a. Potom iskače kr traškebi iboja, a šerif Vess uvijek pazi daje \ Vess grabi sačmaricu, čupa je iz hvatača, hvata je objema rukama. otkinutih vrata, do četrdeset kilometa na sat i pritom naglo dobivaju brzinu zato što je mjenjaču praznom I u ret brzo kao pad obranoj s golemim rupetinama u svili. Vess udara u i počinje se okretati, a ruke su mu pripijene uz tijelo u nadi da se neće . lomiti i pritom divlje steže sačmaricu I prevrće se dijagonalno preko ssi.n ta do ruba s druge strane sjeverne trake. Pokuiava glavu zadržati uspi.u nom, ali dobiva gadan udarac, pa joi jedan. No on s radošću dočekuje I™ i vrišti od veselja, raskalašeno predan nevjerojatnoj žestini te pustolovni. ¦ Chvnaje baš gledala u vanjsko zrcalo kad je Edgler Vess iskočio iz j>, trolnog automobila, tresnuo o asfalt i zakotrljao se preko ceste, "Sranje." U trenutku kad je Chvna sasvim zakočila i pritom kriknula zbog blijeska boli u ujedenoj nozi, Vess je ležao prostrt na trbuhu na drugom tubu ceste, stotinu metara na jug. Ležao je savršeno rienomično. lako nije vjerovala da ga je sve to prevrtanje ubilo, ipak je bila sigurna da je u nesvijeNije se mogla samo tako prevesti preko njega dok je ležao ne znajući za sebe. Ali nije kanila ni čekati da mu dade sportsku Šansu. Zakopčala je kombinirani pojas oko smika i preko ramena. Slutila je da bi joj mogli zatrebati. Kad Je prebadla u brzinu i krenula naprijed, najednom je postala svjesna oštrog peckanja po desnom obrazu, a kad je stavila ruku na tjeme, otkrila je da krvari. Ono zujanje bumbara u prolazu bio Je metak koji ju je okrznuo i koji je zaorao plitku brazdu dugu oko četiri prsta i duboke dva milimetra. Daje bio samo malo bliži, odnio bi joj pola glave. To je ujedno bilo i objašnjenje laganog mirisa paljevine Sto ga je na trenutak nog stakla. Zurila je kroz nestali vjetroban prema Vessu, ali joj je pogled Ruke su joj krvarile. Pri pogledu na vlažnu krv Clivnl je poskočilo srce, ali uskače u uzbuđuje! i poklič. Urlik je m dce svud oko njega, pritišće ga svojom težinom, dok farovi blješte. i sve je puno halabuke kao da se našao usred bliskog susreta treće vrste. Dok se baca u sigurnost, on za sobom trzajem povlači i noge, znajući da će se izvud za dlaku, zaista za vražju dlaku, i zbog toga sve to i jest tako zabavno. Nešto ga žestoko struže po desnoj nozi. hladni vjetar nalijeće posvud oko njega, a prednja se lijeva vrata otkidaju i štropoću i preko-bicavaju se po asfaltu dok motorna kućica uz krik prolazi kraj njega. Desno mu je stopalo odrvenjelo i makar još ne osjeća bol. vjeruje da pr možda zdrobljeno, možda čak i otkinuto. Kad potom sjeda za volan, sprema revolver i spušta ruku da osjeti očekivani batrljak i Sikljanje vru->e krvi, otkriva daje ostao netaknut. Samo mu se s cipele otkinula peta. Ništa šerif smije. "O, kujo, plati gore je odrvenjelo, a u listu osjeća tr već pedesetak metara i lo koljen Budući da nije ugasio m samo otpustiti ručnu i prebacio pu šasiji. Policijski automobil si koju boli, zagriza u asfalt, i Vess kreće kao raketa za motornom kućicom. I tada prekasno, jer su mu pažnju skrenuli odrvenjela noga i bezglava Jelja da tu ženu što prije dobije u ruke, Vess shvaća da veliko vozilo ne vozi više na jug. Krenulo je na nj natraške. brzinom od pedeset kilometara na sat. možda i brže.
Udara nogom po kočnid. no prije nego Sto može zaviri volan lijevo i skloniti joj se s puta. motorna se kućica zabija u nj uz jezivu lomljavu i ćuli mu se daje udario o kameni zid. Glava mu se zabacuje natrag i onda se vraća prema volanu tako žestoko da mu udarac izbacuje sav zrak iz pluća, dok mu se na rubu vidnog polja kovitla vrtoglava tmina. Poklopac se motora izvija i iskače, i on kroz vjetrobran ne vidi ni golo imovno. Ali zato čuje okretanje vlastitih kotača i njuši smrad nagorjele gume. Kućica gura patrolna kola natraške, i makar je sudar na trenutak dralatlčho usporio motornu kućicu, ona sad opet rmclnje dobivati brzinu. Vess pokušava prebaciti patrolni automobil u stražnji hod, računajući ¦e poluga tvrdoglavo trese u rud, zaškrguće u prazni hod, da se potom skotrijati s i ? i pasti na patrolni Ona je prokleti singulariret, to da, na svoj način baš kao i on. I on i se zbog toga divi. Vess njuši benzin. Ovo više nije zdravo mjesto za boravak. Desno od središnjeg pretinca i polidjskog radija (koji Je ugasio dm ugledao motornu kućicu i shvatio da je njegova) u opružne je hvata, pričvršćene za ploču s instrumentima, umetnuta pumperica kalibra .' Puška ima spremnik s pet naboja, a šerif Vess uvijek pazi da je pun. Vess grabi sačmaricu, čupa je iz hvatača. hvata je objema rukama. klizi lijevo iza volana. Potom iskače kroz otvor otkinutih vrata. One se vraćaju natraške brzinom od trideset do četrdeset kilometai,, na sat i pritom naglo dobivaju brzinu zato stoje mjenjač u praznom hodu i stoga se više ne opire toj jurnjavi natraške. Kolnik mu dolazi u susret brzo kao padobrancu s golemim rupetinama u svili. Vess udara u nj i počinje se okretati, a ruke su mu pripijene uz tijelo u nadi da se neće iz-lomrti i pritom divlje steže sačmaricu i prevrće se dijagonalno preko asfalta do ruba s druge strane sjeverne trake. Pokušava glavu zadržati uspravnom, ali dobiva gadan udarac, pa još jedan. Noons radošću dočekuje bol i vrišti od veselja, raskalašeno predan nevjerojatnoj tatini te pustolovine. trolnog automobila, tresnuo o asfalt i zakotrljao se preko ceste, U trenutku kad je Chvna sasvim zakočila i pritom kriknula zbog blijeska boli u ujedenoj nozi. Vess je ležao prostrt na trbuhu na drugom rubu ceste, stotinu metara na jug. Ležao je savršeno nepomično, lako nije vjerovala da ga je sve to prevrtanje ubilo, ipak je bila sigurna daje u nesvijesti ili bar ošamućen. Nije se mogla samo tako prevesti preko njega dok je ležao ne znajući za sebe. Ali nije kanila ni čekati da mu dade sportsku šansu. Zakopčala je kombinirani pojas oko struka i preko ramena. Slutila je najednom je postala svjesla bi joj m Kad je prebadla u brzinu na oštrog peckanja po det otkrila je da krvari. Ono zujanje bumbara u prolazu bioje metak koji ju je okrznuo i koji je zaorao plitku brazdu dugu oko četiri prsta i duboU dva milimetra. Da je bio samo malo bliži, odnio bi joj pola glave. To je ujedno bilo i objašnjenje laganog mirisa paljevine Sto gaje ni e sjedila .prljenih j Čipkastoj marami i Š ; kroz nestali vjetroban prema Vessu, ali joj Je pogled e. Pri pogledu na vlažnu krv Chvni je poskočilo srce, ali Miomiris pucnjave Šerifa Vessa uvijek podsjeća na vonj seksa, možda zato što je taj miris vruć. a možda i zato što je u barutu trag onog istog razlogom, pucnjava ga uvijek uzbuđuje i izaziva trenutnu erekdju, i kad uskače u automobil, Vess ispušta ushićeni poklič. Urlik je motorne kućice svud oko njega, pritišće ga svojom
