"Ne. ne, ne. Govno, ne," Njezini su protesti bili dovoljno glasni da joj se glas odbije o tvrdu površinu hladnjaka, o stakla na vratima štednjaka, Pokušala se odgurnuti od stola i ustati. Petlja je lanca, međutim, vezivala njezin stolac za bačvu što je držala ploču stola, i to joj je sputavalo pokrete. Ako bi se zakopala petama u pod od polivinilskih pločica i pokušala uzmaknuti natraške, vjerojatno se ne bi ni pomaknula. U najboljem bi slučaju mogla pomaknuti teški stol sve centimetar po centimetar. Da se čitav život napreže, ne bi mogla napeti lanac toliko da ga prekine. Pa ipak je i dalje bib nepokolebljiva u svom odbijanju da se preda: "Ne. dođavola, ne ide, ne", cijedila je riječi kroz stisnute zube. Ispružila je ruku i zategla lanac Što joj je iza leđa vodio od lijeve do desne lisičine. Vijugao je između oblica naslona, iza privezanog jastuka. Chvna se napela, u nadi da će čuti pucanje suhoga drva. pa je dmnula jako. i još jače. i oštar joj je bol u vratu zapilio oštar šav; bol joj se od onog mlaćenja opet javio u vratu i desnom obrazu, ali neće dopustiti da je bol zaustavi. Počela je cimati jače no ikad. nedvojbeno grebući taj lijepi komad namještaja i zatim opet - vuci. vuci - sve vrijeme pritiSćući lanac tijelom dok je istodobno napola dizala stolac s poda, dok je tako je tako stenjala od napora ¦moćno; sujoj bola šivale niz šiju, pa preko t dl Uložila je u taj napor sve Sto ima i napregla se duže no prije, stisnula zube tako jako da sujoj se u žvačnim mišićima počeli javljati tikovi, paje povukla još jednom sve dok nije osjetila kakojoj u sljepoočicama kucaju žile i pred vjeđama ugledala okretanje crvenih i srebrnih vatromet-nih vatrenih kola svjeda. Ipak za to nije bila nagrađena mkakvim zvukom pucanja. Stolac je bio solidan, oblice su bile debele i svi spojevi dobro Srce joj je bubnjalo, djelomice zbog njezina otimanja, no najviše ipak zato što se iz nje prelijevao ushit oslobođenja. Što Je bilo ludo. suludo, zato stoje i dalje bila okovana, ništa Miže raskidanju lanaca no stoje to bila u trenutku kad se probudila u tom stolcu. Ipak je osjećala kao daje bodom koju si je snagom volje već bila izvojevala. Sjedila je. teško disala I razmišljala. ie pojavile kaplji« ti bolje i i stolac. Nije mogla posegnuti dovoljno ni .1, petlja I bačva nagnula i digla spoda. No bili zaista? Dok je sjedila tako u mraku, nije si bas mogla predočiti mehaniku toga stoje smislila, ali je ipak pomislila kako bi prevrtanje (lola u stranu vjerojatno urodilo plodom. Na nesreću, stolac preko puta njezinog, onaj u kojem je Vess bio sjedio, bioje prepreka koja bi najvjerojatnije spriječila prevrtanje stola. Zato se najprije mora riješili njega, očistiti put. Budući da je bila okovana i da je između njih stajala bačva stola. Chvna nije mogla ispružiti noge koliko je potrebno da može ntnun laj drugi stolac i tako ga prevaliti. Tako okovana i sputana, nije mogla ni ustati i ispružiti ruku preko velikog okruglog stola i naprosto gurnuti stolac te ukloniti prepreku. Napokon se pokulala odmaknuti natraške u stolcu, u nadi da će za sobom povući i stol, ud«||ifi ga od vessova stolca. Lan.ic sto je opasivao podnožje jako je napeo. Dok se tako napinjala da se odmakne, zakopana petama u pod. učinilo joj se da je stol pretežak, đaga neće moći povući, pa se upitala je li u bačvu stavljena vreća pijeska da se stol ne bi ljuljao. Ali je onda hačva zaikripala i zamucala nekoliko palaca preko polivinilskih pločica, a tanjur sa sendvičem i časa vode, Što su stajali na njemu, glasno su zazveketali.
Bio je to posao teži nego što je mislila. Osjećala se kao da je u jednoj od onih televizijskih emisiji posvećenih kaskaderskim trikovima i glupom iskazivanju snage, recimo tegljenju željezničkih vagona. Natovarenih željezničkih vagona. Pa ipak, stol se pomakao, makar i negodujući. Nakon nekoliko minuta, nakon Stoje dvaput zastala da uhvati dah, stala je zato što se zabrinula da bi mogli doći do zida između kuhinje i praonice; morala sije ostaviti malo manevarskog prostora, lakojeil tami bilo temetar, dovoljno da ga oslobodi Vessovog stolca. Stavila je okovane ruke pod stol i pokušala ga podići, štedeći pritom uginuli prst. Stol je bio poprilično trži od nje - gore je bila pet centimetara debela ploča, a ispod, na nosećoj bačvi, debele dužice i oko njih debeli crni željezni obruči, a moždaje tu bila i vreća pijeska -a nije mogla dobio ni zahvatiti dok je morala ovako sjediti. Dno se bačve nagnuto za jedan palac, pa za dva. Čaša te s vodom prevalila i izlila, otkotrljala se od nje. pala sa stola i razbila se na podu. Sva je ta buka stvonla dojam da )0) je plan upalio - pioiiSulaje "Dal"-ali je onda, zato tro je '. Ovaj je put razmaknula noge koliko god sujoj to dopuštali lanci, S ije je strane stola ispružila iskrenu te dlanove i pritisla ih na borovinu, alce zakačila prema sebi preko glatkog proširenog ruba. Napregnula loge kao i ruke, i kad je gurnula stol piema goie. odgurnula se i noga-. oa se počela uzdizati sve palac po teško stečeni palac, tako da se stol leo naginjati prema natrag. U raznim lancima kojima je bila sputana nije la dovoljno manevarskog prostora da bi se sasvim - Oj samo dopola - pala. zadrhtala od napora, ali je ipak ustrajala zato što je svaki dragocjeni palac što bi ga osvojila popravljao zahvati sabrala je snagu čitavoga tijela na dizanje, dizanje, dizanje. Tanjurić sa sendvičem i vrećica čipsa kliznuti su sa stola. Porculan je pit mio ¦ fips se rasuo po čitavom podu. popraćen iritantnim zvukom trčka i i činilo joj se da joj netko m J nije mogao zaustaviti. Onj e identificirala s Laurom i Čili vadičep u des-n obitelji Tem" pleten, s mladićem š benzinske crpke i svu Mvife identificirala* svijet ispunjen balom. Sadje bila u raspoloženju inspiriranom Starim zavjetom I u tom trenutku nije bila spremna na drugi obraz. Željela je da Vess vn Su dok ga rastežu na kotaču, da ga razvlače sve dok mu se zglobovi ne razdvoje i ne puknu tetive. Nije ga željela vidjeti predanog na čuvanje u drzivnu bolnicu za duševno bolesne zločince, da ga ondje analiziraju i savjetuju i upućuju ga kako da najbolje obnovi samopoštovanje, da ga ondje liječe čitavim arsenalom antipsihotičnih lijekova, da mu daju pn vatnu sobu i televiziju, upisuju u raspored kartaških turnira s drugim pa-Cijenclrna i na Božić ga za večeru časte puricom. Umjesto da ga predaju milosrđu psihijatara i socijalnih radnika, neka ga osude na vješte ruke maštovitog mučitelja, pa da onda vidimo kolika će ta suluda posrana svi nja ostari vjerna svojoj filozofiji o vrijednosnoj neutralnosti svih doživljaja, o jednakoj vrijednosti svih osjeta. Ta žarka žudnja, rafinirana iz bola. nije bila ni najmanje plemenita, ali je zato bila čista, visokooktanski benzin koji je izgarao uz žestoko svjetlo i zahvaljujući kojem se motor nastavljao okretati. Ova se struna podnožja digla od poda za možda četiri prsta - o tome je mogla samo nagađati - otprilike Jednako visoko kao i maločas, ali je u njoj ipak ostalo Još mnogo pare. Izvijena u iskren uto Z. zgrbljena kao prokleti šumski patuljak, mišićnom je snagom i dalje dizala sini, iako su jc boljela koljena, iako su joj bedra drhtala od naprezanja, a zadnjica joj se stisnula čvršće no polmrareva šaka oko mita u gotovini. Hrabrila sr Lako tlo je stolu glasno govorila, kao da je obdaren sviješću: "No daj, no daj. no daj, auti se. o sranje, sranje, miči se. Životinjo, vile, no daj, proklet bio, proklet bio, no daj.' Kroz glavu joj je bljesnula groteskna slika same sebe; zacijelo je izgledala kao lik u nekom od onih prizora iz filma kad prevareni kauhoj uka-pira istinu pa prevrće stol na nepoštenog putujućeg kartaškog varalicu, samo što j« "¦
U prvi je čas stolac ostao točno gdje je i bio kad se njezina zadnjica s lim mula. ali kako sujoj se ruke dizale sve više i pred njom se pružale ie dalje, teški je stolac počeo s poda dizati napeti lanac koji je tekao a nje. od zapešća do zapešća, i vijugao između vertikalnih letvica iza Kad bi uspjela prevrnuti itol, petlja lanca ovijena oko potpornog postolja, povezana s njezinim negvama. Idiznula bi i oslobodila se kad bi se hačva nagnula 1 digla ¦ poda. No bi li zaista? Dok je sjedila tako u mraku, nije si baš mogla predočiti mehaniku toga Stoje smislila, ali je ipak pomislila kako bi prevrtanje stola u stranu vjerojatno urodilo plodom, Na nesreću, stolac preko puta njezinog, onaj u kojem Je Vess bio sjedio, bioje prepreka koja bi najvjerojatnije spriječila prevrtanje stola. Zato se najprije mora riješiti njega, očistili put. Budući daje bila okovana i da je između njih stajala bačva stola. Orvna nije mogla ispružiti noge koliko je potrebno da može ritnuri taj drugi stolac i tako ga prevaliti. Tako okovana i sputana, nije mogla ni ustati i ispružiti ruku preko velikog okruglog stola i naprosto gurnuti stolac te ukloniti prepreku. Napokon se pokušala odmaknuti natraške u stolcu, u nadi da će za podnožje jako se napeo. Dok se tako napinjala da se odmakne, zakopana petama u pod. učinilo joj se daje stol pretežak, da ga neće moći po-ie upitala Je II u bačvu stavljena vreća pijeska da se stol ne bi ljuljao ilskih pločica, :mu, glasi i čaša vt !, što su to posao teži nego Stoje mislila. Osjećala se kao daje u jednoj od onih televizijskih emisiji posvećenih kaskaderskim trikovima i glupom istraživanju snage, ledmo tegljenju željezničkih vagona. Natovarenih željezničkih vagona. Pa ipak. stol se pomakao, makar i negodujući. Nakon nekoliko minuta, nakon što je dvaput zastala da uhvati dah, stala je zato što se zabrinula da bi mogla doći do zida između kuhinje i praonice: morala sije ostaviti malo manevarskog prostora, lako je u tami bilo teško procijeniti udaljenost. Ipak je vjerovala da je povukla stol za oko metar, dovoljno da ga oslobodi Vessovog stolca. Stavila je okovane tuke pod stol i pokušala ga podići, Stedeči pritom uganuli ptst. Stol je bio poprilično teži od nje - gore je bila pet centimetara debela ploča, a ispod, na nosećoj bačvi, debele dužice i oko njih debeli crni željezni obruči, a moždaje tu bila i vreća pijeska- a nije mogla dobro ni zahvaliti dok je morala ovako sjedin. Dno se bačve nag-jedan palac, pa za dva. Čaša se s i nulo Ijalas apela mišiće, duboko m Ja Ispružila odu.Sujeta buk e "Dal" - ili je onda. zi to god su joj to dopuštali la io glatkog proširenog ruba, Napregnula je noge Kao i rune. i sao je gurnula stol prema gore, odgurnula se i nogama, pa se počela uzdizati sve palac po teško stečeni palac, tako da se stol počeo naginjati prema natrag. U raznim lancima kojima Je bila sputana nije našla dovoljno manevarskog prostora da bi se sasvim - ili samo dopola - djela na diza; nuDlclpsse ,. .i vratu bio očajan i činilo joj se da joj netko uvtće vadičep u de>. nu ključnu kost. Alije bol nije mogao zaustavili. On ju je motivirao. Sli je bol bio jaci. sve se više identificirala s Laurom i čitavom obitelji Tem pleton, * mladićem Sto Je visio u ormaru motorne kućice, s trgovcima -benzinske crpke i svima onima koji su zakopani dolje pod ledinom; i št. se vile Identificirala s njima, sve je više željela da Edgler Vess doživi fitsi svijet ispunjen bolom.
Sadje bila u raspoloženju inspiriranom Starim r.i vjetom i u tom trenutku nije bila spremna na drugi obraz. Željela je da Veiivriicl dok ga rastežu na kotaču, da ga razvlače sve dok mu se zglabo vine razdvoje 1 ne puknu tetive. Nije ga željela vidjeti predanog načuvanjt-u državnu bolnicu za duševno bolesne zločince, da ga ondje analiziraju i savjetuju i upućuju ga kako da najbolje t" vatnu sobu i televiziju, upisuju u raspored kartaških tu cijentimai na Božić ga za večeru časte puricom. Umjesto da ga predaju milosrđu psihijatara i socijalnih radnika, neka ga osude na vješte ruk, maštovitog mučitelja, pa da onda vidimo koliko će ta suhida posrana si i nja osuti vjerna svojoj filozofiji o vrijednosnoj neutralnosti svih doživi)., ja. o jednakoj vrijednosti svih osjeta. Ta žarka žudnja, rafinir e izgarao uz 1 la čista, visokooktansl to svjetlo i zahvaljujući kojem se mot dnožja digla od poda za možda četiri prsta - o tom. Je mogla samo nagađati - otprilike jednako visoko kao i maločas, ah j, u njoj ipak ostalo još mnogo pare. Izvijena u iskrenuto Z. zgrbljena kao prokleti šumski patuljak, mišićnom je snagom i dalje dizala stol. iako su je boljela koljena, iako sujoj bedra drhtala od naprezanja, a zadnjica joi se stisnula čvršće no poli«•careva jaka oko mita u gotovini. Hrabriti -.<• tako što je stotu glasno govorila, kao da je obdaren sviješću: "No daj. u daj. na daj. miti st. a sranje, sranje, miti se. Životinjo, vile. no daj. proklet bn proton bio. nadoj." Kroz glavu joj je bljesnula groteskna slika same sebe: zacijelo je izgle pira istinu pa prevrće stol na nepoStenog putujućeg kartaškog varalicu, samo Stoje ona tu dramu igrala kao na usporenom filmu, kao u nekom vesternu Sto se odigrava pod vodom. njim rastala, ali kako sujoj se ruke dizale sve više i pred njom se pružale sve dalje, teSki je stolac počeo s poda dizati napeti lanac koji je tekao iza nje. od zapešća do zapešća, i vijugao između vertikalnih letvica iza Kad bi uspjela prevmun stol. jjetlja lanca ovijena oko potpornog postolja, povezana s njezinim negvama. Miznula bi i oslobodila se kad bi se bačva nagnula i digla s poda. No bi li zaista? Dok je sjedila tako u mraku, nije si baS mogla predočiti mehaniku toga stoje smislila, ali je ipak pomislila kako bi prevrtanje stola u stranu vjerojatno urodilo plodom. Na nesreću, stolac preko puta njezinog, onaj u kojemje Vess bio sjedio, bioje prepreka koja bi najvjerojatnije spriječila prevrtanje stola. Žaru se najprije mota riješit) tijega. očistiti put. Budući da je bila okovana i da je između njih stajala bačva stola, Chvna nije mogla ispružiti noge koliko je potrebno da može ritnuti taj drugi stolac i tako ga prevaliti. Ta-ko okovana i sputana, nije mogla ni ustati i ispružiti ruku preko velikog okruglog stola i naprosto gurnuo stolac te ukloniti prepreku. Napokon se pokulala odmaknuti natraške u stolcu, u nadi da će za sobom povući i stol, udaljiti ga od Vessova stolca. Lanac Što je opasivao podnožje jako se napeo. Dok se tako napinjala da se odmakne, zakopana petama u pod. učinila joj se daje stol pretežak, da ga neće moći povući, pa se upitala je li u bačvu stavljena vreća pijeska da se stol ne bi ljuljao. Ali je onda bačva zaškripala i zamucala nekoliko palaca preko polivinilskih pločica, a tanjur sa sendvičem i čaša vode, Sto su stajali na njemu, glasno su zazveketali. h televi niskazivanju sn aderskim trikovima i gluželjezničkih vagona. Pa ipak. stol se pomakao, makar i negodujući. Nakon nekoliko minuta, nakon tlo je dvaput zastala da uhvati dah. stala je zato što se zabrinula da bi mogla doći do zida između kuhinje i praonice; morala si je ostaviti malo manevarskog prostora, lako je u tami bilo teško procijeniti udaljenost, ipak je vjerovala da je povukla stol za oko metar, dovoljno da ga oslobodi vessovog stolca. Stavila je okovane nike pod stol i pokušala ga podići, Štedeći pritom uganuli prst. Stol je bio poprilično teži od rue - gore je bila pet centimetara debela ploča, a ispod, na nosećoj bačvi,
debele dužice i oko njih debeli crni ie(jeznl obruči, a moždaje tu bila 1 vreća pijeska - a nije mogla dobro ni zahvatiti dok je morala ovako sjediti. Dno se bačve nag m prevalila i izlila, otkotre. pala s stola i dojam da joj je plan upalio - prašištalaje "Dal" - ali je onda, zato Stoje podcijenila težinu bačve i trud potreban da se ona pomakne, morala popustiti i bačva se uz desak spustila. Chyna je napela mišiće, duboko udahnula i smjesta se vratila na posao. Ovaj je put razmaknula noge koliko god su joj to dopuštali lanci. S donje je strane stola ispružila i skrenute dlanove i pritisla ih na borovinu, a palce zakačila prema sebi preko glatkog proširenog ruba. Napregnula ......je gurnula st počela u itečeni palac, tako na koj ima je bila sp pala. zadrhula od nap lu ključnu i i činilo joj se nije i »joj nt :i. On ju pleton. s mladićem što je visio u ormani motorne kućice, s ngavama s benzinske crpke i svima onima koji su zakopani dolje pod ledinom; i io, se vile identificirala s njima, sve Je više željela da Edgler Vess doživi čitav svijet ispunjen bolom. Sadje bila u raspoloženju inspiriranom Starim za vjetom i u tom trenutku nije bila spremna na drugi obraz. Željela je da virss vrišti dok ga rastežu na kotaču, da ga razvlače sve dok mu se zglobovi ne razdvoje i ne puknu tetive. Nije ga željela vidjeti predanog na čuvanje u državnu bolnicu za duševno bolesne zločince, da ga ondje analiziraju i savjetuju i upućuju ga kako da najboije obnovi samopoštovanje, da g.i ondje Ijječe čitavim arsenalom antipsihotičnih lijekova, da mu daju privatnu sobu I televiziju, upisuju u raspored kartaških turnira s drugim pacijentima I na Božić ga za večeru časte puricom. Umjesto da ga predaju milosrđu psihijatara i socijalnih radnika, neka ga osude na vješte ruke maŠtbvilog mučitelja, pa da onda vidimo koliko će ta suluda posrana svinja ostati vjerna svojoj filozofiji o vrijednosnoj neutralnosti svih doživljaja, o jednakoj vrijednosti svih osjeta. Ta žarka žudnja, rafinirana iz bola. nije bila ni najmanje plemenita, ah je zato bila čista, visokooktanski ben zin koji je izgarao uz žestoko svjetlo i zahvaljujući kojem se motor na stavljao okretati. Ova se strana podnožja digla od poda za možda četiri pista - o tome je mogli simo nagađati - otprilike jednako visoko kao i maločas, ali je u njoj Ipak ostalo joS mnogo pare. Izvijena u iskrenuto Z, zgrbljena kao prokleti Humski patuljak, mišićnom je snagom i dalje dizala stol. iako su je boljela kaljena, iako su joj bedra drhtala od naprezanja, a zadnjica joj se stisnula Čvršće no pohtićareva šaka oko mita u gotovini. Hrabrila se takoltoje stolu glasno govorila, kao da je obdaren sviješću: "Nadaj, nn daj. no daj. miči se. o sranje, sranje, miti se, životinjo, više. no daj. pmklet but. proklet bio. no daj." Kroz glavu joj je bljesnula groteskna slika same sebe: zacijelo je izgledali kao lik u nekom od onih prizora iz filma kad prevareni kauboj uka-nog putujućeg kartaškog varalicu. milinu i rastala, ali k dalje, teški jt Možda je zvuk razbijanja čaše za vodu na podu ili tresak stola šio se svalio na bok dopro sve do iza kuće. i možda je ovaj doberrnan bio rio-voljno blizu da Io ruje. Moždaje taj pas neko vrijeme stajao tako na prozoru i osluškivao Chynu kako naizmjence preklinje okove i bodri samu sebe dok se borila da se oslobodi stola: a sasvim je sigumo čuo kako se smije. Psi imaju nikakve OČI I ovaj bi joj jedva razabrao lice, i ništa od sve
zvijer možda uspjela registrirati miris njezina iznenadnog likovanja čak i kroz tu staklenu barijera - i to ju je uzbunilo. Prozor je bio dug oko dva metra i visok malo više od metra, podije Irenu dva klizna panela. On tu očito nije bio od početka, nego je bio dodan za srazmjemo novog preuređivanja. Da je prozor bio od mnogobrojnih sitnih stakalaca razdvojenih širokim robusnim drvenim rebrima. Chvna bi se osjećala mnogo sigurnije. Ovako su oba stakla bila dovoljno velika da uzbuđeni dobetman može preletjeti kroz njih i baciti se na nju. Ali se to sigumo neće dogoditi. Psi su bili dresirani da patroliraju po okućnici, ne da napadaju u kući. Ogoljeni su zubi bili sedefasti, nejasno svjetlucavi, sivkastobijeli u tami: bioje to Širok smiješak, ali bez radosti. Ne želeći praviti nagle i izazovne pokrete. Chvna je pričekala da do-berman opet skoči s prozora, pa tek onda spustila ruku i dohvatila petlju suvišnoga lanca da se o nju ne spotakne. Dok je tako slušala kako pas korača amo-tamo po verandi, uspravila se u kvazimodovski čučanj koji joj je nametnulo to breme stolca. Polako je krenula ukrug kuhinje, pripijena uza zidove i ormariće, prstima tražeći put kako je god znala i umje to morala zbog negvi, nadajući se da će tako odgurnuti razbijenu čašu i krhotine tanjura, a ne na njih stati. Kad je stigla do prolaza između kuhinje i prednje sobe. pronašla je sklopke za svjedo, ali se ncćkalada ih i pritisne. Pogledala je prema prozoru i opet ugledala dobermana, pa poželjela da kuhinja ostane u mraku. Ipak je morala pretražiti ladice, paje Stoga upalila stropno svjetlo. Do bertnan se na prozoru trznuo, priljubio uši uz glavu, pa ih smjesta opet naćulio, potražio je pogledom i zaliksirao očima. Ne obazirući se na dobermana. Chvna se nagnula koliko su joj god to dopuštali okovi i podigla stolac na leđima. Pokušala je dohvatiti spojnicu koja je povezivala kraći lanac između negvi s dužim lancem koji je išao oko podnožja stola i koji je još bio opleten oko oblica u naslonu stolca. Pa ipak. čak i sada. kad se oslobodila stola, i dalje je bila tako sputana da nije mogla prstima dohvatiti spoj. Vratila se putem kojim je došla i prošla kraj ormarića. Otvarala je ladicu za ladicom i pregledavala što je unutra. stolovnog ubojice" ako je radio nekakav posao i održavao nekakav drušZa jednog psihotičnog ubojicu, koji je na jednom niv....., gubio vlast nad sobom, Vess je bio iznenađujuće pažljiv i nn-i.......... je bila riječ o spašavanju vlastite guzice. Taj agent kaosa koji je iz.i si-i-ostavljao ruševine tuđih života, ipak je svoje poslove vodio vrlo uredu, i Izbjegavao pogreške. Otvorila je nekoliko vratašaca kredenca i zavirila u ormariće, ali je njima našla samo lonce, tave, čaše i tanjure. Uskoro je, međutim, odusu la od telefona, kad je shvatila da ga je Vess, ako ga se već potrudio iskop čati i sakriti, zacijelo sakrio negdje izvan kuhinje i na mjestu gdje bi y. teško mogla naći čak i kad bi toj potrazi posvetila sate. Nastavila je otvarati ladice. U Četvrtoj je našla plastičnu kutiju s pretu cima i u njima zbirku malih kulinarskih alata i igračaka. Parkirala je stolac kraj otvorene ladice i sjela. Vani se doberrnan ponovno ushodao i šape su mu lupale btie nego pn|. a uskoro se po verandi ustrčao gore-dolje i pritom još I cvilio sve glasu je. Chvna nije shvaćala zašto se i dalje tako uzbuđuje. Više nije razbij, i tanjure i prevrtala namještaj. Samo je mimo zavirivala u ladice pazeći ii. Sto manje zvecka lancima i nije činila ništa čime bi uznemirila psa. On k.n da je shvaćao da se ona sprema pobjeći, no to je bilo nemoguće; pas Pi bio samo Životinja, on nije mogao shvatiti složenost njezine situaciji Samo životinja. Pa ipak je zabrinuto trčao s kraja na kraj terase, pa sk. kao da ponovno poviri kroz prozor, fiksirao je svojim divljim crnim <n i ma i kao daje govorio: Dalje od te ladice, kujo!
