Neposredno prije nego St doveo pse u napadačko stanje time stoje izgovorio in će tako, napeti da ubiju svakog tko zakorači na imanje, sve dok ne izgovori ime Seuss, nakon čega će postati umiljati kao i svaka družina srdačnih mješanaca - osim, dakako, u slučaju da netko vrio nepametno ugrozi njihova gospodara, Vess naslanja sačmaricu na motornu kućicu i pruža ruke svojim psima. Oni se žudno tiskaju oko njega da mu onjuše ruke. Pa njuše, dašću. ližu, ližu, da. da. toliko im je nedostajao. On se spušta u čučanj, spušta se na njihov nivo. i sada njihovu radost više ništa ne može zadržati. Uši im se trzaju i drhtaji čistog zadovoljstva vidljivo im prolaze mtšavrm bokovima, pa tiho cvile od čiste sreće i ljubomorno se tiskaju svi odjednom uz njega, da ih dira. tapše. češka. Oni žive u golemoj Štenari iza štaglja. a u nju ulaze i iz nje izlaze kad im se svidi. Kad zahladi, ona se električno grije, da im bude udobno i da sačuvaju dobro zdravlje, "tt bok. Muenster. Kako ide. Iiederkranz7 Tilsiter. momče, izgledaš mi kao zajebani kučkinsin. Hej. Limburget. jesi ti moj dobri dečko, ma jesi ti moj dobri dečko?" se najradije izvrnuo na leđa i ogolio trbuh i zamlatio šapama po zraku i nacerio se smrti u lice - da još nije na dužnosti. Dio zadovoljstva u švelja odmjeravai prepune divljih miševa i zečeva i vjeverica, a dobermani su žestoki lovci. Njihovo se zajedničko pojilo napaja vodom koja stalno kapa, no ako bi taj sustav ikad prestao raditi, lako bi našli put do obližnjeg izvora i potočića koji teče kroz imanje. većina je ekspedicija gospodina Vessa trodnevna i traje preko vikenda, a samo rijetko čitavih pet dana. dok psi imaju desetodnevne zalihe, ne računajući na zečeve, miševe i vjeverice. Oni tvore vrio efikasan i pouzdan sustav osiguranja: tu nikad nema kratkog spoja, tu nikad ne zakazuje detektor gibanja, tu nikad ništa ne pokvari iskodirani magnetski kontakt - i nikad nema lažne uzbune. A osim toga, kako ga d psi vole, bez ikakve zadrške i vjerno, onako kako ga ne bi nikad mogao voljeti nijedan čip, žica, kamera ili senzor za in-fracrvena zračenja. Oni njuše mdje krvi na njegovim trapericama i platnenim jaknama i guraju svoje vitke glave pod njegov rastvoreni kišni ogrtač, ušiju poleglih niz glavu, i sad ga žudno njuškaju, detektirajući ne samo krv rukama, smrad boli, i bespomoćnosti, i seksa što ga je imao s tom Laurom. Ta melasa prodornih mirisa pse ne samo što uzbuđuje, nego u njima jača i poštovanje Sto ga osjećaju prema Vessu. Njih su naučili da ubijaju ne samo u samoobrani, ne samo radi hrane: u njih je bilo usađeno da. smjerom samosvladavanja, ubijaju i zbog čistog divljačkog zadovoljstva u ubijanju, da se umile svom gospodaru. I oni su oštro svjesni toga da im je njihov gospodar ravan u divljaštvu. Samo što njega, za razliku od njih, tome nikad nije trebalo učiti. Njihovo visoko poštovanje prema Edgleru Vessu penje se još više, i oni sad tiho cvile i drhture i izvrću svoje tako duševne oči prema njemu, oči ispunjene upravo pobožnim strahopoštovanjem. Gospodin Vess ustaje na noge. Dohvaća sačmaricu i lupa vratima monatraju lošom zastrt dan. da vide p Sasvim tiho. tako da ga žena u "Seuss." e. pogleda podignuta Psisekt "Seuss' u. glave akrivljene. Četiri dobermana više nisu u napadačkom stanju i više neće autom ski razdirali na komade svakoga tko zađe na imanje. Oni se otresaju, k da od sebe odbacuju napetost, pa tapkaju okolo na donekle smeten i čin. njuškaju travu i prednje kotače motorne kućice.
Oni podsjećaju na manjine profesionalne ubojice koji su, nakon vla: tog pogubljenja i reinkarnacije, zbunjeno ponovno stekli svijest o vla: tom postojanju, pa otkrili da su u novom životu postali knjigovođe, Naravno, ako bi neki gost pokušao nauditi njihovu gospodaru, oni svejedno skočili u njegovu obranu, bez obzira imao on ili nemao vren za volanom. Chvna je dohvatila revolver s poda kraj sebe, nespretno se digla na noge i ostala stajati prislonjena leđima na zid. napeta i pripravna. Prema nagibu je krova i mučenju motora shvatila da se uspinju. Onda su stigli na vrh i krenuli nizbrdo. Uskoro su zastali ponovno, a onda je vozač napokon isključio motor. Jedini je zvuk dolazio od kiše. Čekala je korake. lako je znala daje budna, ipak joj se činilo da živi u snu onako ukočena u mraku, a Šuštanje je kiše bilo kao šapat u zidovima. * Gospodin Vess bez imalo žurbe odijeva kišni ogrtač i spusta Heckler & Koch P7 u džep. Iz ormarića u kuhinjici vadi Mossbergovu sačmaricu za slučaj da ta žena. nakon Sto on ode, pretraži kućicu. Potom gasi svjetla. prilaze mi tri krupna psa, a onda i četvrti iza vozila. Svi oni dršću od uzbuđenja Sto se vratio, no ipak se susprežu, da netko ne pomisli da su nemarni u obavijanju dužnosti. Neposredno prije nego Stoje krenuo u ekspediciju, gospodin Vess je doveo pse u napadačko stanje time Stoje izgovorio ime Nietzsche. Ostat će tako, napeti da ubiju svakog tko zakorači na imanje, sve dok ne izgovori ime Seuss, nakon čega će postati umiljati kao i svaka družina srdačzi njihova gospodara, Vess naslanja sačmaricu na motornu kućicu i pruža ruke svojim psima. Oni se žudno tiskaju oko njega da mu onjuše ruke. Pa njuše, dašću. ližu. ližu, da, da, toliko im je nedostajao. On se spušta u čučanj, spušta se na njihov nivo, i sada njihovu radost više ništa ne može zadržati. Uši im se trzaju i drhtaji čistog zadovoljstva vidljivo im prolaze mršavim bokovima, pa tiho cvile od čiste sreće i ljubomorno se tiskaju svi odjednom uz njega, da ih dira. tapše. češka. Oni žive u golemoj štenari iza štaglja. a u nju ulaze i iz nje izlaze kad im se svidi. Kad zahladi, ona se električno grije, da im bude udobno i da sačuvaju dobro zdravlje. "O. bok. Muenster. Kako ide. Liederkranz? Tilsiter. momče, izgledaj mi kao zajebani kučkin sin. Hej. Limburger.jesi ti moj dobri dečko, ma jesi ti moj dobri dečko?" Svaki se od njih na spomen svog imena ispunja takvom radošću da bi se najradije izvrnuo na leda i ogolio trbuh i zamlatio šapama po zraku i mu tome za Vessa dolazi upravo iz tog promatranja bivanja između dresure i naravi u svakoj od tih životinja, tog slatkog bola od kojeg su dvojica propiškila od čiste nervozne frustracije. Gospodin Vess Je u psetarnicu ugradio električne hranilice koje, kad njega nema. dobermanima izdaju odmjerene porcije hrane. Čitav sustav nog prekida struje, psi se uvijek mogu prihvatiti i lova; okolne su livade prepune divljih miševa i zečeva i vjeverica, a dobermani su žestoki lovci. Njihovo se zajedničko pojilo napaja vodom koja stalno kapa. no ako bi taj sustav ikad prestao raditi, lako bi našli put do obližnjeg izvora i poVećina je ekspedicija gospodina Vessa trodnevna i traje preko vikenda, a samo rijetko čitavih pet dana, dok psi imaju desetodnevne zalihe, ne računajući na zečeve, miševe i vjeverice. Oni tvore vrlo efikasan i pouzdan sustav osiguranja: tu nikad nema kratkog spoja, tu nikad ne zakazuje detektor gibanja, tu nikad ništa ne pokvari iskodirani magnetski kontakt - i nikad nema lažne uzbune.
A osim toga. kako ga ti psi vole. bez ikakve zadrške i vjerno, onako kako ga ne bi nikad mogao voljeti nijedan čip. žica, kamera ili senzor za in-fracrvena zračenja. Oni njuše mrlje krvi na njegovim trapericama i platnenim jaknama i guraju svoje vitke glave pod njegov rastvoreni kišni ogrtač, ušiju poleglih niz glavu, i sad ga žudno njuškaju, detektirajući ne samo krv nego i onaj zaostali smrad užasa što ga žrtve luče kad se nađu u njegovim rukama, smrad boli, i bespomoćnosti, i seksa što gaje imao s tom Laurom, Ta melasa prodornih mirisa pse ne samo što uzbuđuje, nego u njima jača i poitovanje Sto ga osjećaju prema Vessu, Njih su naučili da ubijaju ne samo u samoobrani, ne samo radi hrane; u njih je bilo usađeno da, s mjerom samosvladavanja, ubijaju i zbog čistog divljačkog zadovoljstva u ubijanju, da se umile svom gospodaru. 1 oni su oštro svjesni toga da im je njihov gospodar ravan u divljaštvu. Samo što njega, za razliku od njih, tome nikad nije trebalo učiti. Njihovo visoko poštovanje prema Edgleru Vessu penje se još više, i oni sad tiho cvile i drhture i izvrću svoje tako duševne oči prema njemu, ofi ispunjene upravo pobožnim strahopoštovanjem. Gospodin Vess ustaje na noge. Dohvaća sačmaricu i lupa vratima motorne kućice. Psi skaču do njega i sudaraju se samo da mu budu što bliže, pa budno pn> matraju kišom zastrt dan. da vide prijeti li iz njega išta njihovu gospodaru. Sasvim tiho. tako da ga žena u kućici ne može čuti. on veli: Psi se koče. pogleda podignuta prema njemu, glave nakrivljene. "Seuss", ponavlja on. Četiri dobermana više nisu u napadačkom stanju i više neće automatda od sebe odbacuju napetost, pa tapkaju okolo na donekle smeten način, njuškaju travu 1 prednje kotače motorne kućice. Oni podsjećaju na manjine profesionalne ubojice koji su. nakon vlasti-tog pogubljenja i reinkarnacije, zbunjeno ponovno stekli svijest 0 vlasti tom postojanju, pa otkrili da su u novom životu postali knjigovođe. svejedno skočili u njegovu obranu, bez obzira imao on ili nemao vremezbuđena, za volanom, Chvnaje dohvatila revolver s poda lola na noge i ostala stajati prislonjena leđima na z Prema nagibu je krova i mučenju motora shvi su stigli na vrh i krenuli nizbrdo. Uskoro su za: vozač napokon isključio motor. Jedini je zvuk dolazio od kiše. Čekala je korake. lako je znala daje budna, ipak joj se činilo da na u mraku, a šuštanje je kiše bik) kao šapat u Gospodin Vess bez imalo žurbe odijeva kišni ogrtač i spušta Heckler g> Koch P7 u džep. Iz ormarića u kuhinjici vadi Mossbergovu sačmaricu za slučaj da ta žena, nakon Sto on ode. pretraži kućicu. Potom gasi svjetla. prilaze mi tri krupna psa, a onda i Četvrti iza vozila. Svi oni dršću od uzbuđenja Sto se vratio, no ipak se susprežu, da netko ne pomisli da su nemarni u obavljanju dužnosti. Neposredno prije nego Stoje krenuo u ekspediciju, gospodin Vess je doveo pse u napadačko stanje time Stoje Izgovorio ime Nietzsche. Ostat će tako, napeti da ubiju svakog tko zakorači na imanje, sve dok ne izgovori ime Seuss. nakon čega te postati umiljati kao i svaka družina srdačnih mješanaca - osim, dakako, u slučaju da netko vrlo nepametno ugrozi njihova gospodara. Vess naslanja sačmaricu na motornu kućicu i pruža ruke svojim psima. Oni se Žudno tiskaju oko njega da mu onjuše ruke. Pa njuše, dašću, ližu, ližu. da, da, toliko im je nedostajao. On se spušta u čučanj, spušta se na njihov nivo. i sada njihovu radost više ništa ne može zadržati. Uši Im se trzaju i drhtaji Čistog zadovoljstva vidljivo im prolaze mršavim bokovima, pa tiho cvile od čiste sreće i ljubomorno se tiskaju svi odjednom uz njega, da ih dira, tapše. češka.
Oni žive u golemoj štenari iza štaglja. a u nju ulaze i iz nje izlaze kad im se svidi. Kad zahladi, ona se Hektrično grije, da im bude udobno i da sačuvaju dobro zdravlje. "O, bok, Muenster. Kako ide, Liederkranz? Tilsiter. momče, izgledaš mi ti moj dobri dečkor ** ' ' o, ma jesi se najradije izvrnuo na leđa i ogolio trbuh i zamlatio šapama po zraku i slatkog divljih miševa i bi našli put do obližnjeg izvora i po taj sustav ikad prestao ra točića koji teče kroz imanje. Većina je ekspedicija gospodina Vessa trodnevna i traje preko vikenda, a samo rijetko čitavih pet dana. dok psi imaju desetodnevne zalihe, ne računajući na zečeve, miševe i vjeverice. Oni tvore vrlo efikasan i pouzdan sustav osiguranja: tu nikad nema kratkog spoja, tu nikad ne zakazuje detektor gibanja, tu nikad ništa ne pokvari iskodirani magnetski kontakt - i nikad nema lažne uzbune. A osim toga. kako ga ti psi vole. bez ikakve zadrške i vjerno, onako kako ga ne bi nikad mogao voljeti nijedan čip. žica. kamera ili senzor za in-fracrvena zračenja. Oni njuše mrlje krvi na njegovim trapericama I platnenim jaknama i guraju svoje vitke glave pod njegov rastvoreni kiini ogrtač, ušiju poleglih niz glavu, i sad ga žudno njuškaju, detektirajući ne samo krv nego i onaj zaostali smrad užasa što ga žrtve luče kad se nađu u njegovim rukama, smrad boli, i bespomoćnosti, i seksa što gaje imao s tom Laurom. Ta melasa prodornih mirisa pse ne samo što uzbuđuje, nego ti njima jača i poštovanje što ga osjećaju prema Vessu. Njih su naučili da ubijaju ne samo u samoobrani, ne samo radi hrane; u njih je bilo usađeno da, s mjerom ja, ubijaju i zbog čistog divljačkog zadovoljstva u ubijanju, mile svom gospodaru. 1 oni su oštro svjesni toga da im je njihov gos-avan u dMjaštvu. Samo što njega, za razliku od njih. tome nikad ni-lo učiti. Njihovo visoko poštovanje prema Edglem Vessu penje se još ni sad tiho cvile i drhture i izvrću svoje tako duševne oči prema nje- "Seuss." ijemu, glave nakrivljene, "Seuss-, ponavlja on. Četiri dobermana više nisu u napadačkom stanju i više neće autonu ski razdirati na komade svakoga tko zađe na imanje. Oni se otresaju, k, da od sebe odbacuju napetost, pa tapkaju okolo na donekle smeten r čin. njuškaju travu i prednje kc tog pogiib nafijins :e koji si ¦ dvojbeno, onda je još unutra. Kroz nakoiem s^errobian razabire 10 i kopilotovo sjedalo i vidi da ona nije došla ni do njih. pištolj iz džepa i stavlja ga na komodu. Skida kišni ogrtač s rame ica ga na pokrov s resicama na uredno složenom kremu, ponovno poviruje kroz prozor, i dalje ne opata ni znaka od tajan Žurno izlazi na hodnik i produžuje do kupaonice. Bijele pločice, bijela boja, bijela kada, bijeli umivaonik, bijeli nužnik, instalacije od polirane mjedi s bijelim keramičkim hvataljkama. Sve se sjaji. Zrcalo ne nagrđuje m najsilnija mrlja. Gospodin Vmi voli daje kupaonica svijetla i čista. Nekoje vrijeme - a ci ni mu se da je otada protekao čitav jedan život-Um žmos bakom u Chicagu i ona nikako nije uspijevala odrlavati kupaonicu tako čistom da zadovolji njegova visoka mjerila. Napokon je, izmučen time preko gramSad pruža ruku iza zavjese tuša i zakreće pipu na kojoj pise HLADNO Zapravo se i ne kani tuširati, pa stoga nema smisla rasipati toplu vodu. Hitro namješta glavu tuša, dok mu mlaz ne postane najjači (to uopće može biti. Voda hipa po kadi od fiberglasa i kupaonica se ispunjava grmljavinom. Iz iskustva zna da se taj zvuk
pronosi kroz Čitavu kućicu; čak i dok kiša tuče po krovu, on je toliko glasniji od zvuka tuša u kupaonici Šarah Templeton. da će se sigumo čuti do prizemlja. Na zidnoj polici iznad nužnika stoji radio sa satom. Vess ga pali i namješta glasnoću. Radio je namješten na postaju u Portiandu koja daje vijesti dvadeset četiri sata na dan. Obično kad se kupa i sređuje toaletu, gospodin Vess voli slušati vijesti, ne zato što ga imalo zanimaju zadnji politički ili kulturni događaji, nego zato što se u današnje doba vijesti uglavnom bave kivanjem. piemlatSvanjem, umorstvom. A kad se ljudi ne uspiju međusobno poubijati koliko reporterima treba da ne ostanu bez posla, onda im u spas uvijek priskoči priroda s kakvim tornadom, uraganom, velikim potresom ili najezdom mesoždemih bakterija. Ponekad, dok sluša vjjesti i pušta damu razni izvještaji raspiruju žar slatkih uspomena na vlastite ubilačke podvige, on shvaća da je i sam svojevrsna prirodna sila: uragan, oluja s gromovima, asteroid koji jezdi kroz prazninu da smoždi planet, destilat sveg ljudskog drv| jaštva skupljen u jednom^lu. Elementarna^. Ta ga m^raigaljuje ^ glazbom. Take Ihe A Trnin Dukea EHingtona. Savršeno. Zvuči velikog orkestra dovode mu pred unutrašnje oko sliku svjetla vio plamti u odrazima od bmšenog knšiaia i svjetlucavih mjehurića što ie M kao vjetrom nosei li loptici tno će iziL oprezno, zastajkujući kraj ane. lako je mogla izići dok je gospodin gumo skutrila oklijevajući da to učini, pa I situaciju. Sa svog visokog vidikovca po- " Spreman kad i i ospodice Desmt aludiraj ući na Gloriju Taj je film. kad gaje prvi put vidio na televiziji, na nj ostavio silan dojam. Bilo mu je trinaest godina i već je bita prošla godina dana od prestanka savjetovanja zbog bakina umorstva. Na jednoj mu je razini bilo jasno da bi Norma Desmond trebala biti tragična nevaljalka te drame, da su joj pisaći režiser mrmijeniii tu ulogu - ali da su joj se ipak divili, da su je voljeli. Njezina je sebičnost bila tako uzbudljiva, njezina obuzetost sobom tako herojska. Onaje bila najvjerniji Uk Sto gaje ikad vidio na filmu. Eto to su zapravo ljudi, iza svih svojih prenemaganja i licemjerstava, iza svih tih sranja o ljubavi, sućuti, altruizmu; svi su 01 i je sve druge svijala svojon čak i kad više nije bila ni mlada ni lijepa ni slavna, a kad nije tako po vlastitoj volji uspjela svinuti i VVilliama Holdena. onda je naprosto hrabro dohvatila pištolj i upucate ga, a to je bilo lako moćno, tato smiono da se mladi Edgler toliko uzbudio date noć nije ni oka sklopio. Ležao je butvorenu kao Norma Desmond-pa daje potom slama, ubija, da joj otme dajet vaća kog to vraga ona radi i što j t. možda otkrije da nije ni sličr i jedan sasvim nuv i neobičan di Vadi pištolj iž džepa I stavlja g; na i baca ga na pokrov s resicama na uredno složenom krevetu. Kad ponovno poviruje kroz prozor, i dalje ne opaža ni znaka od tajanstvene žene u motornoj kućici pod prozorom. Žumo izlazi na hodnik i produžuje do kupaonice. Bijele pločice, bijela boja. bijela kada, bijeli umivaonik, bijeli nužnik. instalacije od polirane ........."" ' aljkama. Sve se sjaji. Zrcalo ne nagrđuje podin Vess vol iu se dajeotai i daje kupaonica svijetla i čista. Neko je vrijeme - a ia protekao čitav jedan život - Vess živio s bakom u Chicagu i ona nikako nije uspijevala održavati kupaonicu tako čistom da zadovolji njegova visoka mjerila. Napokon je, izmučen time preko granice izdržljivosti, naprosto ubio tu staru kuju. Kad je u nju turio nož. bilo mu je jedanaest godina.