težinom, dok farovi blješte, i sve je puno halabuke kao da se našao usred bliskog susreta treće vrste. Dok se baca u sigurnost, on za sobom trzajem povlaci i noge. znajući da će se izvući za dlaku, zaista za vražju dlaku, i zbog toga sve to i jest tako zabavno. Nešto ga žestoko struže po desnoj nozi. hladni vjetar nalijeće posvud oko njega, a prednja se Lijeva vrata otkidaju i štropoću i preko-bicavaju se po asfaltu dok motorna kućica uz krik prolazi kraj njega. Desno muje stopalo odrvenjelo i makar još ne osjeća bol. vjeruje da je možda zdrobljeno, možda čak i otkinuto. Kad potom sjeda za volan, -.prema revolver i spušta mku da osjeti očekivani batrljak i sikljanje vni-će krvi, otkriva daje ostao netaknut Samo mu se s cipele otkinula peta. Samo to, NiSta gore od toga. Gumena peta. "0, kujo, platit ĆeS ti meni postolara." Motorna Je kućica sad već pedesetak metara ispred njega i vozi na jug. Budući da nije ugasio motor kad se zaustavio na rubu ceste, sad treba samo otpustiti ručnu i prebadti u prvu. Gume dižu oluju šljunka koja grmi po Šasiji, ralfcijsld automobil skače naprijed. Vruća guma škripi kao beba koju boli. zagriza u asfalt, i Vess kreće kao raketa za motornom kućicom. I tada prekasno, jer su mu pažnju skrenuli odrvenjela noga i bezglava želja da tu ženu što prije dobije u ruke, Vess shvaća da veliko vozilo nc vozi više na jug. Krenulo je na nj natraške. brzinom od pedeset kilometara na sat, možda i brže. Udara nogom po kočnid, no prije nego što može zavili volan lijevo i skloniti joj se s puta, motorna se kuđca zabija u nj uz jezivu lomljavu i čini mu se da je udario o kameni zid. Glava mu se zabacuje natrag i onda se vraća prema volanu tako žestoko da mu udarac izbacuje sav zrak iz pluća, dok mu se na rubu vidnog polja kovitla vrtoglava tmina. Poklopac se motora izvija i iskače, i on kroz vjetrobran ne vidi ni golo govno. Ali zato čuje okretanje vlastitih kotača i njuši smrad nagorjele gume. Kućica gura patrolna kola natraške. i makar je sudar na trenutak dra-latićno usporio motornu kućicu, ona sad opet počinje dobivati brzinu. Vess pokušava prebadti patrolni automobil u stražnji hod, računajući io odmaknuti od motorne kućice čak i dok ga gura. ali mu zaškrguć iti da zdrobljeni prednji d se potom vrnuti dupetom preko glave. Ili. još gore, ako su se zaista zakačili, i ako žena posve ne vlada motornom kućicom, mogla bi se i sama sasvim lako skotrijati s ceste i pasti na patrolni automobil, i tako ga zdrobiti, Kvragu, možda baš to i pokušava učiniti. Ona je prokleti singulariret. to da, na svoj način baš kao i on. 1 on joj se zbog toga divi. Vess njuši benzin. Ovo više nije zdravo mjesto za boravak. Desno od središnjeg pretinca i polidjskog radija (koji je ugasio dm je ugledao motornu kućicu i shvatio da je njegova) u opružne je hvatate, pričvršćene za ploču s instrumentima, umetnuta pumperica kalibra 20. Puška ima spremnik s pet naboja, a Šerif Vess uvijek pazi da je pun. vess grabi sačmaricu, čupa je iz hvatača. hvata je objema rukama, pa klizi lijevo iza volana. Potom iskače kroz otvor otkinutih vrata. One se vraćaju natraSke brzinom od trideset do četrdeset kilometara na sat i pritom naglo dobivaju brzinu zato Što je mjenjač u praznom hodu i stoga se više ne opire toj jurnjavi natraške. Kolnik mu dolazi u susret brzo kao padobrancu s golemim rupetinama u svili. Vess udara u nj i počinje se okretati, a ruke su mu pripijene uz tjjelou nadi da se neće iz-lomiti i pritom divlje steže sačmaricu i prevrće se dijagonalno preko asfalta do ruba s druge strane sjeverne trake. Pokušava glavu zadržati uspravnom, ali dobiva gadan udarac, pa još jedan. No on s radošću dočekuje bol i vrišti od veselja, raskalašeno predan nevjerojatnoj testini te pustolovine. lagajesv
iyna sasvim zakočila i pritom kriknula zbog bi ti, Vess je ležao prostrt na trbuhu na drugom n. ia jug. Ležao je savršeno nepomično, lako nije i irevrtanje ubilo, ipak je bila sigurna daje u nesv Nije se mogla samo tako prevesti preko njega dok je ležao ne znajući Zakopčala je kombinirani pojas oko struka i preko ramena. Slutila je da bi joj mogli zatrebati. Kad je prebacila u brzinu i krenula naprijed, najednom je postala svjesna oštrog peckanja po desnom obrazu, a kad je stavila mku na tjeme, otkrila je da krvari. Ono zujanje bumbara u prolazu bio je metak koji ju Je okrznuo i koji je zaorao plitku brazdu dugu oko četiri prsta i duboki dva milimetra. Da je bio samo malo bliži, odnio bi joj pola glave. To je ujedno bilo i objašnjenje laganog mirisa paljevine što gaje na trenutak iel je sjedila Kad je Chvna ponovno pogledala Vessa. c desetak metara daleko. Kraj njega je ležala Svom je težinom nagazila na gas. OStar Munk sa stražnjeg kraja motorne km jedan klunk. Zatim se začulo silno struganje, su Ipak dobivale brzinu. Pogledala je na bočni retrovizor i ugled, izderani čelik strugao po asfaltu. Iza nje je bio oštećeni patrolni automob Desno je uho senfa Vessa gadno oguljeno i lanjski vjetar što juri preko snježnih polja v dena zvonjava u oba ulta podsjeća ga na goi netalni o kiselu upornu želju za povraćanjem, Vess podiže sačmaricu. Sretan je što vidi da je kroz sve to prošla u dobrom slanju. Motorna kućica juri u koso prema njemu preko dvotračne ceste, daleko je još pedesetak metara ali se brzo primiče, kao valjak za cestu. Umjesto da pobjegne s ceste u šumu. Sto dalje od dolazećeg vozila, on juri prema njemu u skokovima koji ga vode desno i koji će ga postaviti uz vozilo kad projuri kraj njega. Pritom Šepa - ali ne zato što mu je stradala noga, nego zato što na desnoj cipeli nema potpetice, No čak i s jednom potpeticom manjka. Vess je okretniji od tromog vozila i žena shvaća da ga neće uspjeti pregaziti. Ona, nema sumnje, vidi i sačmaricu, pa zakreće volan desno, dalje od njega, očito spremna da se zadovolji i bijegom umjesto osvetom. On joj ne kani pokušati raznijeti glavu kroz već razneseni vjetrobran ih kroz bočni prozor, djelomice zato Sto ga već počinje plašiti njezina ia. ali djelomice i zato što vjeruje da bi je, dok prolazi kraj njega kao dječji disk. mogao toliko oi daleko je lakše stati i pucati s boka nej boka znači pucati nisko. Prva ga tri pucnja, koja slijede tolike kn. odbacuju nekoliko koraka i skoro z iti prednju gumu s vozačeve str izati pušku i ciljati, a w se sad gospođica Chvna Shepherd. netaknuta i liva Volan se u Chvninim lukama vrti lijevo-desno i r ona i dalje odlučno pokušava zadržati u lukama. Napola pijan od pnedivnog složenog mirisa vlastite krvi i čistog seksual nog smrada pucnjave, šerif Vess odbacuje sačmaricu nakon što joj je is praznio spremnik. Očima blistavim od radosti on promatra kako se vre mesna motorna kućica neizbježno izdiže iz svojih desnih guma. kako » naginje duž noćne ceste preko obruča lijevih kotača. Skoro je sva gum; kućicom na bok se prevalio I za nju prikačeni po-¦utomobil. A onda se napokon otkida, prevrće se na krov. vrti se i šezdeset stupnjeva i umiruje na traci što vodi na sjever, ma je kućica mnogo dalje od automobila, stotinjak metara od još se kliže, ali usporava i uskoro staje.