Izvukla je iz ladice vadičep s drvenim drškom, pogledala mu spiralni vršak, pa ga odbadla. Otvarač za boce. Ne, Nož za guljenje krumpira. Stru galica za koru od limuna. Ne. Pronašla je i teške hvataljke, duge dvadesn centimetara, kojimaje Vess vjerojatno vadio masline i ljutike 1 druge slične plodove iz tijesno nabijenih teglica. Vršci krakova bili su preveliki da uđi i u uske ključanice lisičina, paje stoga odbacila i njih. A onda je pronašla idealnu spravu: petnaestcentimetarsku čeličnu iy lu, mali ražanj za perad. Tucet ih je bio skupljen zajedno, povezan čvrsu stegnutom gumicom, i ona je oslobodila jednu od njih. Igla je bila krut.i promjer joj je bio oko dva milimetra i na jednoj je strani bila stanjena i šiljak, dok je s druge bila centimetar široka petlja. Manje su takve igl. služile za zatvaranje pilića dok se peku. no ova je bila za purana. Pomisao na sočnog pečenog purana smjesta joj je u misli dovela np-gov miris. Usta su joj se napunila slinom i želudac joj je zarežao, paje p< < žalila što nije pojela onaj sendvič sa sirom i šunkom koji joj je Vess lm Uhvatila je iglu desnim palcem i srednjakom štedeći natekli kažiprst, p gurnula šiljak u ključanicu na lijevoj lisičini. Pokusno je opipala i tako siv,, rila čitavo mnoštvo sitnih kuckanja i grebuckanja, dok je kroz ključanicu Sjetila se filma u kojemje najveći psiholični ubojica i genij zločina svojega doba napravio ključ za otvaranje lisičina od cjevčice uloška za kemijsku olovku I običnog komadića papira. Otvorio je prvu pa drugu lisičinu za otprilike petnaest sekundi, možda deset, nakon čega je svladao svoja dva čuMožda je zvuk razbijanja čaše za vodu na podu ili tresak stola Što se svalio na bok dopro sve do iza kuće, i moždaje ovaj doberrnan bio dovoljno blizu da to čuje, Moždaje taj pas neko vrijeme stajao tako na prozoru i osluškivao Chynu kako naizmjence preklinje okove i bodri samu sebe dok se borila da se oslobodi stola; a sasvim je sigumo čuo kako se smije. Psi imaju nikakve oči i ovaj bi joj jedva razabrao lice. i ništa od sve ie lomljave. Ali su zato obdaren) fenomenalnim darom njuha, i stoga Je i kroz tu staklenu barijero - i to ju je uzbunilo. Prozor je bio dug oko dva metra i visok malo više od metra, podijeljen u dva klizna panela. On tu očito nije bio od početka, nego je bio dodan za srazmjemo novog preuređivanja. Da je prozor bio od mnogobrojnih sitnih stakalaca razdvojenih širokim robusnim drvenim rebrima. Clijma bi se osjećala mnogo sigurnije. Ovako su oba stakla bila dovoljno velika da uzbuđeni doberrnan može preletjeti kroz njih i baciti se na nju. Ali se to sigumo neće dogoditi. Psi su bili dresirani da patroliraju po Ogoljeni su zubi bili sedefasti, nejasno svjetlucavi, sivkastobijeli u tami: bio je to širok smiješak, ali bez radosti. Ne želeći praviti nagle i izazovne pokrete, Chvna je pričekala da doberrnan opet skoči s prozora, pa tek onda spustila ruku i dohvatila petlju suvišnoga lanca da se o nju ne spotakne. Dokje tako slušala kako pas joj je nametnulo to breme stolca. Polako je krenula ukrug kuhinje, pripijena uza zidove i ormariće, prstima tražeći put kako je god znala i unijela, tako okovana i s petljom lanca u ruci. Vukla je noge više nego Sto je to motala zbog negvi, nadajući se da će tako odgurnuti razbijenu čašu Kad je stigla do prolaza između kuhinje i prednje sobe, pronašla je sklopke za svjetlo, ali se nećkala da ih i pritisne. Pogledala je prema prozoru i opet ugledala dobermana. pa poželjela da kuhinja ostane u mraku. Ipak je morala pretražiti ladice, pa je stoga upalila stropno svjetlo. Doberrnan se na prozoru trznuo, priljubio uši uz glavu, pa ih smjesta opet naćulio, potražio je pogledom i zaliksirao očima. Ne obazirući se na dobermana. Chvna se nagnula koliko su joj god to dopuštali okovi i podigla stolac na leđima. Pokušala je dohvatiti spojnicu koja je povezivala kraći lanac između
negvi s dužim lancem koji je išao oko podnožja stola i koji je Još bio opleten oko oblica u naslonu stolca. Pa ipak, čak i sada, kad se oslobodila stola, i dalje je bila tako sputana da nije mogla prstima dohvatiti spoj. latila s m kojim. gled; pregledavala stoje un Kad je prošla kraj telefonske utičnice ' ' i u nju. Ako je Edgler Vess vodii log ubojice", ako je radio nekak ivot da bi prikrio svoju pravu n Za jednog psihotičnog ubojicu, koji je na jednom nivou bjesomučno gubio vlast nad sobom, Vess je bio iznenađujuće pažljiv i metodičan kad Je bila riječ o spašavanju vlastite guzice. Taj agent kaosa koji Je iza sebe ostavljao ruševine tuđih života, ipak je svoje poslove vodio vrlo uredno i izbjegavao pogieSke. Otvorila je nekoliko vratašaca kredenca i zavirila u ormariće, ali je u njima našla samo lonce, tave, čaše i tanjure. Uskoro je. međutim, odustala od telefona, kad je shvatila da ga je Vess. ako ga se već potrudio iskopčati i sakriti, zacijelo sakrio negdje izvan kuhinje i na mjestu gdje bi ga teško mogla naći čak i kad bi toj potrazi posvetila sate. Nastavila je otvarati ladice. U četvrtoj je našla plastičnu kutiju s pretincima i u njima zbirku malih kulinarskih alata i igračaka. Parkirala je stolac kraj otvorene ladice i sjela. Vani se doberman ponovno ushodao i šape su mu lupale brže nego pnje, a uskoro se po verandi i-ji-r'r?¦-¦ gore-dolje i pritom još i cvilio sve glasnije. Chvna nije shvaćala i : dalje tako uzbuđuje. Više nije razbijala tanjure i prevrtala naim no je mirno zavirivala u ladice pazeći d ništa čir ir, fiksira m divljim Izvukla je iz ladice vadit.-p s drvenim drškom, pogledala mu spiralni vrSak, pa ga odbacila, otvarač za boce. Ne. Nož za guljenje krumpira, Stru-galica za koru od limuna. Ne. Pronašla je i teške hvataljke, duge dvadeset centimetara, kojimaje Vess vjerojatno vadio masline i ljutike i druge slične plodove iz tijesno nabijenih teglica. Visci krakova bili su preveliki da uđu u uske ključanice lisičina, paje stoga odbacila i njih. Jajet erad. Tucet ih je bio skupljen zajedno, povezan čvrsto stegnutom gumicom, i ona je oslobodila jednu od njih. Igla je bila kruta, promjer joj je bio oko dva milimetra i na jednoj je strani bila stanjena u šiljak, dokje s druge bila centimetar Široka petlja. Manje su takve igle služile za zatvaranje pilića dok se peku. no ova je bila za purana. Pomisao na sočnog pečenog purana smjesta joj je u misli dovela njegov miris. Ustašu joj se napunila slinom i Želudac joj je zarežao, pa je požalila što nije pojela onaj sendvič sa sirom i šunkom koji joj je Vess bio Uhvatila je iglu desnim palcem i srednjakom štedeći natekli kažiprst, pa gurnula šiljak u ključanicu na lijevoj lisičini. Pokusno je opipala i tako stvorila čitavo mnoštvo sitnih kuckanja i grebuckanja, dokje kroz ključanicu Sjetila se filma u kojemje najveći ps ni ubojica i genij zločina svoje-od cjevčice uloška za kemijsku je prvu pa drugu lisičinu za otin čega je svladao svoja dva Čusvalio na bok dopro sve do iza kuće, i moždaje ovaj doberrnan bio dovoljno blizu da to čuje. Moždaje taj pas neko vrijeme stajao tako na prozom i osluškivao Chvnu kako naizmjence preklinje okove i bodri samu sebe dok se borila da se oslobodi stola: a sasvim je sigumo čuo kako se smije. Psi imaju nikakve oči i ovaj bi joj jedva razabrao lice. i ništa od sve te lomljave. Ali su zato obdareni fenomenalnim darom njuha, i stoga je zvijer možda uspjela
registrirati miris njezina iznenadnog likovanja čak i kroz tu staklenu barijeru — i to ju je uzbunilo. Ijen u dva klizna panela. On tu očito nije bio od početka, nego je bio dodan za srazmjemo novog preuređivanja. Da je prozor bio od mnogobrojnih sitnih stakalaca razdvojenih Širokim robusnim drvenim rebrima, Chyna bi se osjećala mnogo sigurnije. Ovako su oba stakla bila dovoljno Ali se to sigumo neće dogoditi. Psi su bili dresirani da patroliraju po okućnici, ne da napadaju u kuci. Ogoljeni su zubi bili sedefasti. nejasno svjetlucavi, sivkastobijeli u tami: bioje to Širok smiješak, ali bez radosti. Ne Želeći praviti nagle i izazovne pokrete, Chvna je pričekala da doberman opet skoči s prozora, pa tek onda spustila mku i dohvatila petlju suvišnoga lanca da se o nju ne spotakne, Dokje tako slušala kako pas korača amo-tamo po verandi, uspravila se u kvazimodovski čučanj koji joj je nametnulo to breme stolca. Polako je krenula ukrug kuhinje, pripijena uza zidove i ormariće, prstima tražea put kako je god znala i unijela, tako okovana i s petljom lanca u ruci. Vukla je noge više nego što je to morala zbog negvi, nadajući se da će tako odgurnuti razbijenu čašu i krhotine tanjura, a ne na njih stati. Kad je stigla do prolaza između kuhinje i prednje sobe, pronašla je skk>j> ke za svjedo, ali se nećkala da ih i pritisne. Pogledala je prema prozoru i opet ugledala dobermana. pa poželjela da kuhinja ostane u mraku. Ipak je morala pretražiti ladice, pa je stoga upalila stropno svjetlo. Doberman se na prozoru trznuo. priljubio uši uz glavu, pa ih smjesta opet naćulio, potražio je pogledom i zafiksirao očima. Ne obazirući se na dobermana, Ohyna se nagnula koliko su joj god to dopuštali okovi i podigla stolac na leđima. Pokušala je dohvatiti spojnicu koja je povezivala kraći lanac između negvi s dužim lancem koji je išao oko podnožja stola i koji je još bio opleten oko oblica u naslonu stolca. Pa ipak, čak i sada, kad se oslobodila stola, i dalje je bila tako sputana da nije mogla prstima dohvatiti spoj. vratila se putem kojim je doiia I prošla kraj ormarića. Otvarala je ladicu za ladicom i pregledavala Stoje unutra. Kad je prošla kraj telefonske utičnice u zidu, zastala je i nemoćno se zagledala u nju. Ako je Edgler Vess vodio i nekakav život izvan života "pustolovnog ubojice", ako je radio nekakav posao i održavao nekakav društveni život da bi prikrio svoju pravu narav, onda je morao imati telefon; Za jednog psihotičnog ubojicu, koji je najednom nivou bjesomučno gubio vlast nad sobom. Vess je bio iznenađujuće pažljivi metodičan kad ostavljao ruševine tuđih života, ipak je svoje poslove vodio vrlo uredno i izbjegavao pogreške. Otvorila je nekoliko vratašaca kredenca i zavirila u ormariće, ali je u njima našla samo lonce. tave. čaše i tanjure. Uskoro je. međutim, odustala od telefona, kad je shvatila dagaje Vess. ako ga se već potrudio iskopčati i sakriti, zacijelo sakrio negdje izvan kuhinje i na mjestu gdje bi ga teško mogla nad čak i kad bi toj potrazi posvetila sate. Nastavila je otvarati ladice. U četvrtoj je našla plastičnu kutiju s pretincima i u njima zbirku malih kulinarskih alata i igračaka. Parkirala je stolac kraj otvorene ladice i sjela. Vani se doberrnan ponovno ushodao i sape su mu lupale brže nego prije, a uskoro se po verandi ustrčao gore-dolje i pritom još i cvilio Ive glasnije. Chvna nije shvaćala zašto se i dalje tako uzbuđuje. Više nije razbijala tanjure i prevrtala namještaj. Samo je mirno zavirivala u ladice pazeći da što manje zvecka lancima i nije Činila ništa čime bi uznemirila psa. On kao bio samo životinja, on nije mogao shvatiti složenost njezine situacije. Samo životinja. Pa ipak je zabrinuto trčao s kraja na kraj terase, pa ska-
ma 1 kao daje govorio: Dalje cd te ladice, kujol Izvukla je iz ladice vadičep s drvenim drškom, pogledala mu spiralni vršak, pa ga odbacila. Otvarač za boce. Ne. Nož za guljenje krumpira. Stru-gatica za kora od limuna. Ne. Pronašla je i teške hvataljke, duge dvadeset centimetara, kojima je Vfess vjerojatno vadio masline i ljutike i druge slične plodove iz tijesno nabijenih teglica. Vršci krakova bili su preveliki da udu u uske ključanice lisičina, paje stoga odbacila i njih, A onda je pronašla idealnu spravu: petnaestcentimetarsku Čeličnu iglu, mali ražanj za perad. Tucet ih je bio skupljen zajedno, povezan čvrsto stegnutom gumicom, i ona je oslobodila jednu od njih. Igla je bila kruta, promjer joj je bio oko dva milimetra i na jednoj je strani bila stanjena u Šiljak, dok je s druge bila centimetar široka petlja. Manje su takve igle služile za zatvaranje pilića dok se peku, no ova je bila za purana. Pomisao na sočnog pečenog purana smjesta joj je u misli dovela njegov miris. Usta su joj se napunila slinom i želudac joj je zarežao, paje požalila što nije pojela onaj sendvič sa sirom i šunkom koji joj je Vess bio složio. Uhvatila je iglu desnim palcem i srednjakom štedeći natekli kažiprst, pa gurnula šiljak u ključanicu na lijevoj lisičini. Pokusno je opipala i tako stvoNakon toliko godina, u radnoj sobi Edglera Vessa, još je Čula prasak pucnja i vidjela eksploziju Bobbvjcva lica; sjećanje je bilo živo kao nikada. Chvna nije znala iz kojeg je pištolja Memphis pucala, ali je streljivo očito bib krupnoga kalibra i za rezane glave koja se rasprskava pri udarcu, jer je razaranje što ga je stvaralo bilo strahovito. Spustila je dlanove s lica i pogledala u otvoreni kartotečni ormarić, Vess ko da je Chvna lako vidjela sva imena duž čitave ladice. Mnogo dublje u pozadini od Almesina fascikla bioje i jedan s oznakom TEMPLETON. Gurnula je ladicu i zatvorila je nogom. U toj je radnoj sobi našla i previše toga-pa ipak ništa što bi joj moglo tio kući ranije, prije nego što Chvna uspije pobjeći s Ariel. svjetla bi ga upozorila da nešto nije u redu. Tama bi ga, međutim, uljuljkala u sigurnost, pa kad bi prešao prag, možda bi joj se ukazala još jedna i zadnja prilika da ga ubije. Nadala se da do toga neće doći. Usprkos svem svom maštanju da bi mogla potegnuti otponac oružja uperena u Vessa. Chvna se nije željela sama i čak imala priliku daje prije njegova dolaska za pokus i ispali. Ona se znala boriti za opstanak i bila je borac, alije Vess bio više i od jednog i od drugog: nešto nedohvadjivo kao zvijezde, nešto što se spustilo iz visokih predjela tame. Ona mu nije bila dorasla i nije joj bilo do toga da Sve stubu po stubu, zibajući se na ogradi i najbrže što se usudila, Chvna se spustila u dnevnu sobu. Na nezastrtam prozoru nije bilo dobermana. Sat je na okviru kamina govorio daje već osam i dvadeset dvije minute i najednom joj se učinilo da se noć pretvorila u saonice na ledenoj padlUgasilaje svjetiljku pa kroz tamu zatapkala prema kuhinji. Tu je upaua razbijenom staklu. Dobermana nije bilo ni na stražnjoj verandi. U prozoru je odjela samo noć. Ušla je u praonicu bez prozora, pa za sobom pogasila kuhinjska svjetla i povukla vrata. Dolje u podnim, dakle, do radne klupe i ormarića sto Bi je nedavno vidjela. U visokim željeznim ormarićima s prorezima za ventilaciju na vratima. Chvnaje pronašla Limenke boje i laka. kistove i zaštitne krpe složene precizno kao fine lanene plahte. Čitav je jedan ormanćbio napunjen debelim jastucima s kojih se zibalo remenje od crne kožes kromiranim kopzadnjemje ormariću Vess spremio nekoliko električnih alata, pa tako i
la veliku zbirku svrdala u prozirnim plastičnim kurijama. U njoj je pronašla i zaštitne naočale od pleksiglasa. Iza radne je klupe bio produžni kabel sosam izvoda, alije u zidu, odmah kraj klupe, bila i dvostruka utičnica. Njoj je trebala baš ta niža, zato što bi onda mogla sjesti na pod. Jako svrdla nisu bila označena osim prema veličini. Chvna je pretpostavljala da su sva namijenjena radu u drvetu te da neće svrdlati lako -a možda ni uopće-kroz čelik. Ona, međutim, ionako nije kanila probijati Čelik: željela je samo razvaliti mehanizam brave na negvama, toliko koliko je potrebno da se otvore. Izabrala je svrdlo veliko otprilike koliko i ključanica na negvi, pa ga namjestila u steznu glavu i pritegla. Kad je bušilicu uhvatila objema rukama i pritisla otponac, iz nje se začuo oštar cvil. Spiralni se vrat vitkoga svrdla zavrtio tako brzo da se zamaglio, pa je na kraju izgledao glatko i Chvna je ispustila otponac, položila utihnulu bušilicu kraj sebe na pod i stavila zaštitne naočale. Dekoncentrirala ju je misao da ih je nosio i Vess. Bilo je to čudno, no ona je očekivala da će kroz njih sve vidjeti iskrivljeno, kao da su se molekule leća preobrazile magnetskom snagom kojom je Vess sve slike iz svog svijeta uvlačio očima. Ipak se ono stoje ugledala kroz naočale nije nimalo razlikovalo od onoga što je vidjela bez njih. samo joj je vidno polje bilo obrubljeno okvirima. Ponovno je objema rukama dohvatila bušilicu i stavila vršak svrdla u ključanicu negve što joj je opasivala lijevi gležanj. Kad je pritisnula otponac. čelik se zavrtio na čeliku uz paklensku škripu. Svrdlo je divlje posrnulo, iskočilo iz ključanice, pa poskočilo preko dva palca Široke negve, pijuckajući sitne iskre. Da joj refleksi nisu bili tako dobri, uzvitlano bi joj svrdlo prosvtdlak) nogu, ali je ispustila otponac i u zadnji čas naglo povukla bušilicu, pa tako izbjegla katastrofu. Moždaje uspjela oštetiti bravu. To nije mogla zasigurno znati, Alije ipak i dalje držala, a negva je bila sigumo zatvorena. Ponovno je umetnula svrdlo u ključanicu. Uhvatila je bušilicu čvršće nego prije 1 počela svrdlati pritišćući jače, kakojoj svrdlo ne bi iskočilo iz rupe. Čelik je škripao I Škripao, a iz meljave su se njegova vrška počeli dizati modri pramenovi smradnoga dima; ustitrala joj je negva bolno prirjskala gležanj usprkos čarapi koja je bila između njih. Bušilica Joj se tresla u rukama, koje su se najednom navlažile od hladnoga znoja stoje izbijao od napora da nad njom zadrži vlast. Iz ključanice se digao kovitlac metalnih opiljaka i zapljusnuo joj lice. Svrdlo je puklo i odlomljeni Joj je komadić prozviždao kraj glave, zveknuo o zid od betonskih blokira tako jako da je od njega odlomio komadić, pa zazvonio preko pcu romskoga poda kao napol zaustavljeno pištoljsko zrno. Lijevi ju je obraz zapekao. paje otkrila da joj se čelični opiljak zai> u meso. Bioje dug oko pola centimetra i tanak kao staklena krlioliii Uspjela gaje uhvatiti noktima i iščupati. Sitna je rupica krvarila; navrši Nakon toliko godina, u radnoj sobi Edglera Vessa. još je čula prasak pucnja i vidjela ekspbziju Bobbvjeva lica; sjećanje je bilo Živo kao nikada. Chvna nije znala iz kojeg je pištolja Memphis pucala, ali je streljivo očito bilo krupnoga kalibra i za rezane glave koja se rasprskava pri udarcu, jer je razaranje što gaje stvaralo bib strahovito. Spustila je dlanove šlica i pogledala u otvoreni kartotečni ormarić. Vess je imao fascikle u tri formata i oznake su bile postavljene pomaknuto, tako da je Chvna lako vidjela sva imena duž čitave ladice. Mnogo dublje u pozadini od Almesina fascikla bioje ijedan s ozn:' ta što bi joj moglo Gumi U toj je radnoj sobi našla I previše t