Sad pruža ruku iza zavjese tuša i zabeće pipu na kojoj piše HLADNO. 7apiavo se i ne kani tuširati, pa stoga nema smisla rasipati toplu vodu. Hitro namješta glavu tuša. dok mu mlaz ne postane najjači što uopće može biti. Voda lupa po kadi od fiberglasa i kupaonica se ispunjava grmljavinom. Iz iskustva zna da te taj zvuk pronosi kroz čitavu kućicu; čak i dok kiša tuče po krovu, on je toliko glasniji od zvuka tuša u kupaonici Šarah Templeton. da Će te tigumo čuti do pnzemlJB. Na zidnoj polici Iznad nužnika stoji radio sa satom. Vess ga pali i namješta glasnoću. Radio je namješten na postaju u Porrlanđu koja daje vijesti dvadeset četiri sata na dan. Obično kad se kupa i sređuje toaletu, gospodin Vess voli slušati vijesti, ne zato što ga imalo zanimaju zadnji politički ili kulturni događaji, nego zato što se u današnje doba vijesti uglavnom bave ie kako je tko koga ubio ili osakatio - oubijati koliko" ie ljudi wi"amonda resom ili najezdom mesoždemih bakterija. inekad. dok sluša vijesti i pušta da mu razni izvještaji raspiruju žar slat-uspomena navlastite ubilačke podvige, on shvaća daje i sam svoje-la prirodna sila: uragan, oluja s gromovima, asteroid koji jezdi kroz minu da smoždi planet, destilat sveg ljudskog dMjašrva skupljen u ul, međutim, vjjesti ne bi bile prava kulisa. Hitro pronalazi stanicu s što planimpanjskoj čaši i podsjećaju ga na miris svježe pi na. On te note upravo osjeća u zraku, neke kako svjeuucaj mjehuri, druge kako odskakuju od njega poput stotina gun ,1 neke opet kao vjetrom nošeno lišće prhko od jeseni: toji glazba, bujna i uznosita. Kiša tuče o staklo i teče potocima. A dolje na prilazu motorna kućica stoji kao i prije. Taje žena zacijelo unutra. Ona vjerojatno neće naprosto izletjeti iz vozila kao muha bez glave; vjerojatno će izići oprezno, zastajkujući kraj vrata, I osvrnuti se na obje strane, lako je mogla izići dok je gospodin Vess bio u kupaonici, ona se sigumo skutrila oklijevajući da to učini, pa se pokušavala snaći i procijeniti situaciju. Sa svog visokog vidikovca pogledom je mogao obuhvatiti skoro čitavu okolicu vozila, s iznimkom slijepih točaka straga lijevo i na samom kraju, no žene nema nigdje na an kad i v <a savjetovanja i ia i već je bila prošla godina la biti tragična nevaljalka te ni biloj pisac i režiser ni ljeti. Njezina je sebičnost bila tako uzbudljiva, njei tako herojska. Ona je bila najvjerniji lik Sto ga je ikad vidio na filmu. Eto 10 su zapravo ljudi, iza svih svojih prenemaganja i licemjerstava. iza svih tih sranja o ljubavi, sućuti, altruizmu: svi su oni kao Norma Desmond. samo što to nemaju snage priznati ni samima sebi. Normi ie živo sralo za sav ostali svijet i ona je sve druge svijala svojom željeznom voljom čak i kad više nije bila ni mlada ni lyepi ni slavna, a kad nije tako po vlastitoj volji uspjela svinuti i VVilliama Holdena, onda je naprosto hrabro dohvatila pištolj i upucala ga, a to Je bilo tako moćno, tako smiono da se mladi Edgler toliko uzbudio da te noći nije ni oka sklopio. Ležao je budan i pitao se kako bi to bilo kad bi naišao na ženu superiornu i nepatvorenu kao Norma Desmond-pa da je potom slama, ubija, da joj otme svu snagu njezine sebičnosti i učini je svojom. Možda je ta tajanstvena žena donekle slična Normi Desmond. VHo je hrabra, o tome nema zbora. On ne shvaća kog to vraga ona radi i što je nakanila; a kad shvati njezine motive, možda otkrije da nije ni slična Normi Desmond. Ali je zato već sada jedan sasvim nov i neobičan dio
piloiovo i kopilotovo sjedalo i vidi da ona nije došla ni do njih. vadi pištolj iz džepa i stavlja ga na komodu. Skida kišni ogrtač s rame-ua i baca ga na pokrov s resicama na uredno složenom krevetu. Kad ponovno poviruje kroz prozor, i dalje ne opaža ni znaka od tajanstvene žene u motornoj kučki pod prozorom. Žumo izlazi na hodnik i produžuje do kupaonice. Bijele pločice, bijela boja, bijela kada, bijeli umivaonik, bijeli nužnik, instalacije od polirane mjedi s bijelim keramičkim hvataljkama. Sve se sjaji. Zrcalo ne nagrđuje ni najsitnija mr(ja. Gospodin Vess voli daje kupaonica svijetli! čista. Neko je vrijeme - a čini mu se da je otada protekao čitav jedan život - Vess živio s bakom u Chicagu i ona nikako nije uspijevala održavati kupaonicu tako čistom da zadovolji njegova visoka mjerila. Napokon je, izmučen ome preko granice izdržljivosti, naprosto ubio tu staru kuju. Kad je u nju turio nož, bilo Sad pru ni tušh-ati, pa stt i i kupaonica se Hitro namjeita glavi može biti. Voda lupa p ljavinom. iz iskustva z dok kiša tuče po krovu, on je toliko glasniji od zvuka tuša u kupaonici Šarah Templeton, da će se sigurno čuti do prizemlja. Na zidnoj polici iznad nužnika stoji radio sa satom. Vess ga pali i namješta glasnoću. Radio je namješten na postaju u Portiandu koja daje vijesti dvadeset četiri sata na dan. Obično kad se kupa i sređuje toaletu, gospodin Vess voli slušati vijesti, ne zato što ga imalo zanimaju zadnji politički ili kuludanalnjedt time kako je tko koga ubio ili osakatio - ukratl lovanjem, premlaćivanjem, umorstvom. A kad sobno poubijati koliko reporterima treba da n im u spas uvijek priskoči priroda s Ikakvim ti potresom ili najezdom mesoždemih baktei ftmekad. dok štula vijesti i pušta da mu ra; kih uspomena na vlastite ubilačke podvige. prazninu da smoždi planet, destilat sveg Iji vijest, uglav, relikog orkestra dovode mu pred unutrašnje oko diku svjetla ti u odrazima od bmšenog kristala i svjetlucavih mjehurića što se impanjskoj Čaši i podsjećaju ga na miris svježe prerezanog limu-e note upravo osjeća u zraku, neke kako svjetlucaju i pršte kan druge kako odskakuju od njega poput stotina gumenih loptica. može dogoditi. Savršeno. Imaknuo di Kiša tuče o staklo i teče potocima. A doije na prilazu motorna kućica stoji kao i prije. žila kao muha bez glave; vjerojatno će izići oprezno, zastajkujući kr,r vrata, i osvrnuti se na obje strane, iako je mogla izi6 dok je gospodu Vess bio u kupaonici, ona se sigurno skutrila oklijevajući da to učini, p. se pokušavala snaći i procijeniti situaciju. Sa svog visokog vidikovca pogledom je mogao obuhvatiti skoro čitavu okolicu vozila, s iznimkom slijepih točaka straga lijevo i na samom kraju, no žene nema nigdje n. Svvanson u Bukvom je film, mđice Desmond",! ako. vi put vidio na tele <n, aludir la godina dana od preslan jam. Bilo muje tri ka savjetovanja zbog bakina da bi Norma Desmond trebala biti tragična nevaljalka te drame, d pisaći režiser namijenim" tu ulogu-ali da su joj se ipak divili, da s Ijefi. Njezina je sebičnost bila tako uzbudljiva, njezina obuzetost tako herojska. Ona je bila
najvjerniji lik što ga je ikad vidio na filr to su zapravo ljudi, iza svih svojih prenemaganja i licemjerstava, i tih sranja o ljubavi, sućuti, altruizmu: svi su oni kao Norma De: io što tc dohvatila pištolj i upucala ga, a to je bi mladi Edgler toliko uzbudio da te noć dan i pitao se kako bi to bila kad bi svu snagu njezine sebičnosti i učini. je sve druge svijala svojom Željeznom vo nlada ni lijepa ni slavna, a kad nije tako pi ». onda je naprosto hi naišao na ženi sklopio. Ležao j Desmond, V nje namirisanog li mlinskim uljem i osvježivanima zraka sa suptilnim mirisom borovine, bas kao I slabim 1 ugodnim mirisom ugljevlja iz ognjišta. Radio-glasovi su se kotrljali niz stubi Ste, poskakujući od oduševljenja dok su prodavali najprije usluge H &R Blocka pri popunjavanju poreznih prgava, a potom uštipke. Ubojica gaje navio preglasno: glasnoća se Chvni činila nekako krivom, kao da je želio bukom prikriti druge zvukove. iojet Dipak drukčiji, i nutak potom i prepoznala. Tuš. Eto zašto je radio navio tako glasno. Da, dok se tušira, mol Imala je sreće. Dok je ubojica pod tušem, ona može potražiti lopoluz ; i dalje kapala marići od Čvomate borovine. A ne žutim, zelenim i crvenim. Dobro oribane. Sve na sv Bila je promočena do kože. kiša joj se cijedila iz kc traperica na čisti pod. Sjedne je strane hladnjaka bio trakom prilijepljen kalendar, već okrenut na travanj, kao i fotografija u boji dva mačića, crnog i bijelog, s očaravajućim zelenim očima koje su zurile u nju iz golemog buketa ljiljana. Normabiost ju je te kuće užasnuta: sjajne površine, urednost, tako domaće ozračje, osjećaj da tu živi čovjek koji bi mogao izići na svjetlo dana na bilo kojoj ulici na svijetu I prodati se za čovjeka unatoč svim zvjerstvima što ih je počinio. Sama naprijed. Sigurnost je u kretanju. Prošla je kraj stražnjih vrata. Kroz četiri stakla na gornjoj polovici ugledala je stražnju verandu, zeleno dvorište, dva velika stabla i štagalj, tor za blagovanje i taj je udruženi prostor zahvaćao možda dvije trećine se oslanjao na tešku bačvu: četiri teška stolca od tokarene borovine imala su na sebi uzicama vezane jastuke na sjedalici I naslonu. Gore se opet oglasila glazba, ali je u kuhinji bila tisa negoli u prednjoj sobi. Da je. međutim, bila ljubitelj takve glazbe, melodiju bi mogla premjetušaukuhinjib idile kroz kanale u stra: bila pričvršćena i izolira i udarala o kvrgu u zlđt Jasniji negoli u ubojica bio na katu pod tušem, okrenula je kvaku najtiše stoje mogla i oprezno prešla prag. Iza se nalazila prostorija koja je služila kao praonica i ostava. Perilica. Električna sušiuca. Kutije i boce Sredstava za pranje rublja bile su uredno posložene na dvjema policama, a zrak je mirisao na deterdžent i izbjeljivač. Šum vode i udaranje djevi čuli su se još glasnije negoli u kuhinji. Lijevo, kraj perilice i sušila, bila su još jedna vrata-od grube borovine obojene limunski zeleno. Otvorila ih je i ugledala stubište što vodi u crni podnim, i sad joj je srce brže zakucalo.
"ArieT. rekla je tiho. ali odgovora nije bilo. zato stoje to izgovorila vi-Še radi sebe negoli radi djevojke. Dolje uopće roje bib prozora. Nigdje nije proturilo Čak ni muljavo svjetlo oluje, procijedilo se kroz usku puškamicu ili zastrte ventilacijske otvoAli ako ta svinja djevojku drži tu dolje, kako je čudno da na gornja vrata nije stavio lokot. Tu je bio samo zasun što se otvarao zakretanjem guma, ali nije bilo nikakvog pravog lokota. Zarobljenica je možda zazidana duboko dolje, u sobi bez prozora, naravno, možda čak i okovana. Ariel se nije mogla ni ponadali da bi stigla do tib stuba i gornjih vrata, čak i ako bije ostavio samu da danima zabrinuto razmišlja o svemu stoje sputava, što ujedno i objašnjava zašto je ubojica bio lako siguran da joj bijeg nije nužno zapriječiti jos jednom barijerom, čak ni kad je daleko od kuće. Ipak je, međutim, bilo čudno što se njje brinuo da bi mu. dol. ,i nema, 11 kuću mogao provaliti lopov, pa se spustiti u podnim i i i......<¦ otkriti zatočenu djevojku. S obzirom na očitu starost zgradi'. :>v '..... tičnost i činjenicu da se nigdje ne vide alarmni uređaji, rimi i , 'n.jil.i da u kući postoji sustav osiguranja. Ubojica je, da sačuva «vo|m - |im na podrum morao postaviti čelična vrata, s bravama neproboio........i,, n.i Cinjer ig specijalnog osiguranja i jgućnosti nije htjela ni raz mogla j, će, možda su Čak i dodane tek nedavno. >z cijevi I oštro kucanje jednog njezinog li su joj daje ubojica zabavljen gore u kuiz uglova, daje čak i u njima pod uredno la od smrada smrti, kuća je bila prožeta mi 11 osvjefivačlr i suptilnim mini ugljevlja iz ognjišta. risom borovine, baš kao i slabim i ugodnim mi Radio-glasovi su se kotrljali niz : dok su prodavali najprije usluge H & R Blocka pri popunjavanju poreznih prijava, a potom uštipke. Ubojica ga je navio preglasno; glasnoća se Chvni činila nekako krivom, kao da je želio bukom prikriti druge zvukove. A bioje tu i još jedan zvuk. sličan kiši no ipak drukčiji, i ona gaje trenutak potom i prepoznala. Tuš. Eto zašto je radio navio tako glasno. Da, dok se tušira, može slušati glazbu. ^ ^ i-Ar- |b : cijedila iz ki dalje kapala e Sjedne je strane hladnjaka bio trakom prilijepljen kalendar, već okrenut na travanj, kao i fotografija u boji dva mačića, crnog i bijelog, s očaravajućim zelenim očima koje su zurile u nju iz golemog buketa ljiljana. Normalnostju je tekuće užasnulai sjajne površine, urednost, tako domaće ozračje, osjećaj da tu živi čovjek koji bi mogao izići na svjetlo dana na bilo kojoj ulici na svijetu i prodati se za Čovjeka unatoč svim zvjerstvima što ih je počinio. Ne razmišljaj o tome. Samo naprijed. Sigurnost je u kretanju. Prošla je kraj stražnjih vrata. Kroz četiri stakla na gornjoj polovici ugledala je stražnju verandu, zeleno dvorište, dva velika stabla i štagalj. Bez ikakvog arhitektonskog međuprostora kuhinja se otvarala u prostor za blagovanje i taj je udruženi prostor zahvaćao možda dvije trećine širine kuće. Okrugli je stol bio od crnog bora, a umjesto na noge. sredinom se oslanjao na tešku bačvu; četiri teška stolca od tokarene borovine imala su na sebi uzicama vezane jastuke na sjedalici i naslonu. Gore se opet oglasila glazba, ali je u kuliinji bila tiša negoli u prednjoj sobi. Daje. međutim, bib ljubitelj takve glazbe, melodiju bi mogla prepoznati i odavde.
Šum je tuša u kuhinji bio jasniji negoli u dnevnoj sobi, zato što su cijevi vodile kroz kanale u stražnjem ziđu stare kuće. Voda tjerana uzbrdo prema kupaonici u bakru je stvarali žurni i Šuplji Žubor. Osim toga. cijev nije bila pričvršćena i izolirana kako bi trebalo, paje u jednoj točki vibri-rala i udarala o kvrgu u zidu. Bilo je to Žurno kucanje iza gipsane ploče Kad bi računati na najviše minutu-dvije poštede, koliko mu treba da se obriše. Poslije toga se može pojaviti od bilo kuda. divna se osvrnula i pogledom potražila telefon, ali je opazila samo telefonsku utičnicu. Da je u kući postojao telefon, mogla je zastati i nazvati 911, u nadi. dakako, da se odavde s policijom može uspostaviti veza... mislim, odavde, vrag bi ga znao otkuda - iz te vukojebine. Kad bi znala da joj dolazi pomoć, možda bi joj ostatak traganja manje tanjin živce. Na sjevernoj strani blagovaonice nalazila su se još jedna vrata, lako je ubojica bio na katu pod tušem, okrenula je kvaku najtiše što je mogla i oprezno prešla prag. Iza se nalazila prostorija koja je služila kao praonica i ostava. Perilica. Električna sušilka. Kutije i boce sredstava za pranje rublja bile su uredno posložene na dvjema policama, a zrak Je mirisao na deterdžent i izbjeljivač. Šum vode i udaranje cijevi čuli su se još glasnije negoli u kuhinil. Lijevo, kraj perilice i sušila, bila su još jedna vrata-od grube borovine obojene limunski zeleno. Otvorila Ih je I ugledala stubište Što vodi u crni "Ariel", rekla je tiho. ali odgovora nije bilo, zato što ie to izgovorila viiljenica je možda zazidana duboko dolje, u sobi niv i>r li nožda čak i okovana, Ariel se nije mogla ni ponan..... i tuba i gornjih vrata, čak i ako bi je ostavio samu i......n m razmišljao svemu što Je sputava, što ujedno i oni.i .¦ /, ca bio tako siguran da joj bijeg nije nužno zapnjcčiti jos jedu im, čak ni kad je daleko od kuće. e. međutim, bilo čudno što se nije brinuo aa m mu. ook ga iiću mogao provaliti lopov, pa se spustiti u podrum i nehotice očenu djevojku. S obzirom na očitu starost zgrade, njezinu i i činjenicu da se nigdje ne vide alaimni uređaji. Chvna je dvt ? postoji sustav osiguranja. Ubojica je, da sačuva svoju tajnu ¦o postaviti čelična vrata, s bravama neprobojnima kac bankovnom trezoru. S specijalnog osiguranja n ia mogla je i yna o toj mogućnosti nije htjela ni razmišljati. Ona ju je moralu nađ. gnula se kroz vrata, prstima na zidu kraj stuba potražila sklopku i crnila. Svjetla su se upalila i na gornjem odmorištu i u podrumu. Ie betonske stube - samo Jedan niz - bile su strme. Činilo se da su mnogo novije od same kuće, možda su čak i dodane tek nedavno, no brzo šikljanje vode kroz cijevi i oštro kucanje jednog njezinog adnog dijela u zidu govorili su joj daje ubojica zabavljen gore ukuiz uglova, daje čak i u njima pod uredno opran. Umjesto da bude amirisanog llmunskim uljem i osvježivačima zraka sa suptilnim mi-i borovine, baš kao i slabim i ugodnim mirisom ugljevlja iz ognjišta. Jio-glasovi su se kotrljali niz stubište, poskakujući od oduševljenja :u prodavali najprije usluge H Si R Blocka pri popunjavanju poreznih m, a potom uštipke, Ubojica gaje navio preglasno; glasnoća seChy-iib nekako krivom, kao da Je želio bukom prikriti dmge zvukove, io je tu i još jedan zvuk, sličan kiši no ipak drukčiji, i ona gaje tre2. Da, d Imala je sreće. Dok je ubojica pod tušem, ona može potražiti Atiel bez opasnosti da ćeje otkriti. Chvna je žumo prošla kroz prednju sobu i stigla do poluzatvorenih vrata, prošla kroz njih i otkrila kuhinju, Limunskožute keramičke pločice i ormarići od čvomate borovine. A na podu,
sive polivinilske pločice istočka-ne žutim, zelenim i crvenim. Dobro oribane. Sve na svome mjestu. Bila je promočena do kože, kiša joj se cijedila iz kose i dalje kapala s traperica na čisti pod. S jedne je strane hladnjaka bio trakom prilijepljen kalendar, već okrenut na travanj, kao i fotografija u boji dva mačića, crnog i bijelog, s očaravajućim zelenim ođma koje su zurile u nju iz golemog buketa ljiljana. Normalnostju je te kuće užasnula: sjajne površine, urednost, lako domaće ozračje, osjećaj da tu živi čovjek koji bi mogao izići na svjetlo dana na bilo kojoj ulici na svijetu i prodati se za čovjeka unatoč svim zvjerstvima što inje počinio. Samo naprijed. Sigurnost je u kretanju. Prošla je kraj stražnjih vrata. Kroz četiri stakla rta gornjoj polovici ugledala je stražnju verandu, zeleno dvoliste, dva velika stabla i štagalj. Bez ikakvog arhitektonskog međuprostora kuhinja se otvarala u pros-t or za blagovanje i taj je udruženi prostor zahvaćao možda dvije trećine širine kuće. Okrugli je stol bio od crnog bora, a umjesto na noge, sredinom se oslanjao na tešku bačvu; četiri teška stolca od tokarene borovine imala su na sebi uzicama vezane jastuke na sjedalici i naslonu. Gore se opet oglasila glazba, ali je u kuhinji bila tiša negoli u prednjoj sobi. Daje, međutim, bila iiubitefl takve glazbe, melodiju bi mogla preŠumjetuša u kuhinji bio jasniji negoli u dnevnoj sobi, zato što su cijevi vodile kroz kanale u stražnjem zidu stare kuće. Voda tjerana uzbrdo prema kupaonici u bakru je stvarala Žurni i šuplji žubor. Osim toga. cijev nije bila pričvršćena i izolirana kako bi trebalo, paje u jednoj točki vibri-rala i udarala o kvrgu u zidu. Bilo je to žurno kucanje Iza gipsane ploče a toga može | linutu-dvije poStede, kolike i pogledom potražila telefon, ali je opazila samo temi, u nadi. dakako, da se odavde s policijom može uspostaviti veza... mislim, odavde, vrag bi ga znao otkuda - Iz te vukojebine. Kad bi znala da joj dolazi pomoć, možda bi Joj ostatak traganja manje tanjlo živce. Na sjevernoj strani blagovaonice nalazila su se još jedna vrata, lako je ubojica bio na katu pod tušem, okrenula je kvaku najtiše što je mogla i opre/no prešla prag. iza se nalazila prostorija koja je služila kao praonica i ostava. Perilica. Električna sušilica. Kutije i boce sredstava za pranje rublja bile su uredno posložene na dvjema policama, a zrak je mirisao na deterdžent i izbjeljivač. Šum vode i udaranje cijevi čuli su se Još glasnije negoli u kuhinji. Lijevo, kraj perilice i sušila, bila su Još jedna vrata - od grube borovine obojene limunski zeleno. Otvorila Ih je i ugledala stubište Sto vodi u crni podrum, i sad joj je srce brže zakucalo, 'Ariel", rekla je tiho, ali odgovora nije bilo. zato Stoje to izgovorila više radi sebe negoli radi djevojke. Dolje uopće nije bilo prozora. Nigdje nije proturilo čak ni muljavo svjetre. Mračno kao u tamnici. Ali ako ta svinja djevojku drži tu dolje, kako je čudno da na gornja guma. ali nije bilo nikakvog pravog lokota. Zarobljenica je možda zazidana duboko dolje, u sobi bez prozora, naravno, možda čak i okovana. Ariel se nije mogla ni ponadali da bi stigla do tih stuba i gornjih vrata, čak i ako bije ostavio samu da danima zabrinuto razmišlja o svemu što je sputava, što ujedno i objašnjava zašto je ubojica bio tako siguran da joj bijeg njje nužno zapriječiti još Jednom barijerom, čak ni kad je daleko od kuće. n. bilo čt io što sc I uređaji, Chvnaje dvoj da sačuva svoju tajnu, ma neprobojnima kao Chvna o toj mogućnosti njje htjela ni i škljocriula. Svjetla su se upalila i na gor m polivinilom iste boje. i dovra-
Daljnje joj napredovanje nije priječila brava, pa čak ni zasun. Kad je stavila ruku na polivinil. Chvna je otkrila da je obloga još deblja nego Stoje mislia. Drvenu je podlogu prekrivalo bar pet cennmetaia pjene. Uhvatila je dugu kvaku od nehrđajućeg čelika, oblikovanu u slovo U. Kad ju je povukla, skajem obložena vrata očešala su se i zaškripala o tapecirung na dovratku. Nalijeganje je bilo tijesno; kad su se vrata zakrenula toliko da se oslobode dovratka i tako se narušila hermetičnost, začuo se slabašan zvuk sličan onom koji nastaje kad se otvori limenka vakuumski pakiranog kikirikija. Vrata su bila tapecirana i s unutrašnje strane. Ukupna je debljina bila 10 što joj je čitava pow Neobičnost joj je te prostorije izoštrila strah, pa ipak je istodobno bila tako uvjerena da je shvatila zašto je to predvorje tapecira no da joj se želudac okrenuo od blage mučnine. Odmah nasuprot vratima Sto ih je Chvna otvorila bila su još jedna, 1 ona su bita tapecirana i postavljena u tapecirani dovratak. Ali tu su. napokon, bile brave. Sivi se tapecirung nabrao oko dva robusna mesingana cilindra, Dalje nije mogla bez ključeva. A ondaje opazila malenu tapeciranu ploču, postavljenu na sama vrata - na nivou oka, nekih dvadeset pet s petnaest centimetara, s gumbom. Bilo je to nešto nalik na klizna vratašca špijunke na najstrože čuvanim Torn-rotH-tnta... Bilo bi joj draže da Je vanjska vrata mogla zadržati otvorenima dok je ulazila u predvorje i gurala ustranu vratašca na špijunki unutrašnjih, ali je udaljenost bila prevelika. Morala je postili da se vrata za njom sama U trenutku kad su se tapecirana vrata sastala s tapeciranim dovratknm u šaptu i cvilu mekog abradiranog polivinila. Chyna više nije čula vibri- : njezino iskrzano disanje. Pod tapecirungom su vrata zacijelo bila preNodc d. vidi je U djevi od Štropota cijevi. voljna, no baš je umrtvljujuće djelovanje na zvuk tapeciranih z godnom za disanje, Chvnaje gurnula usti Sdruj vjetlo. Spijunkaje s druge strane imala robusnu m trebala zaštititi od napada onoga 5 druge strane, Chvnaje prislonila lice na špijunku i ugledala prostranu komoru, veliku skoro kao dnevna soba ispod koje se nalazila. U dijelovima tog prostora sjene su se skupile u duboke barice i jedino je svjetlo dolazilo iz tri svjetiljke sa sjenilima od čipkaste tkanine i crvenih žarulja koje su oda Siljale po četrdesetak vata. Na dva mjesta na stražnjem ziđu bili su paneli od crvenog i zlatnog hm kata obješenog na mesingane Šipke, kao da zaklanjaju prozor, ali prozor a pod zemljom nije moglo biti; taj je brokat bio samo ures, kako bi soba djelovala ugodnije. Na zidu lijevo, jedva i dotaknutom svjedom. bila je m sedlim jašu i no cvijeće i travu kraj bujno zelene šumi Od namještaja je tu bio i debelo tapecirani naslonja svlakama, bračni krevet s bijelim uzglavljem na kojem zor u ružičastom svjetlu ne baš sasvim razaznatljiv, pi u stilu di la. te hladnjak. Golemi kredenc, pocrnio od mrlja, kojem su na pločama svih vrata bile cvjetne intarzije od ispuca!og stakla, bio je star ali vjerojatno ne originalni antikvitet, izubijan ali
