdeset minuta, sat, još duže, Onma je podnosila agoniju tako što je pokušavala zamisliti sve načine na koje bi se njezin bijeg mogao odvijati kad se motorna kučka jednom zaustavi i ubojica iziđe iza volana. Koncentrirala se. O svemu temeljito promislila. Sve isplanirala za slučaj bezbrojnih eventualnosti. Na koricu, međutim, nije više taštoo! ia nogam se bojala i dobiti grčeve i tak da krene u akciju. m veselošću. izluđujuće nalik očaju, pomislila: Za-a nepravdu. I sad mr sivno daj udobni stolac za moju 'pusti da mah odsjedim dok mi se noge opet ne zagnTa produžena neaktivnost nije samo uzda tjelesni danak koro počela i deprimiran. Joj onda u kući. kad je prvi put za je nego što je i došao u njezinu sobu. Chvna je shvatila da h shvatila da ta ne pati toliko prekomjerno zbog bola u zadnjici ili leđima ili hladnim tmdma u nogama. Privije bol bio onaj u srcu. ona tjeskoba koju je morala potiskivati sve otkako je pronašla Paula i Šarah, sve otkako ie zamijetila onaj nejasni amonijakahu miris sjemena u Laurinoj sobi i ugledala u mraku svjetiucanje karika lanca kojim je bila okovana. Njezin je tjelesni bol bio samo šepava isprika za suze. Ako bi se. međutim, odvažila zaplakati od samosažaljenja, onda bi za Paulom, Šarah i Laurom potekao Stav potop, i za njima i za čitavim jadnim prokletim zajebanim ljudskim rodom, i zbog jalovog žaljenja zbog činjenice da se tako teško stečena nada tako Često u spirali ruši u ružan san. Zakopala bi lice u dlanove i jalovo zakukala pitanje koje je Bogu bilo postavljano češće od ijednog diugog: ZaSto, zalio, raslo, zašto, zašto? Popuštanje pred suzama bilo bi tako lako. tako smiruju«. Bile su to sebične suze poraza: one joj neće samo očistiti srce od tuge. nego je i is-•d potrebe da brine za bilo koga, za bilo što. Blaženo bi olakšanje ¦a. Njezi e. Onda t 10 prema njezinu kraju i našao je skuio bi to užas veći od ičeg stoje dotad zadnji. On bi je zauvijek ai, silovao je kraj trupla prijateljice; bio bi doživjela, ali bi trajao kratko. I ovaj bi p oslobodio potrebe da se pita zašto, osli nog propadanja kroz lomni pod nade u isuviše poznato beznađe. Već dugo vremena, možda čak sve još od one olujne noći na osmi rođendan i izbezumljena palmina žiška, bilo joj je jasno da čovjek počesto postaje žrtvom zahvaljujući vlastitom izboru. Dok je bila mala. tu ideju nije znala pretočiti u riječi, a nije ni znala zašto toliki ljudi izabiru patnju; kad je malo odrasla, počela je prepoznavati njihovu mržnju prema Nije sva patnja, pa možda čak ni većina nje, u rukama sudbine: ona nam dolazi na vlastiti poziv. A ona je uvijek odabirala da ne bude žrtva, uvijek se opirala i uzvraćala i iiom mjerom, po vlastitom se izboni umjek držala nade i dostojanstva i vjere u budućnost. No biti žrtvom bik) je tako zavodljivo, bilo je to oslobođenje od odgovornosti i brige: strah će se preobraziti u umornu rezignaciju; poraz više neće stvarati osjećaj krivnje nego će se iz njega, naprotiv, ispiliti tako utješna uplakanost nad samom sobom. Sad je, međutim, treperila hodajući po emotivnoj napetoj žici. ne baš sigurna da će mod održati ravnotežu, da se neće pustiti da propadne i padne. Motorna je kućica opet usporila. Sad su skretati desno. Usporavali. Možda skreću s autoceste i zaustavljaju se.

Još je jednom pokušala otvoriti vrata. Znala je da su zaključana, ali je dalje mrdala polugom kvake zato što nije mogla, nakon svega, naprosnjoj je pobudio novi bijes. Mozak ispod te koštane krivulje brujao je < opakih maštarija. Jzbezumljivala ju je misao da je on živ. a Laura mrt Da on tu može sjediti tako normalno, tako zadovoljno sa svim tim ; pomenama na krv. prisjećajući se preklinjanja za milost, koja su njegi uhu bila glazba. Da može još ikad vidjeti zalaz sunca i u tome naći zai. voljstvo. ili okusiti breskvu.ili pomirisati cvijet, divnije potiljak tog fin ka izgledao kao glatka hitinska kaciga kukca, pa je Čak vjerovala, ako bi. ikad dotakla, da bi joj pod rukom bio hladan kao kukac koji se previja A iza vozača, iza vjetrobrana, na vrhu niskoga brežuljka prema kojem išli, pojavila se nekakva građevina, nejasna i neodrediva. Nekoliko je vr. kih natrijskih fluorescentnih svjetiljaka bacalo kiselo, sumporasto svjet! je čučnula iza niše. la nož. Io vrha uzvišice. Još su ejedno ga bila na nižoj stubi, < i i polako se spustila u jai nom.ljednolii. o zaključana vi Kočnice su još jednom, posljednji put uzdahnule. i vozilo je stalo. Gdje god bili, u Nizini bi moglo biti ljudi. Ljudi koji bi joj mogli porm No jesu li dovoljno blizu da je, ako zavrišti, i čuju? Ali čak i kad bije čuli. nikad ne bi stigli na vrijeme. Ubojica bi bio bi ia. Možda se čak i zaustavio da se po si javnim zahodom ili nužnikom u vozilu. U taj mrtvi sat, nakon tri ujutro, loje vjerojatno daje njegovo vozilo tu jedino, u kojem bi slučaju mo vrištati dok ne izdere grlo, a da joj nitko ne priskoči u pomoć. Tišina. U podu više nema vibracija. Sad kad se motorna kućica umirila. Chvna se počela tresti. Nije više Jecala potištenost. Želučani su joj mišići opet zatreperill, Bioje to pon no strah. Zato stoje željela živjeti. Bilo bi joj draže da ubojica Iziđe van i pruži joj šansu da pobjegne, al očekivala da će se poslužiti svojim, a ne javnim nužnikom. Proći će ra\ kraj nje. Ako već ne može pobjeći, onda joj je dogorjelo do nokata, i treba dovršiti što prije. Bilo je suludo, ali se upitala, kad ga probode, hoće li to što šikns njega biti krv - ili onaj sok što se cijedi iz zgnječenog debelog inseOčekrvala je da će Čuti tu svinju kako se kreće, teške korake i šuplji pt kad stupi na oslabljeni spoj u podu. ali je uslijedila samo tišina. Mo: je zastao na trenutak da protegne ruke. da zavrti bolna ramena, pn shvatila da to ne pati toliko prekomjerno zbog