i sve zeznuto u velikom stilu: krš razbacan posvuda po cesti, što 'rio teško objasniti; upropašten je i njegov plan da se s Ariel po-la metodičan način, a što ga je uzbuđivalo Čitavu lanjsku godinu, i optužujući mrtvaci u spavaćoj sobi njegove motorne kućice. \e šerif Vess nikad nije osjećao poletno kao sada. Onje tako živ. i mu ćutila pojačana dMjaštvom trenutka. Osjeća se vrtoglavo, n želi skakutati pod mjesecom i vrtjeti rukama poput djeteta ko-tavrtjelo u glavi od pogleda na zvijezde u previranju, ¦ba obaviti još dvije smrti, treba unakaziti ljupko mlado lice, a i djevojčin pojas. U toj se novoj orijentaciji desni zid prevrnute motorne kuć rio u njezin novi strop. Ariel se uhvatila za kvaku da ne padne Lijevi bok. na kojem je ležala Chyna. sad je u biti bio pod. S | Kad je Chvna ponovno pogledala Vessa. onje već bio n desetak metara daleko. Kraj njega je ležala sačmarica. Svom je težinom nagazila na gas. OStar klunk sa stražnjeg kraja motorne kućice. Vozilo se jedan klunk. Zatim se začulo silno struganje, i paklenska lai su ipak dobivale brzinu. Pogledala je na bočni retrovizor i ugledala pravi pljus izderani čelik strugao po asfaltu. Desno je uho šerife Vessa gadno oguljeno i miris je vlastite krvi kao siječanjski vjetar Sto juri preko snježnih polja visoko na gorskoj padini. Mjedena zvonjava u oba uha podsjeća ga na gorki metalni okus pauka u kud Templetonovih i on u njemu uživa. Dok ustaje na noge. sa svim kostima na mjestu, i dok guta zanimljivu kiselu upornu želju za pcivraćanjem, Vess podiže sačmaricu. Sretan je što vidi da je kroz sve to prošla u dobrom stanju. Motorna kućica juri ukoso prema njemu preko dvotračne ceste, daleko je još pedesetak metara ali se brzo primiče, kao valjak za cestu. Umjesto da pobjegne s ceste u Sumu, što dalje od dolazećeg vozila, on juri prema njemu u skokovima koji ga vode desno i koji će ga postaviti uz vozilo kad projuri kraj njega. Pritom šepa-ali ne zato što muje stradala noga, nego zato Sto na desnoj apeli nema potpetice. No Čak i s jednom potpeticom manjka. Vess je okretniji od tromog vozila i žena shvaća da ga neće uspjeti pregaziti. Ona. nema sumnje, vidi i sačmaricu, pa zakreće volan desno, dalje od njega, očito spremna da se zadovolji i bijegom umjesto osvetom. On joj ne kani pokušati raznijeti glavu kroz već raznesen! vjetrobran ili kroz bočni prozor, djelomice zato Sto ga već počinje plašiti njezina sposobnost oporavljan) a. ali djelomice i zato što vjeruje da bije, dok prolazi kraj njega kao dječji disk, mogao toliko oštetiti da stane. Osim toga, daleko je lakše stati i pucati i boka nego dizati pušku i ciljati, s pucati s Prva ga tri pucnja, koja slijede toliko brzo koliko može pumpati pušku, odbacuju nekoliko koraka i skoro zbacuju s nogu. ali on ipak uspijeva srediti prednju gumu s vozačeve strane. Niti dva metra od njega, motorna kućica počinje poklizavati. S uništene se gume u zrak odmataju gumene zmije. Dok ta nemanjezdi kraj njega. Vess pomoću zadnja dva naboja raznosi stražnju gumu s vozačeve Tako se sad gospođica Chyr«i Shepheid, netaknuta i živa, našla u grdnice. kao da je bilo još i gor no. Patrolni automobil Što ga je za so odbojnik i motorna se kućica stresla d no. a Chyna je shvatila da će se prevrr # Napola pijan od predrvnog složenog n nog smrada pucnjave, šerif Vess odbat lojujetojošdivljije povul to divlje zibala lijevo-dessačmari liže iz svojih desnih guma. k a lijevih kotača. Skoro je sva e. Čelični obodi rezbare asfalt uz meljavu koja ga podsjeća na te rinoline uškrobljene sasušenom krvlju. Sto mu opet priziva u mis ista izvjesne mlade dame u samom trenutku
smrti. Tada se vozilo iok tako žestoko da Vess u kolniku pod nogama osjeća vibradje. irasak odjekuje lijevo-desno Između stabala što opasuju cestu, I Zajedno s motornom kućicom na bok se prevalio i za nju prikačeni policijski automobil. A onda se napokon otkida, prevrće se na krov. vrti se za tristo šezdeset stupnjeva i umiruje na trad što vodi na sjever. Motorna je kućica mnogo dalje od automobila, stotinjak metara od Šerifa i još se kliže, ali usporava i uskoro staje. Sad je sve zeznuto u velikom stilu: krš razbacan posvuda po cesti, što će biti vrlo teško objasniti: upropašten je i njegov plan da se s Ariel pozabavi na metodičan način, a Sto gaje uzbuđivalo čitavu lanjsku godinu; a tu su i optužujući mrtvaci u spavaćoj sobi njegove motorne kudce. Ipak se šerif Vess nikad nije osjećao poletno kao sada. On je tako živ, i sva su mu ćutila pojačana dlvljaštvom trenutka. Osjeća se vrtoglavo, ludo. On želi skakutati pod mjesecom i vrtjeti rukama poput djeteta kojem se zavrtjelo u glavi od pogleda na zvijezde u previranju. vije smrti, treba unakaziti ljupko mlado lice. a i orice revolvera. Očito m se prevrtali po cesti. I s; * ;a prestala klizati i stala,' živa. Smještaje raskopči Kad je Chyna ponovno pogledala Vessa, onje već bio na sve četiri, pedesetak metara daleko. Kraj njega je ležala sačmarica. Svom je težinom nagazila na gas. Oštar klunk sa stražnjeg kraja motorne kućice. Vozilo se zatreslo. Pa još n-dan klunk. Zatim se začulo silno struganje, i paklenska larma i zveket, ali mi ipak dobivale brzinu. Pogledala je na bočni retrovizor i ugledala pravi pljusak iskri dok je Iza nje je bio oštećeni patrolni automobil i brujao u njezinoj brazdi. Desno je uho šerifa Vessa gadno oguljeno i miris je vlastite krvi kao sije čanjski vjetar što juri preko snježnih polja visoko na gorskoj padini. Mje tlena zvonjava u oba uha podsjeća ga na gorki metalni okus pauka u kuć Templetonovih i on u njemu uživa. Dok ustaje na noge. sa svim kostima na mjestu, i dok guta zanimljivi kiselu upornu želju za povraćanjem. Vess podiže sačmaricu. Sretan je Šu vidi daje kroz sve to prošla u dobrom stanju. Motorna kućica juri ukoso prema njemu preko dvotračne ceste, dale koje Još pedesetak metara ali se brzo primiče, kao valjak za cestu. Umjesto da pobjegne s ceste u Sumu, što dalje od dolazećeg vozila on juri prema njemu u skokovima koji ga vode desno I koji će ga posta viti uz vozilo kad projuri kraj njega. Pritom šepa - ali ne zato Sto