lijep. Tapecirana je klupica stajala pred stolićem za uljepšavanje t triptihom zrcala u pozlaćenom, izNo bez obzira koliko ta podzemna soba bila sasvim izvan ovoga svije ta, kao podrumski kazališni tekvizitarij za predstavu Arsenu; i stara tipka. zbirka je lutaka u njoj bila najneobičmji detalj. Kevvpieove lutke. CabbagL-Patch Kids. Raggeđv Ann i mnogobrojne druge sor tratke hli u pelenrazdijeljen s velikim io poplun, p mpolivir te boje. I dovratak je bio tapeciran istim m. Daljnje joj napredovanje nije priječila brava, pa čak ni zasun. Kad je stavila ruku na polivinil, Chvna je otkrila da je obloga još deblja nego što je misala. Drvenu je podlogu prekrivalo bar pet cenUinetaia pjene. Uhvatila je dugu kvaku od nehrđajućeg čelika, oblikovanu u slovo U. Kad ju je povulda, skajem obložena vrata očešala su se i zaškripala o tapeciiung na dovratku. Nalijeganje je bilo tijesno: kad su se vrata zakrenula toliko da se oslobode dovratka i tako se narušila hermetičnost, vakuumski pakiranog kikirikija. e. Ukup debljina b ib je komora dva sa dva metra i niskoga stropa, alo, samo što joj je čitava površina, osim poda, bio prekriven gumenim sagom kakav stavljaju u želudac okrenuo od blage mučnine. Odmah nasuprot vratima Sto ih je Chvna otvorila bila su još jedna. 1 ona su bila tapecirana i postavljena u tapecirani dovratak. Ali tu su, napokon, bile brave. Sivi se tapecirung nabrao oko dva robusna mesingana cilindra. Dalje nge mogla bez ključeva. A onda je opazila malenu tapeciranu ploču, postavljenu na sama vrata - na nivou oka, nekih dvadeset pet s petnaest centimetara, s gumbom. Bilo je to nešto nalik na klizna vratašca špijunke na najstrože Čuvanim zatvorskim ćelijama. Čini se da se ubojica dao na neobično dugo tuširanje. S druge pak strane. Chyna u kući nije bila više od tri minute; samo joj se činilo da je bilo duže. Ako se počeo natanane ribati, onda Još nije ni napola gotov. Tata-tata... Bilo bi joj draže da je vanjska vrata mogla zadržati otvorenima dok je ulazila u predvorje i gurala ustranu vratašca na špijunki unutrašnjih, ali je udaljenost bila prevelika. Morala je pustiti da se vrata za njom sama U trenutku kad su se tapecirana vrata sastala s tapeciranim dovratkoin u šapru i cvilu mekog abradiranog polivinila, Givna više nije čula vibri-ranje vodovodne cijevi. Tišina je bila tako duboka da se jedva više čulo tlakom. Izdahnula je eksplozivno i s olakšanjem. Još joj nije prijetila nikakva opasnost. Na dobro, u redu. samo mirno, samo naprijed, vidi je U djevojka jot tu Nevoljko je pusti La da se vr e. loi je opet hermetizir
Osjećala je kako se guši. Možda je ventilacija u predsoblju bila nedovoljna, no baš je umrtvljujuće djelovanje na zvuk tapeciranih zidova, bai koliko i slabo strujanje zraka, atmosferu činilo gustom kao dim i nepogodnom za disanje. Chynaje gurnula ustranu tapecirana vratašca na unutrašnjim vratima. S druge je strane bilo ružičasto svjetlo, trebala zaštititi od napada onoga s druge strane. Chvna je prislonila lice na špijunku i ugledala prostranu komoru, veliku skoro kao dnevna soba ispod koje se nalazila. U dijelovima tog prostora sjene su se skupile u duboke barice i jedino je svjetlo dolazilo iz tri svjetiljke sa sjenilima od čipkaste tkanine i crvenih žarulja koje su oda-šiljale po četrdesetak vata. Na dva mjesta na stražnjem zidu bili su paneli od crvenog i zlatnog brukala obješenog na mesingane šipke, kao da zaklanjaju prozor, ali prozora pod zemljom nije moglo biti: taj je brokat bio samo ures. kako bi soba djelovala ugodnije. Na zidu lijevo, jedva i dotaknutom svjedom, bila je velika izlizana tapiserija na kojoj su bile prikazane žene u dugim haljinama i kloš šeširima kako na damskim sedlima jašu konje kroz proljetno cvijeće i travu kraj bujno zelene šume. Od namještaja je tu bio i debelo tapecirani naslonjač sa zaštitnim presvlakama, bračni krevet s bijelim uzglavljem na kojem je bio naslikan prizor u ružičastom svjetlu ne baš sasvim razaznatljiv, police s rezbarijama stolić za blagovanje s gu: rektorija tapecirana u cvj la, te hladnjak. Golemi k m uzorku, koji su stajali s obje strane sto-ic, pocrnio od mrlja, kojem su na pločama svih vrata bile cvjetne intarzije od ispucalog stakla, bioje star ali vjerojatno ne originalni antikvitet, izubijan ali lijep. Tapecirana je klupica stajala pred stolićem za uljepšavanje s triptihom zrcala u pozlaćenom, izrezbarenom okviru. U najdaljem su ughi bili nužnik i umivaonik. No bez obzira koliko ta podzemna soba bila sasvim izvan ovoga svijeta, kao podrumski kazališni rekvizitarij za predstavu Arsenik i stara eipka, zbirka je lutaka u njoj bila najneobičniji detalj. Kewpieove lutke. Cabbage Patch Kids, Raggedv Ann i mnogobrojne druge sorte, što stare što nove, neke više od metra, neke manje od tetrapaka, bile su odjevene u pelene, zimsku odjeću, kićene vjenčanice, karirane kratke hlačice, kaubojsko ruho. s velikim okruglim glavama presvučenim polivinilom iste boje. I dovratak je bio tapeciran istim materijalom. Daljnje joj napredovanje nije priječila brava, pa čak ni zasun. Kad Je stavila ruku na pohvinil. Chvna je otkrila da je obloga još deblja nego stoje misliLa. Drvenu je podlogu prekrivalo bar pet centimetara pjene. Uhvatila je dugu kvaku od nehrđajućeg čelika. obUkovanu u slovo U. Kad ju je povukla, skajem obložena vrata očešala su se i zaškripala o tapecirung na dovratku. Nalijeganje je bilo tijesn to da se vog praga ležala Je komora dva sa dva metra i niskoga stropa, ina. Pod je bio prekriven gumenim sagom kakav stavljaju u Neobičnost joj je te prostorije izoštrila strah, pa ipak je istodobno bila tako uvjerena da je shvatila zašto je to predvorje tapecirano da joj se želudac okrenuo od blage mučnine. Odmah nasuprot vratima što ih je Oiyna otvorila bila su još jedna. I ona su bila tapecirana i postavljena u tapecirani dovratak. Ali tu su. napokon, bile brave. Sivi se tapecirung nabrao oko dva robusna mesingana cilindra. Dalje njje mogla bez ključeva. A onda je opazila malenu tapeciranu ploču, postavljenu na sama vrata - na nivou oka. nekih dvadeset pet s petnaest ci m ćelija o nalik rit ¦e čuvai
Čini se da se ubojica dao na neobično dugo tuširanje. S druge pak Io duže. Ako se počeo natanane ribati, onda još nije ni napola gotov. Bilo bi joj draže da je vanjska vrata mogla zadržati otvorenima dok je azila u predvorje i gurala ustranu vratašca na špijunki unutrašnjih, ali udaljenost bila prevelika. Morala je pustiti da se vrata za njom sama Izdahnula je eksplozivno i s olakšanjem. Još joj nije prijetila nikakva opasnost. No dobro, u redu. samo mimo, samo naprijed, vidi jt Osj. Jevoljko je pustila da se vrata zatvore. I štropota cijevi. ......co se guši. Moždaje ventili umrtvljujuće djelovanje na rujanjc zraka, atmosferu čii tapecirana vr Špijunka je s druge strane imala robusnu mrežii trebala zaštititi od napada onoga s druge strane. Chvna je prislonila lice na špijunku i ugledala pr rijedin je svjetlo dolazilo iz tri nih žarulja koje su odatora sjene su se skupile u duboke bar svjetiljke sa sjenilima od čipkaste tkanine šiljale po četrdesetak vata. Na dva mjesta na stražnjem zidu bili su paneli od crvenog i zlatnog bro-kata obješenog na mesingane šipke, kao da zaklanjaju prozor, ali prozora pod zemljom nije moglo biti; taj je brokat bio samo ures, kako bi soba djelovala ugodnije. Na zidu lijevo, jedva i dotaknutom svjetlom, bila je velika izlizana tapiserija na kojoj su bile prikazane žene u dugim halji raj bujno zelene šu lamještaja je tu bio i debelo tapecira -na, bračni krevet s bijelim uzglavijen užičastom svjetlu ne baš sasvim raz; ;u akantova lista, ormarići koji su na' ca blagovanje s gusto izrezbarenim < ija tapecirana u cvj m sedlima jašu kt -roljeti naslonjač sa zaštitnim pre-matljiv. police s rezbarijama nc, pocrnio od mrlja, kojem su na pločam svih vrata bile cvjetne intarzije od ispucalog stakla, bio je star ali vjere jala pred stolićem za uljepšavanje i triptihom zrcala u pozlaćenom, ii vodovodne cijevi. Tišina je bila tako ( ino iskrzano disanje. Pod tapecirungu na još mnogim slojevima izolacije za p ta. kao podrumski kazališni rekvizitarij za predstavu A zbirka je lutaka u njoj bila najneobičniji detalj. Kevvpiec Patch Kids. Raggedv Ann i mnogobrojne droge sorte, i neke više od metra, neke manje od tetrapaka. bile su c ti. iii- --i-t 1.1 f i !i !, II I! 1.1 .1 ii i 4 1 i i E t
ii Mi i i' 1 i i" 1 i tu »i. Ilir 11 sit« «ii«i 11 ini i,« r ili r : -111 Jedan nd pasa - Liederkranz- siiie na stražnju verandu, pa zimu pio-zor, pun obožavanja prema gospodaru. Maše repom jednom, pa još jednom, ali je sad na dužnosti, pa je stoga ovaj kratak i odmjeren iskaz Liederkranz se vraća u stražnje dvorište. Uspravlja se. pozoran. Pogledava najprije na jug. pa na zapad, pa na istok. Potom spušta glavu, njuši vlažnu travu, te napokon odlazi preko ledine, marljivo njuškajući. Dok se tako koncentrira na miris, uši mu se sljubljuju uz glavu i on kreće tragom nečega za što si je zamislio damu može ugroziti gospodara. U nekoliko zgoda, da bi nagradio dobermane i održao ih u oštroj formi, gospodin Vfessje najprije pustio zarobljenicu, a potom i pse daje su-stignu. i tako se odrekao užitka vlastoručnog ubijanja. Ipak je to bio krajSiguran iza bedema svojih Četveronožnih pretorijanaca. gospodin Vess se uspinje na kat do kupaonice i namješta vodu tuša dok ne postane raskošno vrela. Smanjuje glasnoću radija, ali ga ostavlja namještenog na proDok sa sebe skida blatnu odjeću, preko vrha zavjese tuš-kabine prelijevaju se oblaci pare. Ia vlažnost pojačava aromu tamnih mrlja na odjeći. Tako gol. on stoji nekoliko minuta lica zakopana u traperice, majicu, platnenu jaknu, pa isprva udiše duboko, no potom nježno njuška jednu po leđnu rafiniranu nijansu vonja i Žao mu je što mu njuh nije dvadeset Pa ipak, ti ga miomirisi prenose u netom proteklu noć. Još jednom čule zvuk kao pri otvaranju boce, zvuk prigušivača na pištolju, prigušene krikove straha i tanjušno preklinjanje za milost u noćnome miru kuće Templeton, što ga j, postelju, bujnih vonjeva mirisne vrećice u ladici s donjim rubljem njezine kćeri. 1 osjeća okus, u sjećanju, onog pauka, mora prodati za običnog čovjeka. Što nije. a za to razvukodlačenje treba vremena želi li uvjerljivu preobrazbu. I stoga, dok Benny Goodman svira One O'clack Jump, gospodin Vess na Irish Springom i riba sa sebe odveć prodorne vonjeve seksa i smrti, koji bi mogli uzbuniti ovce. One nikad ne smiju posumnjati da pastir iza svoje pastirske maske skriva krivozubu gubicu i čupavu repinu. Nimalo se ne žureći. pjevušeći pjesmu za pjesmom, on dvaput Šamponom pere gustu crnu kosu i potom je njeguje gelom s dubokim djelovanjem. Malom četkicom uklanja crno ispod noktiju. On je savršeno građen muškarac, mršav ali mišićav. Kao
i uvijek, i sad se sapuna sa silnim zadovoljstvom i uži va u kiparskim konturama svojega tijela pod klizavim rukama; osjeća sebe kao glazbene zvukove, kao miris sapuna, kao okus slatkoga šlaga. Život jest. Vess živi. __.___#r la na kožu prije nego št kolibi na obali mora. No onda se sjetila ubojice i zarobljene djevojke. Sjedila je naprijed u stolcu, srušena preko okruglog stolića u prostor za ručavanje kuhinje od Čvornatog bora. Glava joj je bila okrenuta desn i gledala je kroz prozor na stražnju verandu, na stražnje dvorište. Ubojica je skinuo jastuk za sjedenje s jednog od preostalih stolaca i st; vio ga ispod kreveta, da joj drvo neugodno ne pritišće lice. Ona se stre; la od njegove brižljivosti. Kad je pokušala podići glavu, kroz šiju joj je šiknuo bol i zatitrao joj ro joj sesmračilo pred očima, pa je " "" Kad s pomaknula u stolu, zveket lanca rekao joj je da će u što više neće moči birati ni sada ni kasnije. Rul je pokušala podići jednu, podigla je obje. jer si dvojiti noge - i otkrila da su joj gležnjevi u ni je bila i joškoječim. no kao Čada poskočilo je preko zelene ledine, d -ešlo preko verande. To nešto je došlo do proz ižnje noge, stavilo šape na prozorsku dasku i i žulanje mrenu knjigu kf ijaču, noge su joj pi Gospodin Vess sjedi na klupici ispred nje. lijepo se okupao. Otuširana. išamponirana, obrijana i počešljana, mogli bi ga uvesti u svako društvo i svaka bi ga majka, videći kako ide ruku pod ruku s njezinom kćeri, smatrala za pravi zgoditak, On nosi tenisice bez čarapa, bež pamučne Dockersice. u pletenicu spleteni kožnati pojas i bli-jedozeienu košulju od kambrika. U svojoj odori školarke i Ariel izgleda lijepo. Vessu je drago što vidi da se ona. i kad ga nema, redovito njeguje, baš kako joj je bio naredio. Što joj nije lako, jer se pere samo spužvom, a svoju veličanstvenu kosu šamsu došle pnjc nje. nijedmisliti da bi želio da netko ostane tako dugo. Zbog čega je tuš bio ivo nepotreban. je djevojku prvi put vidio na novinskoj fotografiji, lako je bila tek u tom razredu, ipak je već bila neko čudo od djeteta, paje momčad iz jedan od pasa-Liederkranz-stiže na stražnju verandu, pa zuri u prozor, pun obožavanja prema gospodaru. Maše repom jednom, pa još jednom, ali je sad na dužnosti, pa je stoga ovaj kratak i odmjeren iskaz dragosti sve što si ovoga Časa dopušta. Liederkranz se vraća u stražnje dvorište, Uspravlja se, pozoran. Pogledava najprije na jug, pa na zapad, pa na istok. Potom spušta glavu, njuši vlažnu travu, te napokon odlazi preko ledine, marljivo njuškajući. Dok se tako koncentrira na miris, uši mu se sljubljuju uz glavu i on kreće tragom nečega za što si je zamislio da mu može ugroziti gospodara. U nekoliko zgoda, da bi nagradio dobermane i održao ih u oštroj forsngnu, i tako se odrekao užitka vlastoručnog ubijanja. Ipak je to bio krajnje zabavan prizor. Siguran iza bedema svojih četveronožnih pretorijanaca, gospodin Vess se uspinje na kat do kupaonice i namješta vodu tuša dok ne postane raskošno vrela. Smanjuje glasnoću radija, ali ga ostavlja namještenog na pro-
Dok sa sebe skida blatnu odjeću, preko vrha zavjese tuš-kabine prelijevaju se oblaci pare. Ta vlažnost pojačava aromu tamnih mrlja na odjeći. Tako gol. on stoji nekoliko minuta lica zakopana u traperice, majicu, platnenu jaknu, pa isprva udiše duboko, no potom nježno njuška jednu po jednu rafiniranu nijansu vonja i žao mu je što mu njuh nije dvadeset tisuća puta jaS, što nije kao u dobermana. Pa ipak, ti ga miomirisi prenose u netom proteklu noć. Još jednom čuje zvuk kao pri otvaranju boce. zvuk prigušivača na pištolju, prigušene krikove straha i tanjušno preklinjanje za milost u noćnome miru kuće Templetonovih. On osjeća miris losiona s mirisom jorgovana gospođe Templeton. što ga je bila nanijela na kožu prije nego što se povukla u postelju, bujnih vonjeva mirisne vrećice u ladici s donjim rubljem njezine kćeri. I osjeća okus, u sjećanju, onog pauka. Sa žaljenjem stavlja odjeću na stranu, za pranje, zato što se ove večeri mora prodati za običnog čovjeka, što nije, a za to razvukodlačenje treba I stoga, dok Benny Goodman svira Oni O'clock Jump, gospodin Vess uranja u prijeći vruću vodu i vrlo se živo trlja spužvom, izdaino se sapuna Irish Springom i riba sa sebe odveć prodorne vonjeve seksa i smrti, koji bi mogli uzbuniti ovce. One nikad ne smiju posumnjati da pastir Iza svoje pastirske maske skriva krivozubu gubicu 1 čupavu repinu. Nimalo se ne žureći, pjevušeći pjesmu za pjesmom, on dvaput šamponom pere gustu crnu kosu i potom je njeguje gelom s dubokim djelovanjem. Malom četkicom uklanja crno ispod noktiju. On je savršeno građen muškarac, mtšav ali mišićav. Kao i uvijek, i sad se sapuna sa silnim zadovoljstvom i uživa u kiparskim konturama svojega tijela pod klizavim rukama: osjeća sebe kao glazbene zvukove, kao miris sapuna, kao okus slatkoga Šlaga. Chyna je izišla iz tame i tropske grmljavine Key VVesta u fluorescentni sjaj koji ju je ujeoza zamagljene oči. U prvi je tren krivo pomislila da taj strah, od kojeg joj je lupalo srce, potječe od Jima VVoltza, majčina prijatelja; pomislila je da joj je lice pritisnuo o pod pod krevetom u njegovoj kolibi na obali mora. No onda se sjetila ubojice i zarobljene djevojke. Sjedila je naprijed u stolcu, srušena preko okruglog Stolića u prostoru za ručavanje kuhinje od čvornatog bora, Glava joj je bila okrenuta desno i gledala je kroz prozor na stražnju verandu, na stražnje dvorište. Ubojica je skinuo jastuk za sjedenje s jednog od preostalih stolaca i stavio ga ispod kreveta, da joj drvo neugodno ne pritišće lice. Ona se stresla od njegove brižljivosti. Kad je pokušala podići glavu, kroz šiju joj je šiknuo bol i zatitrao joj u desnom obrazu. Skoro joj se smračilo pred očima, paje odlučila ne žuriti s ustajanjem. Kad se pomaknula u stolu, zveket lanca rekao joj je da će ustajanje možda biti nešto što više neće moći birati ni sada ni kasnije. Ruke su joj bile u krilu, i kad je pokušala podići jednu, podigla je obje. jer su joj zapešća bila u lisičinama. Pokušala je razdvojiti noge - i otkrila da su joj gležnjevi u negvama. Sudeći po bučnom zveckanju i Štropotanju što su ih stvarali čak i sitni pokreti, sputana je bila i još koječim. A vani. nešto crno kao čađa poskočilo je preko zelene ledine, doskaku-talo stubama i prešlo preko verande. To nešto je došlo do prozora, uspravilo se na stražnje noge. stavilo šape na prozorsku dasku i zagledalo se u nju. Doberman pinč. u svako društvo i svaka bi ga mi ¦ njezinom kćeri, smatrala za pravi zgoditak. On nosi tenisice bez i, bež pamučne Dockersice, u pletenicu spleteni kožnati pojas 1 bli-cleuu košulju od kambrika. 'ojoj odori školarke i Ariel izgleda lijepo. Vessu je drago što vidi da j, i kad ga nema, redovito njeguje, baš kakojoj je bio naredio. Što e lako.jer se pere samo spužvom, a svoju veličanstvenu kosu šamju napr zapravo nepotreban. TU je djevojku prvi put desetom razredu, ipak je druge, koje su došle prije nje, i
; ona očaravajuće neovisan duh. nikad uiji ,e tako dugo. Zbog čega ji -nijedledanod pasa —Liederkranz —stiže na stražnju verandu, pa zuri u prozor, pun obožavanja prema gospodaru. Maše repom jednom, pa još jednom, ali je sad na dužnosti, pa je stoga ovaj kratak i odmjeren iskaz dragosti sve Što si ovoga časa dopušta. Liederkranz se vraća u stražnje dvorište. Uspravlja se, pozoran. Pogledava najprije na jug. pa na zapad, pa na istok. Potom spušta glavu, njuši vlažnu travu, te napokon odlazi preko ledine, marljivo njuškajući. Dok se tako koncentrira na mins. uši mu se sljubljuju uz glavu i on kreće tragom nečega za Što si je zamislio da mu može ugroziti gospodara. U nekoliko zgoda, da bi nagradio dobermane i održao ih u oštroj formi, gospodin Vess je najprije pustio zarobljenicu, a potom i pse daje su-stignu, i tako se odrekao užitka vlastoručnog ubijanja. Ipak Je to bio krajSiguran iza bedema svojih četveronožnih pretorijanaca, gospodin Vess se uspinje na kat do kupaonice i namješta vodu tuša dok ne postane raskošno vrela. Smanjuje glasnoću radija, ali ga ostavlja namještenog na program svinga. Dok sa sebe skida blatnu odjeću, preko vrha zavjese tuš-kabine prelijevaju se oblaci pare. Ta vlažnost pojačava aromu tamnih mrlja na odjeći. Tako gol, on stoji nekoliko minuta lica zakopana u traperice, majicu, platnenu jaknu, pa isprva udiše duboko, no potom nježno njuška jednu po Pa ipak. ti ga miomirisi prenose u netom proteklu noć. Još jednom Čuje zvuk kao pri otvaranju boce. zvuk prigušivača na pištolju, prigušene krikove straha i tanjušno preklinjanje za milost u noćnome mini kuće Templetonovih. On osjeća miris losiona s mirisom jorgovana gospođe Templeton. što gaje bila nanijela na kožu prije nego što se povukla u postelju, bujnih vonjeva mirisne vrećice u ladici s donjim rubljem njezine kćeri. I osjeća okus. u sjećanju, onog pauka. Sa žaljenjem stavlja odjeću na stranu, za pranje, zato što se ove večeri mora prodati za običnog čovjeka, što nije, a zato razvukodlačenje treba vremena želi li uvjerljivu preobrazbu. 1 stoga, dok Benny Goodman svira One O'chcb jump, gospodin Vess uranja u prijeći vruću vodu i vrio se živo trlja spužvom, izdašno se sapuna Irish Springom i riba sa sebe odveć prodorne vonjeve seksa 1 smrti, svoje pastirske maske skriva krivozubu gubicu i čupavu repinu. Nimalo se ne žureći, pjevušeći pjesmu za pjesmom, on dvaput šamponom pere gustu crnu kosu i potom je njeguje gelom s dubokim djelovanjem. Malom četkicom uklanja cmo ispod noktiju. On je savršeno građen muškarac, mršav ali mišićav. Kao i uvijek, i sad se sapuna sa silnim zadovoljstvom i uživa u kiparskim kontu ranu svojega tijela pod klizavim rukama; osjeća sebe I Chvna je izišla iz tame i tropske grmljavine Key VVesta u fluorescentni sjaj koji ju je ujeo za zamagljene oči. U prvi je tren krivo pomislila da taj strah, od kojeg joj je lupalo srce. potječe od Jima VVoltza, majčina prijatelja: pomislila je da joj je lice pritisnuo o pod pod krevetom u njegovoj kolibi na obali mora. No onda se sjetila ubojice i zarobljene djevojke. Sjedila je naprijed u stolcu, srušena preko okruglog stolića u prostoru za ručavanje kuhinje od čvornatog bora. Glava joj je bila okrenuta desno i gledala je kroz prozor na stražnju verandu, na stražnje dvorište. Ubojica je sloriuo jastuk za sjedenje s Jednog od preostalih stolaca i staKadje pokušala podići glavu, kroz šiju joj je šiknuo bol I zatitrao joj u Kad se pomaknula u stolu, zveket lanca rekao joj Je da će us.iaj.uije bile u krilu, i kad je pokušala podići jednu, podigla je obje, ier su joj za Pokušala je razdvojiti noge - i otkrila da su joj gležnjevi u nc^vama Sudeći po bučnom zveckanju i štropotanju što su ih stvarah rak i sinu