bola u zadnjici ili leđima ili hladnim tmdma u nogama. Pravi je bol bio onaj u srcu. ona tjeskoba koju je morala potiskivati sve otkako je pronašla Paula i Šarah, sve otkako a. Njezin u mraku svjetiucanje karik Ako bi se, međutim, odvažila zaplakati od samosažaljenja, onda bi za Paulom. Šarah i Laurom potekao čitav potop, i za njima i za čitavim jadnim prokletim zajebanim ljudskim rodom, i zbog jalovog žaljenja zbog činjenice da se tako teško stečena nada tako često u spiiali ruši u ružan san. Zakopala bi lice u dlanove i jalovo zakukala pitanje koje je Bogu bilo postavljano češće od ijednog drugog: Zašto, zašto, zašto, zašto, zašto? Popuštanje pred suzama bilo bi tako lako, tako smirujući. Bile su to sebične suze poraza: one joj neće samo očistiti srce od tuge. nego je i isprati od potrebe da brine za bilo koga, za bilo što. Blaženo bi olakšanje moglo biti njezino ako naprosto prizna da ta duga bitka za spoznaju nije bila vrijedna bola tog iskustva. Njezino bi jecanje moglo naglo zaustaviti motornu kućicu i onda bi vozač pošao prema njezinu kraju i našao Je sku-trenu u rupi od stube. Onda bije tresnuo po glavi, odvukao je u spavaonicu, silovao je kraj trupla prijateljice: bio bi to užas veći od ičeg Sto je dotad doživjela, ali bi trajao kratko. 1 ovaj bi put bio zadnji. On bi je

zauvijek oslobodio potrebe da se pita zašto, oslobodio je muka stalnog ponovnog propadanja kroz lomni pod nade u isuviše poznato beznađe. Već dugo vremena, možda čak sve još od one olujne noći na osmi rođendan i izbezumljena palmina žiška, bilojoj je jasno da čovjek počesto postaje žrtvom zahvaljujući vlastitom izboru. Dok je bila mala, tu ideju nije znala pretočiti u rijeci, a nije ni znala zašto toliki ljudi izabiru patnju; kad je malo odrasla, počela je prepoznavati njihovu mržnju prema sebi samima, mazohizam i slabost. Nije sva patnja, pa možda čak ni većina nje. u rukama sudbine: ona nam dolazi na vlastiti poziv. A ona je uvijek odabirala da ne bude žrtva, uvijek se opirala i uzvraćala istom mjerom, po vlastitom se izbom uvijek držala nade i dostojanstva i vjere u budućnost. No biti žrtvom bilo je tako zavodljivo, bilo je to oslonaciju; poraz više neće stvarati osjećaj krivrije nego će se iz njega, naprotiv, ispiliti tako utješna uplakanost nad samom sobom. Sad je. međutim, treperila hodajući po emotivnoj napetoj žici, ne baš sigurna da će mod održati ravnotežu, da se neće pustiti da propadne I padne. Motorna je kućica opet usporila. Sad su skretali desno. Usporavali. MožUbojičln je potiljak bio nešto najgnusnije što ie Chvna ikad vidjela i u njoj je pobudio novi bijes. Mozak ispod te koštane krivulje brujao je od opakih maštarija. Izbezumljivala ju je misao daje on živ. a Laura mrtva. Da on tu može sjediti tako normalno, tako zadovoljno sa svim tim uspomenama na krv, prisjećajući se preklinjanja za milost, koja su njego™ uhu bila glazba. Da mole još Ikad vidjeti zalaz sunca i u tome naći zadovoljstvo, ili okusiti breskvu.ili pomirisati cvijet. Chvni je potiljak tog čovjeka izgledao kao glatka hitinska kaciga kukca, pa je čak vjerovala, ako bi ga ikad dotakla, da bi joj pod nikom bio hladan kao kukac koji se previja. A iza vozača, iza vjetrobrana, na vrhu niskoga brežuljka prema kojem su išli, pojavila se nekakva građevina, nejasna i neodrediva. Nekoliko je visokih natrijskih fluorescentnih svjetiljaka bacalo kiselo, sumporasto svjetlo. Ponovno je čučnula iza niše. I dohvatila nož. Stigli su do vrha uzvišice, Još su se jednom našli na ravnom. I jednolično Kočnice su još jedno Gdje god bib. u blizin No jesu li dovoljno b s ^djem'^'mćrj1'1' svjetiljke, spremila se baciti na ; i sam joj stvori priliku. parki3 piknik, s plakatom koji upozorava na opasjavnim zahodom ili nužnikom u vozilu. U taj mrtvi sat. nakon tri ujutro, vrlo je vjerojatno daje njegovo vozilo tu jedino, u kojem bi slučaju mogla vrištati dok ne izdere grlo. a da joj nitko ne priskoči u pomoć. Motor je stao. Tišina, U podu više nema vibracija. Sad kad se motorna kućica umirila, Chyna se počela tresti. Nije više osjećala potiStenost. Želučani su joj mišići opet zatreperili. Bioje to ponovno strah. Zato što je željela živjeti, Bilo bi joj draže da ubojica iziđe van i pruži joj šansu da pobjegne, ali je očekivala da će se poslužiti svojim, a ne javnim nužnikom. Proći će ravno kraj nje. Ako već ne može pobjeći, onda Joj je dogorjelo do nokata, i to treba dovršiti što prije. Bilo je suludo, ali se upitala, kad ga probode, hoće li to Što Sikne iz njega biti krv- ili onaj sok što se cijedi iz zgnječenog debelog insekta. Očekivala je da će čuti tu svinju kako se kreće, teške korake i šuplji pong kad stupi na oslabljeni spoj u podu, ali je uslijedila samo tišina. Možda ili hladnir

ju je morala potiskivati sv je zamijetila onaj nejasni amonijakalni miris sjemena u Laurinoj sobi i ugledala u mraku svjeducanje karika lanca kojim je bila okovana. Njezin je tjelesni bol bio samo šepava isprika za suze. Ako bi se, međutim, odvažila zaplakati od samosažaljenja. onda bi za Paulom, Šarah i Laurom potekao čitav potop, i za njima i za čitavim jadnim prokletim zajebanim ljudskim rodom, i zbog jalovog žaljenja zbog Činjenice da se tako teško stečena nada tako često u spirali lušj u ružan san. Zakopala bi lice u dlanove i jalovo zakukala pitanje koje je Bogu bilo postavljano čeiće od ijednog drugog; Zašto, zašto, zašto, zašto, zašlo? Popuštanje pred suzama bilo bi tako lako, tako smirujući. Bile su to s. Blaženo ta bilo koga. z. moglo biti njezino ako naprosto prizna da ta duga bitka za spoznaju nije bila vrijedna bola tog iskustva. Njezino bi jecanje moglo naglo zaustaviti motornu kućicu i onda bi vozač posao prema njezinu kraju i našao je sku-trenuu rupi od stube. Onda bi