Prije nego stoje sišla skata, pogasila je sva svjeda.. tio kući ranije, prije nego što Chyna uspije pobjeći s Ariel, svjetla bi ga upozorila da nešto nije u redu. Tama bi ga. međutim, uljuljkala u sigurnost, pa kad bi prešao prag, možda bi joj se ukazala još jedna i zadnja prilika da ga ubije. Nadala se da do toga neće doći. Usprkos svem svom maštanju da bi mogla potegnuti otponac oružja uperena u Vessa. Chvna se nije željela s njim još jednom sukobiti, čak i kad hi pronašla sačmaricu i napunila je sama i čak imala priliku daje prije njegova dolaska za pokus i ispali. Ona se znala boriti za opstanak i bila je borac, alije Vess bio više i od jednog i od drugog: nešto nedohvatljivo kao zvijezde, nešto što se spustilo iz visokih predjela tame. Ona mu nije bila dorasla i nije joj bilo do toga da to još jednom dokazuje. Sve stubu po stubu, zibajući se na ogradi i najbrže Što se usudila, Chvna Sat je na okviru kamina govorio daje već osam i dvadeset dvije minute i najednom joj se učinilo da se noć pretvorila u saonice na ledenoj padini i da se one gibaju sve brže. Ugasila je svjetiljku pa kroz tamu zatapkala prema kuhinji. Tu je upalila fluorescentna svjeta da se ne spotakne o krhotine, padne i izreže se na razbijenom staklu. Dobermana nbe bib ni na suaznjoj verandi. U prozom je bdjela samo noć. Ušla je u praonicu bez prozora, pa za sobom pogasila kuhinjska svjetla i povukla vrata. Dolje u podrum, dalde, do radne klupe i ormarića šro ih Je nedavno vidjela. U visokim željeznim ormarićima s prorezima za ventilaciju na vratima, Qiyna je pronašla limenke boje i laka, kistove i zaštitne krpe složene pre-ozno kao fine lanene plahte. Čitav je jedan ormarić bio napunjen debelim jastucima s kojih se zibalo remenje od crne kože s kromiranim kopčama; nije imala pojma što bi to moglo biti, pa ih je ostavila na miru. U zadnjem je ormariću Vfess spremio nekoliko električnih alata, pa tako I Ujednoj ladici velikog sa alatom na kotačima Chvnaje prou.i m plastičnim kutijama. U njoj je pi našla i zaštitne naočale od pleksiglasa. Iza radne je klupe bio produžni kabel sosam izvoda, ali je u zidu. mah kraj klupe, bila i dvostruka utičnica. Njoj je trebala baš ta niža. ?.< što bi onda mogla sjesti na pod. iako svrdla nisu bila označena osim prema veličini, Chvnaje preli-stavljala da su sva namijenjena radu u drvetu te da neće svrdlati laki i a možda ni uopće - kroz čelik. Ona. međutim, ionako nije kanila pm jati čelik: željela je samo razvaliti mehanizam brave na negvama. tolik koliko je potrebno da se otvore. izabrala je svrdlo veliko otprilike koliko i ključanica na negvi, pa ga u mje5tila u steznu glavu i pritegla. Kad je bušilicu uhvatila objema tul... ma i pntisla otponac, iz nje se začuo oštar cvil. Spiralni se vrat vitkoj-, ' ' ' " i, paje na kraju izgledao glatko Chyna je ispustila otponac, položila utihnulu bušilicu kraj sebe na po. i stavila zaštitne naočale. Dekoncentriiala ju je misao da ih je nosio Vess. Bilo je to čudno, no ona je očekivala da će kroz njih sve vidjeti i tovljeno, kao da su se molekule leca preobrazile magnetskom snagm Ipak se ono stoje ugledala kroz naočale nije nimalo i ga što je vidjela bez njih, samo joj je vidno polje bib obrubljeno okvirnu. Ponovno je objema tukama dohvatila bušilicu i stavila vršak svrdl., ključanicu negve što joj je opasivala lijen gležanj. Kad je pritisnula < punac, čelik se zavrtio na čeliku uz paklensku škripu. Svrdlo je divlje i> sinulo, iskočilo iz ključanice, pa poskočilo preko dva palca široke negvi pijuckajući sitne Iskre. Da joj refleksi nisu bili tako dobri, uzvitlano bi |. i svrdlo prosvrdlalo nogu, alije ispustila otponac i u zadnji čas naglo jm vukla bušilicu, pa tako izbjegla katastrofu. Možda je uspjela oštetiti bravu. To nije mogla zasigurno znati. Ali je ipak i dalje držala, a negva Je bila sigumo zatvorena. Ponovno je umetnula svrdlo u ključanicu. Uhvatila je bušilicu Čvršće nego prije i počela svrdlati pritišćući jače, kakojoj svrdlo ne bi Iskočilo iz rupe. Čelik je Škripao i škripao, a iz
meljave su se njegova vrška počeli dizati modri pramenovi smradnoga dima: ustitrala joj Je negva bolno pritiskala gležanj usprkos čarapi koja je bila između njih. Bušilica joj se tresla u rukama, koje su se najednom navlažile od hladnoga znoja Sto je izbijao od napora da nad njom zadrži vlast. Iz ključanice se digao kovir-lac metalnih opiljaka i zapljusnuo joj lice. Svidb je puklo i odbmljem joj je komadić prozviždao kraj glave, zveknuo o zid od betonskih bloke-ta rako jako da je od njega odlomio komadić, pa zazvonio preko podrumskoga poda kao napol zaustavljeno pištoljsko zrno. lijevi ju je obraz zapekao, pa je otkrila da joj se čelični opiljak zabio Uspjela gaje uhvatiti noktima i iščupati. Sitna je rupica krvarila: na vrSci-majoj je prstiju bila krv i osjećala je kakojoj se tanki topli potočić proNakon toliko godina, u radnoj sobi Edglera Vessa. još je čula prasak pucnja i vidjela eksploziju Bobbvjeva lica; sjećanje je bib živo kao nikada. Chvna nije znala iz kojeg je pištolja Memphis pucala, alije streljivo očito bilo krupnoga kalibra I za rezane glave koja se rasprskava pri udarcu, jer je razaranje Sto gaje stvaralo bib strahovito. Spustila je dlanove s lica i pogledala u otvoreni kartotečni ormarić, Vess je imao fascikle u tri formata i oznake su bile postavljene pomaknuto, tako daje Chvna lako vidjela sva Imena duž čitave ladice. Mnogo dublje u pozadini od Almesina fascikla bioje i jedan s oznakom TEMPLETON. Gurnula je ladicu I zatvorila je nogom, U toj je radnoj sobi našla i previše toga-pa ipak ništa što bi joj moglo Prije nego stoje sišla s kata, pogasila je sva svjetla. Ako bi se Vessvraupozorila da nešto nije u redu. Tama bi ga. međutim, uljuljkala u sigurnost, pa kad bi prešao prag. možda bi joj se ukazala još jedna i zadnja prilika da ga ubije. Nadala se da do toga neće doći. Usprkos svem svom maštanju da bi mogla potegnuti otponac oružja uperena u Vessa. Chvna se nije željela s njim još jednom sukobiti, čak i kad bi pronašla sačmaricu! napunila je sama i čak imala priliku daje prije njegova dolaska za pokus i ispali. Ona se znala boriti za opstanak i bila je borac, alije Vess bio više i od jednog i od drugog: nešto nedohvatljivo kao zvijezde, nešto što se spustilo iz visokih predjela tame. Ona mu nije bila dorasla i nije joj bilo do toga da to još jednom dokazuje. Sve stubu po stubu, zibajući se na ogradi i najbrže što se usudila, Chvna se spustila u dnevnu sobu. Na nezastrtom prozoru nije bilo dobermana. Sat je na okviru kamina govorio daje već osam i dvadeset dvije minute i najednom joj se učinilo da se noć pretvorila u saonice na ledenoj padini i da se one gibaju sve brže. Ugasila Je svjetiljku pa kroz tamu zatapkala prema kuhinji. Tu je upalila fluorescentna svjeta da se ne spotakne o krhotine, jtadne i izreže se na razbijenom staklu, Dobermana nije bilo ni na stražnjoj verandi. U prozom je bdjela samo noć. Ušla je u praonicu bez prozora, pa za sobom pogasila kuhinjska svjetla i jmvukla vrata. Dolje u podrum, dakle, do radne klupe ¦ ormarića što ih je nedavno vidjela. Chvnaje pronašla limenke boje i laka, kistove i zaštitne krpe složene prclim jastucima s kojih se zibalo remenje od crne kože s kromiranim kopčama; nije imala pojma Sto bi to moglo biti. pa ih je ostavila na miru. U U jednoj ladici velikog sanduka s alatom na kotačima Chvna je pronašla veliku zbirku svrdala u prozirnim plastičnim kurijanta. U njoj je pronašla i zaštitne naočale od pleksiglasa. Iza radne je klupe bio produžni kabel s osam izvoda, alije u zidu. odmah kraj Idupe, bila i dvostruka utičnica. Njoj je trebala baš ta niža, zato što bi onda mogla sjesti na pod. lako svrdla nisu bila označena osim prema veličini, Chvna je pretpostavljala da su sva namijenjena radu u drvetu te da neće svrdlati lako -a možda ni uopće - kroz čelik. Ona, međutim, ionako nije kanila probijati čelik: željela je samo razvaliti mehanizam brave na negvama, toliko
Izabrala je svrdlo veliko otprilike koliko i ključanica na negvi, pa ga namjestila u steznu glavu I pritegla. Kad je bušilicu uhvatila objema rukama i pritisla otponac, iz nje se začuo oštar cvil. Spiralni se vrat vitkoga svrdla zavrtio tako brzo da se zamaglio, pa je na kraju izgledao glatko t Chvnaje ispustila otponac. položila utihnulu bušilicu kraj sebe na pod i stavila zaštitne naočale. Dekoncentrirala ju je misao da ih je nosio i Vess. Bib je to čudno, no ona je očeldvala da će kroz njih sve vidjeti iskrivljeno, kao da su se molekule leća preobrazile magnetskom snagom kojom je Vess sve slike Iz svog svijeta uvlačio očima. Ipak se ono što je ugledala kroz naočale nije nimalo razlikovalo od onoga Stoje vidjela bez njih, samo joj je vidno polje bio obrubljeno okvirima Ponovno je objema rukama dohvatila bušilicu i stavila vršak svrdla u ključanicu negve Sto joj je opasivala lijevi gležanj. Kad je pritisnula otponac, čelik se zavrtio na čeliku uz paklensku Škripu, Svrdla je drvlje posrnulo, iskočilo iz ključanice, pa poskočilo preko dva palca široke negve, pijuckajući sitne iskre. Da joj refleksi nisu bili tako dobri, uzvitlano bi joj svrdlo prosvrdlalo nogu, alije Ispustila otponac i u zadnji čas naglo povukla bušilicu, pa tako izbjegla katastrofu. Možda je uspjela oStetiti bravu, lb nije mogla zasigurno znati. Ali je ipak i dalje držala, a negva je bila sigumo zatvorena. Ponovno je umetnula svrdlo u ključanicu. Uhvatila je bušilicu čvršće nego prije i počela svrdlati pritišćući jače. kako joj svrdlo ne bi iskočilo iz rupe. Čelik je škripao i škripao, a iz meljave su se njegova vrška počeli dizati modri pramenovi smradnoga dima: ustitrala joj je negva bolno pritiskala gležanj usprkos čarapi koja je bila između njih. Bušilica joj se tresla u rukama, koje su se najednom navlažile od hladnoga znoja stoje izbijao od napora da nad njom zadrži vlast. Iz ključanice se digao kovitlac metalnih opiljaka i zapljusnuo joj lice. Svrdlo je puklo i odlomljeni joj je komadić prozviždao kraj glave, zveknuo o zid od betonskih btokc-ta tako jako da je od njega odlomio komadić, pa zazvonio preko podrumskoga poda kao napol zaustavljeno piStoljsko zrno. Lijevi ju je obraz zapekao. paje otkrila da joj se čelični opiljak zabio u meso. Bioje dug oko pola centimetra i tanak kao staklena krhotina. Uspjela gaje uhvatiti noktima I ISČupati. Sitnaje rupica krvarila; na vrSciPonovno je zabusila u ključanicu. Negva joj se na desnom gležnju sama otvorila. Niti minutu potom uspjela je probiti i bravu na drugoj negvi. Chvnaje spustila bušilicu i nesigurno se uspravila, dok su joj u nosala rukama sujoj, n Ti, joi I a nakon stoje prije tek nekoliko sa osloboditi. a bušilicu nije mogla d ik u drugoj busi b > bi mogla osloboditi i ruke. to su pred njom, osim lisičina, stajali još mnogi izazovi, iako bijeg još bio nipošto siguran, kad je krenula uza stube Chvna je osjetila kako jj raste likovanje. Koračala je sve s nogom preko noge, a ne svlada-samo jednu po jednu stubu zato što su to od nje tražile negve, pa akutaSa uza stube unatoč slabosti i drhtavici u mišićima i pritom se čak ni naslonila na ogradu: tako je došla do odmorišta i stigla u pra-u, prošla kraj perilice i sušilice. I tu je najednom naglo zastala s njim jurila u kuhinju, umirena onim toto-tara-fato ustitrale vodovodne Zastala je na pragu dok joj se di ti i srce koje je dotad grmjelo ot zagrmjelo strahom ot mogla s a, pa ka :ušto. ie čula ni je r
bi nadjačalo ono bubanje u prsi mi mogla. Šaiite su klizile glatko, nečujno, i vrata su se otvorila u kuhinju, koja je bib mračna kakvom ju je i ostavila. Pronašla je sklopku, zastala, šldjocnula i na nju nije čekao Vess. Hoće li više ikad u Životu moći bez strepnje proći kroz vrata? Iz ladice u kojoj je prije vidjela zbirku noževa, Chyna je izvadila mesarsku nožinu s izlizanom drškom od orahovine. Položila ju je na pult kraj sudopera. Iz drugog je ormarića uzela čašu. napunila je hladnom vodom iz pipe, pa je Čitavu iskaplla dugim gutljajima i tek je onda spustila s usana. Ništa stoje popila u životu nije joj tako leglo kao ta dva decilitra. U hladnjaku je pronašla neotvoreni kolač od kave s bijelom glazurom. l imetom i orasima. Oderalajeomot i otkinula komadić. Stajala je nad umivaonikom i proždrljivo jela, gurala kolač u usta dok joj se obrazi nisu napeli, halapljivo lizala kremu s usana, dok su mrvice kolača i oraha padale pa ponovno prasnula u smijeh. U oluji osjećaja. Ah je to bilo sasvim u redu. Oluje uvijek prođu, prije ili kasnije, i pročiste dušu. Došla je sve dotle. No ipak je pred njom bio još toliki put. To je bilou dlan. ali ili nije progutala. Natočila je još čašu vode, pa uzela aspirin Zapjevala je Učrnih ja ro na svoj način, iz Sinatrinog standardnog re mara, pa dodala: 'Popila jebeni aspirin na svoj način.'' Nasmijala se i jela još malo kolača od kave. i na trenutak se osjetila ludom od s zbog uspjeha. u noći podsjetila se. dobermani u mraku, prokleti zajebani n titkips ! velikim zubimi la klinčanici s ključevima kraj police s mirodijama, na jednom s iri klina stajali ključevi motorne kućice; ostali su klinovi bili pr ;s je očito pazio na ključeve zvučno izolirane ćelije pa ih je zac Ino nosio sa sobom. ¦ohvatilaje mesarski nož i nedojedeni kolač, pa ugasila svjetlo i Chvnaje znala te dvije egzotične riječi, kao što je znala zato Sto se kao mala djevojčica s njima susrela u knjigan i Madaleine L'Engle i Roberta Louisa Stevensona i Kenne I svaki put kad bi naišla na nepoznatu riječ, pogledala bi džepni rječnik, dragocjeni imetak Što ga je nosila sa sob pu na kraju nije držala još s starosti, da je još jedva uspiji log celofana. ia selotejpa. ispucala od iti definicij Debela u virile iz zglobnika za otprilike dva milimetra čitavim njihovim o Između oruđa u ormariću na kotačima Chvnaje izabrala čekić Pomoću stolca bez naslona, što je stajao uz radnu klupu, i kor vrata predsoblja. Onda je stavila mesarski nož na gumenu pri podu predvorja, tako da joj bude nadohvat ruke. Gurnula je ustranu poklopac Špijunke na unutraSnjim vratim častom svjetlu ugledala sastanak lutaka. Nekima su oči blistale Stera, a nekima su bile mračne kao u izvjesnih dobermana, Ariel je sjedila u golemom naslonjaču s nogama povučenim sjedalice. Glava joj je bila nagnuta, a lice zastrto slapom kose. kao da spava-samo što sujoj šake u krilu bile čvrsto skupljen Ako su joj oči bile otvorene, onda je zurila u šake. "— m samo ja", rekla je Chvna. Djevojka ni .mljen bušilic e, Sad je
izabrala malo veće svrdo i pritegla ga č Ponovno je zabusila u ključanicu, Negva joj se na desnom gležnju sama otvorila. Niti minutu notom uspjela je probiti i bravu na drugoj negvi. Chvna je spustila bušilicu 1 nesigurno se uspravila, dok su joj u nogama titrali svi mišići. Tresla se ne toliko od bolova, ne zbog slabosti i gladi, nego zato što se oslobodila okova nakon stoje prije tek nekoliko sati bila u tako ljutom očaju. Uspjela se osloboditi. Na rukama su joj. međutim, još bile lisičine, a bušilicu nije mogla držati jednom rukom dok u drugoj buši bravu. Ipak je već došla na ideju kako bi mogla osloboditi i ruke. Iako su pred njom. osim lisičina, stajali još mnogi izazovi, iako bijeg još nije bio nipošto siguran, kad je krenula uza stube Chynaje osjetila kako s nogon ie stuba, no sad je la je t vala samo jednu po jednu stubu zato š nije Čak ni naslonila na ogradu; tako je i kama na kvaki zatvorenih vrata, jer st putom jurila u kuhinju, umirena onim t cijevi u zidu. ali samo da bije Vess zaskočio. Zastala je na pragu dok joj se dah nije smirio, ali nij li i srce koje je dotad grmjelo od uzbuđenja i strmi zagrmjelo strahom od Edglera Vessa. Nekoje vrijeme osluškivala navratima, pa kad nije čula ništa što bi nadjačalo ono bubanje u prsima, okrenula je kvaku stoje mirnije mogla. Šarke su klizile glatko, nečujno, i vrata su se otvorila u kuhinju, koja je bila mračna kakvomju je 1 ostavila. Pronašla je sklopku, zastala, Skljocnula - i na nju nije čekao Vess. Hoće li više ikad u životu mođ bez strepnje proći kroz vrata? Iz ladice u kojoj je prije vidjela zbirku noževa, Chvna je izvadila mesarsku nožinu s izlizanom drškom od orahovine. Položila ju je na pult kraj sudopera. Iz drugog je ormarića uzela čašu, napunila je hladnom vodom iz pipe, pa je čitavu iskapila dugim gutljajima i tek je onda spustila s usana. Ništa Sto je popila u životu nije joj tako leglo kao ta dva decilitra. U hladnjaku je pronašla neotvoreni kolač od kave s bijelom glazurom, cimetom i orasima. Oderala je omot i otkinula komadić. Stajala je nad umi-1 i proždrljivo jela, gurala kolaču u! li, halapljivo lizala kl s kolači je još Čašuv Zapjevala je Učinihja ta na svojnatin, iz Sinatrinog standardnog re toara. pa dodala: "Popila jebeni aspirin na svoj način," Nasmijala se i jela još malo kolača od kave. i na trenutak se osjetila ludom od si zbog uspjeha. Psi rani u notS, podsjetila se. dobermani u mraku, prokleti zajebani» a klinčanici s ključevima kraj poUce s mirodijama, najednom si . četiri klina stajali ključevi motorne kućice: ostali su klinovi bili pra s je očito pazio na ključeve zvučno izolirane ćelije pa ih je zaci Zglobnik i stožetnica. Chynaje znala te dvije egzotične riječi, kao što je znala i tolike drugi zato što se kao mala djevojčica s njima susrela u knjigama C. S. lesviv i Madaleine L'Engle i Roberta Louisa Stevensona i Kennetha Grahamea I svaki put kad bi naišla na nepoznatu riječ, pogledala bi u raskupusa.i džepni rječnik, dragocjeni imetak stoga je nosila sa sobom kamo gen. bije odvukla njezina nemirna majka, iz godine u godinu, dok ga na oku pu na kraju nije držala još samo tolika množina selotejpa, ispucala od starosti, dajejoS jedva uspijevala pročitati definidje kroz trake požutje-log celofana.