talo stubama i prešlo preko verande. To nešto je došlo do prozora, uspravilo se na stražnje noge. stavilo šape na prozorsku dasku i zagleda Ariel na prsa pritišće otvorenu knjigu kao štit i prsti su joj rašireni iu koricama. Ona sjedi u golemom naslonjaču, noge su joj podvijene i sad je jedina savršena lutka medu svima što su u sobi. Gospodin Vess sjedi na klupici ispred nje. Lijepo se okupao. Otuširana, išamponirana, obrijana i počešljana, mogli bi ga uvesti u svako društvo i svaka bi ga majka, videći kako ide ruku pod čarapa, bež pamučne Dockersice. u pletenicu spleteni kožnati pojas i bli-jedozelenu košulju od kambrika. U svojoj odori školarke i Ariel izgleda lijepo, Vessu je drago što vidi da ivio za druge, koje su došle prije nje, no r tanu duže od dva mjeseca. Dok nije u po i očaravajuće neovisan duh, nikad nije m netko ostane tako dugo, Zbog čega je tu tbirku I žno.KadjuJc ugledao, noi vailo da se mora odvesti u elio. Majka je pak imala g i umlatio trbuhozborackom lutkom s krupnom vota, djelotvornom kao i bejzbolska palica. "Ljepša si nego ikad", veli on Ariel, a glas muje prigušen zvučnom izolacijom i čini mu se kao da govore u Lijesu, živi zakopani. Ona mu ne odgovara, pa čak ničim niti ne odaje da je opazila njegovu prisutnost Ona je u tom svom nijemom stanju bez prestanka već preko šest mjeseci. "Jako si mi nedostajala." Ovih dana ona nikad i ne gleda u nj. nego samo zuri u točku iznad njegove glave i malo ustranu. Kad bi ustao s klupice i našao joj se na pogledu, ona bi mu i dalje gledala preko glave i ustranu. Lako je zapravo nikad ne bi mogao uhvatiti kako pomiče oči u pokušaju da ga izbjegne. "Donio sam ti neke stvari da ti ih pokažem." Iz kutije za cipele na podu kraj klupice Vess vadi dvije polaroid fotografije. Ona ih neće primiti niti na njih svrnuti pogled, ali Vess zna da će, kad on ode. ipak pregledati te suvenire. Ona nije izgubljena za ovaj svijet kako se pretvara. Oni su se upustili n složenu igru s visokim ulogom, i ona Je dobar Igrač. je još bila sredio. Imala je četrdeset i koju, a. Lijepa žena," k da jastuk sjedala pred Ariel stvara Izboj na btografiju. joj se opasno osušile, no zato bi joj od iritacije suze i same nehotice "A ovo je druga fotografija Šarah, nakon što sam je dokusurio". veli gospodin Vess, pa i tu sliku polaže na naslonjač. "I kao Sto bi vidjela, kad bi samo htjela pogledati, pridjev lijepa tu se već ne odnosi na nju. Ljepota nikad nije vječna. Sve se mijenja." Iz kutije za cipele gospodin Vess vadi još dvije fotografije. "A ovoje Sarahina kći Uura. Prije. I poslije. Vidi kako je lijepa. Kao leptir. Alije, znaš. u svakom leptiru crv." Postavlja te dvije fotografije na naslonjač i opet poseže u kutiju. m, upali slučajno - '°" Napokon vadi tri polaroida mladog azijskog džendmena i Slimjim bez leđnog zalogaja. ono brdoujapanu." osjetiti i dječaka i brdo, i tolike joS ijude, svu njihovu moć. To će za tebe biti jako uzbudljivo, Ariel. tako uzbudljivo da ti, kad sve bude gotovo. Za gospodina Vessa to je dug govor, On u pravilu baš i nije blagoglagoljiv. Djevojčina ga Ljepota, međutim, povremeno potiče na govore. On joj pruža Slimjim. "Taj komadić je odgrizao Fuji trenutak prije nego Sto sam ga ubio. Na On spušta umotanu kobasicu na naslonjač. "Vratit ću se iza ponoći", obećava joj gospodin Vess. "Onda ćemo otići
sliku. Dovezao sam je zato da vidiš u Sto se na loaju pretvara sva Ljepota. A tu je i jedan mladić, stopist kojeg sam usput pokupio. Pokazao sam mu tvoju fotografiju i naprosto mi se Ilije svidjelo kako ju je pogledao. Nije pokazao nikakvo poštovanje. Samo se nacerio. Nije mi se svidjelo nešto stoje rekao o tebi. pa sam mu zašio gubku, a zašio sam mu i oči zato što ti je onako pogledao sliku. Silno će ti se svidjeti kad vidiš Sto sam mu napravio. Moći ćeš dotaknuti njega,., i Lauru." Vess je pažljivo promatra, vrebajući na bilo kakav tik. trzaj, drhtaj, ili ona čuje, ali da Je lukava pa pravi dostojanstveno lice i pretvara se da se od svega katatono odvojila. Kad bi iz nje mogao iznuditi jedan s rzaj, jedan tik, ondi ruSenje u podivljale lo uvijek je tako fascinantan prizor. Ali ona je tako žilava, ta djevojka, s Iznenađujućim unutrašnjim rezervama. Odlično. Taj ga izazov uzbuđuje. "A iz motorne ćemo kućice, Ariel, poći s psima na ledinu, pa ćeš vidjeti kako pokapam Lauru i stopista. Možda se dotad nebo već raščisti, pa bude zvijezda, možda Čak i mjesečine," Ariel se kutri u naslonjaču s knjigom u ruci, pogled joj je dalek, usne lagano razdvojene, i to je duboko mirna djevojka. ćančića u Napi. u Kalifomiji. gdje se prodaju radovi mjesnih obrtnika. Jako slatka krpena lutka. Sigumo će ti se svidjeti. Dat ću ti je kasnije.' Gospodin Vess ustaje s klupice i na brzinu pregledava stanje zaliha u hladnjaku i ormariću koji djevojci služi kao smočnica. Zalihe su joj dovoljne za još tri dana, a sutra će joj upotpuniti police. "Trebala bi više jesti", kori je on. To je vrlo nezahvalno od tebe. Dao sam ti hladnjak, mikrovalnu pećnicu, toplu i hladnu tekuću vodu. Imaš sve što ti treba. Morala bi jesti." Lutke mu nisu ništa slabiji sugovornik od djevojke, "Izgubila si skoro dvije kile. To ti joS nije pokvarilo figuru, ali ne smi- "LjepSa si nego ikad",' a je tako nježno. Kad ju je ugledao, novine su joj je ustrijelio. Majka je pak imala golemu ta pravila i to joj je bio hobi, Vess ju je nasmrt i lutkom s krupnom glavom od rezbarenog jagove glave i malo ustranu. Kad bi ustao s klupice i našao joj se ua pogledu, ona bi mu i dalje gledala preko glave i ustranu. iako je zapravo nikad ne bi mogao uhvatiti kako pomiče oči u pokušaju da ga izbjegne. "Donio sam ti neke stvari da ti ih pokažem." Iz kutije za cipele na podu kraj klupice Vess vadi dvije polaroid fotografije. Ona ih neće primiti niti na njih svrnuti pogled, ali Vess zna da će, kad on ode, ipak pregledati te suvenire. Ona ruje izgubljena za ovaj svijet kako se pretvara. Oni su se upustili u složenu igru s visokim ulogom, i ona je dobar igrač. "Na prvoj je fotografiji jedna dama koja se zove Šarah Templeton. onako kako je izgledala prije nego sam je sredio. Imala je četrdeset i koju, ,tli je još bila vrio privlačna. Lijepa žena." Naslonjač je tako dubok da jastuk sjedala pred Ariel stvara izboj na koji Vess može postaviti fotografiju, "Lijepa", ponavlja on. Ariel ne odgovara ni treptajem. Ona može lako zuriti u prazno zapanjujuće dugo vremena. Povremeno gospodin Vess pomišlja da bi tako mogla nauditi svojim zadivljujuće plavim očima; zjenice treba često podmazivati. Naravno, kad bi predugo gledala tako a da ne žmirne, oči bi ,o htjn ruga fotografija Šarah, nakt iridjev lijepa ti a. Sves nijenja,"
ia nju. LjeIz kutije za cipele gospodin Vess vadi joS dvije fotografije. "A ovo je Sarahina kći Laura. Prije. 1 poslije. Vidi kako je lijepa, KaolepPostavlja te dvije fotografije na naslonjač i opet poseže u kutiju. Napokon vadi tri polaroida mladog azijskog di jednog zalogaja. "Zove se Fuji. Kao ono brdo u Japanu." i i Slimjim osjetiti i dječaka i brdo. i tolike još Ijude, svu njihovu moć. To će za tebe biti jako uzbudljivo. Ariel, tako uzbudljivo da ti, kad sve bude gotovo, neće biti žao čak ni što si mrtva." Za gospodina Vessa to je dug govor. On u pravilu baš i nije blagoglagoljiv. Djevojčina ga ljepota, međutim, povremeno potiče na govore. - ' " -mjim "Vratit ću se iza ponoći", obećava joj gospodin Vess. "Onda van. u motornu kućicu, da vidiš Lauru, pravu Lauru, a ne sai sliku. Dovezao sam je zato da vidiš u što se na kraju pretvara A tu je i jedan mladić, stopist kojeg sam usput pokupio. Pokazat tvoju fotografiju i naprosto mi se nije svidjelo kako ju je pogledao. Nije pokazao nikakvo poštovanje. Samo se nacerio. Nije mi se svidjelo nešto stoje rekao o tebi. pa sam mu zašio gubicu, a zašio sam mu i oči zato što ti je onako pogledao sliku. Silno će ti se svidjeti kad vidiš što sam mu . napravio. Mod ćeš dotaknuti njega... i Lauru." Vess je pažljivo promatra, vrebajući na bilo kakav tik, trzaj, drhtaj, ili suptilnu promjenu u očima koja će mu reći da ga je čula. On zna da ga ona čuje. ali daje lukava pa pravi dostojanstveno lice i pretvara se da se od svega katatono odvojila. Kad bi iz nje mogao iznuditi jedan slabašni trzaj, jedan tik, onda bije uskoro mogao sasvim smrvili i natjerati je da zavija kao pacijent izbu-Ijenih očiju u najdubljim ćelijama Bedlama. To rušenje u podivljalo ludiAli ona je tako žilava, ta djevojka, s iznenađujućim unutrašnjim rezervama, odlično. Taj ga izazov uzbuđuje. 'A iz motorne ćemo kućice. Ariel, poći s psima na ledinu, pa ćeš vid-jeti kako pokapam Lauru i stopista. Možda se dotad nebo već raščisti, pa bude zvijezda, možda čak i mjesečine." Ariel se kutri u naslonjaču s knjigom u ruci, pogled joj je dalek, usne lagano razdvojene, i to je duboko mirna djevojka. "Mislim, znaš, kupio sam ti još jednu lutku. Iz jednog zanimljivog dućančića u Napi. u Kalifomiji, gdje se prodaju radovi mjesnih obrtnika. Jako slatka krpena lutka. Sigurno će ti se svidjeti, Dat ću ti je kasnije." Gospodin Vess ustaje s klupice i na brzinu pregledava stanje zaliha u voljne za još tri dana. a sutra će joj upotpuniti police. sam ti hladnjak, mikrovalnu pećnicu, toplu i hladnu tekuću vodu. Imaš države Kalifomija. Izgledala je tako nježno. Kad ju je ugledao, novine su mu zadrhtale u ruci. i u trenutku je shvatio da se mora odvesti u Sacra--nento i upoznali je. Oca joj je ustrijelio. Majka je pak imala golemu 7birku lutaka, pa ih je i sama pravila i to joj je bio hobi. Vess ju je nasmrt ,z mlatio trbuhozborackom lutkom s krupnom glavom od rezbarenog javora, djelotvornom kao i bejzbolska palica. "Ljepša si nego ikad", veli on Anel, a glas muje prigušen zvučnom izola govore u lijesu, živi zakopani, ia čak lučim niti ne odaje daje opazila njegovu svom nijemom stanju bez prestanka već preko ;rafije. On ona nikad i ne gleda u nj, nego samo zuri u točku iznad nje-i malo ustranu. Kad bi ustao s klupice i našao joj se na poli mu i dolje gledala preko glave i ustranu, iako je zapravo ni-ogao uhvatiti kako pomiče oči u pokušaju da ga izbjegne, m ti neke stvari da ti ih pokažem." :a cipele na podu kraj klupice Vess vadi dvije polaroid foto-ih neće primiti niti na njih svrnuti pogled, ali Vess zna da će, kad on ode. ipak pregledati te suvenire.
Ona nije izgubljena za ovaj svijet kako se pretvara. Oni su se upustili u složenu igru s visokim ulogom, i ona je dobar igrač. "Na prvoj je fotografiji jedna dama koja se zove Šarah Templeton, onako kako je izgledala prije nego sam je sredio. Imala je četrdeset i koju, ali je još bila vrlo privlačna. Lijepa žena." Naslonjač je tako dubok da jastuk sjedala pred Ariel stvara izboj na koji Vess može postaviti fotografiju. "Lijepa", ponavlja on. Ariel ne odgovara ni treptajem. Ona može tako zuriti u prazno zapanjujuće dugo vremena. Povremeno gospodin Vess pomišlja da bi tako mogla nauditi svojim zadivljujuće plavim očima; zjenice treba često podmazivati. Naravno, kad bi predugo gledala tako a da ne žmirne, oči bi ioj se opasno osušile, no zato bi joj od iritacije suze i same nehotice "A ovo je druga fotografija Šarah, nakon što sam je dokusurio-, veli gospodin Vess. pa i tu sliku polaže na naslonjač. "I kao što bi vidjela, kad bi samo htjela pogledati, pridjev lijepa tu se već ne odnosi na nju. Ljelz kutije za cipele gospodin Vess vadi još dvije fotografije. "A ovo je Sarahina kći Laura. Prije. I poslije. Vidi kako je lijepa. Kao Lepnaš, u je fotografije r "Jednu ću zadržati. Nju ću pojesti, I onda ću ja biti Fuji. obdaren mini Istoka i moči planine, a kad dade vrijeme da te sredim, onda ćeš u mrui osjetiti i dječaka i brdo. i tolike još ljude, svu njihovu moć. To će za tebe biti jako uzbudljivo. Ariel. tako uzbudljivo da ti. kad sve bude gotovo, neće biti žao čak ni što si mrtva." 2a gospodina Vessa to je dug govor. On u pravilu baš i nije blagoglagoljiv. Djevojčina ga ljepota, međutim, povremeno potiče na govore. On joj pruža Slimjim. tome mu se mesu sasušila slina. Mogla bi kušati malo te nijeme sile, te On spušta umotanu kobasicu na naslonjač. "Vratit ću se iza ponoći", obećava joj gospodin Vess. "Onda Ćemo otići van, u motornu kućicu, da vidiš Lauru, pravu Lauru, a ne samo njezinu . sliku. Dovezao sam je zato da vidiS u Sto se na kraju pretvara sva ljepota. A tu je ijedan mladić, stopist kojeg sam usput pokupio, Pokazao sam mu tvoju fotografiju i naprosto mi se nije svidjelo kako ju je pogledao. Nije pokazao nikakvo poštovanje. Samo se nacerio. Nije mi se svidjelo nešto sto je rekao o tebi, pa sam mu zašio gubicu, a zašio sam mu i oči zato Sto ti je onako pogledao sliku. Silno će ti se svidjeti kad vidiš Sto sam mu . napravio. Mod ćeš dotaknuti njega... i Lauru." Vess je pažljivo promatra, vrebajući na bilo kakav tik, trzaj, drhtaj, ili suptilnu promjenu u očima koja će mu reći da ga je čula. On ino da ga ona čuje, ali daje lukava pa pravi dostojanstveno lice i pretvara se da se od svega katatono odvojila. Kad bi iz nje mogao iznuditi jedan slabašni trzaj, jedan tik, onda bije uskoro mogao sasvim smrviti i natjerati je da zavija kao pacijent izbu-Ijenih očiju u najdubljim ćelijama Bedlama. To rušenje u podivljalo ludilo uvijek je tako fascinantan prizor. Ah ona je tako žilava, ta djevojka, s iznenađujućim unutrašnjim rezervama. Odlično. Taj ga izazov uzbuđuje. "A iz motorne ćemo kućice, Ariel. poći s psima na ledinu, pa Ćeš vidjeli kako pokapam Lauru i stopista. Možda se dotad nebo već raščisti, pa bude zvijezda, možda čak i mjesečine." Ariel se kutri u naslonjaču s knjigom u ruci, pogled joj je dalek, usne lagano razdvojene, i to je duboko mirna djevojka. "Mislim, znaš, kupio sam li joS jednu huku. Iz jednog zanimljivog dućančića u Napi, u Kalifomiji, gdje se prodaju radovi mjesnih obrtnika, jako slatka krpena lutka. Sigurno će ti se svidjeti. Dat ću ti Je kasnije." Gospodin Vess ustaje s klupice I na brzinu pregledava stanje zaliha u hladnjaku i ormariću koji djevojci služi kao smočnica, Zalihe su joj do-j upotpuniti police.
ti hladnj; ."To je cu, toplu i I "Postavio sam ti pitanje. Chvna, Sjećaj se naše pogodbe? Ili ćeš mi odgovoriti — ili ću ti odrezati komadić i lica. Da ti pričam što sam naumio učiniti s Arid7" "Mislim da to znam." "Da. nešto i znaš. Seks. da. to je očito. Ona je takav preslatki zalogaj-čić.Još je nisam ni taknuo, ali hoću. I vjerujem da je još djevica. Ih mi je bat. dok je jal govorila, tako tekla, a ona mi baš ne izleda kao djevojka koja Laže." A možda je iza Rijeke Divlja šuma. u kojoj su Štakor i Krtica i gospodin Čabar, i zelene grane vise otezale na ljetnom suncu, i Pan svira u svoju svira lu u hladnoj hladovini stabala. "I želio bih je čuti kako plače, vidjeti je izgubljenu i zaplakanu. Želim otijušiti čistoću njezinih suza. Želim osjetiti to profinjeno tkanje njezinih 10 tako. Uvijek tako.'^ ' J e u asnutostL Me->c Alije nisu stvorila ni troma rijeka ni Divlja šuma, iako se Chyiia napi-njala da ih ugleda. Štakor. Krtica, gospodin Dabar i gospodin Žabac izgunačin, bila velika kao i tuga onoga što se dogodilo Lauri i onoga što će se uskoro dogoditi i samoj Chynl. A Vess je rekao: "S vremena na vrijeme, poneku od njih dovedem u sobu u podrumu -i uvijek zbog istog." Ona to nije željela slušati. Ali zbog lisičina joj je bilo teško pokriti uši. A kad bi i pokušala, mogao joj je uvijek za kovati zapešća za gležnjeve. On bi je znao prisiliti da sluša. "U toj sam sobi doživio najžešće doživljaje u životu. Chyna. Ne seks. Ni premlaćivanje ni rezanje. Sve to dolazi tek kasnije i sve je to samo priđe. Ali najprije ih moraš slomiti, eto tada to postaje žestoko." Prsa su joj se napela. Mogla je disali satno plitko. A on je rekao: "U prva dva-tri dana. sve one misle da će od straha sići s uma. ali se varaju. Jer nisu dovoljna dva-tri dana da nekoga otjeraš u ludilo, ono pravo i nepovratno. Ariel je moja sedma zarobljenica, a sve su druge tjednima uspijevale sačuvati razum. Jedna je od njih prolupala osamnaesti dan, Chyna se okanila eluzivne DMje Sume i preko stola mu pogledala u od. loga, iako i potonja neosporno zna biti vrio draškava", rekao je Vess. "Um je toliko žilaviji od tijela, toliko veći Izazov. A kad um ode, kunem se da svaki put čujem km. zvukoStrjji od lomljenja kostiju-o. kako to odzvanja." Pokušala mu je u očima opaziti Životinjsku svijest, koja joj je prije neočekivano zapela za oko. Osjećala je potrebu da je vidi. "A kad prolupaju, neke se od njih počinju koprcati po podu, mlatiti nogama, derati odjeću. Čupaju si kosu. Chvna. i grebu lice, a neke se Ćak i tako ujedaju da im teče krv. Sakate se na toliko inventivnih načina. Pa jezove gbsolalija. Poznaješ to stanje? Zaista fascinantno. Uvjerljivo kao jezik pa ipak besmisleno, bjesomučno ili molećivo blebetanje. Neke izgube vlast nad tjelesnim funkcijama pa se valjaju u vlastitoj nečisti. Što je sve svinjarija, no ipak ti naprosto prikuje pogled - to je ono istinsko osnovno stanje ljudskoga roda, no koje većina ljudi priznaje samo u ludini," Ma koliko da se trudila. Chvna mu nikako u odma nije uspijevala ugledati zvijer: vidjela je samo smirenu modrinu i pozornu tamu zjenice, i više nije bila sigurna ni da ju je i prije vidjela. On nije bio napola čovjek napola vuk, nije bio stvorenje koje se u svjetlu punog mjeseca spušta na sve četiri. Stoje bilo još gore. on je bio samo čovjek - koji je živio na jednom kraju spektra ljudske okrutnosti, no ipak samo čovjek. "Neke potraže zaklon u katatoničnoj šutnji-, nastavio je Vess, "kao Sto je to učinila Ariel. Ali ih ja uvijek slomim i istjeram iz toga. Ariel Je u tome daleko najtvrdoglavija, ali je to samo čini još zanimljivijom. Slomit ću ja i nju, a kad stigne njezin kvri. Chvna. on će biti kao i svi ostali. Veličanstven. Žestok."
"Najžešći je od svih doživljaja iskazivanje milosrđa", reklaje Chvna, iako nije imala ni najblažeg pojma gdje je samo naSla te riječi. Zvučale su čak i u svom očaju, neće spasti na puzanje pred njim. Naglo nadošli smiješak pretvorio je Vessa skoro u dječaka, dječaka koji voli podvale i psine, skupljača bejzbolskih karata, vozača bicikla, avio-mo-delara i nedjeljnog ministranta. Pomislila je da se smiješi onome što mu je rekla, da ga zabavlja njezina naivnost, no to nije bilo tako, Stoje on pojasnio sljedećim riječima. "Možda., .ja od tebe zapravo želim", rekao je Vfess. "da budeš uz mene kad napokon dovedem Ariel do struna. Umjesto da te ubijem pred njom i tako je gurnem preko ruba. učinit ću to nekako drukčije. A ti ćeš to gledati." O. Bože. Ti. napokon, studiraš psihologiju, uskoro ćeš biti prava magatrka psihologije. Istina? Dok sjediš i tako me oštro sudiš, posve sigurna da je moj um'devijantan' i da točno znaš kako ja razmišljam. Mislim, kako bi onda bib zanimljivo vidjeti da ti se tim malim pokusom ruši koja od modernih teorija o radu mozga. Sto veliš? Nakon Sto slomim Ariel, Chvna. ti o tome možeš napisati znanstveni rad, samo za moje oči. Uživat ću u čitanju tvojih promiSljenih opažanja." nečega, lako u okovima, ipak će naći načina da počini samoubojstvo prije nego što je odvede dolje, u tu sobu. da promatra kako se ta ljupka djevojčica,., naprosto raspada. Zubima će si otvoriti žile na zapešćima, progutati vlastiti jezik, uspjeti se nekako smandrljati niza stube I slomiti vrat. Očito svjestan toga da ju je iz sive depresije trzajem izbacio u čisu užas, Vess se opet nasmiješio - pa svratio zanimanje na njezin tanjm "Hoćeš to pojesti do kraja?" "Postavio sam ti pitanje, Chyna. Sjećaš se naše pogodbe? Hi ćeš mi odgovoriti - ili ću ti odrezati komadić s lica. Da ti pričam što sam naumio učiniti s Ariel?" "Mislim da to znam." "Da, nešto i znaš. Seks. da. to je očito. Ona je takav preslatki zalogaj-čić.Jošje nisam ni taknuo, ali hoću, I vjerujem da je još djevica. Ili mije bar. dok je još govorila, tako rekla, a ona mi baš ne izleda kao djevojka koja laže." A možda je iza Rijeke Divlja šuma, u kojoj su Štakor i Krtica i gospodin ralu u hladnoj hladovini stabala! ™ ^Xn°m SU"CU'' Pa" Sl'ra " SVOju SVI "I želio bih je čuti kako plače, vidjeti je izgubljenu i zaplakanu. Želim onjušiti čistoću njezinih suza. Želim osjetiti to profinjeno tkanje njezinih krikova, prepoznati njihov čisti vonj, okus njezine užasnutosd. Uvijek je to tako. Uvijek tako." Ali je nisu stvorila ni troma rijeka ni Divlja šuma. iako se Chyna napi-njala da ih ugleda. Štakor. Krtica, gospodin Dabar i gospodin Žabac izgubili su se zauvijek u gnusnoj smrti koja odnosi sve. I tuga je toga, na svoj način, bila velika kao i tuga onoga Sto se dogodilo Lauri i onoga što će se uskom dogoditi i samoj Chvni. A Vess je rekao: "S vremena na vrijeme, poneku od njih dovedem u sobu u podrumu -i uvijek zbog istog." Ona to nije željela slušati. Ali zbog lisičina joj je bilo teško pokriti uši. A kad bi i pokušala, mogao joj je uvijek zakovati zapešća za gležnjeve. "U toj sam sobi doživio najžešće doživljaje u živom, Cliyna. Ne seks. Ni premlaćivanje ni rezanje. Sve to dolazi tek kasnije i sve je to samo priđe. Ali najprije ih moraš slomiti, eto tada to postaje žestoku." Prsa su joj se napela. Mogla je disati samo plitko. A on je rekao: varaju. Jer nisu dovoljna dva-tri dana da nekoga otjeraš u ludilo, ono pravo i nepovratno. Ariel je moja sedma zarobljenica, a sve su druge tjednima uspijevale sačuvati razum. Jedna je od njih prolupala osamnaesti dan, Chvna se okanila eluzivne Divlje šume i preko stola mu pogledala u oči.