je tresnuo po glavi, odvukao je u spavaonicu, silovao je kraj trupla prijateljice: bio bi to užas veći od ičeg stoje dotad doživjela, ali bi trajao kratko. I ovaj bi put bio zadnji. On bije zauvijek oslobodio potrebe da se pita zašto, oslobodio je muka stalnog ponovnog propadanja kroz lomni pod nade u isuviše poznato beznađe, Već dugo vremena, možda Čak sve još od one olujne nođ na osmi rođendan i Izbezumljena palmina Žiška, bilojoj je jasno da čovjek počesto postaje žrtvom zahvaljujući vlastitom jzooru. Dok je bila mala. tu ideju nije znala pretočiti u riječi, a nije ni znala zašto toliki ljudi izabiru patnju: kad je malo odrasla, počela je prepoznavati njihovu mržnju prema Nije sva patnja, pa možda čak ni većina nje. u rukama sudbine; ona nam dolazi na vlastiti poziv. A ona je uvijek odabirala da ne bude žrtva, uvijek se opirala i uzvraćala vjere u budućnost. No biti žrtvom bilo Je tako zavodljivo, bilo je to osloosjećaj kr to utješna uplakanosl . međutim, treperila hodajući po emotivnoj napetoj žici. ne baš si-ma da će moći održali ravnotežu, da se neće pustiti da propadne i padne, ilotoma je kućica opet usporila. Sad su skretali desno. Usporavali. Mož-skreću s autoceste i zaustavljaju se. jednom pokušala otvoriti vrata. Znala je Sad. i dalje mrdala P Ubojičinje potiljak bio nešto najgnusnije što je Chvna ikad vidjela i u njoj je pobudio novi bijes. Mozak ispod te koštane krivulje brujao je od opakih maštarija. Izbezumljivala ju je misao daje on Živ, a Laura mrtva. pomenama na krv, prisjećajući se preklinjanja za milost, koja su njegovu uhu bila glazba. Da možejoS ikad vidjeti zalaz sunca I u tome nad zadovoljstvo, ili okusiti breskvu, ili pomirisati cvijet. Chvni Je potiljak tog čovjeka izgledao kao glatka hitinska kaciga kukca, pa je čak vjerovala, ako bi ga ikad dotakla, da bi joj pod rukom bio hladan kao kukac koji se previja. A iza vozača, iza vjetrobrana, na vrhu niskoga brežuljka prema kojem su išli. pojavila se nekakva građevina, nejasna i neodrediva. Nekoliko je visolojec Stigli su dl •e.Još su se jednom Okrenula se od izlaza i polako se spustila u jamu stube. Lijeva joj je noga bila na nižoj stubi, desna na višoj. Leđima pritisnuta o zaključana vrata, čučeći u sjeni, izvan dosega nišine svjetiljke, spremila se baciti na nj ako pođe prema kraju motorne kućice i sam joj stvori priliku. Kočnice su još jednom, posljednji put uzdahnule, i vozilo je stalo. Gdje god bili. u blizini bi moglo biti ljudi, ljudi koji bi joj mogli pomoći.

No jesti li dovoljno blizu daje, ako zavrišti. i čuju? Ali čak i kad bije čuti, nikad ne bi stigli na vrijeme. Ubojica bi bio brži, s pištoljem u ruci, A osim toga, možda je to samo cestovno odmori Ste: ništa vise od parkirališta, s nekoliko stolova za piknik, s plakatom koji upozorava na opasnost od paljenja vatre i s nuzruama. Možda se Čak i zaustavio da se posluži javnim zahodom ili nužnikom uvozilu. U taj mrtvi sat. nakon tri ujuuo. vrlo je vjerojatno daje njegovo vozilo tu jedino, u kojem bi slučaju mogla vrištati dok ne izdere grk), a da joj nitko ne priskoči u pomoć. Tišint ia vibracija. ječala potištenost. Želučani su joj miši no strah. Zato što je željela živjeti. Bilo bi joj draže da ubojica iziđe van očekivala da će se poslužiti svojim, a i Očekivala je da će ču avnim nužnikom. Proći će ravni joj je dogorjelo do nokata, i t< >robode, hoće li to što šikne i. iz zgnječenog debelog inseki.i kreće, teSke korake i šuplji pmn i azmotriti mogućnost da postoji besmrtna duša i da bi njegov duii jednoga dana mogao biti uznesen u nebo. No ako i doživi apoteozu, pribavit te mu je vlastito smiono djelovanje, a ne božanska milost; ako se. zapravo, pretvori u boga, do tog će preobražaja doći zato što je on već ranije izabrao da fm kao bog - bez straha, bez kajanja, bez ograničenja, sa svim osjetima divlje izoštrenim. Svatko zna pomirisati ružu i uživati u njezinu mirisu. On, međutim, sebe već dugo uvježbava u tome da osjeti uništenje njezine ljepote kad taj cvijet zdrobi u Sad. Kad bi sad imao ružu. i kad bi morao prožvakati njezine latice, onda bi okusio ne samo nižu već i njezino crvenilo; isto bi tako okusio i žutilo žabljaka. modrinu hijacinta. Okusio bi i pčelu što puže preko cvijeća u svom vječnom zujavom poslu oprašivanja, do iz kojeg je cvijet izrastao, kao i vjetar što gaje milovao kroz ljeto njegova rasta. On još nikad nije sreo nikoga tko bi shvatio žestinu kojom on doirvfja-žestinu kojoj teži. Uz njegovi :o jednoga ć Još jedno, zadnje stiskanje vrata. Bol, Uzdiše, Sa suvozačeva sjedala dohvaća smotani kišni ogrtač. Kiša još ne pada, ali prije nego Što uđe u kuću mora pokriti krvlju ubrizganu odjeću. Mogao se. prije nego stoje otišao iz kuće Templetonovih. i presvući, ali mu je mnogo draže nositi ovo. Ta ga patina uzbuđuje. Ustaje s vozačeva sjedala, staje iza njega i navlači ogrtač. Ruke je umio u kuhinjskom sudoperu u kud Templetonovih, iako bi mu bilo draže da su ione ostale umrljane. Ako bi odjeću i mogao sakriti pod kišnim ogrtačem, sakriti ruke nije tako lako. On nikad ne nosi rukavice. Time bi priznao da se boji da će ga uhvatili federal lidržavn službi, o i njegovi otisci prstiju ostavlja na poprištu ne arhivi. Baš kao i sav ostali svijet, i policijske su organizacije bile " i danas je većina banaka otisaka prstiju priludeza livatila digitalizirane podatke, da bi Elektroničkim je dosjeima, međutim, još lakše manipulirati nego materijalnim, zato što je taj posao moguće obaviti iz velike udaljenosti; ne postoji nikakva potreba za provaljivanjem u strogo čuvane ustanove, kad umjesto toga može biti utvara koja s druge strane kontinenta progoni njihove strojeve. Zahvaljujući svojoj inteligenciji, talentima i vezama, uspioje pro-prčkati po tim podacima.