StoŽernica. Tako se zvala ona osovinica u stožeru, koja bi se zakrenula kad god bi se vrata otvorila ili zatvorila, Debela unutrašnja vrata zvučno izoliranog predsoblja bila su providena s tri šarke. Stožemice u Šarkama imale su lagano zaobljene glave koje su virile iz zglobnika za otprilike dva milimetra čitavim njihovim opsegom. Između oruđa u ormariću na kotačima Chvnaje izabrala čekić i odvijač. Pomoću stolca bez naslona, što je stajao uz radnu krupu, i komadića drva, koji joj je poslužio kao klin. podigla je i otvorila vanjska tapecirana vrata predsoblja. Onda je stavila mesarski nož na gumenu prostirku na podu predvorja, tako da joj bude nadohvat ruke. Gurnula je ustranu poklopac špijunke na unutrašnjim vratima i u ružištera. a nekima su bile mračne kao u izvjesnih dobermana. e sjedila u golemom naslonjaču s nogama povučenim na jastuk e. Glav, oj šak Ie čvrsto skupljenDjevojka nije odgovorila. Oslobodila je osovinu slomljenog svrdla iz bušilice i bacila je. Sad je izabrala malo veće svrdo i pritegla ga čeljustima glave. Ponovno je zabusila u ključanicu. Negva joj se rta desnom gležnju saChyna je spustila bušilicu i nesigurno se uspravila, dok sujoj u nogadi, nego zato što se oslobodila okova nakon što je prije tek nekoliko sati bila u tako ljutom očaju. Uspjela se osloboditi. Na rukama sujoj. međutim, još bile lisičine, a bušilicu nije mogla držati jednom nikom dok u dragoj buši bravu. Ipak je već došla na ideju kako bi mogla osloboditi 1 ruke. lako su pred njom, osim lisičina, stajali još mnogi izazovi, iako bijeg još nije bio nipošto siguran, kad je krenula uza stube Chvna je osjetila kako u njoj raste likovanje. Koračala je sve s nogom preko noge. a ne svladavala samo jednu po jednu stubu zato Što su to od nje tražile negve, pa je skakulala uza stube unatoč slabosti i drhtavici u mišićima i pritom se nije čak ni naslonila na ogradu; tako je došla do odmoriita i stigla u praonicu, prošla kraj perilice I sušilice. 1 tu je najednom naglo zastala s rukama na kvaki zatvorenih vrata, jer se sjetila kako je Jutros tim istim putom jurila u kuhinju, umirena onim tata-tata-tata ustitrale vodovodne cijevi u zidu, ali samo da bije Vess zaskočio. Zastala je na pragu dok joj se dah nije smirio, ali nije tako mogla smiriti i srce koje je dotad grmjelo od uzbuđenja i strmine stuba, no sadje zagrmjelo strahom od Edglera Vessa. Neko je vrijeme osluškivala na vratima, pa kad nije čula ništa Sto bi nadjačalo ono bubanje u prsima, okrenula je kvaku stoje mirnije mogla. Šarke su klizile glatko, nečujno, i vrata su se otvorila u kuhinju, koja je bila mračna kakvomju je i ostavila. Pronašla je sklopku, zastala, skljocnula Iz ladice u kojoj je prije vidjela zbirku noževa. Chyna je Izvadila mesarsku nožinu s izlizanom drškom od orahovine. Položila ju je na pult Iz drugog je ormarića uzela čašu, napunila je hladnom vodom iz pipe. paje čitavu iskapila dugim gutljajima i tek je onda spustila s usana. Ništa stoje popila u životu nije joj tako leglo kao ta dva decilitra. II hladnjaku je pronašla neotvoreni kolač od kave s bijelom glazurom, cimetom i orasima. Oderala je omot i otkinula komadić. Stajala je nad umivaonikom i proždrljivo jela. gurala kolač u usta dok joj se obrazi nisu napeli. halapljivo lizala kremu s usana, dok su mrvice kolača i oraha padale pa ponovno prasnula u smijeh. U oluji osjećaja^Ali je to bilo sasvim ii redu. Oluje uvijek prođu, prije ili kasnije, i pročiste dušu.
S police sa začinima uzela je bočicu aspirina. Uzela je dvije tablete na dlan. ah ih nije progutala. Natočila je još čašu vode, pa uzela aspirin, pa joS dva. Zapjevala je Učinihja ta na svoj način, iz Sinatrinog standardnog repertoara, pa dodala: "Popila jebeni aspirin na svoj način." Nasmijala se i pojela još malo kolača od kave, i na trenutak se osjetila ludom od sreće zbog uspjeha. tički psi s velikim zubima i očima crnim kao u zmije. Na klinčanici s ključevima kraj police s mirodijama, najednom su od Četiri klina stajali ključevi motorne kućice; ostali su klinovi bili prazni. Vess je očito pazio na ključeve zvučno izolirane ćelije pa ih Je zacijelo Dohvatila je mesarski nož i nedojedeni kolač, pa ugasila svjetlo u kuhinji i spustila se u podrum. # Chvnaje znala te dvije egzotične riječi, kao stoje znala i tolike druge, zato što se kao mala djevojčica s njima susrela u knjigama C. S. Levvisa i Madaleine L'Engle i Roberta Louisa Stevensona I Kennetha Grahamea. I svaki put kad bi naišla na nepoznatu riječ, pogledala bi u raskupusani bije odvukla njezina nemirna majka, iz godine u godinu, dok ga na okupu na kraju nije držala još samo tolika množina selotejpa. ispucala od starosti, da je još jedva uspijevala pročitati definicije kroz trake požutieStožemica, Tako se zvala ona osovinica u stožeru, koja bi se zakrenula kad god bi se vrata otvorila ili zatvorila. Zglobnik. To je ona košuljica - ili cijev - u kojoj se okretala stožemica. Debela unutrašnja vrata zvučno izoliranog predsoblja bib su previđena s tri šarke. Stožemice u šaikama imale su lagano zaobljene glave koje su virile iz zglobnika za otprilike dva milimetra čitavim njihovim opsegom. Između oruđa u ormariću na kotačima Chvnaje Izabrala čekić i odvijač. va. koji joj je poslužio kao klin, podigla je i otvorila vanjska tapecirana vrata predsoblja. Onda je stavila mesarski nož na gumenu prostiiku na podu predvorja, tako da joj bude nadohvat ruke. Cumula je ustranu poklopac špijunke na unutrašnjim vratima i u ružičastom svjetlu ugledala sastanak lutaka. Nekima su oči blistale kao u guštera, a nekima su bile mračne kao u izvjesnih dobermana. laj svijet proteže i izvan zidova njezine ćelije, i budući da ga nije mogla vizualizirati, nije mogla ni prijeći prag koji bije odveo do njega. Chyna je ispustila Arielinu ruku. izabrala je lutku - šarmanto lice od neglaziranog porculana sa zlatnim uvojcima i naslikanim zelenim očima, koja je preko modre haljine nosila bijelu pregaču s izvezenim ukrasnim rupicama. Pritisnula ju je djevojčici na prsa i ponukala je da je zagrli. Ona nije znala zastoje ta zbirka tu, no možda Ariel voli lutke, u kojem bi slučaju mogla poći za njom ako bi joj dala bar jednu daje tješi. U prvi čas Ariel nije reagirala, nego je samo stajala s jednom rukom i dalje stisnutom u šaku na boku, dok joj je druga bila napola otvorena kao raćji krak. A onda, ne maknuvši pogled s dalekih vidika, objema je ni dama uhvatila lutku, dohvatila je za noge. Poput sjene ptice u letu. preko lica joj je prošao divlji izraz, no potom i nestao prije nego što gaje i mogla jasno pročitati. Okrenula se. zamahnula lutkom kao maljem, pa joj smrskala glavu o ploču stolića za ručavanje. rasula joj lice od neglaziranog porculana. Chyna se prenula i rekla: "Zlato. ne", pa je uhvatila za ramena. Ariel se otela Chvni iz ruku i ponovno tresnula lutkom po stolu, jače nego prije, a Chjma je ustuknula, ne od straha nego iz uvažavanja djevojčina gnjeva. Ta srdžba je bila pravednički gnjev, ne samo autističko grčenje, usprkos činjenici daje i dalje bila bez izraza na licu.
Nastavila je lupati lutkom o stol, sve dok se razbijena glava nije odlomila i zakotrljala preko sobe i odskočila od zida. sve dok joj obje ruke nisu pulde i otpale, sve dokje nije nepovratno upropastila. A onda ju je ispustila i ostala tako. uzdrhtala. s rukama ovješenim uz bokove. I dalje je zurila u NegdjeJiju i sa Chvnom više nije bila ništa više nego prije. S polica, s vrhova ormarića, iz sjenovitih kutova sobe, lutke su sve to pažljivo promatrale, kao da ih je ta njezina provala bijesa ugodno uzbudila, i na neki se način naslađujući prizorom kako bi se njime naslađivao i sam Vess daje kojim slučajem bio tu. Chvnaje željela zagrliti djevojčicu, ali to nije mogla zbog lisičina. Umjesto toga joj je dotakla lice i poljubila je u čelo. "Ariel, netaknuta i živa," Ukočena, uzdrhtala, Ariel se njje ni odgurnula od Chyne niti se na nju naslonila. Njezina se drhtavica postupno slegla. "Treba mi tvoja pomoć", zavapilaje Chvna. "Trebaš mi." Ovaj put je Ariel dopustila daje kao mjesečar ku izvede iz ćelije. Prešle su preko srušenih vrata i kroz predsoblje. U podrumu je Chvna digla bušilicu s poda, ukopčala je u utičnicu u zidu i stavila je na radnu ;e mogla orijentirati, ali je bila sigurna da t5. psi su čekali i Edgler Vess ivima o povratku kući i svom Dok jeAezuspješno pokušavala natjerati djevojčicu da na njoj izoštri pogled. Chyna joj je objašnjavala što trebaju učiniti. Možda bi i mogla tako u lisičinama upravljati motornom kućicom, iako ne bez izvjesnih ta bijeg, o iti prosvrdDjevojčica nije dala nikakva znaka daje čula i riječ od svega što joj je Chvna rekla. Zapravo, prije nego što je Chvna i završila, Arieline su se usne ponovno pokrenule u nijemom razgovoru s nekakvim fantomom; pritom nije "govorila" stalno, nego bi s vremena na vnjeme ustajala kao da prima odgovor od nekog zamišljenog prijatelja. Chvna joj je, međutim, ipak pokazala kako se drži bušilica i gdje se pritišće otponac. Djevojčica nije ni trepnula na nenadani krik motora i zvižduk uzvrćenog svrdla što je rezalo zrak. "Sadje drži", reklaje Chyna. Nesvjesna zbivanja. Ariel je stajala s rukama na bokovima, ruku napola otvorenih i prstiju svijenih, kakvi su bili sve otkako su ispustili uništenu lutku. U njezinoj Negdjeliji. u kojoj nema satova, djevojčici pojam vrijeme ni-Chvnaje stavila bušilicu na klupu. Povukla je djevojčicu pred alat i staAriel se nije odmaknula niti pustila da joj ruke kliznu, ali ga nije ni podigla. Chyna je znala da ju je djevojčica čula. da Je shvatila situaciju i da. na nekom nivou. Čezne da joj pomogne. "Sve su naše nade u tvojim rukama, zlato. I ti to možeš." Donijela je klupicu radne klupe svratiju predsoblja, kojom su bila poduprta da se ne zatvore, i sjela. Stavila je ruke na radnu idupu i okrenula zapešća da izloži sićušnu ključanicu na lijevoj lisičini. Dok je tako zurila u zid od bloketa, kroz zid od bloketa, i nijemo razgovarala s parapsihološkim prijateljem iza svih tih zidova, Ariel kao da nije bila ni svjesna postojanja bušilice. A možda to za nju i nije bila bušilica nego nešto sasvim drugo, nešto što ju je ispunjalo nadom ili strahom, nešto o čemu je razgovarala sa svojim zamišljenim prijateljem. Čak kad bi djevojčica i dohvatila bušilicu i izoštrila pogled na lisičine, pritom Chyni ne probuši dlan ili zapešće bili su još mršaviji,
S dnige pak strane, iako je vjerojatnost spasenja od svih nevolja i neprijatelja u njezinu Životu uvijek bila mrisava, Chvna je ipak preživjela bezbmj-i i požudnih potraga. Spast irežhdjavi mujec ni u slučaju Laure Templeton: bila je sr. ada. 1 ako djevojčica pokusa i ne uspije, čelika ošteti meso. Chvna je neće kriviti i sam pokušaj pobjeda, a je da Ariel želi pokušati. to nikad prije njje bila spremio/ svijet proteže i izvan zidova njezine ćelije, i budući da ga nije mogla vizualizirati. nije mogla ni prijeći prag koji bi Je odveo do njega. Chjma je ispustila Arielinu tuku. Izabrala je lutku - šarmanto lice od neglaziranog porculana sa zlatnim uvojcima i naslikanim zelenim očima, koja je preko modre haljine nosila bijelu pregaču s izvezenim ukrasnim rupicama. Pritisnula ju je djevojčici na prsa i ponukala je da je zagrli. Ona nije znala zašto je ta zbirka tu, no možda Ariel voli lutke, u kojem bi slučaju mogla poći za njom ako bi joj dala bar jednu daje tješi. U prvi čas Ariel nije reagirala, nego Je samo stajala s jednom nikom i dalje stisnutom u šaku na boku. dok joj je druga bila napola otvorena kao račji krak. A onda. ne maknuvši pogled s dalekih vidika, objema je rukama uhvatila lutku, dohvatila je za noge. Poput sjene ptice u letu, preko lica joj je prošao divlji izraz, no potom i nestao prije nego što ga je i mogla jasno pročitati. Okrenula se, zamahnula lutkom kao maljem, pa joj smrskala glavu o ploču stolića za ručavanje, rasula joj lice od neglaziraChyna se prenula i rekla: "Zlato, ne", pa je uhvatila za ramena. Ariel se otela Chyni iz ruku i ponovno tresnula lutkom po stolu, jače nego prije, a Chvrra je ustuknula, ne od straha nego iz uvažavanja djevojčina gnjeva. Ta srdžba je bila pravednički gnjev, ne samo autističko grčenje, usprkos činjenici da je I dalje bila bez Izraza na licu. Nastavila je lupati lutkom o stol, sve dok se razbijena glava nije odlomila i zakotrljala preko sobe i odskočila od zida, sve dok joj obje ruke nisu pukle i otpale, sve dokje nije nepovratno upropastila. A onda ju je ispustila i ostala tako, uzdrhtala, s rukama ovješenim uz bokove, I dalje je zurila u Negdjeliju i sa Chvnom vile nije bila ništa više nego prije, S polica, s vrhova ormarića, iz sjenovitih kutova sobe, lutke su sve to pažljivo promatrale, kao da ih je ta njezina provala bijesa ugodno uzbudila, i na neki se način naslađujući prizorom kako bi se njime naslađivao i sam Vess da je kojim slučajem bio tu. Chvnaje željela zagrliti djevojčicu, ali to nije mogla zbog lisičina. Umjesto toga joj je dotakla lice i poljubila je u čelo. Ukočena, uzdrhtala, Ariel se nije ni od| naslonila. Njezina se drhtavica postupno "Treba mi tvoja pomoć", zavapilaje Chyna. "Trebaš mi." Ovaj put je Ariel dopustila da je kao mjesečarku izvede iz ćelije. Prešle su preko srušenih vrata i kroz predsoblje. U podrumu je Chyna digla bušilicu s poda. ukopčala je u utičnicu u zidu i stavila je na radnu klupu. Nije imala sat po kojem bi se mogla orijentirati, alije bila sigurna da je devet sati već i došlo i prošlo. A vani u noći. psi su čekali i Edgler Vess je bio negdje na poslu, zabavljen budnim snovima o povratku kući i svom Dok je bezuspješno pokušavala natjerati djevojčicu da na njoj izoštri pogled. Chyna Joj je objašnjavala što trebaju učiniti. Možda bi i mogla tako u lisičinama upravljati motornom kućicom, iako ne bez izvjesnih na kraj s dobermani ma tako u okovima bilo bi mnogo teže. Možda i nemoguće. Ako žele što bolje iskoristiti vrijeme preostalo do Vessova povratka i iskoristiti sve šanse za bijeg, onda će joj Ariel morati prosvrdlati brave na lisičinama. Djevojčica nije dala nikakva znaka daje čula i riječ od svega Što joj je Chyna rekla. Zapravo, prije nego što Je Chvna i završila, Arieline su se usne ponovno pokrenule u nijemom
razgovoru s nekakvim fantomom: pritom nije "govorila- stalno, nego tri s vremena na vrijeme zastajala kao da prima odgovor od nekog zamišljenog prijatelja. Chynajoj je. međutim, ipak pokazala kako se drži bušilica i gdje se pritišće otponac. Djevojčica njje ni trepnula na nenadani krik motora i zvižduk uzvrćenog svrdla stoje rezalo zrak. "Sad Je drži", rekla je Chvna. Nesvjesna zbivanja, Ariel je stajala štukama na bokovima, ruku napola otvorenih i prstiju svijenih. kakvi su bili sve otkako su ispustili uništenu lutku. "Nemamo previše vremena, zlato." U njezinoj Negdjeliji, u kojoj nema satova, djevojčici pojam vrijeme nije značio ništa. Chyna je stavila bušilicu na klupu. Povukla je djevojčicu pred alat i stavou, čezni je djevojčica čulf _ m rukama, zlato. I ti to možeš." ¦laje klupicu radne klupe s vratiju predsoblja, kojom su bila r la se ne zatvore, i sjela. Stavila je ruke na radnu klupu i okrei :ća da izloži sićušnu ključanicu na lijevoj lisičini, ; tako zurila u zid od bloketa, kroz zid od bloketa, i nijemo n i s parapsihološkim prijateljem iza svih tih zidova. Ariel kao ni svjesna postojanja bušilice. A možda to za nju i nije bila bu nego nešto sasvim drugo, nešto što ju je ispunjalo nadom ili st lo mršavi. A izgledi d, hom. Čak kad bi djevojčica i dohvatila bušilicu J izgledi da bi mogla valjano obaviti zadaću bil pritom Chvni ne probuši dlan ili zapešće bili su još mršaviji. S druge pak strane, iako je vjerojatnost spasenja od svih nevolja i neprijatelja u njezinu životu uvijek bila mršava. Chvnaje ipak preživjela bezbrojne noći krvožednog bijesa i požudnih potraga. Spasenje je. naravno, nešto sasvim različrto od piežhHjavanja, ali mu je ono pretpostavka. Pa ipak. sad je bila spremna učiniti i ono za što nikad prije nije bila spremna, čak ni u slučaju Laure Templeton: bila je spremna vjeromo. Vjerovati bez ograda. I ako djevojčica pokuša i ne uspije, i ako joj bušilica klizne i umjesto čelika ošteti meso. Chvnaje neće kriviti zbog neuspjeha. Ponekad je čak i sam pokušaj pobjeda. A znala je da Ariel želi pokušati. Možda čil u.Chynajuje nukala d ne nije i mogla ni prijeći prag ke la Arieli m očim, koja je preko modre haljine nosila bijelu pregaču s izvezenlrr mpicama. Pritisnula ju je djevojčici na prsa I ponukala je da je zagrli. bi slučaju mogla poći za njom ako bi joj dala bar jednu daje tješi. U prvi čas Ariel nije reagirala, nego je samo stajala s Jednom rukom i dalje stisnutom u šaku na boku, dok Joj je druga bila napola otvorena kao račji krak. A onda. ne maknuvši pogled i dalekih vidika, objema je rukama uhvatila lutku, dohvatila je za noge. Poput sjene ptice u letu, preko lica joj je prošao divlji izraz, no potom i nestao prije nego što gaje i mogla jasno pročitati. Okrenula se, zamahnula lutkom kao maljem, pa joj smrskala glavu o ploču stolića za ručavanje, rasula joj lice od neglazirai: "Zlato, ne", pa je uhvatila u la Chvni iz ruku i ponovno tri nego prije, a Chvna je ustuknula, vojđna gnjeva. Ta srdžba je bila pravednički gnjev, ne samo autističko grčenje. usprkos činjenici da je i dalje bila bez izraza na licu.