"Psihološka je tortura toliko i teža i zanimljivija od svog tjelesnog ana-loga, iako i potonja neosporno zna biti vrlo draškava". rekao je Vess. "Dm je toEko žilaviji od tijela, toliko veći izazov. A kad um ode. kunem se da svaki put čujem kvic. zvuk oštriji od lomljenja kostiju - o, kako to odzvanja." Pokušala mu je u očima opazid životinjsku svijest, koja joj je prije neočekivano zapela za oko. Osjećala je potrebu daje vidi. "A kad prolupaju, neke se od njih počinju koprcati po podu. mlatiti nogama, derati odjeću. Čupaju si kosu. Chjma. i grebu lice. a neke se čak i tako ujedaju da im teče krv. Sakate se na toliko inventivnih načina. Pajekao psi. Chyna. i vrište i mlate rukama kao da će poletjeti. 1 hahicinir, i i vide stvari strasnije i od mene. Neke govore nepoznatim jezicima. Ti. zove ghsolalijo. Poznaješ to stanje? Zaista fascinantno. Uvjerljivo kan zik pa ipak besmisleno, bjesomučno ili molećivo blebetanje. Neke 17. be vlast nad tjelesnim funkcijama pa se valjaju u vlastitoj nečisti, Štu sve svinjarija, no ipak ti naprosto prikuje pogled - to je ono Istinsko 1 < novno stanje ljudskoga roda. no koje većina ljudi priznaje samo u ludilu Ma koliko da se trudila, Chyna mu nikako u očima nije uspijevala upi-dati zvijer; vidjela je samo smirenu modrinu i pozornu tamu zjenici više nije bila sigurna ni daju je i prije vidjela. On nije bio napola čovp. 1 napola vuk, nije bio stvorenje koje se u svjetlu punog mjeseca spuSt.i 11 sve četiri. Stoje bilo još gore, on je bio samo čovjek - koji je živio 11 jednom kraju spektra ljudske okrutnosti, no ipak samo čovjek. "Neke potraže zaklon u katatoničnoj Šutnji", nastavio je Vess, "kao m je ro učinila Ariel. Ali ih ja uvijek slomim i istjeram iz toga. Ariel je u i" me daleko najtvrdoglavija, ali je to samo čini još zanimljivijom. Slom ću ja i nju, a kad stigne njezin km. chyna. on će biti kao I svi ostali. \ "Najžešći je od svih doživljaja iskazivanje milosrđa", rekla je Chvna. 1 ko nije imala ni najblažeg pojma gdje je samo našla te riječi. Zvučale • kao molba, a nije željela da on pomisli kako od njega prosi vlasdti Zn < < Čak i u svom očaju, neće spasti na puzanje pred njim. Naglo nadoSli smiješak pretvorio je Vessa skoro u dječaka, dječaka k voli podvale i psine, skupljača bejzbolskih karata, vozača bicikla, avio-n-, delara i nedjeljnog ministranta. Pomislila je da se smiješi onome Sto im je rekla, da ga zabavlja njezina naivnost, no to nije bilo tako, štojc pojasnio sljedećim riječima. "Možda... ja od tebe zapravo želim", rekao je Vess, "da budeS uz mene Li napokon dovedem Ariel do sloma. Umjesto da te ubijem pred njom I tak-je gurnem preko ruba. učinit di to nekako drukčije. A ti ćeš to gledati." a Bože. "TI. napokon, studiraš psihologiju, uskoro ćeS biti prava magistri« pm hologije. Istina? Dok sjediš i tako me oštro sudiš, posve sigurna da 1. moj um 'devijantan' i da točno znaš kako ja razmišljam. Mislim, kako I" dernih teorija 0 radu mozga. Što veliš? Nakon što slomim Ariel, Chvu, Čitanju tvojih promišljenih opažanja." Blagi Bože. do toga ne smije doći. Ona nikad neće biti očevidac takv ¦ nečega, lako u okovima, ipak će naći načina da počini samoubojstvo ju 1 je nego što je odvede dolje, u tu sobu, da promatra kako se ta ljupka di uojčka... naprosto raspada. Zubima će si otvoriti žile na zapešćima. |ii gutati vlastiti jezik, uspjeti se nekako smandrljati niza snibe i slomiti vi. Očito svjestan toga da ju je iz sive depresije trzajem izbacio u ii". užas. Vess se opet nasmiješio - pa svratio zanimanje na njezin tanju 1 "Hoćeš to pojesti do kraja?" "Da, nešto i znaš. Seks. da, m je očito. Ona je takav preslatki zalogaj-čhijošje nisam ni taknuo, ali hoću. I vjerujem da je još djevica. Ili mije bar. dok je još govorila, tako rekla, a ona ml baš ne izleda kao djevojka
A moždaje iza Rijeke Divlja šuma. u kojoj su Štakor i Krtica i gospodin Dabar, i zelene grane vise otežale na ljetnom suncu, i Pan svira u svoju svi-ralu u hladnoj hladovini stabala. "1 Želio bih je čuti kako plače, vidjeti je izgubljenu i zaplakanu. Želim onjušiti čistoću njezinih suza. Želim osjetiti to profinjeno tkanje njezinih krikova, prepoznati njihov čisti vonj. okus njezine užasnutosti. Uvijek je to tako. Uvijek tako." Ali je nisu stvorila ni troma rijeka ni Drvlja šuma, iako se Chyna napi-njala da ih ugleda. Štakor, Krtica, gospodin Dabar i gospodin Žabac izguoLau e toga, 1 Ona to nije željela sluSatl. Ali zbog lisičina joj je bilo teško pok A kad bi i pokušala, mogao joj je uvijek zakovati zapešća za gle "U toj sam sobi doživio najžešće doživljaje u životu. Chvna. Ne 5 premlaćivanje ni rezanje. Sve to dolazi tek kasnije i sve je to samo Ali m ijpnje il su joj se napela. Mogla je disati samo plitko. A on je rekao: "U prva dva-tri dana. sve one misle da će od straha sići s uma. ali se varaju. Jer nisu dovoljna dva-tri dana da nekoga otjeraš u ludilo, ono pravo i nepovratno. Ariel je moja sedma zarobljenica, a sve su druge tjednima uspijevale sačuvati razum. Jedna Je od njih prolupala osamnaesti dan, ali su tri izdizale puna dva mjeseca." Chvna se okanila eluzivne Divlje šume i preko stola mu pogledala u oči. "Psihološka je tortura toliko i teža i zanimljivija od svog tjelesnog ana-loga, iako i potonja neosporno zna bib vrlo draškava", rekao je Vess. "Um >d tijela ik oštriji oc iljenja kostiju - o, kak zapela za oko. Osjećala je potrebu daje vic olupaju. neke se od njih počinju koprcati p. iti odjeću. Čupaju si kosu, Chyn<i, i grebu li i vide stvari strasnije i od mene. Neke govore nepoznatim jezicima. Tom zove giosolallja. Poznaješ to stanje? Zaista fascinantno. Uvjerljivo kao ie-zik pa ipak besmisleno, bjesomučno ili molećivo blebetanje. Neke izgube vlast nad tjelesnim funkcijama pa se valjaju u vlastitoj nečisti. Što je sve svinjarija, no ipak ti naprosto prikuje pogled - to je ono istinsko osnovno stanje ljudskoga roda. no koje većina ljudi priznaje samo u ludilu." Ma koliko da se trudila. Chvna mu nikako u očima nije uspijevala ugledati zvijer: vidjela je samo smirenu modrinu i pozornu tamu zjenice, i više nije bila sigurna ni da ju je i prije vidjela. On nije bio napola čovjek napola vuk. nije bio stvorenje koje se u svjetlu punog mjeseca spušta na sve četiri. Što je bilo još gore. on je bio samo čovjek - koji je živio na jednom kraju spektra ljudske okrutnosti, no ipak samo Čovjek. "Neke potraže zaklon u katatoničnoj šutnji", nastavio je Vess. "kao što je to učinila Ariel. Ali ih ja uvijek slomim i istjeram iz toga. Ariel je u to me daleko najtvrdoglavija, ali je to samo čini još zanimljivijom. Slomit ličanstven. Žestok.'^ ' ' ^ ' "Najžešći je od svih doživljaja iskazivanje milosrđa", reklaje Chvna. iako nije imala ni najblažeg pojma gdje je samo našla te riječi. Zvučale su kao molba, a nije željela da on pomisli kako od njega prosi vlastiti život. Čak i u svom očaju, neće spasti na puzanje pred njim. Naglo nadoSli smiješak pretvorio je Vessa skoro u dječaka, dječaka koji voli podvale i psine, skupljača bejzbolskih karata vozača bicikla, avio-mo delara i nedjeljnog ministranta. Pomislila je da se smiješi onome Sto mu je rekla, da ga zabavlja njezina naivnost, no to nije bilo tako, Sto je 011 pojasnio sljedećim riječima.
"Možda.., ja od tebe zapravo želim", rekao ie Vess, "da budeš uz mene kad napokon dovedem Ariel do sloma. Umjesto da te ubijem pred njom i tako je gurnem preko ruba, učinit ću to nekako drukčije. A ti ćeš to gledati." 0, Bože. "TI, napokon, studiraš psihologiju, uskoro ćeš biti prava magatrica psihologije. Istina? Dok sjediš i tako me oštro sudiš, posve sigurna da ]c moj um'devijantan' i da točno znaš kako ja razmišljam. Mislim, kako bi onda bilo zanimljivo vidjeti da li se tim malim pokusom ruši koja od modernih teorija o radu mozga. Što veliš? Nakon što slomim Ariel. Chviia li o tome možeš napisati znanstveni rad. samo za moje oči. Uživat ću 11 čitanju tvojih promišljenih opažanja." Blagi Bože. do toga ne smije doći. Ona nikad neće bhi očevidac takvog nečega, lako u okovima, ipak će naa načina da počini samoubojstvo prije nego Stoje odvede dolje, u tu sobu, da promatra kako se ta ljupka d|e-vojčica... naprosto raspada. Zubima će si otvoriti žile na zapešćima, progutati vlastiti jezik, uspjeti se nekako smandrljati niza stube i slomiti vrat, ti nešto. 0 svjesi zanimanje na njezin 1 io jekmio od et dohvaćao minje odrezao zalogaj hladnoga omleta, slavio ga u usu zadovoljstva. Polako, senzualno, Vess je iz usta izvlačio: ui oko njih. dok su klizile, stiskao usne, no potom bi il jezikom da ih I ime jos jedan, zadnji put. Nakon sto je progurao zalogaj jaja. Vess je rekao: "Osjećam tvoj okus na vilici. Tvoja slina ima tako krasnu aromu -samo Sto je mrvicu gorka. Nema sumnje da to nije uobičajeni sastojak, nego Od svega toga nije mogla pobjeći zatvaranjem očiju, pa je stoga nastavila promatrati kako Vess proždire ostatke njezina doručka. "Sinoć... zalio si pojeo pauka?" "Zašto ne?" "To nije odgovor." "To je najbolji odgovor na svako piunje." "Onda mi daj onaj manje dobar." "Samo sam radoznala.'' Iiekinog pauka, dok se još previjao." "O tome nema sumnje.- "Ne postoje negativni doživljaji. Chyna. Samo osjeti. A čistim se osje-i.ijinu ne može pripisati nikakva vrijednost." "Itekako se mole." "Ako tako mislit, onda si se rodila u krivom stoljeću. No svejedno, taj je pauk imao zanimljiv okus i sad, kad sam apsorbirao jednoga od njih. ja mnogo bolje razumijem pauke. Znaš li kako plošnjad uče?" "PloSnjad?" "Čudi me da to nisi naučila na biologiji, kad si već tako silno učena žena. Vidiš, neki plošnjad mogu postupna nauOti kako se snaći u labirintu..." Sad se sjetila, pa ga je prekinula: "Ako ih poslije toga samelješ i njima nahraniš drugo društvo plošnjaka, onda to drugo društvo kroz taj labirint prolazi već iz prvog pokušaja." "Odlično, Da", Vess je štetno zakimao glavom. "Oni znanje apsorbirajoš mnogo privlačnije". nastavio je Vess. "Ako i opasni. Ugrizu ruku je jedno... pa sam se potnii ga o nepce prije nego Što me ugrizao za jezik.1 'Ti se voliš izlagati opasnosti." "Naprosto sam takav." "Na rubu."" "Riječi u mom Imenu", upozorio je on. "A Što bi bilo da te je ugrizao za jezik?" "Bnlje isto Sto i zadovoljstvo, samo drukčiji, bit će ti mnogo ljepše u životu." "Čak i bol ima neutralnu vrijednost?" "Naravno. Samo osjet. Od njega rastu koralji d
Ona nije znala koga on to vraga priča - o kora pitala Već je bila umorna od njega. Umorna oc što se trudila Čitavog života, i sad je već bila n nja za smislom. Nikad neće shvatiti zašto neki I sitne okrutnosti - ili krupnije -ostavila je praznom, hladnom i sivom iznutra. Vess je pokazao na njezin crveni i natekli kažiprst i rekao: "Sigurno te boli. A i vrat." "Najgora je glavobolja. I ništa od toga ne sliči zadovoljstvu." "Mislim, ne mogu ti samo tako pokazati put u prosvjedjenje i dolu da griješiš. To će potrajati. Ali postoje i manje lekdje, koje se brzo uč Ustao je sa stolca i otišao do poličice sa začinima na kraju kuhinj ormarića. Među bočicama i limenkama timijana, klinčića, kopra, mui 'Jat ili glava.: ošto vc mpnru tome kako da formuli i i svoje drugo | u. gdje bih pričao hrpi zamišljenih j da. ipak sam iz pauka apsorbirao ni to ti nikad nećeš shvatiti. Ja sam poj |e Vrss i pokupio tanjun anu i pred sebe povukao njez .Polak o, Vess. lezikom da ih lizne još jedan, zadnji put. Nakon stoje progutao zalogaj jaja. Vess je rekao: šio je mrvicu gorka. Nema sumnje da to nije uobičajeni sastojak da je to samo od kiseline u želucu." Od svega toga nije mogla pobjeći zatvaranjem očiju, paje stoga vila promatrati kako Vess proždire ostatke njezina doručka. Kad je bio gotov, sad je ona njemu postavila pitanje. Sinoć... zašto si pojeo pauka?" Zašto ne?" "To nije odgovor" To je najbol)! odgovor na svako pitanje." I "Itekako se mole." misliš, onda si kusrsad, rodila u kad sa logo bolje ra 'Plošnjad?" Čudi me da to nisi naučila na biologiji, kad si već tako silno učena že-VidiS, neki plošnjad mogu postupno naučiti kako se snaći u labirintu..." ' se sjetila, pa gaje prekinula: ih poslije toga samelješ i njima nahraniš drugo društvo plošnjaka. o drugo društvo kroz taj labirint prolazi već iz prvog pokušaja." ično. Da", Vess je sretno zakimao glavom. "Oni znanje apsorbiraSad onda Chyna noguće uvrijediti i ptila: osu, zapravo piše. Iz Chyne Shepherd mogao bi se složiti samo S/jjtl..-"I bilo je opasno, pojesti tako pauka, ali zbog toga je to postalo sam " inogo privlačnije". nastavio je Vess. 'Ako nisi entomolog, kako .1 at je II
opasni. Ugriz u ruku je jedno... pa sam se potrudio biti Štn brži i zdrnli ga o^nepce prije nego što me ugrizao za jezik." On je slegnuo ramenima. "Naprosto sam takav." "A što bi bilo da te je ugrizao za jezik?" "Bol je isto što i zadovoljstvo, samo drukčiji. Nauči u nicmu uživjL bit će li mnogo ljepše u životu." "Čak i bol ima neutralnu vrijednost?" "Naravno Samo osjet. Od njega rastu koralji duše - ako je uopće im. Ona nije znali koga on to vraga priča -o koraljima duše - ali ga niji-pitala. Već je bila umorna od njega. Umorna od straha od njega, umi Sto st Dg živi idjev [tekli kažiprst i r Veli je pokazao na njezi "Najgora Je glavobolja, I ništa od toga ne sliči zadovoljstvu." "MuJim, ne mogu ti samo tako pokazati put u prosvjetljenje i dokazan da griješiš To će potrajati. Ali postoje i manje lekcije, koje se brzo uče Ustao je sa stolca i otišao do poličice sa začinima na kraju kuliinjtkili ormarića. Među bočicama i Limenkama timijana, klinčića, kopra, mušicu nog oraščića, crvene paprike, dumbira, mažurana i cimeta stajala je bole pijem kad me boli glavi ičem. čisto radi okusa." i ugodna kao i slatkoća, kad jednom s zadja, vrijedni doživljavanja," na, Staviojuje pred nju - i sklonio. živost paukovštine. i in svijest o pauku kao čudi mod. ftiutje moćna nječ, zi Gurnuo ie svoj prazni tanjur ustranu i pred sebe povukao njezin. Vili-. om je odrezao zalogaj hladnoga omleta, stavio ga u usta i ulio jekmio od zadovoljstva Polako, senzualno. Vess je iz usta izvlačio zube vilice i čvrsto oko njih. dok su klizile, stiskao usne. no potom bi ih opet dohvaćao Nakon Stoje progutao zalogaj jaja, Vess je rekao: "Osjećam tvoj okus na viiid. Tvoja slina ima tako krasnu aromu - samo Stoje mrvicu gorka. Nema sumnje da to nije uobičajeni sastojak, nego da je to samo od kiseline u želucu." Od svega toga nije mogla pobjeći zatvaranjem očyu, paje stoga nastavila promatrati kako Vess proždire ostatke njezina doručka. Kad je bio gotov, sad je ona njemu postavila pitanje, "Sinoć... zašto si pojeo pauka?" "Zašto ne?" "To nije odgovor." "To je najbolji odgovor na svako pitanje." "Itekako se može." "Ako tako mislit, onda si se lodila u krivom stoljeću, No svejedno, taj je pauk imao zanimljiv okus i sad, kad sam apsorbirao jednoga od njih, ja mnogo ba\je razumijem pauke. Znaš li kako plošnjaci uče?" "Plošnjad?" "Čudi me da to rusi naučila na biologiji, kad si već tako silno učena žena. Vidi), neki piošnjad mogu postupno naučiti kako se snaći u labirintu..." Sad se sjetila, pa ga je prekinula: onda to drugo društvo kroz taj labirint prolazi već iz prvog pokušaja." "Odlično. Da", Vess je sretno zakimao glavom. "Oni znanje apsorbira-
Oiyna nije razmišljala o tome kako da formulira svoje drugo pitanje, jer je Vessa bilo nemoguće uvrijediti i prilaskati mu se. "Isuse, nije vrag da zaista vjeruješ da znaš kako je to biti pauk i da si stekao svo njegovo znanje samo zato Sto si ga pojeo?" "Naravno da ne. Chvna. Da zaista mislim tako doslovno, bio bih lud. Istina? U kakvom sanatoriju, gdje bih pričao hrpi zamišljenih prijatelja. Ah zbog svojih oštrih osjetila, ipak sam iz pauka apsorbirao onu neopi-sivost. paukov Ju ne. nešto što ti nikad nećeš shvatiti.Ja sam pojačao svoNije ga ie potrudila podsjetiti kako se ono. zbog maićine |ir,-i. ¦Knn, zapravo pite. Iz Ciljne Shepherd mogao bi se složiti samo >i "I bilo je opasno, pojesti tako pauka, ali zbog toga je to postali još mnogo privlačnije". nastavio je Vess. "Ako nisi entomolog, k opasni Ugriz u ruku je jedno... pa sam se potrudio biti što hrli i z ga o nepce prije nego što me ugrizao za jezik." "Na rubu.'" "Rijeci u m< "A što bi bll "Bol Je isto :o ljepše. samo drukčiji. Nauči u njemu uživati vrijedno tu koralji duše - ako je uopće ima ' »nije znala koga on to vraga priča - o koraljima duše - ali ga nije m a Vrč je bila u moma od njega. Umorna od straha od njega, umor-ak i od mržnje prema njemu. A svojim se pitanjima trudila shvatili, kao te trudila čitavog života, i sad je već bila nasmrt umorna od traga-ta smislom. Nikad neće shvatiti zašto neki ljudi počinjaju bezbrojni vila je praznom, hladnom i sivom iznutra. '55 je pokazao na njezin crveni i natekli kažiprst i rekao: "Najgora je glavobofra. I ništa od to da gnjeill. To će potrajau. Ali postoje i ormarića. Medu bočicama i limenkama nog oraščića, crvene paprike, đumbin čiča aspirina. t u prosvjetljenje i dokazan lekdje, koje se brzo uče.." ičinima na kraju kuhinjskili na, klinčića, kopra, muška!- i volim uživati u bohi. Ipak "Samo gorki. A gorčina može biti ugodna kao i slatkoća, kad jednoi tiš da su svako iskustvo, svaka senzacija, vrijedni doživljavanja." Vratio se stolu s bočicom aspirina. Stavio ju je pred nju - i sklon "I gorčina ima svoje mjesto na svijetu." Ona se držala kao da bočice i nema. Posluži se", rekao je Vess i pokupio ta Ili m "¦ - : -.- • \- 11^1 Si mm ii: i u? li U i i iftl«U -u is« ju iij in 11)11-I ||l|!jl|H||| Ti su mu kućanski poslovi oduzeti bar petnaest minuta, i kad je napokon bio gotov, nije vise bio u raspoloženju koje ga je bilo obuzelo kad leusao u kuhinju. Kao daje usput oribao i depresiju iz duše. "Sad idem gore spavati'', rekao je. "A ti ćeS tu biti tiha i nećeš puno
Ona nije odgovorila. "Bit ćeš tiha, ili ću sići i ugurati ti metar toga lanca u guzicu." "Dobra djevojčica." Izišao je iz sobe. Ta razlika između vessova uobičajenog držanja i maločašnjeg raspoloženja nije više kod Chyne budila iluzije. Onje na nekoliko minuta izgubio svoju uobičajenu samouvjerenost. Sad mu se vratila. # Gospodin Vess uvijek spava gol da bi lakše sanjao svoje snove. U zemlji snova, svi ljudi na koje nailazi u pravilu su goli. bilo da ih razdire pod sobom u veličanstvenoj vlažnosti, bilo da trči s njima u čopora snovima nekakva vrućina zbog koje odjeća nje samo sirvišna, nego ta vrućina spaljuje i samu pomisao na odjeću, paje golotinja u tom svijetu snova prirodnija čak više negoli u stvarnom. Njega nikad ne muče ružni snovi. To je zato što se on s izvorima unutrašnjih napetosti sukobljuje na javi i tu ih razrješava. Njega nikad ne di na nj nema utjecaja. On zna, ako osjeća da je nešto što kani učiniti dobro, da to onda i jest dobro. On u sebi uvijek vidi prvoga na svijetu, ler ako želiš biti uspješan čovjek, onda najprije moraš voljeti samoga sebe. Zbog loga u postelju uvijek Ijježe bistrih misli i spokojnog srca. I sada. sekundu nakon što je položio glavu na jastuk, gospodin Vess već spava. 5 vremena na vrijeme noge mu pod pokrivačem počnu voziti bicikl, kao da nešto lovi. Jednom, u snu. on izgovara "Oče" skoro pobožno, i ta riječ ostaje visjeti u zraku kao mjehurić sapunice - stoje čudno, jer je Edgler Vess. kad muje bđo devet godina, svog oca spalio živog. # ie sagnula i dohvatila rezervni jasn a. Stavila ga je na stol. svalila se i na nj položila glavu. Baš je koračala kroz vjetar pun otkinutih crvenih cvjetova - i čudno i kako se baš nimalo nije plašila tame ni munja što bi je ponekad rasci i pili - kad ju je probudila ne grmljavina nego škljocanje škara i rezani '"podigla je glavu s jastuka i uspravila se. U oči ju je ubolo Ihiorescer no svjedo. Edgler Vess je stajao kraj sudopera i otvarao veliku vrećicu dipsa. I rekj "A. probudila si se. spavalico." Chvna je pogledala na sat. Dvadeset do pet. A on je rekao: "Mislio sam da te ne bi probudila ni limena glazba." Spavala Je skoro pet sari. Slika joj je pred očima bila zrnata. U ustima j osjećala kiselinu. Njušila je svoj tjelesni vonj i osjećala se sva nekako ma< nom i ljepljivom. Nije se smočila u snu i to ju je na trenutak ponijelo apsurdnim osjećz jem pobjede, zbog toga Sto još nije spala na taj nivo poniženja. A onda j shvatila koliko je jadna kad se gordi pukim nepopuštanjem pred nuždon i stoga je njezino unutrašnje sivilo potamnjelo za nekoliko stupnjeva. Vess je na sebi imao crne cipele, svijetlosmeđe hlače i crni pojas, a u to bijelu majicu. Ruke su mu bile mišićave, goleme. Takve rućetino nikad ne bi mogl se kruha vidjelo I perce salate. Kraj sendviča, r stavio i dva uk Kad je Vess na stol stavio vrećicu Čipsa, Chvna je rekla "To ne bih." "Moraš jesti", odgovorio je on. Ona je pogledala kroz prozor na duboko dvorište u svjetlu predvečerj, "Ako ne budeš jela", rekao je on, "onda ću te na kraju morati haanu "Šunka ." Podigi "Ukusnor "O. znači da si počela učiti kako se uživa u vlastitom bolu." Ovako ili onako, moralo je biti po njegovu.