mujt stradala noga, nego zato Sto na desnoj cipeli nema potpetice. No caki s jednom potpeticom manjka, Vess je okretniji od tromog vo žila i žena shvaća da ga neće uspjeti pregaziti. Ona. nema sumnje, vidi sačmaricu, pa zakreće volan desno, dalje od njega, očito spremna da se zadovolji i bijegom umjesto osvetom. On Joj ne kani pokušati raznijeti glavu kroz već razneseni vjetrobran ili kroz bočni prozor, djelomice zato što ga već počinje plašiti njezina sposobnost oporavljanja, ali djelomice i zato što vjeruje da bije, dok prolazi kraj njega kao dječji disk, mogao toliko oštetiti da stane. Osim toga, daleko je lakše stati i pucati s boka nego dizati puSku i ciljati, a pucati 5 Prva ga tri pucnja, koja slijede toliko brzo koliko može pumpati puš ku, odbacuju nekoliko koraka I skoro zbacuju s nogu, ali on ipak uspijeva srediti prednju gumu s vozačeve strane. Niti dva metra od njega, motorna kućica počinje poklizavati. S uništene se gume u zrak odmataju gumene zmije. Dok ta nemanjezdi kraj njega, vess pomoću zadnja dva naboja raznosi stražnju gumu s vozačeve ospođica Chvna Shepherd. net; \ Napola pi. 1 kočnici '
ii pali joj dl lo opasno zanijelo nadesno, ali kad je otpustila koč-ojoš i gore zato što ju je to još divljlje povuklo nades1a se kućica stresla dok se tako divlje zibala lijevo-des-\ no, a Chvna je shvatila da će se prevrnuti. ¦ on od predivnog složenog mirisa vlastite krvi i čistog seksual-la pucnjave, šerif Vess odbacuje sačmaricu nakon što joj je is-' praznio spremnik. Očima blistavim od radosti on promatra kako se vre-":a neizbježno izdiže iz svojih desnih guma, kako se ' naginje duž noćne ceste preko obruča lijevih kotača. Skoro je sva guma :rezana u remenje; gumenim su trakama i komadima posijane obje tra-e. Čelični obodi rezbare asfalt uz meljavu koja ga podsjeća na teksturu krinoline uškrobljene sasušenom krvlju, što mu opet priziva u misli okus ta izvjesne mlade dame u samom trenutku smrti. Tada se vozilo ruši na * tako žestoko da Vess u kolniku pod nogama osjeća vibradje. Muku prasak odjekuje lijevo-desno između stabala što opasuju cestu, kao da im kudeom na bok se prevalio i za nju prikačeni po-onda se napokon otkida, prevrće se na krov, vrti se što vodi na sjever, bila, stotinjak metara od Zajedrio s 1 Motorna je kućica mnogo dalje Sad je sve zeznuto u velikom stilu; krš razbacan posvuda po cesti, što će biti vrlo teško objasniti; upropašten je i njegov plan da se s Ariel pozabavi na metodičan nadn, a što ga je uzbuđivalo čitavu lanjsku godinu: a tu su i optužujući mrtvad u spavaćoj sobi njegove motorne kudce. Ipak se šerif Vess nikad nije osjećao poletno kao sada. On je tako živ. i sva su mu ćutila pojačana dMjastvom trenutka. Osjeća se vrtoglavo, ludo. On želi skakutati pod mjesecom i vrtjeti rukama poput djeteta kojem se zavrtjelo u glavi od pogleda na zvijezde u previranju. Ali treba obaviti još dvije smrti, treba unakaziti ljupko mlado lice, a i se novoj orijentaciji d hi Chvi ¦vrtjela želim osjetio.' Dok je on govorio o sindromu posttraui onajegovonlao nadi: dokje on pričao o samoispunjenj' <¦ odgovornosti; dok " lili goleme su popravljanje sajjegi»DrilaĐ%^ipould»i^.Na kraju je onzaktju-nm ništa za nekoga tko govori jezikom toliko drukSlop. Bili su sigurni da te je mučni noćne more, alije ona sanjala samo katedralnu sumu u kojoj nikad nije uma i uvijekje na sigurnom. Jedanaestoga travnja, samo dvanaest dana nakon Sto ju je primili u bolnicu, dobila je otpusno pismo, a kad je iziSla na prednja vrata, pred njima radijskih i televizijskih reportera, me-lija, koji su joj poslali ugovore da im ispriča svoju priču. Ona ie prosila uoi njm a aa pritom nije odgovorila ni na jedno doviknuto iutanje.no pritom ipak nije bila nepristojna. Kad Je stigla do taksija koji ju ie čekao, jedan joj je od njih gurnuo krušku pod njušku i postavio kre-ensko pitanje: "Gospođice Shepherd, kakav je to osjećaj biti tako slavan mnak?" Ona je tada zastala, okrenula se i rekla: "Nisam ja nikakav junak. la se samo probijam kroz život kao i svi vi ostali, i pitam se zašto on mora jiti tako težak, i nadam se da više neću morati nikome nanijeti nikakvo rio." Om koji su bib dovoljno blizu da Čuju što je rekla na ovo su umukti. m drugi su opet zakreštali na nju. Ušla je u taksi i odvezla se. Obitelj Oelane je bila pod teškim hipotekama i ovisnik o lakim zajmovima Vise i MasterCarda prije nego tro ih je Edgler Vess oslobodio svih dugova, tako da zapravo i nije
bilo imetka koji bi Ariel mogla naslijedili. Njezini su djed i baka po ocu bili Živ), ali slaboga zdravija i vrlo skučenih financijskih sredstava. Pa ipak. čak da su i postojali ikakvi rođaci takvog financijskog stanja da mogu preuzeti breme odgajanja adolescentice s Arlelinim jedinstvenim poteškoćama, oni se sigumo ne bi osjetili doraslima zadatku. Djevojčici se za skrhnilu postavio sud i predaoje na brigu psihijatrijskoj bol-' 1 vom države KalifomiJe. juje čekalo ;e član ( telji nije ^ Chvna iz San Fi vakog tjedna putm brukom And Beth Odane, obilazila djevojčicu i strpi •rta bi rekli i tvrdoglavo - kroz bizantinski pravosud v. Da nije bila toga. djevojčicu bi osudili da do srni lu su zvali "skrbničkom ustanovom". ;irDI terapija." On to nije shvatio, nego je želio da mu pnča o svom međuovisnom odnosu s majkom, iako on takav nge bio već bar deset godi-u. sve otkako je otišla od nje. On ju je želio naućiu kako da se hrve s bolom, no ona muje rekla: ja se s njim ne želim hrvati, doktore. Ja ga želim ojjrtili." Dokje on govorio o sindromu posttraumatskog stresa, ona je govorila o nadi; dokje on pričao o samoispunjenju, ona je pričala o odgovornosti; dok je on govorio o mehanizmima za popravljanje sa-mouvažavanja. ona je govorila o vjeri i pouzdanju. Na kraju je on zaključio da ne mole učiniti ništa za nekoga tko govori jezikom toliko drukčiLijećnici i i mučiti la neće moći spavati, a! katedralnu Šumu u kojoj nikad nije sama jedanaestoga travnja, samo dvanaest dana nakon što su je primili u bolnicu, dobila je otpusno pismo, a kad je izišla na prednja vrata, pred njima ju je čekalo preko stotinu