Svake rukavice, pa čak i one tanke, kirurške, bile bi nesnosna prepreka njegovim osjetima. On voli da mu ruka lagano klizi preko finih zlatnih dlačica na ženskih stegnima, voli u mini. ne žuređ. na dlanu osjećati šljunčanu teksturu naježurene kože. uživati u vrućoj vrelini kože i tako. poslije, osjećati kako toplina Dne, kako se gubi, gubi. 1 osjeća daje apsolutno nužno, kad ubija, osjetiti vlažnost, ici pod njegovim sto izjedani krvlju, ne daju se sravniti niti s jednima ni iz jednog dosje.i vojske, FBI-a. Odjela za motorna vozila, ili bilo kojeg drugog. On završava zakapčanje kišnog ogrtača, podiže ovratnik i gleda svoje ruke Mrlje ispod tri nokta. Mogla bi to biti i kofcmast Di zemlja. Nikome to neće On sam u svojoj odjeći može nanjušiti krv čak i kroz crni najlonski kišni Pa ipak, kad sad gleda ostatke pod noktima, on ponovno čuje krikove, tu divnu glazbu u noći, dok kuća Templetonovih odzvanja kao koncert-na dvorana, i nitko drugi to ne čuje osim njega i gluhih vinograda. Ako ga ikad uhvate na djelu, vlasti će mu opet uzeti otiske, otkriti pot valus kompjuterima, tega na kraju povezati s dugim popisom nerijej. nih umorstava. Ali njega to ne brine.Jer njega nikad neće uhvatiti živo., nikad izvesti pred sud. A to što o njegovom djelovanju otkriju poslije nj gove smrti, to će samo povećati slavu njegova imena. On je Edgler Foreman Vess. Iz slova njegova imena dade se izvesti di gi popis riječi koje izražavaju moć; BOG, STRAH, DEMON, SPASm, GNJKA LJUTNJA, ZMAJ, KOVATI, SJEME, SPERMA. SLOBODAN1 i druge. Ali i rijei: koje imaju nešto mistično u sebi: SAN, POSUDA,ZNANOST, ZAUVIJEK, U" DO.1 Ponekad je ono zadnje Što prošapće svojim žrtvama rečenica sic Žena od riječi s tog popisa. Jednu posebno voli i njome se često situ BOC ME SE BOJI.' Ali u svakom slučaju, sva ta pitanja o otisci ma prstiju i drugim doka 7 ma ionako su bezvezna, zato sto ga nikad neće uhvatiti. Sad su mutodi-set tri godine. Ovako se zabavlja već dugo. a nikad mu nisu došli ni bliz. Sad vadi pištolj iz otvorenog pretinca između vozačeva i suvozač«, sjedala. Heckler & Kock P7. Još je prjje bio napunio okvir s trinaest metaka. Sad je odvmuo prigušiv.n zato Sto noćas vise nije kanio nijednoj kud u posjet Osim toga, meci što ih je ispalio vjerojatno su oštetili pregrade komora, Sto je smanjilo I djelovanji prigušivača i točnost oružja. Ponekad bi maštao o tome kako bi to bilo kad bi se dogodio nemoguć kad bi ga prekinuli u igri, kad bi ga okružila ekipa spedjalaca. S obziror na njegovo iskustvo i znanje, obračun koji bi potom uslijedio bk) bi ta--uzbudljivo Žestok. Ako se iza uspjeha Edglera Vessa krije nekakva i samo jedna tajna, ond. je ta tajna njegovo uvjerenje da n|jedan obrat sreće nye ni dobar ni loš, d, nijedno iskustvo u kvalitativnom smislu nije bolje od dragog, Dobitak 01 dvadeset milijuna dolara na lutriji nije ništa poželjniji od upadanja u stu piću ekipe spedjalaca, i pucnjave se s vlastima ne treba bojati ništa visi nego dobitka sveg tog novca. Vrijednost nekog iskustva ne mjeri se ni,, govim pozitivnim ili negativnim posljedicama na njegov život, nego čisto ¦¦ njegovom svjetlosnom moći, njegovom živopisnosću. biutalnošću. mjero JBlfl. GOD, FEAR. DEMON, SAVU, RAM.ANGER, DRAGON, FORGE, SCCD, SEMEN. frec osjeća da se primiče otkrivenju od velike važnosti. On je zaista spreman razmotriti mogućnost da postoji besmrtna duša i da bi njegov duh jednoga dana mogao bhj uznesen u nebo. No ako i doživi apoteozu, pribavit će mu je vlastito smiono djelovanje, a ne božanska milost; ako se. zapravo, pretvori u boga, do tog će preobražaja doći zato stoje on već ranije izabrao da ŽM kao bog - bez straha, bez kajanja, bez ograničenja, sa svim osjetima dlv|je izoštrenim. Svatko zna pomirisati ružu i uživati u njezinu mirisu. On, međutim, sebe već dugo uvježbava u tome da osjeti uništenje njezine ljepote kad taj cvijet zdrobi u Sad. Kad bi sad imao ružu, i

kad bi morao prožvakati njezine latice, onda bi okusio ne samo nižu već i njezino crvenilo: isto bi tako okusio i žutilo žabljaka, modrinu hijacinta. Okusio bi i pčelu Sto puže preko cvijeća u svom vječnom zujavom1 poslu oprašivarrja. tlo iz kojeg je cviOn još nikad nije sreo nikoga tko bi shvatio žestinu kojom on doživljava svijet ili onu još veću žestinu kojoj teži. Uz njegovu pomoć, možda to jednoga dana shvati Ariel. A sada. naravno, još nije dovoljno zrela da to dokraja razumije. Još jedno, zadnje stiskanje vrata. Bol. UzdiSe. Sa suvozačeva sjedala dohvaća smotani kišni ogrtač. Kiša još ne pada, ali prije nego Što uđe u kuću mora pokriti lavlju ubrizganu odjeću. Mogao se. prije nego što je otišao iz kuće Templetonovih. i presvući, ali mu je mnogo draže nositi ovo. Ta ga patina uzbuđuje. Ustaje s vozačeva sjedala, staje iza njega i navlaci ogrtač. Ruke je umio u kuhinjskom sudoperu u kući Templetonovih, iako bi mu bilo draže da su i one ostale umrljane. Ako bi odjeću i mogao sakriti pod kišnim ogrtačem, sakriti ruke nije tako lako. On nikad ne nosi rukavice. Time bi priznao da se boji da će ga uhvatiti, što nije istina. lako su njegovi otisci prstiju u dosjeu federalnih 1 državnih službi, otis-d što ih ostavlja na poprištu neće se nikad složiti s onima koji nose njegovo ime u arhivi. Baš kao i sav ostali svijet, i polidjske su organizacije bile lude za kompjuierizadjom; do danas je većina banaka otisaka prstiju prihvatila digitalizirane podatke, da bi olakšale brzo skeniranje i obradu. Elektroničkim je dosjeima, međutim, još lakše manipulirati nego materiji nikakva potreba za provaljivanjem