Sklonio je aspirin i vratio se s čašom mlijeka. Nasmiješio se i rekai "Moraš dati bubrezima da rade ili će ti atrofirati." Dok je Vess čistio pult na kojem je složio sendvič. Chvna je rekla: "J li te kao dijete zlostavljali?" i osjetila mržnju prema samoj sebi zbog pitanja, zbog još jednog pokušaja da shvati. Vess se nasmijao i odmahnuo glavom. je udžbenik. Ovo je stvarni život." "Jesi e.Moj lio knjigovođa u Chicagu. Manu je prodavala ii i. I voljeli su me. Kupovali su mi puno igračaka, n rebalo. napose s obzirom na to da su meni bile e ušao u kuhinju. Kao daje usput oribao i depresiju iz duše, "Sad idem gore spavati", rekao je. "A ti ćeš tu biti tiha i nećeš ženja nije više kod Chyne budila iluzije. Onje na nekoliko minuta izgubio svoju uobičajenu samouvjerenost. Sad mu se vratila. « Gospodin Vess uvijek spava gol da bi lakše sanjao svoje snove. U zemlji snova, svi ljudi na koje nailazi u pravdu su goli, bilo da ih razdire pod sobom u veličanstvenoj vlažnosti, bilo da trči s njima u čopom preko visokih Sjenovhih vrhunaca ili dolje po mjesečini. U njegovim je snovima nekakva vrućina zbog koje odjeća nije samo suvišna, nego ta vrućina spaljuje i samu pomisao na odjeću, paje golotinja u tom svijetu snova prirodnija čak više negoli u stvarnom. Njega nikad ne muče ružni snovi. To je zato što se on s izvorima unutrašnjih napetosti sukobljuje na javi i tu ih razrješava. Njega nikad ne pritišće breme krivice. On nikad ne sudi drugima, a mišljenje dragih ljudi na nj nema utjecaja. On zna, ako osjeća da je nešto Što kani učiniti dobra, da to onda ijeil dobro. On u sebi uvijek vidi prvoga na svijetu. be. Zbog toga u postelju uvijek liježe bistrih misli i spokojnog srca. I sada, sekundu nakon Stoje položio glavu na jastuk, gospodin Vess već ia vrijeme noge mu pod pokrivačem počnu voziti bicikl. Jedno nešto Io i, u snu, on Izgovara "Oče" skoro pobožno, ku kao mjehurić sapunice - Sto je čudno, jer i devet godini a riječ ost; [j stolca, stavila gaje ne set četiri sata. ako se i: ie sagnula i 3l, svalila se misli odlutaju do nekog IjepSeg doba njezina žive skrenuti misli s lagane no svejače želje da piški te bola u< BaS je koračala kroz vjetar pun otkinutih crvenih cvjel kako se baš nimalo nije platila tame ni munja što bi je d ju je probudila ne grmljavina nego Skljocanji . s jastuka 1 uspravila s ipak uspjeti nekako jjetova-ičudnoje papira Podigla je glavi Edgler Vess je stajao kraj sudopera i otvarao veli "A. probudila si se, spavalico." Chvnaje pogledala na sat. Dvadeset do pet. A "Mislio sam da te ne bi probudila ni limena gl. Spavala je skoro pet sad. Slika joj je pred očima osjećala kiselinu. Njušila je svoj tjelesni vonj i osjt nom i ljepljivom. Nije se smočila u snu I to Ju je na trenutak ponijelo apsurdnim osjeć, jem pobjede, zbog toga što Još nije spala na taj nivo poniženja. A onda j shvatila koliko je jadna kad se gordi pukim nepopuštanjem pred nuždon i stoga je njezino unutrašnje sivilo potamnjelo za nekoliko stupnjeva.
Vess je na sebi imao crne cipele, svijetlosmeđe hlače i cmi pojas, a u to bijelu majicu. Ruke su mu bile mišićave, goleme. Takve rućetine nikad ne bi mogl pobijediti. Prinio je tanjur stolu. Napravio joj je sendvič. "Šunka i sir sa senfom." Na rubu se kruha vidjelo i perce salate. Kraj sendviča je stavio i dva uk seljena zrnca kopra. Kad je Vess na stol stavio vrećicu čipsa, Ohyna je rekla: "To ne bih." "Nisam ga ni popila." "O, znači da si počela učiti kako se uživa u vlastitom bol Ovako ili onako, moralo je biti po njegovu. Sklonio je aspirin I vratio se s čašom mlijeka. Nasmiješic "MoraS dati bubrezima da rade Ili četi atrofirati." Dokje Vess čistio pult na kojemje složio sendvič. Chynaj te zlostavljaliT i osjetila mržrtfu prema samoj: "Ne. Moj je otac bio knjigovođa u Chica ljetu u robnoj kući, 1 voljeli su me.Kupov Se nego Sto mije trebalo, napose s obzii se bos pa i, pomoću papirnih ručni bi blato • isisačem. Ti su mu kućanski poslovi oduzeli bar petnaest minuta, i k <on bio gotov, nije više bio u raspoloženju koje ga je bilo o e ušao u kuhinju. Kao da je usput oribao i depresiju iz duše "Sad idem gore spavati", rekao Je. "A ti ćeš tu biti tiha i i Ona nije odgovorila. "Bit ćeš tiha. ili ću sići i ugurati ti metar toga lanca u guzii Ona je kimnula glavom. "Dobra djevojčica." Ta razlika između Vessova uobičajenog držanja i maločašnj ienja nije više kod Chyne budila iluzije. Onje na nekoliko n jio svoju uobičajenu samouvjerenost. Sad mu se vratila. # Gospodin Vess uvijek ia koje nailazi u; isu goh, dire pod sobom u veličanstvenoj vlažnosti, bilo da trči s i preko visokih sjenovitih vrhunaca ili dolje po mjesečini. U njegovim je snovima nekakva vrućina zbog koje odjeća nije samo suvišna, nego ta vrućina spaljuje i samu pomisao na odjeću, paje golotinja u tom svijetu snova prirodnija čak više negoli u stvarnom. Njega nikad ne muče ružni snovi. To je zato Sto se on s izvorima unutrašnjih napetosti sukobljuje najavi i tu ih razrješava. Njega nikad ne pritišće breme krivice. On nikad ne sudi drugima, a mišljenje drugih ljudi na nj nema utjecaja. On zna, ako osjeća da je nešto Sto kani učiniti dobre, da to onda i jest dobro. On u sebi uvijek vidi prvoga na svijetu, jer ako Želiš biti uspješan Čovjek, onda najprije moraš voljeti samoga sebe. Zbog toga u postelju uvjjek bježe bistrih misli i spokojnog srca. Isada. sekundu nakon Stoje položio glavu na jastuk, gospodin vess već spava. S vremena na vrijeme noge mu pod pokrivačem počnu voziti bicikl, jednom, u snu. on izgovara "Oče" skoro pobožno, i ta riječ ostaje visjeti u zraku kao mjehurić sapunice - što je čudno, jer je Edgler Vess. kad mu je bilo devet godina, svog oca spalio živog. Ihvnaje za zveckala lancima, pa se sagnula i dohvatila rezervni jastuk ia kraj stolca. Stavila ga je na stol. svalila se i na nj položila glavuNa kuhinjskom je satu bilo četvrt do dvanaest. Bila je budna već [ Jvadesct četiri sata, ako se izuzme ono Sto je odrijernala u motorni Sci i kad je ležala tu u nesvijesti nakon Sto ju je Vess opalio u glas misli odlutaju do nekog ljepšeg doba njezina života, ipak uspjeti nekako skrenuti misli s lagane no sve jače želje da piški te hola u vratu ¦ kažiprstu.
Baš je koračala kroz vjetar pun otkinutih crvenih cvjetova — i čudno je kako se baš nimalo nije plašila tame ni munja što bi je ponekad rascije pili - kad ju je probudila ne grmljavina nego Škljocanje škara i rezanje papira. Podigla je glavu s jastuka i uspravila se. U oči ju je ubolo fluorescent Edgler Vess je stajao kraj sudopera i otvarao veliku vrećicu čipsa. I rekao: "A. probudila si se, spavalico." divna Je pogledala na sat. Dvadeset do pet. A on je rekao: "Mislio sam da te ne bi probudila ni limena glazba." Spavala je skoro pet sati. Slika joj je pred očima bila zrnata. U ustima je osjećala kiselinu. Njušila je svoj tjelesni vonj i osjećala se sva nekako masnom i ljepljivom. Nije se smočila u snu i to ju je na trenutak ponijelo apsurdnim osjećajem pobjede, zbog toga Sto još nije spala na taj nivo poniženja. A onda je gajer ia sebi in seljena zrnca kopra. Kad je Vess na stol stavio vrećicu čipsa. Chvnaje rel "To ne bih." "Moraš jesti", odgovorio je on. Ona je pogledala kroz prozor na duboko dvonšte u s "Ako ne budeš Jela", rekao Je on. "onda ću te na kr silom." Podigao je bočicu aspirina i pretresao je sveli znači da > njegov Sklonio je aspirin i vratio se s Čašom mlijeka. Nasmiješio se i r "Moraš dati bubrezima da rade ili će ti atrofirati." Dok je Vess čistio pult na kojemje složio sendvič. Chvnaje rekla: ^Jesu li te kao dijete zlostavljali?" i osjetila mržnju prema samoj sebi zbog tog pitanja, zbog još jednog pokušaja da shvati. Vess se nasmijao i odmahnuo glavom. "Chyna, ovo nije udžbenik. Ovo je stvarni život." "Jesu li te?" "Ne. Moj je otac bio knjigovođa u Chicagu. Mama je prodavala žensku odjeću u robnoj kući. I voljeli su me. Kupovali su mi puno igračaka, mnogo "Sa životinjama", reklaje Chvna. Tako je." "A prije velikih životinja - kul "To piše u udžbeniku?" "To je prvi I najgori znak. Mućenje životinja." Onje slegnuo ramenima. "Bilo je to lako zabavno. ..gledati kako se ta glupača zavlači u oklop pred vatrom, Zaista, Chvna, morala bi se uzdići iznad tih uskogrudnih vrijednosnih sudova." devet godina, napravio sam požar. Benzin za upaljače po krevetu, dok su spavali, i onda cigareta." "0, Bože." "Zastor On se podrignuo: "Zašto ne?" "ŽeliS čuti drugi po redu odgovor?" "Onda me glađaj u oči dok s tobom razgovaram." Otvorila je oči. Njegovjuje pogled raskolio. "Zapalio sam ih zato Što sam pomislio da su počeli shvaćati." "Shvaćati Sto?" "Da sam ja nešto vilo posebno." "Uhvatili su te s kornjačom", pokušala je pogoditi. "Ne. Sa susjedovim mačićem. Živjeli smo u krasnom kvartu u predgrađu. U susjedstvu je bib toliko kućnih ljubimaca. No dobro, kad su me uh-varili, počele ju priče o doktorima, lako mije bilo samo devet godina, znao sam da to ne mogu dopustiti. Liječnike bi bilo mnogo teže obmanuti. I tako je došlo do malog požara," "I ništa ti se nije dogodilo?"
On je dovrSio čišćenje pa sjeo za stol. "Nitko nije posumnjao. Vatrogasci su rekli da je tata pušio u krevetu. To se stalno događa. Otislaje čitava kuća.Ja sam se jedva izvukao, a mamici, i tato sam se uplašio." Namignuo joj je. "Nakon toga sam otišao živjeti s bakom. Ona je bila dosadni stari gnjavež, puna pravila, odredbi, mjerila ponašanja, bontona i uljudnosti koje sam morao naučiti. Ali nije znala održavati kuću čistom. Kupaonica joj je bila upravo odvratna. Tako me navela da počinim svoju drugu i posljednju pogrešku. Ubio sam je dok je stajala u kuhinji, baš tako. i spremala većem. Napravio sam to onako od srca, nožem po dva puta u oba bubrega," "Koliko godina?" Vragolasto se poigravajući s njom, Vess je upitao: 'Jedanaest, kii-mkiri da me stave pred sud. Premlad da bi itko sirani, "Ali morali su nešto učiniti." "Četrnaest mjeseci popravnoga doma. Mnogo terapije, mnogo savjc rovanja, mnogo mnogo ljubavi i grljenja-Jer ja sam, shvaćaš, svoju ubogi bakicu sigumo otpisao zbog svog neisplakanog bola nakon slučajne pa gibije roditelja u tom strašnom, strašnom požaru. Ijednog sam dana sliva no što mi to Žele reći, pa sam se naprosto slomio i rasplakao se. pa ond. opet plakao i plakao, 0. Chvna. kako sam plakao i ka |j u žao se u kajanji zbog sirote bakice, A psihijatri i socijalni radnici to su kaljanje u kajanji "I kamo si otiSao poslije doma?" "Usvojili su me." Ona se bez riječi samo zapiljila u nj. "Znam što sad misliš", rekao je. "Ljudi baš ne usvajaju mnogo dvana estogodišnjalta. Ljudi obično traže dojenčad koju će poslije obUkoval po slio i prilici svojoj. Ali ja sam bio tako lijep dječak, divna, skoni eteiic no lijep. Vjeruješ?" "Ljudi žel* J. Lijepu djeci još Ijep "To što sam učinio bilo je, naravno, izbrisano iz dosjea. Ja sam, nap kon, tada bio još tako mali. Pa ne bi mi valjda. Chvna, zbog jedne m: pogreške morao biti upropašten čitav život? Psihijatri i socijalni radn bili su voda na moj mlin i ja ću im do smrti biti zahvalan na njihovoj si, koj. gorijivoj želji da povjeruju." "Ljudi koji su te usvojili nisu to znali?" "Znali su da sam istraumatiziran pogibijom roditelja u požam, da sa zbog te traume morao na terapiju i da treba paziti da se znakovi depi sije ne ponove. A oni su mi toliko željeli uljepšati život, ne dati depi siji da me ikad više takne." "Stoje bilo s njima?" "Živjeli smo tamo u Chicagu dvije godine, a onda smo se preselili ti. Oregon, Pustio sam ih da neko vrijeme žive i pustio ih da se pretvar; da me vole. Zašto ne? Kad su u toj samoobmani toliko užrvali. Ali tat kad sam završio koledž, imao sam dvadeset godina i trebalo mi je više nt ca nego što sam ga imao. paje zato opet moralo doći do strašne nesre< još jednog požara u noći. Ipak je od onog požara koji mije odnio pra mamu i tatu proteklo jedanaest dugih godina i Io se dogodilo pola kon nenta dalje. Godinama nisam vidio socijalnog radnika, a s bakom n dosjeu "Sa Životinjama", reklaje Chyna. "Tako je." "A prije velikih Životinja - kukci i sa "To piše u udžbeniku?" To je prvi i najgori znak. Mučenj Onajezat "Mislim, m devet godini "Zašto ner la oči i ponadala se da će on t iu me starci voljeli, živjeli su u
"Želiš čuti drugi po redu odgovot?" "Da", reklaje ona. "Onda me gladaj u oči dok 5 tobom razgovaram." Otvorila je oči. Njegov ju je pogled raskolio. "Zapalio sam ih zato što sam pomislio da su počel "Shvaćati Što?" "Da sam ja nešto vrlo posebno." "Uhvatili su te s kornjačom", pokušala je pogoditi. "Ne. Sa susjedovim mačićem. Živjeli smo u krasnor du. U susjedstvu Je bilo toliko kućnih ljubimaca. No di vatili, počele su priče o doktorima, lako mije bilo samo sam da to ne mogu dopustiti. Liječnike bi bilo mnog tako Je došlo do malog požara." i niSta ti se nye dogodilo?" On je dovršio čišćenje pa sjeo za stol. "Nitko nije posumnjao. Vatrogasci su rekli da je ta To se stalno događa. Otišla je čitava kuća. Ja sam se jc mici. i tato sam se uplašio." Namignuo joj je. "Nakon vjeri s bakom. Ona je bila dosadni stari gnjavež. pui mjerila ponašanja, bontona i uljudnosti koje sam mo znala održavati kuću čistom. Kupaonica joj je bila upr me navela da počinim svoju drugu i posljednju pogrešl srca, nožem po dva puta u oba bubrega." ."nauSti.Ali nije "Alin ili su nešto učinit tovanja, mnogo mnogo ljubavi i grljenja. Jer Ja sam. shvaćaš, svoju ubogu bakicu sigumo otpisao zbog svog neisplakanog bola nakon slučajne pogibije roditelja u tom strašnom, strašnom požaru, I jednog sam dana shvatio što mi to žele reći, pa sam se naprosto slomio i rasplakao se. pa onda opet plakao i plakao. 0, Chvna, kako sam plakao i kaljužao se u kajanju zbog sirote bakice. A psihijatri i socijalni radnici to su kaljanje u kajanju znali itekako cijeniti." i kamo si otišao poslije doma?" Ona se bez riječi samo zapiljila u nj. "Znam što sad misliš", rekao je. "ljudi baš ne usvajaju mnogo dva:i. estogodišnjalta. Ljudi obično traže dojenčad koju će poslije oblikom po slici i prilici svojoj. Alija sam bio tako lijep dječak, Chvna, skoro eten no lijep. Vjeruješ?" "Ljudi Žele lijepu djecu. Lijepu djecu s još ljepšim smiješkom. Ima. < s krvavim mačetom ili mrtvom bakom." 'Ali tko... tko bi te usvojio nakon svega što si učinio?" To što sam učinio bilo je, naravno, izbrisano iz dosjea. Ja sam. napi kon, tada bio još tako mali. Pa ne bi mi valjda. Chvna, zbog jedne ma!, pogreške morao biti upropašten čitav život? Psihijatri i socijalni radn... bili su voda na moj mlin i Ja ću im do smrti biti zahvalan na njihovoj si.. 1 koj, gorijivoj želji da povjeruju." "Ljudi koji su te usvojili nisu to znali?" agibijom roditelja u požaru, da sau 1 toliko i u Chicagu dvije "živjeli da me vole. Zašto ne? Kad su u toj samoul kad sam zavisio koledž, imao sam dvadeset 1 ca nego što sam ga imao. paje zato opet m-još jednog požara u noći. Ipak je od onog 1 mamu i tatu proteklo jedanaest dugih goriir pogreška s bakom nije više bila niti u je nikad nije shvatio vezu." Sjedili su u tišini. izitl da se ra koji mi je odnio prav o se dogodilo pola korit n dosjeu, tako da nirk.