novinskih, radijskih i televizijskih reportera, medu kojima i nela iz smradnih tabioklnih emisija, koji sujoj poslali ugovore preko Federa* Espressa i nudili goleme sume da im ispriča svoju priču. Ona se probila kroz njih a da pritom nije odgovorila ni na jedno doviknuto pitanje, no pritom ipak nije bila nepristojna. Kad je stigla do taksija koji ju je čekao, jedan joj je od njih gurnuo krušku pod njušku i postavio kretensko pitanje: "Gospođice Shepherd. kakav je to osjećaj biti tako slavan junak?" Ona je tada zastala, okrenula sci rekla; "Nisam ja nikakav junak, la se samo probijam kroz život kao i svi vi ostali, i pitam se zašto on mora biti tako težak, i nadam se da više neću morati nikome nanijeti nikakvo /.lo "Oni koji su bili dovoljno blizu da čuju što je rekla na ovo su umukli. ih finan teškim hipotekama I ovisnik o lakim zajmovi-ije nego što ih je Edgler Vess oslobodio svih i nije bilo Imetka koji bi Ariel mogla naslijedilo ocu bili živi, ali slaboga zdravlja i vrlo skulostojali ikakvi rođaci takvog financijskog stanja iiim poteškoćama, oni se sigumo ne bi osjetili doraslima zadatku. Djevojčici se za skrbnika postavio sud i predaoje ru brigu psihijatrijskoj bolnici pod upravom države KalifomiJe. Nijedan se član obitelji nije tome usprotivio. Kroz čitavo ljeto i jesen Chvna je svakog (jedna putovala iz San Fran-rvsca u SacraiiLento i pisala peticije sudu daje proglasi jedinim pravnim skrbnikom Ariel Beth Delane. obilazila djevojčicu i strpljrvo se probijala - neki bi rekb i tvrdoglavo - kroz bizantinski pravosudni i socijalni sustav. Da nije bilo roga, djevojčicu bi osudili da do smrti živi u ludnici ključ koji je otključao birokratska srca i pribavio joj toliko pnželjkiv
Stoje oslobodila djevojčicu iz podnima pod stražom lutaka. Chvna i Sacramenta odvezla s Ariel pokraj sebe. 1 tako su otišle kući, u njenn stan u San Franciscu. i. i makar nije vjerovala da da bi joj se jednoga Clivna nije nikad diplomirala psihologiju, a fen stavila je studirati na Kalifomijskom sveučilišn prebacila na književnost. Oduvijek je voljela čiti da posjeduje ikakav književni dar. ipak je vjere dana mogao svidjeti posao književnog urednika i posao i autorima. U književnosti se krila veća istina negoli u znanosti A mogla je sebe zamisliti i kao učiteljicu, A ako ostatak života provede u posluživanju kod stola, i to će biti sasvim u redu. zato što je i taj posao obavljala valjano i u radu Je našla dostojanstvo. Drugoga ljeta, dokje Qiyna radila u večernjoj smjeni, ona i Ariel su počele provoditi mnoga jutra i popodneva na plaži. Djevojčica je voljela glenavesti da stane na rub vode i pusu da joj se valovi lome oko gležnjeva. Jednoga dana u lipnju, ni ne shvaćajući zapravo što radi. Chvna je kažiprstom u pijesku ispisala riječ MIR. Na trenutak se u nju zagledala i onda, na vlastito iznenađenje, rekla Ariel: "Ta se riječ dade složiti iz slova mog imena."" Prvoga srpnja, dokje Arid sjedila na deki i zurila van u vodu što se ljeskala na suncu, Chvnaje Stala novine, ali ju je svaki članak bacao u sve dublju depresiju. Kat. silovanje, umorstvo, pljačka, političari iz svih dijelova političkog spektra koji samo sipaju mržnju. Pročitala je prikaz filma pun opakog dogmatskog kritizerstva i režisera i scenarista, prikaz koji Je u pitanje dovodio i samo njihovo pravo na stvaranje, a onda se prihvatila podjednako vftriolnog napada neke kolumnistice na nekog romansinovine u kantu za smeće. I Sto)e joi gore, te; ni napadi djelovali kao neugodno jasni odrazi jačih ubilačkih suncobrana. Na kriju je među njima došU Ned Hames. a njegov malijamie. Ned je tuni pisac koji te mogao pohvaliti s nekolik. lako Chvna u srbi zaista nije vidjela heroja, mnogi drugi jesu. Drvljenj, što su ga prema njoj osjećali neki utjecajni ljudi poslalo je napokon on.ij ključ koj) je otključao birokratska srca i pribavio Joj toliko priželjkivani) trajno skrbništvo. A jednoga jutra koncem siječnja, deset mjetro nakon Što je oslobodila djevojčicu iz podruma pod stražom lutaka, Chvna ic iz Sacramenta odvezla > Ane! pokraj sebe. Chvna nije nikad diplomirala psihologiju, a černi prebacila na književnost. Odu da posjeduje ikakav književni oar, ipait je dana mogao svidjeti posao književnog ui sliti i kao učiteljicu. A ako ostatak života pi veufiliš 'oljelaOtau, i makar nije vjerovala posluživanju kod sti la dostojanstvo. Drugoga ljeta, dok je Clivna radila u večernjoj smjeni, ona i Ariel su počele provoditi mnoga jutra i popodneva na plaži. Djevojčica je voljela gledati u zaljev kroz tamne sunčane naočale, a ponekad bi je čak uspijevala i navesti da stane na rub vode i pusti da joj se valovi lome oko gležnjeva. Jednoga dana u lipnju, ni ne shvaćajući zapravo što radi. Chyna je kažiprstom u pijesku ispisala riječ MIR. Na trenutak se u nju zagledala i onda, na vlastito iznenađenje, rekla ArleL Prvoga srpnja, dokje Ariel sjedila ru deki i zurila van u vodu što se Ijcsdublju depresiju, Rat, silovanje, umorstvo, pljačka, političari iz svih dijelova političkog spektra koji samo sipaju mržnju. Pročitala je prikaz filma pun opakog dogmatskog kritizerstva i režisera i scenarista, prikaz koji je u pitanje dovodio i lamo njihovo pravo na stvaranje, a onda se prihvatila podjednako vitnolnog napada neke kolumnistice na nekog romansi-jera, i ništa od toga nije bilo istinska kntika nego čisti oi