Nastavila je lupati lutkom o stol, sve dok se razbijena glava nije odlomila i zakotrljala preko sobe i odskočila od zida. sve dok joj obje ruke nisu pukle i otpale, sve dok je nije nepovratno upropastila. A onda ju je ispustila i ostala tako. uzdrhtala. s rukama ovješenim uz bokove. I dalje je zurila u Negdjeliju i sa Chvnom više nije bila ništa više nego prije. S polica, s vrhova ormarića, iz sjenovitih kutova sobe. lutke su sve to pažljivo promatrale, kao da ih je ta njezina provala bijesa ugodno uzbudila, i na neki se način naslađujući prizorom kako bi se njime naslađivao i sam Vess da je kojim slučajem bio tu. Chvnaje željela zagrliti djevojčicu, ali to nije mogla zbog lisičina. Umjesto toga joj je dotakla lice i poljubila je u čelo. "Ariel. netaknuta i živa." Ukočena, uzdrhtala. Ariel se njje ni odgurnula od Chyne niti se na nju naslonila. Njezina se drhtavica postupno slegla. "Treba mi tvoja pomoć", zavapila je Chjna. "Trebaš mi." Ovaj put je Ariel dopustila da je kao mjesečaiku izvede iz ćelije. to srušenih vrata i kroz predsoblje, U podrumu je Chyna laje. mogla orijentirati, ali je bila sigurni A vani u noći, psi su čekali 1 Edgler ^ i budnim snovima o povratku kući i s\ >ilo bi mnogo teže. Možd.i laćejoj Ariel morati prosvul i i riječ od svega što joj i. Chvna rekla. Zapravo, prije nego što je Chvna i završila, Arieline usne ponovno pokrenule u nijemom razgovoru s nekakvim fantomon pritom nije "govorila" stalno, nego bis vremena na vrijeme zastajala k.i da prima odgovor od nekog zamišljenog prijatelja. Chvna jojje, međutim, ipak pokazala kako se drži bušilica i gdje se pr lišće otponac. Djevojčica nije ni trepnula na nenadani krik motora i zvi, duk uzvrćenog svrdla što je rezalo zrak. Nesvjesi je Chvna. bušilici ijoj nema satova, djevojčici pojam vriji ia klupu. Povukla je djevojčicu pred ali ke kliznu, ali ga nije ni podigla. Chvna je znala da ju je djevojčica čula, daje shvatila situaciju i da, na nekom nivou, čezne da joj pomogne. "Sve su naše nade u tvojim rukama, zlato. I ti to možeš." Donijela je klupicu radne klupe s vratiju predsoblja, kojom su bila poduprta da se ne zatvore, i sjela. Stavila je ruke na radnu klupu 1 okrenula zapešća da izloži sićušnu ključanicu na lijevoj lisičini. Dokje tako zurila u zid od bloketa. kroz zid od bloketa. i nijemo razgovarala s parapsihološkim prijateljem iza svih tih zidova. Ariel kao da nije lula ni svjesna postojanja bušilice. A možda to za nju i nije bila bušilica nego nešto sasvim drugo, nešto što ju je ispunjalo nadom ili strahom, nešto o čemu je razgovarala sa svojim zamišljenim prijateljem. Čak kad bi djevojčica i dohvatila bušilicu i izoštrila potded na lisičine, izgledi da bi mogla valjano obaviti zadaću bili su vrlo mršavi. A izgledi da pritom Chvni ne probuši dlan ili zapešće bili su Još mišaviji. S druge pak strane, iako je vjerojatnost spasenja od svih nevolja i nepn-Jatelja u njezinu životu uvijek bila mršava. Chvna je ipak preživjela bezbrojne noći krvožednog bijesa i požudnih potraga. Spasenje je, naravno, nešto sasvim različito od preživljavanja, ali muje ono pretpostavka. Pa ipak, sadje bila spremna učiniti i ono za što nikad prije n||e bila spremna, čak ni u slučaju Laure Templeton bila je spremna vjerovati. Vjerovati bez ograda. I ako djevojčica pokuša i ne uspije, i ako joj bušilica klizne i umjesto Čelika ošteti meso, Chvna je neće kriviti zbog neuspjeha, Ponekad je čak i sam pokušaj pobjeda, A znala je da Ariel želi pokušati, Znnlnje. im u dnevnoj sobi. i pred njezinim se unutrašnjim očima sat pretvorio u iicc onog mladića u ormaru motorne kućice. & očima čvrsto zašivenim i usnama iglom ušutkanim, utjeranim u šutnju dublje od ove u podrumu.
Nimalo ne kalkulirajući, i sama iznenađena onim što govori, no ipak se i dalje pouzdajući u instinkt. Chvna je počela pričati Ariel sto joj se dogodilo davno prije, navečer na njezin osmi rođendan: o kolibi u Key We-stu. o oluji. Jimu Wfoltzu. grozničavom palminom žišku pod niskim željeznim krevetom... Pijan od Dos Eouisa i okrilatio od para bijelih tabletica što ih je ždrok-nuo s prvom bocom piva, vvbltzje počeo zadirkivati Chvnu zato što nije uspjela jednim dahom pogasiti sve svijeće na rođendanskoj torti, nego joj je jedna ostala upaljena. "To ti je znak zle sreće, malena. 0, ljudi, to će nam donijeti btdo nevolja. Ako ne pogasiš sve svijeće, onda u život dozivaš sve babejage i babe Roge, sve moguće nevaijalce date liše kruha i ruha." Upravo se tada noćno nebo zgrčilo od bijeloga svjetla, a preko kuhinjskih su prozora poskočile sjene palmina lišća. Kućica se potresla od udarnih valova prasko-va munja žestoko kao od eksplozija bombi, i onda je izbila oluja. "Vidiš?' kakvi gadovi skočiti na vrat i isjeckati nas na krvave komadiće 1 staviti nas u kante kao meku za ribe i otići brodicom pecati morske cucke, a mi ćemo im biti ješka. Ti bi mala htjela biti ješka za morske pse?" Od takvog se razgovora Chvna silno uplašila, no majci je to bilo zabavno. Majka je od popodneva pijuckala votku s limunadom. VVoltz je ponovno upalio svijeće i počeo navaljivati na Chvnu da pokuša još jednom. Kad ih ona, i po drugi put, nije jednim dahom uspjela pogasiti više od sedam, VVoltz ju je uhvatio za ruku, liznuo joj palac i kažiprst, pri čemu mu je jezik zastao tako dugo da joj se zgadio, pa je prisilio da preostalu svijeću ugasi tako da je uštipne za stijenj, lako je na koži nakratko osjetila vrućinu, ipak se nije opekla, unatoč tome što su joj na prstima ostali crni tragovi zadimljenog stijenja, a pogled ju je na njih užasnuo. Kad se Chvna rasplakala, VVoltz ju je uhvatio za mišicu i tako je zadržao u stolcu, a Anne je upalila svih osami navalila da pokuša još jednom. Taj treći put. Chvnaje prvim drhtavim dahom uspjela pogasiti samo šest svijeća. Kad ju je VVoltz pokušao natjerati da prstima ugasi oba plamena, ona mu se istrgla iz ruku i istrčala iz kuhinje, kaneći pobjeći na plažu, ali su se oko kolibe munje razbijale kao sjajna ogledala i noć je bljeskala brodova orila se iz Meksičkog zaljeva, paje zato pobjegla u sobicu u kojoj je spavala, zavukla se pod polegli krevet, u one tajne sjene gdje je na "Woltz. Chvna Anel. "Gh irdljiva je čitavu kuću tražeći m o pokućstvo, lupao vraI na kojoj su joj počivale ruke. Je li je pritom i vidjela, druga je priča: oči sujojidalje bile daleko. Možda je djevojčica i nije slušala, no Chynaje ipak osjećala neizdrživu potrebu da joj ispriča i sve ostalo što se dogodilo te večeri u Key VVestu. Sad je po prvi putu životu nekome, osim Lauri, otkrivala išta od onog što joj se dogodilo kao djetetu. U pokušaju bi je uvijek ušutkao sram. Što je bilo neobjašnjivo zato što se nijedno od poniženja što ih je podnijela nije dogodilo po njezinoj volji. Ona je bila žrtva, malena i bez obrane: pa ipak se opteretila stidom kakav svi njezini mučitelji, uključivo i majku, ne bi mogli osjetiti. Neke je od najgorih pojedinosti iz svoje prošlosti skrivala čak i pred Laurom Templeton, svojim jedinim dobrim prijateljem. Počesto, kad bi joj nedostajala još samo dlaka pa da se razotkrije Lauri, naprosto bi ustuknula i nastavila priču ne o događajima koje je propatila niti o ljudima koji leansu. San Franciscu, Wyominf jala lirična kad bi razgovor skrer močvarnih rukavac; -Key Vv tu Mem
Jvijek bi posti IJali iz Meksičkog zaljeva, ali je ipak osjećala kako joj se od srdžbe lice steže i boji stidom kad god bi počela pričati ljute istine o Anneinim prijateljima koji su naselili njezino djetinjstvo. Sad joj se grlo steglo. Bila je tako čudno svjesna težine na srcu. kao da joj je na prsima kamen, otežao od prošlosti. Bilojoj je mučno od stida i gnjeva, pa ipak je osjećala kako mora Ariel do kraja ispričati što se dogodilo te floridske noći ugašenih svijeća. Mož1) ljepljive zagušljive niKeyW lomim, jer joj je oj rođendan, na zorima i pjevala u oprugama kreveta, a hladni su plavi odrazi munja tri perili preko obojenog drvenog poda kao vatra iz snova. Chvna je skoro vrisnula kad joj je tropski žohar, velik kao njezina dječja ručica, počeo rovati kroz dugu kosu. ali se zbog straha od VVoltza nije usudila ni pisnu-¦ - - -j se iskobeljao iz - a. pa ni nadala s bu. jer ga se bojala otfrknuti zbog straha da bi VVoltz. usprkos grmlja ii. mogao čuti svaki njezin pokret, usprkos svojoj jz majčin smijeh. Alije žižak zaplazio njezinom bi misli do brončanih jelena i sata preko kojeg su preskakali na ogradi kamina u dnevnoj sobi, i pred njezinim se unutrašnjim očima sat pretvorio u lice onog mladića u ormaru motorne kućice, s očima Čvrsto zašivenim i usnama iglom ušutkanim, utjeranim u šutnju dublje od ove u podrumu. Nimalo ne kalkulirajući, i sama iznenađena onim što govori, no ipak se i dalje pouzdajući u instinkt, Chyna je počela pričati Ariel što joj se dogodilo davno prije, navečer na njezin osmi rođendan: o kolibi u Key VVestu, o oluji, Jimu VVbltzu, grozničavom palminom žišku pod niskim željeznim krevetom.. Pijan od Dos Eouisa i okrilatio od para bijebh tabletica što ih je ždrok-nuo s prvom bocom piva. VVoltz je počeo zadirkivati Chvnu zato što nije uspjela jednim dahom pogasiti sve svijeće na rođendanskoj torti, nego joj je jedna ostala upaljena. "To ti je znak zle sreće, malena. O. ljudi, to će nam donijeti brdo nevolja. Ako ne pogasiš sve svijeće, onda u život dozivaš sve babejage i babe Roge, sve moguće nevaijalce da te liše kruha i ruha." Upravo se tada noćno nebo zgrčilo od bijeloga svjetla, a preko kuhinjskih su prozora poskočile sjene palmina lišća. Kućica se potresla od udarnih valova prasko-va munja žestoko kao od eksplozija bombi, i onda je izbila oluja. "Vidiš?" rekao je VVoltz, 'Ako sad odmah ne ispravimo situaciju, onda će nam nekakvi gadovi skočiti na vrat i isjeckati nas na krvave komadiće i staviti nas u kante kao meku za ribe i otići brodicom pecati morske cucke, a mi iti ješka za morske pse?" Od iskra Chyna io uplaši svijeće i počeo majci je to kuša još jednom. Kad ih ona, i po drugi put, nije jednim dahom uspjela pogasiti više od sedam, VVbrtz ju je uhvatio za ruku. liznuo joj palac i kažiprst, pri čemu mu je jezik zastao tako dugo da joj se zgadio, pa je prisilio da preostalu svijeću ugasi tako daje uštipne za stijenj, lako je na koži nakratko osjetila vrućinu, ipak se nije opekla, unatoč tome što su Joj na prstima ostali crni tragovi zadimljenog stijenja, a pogled ju je na njih užasnuoKad se Chvna rasplakala, Vtfoltz ju je uhvatio za mišicu i tako je zadržao u stoku, a Anne je upalila svih osam i navalila da pokuša Još jednom. Taj treći put, Chvna je prvim drhtavim
dahom uspjela pogasiti samo šest svijeća. Kad ju je VVoltz pokušao natjerati da prstima ugasi oba plamena, ona mu se istrgla iz ruku i istrčala iz kuhinje, kaneći pobjeći na plažu, ali su se oko kolibe munje razbijale kao sjajna ogledala i noć je bljeskala od oštrih srebrnih krhotina, a grmljavina žestoka kao kanonada ratnih brodova orila se iz Meksičkog zaljeva, paje zato pobjegla u sobicu u kojoj Je spavala, zavukla se pod polegli krevet, u one tajne sjene gdjeje na "VVolt nt kuću tt rekla ji u električnu bu Silio a, druga je priča: oi I Chvna je zastala jer nije na kojoj sujoj počivale ruke.Je lije pr sujoj I dajje bile daleko. Moždaje djevojčica i nije slušala, no Chvnaje ipak osjećala neizdrživu potrebu da joj Ispriča i sve ostalo što se dogodilo te večeri u Key VVestu Sad je po prvi put u životu nekome, osim Lauri, otkrivala išta od onog što Joj se dogodilo kao djetetu. U pokušaju bi je uvijek ušutkao sram, Stoje bilo neobjašnjivo zato što se nijedno od poniženja što ih je podnijela nije dogodilo po njezinoj volji. Ona je bila žrtva, malena i bez obra ne: pa ipak se opteretila stidom kakav svi njezini mučitelji, uključivo i majku, ne bi mogli osjetiti. Neke je od najgorih pojedinosti iz svoje prošlosti skrivala čak i pred Laurom Templeton. svojim jedinim dobrim prijateljem. Počesto, kad bi joj nedostajala joi samo dlaka padaše razotkrije Lauri, naprosto bi ustuknu la i nastavila priču ne o događajima koje je propatila niti o ljudima kor su je mučili, nego o mjestima - Key VVestu, kotaru Mendocino, New Oi leansu, San Franciscu, Wyomingu - u kojima je živjela. Uvijek bi posta močvarnih rukavaca ili niskih, mjesečinom obasjanih valova što su se va ljali iz Meksičkog zaljeva, alije ipak osjećala kakojoj se od srdžbe Utr steže i boji stidom kad god bi počela pričati ljute istine o Anneinim pi i jateljimn koji su naselili njezino djetinjstvo. Sad joj se grlo steglo. Bila je tako Čudno svjesna težine nasrću, kao da joj je na prsima kamen, otežao od prošlosti. Bilo joj je mučno od stida i gnjeva, pa ipak je osjećala kako mora Ariel do kraja ispričati što se dogodilo te floridske noći ugašenih svijeća. Možda se u tom otkrivenju kriju vrata što vode iz mraka. "O, Bože, kako sam ga mrzila, tu masnu svinju, smidljivu od piva i zno ja. dok tako ruši stvari po sobi. dokje tako pijan vriskao kako će me i' jeckati za meku. a Anne se smijala najprije u dnevnoj sobi a notorni na on bio strašno duhovit. Isuse, a sve se to zbivalo na moj rođendan, »a samo moj dan. na moj rođendan." Sad bi joj zacijelo potekle suze da ih se čitav život nije učila potiskivati. "A žižak samo plazi po meni, gro/ ničavo trčkara, uz leđa pa u kosu..." U ljepljivoj, zagušljivoj sparini Key VVesta, grmljavina je zveketala u pio zorima i pjevala u oprugama kreveta, a hladni su plavi odrazi munja tu-perili preko obojenog drvenog poda kao vatra iz snova. Chvnaje skoio '' žohar, velik kao njezina dječja ručica, počeo ¦i i govno u guzici. Uvijek preko ramena, pa niz vitku ruku, na pt sobu, jer ga se bojala otfrknuti zbog straha da vini, mogao čuti svaki njezin pokret, usprkos s lajoj zapla/i. misli do brončanih jelena i sata preko kojeg su preskakali na ogradi kamilice onog mladića u ormaiu motorne kućice, s očima čvrsto zašivenim i Nimalo ne kalkulirajući, i sama iznenađena onim Sto govori, no ipak se i dalje pouzdajući u instinkt, Chvnaje počela pričati Ariel što joj se dogodilo davno prije, navečer na njezin osmi
rođendan: o kolibi u Key VVestu, o oluji. Jimu VVbltzu, grozničavom palminom žišku pod niskim žePijan od Dos Equisai okrilatio od para bijelih tabletica što ihježdrok-uuo s prvom bocom piva. VVoltzje počeo zadirkivati Chvnu zato što nije uspjela jednim dahom pogasiti sve svijeće na rođendanskoj torti, nego joj je jedna ostala upa Uljudi, iti brdo r ,e babejage i Koge. sve moguće nevaijalce da te liše kruha i ruha." Upravo se tada noćno nebo zgrčilo od bijeloga svjetla, a preko kuhinjskih su prozora po-%ko6le sjene palmina Ušća. Kućica se potresla od udarnih valova prasko-va munja žestoko kao od eksplozija bombi, i onda je izbila oluja, "vidiš?* rekao je VVoltz. "Ako sad odmah ne ispravimo situaciju, onda će nam nekakvi gadovi skočiti na vrat i isjeckati nas na krvave komadiće i staviti nas u kante kao meku za ribe i otići brodicom pecati morske cucke, a mi temo im biti ješka. Ti bi mala htjela bili jelka za morske pse?* Od takvog se razgovora Chvna silno uplašila, no majci je to bilo zabavno. Majka je od popodneva pijuckala votku s limunadom. VVoltz je ponovno upalio svijeće i počeo navaljivati na Chvnu da pokuša još jednom. Kad ih ona. i po drugi put, nije jednim dahom uspjela jiogasiti vite od sedam, VVoltz ju je uhvatio za ruku, liznuo joj palac i kažiprst, pri čemu mu je jezik zastao tako dugo da joj se zgadio, paje prisilio da preostalu svijeću ugasi tako daje uštipne za stijenj, lakoje na ! opekla, unatoč tome što su njih ul imljenog sti Kad se Chyna rasplakala, VVoltz ju je uhvatio za mišicu i tako je zadržao u stolcu, a Anne je upalila svih osam i navalila da pokusa još jednom. Taj treći put, Chvnaje prvim drhtavim dahom uspjela pogasiti samo šest svijeća. Kad ju je VVoltz pokušao natjerati da prstima ugasi oba plamena, ona mu se istrgla iz raku i istrčala iz kuhinje, kaneći pobjeći na plažu. ,ili su se oko kolibe munje razbijale kao sjajna ogledala i noć je bljeskala od oštrih srebrnih krttotina, a grmljavina žestoka kao kanonada ratnih brodova orila se iz Meksičkog zaljeva, paje zato pobjegla u sobicu u ko-injje spavala, zavukla se pod polegli krevet, u one tajne sjene gdjeje na nju čekao palmin žižak. "VVoltz. ta smrdljiva svinja, prošao je čitavu kuću tražeći me", rekla je ( liyna Ariel. "Glasno me je dozivao, spoticao se o pokućstvo, lupao vraI .asnije shvatila da a. Htio Chyna je zastala Ariel više nije zi na kojoj sujoj počivale ruke. Je li je pritom i vidjela, druga je priča: su joj i dalje bile daleko. Možda je djevojčica i nije slušala, no Chvna je ipak osjećala neizdržn potrebu da joj ispriča i sve ostalo što se dogodilo te večeri u Key VVesin Sadje po prvi put u životu nekome, osim Lauri, otkrivala iita od ono: što joj se dogodilo kao djetetu. U pokušaju bi je uvijek ušutkao sram stoje bilo neobjašnjivo zato što se nijedno od poniženja što Ih je podni jela nije dogodilo po njezinoj volji. Ona je bila žrtva, malena i bez ohn ne; pa ipak se opteretila stidom kakav svi njezini mučitelji, uključivo i majku, ne bi mogli osjetiti. Neke je od najgorih pojedinosti iz svoje prošlosti skrivala čak i prti: Laurom Templeton, svojim jedinim dobrim prijateljem. Počesto, kad bi joP nedostajala još samo dlaka pa da se razotkrije Lauri, naprosto bi ustuknu la i nastavila priču ne o događajima koje je propatila niti o ljudima k"i su je mučili, nego o mjestima - Key VVestu, kotaru Mendocino. New Oi leansu, San Franciscu. Wyomingu-u kojimaje živjela. Uvijek bi posu jala Ulična kad bi razgovor