u strogo čuvane ustanove, kad umjestrojeve. Zahvaljujući svojoj inteligenciji, talentima i vezama, uspioje pro-prčkati po lim podacima. Svake rukavice, pa čak i one tanke, kirurške, bile bi nesnosna prepreka njegovim osjetima. On voli da mu ruka lagano klizi preko finih zlatnih dlačica na ženskih stegnima, voli u miiu. ne lurcći. na dlanu osjećati šljunčanu teksturu naježurene kože, uživati u vrućoj vrelini kože i tako, poslije, osjećati kako toplina tme. kako se gubi, gubi. I osjeća daje apsolutno nužno, kad ubija, osjetiti vlažnost. manevara u Camp Pendletonu. A otisd što ih ostavlja na poprištu, počesto izjetkani krvlju, ne daju se sravniti niti s jednima ni iz jednog dosjea vojske. FBl-a. Odjela za motorna vozila, ili bUo kojeg drugog. On završava zakapčanje kišnog ogrtača, podiže ovratnik i gleda svoje ruke. Mrlje ispod tri nokta. Mogla bi to bili i kolomast ili zemlja. Nikome to neće biti sumnjiva. On sam u svojoj odjed može nanjušiti krv Čak i kroz crni najlonski kišni ogrtač i izoliranu podstavu, ali drugi nisu toliko osjetljivi da bi to oćutjeli. Pa ipak, kad sad gleda ostatke pod noktima, on ponovno Čuje krikove. na dvorana, i nitko drugi to ne čuje osim njega i gluhih vinograda. Ako ga ikad uhvate na djelu, vlasti će mu opet uzeti otiske, otkriti podvalu s kompjuterima, te ga na kraju povezati s dugim popisom neriješenih umorstava. Ali njega to ne brine. Jer njega nikad neće uhvatiti živog, nikad izvesti pred sud. A to što o njegovom djelovanju otkriju poslije njegove smrti, to će samo povećati slavu njegova imena. On je Edgler Foreman Vess. Iz slova njegova imena dade se izvesti dugi popis rijed koje izražavaju moć BOG, STRAH, DEMON, SPASITI, GNJEV IJUTNJA. ZMAJ, KOVATI, SJEME, SPERMA SLOBODAN1 i druge. Ali i riječi koje imaju nešto mistično u sebi: SAN. POSUDA, ZNANOST, ZAUVIJEK. ČUDO,' Ponekad je ono zadnje Sto prošapće svojim žrtvama rečenica složena ođ riječi s tog popisa. Jednu posebno voli i njome se često služi: BOG ME SE BOJI.1

Ali u svakom slučaju, sva ta pitanja o otisdma prstiju i drugim dokazima ionako su bezvezna, zato što ga nikad neće uhvatiti. Sad su mu trideset tri godine. Ovako se zabavlja već dugo, a nikad mu nisu došli ni blizu. Sad vadi pištolj iz otvorenog pretinca između vozačeva i suvozačeva sjedala. Heckler a Kock P7. JoS je prije bio napunio okvir s trinaest metaka. Sad je odvmuo prigušivač, zato Sto noćas više nije kanio nijednoj kud u posjet. Osim toga. med što ih je ispalio vjerojatno su oštetili pregrade komora, stoje smanjilo i djelovanje prigušivača i točnost oružja. Ponekad bi maštaoo tome kako bi to bilo kad bi se dogodilo nemoguće, kad bi ga prekinuli u igri. kad bi ga okružila ekipa spedjalaca. S obzirom na njegovo iskustvo i znanje, obračun koji bi potom uslijedio bio bi tako uzbudljivo žestok. Ako se iza uspjeha Edglera Vessa krije nekakva i samo jedna tajna, onda je ta tajna njegovo uvjerenje da nijedan obrat sreće n|je ni dobar ni loš. da nijedno iskustvo u kvalitativnom smislu nije bolje od drugog. Dobitak od dvadeset milijuna dolara na lutriji nije ništa poželjniji od upadanja u stupicu ekipe spedjalaca, i pucnjave se s vlastima ne treba bojati ništa više nego dobitka sveg tog novca. Vrijednost nekog iskustva ne mjeri se njegovim pozitivnim ili negativnim posljedicama na njegov život, nego fistom njegovom svjetlosnom moći, njegovom živopisnosću, brutalnošću, mjerom osjeća da se primiče otkrivenju od velike važnosti. On je zaista spreman razmotriti mogućnost da postoji besmrtna duša i da bi njegov duh jedće mu je vlastito smiono djelovanje, a ne božanska milost; ako se. zapravo, pretvori u boga, do tog će preobražaja doći zato Što je on već ranije izabrao da žm kao bog - bez straha, bez kajanja, bez ograničenja, sa Svatko zna pomirisati ružu i uživati u njezinu mirisu. On. međutim, sebe već dugo uvježbava u tome da osjeti uništenje njezine ljepote kad taj cvijet zdrobi u tad. Kad bi sad imao ružu. i kad bi morao prožvakati njezine latice, onda bi okusio ne samo ružu već i njezino crvenilo; isto bi tako okusio i žutilo žabljaka. modrinu hijacinta. Okusio bi i pčelu što puže preko cvijeća u svom vječnom zujavom poshi oprašivanja, tk> iz kojeg je cvijet izrastao, kao i vjetar što gaje milovao kroz ljeto njegova rasta. On još nikad nije sreo nikoga tko bi shvatio žestinu kojom on doživljava svijet ili onu još veću žestinu kojoj teži. Uz njegovu pomoć, možda to jednoga dana shvati Ariel. A sada, naravno, još nije dovoljno zrela da to dokraja razumne. Još jedno, zadnje stiskanje vrata. Bol. Uzdiše. Sa suvozačeva sjedala dohvaća smotani kišni ogrtač. Kiša još ne pada, ali prije nego Sto uđe u kuću mora pokriti krvlju ubrizganu odjeću. Mogao se, prije nego Stoje otišao iz kuće Templetonovih. i presvući, ali mu je mnogo draže nositi ovo. Ta ga patina uzbuđuje. Ustaje s vozačeva sjedala, staje iza njega i navlači ogrtač. Ruke je umio u kuhinjskom sudoperu u kući Templetonovih. lako bi mu bilo draže da su i one ostale umrljane. Ako bi odjeću i mogao sakriti pod kišnim ogrtačem, sakriti ruke nije tako lako. On nikad ne noti rukavice. Time bi priznao da se boji da će ga uhvatilako su njegovi otisd prstiju u dosjeu federalnih i državnih službi, otisci što li ostavlja na poprištu neće se nikad složiti s onima koji nose njegovo ime u arhivi. Bai kao i sav ostali svijet. I polidjske su organizacije bile lude za Itompjurerizatijom: do danas je većina banaka otisaka prstiju priElektroničkim je dosjeima, međutim, još lakše manipulirati nego materijalnim, zato što je taj posao moguće obaviti Iz velike udaljenosti; ne postoji nikakva potreba za provaljivanjem u strogo čuvane ustanove, kad umjesto toga može biti utvara koja s druge strane kontinenta