imeće. lito jejoS gon jačih ubilačkih poriva ka Mi sve to nisu objašnjenja ljudske zloće Bile su Također početkom srpnja. Chvnaje opazila nu na koji je po nekoliko puta tjedno jutrom dola: dišnjim sinom i portabl računalom na kojem je i suncobrana. Na kraju je među njima došlo i do i Ned Barnes. a njegov malijamie. Ned je bio udov: ni pisac koji se mogao pohvaliti s nekoliko umjei ira tndesetih god,-ij plažu s osmogo- .-"¦ct terapija." On to nije shvatio, nego je želio da mu priča o svom međuovisnom odnosu s majkom, iako on takav nije bio već bat deset godina, sve otkako je otišla od nje. On ju je želio naučiti kako da se hrve s f-olom. no ona muje rekla: 'Ja se s njim ne želim hrvati, doktore.Ja ga Jelim osjttni." Dok je on govorio o sindromu posttraumatskog stresa, ona je govorila o nadi; dokje on pričao o samoispunjenju, ona je pričala o odgovornosti: dok je on govorio o mehanizmima za popravljanje sa-mnuvažavanja. ona je govorila o vjeri i pouzdanju. Na kraju je on zaključio da ne može učiniti ništa za nekoga tko govori jezikom toliko drukči-nm od njegova. liječnici i sestre brinuli su se da neće moći spavati, alije spavala kao top. Bili su sigurni da će je mučiti noćne more, ali je ona sanjala samo katedralnu šumu u kojoj nikad nije sama i uvijekje na sigurnom. Jedanaestoga travnja, samo dvanaest dana nakon Što su je primili u bof ;iicu. dobila je otpusno pismo, a kad je izišla na prednja vrata, pred njima inje čekalo preko stotinu novinskih, radijskih i televizijskih reportera, medu kojima 1 neki iz smradnih tabloid nih emisija, koji sujoj poslali ugovore preko Federal Fjrpressa i nudili goleme sume da im ispriča svoju priču. Ona se probila kroz njih a da pritom nije odgovorila ni na jedno doviknuto pitanje, no pntom ipak nije bila nepristojna. Kad je stigla do taksija koji ju ic čekao, jedan joj je od njih gurnuo krušku pod njušku i postavio kretensko pitanje "Gospođice Shepherd, kakav je to osjećaj biti tako slavan junak?" Ona je tada zastala, okrenula se i rekla: "Nisam ja nikakav junak, [a se samo probijam kroz život kao i svi vi ostali, I pitam se zašto on mora ii u tako težak, i nadam se da više neću morati nikome nanijeti nikakvo zlo." Oni koji su bili dovoljno blliu da čuju itoje rekla na ovo su umukli. :la Je i mogla islijedii su djed i baka po ocu bili živi. ali slaboga i ćenih financifskih sredstava. Pa ipak. čak da su i postojali ikakvi rođaci takvog financijskog stanja da mogu preuzeti breme odgajanja adolescentice s Ariel inim jedinstvenim poteškoćama, oni se sigumo ne bi osjetili doraslima zadatku. Djevojčici se za skrbnika postavio sud i predaoje na brigu psihijatrijskoj bolnici pod upravom države KalifomiJe. Nijedan se član obitelji nije tome usprotivio. Kroz čitavo ljeto i jesen Chvnaje svakog tjedna putovala iz San Franci Beth Delj ibilazila djevojčicu i strpljivo se io skrbništvo. A Jednoga ji i utjecajni ljudi postalo je napokon ona a srta i pnbaviojoj toliko priželjkivan. Chvna nije nikad diplomirala psihologiju, a čemu je bila jako blizu. Nastavila je studirati na Kalifomijskom sveučilištu u San Franciscu. ali se prebacila na književnost. Oduvijek >e voljela Stati, i makar nije vjerovala da posjeduje ikakav književni dar. ipak je vjerovala da bi joj se jednoga dana mogao svidjeti posao književnog urednika i posao s autorima. U književnosti se krila veća istina negoli u znanosti. A mogla je sebe zamisliti i kao učiteljicu. A ako ostatak života provede u posluživanju kod stola, i to će biti sasvim u redu. zato što je i raj posao obavljala valjano i u
Drugoga ljeta, dokje Chvna radila u večernjoj smjeni, ona i Ariel su počele provoditi mnoga jutra i popodneva na plaži. Djevojčica je voljela gledati u zaljev kroz tamne sunčane naočale, a ponekad bi je čak uspijevala i navesti da stane na rub vode i pusu dajoj se valovi lome oko gležnjeva. Jednoga dana u lipnju, ni ne shvaćajući zapravo što radi, Chyna je kažiprstom u pijesku ispitala riječ MIR. Na trenutak se u nju zagledala i onda, na vlastito iznenađenje, rekla Ariel "Ta se riječ dade složiti iz slova mog imena."" Prvoga srpnja, dok je Anel sjedila na deki i zurila van u vodu Sto se ljeskala na suncu, Chvna je Čitala novine, ali ju je svaki članak bacao u sve dublju depresiju. Rat. silovanje, umorstvo, pljačka, političari iz svih dijelova političkog spektra koji satno sipaju mržnju. Pročitala je prikaz filma pun opakog dogmatskog kritizentva i režisera i scenarista, prikaz kuji je u pitanje dovodio i samo njihovo pravo na stvaranje, a onda se priliva ula podjednako vitnolnog napada neke kohimnistice na nekog romansi jera. i ništa od toga nije bilo istinska kritika nego čisti otrov, pa je bacila novine u kantu za smeće, [što je još gore. te sujoj sitne mržnje i neizrai ni napadi djelovali kao neugodno jasni odrazi jačih ubilačkih poriva koji ma Je okufen ljudski duh. to se simbolično ubijanje razlikovalo samo n stupnju, a ne i u naravi, od stvarnog umoistva. a bolest je u srcu i jedAli sve to nisu objašnjenja ljudske zloće. B Također početkom srpnja. Chvna je opazi dišnjim sinom i portabl računalom na knjtn suncobrana. Na kraju je među njima došlo i Ned Barnes, a njegov malijamie. Nedjt bio i ni pisat koji si- mucao pohvaliti s nekoliki, i ,rta tridesetih ( ia plažu t osm vrijedni! iivljega Ć rikujej komičnog psa istrgnutu iz magazina -1 ni ne tražeći od nje da ih opazi. Dvanaestog kolovoza Chvna je za sve njih u svom stanu skuhala večero, špagete s mesom. Kasnije su ona i Ned igrali Čovječe ne (jurJ se i druge igre sjamie, dokje Arid samo sjedila I smireno zurila u vlastite roke. Od one noći u motornoj kućid, onaj se užasni tjeskobni izraz i nijemi krik ni-¦" ia djevojčinu licu, Oilm toga je prestala motati roke oko >e i tješi :a svi st tu dugih ni kava, nastaviti viđao' na plazi, gdje bi zauzeli susjedna mjesta. Njihov je odnos bio sasvim opušten, bez pritisaka i očekivanja. Nirko od njih nije ždio ništa vile nego biti manje sam. U rujnu, odmah poslije Dana rada. kad vile nije mogla biti puna dana dovoljno preporučljivih za plažu. Ned je u susjedstvu podigao pogled sa svog portabl računala i rekao: Ona je čitala roman i stoga je odgovorila samo "Hmmmm" ne podigli on je bio uporan: "Vidi. Pogledaj Ariel." Djevojčica je nosila traperice podrezanih nc zato Jto je dan već bio za nijansu prehladan tubu vode i valovi sujoj se lomili oko gležnjeva, ali vise nije urno stajala kao zombi i zurila u zaljev kao obično. Naprotiv, bila je istegla mite preko glave i sad je mahala lukama kroz zrak i tiho plesala na mjestu. "Ona tako voli taj zaljev", rekao je Ned. Chvnaje izgubila dar govora. "Tako voli život", rekao je on. Gušed se u osjećajima, Chvnaje molila Boga da zaista bude tako. Djevojčica nije plesala dugo, a kad se kasnije vratila do svoje deke, pogled joj je bio izgubljen kao i uvjjek.