skrenuo na prirodne ljepote planina, ravnica, močvarnih rukavaca ili niskih, mjesečinom obasjanih valova što su se va ljali iz Meksičkog zaljeva, ali je ipak osjećala kako joj se od srdžbe lice steže i boji stidom kad god bi počela pričati ljute istine o Anneinim pri Sad joj se grlo steglo. Bila je tako čudno svjesna težine na srcu. kao da joj je na prsima kamen, otežao od prošlosti. Bilojoj je mučno od stida i gnjeva, pa ipak je osjećala kako mora Ariel do kraja Ispričati Sto se dogodilo te floridske noći ugaSenih svijeća. Možda se u tom otkrivenju kriju vrata što vode iz mraka. "O, Bože, kako sam ga mrzila, tu masnu svinju, smrdljivu od piva i znoja, dok tako ruSi stvari po sobi, dokje tako pijan vriskao kako će me isjeckati za meku, a Anne se smijala najprije u dnevnoj sobi a potom I na vratima, onim svojim pijanim smijehom, huktavimi prodornim, jer joj je on bio straSno duhovit, Isuse, a sve se to zbivalo na moj rođendan, na samo moj dan, na moj rođendan." Sad bi joj zacijelo potekle suze da ih se čitav život nije učila potiskivati. "A žižak samo plazi po meni. grozU ljepljivoj, zagušljivoj sparini Key VVesta. grmljavina je zveketala u prozorima i pjevala u oprugama kreveta, a hladni su plavi odrazi munja treperili preko obojenog drvenog poda kao vatra iz snova. Chyna je skoro vrisnula kad joj Je tropski žohar, velik kao njezina dječja ručka, početi rovati kroz dugu kosu, ali se zbog straha od VVbltza nije usudila ni pisnuti. Izdizala je. isto tako, i kad joj se iskobeljao iz kose. pa joj zaplazio preko ramena, pa niz vitku tuku. na pod. i ponadala se da će pobjeći u sobu, jer ga se bojala otfrknuti zbog straha da bi VVoltz, usprkos grmljavini, mogao čuti svaki njezin pokret, usprkos svojoj vici i psovkama, Čak i < sjećam bila je plaža u oluji, lila samo tropska oluja, skoro lozgo. Ipak su valovi bili veći ne vode dok me val ne podvule bušilic se tada. prvi put u životu, uplašila mora - uplašila sam se lomljave valova nalik na kucanje divovskoga srca. uplašila sam se crnog sjaja obližnje vode nalik na žiskov oklop, uplašilo me kako se izvija, malo podalje, da se sastane s crnim nebom koje se uopće nije sjajilo. Uplašila me ta beskrajnost i neprekidnost tame - taj kontinuitet - iako mi je ta riječ tada još bila nepoznata. 1 tako sam se ispružila na plaži, s leđima na golom pijesku, dok je kiša tukla po meni tako žestoko da nisam mogla držati od otvorene. Čak sam i kroz vjeđe viđala gromove, sjajne utvara munja, i irema Bogu. čekala sam da Bog dođe na kraju zaspala. Mi On nije dolazio, rt. oku bilo crveno, na zapadu šalimo, a oce-m u kuću. a Anne i VVoltz su joi spavali u <ka torta bila na kuhinjskom stolu gdjeje rućini ružičasta i bijela krema omekšala i maslacem, a svih se osam svijeća naškiljilo, Situ, a nisam je dotakla ni ja... Dva dana kas' la meuTupelo.MIssisslppMliuSanta Fe, ili a pravo više kamo, ali mi je pao kamen sa s kim će se sad skrasiti. Sretna sam odlazila od jednog a da još nisam ili pruge. Mogla sam tako putovati .se plaši e, kad bi stigla do drugog, sretna u n vječno, bez odredišta i cilja. Iznad njih. kuća Edglera Vessa i dalje je bila nijema. Preko podrumskog se poda pokrenula bodljikava sjena, Chyna je podigla pogled i ugledala pauka kako marljivo plete mrežu između greda na stropu i žaiufje. Ariel je dohvatila električnu bušilicu. Clivna je već bila otvorila usta da izgovori nekoliko rije6 poticaja, ali se onda uplašila da bi mogla reći nešto krivo Što bi djevojčicu bacilo u još dublji trans. Umjesto toga je opazila sigurnosne naočale i bez komentara ih stavila djevojčici na nos- Ariel je to prihvadla bez protivljenja, divna se vratila na stoličicu i pričekala.
Iz spokojnog je jezerca Arielina Uca izronilo mrštenje. I nije se povuklo, nego je ostalo tako plutati, ?jevojđcaje probno pritisnula otponac bušilice. Motor jC zacvilio i svrdChyna je zatvorila oi Dokje tako čekala, di leke zamišljen se toliko produbila daje počela osluškivati d,< i tjeđama: tiho, svečano kucanje sata na okviru kat gon; u prizemlju, nemirno kretanje budnih dobermana vani u noći. Chyna je otvorila oči. Svrdlo je bilo u ključanici. Nije podigla pogled na djevojku nego je opet zatvorila oči. ovaj pu1 jače nego prije, da ih zaštiti od letećih metalnih opiljaka. Okrenula je g And se bušilicu da joj i nojojj. Mogla t rekla. Čelična se lisičina čvrsto priljubila uz Chvnino zapešće. 1ir. Skupljanje hrabrosti. m je motor bušilice zacvilio. Čelik je jeknuo o čelik, a zvuk |e ^en tankim, prodornim mirisom vrućega metala. Vibracije su sv zapešća proširile kroz čitavu ruku, pogoršavajući sve muke I bo mišićima, Zvek, oštri ping, i desna se lisičina otvorila. dok joj se s lijeve ruke ziba pai Možda nema nikakvog smisla riskirati ranjavanje zbog razmjii-no male dodatne prednosti što je donosi potpuna sloboda od lisičina. Ali riječ tu i nije bila o logici. I nije bila o racionalnom uspoređivanju 11 zika i prednosti. Riječje bila o vjeri. Svrdlo je škijocnulo o ključanicu u času kad gaje Ariel umetnula u des nu lisičinu. Svrdlo je zaškripalo i čelik je poskočio i zavrtio se u čelik. Pt-šacje sitne piljevine osuo Chvnu po licu i bravica je popustila, Ariel je otpustila otponac i podigla bušilicu. Chvna se nasmijala smijehom olakšanja i radosti, pa ottesla lisičine, po digla ruke i zagledala se u njih skoro začuđeno. Oba sujoj zapešća bila a ribana - upravo izglodana. a mjestimice je iz njih te! taj bol bio mnogo manje oštar od mnogih koje je bila propatila, a nikak.iv bol nije mogao umanjiti ushit zbog spoznaje da se napokon oslobodila. Kao da ne zna što dahe. Ane) je ostala stajati s bušilicom u objema lukarru, Chvna joj je uzela alat i stavila ga na radnu klupu. prsti nisu više bili savijeni kao pandže, nego opušteni kao u mjesečarki Chvna je skinula Ariel zaštitne naočale s glave i sad su im se pogledi sn li. prvi put zaista sreli. Chvna je ugledala djevojčicu koja je živjela iza to lijepog lica. istinsku djevojčicu u toj sigurnoj tvrđavi lubanje, do kojej se uopće kako sam izišla iz kolibe, možda kroz prednja vra->z prozor, ali sljedeće čega se sjećam bila je plaža u oluji, u mora i oprala ruke u pjeni, valovi nisu bili baš veliki. Rljet-li, osim za uragana, a ovo je bila samo tropska oluja, skoro ;5ka je kiša pljuštala ravno odozgo. Ipak su valovi bili veći )a sam poželjela zaplivati u crne vode dok me val ne porivu-Jvjeravala sam samu sebe da će sve biti u redu, da ću samo mraku sve dok se ne umorim, govorila sebi da ću samo -uke sad prvi put stisnule bušilicu. "Ali sam se tada, prvi put u životu, uplašila mora-uplašila sam se lomljave valova nalik na kucanje divovskoga srca, uplašila sam se crnog sjaja obližnje vode nalik na žiškovoldop, uplašilo me kako se izvija, malo podalje, da se sastane s onim nebom koje se uopće nije sjajilo. Uplašila me ta ći k Bog la nepoznata. 1 ia plaži, s leđima na golom i gromove, sjajne utvara munja, i ia Bogu. čekala sam da Bog dođe oči otvorene. Cak sa zato što sam se tako plašila zaplivati pi
po mene. blistav u svom sjaju. Ali On nije otuazio, nije aoiaziD, i uko sam na kraju zaspala. Nebo Je na istoku bilo crveno, na zapadu safirno. a ocean je bio ravan i zelen. Ušla sam u kuću. a Anne i VVoltz su Još spavali u svojoj sobi. Moja je rođendanska torta bila na kuhinjskom stolu gdje je ostala još od sinoć Na toj je vrućini ružičasta i bijela krema omekšala i osula se žućkastim rastopljenim maslacem, a svih se osam svijeća naškiljilo. r^tko od nje nje odrezao ni krišku, a nisam je dotakla ni ja... Dva dana kasnije mati je digla sidro i otpremia me u Tupeki, Mississippi. ili u Santa Fe. ili možda Boston. Ne sjećam se zapravo više kamo. ali mi je pao kamen sa srca što odlazimo - iako sam se plašila s kim će se sad skrasiti. Sretna sam bila samo dok smo putovale, kad bih odlazila od jednog a da još nisam stigla do drugog, sretna u miru ceste ili pruge. Mogla sam tako putovati vječno, bez odredišta i cilja." Iznad njih. kuća Edglera Vessa i dalje je bila nijema. Preko podrumskog se poda pokrenula bodljikava sjena, Chvnaje podigla pogled i ugledala pauka kako marljivo plete mrežu se onda uplašila t Iz spokojnog je jezerca Arii lo, nego je ostalo tako plutat Djevojčica je probno pritisni iti ovako okovana. V ~d što bi djevojčicu bacilo u Vjera. Chyna je zatvorila oči. leke zamišljene zvukove, analogne fantomskom svjetlu Jto slabašno pi rava po zatvorenim vjeđama: tiho. svečano kucanje sata na okviru kam drvna je otvorila oči. Tišina.Mir.SI ... Najednom je motor bušilice zacvilio. Čelik je jeknuo o čelik, a zvuk libio popraćen tankim, prodornim mirisom vrućega metala. Vibracije su s, iz Chvnina zapešća proširile kroz čitavu ruku, pogoršavajući sve muke i bi love u mišićima. Zvek, oštri ping, i desna se lisičina otvorila. Mogla bi prilično dobro funkcionirati i dok joj se s lijeve ruke ziba pa lisičina. Možda nema nikakvog smisla riskirati ranjavanje zbograzmjei no male dodatne prednosti što je donosi potpuna sloboda od lisičina Ali riječ tu i nije bila o logici. I nije bila o racionalnom uspoređivanju r zika i prednosti. Riječje bila o vjeri. Svrdlo je šidjocnulo o ključanicu u času kad ga je Ariel umetnula u des nu lisičinu. Svrdlo je zaškripalo i čelik je poskočio i zavrtio se u čelik. Pi šacje sitne piljevine osuo Chvnu po licu i bravica je popustila. Ariel je otpustila otponac i podigla bušilicu. digla ruke i zagledala se u njih skoro začuđeno. Oba sujoj zapešća bila iz ribana - upravo izglodana, a mjestimice je iz njih tekla i sukrvica, Ipakji taj bol bio mnogo manje oštar od mnogih koje je bila propatila, a nikakav bol nije mogao umanjiti ushit zbog spoznaje da se napokon oslobodila. Kao da ne zna što dalje, Ariel je ostala stajati s bušilicom u objema rukama Chvna joj je uzela alat i stavila ga na radnu klupu. "Hvala ti. zlato. Bila si silna. Bila si sjajna, zaista sjajna, bila si savršena." Djevojčine su se ruke ponovno ovjesile uz bokove, a nježni joj blijedi prsti nisu više bili savijeni kao pandže, nego opušteni kao u mjesečarke. Chvna je skinula Ariel zaštitne naočale s glave i sad su im se pogledi sreli, prvi put zaista sreli. Chvnaje ugledala djevojčicu koja je Živjela iza tog lijepog lica. istinsku djevojčicu u toj sigurnoj tvrđavi lubanje, do koje je Prišla sam r iako sam izišla iz kolibe, možda kroz prednja vra-ali sljedeće čega se sjećam bila je plaža u oluji, ¦prala ruke u pjeni, valovi nisu bili baš veliki. Rijetko su kad i bili. osim za uragana, a
ovo je bila samo tropska oluja, skoro bez vjetra, i teška je kiša pljuštala ravno odozgo. Ipak su valovi bili veći nego obično, pa sam poželjela zaplivati u one vođe dok me val ne podvuče pod sebe. Utjeravala sam samu sebe da će sve biti u redu, da ću samo tako plivati u mraku sve dok se ne umorim, govorila sebi da ću samo otići k Bogu," Arieline su ruke sad prvi put stisnule bušilicu. "Ali sam se tada. prvi put u životu, uplašila mora-uplašila sam se lomljave valova nalik na kucanje divovskoga srca, uplašila sam se crnog sjaja obližnje vode nalik na žiškov oklop, uplašilo me kako se izvija, malo podalje, da se sastane s crnim nebom koje se uopće nije sjajilo. Uplašila me ta beskrajnost i neprekidnost tame- taj kontinuitet-iako mije ta riječ tada još bila nepoznau. I tako sam se ispružila na plaži, s leđima na golom pijesku, dok je kiša tukla po meni tako žestoko da nisam mogla držati oči otvorene. Čak sam i kroz vjeđe viđala gromove, sjajne utvara munja, i zato što sam se tako plašila zaplivati prema Bogu, čekala sam da Bog dođe po mene, blistav u svom sjaju. Ali On nije dolazio, nije dolazio, 1 tako sam na kraju zaspala. Neho je na istoku bilo crveno, na zapadu safirno, a ocean je bio ravan i zelen. Ušla sam u kuću, a Anne i VVoltz su još spavali u svojoj sobi. Mojaje rođendanska torta bila na kuhinjskom stolu gdjeje ostala još od sinoć. Na toj je vrućini ružičasta i bijela krema omekšala I osula se žućkastim rastopljenim maslacem, a svih se osam svijeća naškiljilo. Nitko od nje nije odrezao ni krišku, a nisam je dotakla ni ja... Dva dana kasnije mati je digla sidro i otpremila me u Tbpeio, Mississippi. III u Santa Fe, ili možda Boston. Ne sjećam se zapravo više kamo, ali mije pao kamen sa srca što odlazimo - iako sam se plašila s kim će se sad skrasiti. Sretna sam bita samo dok smo putovale, kad bih odlazila od jednog a da još nisam stigla do drugog, sretna u miru ceste ili pruge. Mogla sam tako putovati vječno, bez odredišta i cilja." Iznad njih, kuća Edglera Vessa i dalje je bila nijema. Preko podrumskog se poda pokrenula bodljikava sjena. drvna je podigla pogled i ugledala pauka kako marljivo plete mrežu između greda na stropu i žarulje. Možda će se ipak dobermanima motati pozabaviti ovako okovana. VriAriel je dohvatila električnu bušilicu. Chyna je već bila otvorila usta d još dublji trans. ^ Umjesto toga je opazila sigumo Chyna mirenje. I nije se povukdivnaje shvatila da je zadržala dah. Izdahnula je. duboko udahnula, i zrak je sad bio slađi no prije. Namjestila je ruke na radnu klupu i namjestila Ariel lijevu lisičinu. Arielin se pogled iza zaštitnih naočala polako pomaknuo s vrška bušilice na ključanicu. Sadje već nedvojbeno gledala ri stvari, ali kao da je još bila daleko. Vjera. Clivna je zatvorila oči. Dokje tako Čekala, tišina se toliko produbila da je počela osluškivati daleke zamišljene zvukove, analogne fantomskom svjetlu što slabašno poigrava po zatvorenim vjeđama; tiho. svečano kucanje sata na okviru kamina gore u prizemlju, nemirno kretanje budnih dobermana vani u noći. Svrdlo je bilo u ključanici. Nije podigla pogled na djevojku nego je opet zatvorila oči, ovaj put još Ariel se naslonila na bušilicu da joj ne iskoči iz ključanice, baS kakojoj je divna bita rekla. Čelična se lisičina čvrsto priljubila uz Chvnino zapešće. Tišina. Mir. Skupljanje hrabrosti. Najednom je motor bušilice zacvilio. Čelik je jeknuo o čelik, a zvuk je bio popraćen tankim, prodornim mirisom vrućega metala, Vibracije su se iz Chvnina zapešća proširile kroz čitavu
ruku. pogoršavajući sve muke i bolove u mišićima. Zvek. oštri ping, i desna se lisičina otvorila. Mogla bi prilično dobro funkcionirati i dok joj se s lijeve ruke ziba par lisičina. Možda nema nikakvog smisla riskirati ranjavanje zbog razmjerno male dodatne prednosti stoje donosi potpuna sloboda od lisičina. Ali riječ tu i nije bila o logici. I nije bila o racionalnom uspoređivargu rizika i prednosti. Riječje bila o vjeri. Svrdlo je škijocnulo o ključanicu u času kad ga je Ariel umetnula u desnu Bsičimi. Svidio je zaškripalo i čelik je poskočio i zavrtio se u čelik, pr-Šacje sitne piljevine osuo Chvnu po licu i bravica je popustila. Ariel je otpustila otponac i podigla bušilicu. Chvna se nasmijala smijehom olakšanja i radosti, pa otresla lisičine, po digla ruke i zagledala se u njih skoro začuđeno. Oba sujoj zapešća bila iz ribana - upravo izglodana. a mjestimice je iz njih tekla i sukrvica. Ipak je taj bol bio mnogo manje oštar od mnogih koje je bila propatila, a nikakav bol nije mogao umanjiti ushit zbog spoznaje da se napokon oslobodila. Kao da ne zna što dalje. Ariel je ostala stajati s bušilicom u objema rukama. "Hvala ti. zlato. Bila si silna. Bila si sjajna, zaista sjajna, bila si savršena." Djevojčine su se ruke ponovno ovjesile uz bokove, a nježni joj blijedi prsti nisu više bili savijeni kao pandže, nego opušteni kao u mjesečarke Chvnaje skinula Ariel zaštitne naočale s glave I sad su im se pogledi sreli, prvi put zaista sreli. Chvna je ugledala djevojčicu koja je živjela iza tog Zabio ju je u vozilo. Vizir je kacige ljuto tresnuo o vrata. Pseći su se zubi zabili duboko u debeli zarolani ovratnik dreseri.«- i.il nc, a nesumnjivo također i u jastuke segmentiranog plastičnog ovratnik sto ga je nosila ispod jakne da zaštiti vrat. Uporno ju je i dalje držao zub ma i jalovo je grebao pandžama, kao demonski ljubavnik u noćnoj mori. Ako ju je udar pseta i bacio prema motornoj kućici, sad ju je njegovati ima. udružena s Ijutitim izvijanjem, odvukla od vozila Skoro se prevalil je znala da će izgubiti prednost ako je pas uspije povući n u, zateturala Je i okrenula se za sto osamila da prvi dabemun ruje vrte tu terasi. zapanjujuće, no to stvorenje ha Joj Je visjelo na vratu zacijelo je bio onaj mali Sto ga je poškropila po njuSa. Sad je povratio dah, vratio ie na Gledano s optimističke strane, možda su samo dva, U lijevoj je ruci još držala bocu štrcaljku, Pritisnula je otponac i usmjerila nekoliko mlazova preko ramena. Ipak Joj debela ojastućenje na rukavima jakne nije dopuštalo da jako izvije ruke, pa rako nije uspjela ispaliti mlaz pod kutom koji bi psu briznuo amonijak u oči. Bacila se natraške na bok motorne kućice, otprilike onako kao što se prije bacala u ognjište. Tako je zarobila dobermana između sebe i vozila, baš kao što je nekad zarobila stolac Između sebe i zida od riječnih oblutaka, i vozilo je preuzelo svu snagu udarc- /ilio. Bio. bilo mučno, ali i lijep-o, d. Dok su joj kopče zveckale i pojastučene zaštitne nogavice pljeskale jedna o drugu. Chvnaje zaskakutala bočno, u pokušaju da se Životinji makne iz dohvata, zabrinuta zbog gležnjeva, svojih ranjrvih gležnjeva. Ali dobemun kao da je najednom izgubio Želju za borbom. Samo se pokunjeno povukao od nje, repa podvijena među noge, i samo je zikre-nuo oči da I dalje pazi na nju. ali periferijom vidnoga polja, pa se počeo 'i i tlripati kao da muje nešto oštetilo pluća, i oslanjati se sve vile iražnju nogu. laje otponac na ti štrcaljki. Stvorenje. a. Sranje. A do 10 otpatke i DOŠkrooio io na u vitku glavi iolje! Dolje!"