"Sa životinjama", rekla je Chvna. A prije velikih životinja - kukci i sitna stvorenja, zlatne ribice i kornjače." To piše u udžbeniku?" To Je prvi i najgori znak. Mučenje životinja." "Bilo je to tako zabavno... gle vatrom. Zaista, Chvna, morala t 1 lili sudova," Ona je zatvorila oči i ponadala se da će on otići na posao. "Mislim, moji su me starci voljeli, živjeli su u toj obmani. Kad sam imac devet godina, napravio sam požar Benzin za upaljače po krevetu, dok su spavali, i onda cigareta." "O. Bože." "Zastor On se podrugnuo: "ŽeliS čuti drugi po redu odgovor?" "Da", reklaje ona. "Onda me gladaj u oči dok s tobom razgovaram." Otvorila je oči. Njegov ju je pogled raskolio. "Zapalio sam ih zato što sam pomislio da su počeli shvaćati." "Shvaćati što7' "Da sam ja nešto vrlo posebno." "Uhvatili su te s kornjačom", pokušala je pogoditi. "Ne, Sa susjedovim mačićem. Živjeli smo u krasnom kvartu u predgrađu, u susjedstvuje bilo toliko kućnih ljubimaca. No dobro, kad su me uhvatili, počele su priče o doktorima, la tako je došlo do malog pož, Onje dovršio Čišćenje pa i. Liječnik To se stalno događa. Otišla je čitava kuća. Ja sam se jedva izvukao, a mama je vrištala, ali nisam mogao do nje. nisam mogao pomoći svojoj mamici, i tato sam se uplašio." Namignuo joj je. "Nakon toga sam otišao živjeti s bakom. Ona je bila dosadni stari gnjavež. puna pravila, odredbi, mjerila ponašanja, bontona i uljudnosti koje sam morao naučiti. Ali nije znala održavati kuću čistom. Kupaonica joj je bila upravo odvratna. Tako me navela da počinim svoju drugu i posljednju pogrešku. Ubio sam je dok srca, nožem po dva puta u oba bubrega." Koliko gi :e poigr "Četrnaest mjeseci popravnoga doma. Mnogo terapije, mnogo savjetovanja, mnogo mnogo ljubavi i grljenja. Jer ja sam. shvaćaš, svoju ubogu bakicu sigurno otpisao zbog svog neisplakanog bola nakon slučajne pogibije roditelja u tom strašnom, strašnom požaru. I jednog sam dana shvatio što mi to žele reći, pa sam se naprosto slomio i rasplakao se, pa onda opet plakao i plakao. 0, Chvna, kako sam plakao i kaljužao se u kajanju zbog sirote bakice. A psihijatri i socijalni radnici to su kaljanje u kajanju znali itekako cijeniti." "I kamo si otišao poslije domar "Usvojili su me." Ona se bez riječi samo zapiljila u nj. "Znam što sad misliš", rekao je. "Ljudi baš ne usvajaju mnogo dvanaestogodišnja ka. ljudi obično traže dojenčad koju će poslije oblikovati po slici i prilici svojoj. Alija sam bio tako lijep dječak. Chvna. skoro eterično lijep. Vjeruješ?" "Da." "Ljudi žele lijepu djecu. Lijepu djecu s još ljepšim smiješkom. Imao da se bolje skrivam među vama licemjerima. Nikad me više nisu uhvatili s krvavim mačetom ili mrtvom bakom." ¦Ali tko... tko bi te usvojio nakon svega što si učinior To što sam učinio bik) je. naravno, izbrisano iz dosjea. Ja sam. napokon, tada bio još tako mali. Pa ne bi mi valjda. Chvna. zbog jedne male pogreške morao biti upropašten čitav život? Psihijatri i
socijalni radnici bili su voda na moj mlin i ja ću im do smrti biti zahvalan na njihovoj slatkoj, gorljivoj želji da povjeruju." zbog te traume morao na terapiju i da treba paziti da se znakovi depresije ne ponove. A oni su mi toliko željeli uljepSati život, ne dati depre- "Što je bilo s njima?" "Živjeli smo tamo u Chicagu dvije godine, a onda smo se p Oregon. Pustio sam ih da neko vrijeme žive i pustio ih da se da me vole. Zašto ne? Kad su u toj samoobmani toliko uživa kad sam zavisio koledž, imao sam dvadeset godina i trebalo mi ca nego što sam ga imao, paje zato opet moralo doći do straši još jednog požara u noći. Ipak je od onog požara koji mi je o iroteklo jedanaest dugih godina i to se dogodilo ta dalje. 1 s bakom ni n dosje "lako te to protivi svemu (cmu su te učili. Dobra djevojčica. Chvna. Znaš prepoznati istinu. Možda za tebe još ima nade." "Ali te je nemoguće shvatiti", reklaje, iako više sebi nego njemu. "0, itekako je moguće. Ja naprosto održavam vezu sa svojom reptilskom naravi, Chyna. Ona je u svima nama. Svi smo se mi razvili iz one sluzave, migate ribe koja je prva isplazila iz mora. Reptilska svijest... ona je još u svima nama. ali se većina vas bori tako žestoko daje prikrije pred samim sobom, da sami sebe uvjerite da ste nešto i člšće i bolje od onoga što ste zaista. Kad jednom priznaš svoju reptilsku narav, onda otkrivaš slobodu i sreću do kojih si tako grozničavo pokušavao doći, a to d nikad nije uspjelo " Ponovno je zakuckao po tanjuru, pa po čaši s vodom. Ustao je i gurnuo stolac pod stol. "Očekivala si da ću se prenemagari i cviliti kako sam bio žrtva, predati se rafinirano ispletenim samoobmanama, kako ću ispljunuti nekakvu priču o nekakvom izopačenom rodoskvmuću. Htjela si povjerovati kako će tvoje domišljato opipavanje razotkrili nekakav tajni vjerski fanatizam, da ću ti odati kako u glavi čujem božanski glas. Nisi očekivala da će sve bin tako Jednostavno. Tako iskreno " Otišao te do vrata između kuhinje i dnevne sobe. pa se okrenuo r pogledao je. ~Ja nisam jedinstven. Chvna Svijet je pun ljudi kakav sam ja - samo što su oni većinom manje slobodni. Znaš gdje ja vjerujem da završi mnoOnagaje upitala i protiv vlastite volje: "Gdje?" "U politici. Zamisli, imati moć otpočeti rat. To bi bili gusti. Naravno, u javnom životu čovjek se redovito mora odricati zadovoljstva da prodre u samu vlagu toga, da okalja ruke svim tim čudesnim tekućinama. Nego se mora zadovoljiti trndma što ih osjeća kad u smrt šalje tisuće, u njiditi. A uvijek postoje i fotografije iz područja ratnih operacija, izvještaji, i sve to slikovito koliko god to čovjek zatraži. I nikad nema opasnosti da te uhvati. I što je jo! čudnije - podižu ti spomenike. Možeš bombama sravniti mahi zemlju, da više nitko nikad za nju ni ne čuje, a tebi u čast priređuju večere. Možeš ubili tridesetčetvero djece u vjerskoj zajednici. Pogledao je na sat 'Idem se do kraja obući pa odlazim. Vraćam se poslije ponoći, što prije stignem.' Zavrtio je glavom, kao da gaje rastužio pogled na nju. Netak nuta i Irva. Kakav je to život, Chvna? Nevrijedan žrvtjenja. Uspostavi vezu sa svojom reptilskom sviješću. Zagrli ono hladno i mračno. Eto što smo mi," Ostavio ju je u lancima u trenutku kad je sumrak ulaiio u svijet, a svjetlo se povlačilo. ne mogu praviti "Vjerujem ti", "ŠtoT- "Da te nikad n Znaš prepoznati i: <ojer noguće,
zlostavljali." Možda za tebe još ima nade," le.Jar i njen naravi, Chvna- Ona je u svima nama. Svi smo se mi razvili iz gate ribe koja je prva isplazila iz moia. Reptilska svijest... ona je još u svima nama. ali se većina vas bori tako žestoko da je prikrije pred samim sobom, da sami sebe uvjerite da ste nešto i čišče i bolje od onoga što ste zaista. Kad jednom priznaš svoju reptilsku narav, onda otkrivaš slobodu i sreću do kojih Ponovno je zakuckao po tanjuru, pa po čaSi svodom. Ustao Je i guric pod '. "Razgovor baš i nije tekao onako ka si očekivala?" ti kako sam bio žrtva, predan se rafinirano ispletenim samoobmanama, kako ću ispljunuti nekakvu puču o nekakvom izopačenom rodoskvmuću. Htjela si povjerovati kako će tvoje domišljato opipavanje razotkriti nekakav tajni vjerski fanatizam. biti tako jednostavno. Tako iskreno." Otišao je do vrata između kuhinje i dnevne sobe, pa se okrenuo i po- "Ja nisam jedinstven, Chvna, Svijet je pun ljudi kakav sam ja - samo go ljudi moje vrste?" Ona ga je upitala i protiv vlastite volje: "Gdje?" "U politici. Zamisli, Imati moć otpočeli rat. To bi bili gusti. Naravno, u javnom životu čovjek se redovito mora odricati zadovoljstva da prodre u samu vlagu toga. da okalja ruke svim tim čudesnim tekućinama. Nego se mora zadovoljiti trndma što ih osjeća kad u smrt šalje tisuće, u njihovo daleko uništenje AH Ja vjerujem da bih se i tome mogao prilagoditi. A uvijek postoje I fotografije iz područja ratnih operacija. Izvještaji, i sve to slikovito koliko god to čovjek zatraži. I nikad nema opasnosti da ie uhvate. 1 Što je još čudnije - podižu ti spomenike. Možeš bombama /drobiti ili tenkovima, spalili ih žive. ustvrditi da su to pripadnici opas-Pogledaojentsat. ' ? ? oc. 10. stignem." Zavrtio je glavom, kao da ga je rastužio pogled na uju. "N nuta i živa. Kakav je to život. Chvna? Nevrijedan življenja. Uspostavi ve svojom reptilskom sviješću. Zagrli ono hladno i mračne. Eto što smo Ostavio ju je u lancima u trenutku kad je sumrak ulazio u svijet, a lo se povlačilo. "Jedi, jedi", ponukao ju je on. "Mene tamo čeka večera. Oprosti što ti ne mogu piaviii društvo.' "Vjerujem ti", reklaje ona. "Sto?" "Da te nikad nisu zlostavljali." "lako se to protivi svemu Čemu su te učili. Dobra djevojčica, Chvna. ZnaS prepoznati istinu. Možda za tebe još ima nade." "Ali te je nemoguće shvatiti", reklaje. iako više sebi nego njemu, "0. itekako je moguće. Ja naprosto održavam vezu sa svojom reptilskom naravi. Chvna. Ona je u svima nama. Svi smo se mi razvili iz one sluzave, rogate ribe koja je prva isplazila iz mora. Reptibka svijest— ona je još u svima da sami sebe uvjerite da ste nešto i 61će i bolje od onoga što ste zaista. Kad si tako grozničavo pokušavao doći. a to ti nikad njje uspjelo." Ponovno je zakuckao po tanjuru, pa po čaši s vodom. Ustao je i gur "Razgovor baš i nije tekao onako kako si očekivala?" "Očekivala si da ću se prenemagati i cviliti kako sam bio žrtva, predati se rafinirano ispletenim samoobmanama, kako ću ispljunuti nekakvu priču o nekakvom izopačenom rodoskvmuću. Htjela si povjerovati kako će tvoje domišljata opipavanje razotkriti nekakav tajni vjerski fanatizam, da ću ti odati kako u glavi čujem božanski glas. Nisi očekivala da će sve biti tako jednostavno. Tako irkizno." Otišao je do vrata između kuhinje i dnevne sobe. pa se okrenuo i pogledao je.
'Ja nisam jedinstven, Chyna. Svijet je pun ljudi kakav sam ja - samo Sto su oni većinom manje slobodni. Znaš gdje ja vjerujem da završi mnogo ljudi moje vrste?" Ona ga je upitala i protiv vlastite volje: "Gdje?" "U politici. Zamisli, imati moć otpočeti rat. To bi bili gusti. Naravno, u javnom životu čovjek se redovito mora odricati zadovoljstva da prodre u samu vlagu toga, da okalja ruke svim tim čudesnim tekućinama. Nego se mora zadovoljiti tmcima sto ih osjeća kad u smrt šalje tisuće, u njihovo daleko uništenje. Ali ja vjerujem da bih se i tome mogao prilagoditi, A uvijek postoje i fotogianje iz područja ratnih operacija, izvještaji, i sve to slikovito koliko god to čovjek zatraži, I nikad nema opasnosti da te uhvate. I Što je još čudruje - podižu ti spomenike. Možeš bombama -.ravniti malu zemlju, da više nitko nikad za nju ni ne čuje, a tebi u časi priređuju večere. Možeš ubiti tridesetčetvero djece u vjerskoj zajednici, zdrahiti ih tenkovima, spaliti ih žive. ustvrditi da su to pnpadnm opasnoga kulta - i potom sjesti praćen aplauzom. Tolika moć. Ludilo " Pogledao je na sat. Pet i pet. stignem." Zavrtio je glavonTkao da ga je rastužio pogled na nju. "Neuk nuta i živa. Kakav je to život, Chyna? Nevrijedan življenja. Uspostavi vezu 5.1 svojom leptilskom sviješću. Zagrli ono hladno i mračno. Eto što smo mi.' Ostavio ju je u lancima u trenutku kad je sumrak ulazio u svijet, a svjci lo se povlačilo. Gospodin Vess izlazi na verandu, utvara prednja vrata i zviždi psima. Dan, kako gas ne. postaje sve hladniji i zrak ga okrepljuje. Povlaci zatvarač I zatvara vjetrovku. Iz raznih smjerova vjetrulje četiri dobermana trkom izlijeću iz sumraka i jure prema verandi. Dok skakuću prema Vessu i guraju se da mu budu Sto bliže, njihove velike sape lupaju po daskama u fandangu pseće radosti. On se spusta na koljena među njih i velikodušno još jednom udjeljuje izraze ljubavi. Tako čudno slični ljudima, ti dobermani kao da ne uspijevaju otkriti neiskrenost Vessove ljubavi. Oni su za njega samo alat. a ne brižljivo čuvani ljubimci, i pažnja Sto im je iskazuje za njega je isto Sto i mazivo ulje 3-ln-Dne kojim povremeno podmazuje svoju moiomu pilu. ručnu tračnu bruslku ili lančanu pilu. Na filmu, uvijek je pas taj koji prvi osjeti vukođlać-ke potencijal* u čovjeku koji se boji mjesečine, pa ga dočekuje rezanjem; uvijek je pas taj koji se bojažljiva odmiče od lika koji u njedrima potajno goji izvanzemaljskog parazita. Ali film nije život. Psi nedvojbeno obmanjuju njega bal kao sto on obmanjuje njih. Nji1 njega. kad su se uzdigli u napadaćk Gospodin Vess stavlja šešir n Motornu kućicu ostavlja parkira zi prema da priđe bliže livadi s neoznačenim grobovima. Dok tako korača, gospodin Vess diše polako i duboko i pročišćava m< i pripremajući se da ponovno uđe u svijet radnoga dana. On uživa u toj šaradi svog drugog Živaca, u kojem ga smatraju samo j. ¦ ; jednim od podačenih iobmanutih koji. u bezbrojnom mnoStvu, vladaju sm alkc^isvojžrvotpmvodeyodricanju,qeskobiilice]iijerstvu.(]i u kokoSinjcu punom mentalno zaostalih pilića nesposobnih U., f opaze razliku između grabežljivca i pripadnika vlastite vrste, i to je sj.ii čvrstinu prijateljskim dodirom, udiše zamamni miris njihova tijela, pa - naje kao javna osoba - čini to samo ,ik je apsolutno siguran da ga neće crknu ili ako to pilence obećava da -biti posebno ukusno. Da Chvna Shepherd nije poremetila njegovu uobičajenu rutinu. Vr. bi potrošio više vremena na aklimatiziranje u ulogu čovjeka s ulice. M gao je na televiziji pogledati utakmicu, pročitati nekoliko poglavlja n mantičnog romana Roberu Jamesa Wallera. preletjeti broj Propita, da i < se podsjetio na sve ono čime se beznadna gomila čovječanstva služi ,1 bi se anestezirala od
spoznaje o vlastitoj animalnoj naravi i neizbježna sti smrti. Mogao se neko vrijeme zadržati pred zrcalom, da malo vjeJh smiješak i proučava vlastite oči. Pa ipak, u trenutku kad stiže do štaglja od posrebrenog cedra, sasvim je uvjeren da će kliznuti natrag u svoj drugi Život bez ikakvog mrešl.i nja i da će se svi koji pogledaju u njegov zdenac umiriti kad ugledaju r»il raz vlastitoga lica. Većina je ljudi utrošila toliko truda i vremena na nljek.i nje svoje grabežljlvske naravi da je vite ne prepoznaju u drugima. Vess otvara manja vrata kraj većih na mio. zastaje, pa baca pogled n stražnji dio kuće. Ženu je ostavio u mraku, pa stoga njezin lik kroz dali-k prozo* ne može razabrati rub maglovito. Tmurni sumrak bež sunca još je. međutim, dovoljno svijetao da ga je jt, spođica Shepherd. eminentna psihologica. mogla vidjeti kako odlazi pri ma Staglju. Možda ga sada promatra. Gospodin Vess se pita što ona misli o njemu. sada. pod tom novom bu kom. Zacijelo je šokirana. Razbija se još jedna iluzija. Dok ga gleda taku. n., putu u dragi Život, ona shvaća da on zaista može proći kao uzoran gmd.i nin, i to je zacijelo baca u očaj dublji od ijednog koji je dotad iskusila. I Gospodin Vess izlazi na verandu, zatvara predrua vrata i zviždi psjma-Dan. kako gasne, postaje sve hladniji i zrak ga okrepljuje. Povlači zatvarač i zatvara vjetrovku. Iz raznih smjerova vjernije tctin dobermana trkom izlijeću iz sumraka i jure prema verandi. Dok skakuću prema Vessu i guraju se da mu budu što bliže, njihove velike Sape lupaju po daskama u fandangu pseće radosti. On ie spušta na koljena među njih i velikodušno joi jednom udjeljuje izraz« ljubavi. Tako (udno slični i|udima. ti dobermani kao da ne uspijevaju otkriti neiskrenost Vessove ljubavi. Oni su za njega samo alat, a ne brižljivo čuvani ljubimci, i pažnja što imje iskazuje za njega je isto Sto I mazivo ulje 3-ln-One kojim povremeno podmazuje svoju motornu piki. ručnu tračnu brusilicu itj lančanu pilu. Na filmu, uvijek je pas taj koji prvi osjeti vukodlač-ke potencijale u čovjeku koji se boji mjesečine, pa ga dočekuje rezanjem; uvijek Je pas taj koji se bojažljivo odmiče od lika koji u njedrima potajno goji izvanzemaljskog parazita. Ali film nije život. Psi nedvojbeno obmanjuju njega baš kao što on obmanjuje njih. Njihova je ljubav tek puko poštovanje - ili sublimirani strah od njega. On zastaje, i pas podiže pogled pun očekivanja. Ranije ih je iz Stenanc dozvalo zujalo; zbog toga se sad nalaze samo u statusu zarobitj-i-zadriati. "Nietzsche". veli on. Četiri i« dobermana trzaiu kao jedan i sasvim te ukrućuju. Njihove se i"j naćuljuju na zapovjednu njeć. pa se spuštaju. Gospodin Vess stavlja šešir na glavu i odlazi piema Staglju. gdje drži autu Motornu kućicu ostavlja parkiranu kraj kuće. Kasnije, da smanji pui kojim će morati prenijeti dva lesa, natraške će krenuti vozilom duž sra ze. da priđe bliže livadi s neoznačenim grobovima. Dok tako korača, gospodin Vess diše polako i duboko i pročišćava mi sli pripremajući se da ponovno uđe u svijet radnoga dana. On uživa u toj Šaradi svog drugog živata, u kojem ga smatraju samo joi jednim od potlačenih i obmanurih koji. u bezbrojnom mnoštvu, vladaju svi jetom lažima i koji svoj život pnjrooeuodncanju,rjeskobMlicernjerstvu.C)i je kao lisica u kokoSinjcu punom mentalno zaostalih pilića nesposobnih d; beihivc Svaki dan, po čitav di ne ubija često te ljude koje ur pilence obećava da ć< neće otkriti ili biti posebno ukusno. Da Chvna Shepherd nije poremetila njegovu uobičajenu rutinu. Vcti bi potrošio više vremena na aklimatiziranje u ulogu čovjeka s ulice. Mogao je na televiziji pogledati utakmicu, pročitati
nekoliko poglavlja romantičnog romana Robe rta Jamesa Vvallera, preletjeti broj flrupteo. da bi se podsjetio na sve ono čime se beznadna gomila čovječanstva služi dn bi se anestezirala od spoznaje o vlastitoj animalnoj naravi i neizbježnosti smrti. Mogao se neko vrijeme zadržati pred zrcalom, da malo vježba smiješak i proučava vlastite oči. Pa ipak, u trenutku kad stiže do štaglja od posrebrenog cedra, sasvim je uvjeren da će kliznuti natrag u svoj drugi život bez ikakvog mreška-uja i da će se svi koji pogledaju u njegov zdenac umiriti kad ugledaju odraz vlastitoga lica. Većina je ljudi utrošila toliko truda I vremena na nijekanje svoje grabežljlvske naravi daje više ne prepoznaju u drugima. Vess otvara manja vrata kraj većih na rolo, zastaje, pa baca pogled n.i stražnji dio kuće. Ženu je ostavio u mraku, pa stoga njezin lik kroz daleki prozor ne može razabrati niti maglovito. Tmurni sumrak bez sunca jal je, međutim, dovoljno svijetao da ga je gospođica Sheplierd, eminentna psihologica, mogla vidjeti kako odlazi prema Staglju. Možda ga sada promatra. Gospodin Vess se pita što ona mislio njemu. sada. pod tom novom knn-kom. Zacijelo je šokirana. Razbija se još jedna iluzija. Dok ga gleda tako. na putu u drugi život, ona shvaća da on zaista može proći kao uzoran građanin, i to je zacijelo baca u očaj duU)i od ijednog koji je dotad iskusila Zna on sa ženama Gospodin Vess izlazi na verandu, i Dan, kako gasne. postaje sve h ći zatvarač i zatvara vjetrovku. Iz raznih smjerova vjetrulje četiri dobermana trkom izlijeću iz jure prema verandi. Dok skakuću prema Vessu i guraju se da mi bliže, njihove velike Sape lupaju po daskama u fandangu pseće ~ ie spuSta na koljena među njih i velikodušno joS jednon ik ga okrepljuje. Povlate|jub Tako čudno slični ljudima i ie iskrenost Ves sove U u bavi. vuni ljubimci, i pažnja Sto iir ¦?- ln-One kojim povremeno r kao da ni ipijevaju a ne brižljivo ču-sazujeza njega je isto Sto i mazivo ulje jvijekje pas taj koji prvi osjeti vukodlač-kc poumbjalr u čovjeku koji se bo)i mjesečine, pa ga dočekuje rezanjem; uvijek je pas taj koji se bojažljivo odmiče od hka koji u njedrima potajno fioii izvanzemaljskog parazita. Ali film nije život. Psi nedvojbeno obmanjuju njega baš kao što on obmanjuje njih. Njihova je ljubav tek puko poštovanje - ili sublimirani strah od njega. On zastaje, i pas podiže pogled pun očekivanja. Ranije ih je iz štenare dozvalo zujalo; zbog toga se sad nalaze samo u statusu zarobiti i-zadrzau. četiri se dobermana trzaju 0 jedan is ¦ ukrućuju. Njiht kad su se uzdigli u napadački status. Gospodin Vess stavlja šešir na glavu i odlazi pr Motornu kućicu ostavlja parkiranu kraj kuće. K kojim će morati prenijeti dva lesa. natiaške će kre ze. da priđe Miže livadi s neoznačenim grobovima Dok tako korača, gospodin Vess diše polako i du On uživa u taj tiradi svog drugog živao. u kojem ga srna traju tamo još jednim od potlačenih i obmanudli koji. u bezbrojnom mnoštvu, vladaju svijetom lažima i koji svoj ztvotprovodeuodricariju.tieskobiilicemje je kao lisica u kokoSinjcu punom mentalno zaostalih pilića nesposobnih da opaze razliku između grabežljive raspršili po imanju, ia Staglju, gdje drži ai > i pročišćava m Svaki d i, po čitav d;
, Vess očuhe Ja šalu. njih kao između najprobranije pakii io siguran da ga neće otkriti ili ako potajno im provjerava Da Chvna Shepherd nije poremetila njegovu uobičajenu rutinu. Vess bi potrošio više vremena na aklimatiziranje u ulogu čovjeka > ulice. Mogao Je na televiziji pogledati utakmicu, pročitati nekoliko poglavlja ro-manttčnog romana Roberu Jamesa VVaUera. preletjeti broj ftoplre, da bi se podsjetio na sve ono čime se beznadna gomila čovječanstva služi da bi se anestezirala od spoznaje o vlastitoj animalnoj naravi i neizbježno, sti smrti. Mogao se neko vrijeme zadržati pred zrcalom, da malo vježba smiješak i proučava vlastite oči. Pa ipak, u trenutku kad stiže do Štaglja od posrebrenog cedra, sasvim je uvjeren da će kliznuti natrag u svoj drugi život bez ikakvog mreska nja i da će se svi koji pogledaju u njegov zdenac umiriti kad ugledaju odraz vlastitoga lica, Većina je ljudi utrošila toliko truda i vremena na nijeka-nje svoje grabež|jivske naravi da je više ne prepoznaju u drugima. Vess otvara manja vrata kraj većih na rolo, zastaje, pa baca pogled na stražnji dio kuće. Ženu je ostavio u mraku, pa stoga njezin lik kroz daleki prozor ne može razabrati niti maglovito. Tmurni sumrak bez sunca jo! je. međutim, dovoljno svijetao da ga je gospođica Shepherd, eminentna psinotogica. mogla vidjeti kako odlazi preGospodin Vess se pita što ona misli o njemu, sada. pod tom novom tankom. Zacijelo je Šokirana. Razbija se još jedna yiizija.Dokgagledatako.ru putu u drugi život, ona shvaća da on zaista može proći kao uzoran građanin, i to je zacijelo baca u očaj dublji od ijednng koji je dotad iskusila. mjerno kratak... i onda će pospano potonuti iz jedne u drugi Prestala je plakati. Oči su joj bile suhe. Pulsjoj je bio iznenađujuće spor, kao u spavača Sto počivi nakon doze jakih sedativa. Podigla je ruke pred lice. pa ih zavila prema natrag najz mogla i raširila prste tako jako da se mogla zagledati jelenu Prinijela je usta mjestu na lijevom zapešću gdje se trebala hladnoj je koži osjećala topli dah. Iz dana se već sasvim izgubilo svjetlo, Brda i r težini što s je poljupcem osj tila opasno Kroz pon Zatim je | Razdvojila je usne i zubima se uštipnula za deblji komadić mesi nilo joj se da se između sjekutića skupilo dovoljno tkiva da se moži tonosno lazderari. Ako bi se ugrizla i drugi i treći put. zacijelo bi u ti. Istina j< Ali ona više nije marila za vrlinu, a do hrabrosti joj je bilo koliko i do štakorskoga šupka. Kao i do svega drugog. Sad joj je bilo samo do toga da napravi kraj samoći, bolu, tom tako mučnom i praznom osjećaju jalovosti, 1 ta djevojčica. Ariel. Dolje u toj užasnoj nijemoj tami, la tako, spremna da si zada taj smrtonosni ujed. i i odmjerenih otkucaja, srce joj je bilo ispunjeno mibokihvc I tada. shvatila d Srne više ni Otišla je. Chvna se iz ie opazivSi da je iz zubiju ispustila nabor mesa, Chyna riženo zapešće opet pritisnute usne. Pod t ala vlastite spore otkucaje srca. ad je na mjestu gdje je do m mrak. Nije vjerovala da je zatv o bila u zasijepljujućem transu ći podjednako misteriozno kat
Prisjetila se svog svečanog obećanja sto gaje bila zadala sar početkom dana. da će se radije ubiti nego biti svjedokom potpu ševnog uništenja djevojčice u podrumu. Povjerovala je da će u s hrabrosti da si izgrize žile na zapešćima, pa da iskrvari. Bol će mjerno kratak... i onda će pospano potonuti iz jedne u drugu ta Prestala je plakati. Oči su joj bile suhe. Pulsjoj je bio iznenađujuće spor, kao u spavača što počiva be mogla i trag najžešće ložila usne na lijevo zapešće. I pođ tim je poljupcem o mu, ona i ta sma-stražar gledale su se u oči i ona nije i renje hipnotiziralo nju ili ona njega. išla usne na desno zapešće. Ista hladnoća koze. isti dot : usne i zubima se uštipnula za deblji komadić mesa. I e između sjekutića skupilo dovoljno tkiva da se može si rad. Ako bi se ugrizla i dragi i treći put, zacijelo bi u sv je poljupcem rubu ujeda, Chvnaje shvatila t ivši da je iz zubiju ispustila nabor m neugriženo zapešće opet pritisnute i osjećala vlastite spore otkucaje srca. se iznenadila kad je na mjestu gdje je A -i*<" ugledala samo mrak. Nije vjerovala da je lula. Ipak je zacijelo bila u zasijepljujućem tra a srna nestala u noći podjednako misteriozno Podigla je ruke pred lice, pa ih zavila prema natrag najžešće i mogla i raširila prste tako jako da se mogla zagledati jelenu u oči. Prinijela je usta mjestu na lijevom zapešću gdje se trebala ugrisi hladnoj je koži osjećala topli dah. Iz dana se već sasvim izgubilo svjetlo. Brda i nebesa sličila su jedno nom valu noćnoga mora. težini što se ruši da p : udaljenosti od tri metra jedva i vidjelo. C na lijevo zapešće. I pod tim je poljupcem i srna-stražar gledale su se u oči i ona nije i desno zapešće. Ista hladnoća kože, isti d ekutića skupilo dovoljno tkiva da se može se ugrizla i drugi I treći put, zacijelo bi u : Chvnaje položila usni Kroz pomrčinu, ona i Razdvojila je usne i zi tonosno razderati. Ako I treba imati hrabrosti. Is ugristi se. Ali ona više nije mari! štakorskoga šunka. Kao i iTtadjmiaca.An*' Između svečanih i i rom dubokih voda. shvatila da su joj na i je poljupcem Srne više nij Otišla je. mjerenih otkucaja, srce joj je bilo i da je iz zubiju ispustila nabor m se iznenadila kad je na mjestu gdje je c ugledala samo mrak. Nije vjerovala daje Ipak je zacijelo bila u zasijepljujućem tr "Ne. ne, ne. Govno, tv se glas odbije o tvrdu pt o pultove s r anog obećanja što gaje bila zadala samoj sebi e radije ubiti nego biti svjedokom potpunog dučice u podrumu. Povjerovala je da će u sebi naći ile na zapešćima, pa da iskrvari. Bol će biti raz-'.e pospano potonuti Iz jedne udrugu tamu, a ta nađujuće spor, kao u spavača što | irila za vitinu, a do hrabrosti joj je bilo koliko i do io i do svega drugog. Sad joj je bilo samo do toga da oni. tom tako mučnom i piaznom osjećaju jalovosti. I. Dolje u toj užasnoj nijemoj tami.