progoni njihove strojeve. Zahvaljujući svojoj inteligenciji. talentima i vezama, uspio je proprčkati po Um pođadma. Svake rukavice, pa čak i one tanke, kirurške, bile bi nesnosna prepreka njegovim osjetima. On voli da mu ruka lagano klizi preko finih zlatnih dlačica na ženskih stegnima, voli umiru, ne Žureći. na dlanu osjećati šljunčaosjećati kako toplina trne, kako se gubi, gubi, I osjeća da je apsolutno vojske. FBI-a. Odjela za motorna vozila, ili bilo kojeg dragog. ""^ ' On završava zakapčanje kišnog ogrtača, podiže ovratnik i gleda svoje ruke On sam u svojoj odjeći može nanjuSiti krv čak i kroz crni najlonski kišni ogrtač i izoliranu podstavu, ali drugi nisu toliko osjetljivi da bi to oćutjeli. Pa ipak, kad sad gleda ostatke pod noktima, on ponovno čuje krikove, tu divnu glazbu u noći, dok kuća Templetonovih odzvanja kao koncert na dvorana, i nitko drugi to ne Čuje osim njega i gluhih vinograda. Ako ga ikad uhvate na djelu, vlasti će mu opet uzeti otiske, otkriti podvalu s kompjuterima, te ga na kraju povezati s dugim popisom neriješenih umorstava. Ali njega to ne brine. Jer njega nikad neće uhvatiti živog, nikad izvesti pred sud. A to što o njegovom djelovanju otkriju poslije njegove smrti, to će samo povećati slavu njegova imena. On je Edgler Foreman Vess. Iz slova njegova imena dade se izvesti dugi popis riječi koje izražavaju moć BOG, STRAH, DEMON, SPASITI. GNJEV IJUTNJA ZMAJ. KOVATI, SJEME, SPERMA. SLOBODAN' i druge. Ali i riječi koje imaju nešto mistično u sebi: SAN. POSUDA. ZNANOST, ZAUVIJEK, ČUDO.' Ponekad je ono zadnje Sto prošapće svojim žrtvama rečenica složena od riječi s tog popisa. Jednu posebno voli i njome se često služi: BOG ME SE BOJI.3 Ali u svakom slučaju, sva ta pitanja o otisdma prstiju i drugim dokazima ionako su bezvezna, zato Sto ga nikad neće uhvatiti. Sad su mu trideset tri godine. Ovako se zabavlja već dugo, a nikad mu nisu došli ni blizu. Sad vadi pištolj iz otvorenog pretinca između vozačeva i suvozačeva sjedala. Heckler & Kock P7. JoS je prije bk> napunio okvir s trinaest metaka. Sad je odvmuo prigušivač, zato što noćas više nije kanio nijednoj kući u posjet. Osim toga, med Sto ih je is]>alio vjerojatno su oštetili pregrade komora, stoje smanjilo i djelovanje prigušivača i točnost oružja. Ponekad bi maštao o tome kako bi to bilo kad bi se dogodilo nemoguće, kad bi ga prekinuli u igri. kad bi ga okružila ekipa spedjalaca. S obzirom na njegovo iskustvo i znanje, obračun koji bi potom usljjedlo bio bi tako uzbudljivo žeslofc. Ako se iza uspjeha Edglera Vessa krije nekakva 1 samo jedna tajna, onda je ta tajna njegovo uvjerenje da nijedan obrat sreće nije ni dobar ni loš. da nijedno iskustvo u kvalitativnom smislu nije bolje od drugog. Dobitak od dvadeset milijuna dolara na lutriji nije ništa poželjniji od upadanja u stupicu ekipe spedjalaca. i pucnjave se s vlastima ne treba bojati ništa više nego dobitka sveg tog novca, vrijednost nekog iskustva ne mjeri se njegovim pozitivnim Bi negativnim posljedicama na njegov Život, nego čistom njegovom svjetlosnom moći. njegovom Živopisnosću. tmitalnoSĆU, mjerom i stupnjem čistog osjećaja što ga on stvara. Žestinom. [ spušta pištolj u desni džep kišnog ogrtača. On ne očekuje nikakvu nevolju. Pa ipak nikamo ne ide bez oružja. Čo-Ponovno u vozačevu sjedalu, Vess vadi ključeve iz startera i provjerava Svih osam benzinskih crpki radi na samoposluživanje. On se parkirao na vanjskom od dva poslužna otočka. Mora pod do blagajnika u pridodanom dućanu sa svaštarijama. platiti unaprijed i reći s koje će pumpe natočiti, tako da mu je mogu uključiti. Noć diše. Na većim visinama jak vjetar tjera mase oblaka sa sjeverozapada prema jugoistoku, lu. na razini tla. manji izdisaji hladnoga vjetra sopču između crpki, zvižde duž motorne kućice

i lepeću skutovima ogrtača Vessu po nogama. Dućan sa svaštarijama — dolje od žućkaste opeke, gore od bijelo obojenog aluminija, s velikim izlozima punim robe - stoji ispred uzdignutih planuia pokrivenih golemim zimzelenom; vjetar huji kroz njihove grane svojini Šupljim, pradrevnim, samotnim glasom. A vani, na cesti broj 101. u ovo je doba malo prometa. Kad prođe kamiNa unutrašnjem je poslužnom otoku, pod žutim natrijskim svjetiljkama, parkiran pontiac s tablicama države VVashington. Uz njegovu motornu kućicu, tojejedino vozilo na vidiku. Naljepnica na stražnjem blatobranu veli: ELEKTRIČARI CA ZNAJU UKOPČATI. Na krovu zgrade, postavljen da se što bolje vidi s ceste broj 101, stoji crveni neonski natpis koji veli: OTVORENO 24 SATA, A crven je I zvuk što ga stvori svaki kamion koji prođe cestom, U tom sjaju od mu izgledaju kao da ih nikad nije ni oprao. Kad Vess prilazi ulazu, raskriljuju se staklena vrata i kroz njih izlazi čovjek s obiteljskom vređcom knimpirovih Ijuskica i s paketom od Šest limenki Coca Cole. Bucmasti momak s dugim zaliscima i morževskoga brka. Pokazuje na nebo i veli: "Bit će oluje", pa žurno prolazi kraj Vessa. "Odlično", veli Vess. On voli oluju. Voli voziti kroz nju. Ako se otvori nebo, utoliko bolje. Kad munje bljeskaju i stabla pucaju na vjetru, a asfalt je gladak kao led. Tipus s morževskim brkovima odlazi do pontiaca. Vess ulazi u svaštamicu. pitajući se što električar iz Vvashingtona radi na cesti tu u sjevernoj Kalifomiji u taj bezbolni sat noćiNjega fascinira to kako nas život na trenutak spaja, stvarajud mjesta za