su mu glasno udanli jedan od dnigi, nakon čega je šljocnuo opet i ovaj Lje put uspio ulovni. Sjekutići mu nisu odmah prodrli kroz žilavu kožnu lukavicu, alije zato opako zatresao glavom, kao da je uhvatio štakora i tad mu lomi kičmu, lako joj nije probio kožu, ugriz joj Je upravo mije« kosti, i lo tako bolno da je Chvna kriknula. U tom fof je trenutku pas ispušno ruku i ponovno joj se bacio na vral. Kraj razdirane jakne. U pokušaju da zubima razdere prsluk od kevlara Urtajuci od bola, Chvnaje ispružila pulsirajuću desnicu prema boci šocalj 1' kl stoje ležala u travi. Oružje joj je bilo skoro dva pedlja izvan dohvata. la glavu prema boci, nehotice je malozadigla dno vizira i i omogućila bolji pristup grlu, a onje gurnuo njušku pod t zalcrivljerii pleksiglas. iznad prsluka od kevlara, i zagrizao u debele jastuke na vanjskom tijelu segmentiranog ovratnika od tvrde plastike, njezine zadnje ubrane. U nakani da odete ni traku tjelesnog oklopa, pas ju je dmnuo tako žestoko da se Chvtiina glava odigla od da. a čitavom joj je šijom plaPokušalaje podići dobermana sa sebe. Bioje težak i tvrdoglavo se bacao na nju. divlje se u nju ukopavajući šapama. Kad joj je pas počeo čupati zaštitni ovratnik, osjetila je njegov vrući n. Kad bi uspio gumuti njušku pod vizir pod samo mali. boljim možda i to svakog časa mogao shvatiti. Ona ga je održala svom snagom, a pasje pritiskao, ali se ipak uspjela | maknuti nekoliko centimetara do boce štrcaljke. Odigla gaje još jedno sad joj se boca našla tek nekoliko centimetara pred ispruženim prštim Opazila je još jednog dobermana kako šepesa prema njoj, spreman se uključi u gužvu. Očito mu njje bila oštetila pluća kad gaje onako i Dvojica. Dvoji. I dalje ga je o, ljubljenog dobei tu kućicu Opazivši gdjeje najranjivija, o noge. Ona se ritnula i pas se p Ponovno se ntnula i doberrnan j ovog šepavog. Ritala se i polako pL Zabio ju Je u vozilo. Vizir je kacige ljuto tresnuo o vrata. Pseći su se zubi zabili duboko u debeli zarolani ovratnik dreseiovejakne, a nesumnjivo također i u jastuke segmentiranog plastičnog ovratnika što gaje nosila ispod jakne da zaštiti vrat. Uporno ju je i dalje držao zubima i jalovo je grebao pandžama, kao demonski ljubavniku noćnoj mori. Ako Ju je udar pseta i bacio prema motornoj kućici, sad ju je njegova težina, udružena s Ijutitim izvijanjem, odvukla od vozila. Skoro se prevalila na leđa. ali je znala da će izgubiti prednost ako je pas uspije povući na Ostani na nogama. Ostnni loprama. U pokušaju da sačuva ravnotežu, zateturala je i okrenula se za sto osamdeset stupnjeva, te pritom opazila da prvi doberrnan nije više na terasi. Zvuči zapanjujuće, no to stvorenje što joj je visjelo na vratu zacijelo je bio onaj mali što gaje poškropila po njušci. Sadje povratio dah, vratio se na dužnost neustrašen kemijskim arsenalom, dajući sve za Edglera Vessa. Gledano s optimističke strane, možda su samo dva. V lijevoj je ruci još dizala bocu štrcaljku. Pritisnula je otponac i usmjerila nekoliko mlazova preko ramena. Ipak joj debelo ojastučenje na rukavima jakne nije dopuštalo da jako izvije ruke, pa lako nije uspjela ispaliti mlaz pod kutom koji bi psu briznuo amonijak u oči. Bacila se natraške n; u, rijući i dublje u požudi z ako je zarobili la. baš kao stoje ot oblutaka, i vozilo je preuzelo svu snagu udarca.
Pasju je Ispust io, otpao, zacvilio. Bio Je to žalosni zvuk od kojeg Joj je bilo mučno, ali i lijep -o. da- lijep zvuk, slađi od svake svirke. Dok su joj kopče zveckale i pojastučene zaštitne nogavice pljeskale jedna o drugu. Chvnaje zaskakutala bočno, u pokušaju da se životinji makne iz dohvata, zabrinuta zbog gležnjeva, svojih ranjivih gležnjeva. Ali doberrnan kao daje najednom izgubio želju za borbom. Samo se pokunjeno povukao od nje. repa podvijena među noge. i samo je zakre-nuo oči da i dalje pazi na nju. ali periferijom vidnoga polja, pa se počeo tresti i hripati kao da mu je nešto oštetilo pluća, i oslanjati se sve više Pritisnula je otponac na boci štrcaljki. Stvorenje joj je već bilo izvan dometa i mlaz je amonijaka u luku pao u travu. Dva psa dalje. ,lazi dolje, proklet bk), dobe! Dolje!" iberman je škljocnuo zubima na njezinu desnicu, promašio je. zubi iu glasno udarili jedan od drugi, nakon čega je šljocnuo opet i ovaj t je put uspio uloviti. Sjekutići mu nisu odmah prodrli kroz žilavu kožnu to opako zatresao glavom, kao da je uhvatio štakora i j sad mu lomi kičmu, lako joj nye probio kožu, ugriz joj je upravo mljeo i to rako bolno daje Chvna kriknula. m joj je trenutku pas ispustio ruku i ponovno joj se bacio navrat. ući od bola, Clivna je ispružila pulsirajuću desnicu prema boci štrcalj-L kl Stoje ležala u travi. Oružje Joj je bilo skoro dva pedlja izvan dohvata. Javu prema boci, nehotice je malo zadigla dno vizira i nogućila bolji pristup grlu. a onje gurnuo njušku pod mi pleksiglas. iznad prsluka od kevlara, i zagrizao u debele jasruke fcom tijelu segmentiranog ovratnika od tvrde plastike, njezine zad-t nje obrane. U nakani da odeie tu traku tjelesnog oklopa, pas ju je dmnuo tako žestoko da se Chvnina glava odigla od tla, a čitavom joj je šijom plaPokušaia je podrćr dobermana sa sebe. Bio je težak 1 tvrdoglavo se bacao na nju. drvlje se u nju ukopavajući Šapama. Kad joj je pas počeo čupati laitrtm ovratnik, osjetila je njegov vruci dah pod bradom. Kad bi uspio gumuti njušku pod vizir pod samo malo boljim kutom, možda bije uspio ugristi za bradu, sigurno bi ro uspio i on bi to svakog Časa mogao shvatiti. Ona gaje odi zala svom snagom, a pasje pritiskao, ali se ipak uspjela pn-maknuti nekoliko centimetara do boce štrcaljke. Odigla ga je još jednom i sad joj se boca našla tek nekoliko centimetara pred Ispruženim prstima. Opazila je još jednog dobermana kako šepesa prema njoj. spreman da se uključi u gužvu. Očito mu nije bila oštetila pluća kad gaje onako vlaDvojica. Dvojicu mogla svladati. snažno daje zateturala natraške. Pada Sronjt, A dok je padala, pas je već bio na njoj i podivljalo ,oj grizao ovratnik jakne. Kad je Chvna lupila ti zemlju, udauc joj je istjerao zrak iz pluća unatoč wim jastucima i boca joj je štrcaljka izletjela iz lijeve ruke i zavrtjela ie u rraku. Pijltušala ju je dohvatiti kad je odskočila dalje, ali ju je promašila. Pas joj je oderao i olabavio ojastučenu traku oko ovratnika i zatresao ni se njuška našla ispod pleksiglasa. ia da odbije ovog Šepavog. Ritala se te ljut. vc jakne, a nesumnjivo također i u jastuke segmentiranog plastičnog os što gaje nosila ispod jakne da zaštiti vrat. Uporno ju je i dalje držao zubima i jalovo je grebao pandžama, kao demonski ljubavnik u noćnoj mori.
Ako ju je udar pseta i bacio prema motornoj kućio, sad Ju je njegova težina, udružena s Ijutitim izvijanjem, odvukla od vozila. Skoro se prevalila na leđa, ali je znala da će izgubiti prednost ako je pas uspije povući na U pokušaju da sačuva ravnotežu, zateturala je i okrenula se za sto osamdeset stupnjevi, te pritom opazila da prvi doberman nije više na terasi. Zvuči zajurnujuće. no to stvorenje lu> joj je visjelo na vratu zaojeloje bio onaj nub što ga je poškropila po njušci. Sad je povratu) dah. vratio ie na dužnost neustrašen kemijskim arsenalom, dajući sve za Edglera Vessa. U lijevoj je ruci još držala bocu štrcaljku. Pritisnula je otponac i usmje-nekoliko mlazova preko ramena. Ipak joj debelo ojastučenje na ru- |e uspjela išla, baš kao stoje nekad zarobila stolac između seb« i zida od riječnih oblutaka, i vozilo je preuzelo svu snagu udarca. Pas ju je ispustio, otpao, zacvilio. Bioje to žalosni zvuk od kojeg joj je bilo mučno, ali i lijepo. da-lijep zvuk. slađi od svake svirke. Dok su joj kopče zveckale i pojastučene zaštitne nogavice pljeskale leđna o drugu, Chyna je zaskakutala bočno, u pokušaju da se životinji makne iz dohvata, zabrinuta zbog gležnjeva, tvojih ranjivih gležnjeva. Ali doberman kao da je najednom izgubio želju za borbom. Samo se pokunjeno povukao od nje, repa podvijena među noge. i samo je zakre-nuo oči da i da|je pazi na nju, ali perifenjom vidnoga polja, pa se počeo na desnu stražnju nogu. dometa i mlaz je amonijaka u luku pao u travu. uj>, teži i zraku. Pokušala ju je dohvatiti ka rijući sve dublje u požudi za mesom, krvlju, pobjedom, darila gaje objema šakama u vitku glavu, u pokušaju da mu -Silazi dolje, proklet bio! dolje! Dolje!" Dobemun je škljocnuo zubima na njezinu desnicu, promašii su mu glasno udanli jedan od drugi, nakon čega je šljocnuo o| je put uspk. uloviti. Sjekutići mu nisu odmah prodrli kroz žila sad mu lomi kičmu, lako joj nije probio kožu, ugriz joj je nptf kosti, i to tako bolno da je Chyna kriknula. U tom joj je trenutku pas ispustio ruku i ponovno joj ie bacii Kraj razderane jakne. D pokušaju da zubima razdere prsluk oc Urlajući od bola. Chvna je ispružila pubnajuću desnicu prema bi la Što je ležala u travi. Oružje joj je bilo skoro dva petlja izvan dol Kad je okrenula glavu prema boci. nehotice je malo zadigla dr tako dobemumi omogućila bolji p akrivljen itsiglas. iznad pr id tvrde plastike, njez nog oklopa, pasju je la, a čitavom joj je ši nplaje podio dobermana sa sebe. Bioje težak i tvrdoglavo se bacao na nju. divlje se u nju ukopavajući šapama. Kad joj je pas počeo čupati zaštitni ovratnik, osjetila je njegov vrući dah pod bradom. Kad bi uspio gurnuti njušku pod vizir pod samo malo boljim kutom, možda bi je uspio ugristi za bradu, sigurno bi to uspio i on bi to svakog časa mogao shvatiti. Ona gaje odi zala svom snagom, a pasje pritiskao, ali se ipak uspjela primaknuti nekoliko centimetara do boce štrcaljke, Odigla gaje joi jednom > Opazila je još jednog dobermana kako šepesa prema njoj, spreman da se uključi u gužvu. Očito mu nije bila oštetila pluća kad gaje onako vla Dvojica. Dvojicu ni dizala, očajnički pi io vršak nji ritnula i doberrnan je zagri
ro što mu se njuška n; nogla svladati 11 uskom procjepu između kuhinjskih ormarića i liladnjaka bile su spremljene sklopive metalne stube. Odnijela ih je do kratkog hodnika tla kraju vozila i rasklopila ih pod svjetlamikom. u biti ravne ploče od zamućenog pleksiglasa, duge oprilike metar i široke pola. Popela se na stube da pogleda taj stropni prozor, sve u nadi da se može nagnuti radi propuštanja svježeg zraka ili da je za strop učvršćen s unutrašnje strane. Koča je, međutim, bila na nesreću nepomična i nije služila za provjetravanje, a montažni je okvir bio vani, tako da Iznutra nije mogla doprijeti ni do kakvih zavrtijaja ili zakovica. Pod pojastučenom je odjećom donijela pojas s alatom što ga je našla u ladicama Vessove radne klupe. Bila ga je skinula s ostatkom opreme. Sad je bio na stolu u niši za objedovanje. Budući da nije znala koji bi joj alat mogao zatrebati, donijela je standardna kombinirana i šiljasta kliješta, plosnatu i i trokutastu turpiju, te odvijače u nekoliko veličina sa standardnim vršama i križnim glavama. Sa sobom ie ponijela i čekić, zapravo jedini alat koji bi joj sada mogao poslužiti. Kad je stala na prvu od dvije stube, tjeme joj se našlo na samo pedalj ihnula čekićem, pa se rav-prasak i lupnjavu. je udarac odzvanjao kroz Motorna je kućica imala najmanje petnaest godina, a ovo je, fini se. bio originalni tvornički prozor. Nije to bio pleksiglas nego neki manje žilav materijal; kroz mnoge godine sunca i lošeg vremena, plastika je postala krhka. Napokon je pravokutna ploča napukla duž jednog ruba okvira. Chvna je nastavila mlatiti po rubnoj točki pukotine, tjerajući je da se proširi sve do kuta, pa zatim kraćom strankom, pa zatim opet onom drugom meda držejo ti brid. Chyna je ispustila čekić, nekoliko pu da razgiba prste, pa položila oba dlan popela se na drugu stubu I gumula prema. Uz lom krhke plastike, ploča se podigla ta stranici, zaškripala. opirući se.,, opirući... svi riječi od nemoćnoga bijesa i onda, pronašav će. Najednom je Četvrta stranica pukla čitav kao pucanj. ^ ^ i bi joj bilo draže da to učini pod nekim p e dlanove na krov sa suprotnih strana pola itvora i s naporom pokušala izdići tijelo i pulsjoj je u sljepoočicama i vratnim artei ta ledim Činilo se sigurnim da ćeje bol i iscrpljenost nadjačati. Alije onda pomislila na Ariel u naslonjaču u dnevnoj sobi. obgrijenu vlastitim rukama, kako se ljulja naprijed-natrag, s dalekim pogledom u očima, s usnama razdvojenim u nešto nalik na nijemi krik. Taje slika djevojčice Chvni dala snage, priključila je na dotad nepoznate izvore. Drhtave sujoj se ruke polako izravnale pa joj izvukle tijelo iz hodnika, sve centimetar po centimetar, dok se ritala nogama kao plivač koji se diže iz dubina. Napokon su joj se lak-tovi izravnali s podlakticama i sad se digla gore, kroz stropni prozor, te izPriromjojje džemper zapeo za komadiće plastike kojima se kostriješio okvir stropnog prozora. Nekoliko je šiljastih komadića probilo pleteni materijal i ubolo je u trbuh, ali ih je ona odlomila i tako se oslobodila. Zapuzala je naprijed, prevrnula se na leđa. podigla džemper i opipala trbuh da vidi je li se jako porezala. Iz nekoliko je plitkih ogrebotina suzila krv. ali nije bilo težih rana. Daleko iz noći do nje je doprlo zavijanje bar dva ranjena psa. Ti su ganutljivi krikovi bili tako Ispunjeni strahom, ranjivošću. jadom i samoćom da ih je Chvna jedva mogla slušati. Polako se spustila na rub krova i spustila pogled na okućnicu istočno od kuće. Onaj neozlijeđeni doberrnan kaskao je oko prednjeg dijela motorne kućice i isti je čas opazio. Stajao je točno ispod nje, gledao je odozdo i kezio zube. Patnje njegova tn druga kao da ga nisu bafi nimalo ganule.