I jureći - izvezlo poput kotača iz tog unuti.i bila. iz sumomosti na sunčane proplanke bio prkos, i nije to izgovorila šaptom. "N'L bi konj koji želi zbaciti štrange. ezini su protesti bili dovoljno glasni da iu hladnjaka, o stakla na vratima štednjak. Pokušala se odgurnuti od stola i ustati. Petlja je lanca, međutim. vezN.il njezin stolac za bačvu stoje držala ploču stola, i to joj je sputavalo pokrvi. Ako bi se zakopala petama u pod od polrvinilskih pločica i pokušala u/ maknuti natraške. vjerojatno se ne bi ni pomaknula. U najboljem bi slučaju mogla pomaknuti teški stol sve centimetar po centimetar. Da se či-tav život napreže, ne bi mogla napeti lanac toliko da ga prekine. Pa ipak Je I dalje bila nepokolebljiva u svom odbijanju da se preda. "Ne, dođavola, ne ide, ne", cijedila je riječi kroz stisnute zube. Ispružila je ruku i zategla lanac što joj je iza leđa vodio od lijeve do desne lisičine. Vijugao je između oblica naslona, iza privezanog jastuka. jako, i još jače. i oStarjoj je bol u vratu zapilio oštar Sav; boljoj se od onog mlaćenja opet javio u vratu i desnom obrazu, ali neće dopustiti da je bol zaustavi. Počela je cimati jače no ikad, nedvojbeno grebući taj lijepi komad namJeStaja i zatim opet - vuci, vuci - sve vrijeme pritiSćući lanac tijelom dok je istodobno napola dizala stolac s poda, dok je tako bijesno cimala letvama naslona, pa opet i opet, sve dok joj bicepsi nisu zadrhtali. Vuci, Dok je tako stenjala od napora i nemoćnoga bijesa, igle su joj bola šivale niz Siju. pa preko oba ramena i zatim dalje, u ruke. Vuci: Uložila je u taj napor sve što ima i napregla se duže no prije, stisnula zube tako jako da su joj se u žvačnim mišićima počeli javljati tikovi, paje povukla još jednom sve dok nije osjetila kako joj u sljepoočicama kucaju žile i pred vjeđama ugledala okretanje crvenih i srebrnih vatromet-nih vatrenih kola svjetla. Ipak za to nije bila nagrađena nikakvim zvukom pucanja. Stolac je bio solidan, oblice su bile debele i svi spojevi dobro Srce joj je bubnjalo, djelomice zbog njezina otimanja, no najviSe ipak " "" hit oslobođenja.Štoje bilo' J" dalje I -askidan io stoje osjećala Na Čelu sujoj se pojavile kapljice Najednom joj je srce zakucalo bizo i žestoko. "Ne", prošaptala je u mračnu kuhinju, a ta je riječ bila i obećanje i molitva Njezino ju je srce - vrteći se. jureći - izvezlo poput kotača iz tog unuuas njeg sivila u kojem se bila izgubila, iz sumomosti na sunčane proplanke "Ne," Ovaj joj je put u glasu bio prkos, i nije to izgovorila šaptom. "Ne " Zatreslaje lancima kao bodri konj koji želi zbaciti štrange. "Ne, ne, ne. Govno, ne." Njezini su protesti bili dovoljno glasni da joj se glas odbije o tvrdu površinu hladnjaka, o stakla na vratima štednjaka, o pultove s keramičkim pločicama. Pokušala se odgurnuti od stola i ustati. Petlja je lanca, međutim, vezivala njezin stolac za bačvu Stoje držala ploču stola, i to joj je sputavalo pokrete. Ako bi se zakopala petama u pod od polivinilskih pločica i pokušala uzčaju mogla pomaknuti teški stol sve centimetar po centimetar. Da se čitav Život napreže, ne bi mogla napeti lanac toliko da ga prekine. Pa ipak je i dalje bila nepokolebljiva u svom odbijanju da se preda: "Ne, dođavola, ne ide, nr", cijedila je riječi kroz stisnute zube. Ispružila je ruku i zategla lanac Što joj je iza leđa vodio od lijeve do desne lisičine. Vijugao je između oblica naslona, iza privezanog jastuka. Chvna se napela, u nadi da će čuti pucanje suhoga drva, pa je dmnula jako. i još jače. i ostat joj je bol u vratu zapilio oštar šav; bol joj se
od onog mlaćenja opet javio u vratu i desnom obrazu, ali neće dopustiti da je bol zaustavi. Počela je cimati jače no ikad. nedvojbeno grebući taj lijepi komad namještaja i zatim opet - vuci, vuci - sve vrijeme pritišćući lanac tijelom dok je istodobno napola dizala stolac s poda, dok je tako bijesno cimala letvama naslona, pa opet i opet. sve dok joj bicepsi nisu zadrhtali. Vuci. Dok je tako stenjala od napora i nemoćnoga bijesa, igle sujoj bola šivale niz šiju. pa preko oba ramena i zatim dalje, u ruke. Vući Uložila je u taj napor sve što ima i napregla se duže no prije, stisnula zube tako jako da su joj se u žvačnim mišićima početi javljati tikovi, paje povukla joS Jednom sve dok nije osjetila kakojoj u sljepoočicama kucaju žile I pred vjeđama ugledala okretanje crvenih i srebrnih vatromet-nlh vatrenih kola svjetla. Ipak za to nije bila nagrađena nikakvim zvukom pucanja. Stolac je bio solidan, oblice su bile debele i svi spojevi dobro Srce joj je bubnjalo, djelomii zato što se iz nje prelijevao usnu osic zato Stoje I dalje bila okovana, ništa t bila u trenutku kad se probudila u tor već pobjegla i kao da sad samo čeka bodom koju si Je snagom volje već bi Sjedila je. teško disala i razmišljala. Na čelu su joj se pojavile kapljice zi Najednom joj je sn "Ne", prošaptala je i Njezlnojuje sr >g njezina otimanja, ni ileu. Ipak je osjećala kao da njeg si la u kojerr lopopi g unutraš- " Ovaj Joj je put u glasu bio prkos, i nije to izgovorila šaptom. "Nc." Zatresla Je lancima kao bodti konj koji želi zbaciti štrange, "Ne, ne, ne. Govno, ne." Njezini su protesti bili dovoljno glasni da joj se glas odb|je o tvrdu površinu hladnjaka, o stakla na vratima Štednjaka, o pultove s keramičkim pločicama. Pokušala se odgurnuti od stola i ustati. Petlja je lanca, međutim, vezivala njezin stolac za bačvu stoje držala ploču stola, i to joj je sputavalo pokrete. Ako bi se zakopala petama u pod od pobvinilskih pločica i pokušala uzmaknuti natraške, vjerojatno se ne bi ni pomaknula. U najboljem bi slučaju mogla pomaknuti teški stol sve centimetar po centimetar. Da se čitav život napreže, ne bi mogla napeti lanac toliko da ga prekine. Pa ipak je i dalje bila nepokolebljiva u svom odbijanju da se preda: Ispružila je ruku i zategla lanac što joj je iza leda vodio od lijeve do desne lisičine. Vijugao je između oblica naslona, iza privezanog jastuka. Chvna se napela, u nadi da će čuti pucanje suhoga drva. pa je cimnula jako, i još jače. i oštar joj je bol u vratu zapilio oštar Sav; bol joj se od onog mlaćenja opet javio u vratu i desnom obrazu, ali neće dopustiti da je bol zaustavi. Počela je cimati jače no ikad, nedvojbeno grebući taj lijepi komad namještaja i zatim opet - vuci. vuci - sve vrijeme prltlSćućl lanac tijelom dok je Istodobno napola dizala stolac s poda, dok Je tako bijesno cimala letvama naslona, pa opet i opet, sve dok joj bicepsi nisu zadrhtali. Hici. Dok Je tako stenjala od napora i nemoćnoga bijesa, igle sujoj bola Šivale niz Siju, pa preko oba ramena i zatim dalje, u ruke. Hici/ Uložila je u taj napor sve što ima i napregla se duže no prije, stisnula zube tako jako da sujoj se u žvačnim mišićima počeli javljati tikovi, paje povukla joS jednom sve dok nije osjetila kakojoj u sljepoočicama kucaju žile i pred vjeđama ugledala okretanje crvenih i srebrnih vatromet-nih vatrenih kola svjetla. Ipak za to nije bila nagrađena mkakvim zvukom pucanja. Stolac je bio solidan, oblice su bile debele i svi spojevi dobro Srce joj je bubnjalo, djelomice zbog njezina otimanja, no najviše ipak zato što se iz nje prelijevao ushit oslobođenja. Što je bilo ludo. suludo, zato Što Je i dalje bila okovana, ništa bliže raskidanju lanaca no Stoje to bila u trenutku kad se probudila u tom stolcu. Ipak je
osjećala kao da je već pobjegla i kao da sad samo čeka da stvarnost uhvati korak sa slobodom koju si je snagom volje već bila izvojevala. Sjedila je, teško disala i razmišljala. Na čelu su joj se pojavile kapljice znoja. Nije mogla pt locetkiim dana, da će se radije ubiti nego biti svjedokom potpu evnog uništenja djevoj6ce u podrumu. Povjerovala je da će u s irabrosti da si izgrize liie na zapešćima, pa da iskrvari. Bol će ijemo kratak.,, i onda će pospano potomrti iz jedne u drugu ta; Prestala je plakati. Oči su joj bile suhe. Puls joj je bio iznenađujuće spor. kao u spavača što počiva bc akon doze jakih se ' -nogla i raširila prste tako jako da se mogla zagledati jelen Prinijela je usta mjestu na lijevom zapešću gdje se treba iladnoj je kozi osjećala topli dah. se ruši da potopi i i vidjelo. OČI su Krozp argled j stvorenje hipnotiziralo nju Zatim je pritisla usne na desno zapešće. Ista hladnoća kože. isti dostojanstveni puls. Razdvojila je usne i zubima se uštipnula za deblji komadić mesa. Učinilo joj se da se između sjekutića skupilo dovoljno tkiva da se može smrtonosno razderati. Ako bi se ugrizla i drugi i treći put. zacijelo bi u svom naumu i uspjela. Našavši se na samom rubu ujeda, divna je shvatila da za to uopće ne treba imati hrabrosti. Istina je bila upravo obratna. Čin vrline bio bi rt Ali ona više nije marila za vrlinu, a do hrabrosti joj je bilo koliko i do štakorskoga Šupka. Kao 1 do svega dragog. Sad joj je bilo samo do toga da napravi kraj samoći, bolu, tom tako mučnom i praznom osjećaju jalovosti. Trenutak je ostala tako, spremna da si zada taj smrtonosni ujed. lu svečanih i odmjerenih otkucaja, srce joj je bilo ispunjeno mibokih vc shvatila da sujoj na neugriženo zj je poljupcem života osjećala vlastit Chvna se iznenadila kad je na mjestu gdje je do maločas stajalo to stvorenje ugledala samo mrak. Nije vjerovala da je zatvorila oči ili samo žmimula. Ipak je zacijelo bila u zasijepljujućem transu, jer je dostojanstvena stna nestala u noći podjednako misteriozno kao što se mađkmiNjezino ju je srce-vrteći se, jureći - izvezlo poput kotača iz tog unutra' njeg sivila u kojem se bila izgubila, iz sumomosti na sunčane proplanke. 'Ne." Ovaj joj je put u glasu bio prkos, i nije to izgovorila šaptom. "Ne Zatresla je lancima kao bodri konj koji želi zbaciti štrange. "Ne. ne. ne. Govno, ne." Njezini su protesti bili dovoljno glasni da y ¦ se glas odbije o tvrdu površinu hladnjaka, o stakla na vratima štednjak., o puhove s keramičkim pločicama. Pokušala se odgurnuti od stola i ustati. Petlja je lanca, međutim, veziva I. njezin stolac za bačvu što je držala ploču stola, i to joj je sputavalo pokrei, Ako bi se zakopala petama u pod od polmnilskih pločica i pokušala u ; maknuti natraške, vjerojatno se ne bi ni pomaknula. LI najboljem ' ireže, ne ii mogla napeti lanac to la nepokolebljiva u sve ne", cijedila je riječi kn odagap ir. Da se .i JOŠ ja utl pucanje suhoga di i i desnom obra:
đ, nedvojbeno grebući taj lijepi komad namještaja i zatim opet - vuci, vuci - sve vrijeme pritišćući lanac tijelom dok je istodobno napola dizala stolac s poda. dok je tako bijesno cimala letvama naslona, pa opet i opet, sve dok joj bicepsi nisu zadrhtali. Vuci. Dok je tako stenjala od napora i nemoćnoga bijesa, igle sujoj bola šivale niz šiju. pa preko oba ramena i zatim dalje, u tuke. Vu ci! Uložila je u taj napor sve što ima i napregla se duže no prije, stisnu la zube tako jako da su joj se u žvačnim mišićima počeli javljati tikovi. pa je povukla još jednom sve dok nije osjetila kako joj u sljepooScam.i kucaju žile i pred vjeđama ugledala okretanje crvenih i srebrnih vatromet-nih vatrenih kola svjeda. Ipak za to nije bila nagrađena nikakvim zvukom pucanja. Stolac je bio solidan, oblice su bile debele i svi spojevi dobro jalo, djelomice zbog njezir jvišc i| Prisjetila se svog svečanog obećanja što ga je bila zadala samoj sebi početkom dana, da će se radije ubiti nego biti svjedokom potpunog duševnog uništenja djevojčice u podrumu. Povjerovala je da će u sebi naći hrabrosti da si izgrize žile na zapešćima, pa da iskrvari. Bol će biti razmjerno kratak... i onda će pospano potonuti iz jedne u drugu tamu, a ta Prestala je plakati. Oči sujoj bile suhe. Puls joj je bio iznenađujuće spor, kao u spavača što počiva bez snova nakon doze jakih sedativa. Podigla je ruke pred lice. pa ih zavila prema natrag najžešće što je mogla i raširila prste tako jako da se mogla zagledati Jelenu u oči. Prinijela je usta mjestu na lijevom zapešću gdje se trebala ugristi. Na hladnoj Je koži osjećala topli dah. Iz dana se već sasvim izgubilo svjetlo. Brda i nebesa sliđla su jednom vea, težini što s ušid netra jedva i vidjelo. Oči pod tim je poljupcem oi Ali ona više nije marila za vrlinu, a do hrabrosti jo štakorskoga šunka. Kao i do svega dragog. Sad joj je b napravi kraj samoći, bolu. tomu ' I ta djevojčica. Ariel. Dolje u toj užasnoj nijemoj tam Trenutak je ostala tako. spremna da si zada taj smrta tu svečanih 1 odmjerenih otkucaja, srce joj je bi bokih vc ustila i e ugledala samo mrak. Nije vjerovala a. Ipak je zacijelo bila u zasljepljujući rna nestala u noći podjednako mistei votila oči III sa "Ne", prošaptala je u mračnu kuhinju, a taje riječ bik Njezino ju je srce-vrteći se, jureći - izvezlo poput l njeg sivila u kojem se bila izgubila, iz sumomosti na si "Ne," Ovaj joj je put u glasu bio prkos, i nije to izge Zatresla je lancima kao bodri konj koji želi zbaciti štrange. se glas odbije o tvrdu površinu hladnjaka, o stakla na vratima štednjaka, o pultove s keramičkim pločicama. Pokušala se odgurnuti od stola i ustati. Petlja je lanca, međutim, vezivala njezin stolac za bačvu stoje držala ploču stola, i to joj je sputavalo pokrete. Ako bi se zakopala petama u pod od polrvinilskih pločica i pokušala uz maknuti natraške. vjerojatno se ne bi ni pomaknula. U najboljem bi slu čaju mogla pomaknuti teški stol sve centimetar po centimetar. Da se ći-tav život napreže, ne bi mogla napeti lanac toliko da ga prekine. Pa ipak je i dalje bila nepokolebljiva u svom odbijanju da se preda "Ne. dođavola. ne ide, ne", cijedila je riječi kroz stisnute zube. Ispružila je ruku i zategla lanac što joj je iza leda vodio od lijeve do desne lisičine. Vijugao je između oblica naslona, iza privezanog jastuka. Chvna se napela, u nadi da će čuti pucanje
suhoga drva, pa je dmnula jako. i još jače, i oštar Joj je bol u vratu zapilio oštar šav; boljoj se od onog mlaćenja opet javio u vratu i desnom obrazu, ali neće dopustiti da je bol zaustavi. Počela je cimati jače no ikad, nedvojbeno grebući taj lijepi komad namještaja i zatim opet - vuci, vuci - sve vrijeme pritišćući lanac tijelom dok je istodobno napola dizala stolac s poda, dok je tako bijesno cimala letvama naslona, pa opet i opet, sve dok joj bicepsi nisu zadrhtali. Hici. Dok je tako stenjala od napora i nemoćnoga bijesa, igle sujoj bola šivale niz šiju, pa preko oba ramena i zatim dalje, u ruke. Vu ci.' Uložila je u taj napor sve što ima i napregla se duže no prije, stisnula zube tako jako da su joj se u žvačnim mišićima počeli javljati tikovi, pa je povukla još jednom sve dok nije osjetila kako joj u sljepoočicama kucaju žile i pred vjeđama ugledala okretanje crvenih i srebrnih vatromet-nih vatrenih kob svjetla. Ipak za to nije bila nagrađena nikakvim zvukom pucanja. Stolac je bio solidan, oblice su bile debele i svi spojevi dobro Srce joj je bubnjalo, djelomice zbog njezina otimanja, no najviše ipak zato što se iz nje prelijevao ushit oslobođenja. Stoje bilo ludo, suludo, zato Stoje i dalje bila okovana, ništa Mite raskidanju lanaca no što je to se probudila u tom stolcu. Ipak je osjećala kao daje ijegla i kao da sad sa koju si je snagom voije već bi a je, teško disala i razmišljala, lu su joj se pojavile kapljice zi la će biti bolje da zaboravi na početkom dana. đa će ševnog uništenja djew hrabrosti da si izgrize iti svjedokom potpt u sebi nađ latrag najžešće što je dati jelenu u oči, • se trebala ugristi. Na tra jedva i vidjelo. Oči su •d tim je poljupcem osjePodigla je ruke pred lice, pa ih zavila mogla i raširila prste tako jako da se mog Prinijela je usta mjestu na lijevom zape hladnoj je koži osjećala topli dah. Iz dana se već sasvim izgubilo svjedo. Bit likom crnom nadnesenom valu noćnoga m Smino se srcoliko lice s udaljenosti od t Chjma je položila usne na lijevo zapešćt tila opasno miran puls. Kroz pomrčinu, ona i ta sma-stražar gledale su se u oči i ona nije znala je li to stvorenje hipnotiziralo nju ili ona njega. Zatim je pritisla usne na desno zapešće. Ista hladnoća kože. isti dostoRazdvojila je usne i zubima se uštipnula za deblji komadić mesa. Učinilo joj se da se između sjekutića skupilo dovoljno tkiva da se može smrtonosno razderati. Ako bi se ugrizla i drugi i treći put, zacijelo bi u svom Našavši se na samom rubu ujeda. Chvnaje shvatila da za to uopće ne treba imati hrabrosti. Istina je bila upravo obratna. Čin vrline bio bi ne ugristi se. Ali ona više njje marila za vrlinu, a do hrabrosti joj je bilo koliko i do štakorskoga šupka. Kao i do svega drugog. Sad joj je bib samo do toga da napravi kraj samoći, boru, tom tako mučnom i praznom osjećaju jalovosti. 1 ta djevojčica. Ariel. Dolje u toj užasnoj nijemoj tami. Trenutak je ostala tako, spremna da si zada taj smrtonosni ujed. Između svečanih i odmjerenih otkucaja, srce joj je bilo ispunjeno mirom dubokih voda. I tada. ni ne opazivši da je iz zubiju ispustila nabor mesa. Chvna je shvatila da su joj na neugriženo zapešće opet pritisnute usne. Pod tim je poljupcem života osjećala vlastite spore otkucaje srca. Najednom joj je srce zakucalo brzo i žestoko. "Ne", prošaptala je u mračnu kullinju. a taje riječ bila i obećanje i molitva Njezino ju je srce - vrteći se. jureći - izvezlo poput kotača iz tog unutrašnjeg sivila u kojem se bila izgubila, iz sumomosti na sunčane proplanke. "Ne" Ovaj joj je put u glasu bio prkos, i nije to izgovorila šaptom. "Ne.' Zatresla je lancima kao bodri konj koji Želi zbaciti štrange.