U prosincu iste godine, više od dvadeset mjeseci nakon bijega ii kuće Edglera Vessa, Ariel je navršila osamnaest godina. Nije više bila djevojčica, postala je prekrasna mlada žena. Počesto je, međutim, u snu dozivala majku i oca. kao i brata, a glas joj je - u tim jedinim zgodama kad ga je bilo moguće čuti - bio mlad, loman i izgubljen. I tada. na sam Božić ujutro, među darovima za Arid. Neda i Jamu poslaganim ispod drvca u dnevnoj sobi njezina stana, Oiyna se iznenadila kad je pronašla i jedan paketić za sebe. Bio je zamotan jako bnžijivo, iako, činikt joj se. dječjim prsncmu. i mnogo više ushita nego vješt me. ¦e etavlja uz darove i na kojemje bio otisnut kutiju, u njoj je ležao komadić plavog papu ć. Kad je "To... to je najljepši... najljepši dar šio sam ga dobila u životu, zlat Najljepši što uopće može hiti Samo lo i iclnii.. da pokušaš." Opet je pročitala one dvije njeti. ovaj pul kioz suze. Želim živjeti. 'Ali ne znaš kako da se vrunš. ha?" Djevojčica je bila sasvim mirna. A onda je I inu nula očima. Objema rukama stegla obje Chvnint. "Ima načina", rekla je Chvna uvjereno Djevojčine su se ruke još jače stegle oko Chvninih. "Još ima nade. lutko. Uvijek ima nade. Uvijek postoji način, samo ga n ko ne može naći sam, ali ga zato možemo nad zajedno. Možemo ga ru zajedno. Naprosto mi moraš vjerovati" Djevojčica joj nije mogla pogledati u oči. ali joj je i dalje nastavila su kad ruke. "Željela bih ti ispričati priču ošumi selevoja i nečemu sto sam u njoj je ne noći vidjela, i o nečemu što sam vidjela kasnije, baš kad mije to najvi: trebalo. Možda to tebi neće značiti puno i možda to drugim ljudima ne značilo baš ništa, ali meni je to značilo koliko i Čitav svijet, iako ja to Želim Živjeti. Tijekom sljedećih nekoliko godina, put povratka iz Drvlje šume u ljepo i čudesa ovoga svijeta za Ariel nije bio nimalo lak. Bilo je ni i trenutal očaja kad se činilo da napretka uopće nema. da dapače klizi natraške. Na koncu je ipak došao i dan kad su s Nedom ijamie orputovale do t i rododendrone u dostojanstvenim sjenan Koliko se Clvvna bojala te noć, a ipakje bila spremna izložiti opasnosti zbog djevojčice koju nikad nije ni vidjela. I pritom plašila Vessa no onog nečeg novog što je otkrila u sebi Tu bi brigu. A sad shvaća da to nije ništa čega se treba bojati. To je s jamie se bio zagrijao za Ariel i počeo joj donositi srvan koje je smatrao posebno vrijednima - buketić divljega cvijeća, zanimljivu školjku, sliku komičnog psa istrgnutu iz magazina - i stavljati ih kraj nje na deku. čak ni ne tražeći od nje da ih opazi. Dvanaestog kolovoza Chvna je za sve njih u svom stanu skuhala večeru, špagete s mesom. Kasnije su ona i Ned igrali Čovječe ne ljuti se i druge igre sjamie, dokje Ariel samo sjedila i smireno zurila u vlastite ruke. Od one noći u motornoj kučići, onaj se užasni tjeskobni izraz i nijemi krik nisu više pojavili na djevojčinu licu. Osim toga je prestala molatj ruke oko sebe i tjeskobno se zibatl. Kasnije istog mjeseca svi su zajedno pošli u kino, nakon čega su se nastavili viđati na plaži, gdje bi zauzeli susjedna mjesta. Njihov Je odnos bio sasvim opušten, bez pritisaka I očekivanja. Nitko od njih nije Želio ništa više nego biti manje sam. U rujnu, odmah poslije Dana rada. kad više nije moglo bili puno dana dovoljno preporučljivih za plažu. Ned je u susjedstvu podigao pogled sa svog portabl računala i rekao: -Cnyna." Dna je đtala roman i stoga je odgovorila samo "rlmmmm" ne podigavši pogled sa stranice. Ali onje bio uporan: "Vidi. Pogledaj Ariel."