dramu koja gdjekad dođe. a gdjekad izostane. Čovjek svrati da uzme benzina, zatim još malo zastane da kupi čips i kohi .kaže neznancu nešto o vremenu — i nastavlja putovanje. A neznanac bi lako mogao poći s njim do automobila i rasuti mu mozak. Bilo bi to donekle riskantno za ubojicu, ali ne previše; to bi se dalo izvesti zapanjujuće diskretno. Čovjekov je život na zemlji ili pun tajanstvenih značenja ili je sasvim besmislen, a tri uska prolaza, nuded uobičajenu cestovnu robu: sve moguće prigrizo-tine, osnovne bapske lijekove, magazine, džepnjake. čestitke, novotarije koje bi trebale visjeti s retrovizora, kao i odabrane konzerve koje se prodaju kamperima i ljudima koji. poput Vessa, putuju u kućama na kotačima. Duž stražnjega zida su visoki hladnjaci puni piva i bezalkoholnih pića, baš kao i dvije škrinje sa slasticama od sladoleda. Desno od vrata je pult za posluživanje, koji odvaja dvije blagajne i prostor za službenike od javnog dijela dućana. Na dužnosti su dva trgovca, obojica muškard. U današnje doba noću nitko na takvim mjestima ne radi sam - i s valjanim razlogom. Momak na blagajni je ridokos, tridesetak mu je godina, ima pjege od sunca i tri prsta širok madež. rumen je kao nekuhani losos i s blijedim čelom. Taj je madež nestvaran, slika fetusa sMupčana u maternici, kao da mu je brat blizanac umro za majčine trudnoće i ostavio svoj fosilizirani otisak na čelu nadŽivjeloga brata. ' Riđokosi blagajnik čita džepnjak. Podiže pogled na Vessa, a oči su mu sive kao pepeo, pa ipak jasne i prodorne, 'Ja sam na pumpi sedam", veli Vess. Radio je na lokalnoj postaji. Alanjackson pjeva o ponoći u Montgome-"Kako plaćate?" pita blagajnik. "Ako dignem još dolar na kreditnu karticu, Bank of America će poslati nekoga dami polomi noge", veli Vess i lupa na pult novčanicu od sto doVessu stvaraju nekakav sablasni osjećaj očekivanja' Dogodit će se nešto "Namirit ćete na Božić, kao i mi ostali", veli blagajnik i zvonjavom objavljuje prodaju. "Kvragu. još ću sljedeći Božić otplaćivati prošli." Drugi trgovac sjedi na stolcu bez naslona dalje niz pult. On nije na blagajni nego se gnjavi s knjigovodstvom ili uspoređuje inventume liste -uglavnom, bavi se nekakvom papirologijom.

Vess prije nije pogledao ravno u tog drugog čovjeka i sad otkriva da je baš to ono nešto iznimno što je osjetio da izranja. "Bit će oluje", veli drugi trgovac. Čovjek podiže pogled s papira prostrtih na pultu. Dvadesetak mu je godina, bar je napola Azijat i zapanjujuće je lijep. Ne. Više nego lijep. Ga-vranski crna kosa. zlaćana put. oči žitke kao ulje i duboke kao zdenci. LI njegovu je lijepu izgledu nešto što mu daje nešto skoro žensko - ali ne Ariel bi ga voljela. On je baš njezin tip. "Možda na prijevojima naletite na snijeg", rekao je Azijat. 'Ako pođete ta pištolj u desni džep kišnog ogrtača. očekuje nikakvu nevolju. Pa ipak nikamo ne ide bez oružja. Čo-ad ne može biti previše oprezan. Osim toga. prilika se tako čekućke. na vanjskom od dva poslužna otočića. Mora pod do blagajnika u pridodanom dućanu sa svaštarijama. platiti unaprijed I red s koje će pumpe natočiti, tako da mu je mogu uključiti, pada prema jugoistoku. Tu. na razini tla, manji izdisaji hladnoga vjetra (opću između crpki, zvižde duž motorne kućice i lepeću skutovima ogrtača Vessu po nogama. Dućan sa svaštarijama - dolje od žućkaste opeke, gore od bijelo obojenog aluminija, s velikim izlozima punim robe - stoji ispred uzdignutih planina pokrivenih golemim zimzelenom; vjetar huji kroz njihove grane svojim šupljim, pradrevnim. samotnim glasom. A vani. na cesti broj 101, u ovo je doba malo prometa. Kad prođe kamion, on rasdjepi zrak krikom koji zvuči čudno, kao daje došao iz razdoblja jure. Na unutrašnjem je poslužnom otoku, pod žutim natrijskim svjetiljkama, parkiran pontiac s tablicama države VVashington. Uz njegovu motornu kućicu, tojejedino vozilo na vidiku. Naljepnica na stražnjem blatobranu veli; ELEKTRIČARI GA ZNAJU UKOPČATI. Na krovu zgrade, postavljen da se što bolje vidi s ceste broj 101, stoji crveni neonski natpis koji vdi: OTVORENO 24 SATA. A crven je i zvuk što ga stvori svaki kamion koji prođe cestom. U tom sjaju oči mu izgleKad Vess prilazi ulazu, raskriljuju se staklena vrata i kroz njih izlazi čovjek s obiteljskom vrećicom knimpirovih Ijuskica i s paketom od šest limenki Coca Cole. Bucmasti momak s dugim zaliscima i morževskoga brka. Pokazuje na nebo i veli: "Bit će oluje", pa žumo prolazi kraj Vessa. "Odlično", veli Vess. On voli oluju. Voli vozid kroz nju. Ako se otvori nebo, utoliko bolje. Kad munje bljeskaju i stabla pucaju na vjetru, a asfalt je mu mozak. Bilo bi to donekle risk; ii se dalo izvesti zapanjujuće diskre n tajanstvenih značenja ili je sasvin 'arajući mjesta svrati da uzme io pod s njim Ako sudbina stvarno i ne postoji, ipak bi trebala postojati. Dućančić je topao, čist i sjajno osvijetljen. Lijevo od vrata protežu se tri uska prolaza, nuded uobičajenu cestovnu robu: sve moguće prigrizo-tine, osnovne bapske lijekove, magazine, džepnjake, čestitke, novotarije koje bi trebale visjeti s retrovizora, kao i odabrane konzerve koje se prodaju kamperima i ljudima koji. poput Vessa, putuju u kućama na kotačima. Duž stražnjega zida su visoki hladnjaci puni piva i bezalkoholnih pića, baš kao i dvije škrinje sa slasticama od sladoleda. Desno od vrata je pult za posluživanje, koji odvaja dvije blagajne i prostor za službenike od javnog Na dužnosti su dva trgovca, obojica muškarci. U današnje doba noću nitko na takvim mjestima ne radi sam - i s valjanim razlogom.