Djevojčica je nosila traperice podrezanih nogavica i bluzu dugih rukava, zato što je dan već bio za nijansu prehladan za sunčanje Bila je bosa na rubu vode i valovi sujoj se lomili oko gležnjeva, ab više ruje samo stajala glave i sad je mahala rukama kroz zrak i tiho plesala na mjestu. "Ona tako voli taj zaljev", rekao Je Ned. Chvnaje izgubila dar govora. Tako voli život", rekao je on. Cušeći se u osjećajima, Chvna je molila Boga da zaista bude tako. Djevojdca nije plesala dugo, a kad se kasnije vratila do svoje deke. pogled joj je bio izgubljen kao i uvijek. U prosincu iste godine, više od dvadeset mjeseci nakon bijega iz kuće F.dglera Vessa, Ariel je navršila osamnaest godina. Nije više bila djevojčica, postala je prekrasna mlada žena. Počesto je, međutim, u snu dozivala majku i oca, kao i brata, a glas joj je - u tim jedinim zgodama kad ga je bilo moguće čuti - bio mlad, loman i izgubljen. I tada. na sam Božić ujutro, među darovima za Ariel. Neda i Jamie poslaganim ispod drvca u dnevnoj sobi njezina stana, Chvna st iznenadila kad je pronašla i jedan paketić za sebe. Bio je zamotan Jako brižljivo, iako, đnilo joj se. dječjim prstićhna, s mnogo više ushita nego vještine. kav se stavlja uz darove i na kojemje bio otisnut snjegović. Kad je otvorila kutiju, u njoj je ležao komadić plavog papira. Na papiriću su bile ispisane dvije riječi, i to, činilo se, s mnogo truda, oklijevanja. 5 mnogo Napokon su iz nje potekle isprekidane riječi: "To... to je najljepši... najljepši dar što sam ga dobila u životu, zlato. Najljepši što uopće može hiti. Samo to i želim... da pokušaš." Opet je pročitala one dvije rijeci, ovaj put kroz sute. Želim Živjeti. Chyna je rekla: "Ali ne znaš kako da se vratiš, ha?" Djevojčica je bila sasvim mima. A onda je žmirnnla očima. Objema je rukama stegla obje Chynine. "Ima nadna", rekla je Chyna uvjereno. Djevojčine su se ruke još jače stegle oko Chyninih, "još, ima nade. lutko. Uvijek ima nade. Uvijek postoji način, samo ga nitko ne može naći sam. ali ga zato možemo naći zajedno. Možemo ga nad Djevojčica joj njje mogla pogledati u oči. ali joj je 1 dalje nastavila stis- "Željela bih ti ispričati puču o šumi sekvoja i nečemu što sam u njojjed ne noći vidjela, i o nečemu što sam vidjeli kasnjjc. bal kad mi jelo najviše trebalo. Možda to tebi neće znaćin puno i možda to drugim ljudima ne bi značilo baS ništa, ali meni je to značilo koliko i čitav svijet, iako ja to ni sama ne shvaćam sasvim i do kraja." Želim živjeti. Tijekom sljedećih nekoliko godina, put povratka Iz Divlje Sume u ljepote i čudesa ovoga svijeta za Arid nije bio nimalo lak. Bik) je tu i trenutaka očaja kad se titulo da napretka uopće nema. da dapače klizi natraške. Na koncu je ipak došao i dan kad su s Nedom i Jamie otputovala do te šume mamurovaca. Koračali su kroz paprat i rododendrone u dostojanstvenim sjenama masivnih stabala, i onda je Ariel rekla: Chvna ju je povela za roku do onog istog mjesta i rekla: "Tu." Koliko se Chvna bojala te noći, a ipakje bila spremna izložiti se tolikoj opasnosti zbog djevojčice koju nikad nije ni vidjela. I pritom se manje plaSila Vessa no onog nečeg novog Stoje otkrila u sebi. Tu bezobzirnu brigu. A sad shvaća da to nije ništa Čega se treba bojati. To je svrha zbog lame se bio zagnjao za Ariel 1 počeo joj donositi srvan koje je smatrao jiosebno vrijednima - buketić dn$ega cvjeta, zammlfrvu školjku, sliku komičnog psa istrgnutu iz magazina -1 stavljati Oi kraj nje na deku, čak 111 ne tražeći od nje da ih opazi.
Dvanaestog kolovoza Chvna je za sve njih u svom stanu skuhala večeru, špagete s mesom. Kasnije su ona i Ned igrah Čovječe ne Ijvd se ¦ druge igre sjamie. dokje Ariel samo sjedila i smireno zurila u vlastite rake. Od one noći u motornoj kuda, onaj se užasni tjeskobni izraz i nijemi knk nisu više pojavili na djevojčinu licu. Osim toga je prestali motati ruke oko lebe i tjeskobno se zibati. Kasnije istog mjeseca svi su zajedno pošli u kino, nakon čega su se nastavili viđati na plaži, gdje bi zauzeli susjedna mjesta Njihovje odnos bio sasvim opušten, bez pritisaka i očekivanja Nitko od njih nije želio nii-[<i više nego biti manje sam. II rujnu, odmah poslije Dana rada, kad više nije moglo biti puno dana dovoljno preporučljivih za plažu. Ned je u susjedstvu podigao pogled sa svog portabl računala i rekao: Ona je čitala roman i stoga Je odgovorila samo "Hmmmm" nc podigavši pogled sa stranice. Ali onje bio uporan: "Vidi. Pogledaj Ariel." Djevojčica je nosila traperice podrezanih nogavica i bluzu dugih rutava, zato Stoje dan već bio za nijansu prehladan za sunčanje. Bila je bosa na tubu vode i valovi sujoj se lomili oko gležnjeva, ali više nije samo stajala kao zombi i zurila u zaljev kao obično. Naproirv. bila je istegla mke preko :,-Lave i sadje mahala rukama kroz zrak i ritu plesala na mjesto. "Ona tako voli taj zaljev*, rekao je Ned. Clivna je izgubila dar govora, "Tako voli Život", rekao je on. UuSeć se u osjećajima. Chvnaje molila Boga da zaisia hode tako. Djevojčica nije plesala dugo, a kad te katn.je vranla do svoje deke. pogled joj je bio izgubljen kao 1 uvijek. U prosincu iste godine, više od dvadeset mjeseci nakon bijega iz kuće I dglera Vessa, Ariel je navršila osamnaest godina Nije ii,c bila djevojvala majku i oca, kao i brata, a^gljis joj je--u tim jedinim zgodama kad I tada. na sam Božić ujutro, među darovima za Ariel. Neda i Jamie po-slaganim ispod drvca u dnevnoj sobi njezina stana. Chvna se iznenadila kad je pronašla ijedan paketić za sebe. Bioje zamotan jako brižljivo, iako, činilo joj se. dječjim prstićima. s mnogo više ushita nego vještine. Njezino je ime bilo ispisano neravnim vdikim slovima na kartončiću karila kutiju, u njoj je ležao komadić plavog papila. Na papirići/su bile Neko vrijeme nije znala što da kaže. a sve da je 1 znala, ne bi 10 mog izgovoriti. Napokon su Iz nje potekle isprekidane nječi "To... to je najljepši... najljepši dar što sam ga dobila u životu, zlat Najljepši što uopće može biti. Samo to i želim.. da pokušaš " Opet je pročitala one dvije riječi, ovaj put kroz suze Želim živjeti. Chvna je rekla: Djevojčica je bila sasvim mirna. A onda je Imirnul.i očima. Objema, rukama stegla obje Chvnine. "Ima načina", reklaje Chvna uvjereno. Djevojdne su se ruke još jače stegle oko Chvninih "JoS ima nade, lutko. Uvijek ima nade. Uvijek postoji način, samo ga ni ko ne može nađ sam, ali ga zato možemo naći zajedno. Možemo ga na zajedno. Naprosto mi moraš vjerovati." Djevojčica joj nije mogla pogledati u od. ali joj je i dalje nastavila sti kati ruke. "Željela bih ti ispričati priču o Sumi sekvoja i nečemu što sam u njoj je ne noći vidjela, i 0 nečemu što sam vidjela kasnije, b " neće znadti pun Irugimljud 1 koliko 1 čitav sama ne shvaćam sasvim i do kraja." Želim živjeii. Tijekom sljedećih nekoliko godina, put povratka iz Drvlje Sui i čudesa ovoga svijeta za Ariel nije bw nimalo lak. Bilo je tu očaja kad se činilo da napretka uopće nema, da dapače klizi r Na koncu je ipak došao i dan kad su s Nedom 1 Jamie otpu1
šum iz papiat se Chvna bojala te issa no onog neće u dostojanstvenu , a ipakjcbiln spremi nikad nije ni vidjela, vugštoje otkrilaus 3-. o 3 II Ifi s<3 = 3'