sunca i tri prsta širok madež, rumen je kao nekuhani losos i s blijedim čelom. Taj je madež nestvaran, slika fetusa sklupčana u maternid, kao da mu je brat blizanac umro za majčine trudnoće i ostavio svoj fosilizirani otisak na Čelu nadŽivjeloga brata. * Riđokosi blagajnik čita džepnjak. Podiže pogled na vessa. a oči su mu sive kao pepeo, pa ipak jasne i prodorne. poslužiti, gospodine?" -Jas di Vess. "Kako plaćate?" pi "Ako dignem još di nekoga da mi polomi lar na kreditnu ka noge", veli Vess i i trebati za jedno šezdeset dolara." . madeža i blagajnikovih opsjedajući if America će poslati ili blagajnik i zvonjavom i ću sijed™ Božić gnjavi j^JJ'b™ lije pogledao ravi izgledu nešt Ha.Onjebašnjez pirologijom. i u tog drugog čovjeka i sad otkriva da sto je osjetio da izranja. ipira prostrtih na pultu, Dvadesetak mu je zapanjujuće je lijep. Ne. Više nego lijep. Ga-it. oči žitke kao ulje i duboke kao zdenci. U rinac između sjedala. I spušta pištolj u desni džep kišnog ognača. On ne očekuje nikakvu nevolju. Pa ipak nikamo ne ide bez oružja. Čo-'jekrdkad ne može biti previše oprezan. Osim toga. prilika se tako čenogu uklj oposlužrvanje. On se parkirao iprijed i red s koje će pumpe Noć diše. Na ve pada prema jugoistoku. Tu, na razini tla. manji izdisaji hladnoga vjetra sopću između crpki, zvižde duž motome kućice i lepeću skutovima ogrtača Vessu po nogama. Dućan sa svaštarijama - do|je od žućkaste opeke, gore od bijelo obojenog aluminija, s velikim izlozima punim robe - stoji ispred uzdignutih planina pokrivenih golemim zimzelenom; vjetar huji ,z njihov )j 101. u s tablica ii zvuči čudno, kao da je došao iz razdob-n otoku, pod žutim natrijskim svjetiljkau. Naljepnica na stražnjem blatobranu veli: ELEKTRIČARI GA ZNAJU UKOPČATI. Na krovu zgrade, postavljen da se Sto bolje vidi s ceste broj 101. stoji crveni neonski natpis koji veli: OTVORENO 24 SATA. A crven je i zvuk što ga stvori svaki kamion koji prođe cestom. U tom sjaju oči mu izgledaju kao da ih nikad nije ni oprao. Kad Vess prilazi ulazu, raskriljuju se staklena vrata i kroz njih izlazi čovjek s obiteljskom vrećicom krumpirovih Ijuskica i s paketom od šest limenki Coca Cole. Bucmasti momak s dugim zalisdma i morževskoga brka. Pokazuje na nebo i veii: "Bit će oluje", pa žumo prolazi kraj Wssa. "Odlično", veb Vess. On voli okiju. Voli voziti kroz nju. Ako se otvori nebo, utoliko bolje. Kad munje bljeskaju i stabla pucaju na vjetru, a asfalt je gladak kao led. Tipus s morževskim brkovima odlazi do pontiaca. Vess ulazi u svaštamicu, pitajući se što električar iz vvashingtona radi Njega fascinira to kako nas život na trenutak spaja, stvarajući mjesta ja dramu koja gdjekad dođe, a gdjekad izostane. Čovjek svrati da uzme benzina, zatim još malo zastane da kupi dps i kolu, kaže neznancu nešto to mogao poći s njim Ako sudbina stvarno i ne postoji, ipak bi trebala postojati. Dućančić je topao, čist i sjajno osvijetljen. Lijevo od vrata protežu tri uska prolaza, nudeći uobičajenu cestovnu robu: sve moguće prigiv tine. osnovne bapske lijekove, magazine,

džepnjake. čestitke, novotari koje bi trebale visjeti s retrovizora, kao i odabrane konzerve koje se proil ju kamperima i ljudima koji, poput Vessa. putuju u kućama na kotačim. Duž stražnjega zida su visoki hladnjaci puni piva i bezalkoholnih pića, li < kao i dvije Škrinje sa slasticama od sladoleda. Desno od vrata je pult / posluživanje, koji odvaja dvije blagajne i prostor za službenike od Javnu Na dužnosti si /a trgov ik na blagajni je riđokos, tridesetak mu je godina, ima pjege <>< :ri prsta širok madež, rumen je kao nekuhani losos i s blijedim << o ponod u Montgome- ¦it ćete n ni osjećaj očekivanja. Dogodit < i mi ostali", veli blagajnik i zvoi javijuje prodaju. "Kvragu. još ću sljedeS Božić otplaćivati prošli." Drugi trgovac sjedi na stolcu bez naslona dalje niz pult. On nije na gajni nego se gnjavi s knjigovodstvom ili uspoređuje ili uglavnom, bavi se nekakvom papirologijom. tog drugog čovjeka i će oluje Čovjek podiže pogled s papira prostrtih na pultu. Dvadesetak mu Je godina, bar je napola Azijat i zapanjujuće je lijep. Ne. Više nego lijep, Ca-vranski ona kosa, zlaćana put, od žitke kao ulje i duboke kao zdend. U njegovu je lijepu izgledu nešto što mu daje nešto skoro žensko - ali ne Blagajniku koji odbrojava kusur. Vess veli: "Neka JoS malo ostane. Morat ću uzeti i nešto za grickati. Vraćani se On odlazi brzo, u strahu da bi mogli osjetiti njegovo uzbuđenje i uplalako u dućanu nije bio duže od minute, kad je izišao noć kao daje bila upadljivo hladnija nego prije. Kao da ga je krijepila. Nos mu hvata mi umiriš borova i smreka - a sa sjevera čak i jela - pa udiše slatku zelenost gusto pošumljenih gora iza sebe, opaža šuštavi vonj dolazeće kiše, njuši ozon u munjama još neizbačenim. udiše prodoran strah sitnih životinjica koje već driiture po poljima i šumama u očekivanju oluje. ¦ Kad se uvjerila daje otišao iz motorne kućice. Chynaje zapuzala kroz vozilo prema prednjem dijelu, držeći pred sobom mesarski nož. Prozori su u prostoru za blagovanje i niši bili zastrti, tako da nije vidjela što je vani. Naprijed je, međutim, vjetrobran otkrio da su se zaustavili na Nije imala pojma gdje bi ubojica mogao biti. Otišao je pred nepunu minutu. Možda je i vani, samo korak od vrata. Nije ga čula da skida poklopac s benzinskog spremnika niti da u nj ubacuje cijev. Ipak, prema tome kako su se parkirali, gorivo se očito točilo s desne strane, paje s te strane najvjerojatnije bio i on. Bojeći se nastaviti ne znajući točno gdje je on, no još se više strašeći ostati u motornoj kućici, uldizila je u vozačevo sjedalo. Farovi su bili isključeni i ploča je s instrumentima bila mračna, ali je od svjetiljke u niši za blagovanje dolazilo dovoljno odsjaja da izvana postane savršeno vidljivom. Na drugom otoku, onaj je pontiac krenuo od crpki. Crveni su se Žmi-gavci ubrzo smanjili u daljini. Koliko je mogla vidjeti, motorna je kućica sad bila jedino vozilo na postaji. Ključevi nisu bili u stanem. Ali da su i bili. ne bi se usudila odvesti. To je bila mogućnost onda u vinogradima, kad u blizini nije bilo pomoći. A ovdje zacijelo netko radi - a netko će valjda i skrenuti s ceste.