Chvna se odmaknula od tuba i ustala na noge. Metalna je povišina bila pomalo skliska od rose i bib je sretna što Kockponicc imaju sjumene potplate. Kad bi izgubila oslonac i pala dolje, bez oružja i zaštitne odjeće, onaj bije rasklopila ih pod svjetlamikom. u biti ravne ploče od zamućenog ' oprilike metar i široke pola. Popela se na stube da pogleda taj stropni prozor, sve u nadi da se može nagnuti radi propuštanja svježeg zraka ili daje za strop učvršćen s unutrašnje strane. Ploča je. međutim, bila na nesreću nepomična i nije služila za provjetravanje, a montažni je okvir bio vani, tako da iznutra nije mogla doprijeti ni do kakvih zavrtijaja ili zakovica. Pod pojastučenom je odjećom donijela pojas s alatom što gaje našla Sad je bio na stolu u niši za objedovanje. Budući da nije znala koji bi joj alat mogao zatrebati, donijela je standatd-na kombinirana i šiljasta kliješta, plosnatu i i trokutastu turpiju, te odvijače u nekoliko veličina sa standardnim vršama i križnim glavama. Sa sobom je ponijela i čekić, zapravo jedini alat koji bi joj sada mogao poslužiti. Kad je stala na prvu od dvije stube, tjeme joj se našlo na samo pedalj od svjetlamika. Okrenula je lice i ljevicom zamahnula čekićem, pa se ravna čelična glava sastala s plastikom uz užasni prasak i lupnjavu. mišiće, k cica imala najmanje petnaest godina, a ovo je, čini si mički prozor. Nije to bio pleksiglas nego neki manje Žili materijal; kroz mnoge godine sunca i lošeg vremena, plastika je posta krhka. Napokon je pravokutna ploča napukla duž jednog ruba okvira. Cfr na je nastavila mlatiti po rubnoj točki pukotine, tjerajući je da se preši sve do kuta. pa zatim kraćom stranicom, pa zatim opet onom drugom nu rala je nekoliko puta z u. Napokon je ploča la i uhvati .piljci m a i prebaci čekić iz ruke ikviru; Činilo se daje sa-a ijoi neslomljeni četvrzatvorila šaku Chyna je ispustila čekić, nekoliko puta pola da razgiba prste, pa položila oba dlana na plastiku. Stenjući od napora, popela se na drugu stubu i gurnula piema gore. Uz lom krhke plastike, ploča se podigla za dva prsta, a zubari su rubovi zacviljeU jedan uz drugi. Onda se ploča savila prema natrag na četvrtoj stranici, zaškripala, opirući se... opirući... sve dok Chvna nije kriknula bez riječi od nemoćnoga bijesa i onda. pronašavši novu snagu, gurnula još jaje ploči ispred kuće, usporedno s verandom i najbliže stoji liko vozilo da se polako kotrlja i pritom izbjegavala pod njom moglo biti blatno i pola dana nakon Str željela izložiti opasnosti da se zaglibi. Kad se našla u pravom položaju, prebacila je ni e. Ona ih je podigla, uspela se dvije ime kućice rasklopne su se razbijenog stropnog prozora. io što ne a. Moral I lika, pa bi joj bilo draže da to učini pod nekim povoljnijim kutoir Položila je dlanove na krov sa suprotnih strana pola metra širokog pr, vokutnog otvora i s naporom pokušala izdići tijek) iz motorne kućici Napela se tako žestoko daje osjetila kakojoj između vrata i ramena gi re tetive, a puls joj je u sljepoočicama i vTatnim arterijama bubnjao \x put bubnjeva Sudnjega dana, a svi sujoj mišići u rukama i na leđima dri icrpljenosi
•adjač, iel u naslonjaču u kako se ljulja napnjed-natrag. s dalekim pogledom u očima, s usna dvojenim u nešto nalik na nijemi krik. Taje slika djevojčice Chym d ge. priključila je na dotad nepoznate izvore. Drhtave su joj se ruke izravnale pa joj izvukle tijelo iz hoć se ritala nogama kao plivač koji si I i ubolo j ihjet radića probilo pleteni n tako se oslobodila, idigla džemper i opipi Zapuzala je naprijed, prevrnul trbuh da vidi je li se jako porezala. Iz nekoliko je plitkih ogrebotina Daleko iz noći do nje je doprlo zavijanje bar dva ranjena psa. Ti si nutljivi krikovi bili tako ispunjeni strahom, ranjivošću, jadom i samo da ih je Clivna jedva mogla slušati. Polako se spustila na rub krova i spustila pogled na okućnicu isti Onaj neozlijeđeni doberrnan kaskao je oko prednjeg dijela mot kućice i isti je čas opazio. Stajao je točno ispod nje. gledao je odo; kezio zube. Patnje njegova tri druga kao da ga nisu baš nimalo gai Ciljna se odmaknula od ruba i ustala na noge. Metalna je površin; pomalo skliska od rose I bila je sretna Što r^portice imaju gumene pc te. Kad ta izgubila oslonac i pala dolje, bez oiužja i zaštitne odjeće, onaj U uskom procjepu između kuhinjskih ormarića i hladnjaka bile su spremljene sklopive metalne stube. Odnijela ih je do kratkog hodnika na kraju vozila i rasklopila ih pod svjetlam Ikom, u biti ravne ploče od zamućenog pleksiglasa, duge oprilike metar I široke pola. Popela se na stube da pogleda taj stropni prozor, sve u nadi da se može nagnuti radi projjuštanja svježeg zraka ili da je za strop učvršćen s unutrašnje strane. Ploča je, međutim, bila na nesreću nepomična I nije služila za provjetravanje, a montažni je okvir bio vani. tako da iznutra nije mogla doprijeti ni do kakvih zavrdjaja ili zakovica. Pođ pojastučenom je odjećom donijela pojas s alatom što ga je našla u ladicama Vessove radne klupe. Bila ga je skinula s ostatkom opreme. Sad je bio na stolu u niši za objedovanje. Budući da nije znala koji bi joj alat mogao zatrebati, donijeta je standard-na kombinirana i šiljasta kliješta, plosnatu i i trokutastu turpiju, te odvijače u nekoliko veličina sa standardnim vrstima i križnim glavama. Sa sobom je ponijela i čekić, zapravo jedini alat koji bi joj sada mogao poslužiti. Kad je stala na prvu od dvije stube, tjeme joj se našlo na samo pedalj od svjetlamika. Okrenula je lice i ljevicom zamahnula čekićem, pa se ravna čelična glava sastala s plastikom uz užasni prasak i lupnjavu. Prozor je ostao u komadu. Chvna je nastavila neumorno udarati. Svaki je udarac ot i. ali 11 mišiće, ki bio originalni tvornički prozor. Nije to bio pleksiglas nego neki manje žilav materijal: kroz mnoge godine sunca i bleg vremena, plastika je postala ki lika. Napokon je pravokutna ploča napukla duž jednog ruba okvira, Chvna je nastavila mlatiti po rubnoj točki pukotine, tjerajući je da se proširi sve do kuta. pa zatim kraćom stranicom, pa zatim opet onom drugom meUorala je nekoliko puta zastati da uhvati zraka i prebaci čekić iz ruke u ruku. Napokon je ploča labavo zazveketala u okviru; činilo se da je sada drže još samo opiljd materijala duž pukotina i još neslomljeni četvrti brid. Chvnaje ispustila čekić, nekolikoj vi zacviljeli jedan uz drugi. Onda se pioča savila prema na stranici, zaškripala. opinići se... opirući... sve dok Chvna r
Chvna je natraške izvezla motornu kućicu s prilaznog puta pa zavezla Ispred kuće, usporedno s verandom i najbliže stoje mogla. Pustila je veliko vozilo da se polako kotrlja i pritom izbjegavala gustu travu, jer je tlu pod njom moglo biti blatno i pola dana nakon što je kiša stala. Nije se željela izložiti opasnosti da se zaglibi. Kad se našla u pravom položaju, prebacila je na ler i povukla ručnu. U kratkom hodniku u stražnjem dijelu motorne kućice rasklopne su se stube prevrnute. Ona ih je podigla, uspela se dvije stube, pa se uspravila, s glavom u noćnom zraku, iznad otvorenog okvira razbijenog stropnog to ne postoji i treća stuba. I oj bilo dl voljnij ra Širokog pr Položila vokutnog otvora i s naporom pokušala izdići t Napela se tako žestoko daje osjetila kakojoj između vrata i ramena gore tetive, a pulsjoj je u sljepoočicama i vratnim arterijama bubnjao poput bubnjeva Sudnjega dana, a svi su joj mišići u rukama i na leđima drhČinilo se sigurnim da će je bol i iscrpljenost nadjačati. Ali je onda pomislila na Ariel u naslonjaču u dnevnoj sobi. obgrijenu vlastitim lukama, kako se ljulja naprijed-natrag, s dalekim pogledom u očima, s usnama razdvojenim u nešto nalik na n|jemi krik. Taje slika djevojčice Chvni dala snage, priključila je na dotad nepoznate izvore. Drhtave sujoj se tuke polako Izravnale pa joj izvukle tijelo iz hodnika, sve centimetar po centimetar, dok se ritala nogama kao plivačkoj! se diže iz dubina. Napokon sujoj se lak-a i sad se digla gore. kroz stropni prozor, te izPritom joj je džemper zapeo za komadiće plastike kojima se kostriješio okvir stropnog prozora. Nekoliko je šiljastih komadića probilo pleteni materijal i ubolo je u trbuh, ali ih je ona odlomila i tako se oslobodila. Zapuzala je naprijed, prevrnula se na leđa. podigla džemper i opipala trbuh da vidi je li se jako porezala. Iz nekoliko je plitkih ogrebotina suzila krv. ali nije bilo težih rana. Daleko iz noći do rjeje doprlo zavijanje bar dva ranjena psa. Ti su gada ih je Chyna jedva mogla slušati. Polako se spustila na rub krova i spustila pogled na okućnicu istočno Onaj neozlijeđeni doberrnan kaskao je oko prednjeg dijela motorne kućice i isti je čas opazio. Stajao je točno ispod nje. gledao je odozdo i kezio zube. Patnje njegova tri druga kao da ga nisu baš nimalo ganule. Chvna se odmaknula od ruba i ustala na noge. Metalna je površina bila Krov osim loga nije bio ni jato ann. pa se bez muke uspela do prednjeg zida kuće. Nedavna je kiša oslobodila katranski miris iz bezbrojnih slojeva kreozota kojim su brvna bila premazivana godinama. Dvodjelni prozor na Vessovoj spavaonici na katu bio je otvoren četiri prsta, onako kako ga je ostavila prije nego stoje krenula iz kuće. Miz-nula je bolnim rukama krc uspjeli nije više t io kraja. ,no iakoj to promaklo, nešto jako za dodatni detektivski p la upaljenu o. Poturili sjedi ia u naslonjaču gdje ju je bila i ostavila. I dalje je i tako se ljuljala, izgubljena, trema satu na okviru kamina, sadje bilo jedanaest i četiri minute. "Ostani tu", uputila ju je Chjma. "Samo još
minutu, zlato.' U potrazi za metlom prošla je kroz kuhinju i stigla u praonicu. Pronašla je i metlu i perilicu za pod. Perilica je imala dužu drsku, zato je uzela nju, a ne medu. Skvik-skvik-skvik. u a Je poznat'JeIIV ^ ¦ ' 1 " ¦ Pogledala je u najbliži prozor i ugledala onog nepovrijeđenog dobermana kako grebe po staklu. Usiljene su mu uši bile naćuljene, ali su mu se priljubile uz glavu kad muje Chjna pogledala u oči. Začuo sedobermanov Chvna se okrenula od psa i krenula prema Ariel - no tada joj je pažnju pri. vukao drugi prozor dnevne sobe, 1 na njemu je bio doberrnan. sa šapama na prozorskoj dasci. lb je zacijelo bio onaj prvi stoga je srela kad je izlazila iz kuće. ona ista životinja koju je poškropila po njuški. Brzo se oporavila i ugrizla je za nogu ----¦ —^ pnkovao za zemlju. urna daj. ¦slijepila trenutku. o što ju zamagljen, a, kad ju je oj bradu. Z [ Škropila, glasno kriknula i prestala grisn za nogu. kao i za prvog njihovog susreta. "Gad ima sreće", prošaptala je. Dvaput povrijeđeni doberman nije grebao po staklu. Samo ju je gle | dao. Pozorno. Uspravljenih ušiju. Ne propuštajući ništa. Ili to možda i nije bio isti pas. Možda ih je bilo pet Možda šest. A na drugom prozoru: Skvikskvik. Skvikskvik. Čučnula je pred Ariel i rekla: "Zlato, sad možemo poći." Djevojčica se i dalje ljuljala. Chyna ju je uhvatila za ruke. Ovaj joj put nije morala ispravljati prste na Šaci tvrdoj kao mramor i djevojčica je, na njezin nagovor, ustala iz a-akto. am perilicom u jednoj ruci, dokje drugo la kroz dnevnu sobu, kraj dva velika pret je gledala ravno u dobermane, jer se b renutak sukobljenih pogleda mogli nav I a prelete kr Ciljna i Ariel krenule su kroz otvor bez vratnica i pošle prema stubama. Iza njih je jedan pas zalajao. Chyni se to nije svidjelo. Baš ni najmanje. Nijedan od njih još nije zalajao. Njihovo je disciplinirano prikradanje stvaralo led u duši - ali je sad lavež bio gori od šutnje. Dok se tako uspinjala stubama i za sobom vukla djevojčicu. Ctiyna se osjećala kao da joj je sto godina, daje slaba i istrošena. Željela je sjesti i povratiti dah i odmoriti umorne noge. Da bi nastavila hodati, Ariel je trebalo stalno potezati za mišicu: bez toga bi samo stala ' PJ^1* ne^rni" Alice iz priče na tragu bijelog zeca, sa želucem punim egzotičnih gljiva, kao da se uspinje začaranim stubama u nekakvu mračnu zem(ju Čudesa. ispod njih je u dnevnoj sobi prsnulo staklo. Taj je zv dio Chvnu i sadje mogla kao gazela skakati stubama "Bržef potakla je Ariel i povukla je za sobom. Djevojčica je ubrzala korak, pa ipak se činilo kao Chvnaje u očaju skočila na vrh drugog reda stut lekudc ta tako podmukle kao krov m Krov osim toga nije bio ni jako strm. pa se bez muke uspela do prednjeg zida kuće. Nedavna je kiša osktbodia katranski miris iz bezbrojnih slojeva kreozota kojim su brvna bila premazivana godinama. Dvodjelni prozor na Vessovoj spavaonici na katu bio je otvoren Četiri prsta, onako kako^ga jeMtavila prije nego što je krenula iz kuće. Kliz-
ipakje uspjela prozor otvoriti do kraja. Uspela se kroz prozor u Vessovu spavaonicu, gdjeje ostavila upaljenu Kad se našla u gornjem hodniku, pogledala je na otvorena vTata preko puta spavaonice. Iza njih je ležala zamračena radna soba i nju je još mučio osjećaj da joj je unutra nešto promaklo, nešto jako važno što bi morala znati o Edgleru Vessu. Ipak, nije više bilo vremena za dodatni detektivski posao. Požurila je niza stube u dnevnu sobu. Ariel je sjedila skutrena u naslonjaču gdje ju je bila i ostavila. I dalje je sjedila ovijena rukama i tako se ljuljala, izgubljena. Prema satu na okviru kamina, sad je bilo jedanaest i četiri minute, "Ostani tu", uputila ju je Oiyna. "Samo još minutu, zlato." U potrazi za medom prošla je kroz kuhinju i stigla u praonicu. Pronašla je etlu i perilicu za pod. Perilica Je imala dužu dršku, zato je uzela nju, a ne metlu. Kad se Skvik-skvik-skvik. je u najbliži prozor I ugledala o rebe po staklu. Usiljene su mu u: zlavu kad mu je Chvna pogledala ¦g nepovrijeđenog doberoči. Začuo se dobermanov ie Chvni na šiji nakostrijeSkvikskvik-skvik. Chvna se okrenula od psa i krenula prema Ariel -no tada joj je pažnju privukao drugi prozor dnevne sobe. I na iijemu je bio doberman. sa šapama na nju jetri ro slijep tuke na vratu i Lizao joj bradu. Znala je s škropila, glasno kriknula i prestala gristi za nogu. Zacijelo je mlaz amonijaka psa i po drugi put poškropio p kao i za prvog njihovog susreta. "Gad ima sreće", prošaptala je. Dvaput povrijeđeni doberman nije grebao po staklu. Saro dao. Pozorno. Uspravljenih ušiju. Ne propuštajući ništa. A na drogom prozoru: Skvth Čučnulaje pred Ariel i rekla: "Zlato, sad možemo poći." Djevojčica se i dalje ljuljala, Chyna ju je uhvatila za ruke. Ovaj joj pt na šaci tvrdoj kao mramor i djevojčica je ik-sk/ik. drvna je prošla kroz dnevnu sobu, 1 se polako i nije gledala ravno u do Ji još jedan trenutak sukobljenih j staklo. Chvna i Ariel krenule su kroz otve Iza njih Je jedan pas zalajao. Qiyni se to nije svidjelo. Baš ni n dika prednja prozora. Gll '. jer se bojala da bi ih žl nogli navući da prolete I rtnica i pošle prema stuba Nijedan od njih još nije za lo ledu io gori od šutnje, ie tako uspinjala stubama i kao da joj je sto godina, i Željela je sjesl umorne noge. Da bi nastavila hodati, Ariel je tre-miiicu; bez toga bi samo stala i počela nešto ni-iša od prethodne, kao daje Chvna :mo mrmljati. Sval agu bijelog ze ih gljiv.- la u nekakvu mračnu zemlju čudesa. I tada, kad su se okrenule na odmonštu i krenule drugim nizom stuba, ispod njih je u dnevnoj sobi prsnulo staklo. Taj je zvuk u trenutku pomladio Crrynu i sadje mogla kao gazela skakati stubama stvorenim za divove. "Biie!" potakla je Ariel
i povukla je za sobom. Djevojčica je ubrala korak, pa ipak se činilo kao da se jedva vuče. Chvna je u očaju skočila na vrh drugog reda stuba i rekla: Iz si rande. Parkirala se tako blizu da ud Prekoračila je jaz i stala na nagnu bile posute pijeskom i nisu bile ni Krov osim toga nije bio ni jako strm, pa se bez muke uspela do prednjeg zida kuće. Nedavna je kiša oslobodila katranski miris iz bezbrojnih slojeva kreozota kojim su brvna bila premazivana godinama. Dvodjelni prozor na Vessovoj spavaonici na katu bioje otvoren četiri prsta, onako kako gaje ostavila prije nego Stoje krenula iz kuće, Kliz-nulaje bolnim rukama kroz otvor i, stenjući, uprla o donji okvir. Na tako vlažnu vremenu drvo je bilo nabrekle, no iako je zapelo nekoliko puta, ipakje uspjela prozor otvoriti do kraja. za dodatni detektivski pi Kad se našla u gornjem hodniku, pogledala je puta spavaonice. Iza njih je ležala zamračena rat čio osjećaj da joj je unutra nešto promaklo, neši Ipak, nije više bib vreme niza stube u dnevnu sobu. Ariel je sjedila skutrena u naslonjaču gdje ju je bila sjedila ovijena rukama i tako se ljuljala, izgubljena. Prema satu na okviru kamina, sadje bilo jedanaest "Ostani tu", uputila ju je Chvna. "Samo joS minutu, U potrazi za medom prošla je kroz kuhinju i stigla u p i medu i perilicu za pod. Perilica je imala dužu dršku,: ostavila upaljenu orena vrata preko mana kako grebe po staklu. Usiljene su mu uši bile naćuljene, i priljubile uz glavu kad muje Chvna pogledala u od. Začuo s požudni cvil. sad već toliko poznat, od čega su se Chvni na šiji nakostriji rvikskvik-skvik. T/na se okremria od psa w drugi prozor dnevne: io tada joj je pažnju prizna-i sva izbezumljena, zato što ju je treći p tuke na vratu i lizao joj bradu. Znala je samo < škropila. glasno kriknula i prestala gristi za no Zacijelo je mlaz amonijaka psa i po drugi ; kao 1 za prvog njihovog susreta. "Gad ima sreće", prošaptala je. Dvaput povrijeđeni doberman nije grebao dao. Pozorno. Uspravljen nožda i rti pas. Moži r. Možda šest. in nagovi A na drugom prozoru: Skvik-skvik. Skviksk' Čučnula je pred Ariel i rekla: "Zlato, sad možemo poći." Djevojčica se i dalje ljuljala. Chvna ju je uhvatila za ruke. Ovaj joj put na šaci tvrdoj kao mramor I djevojčica je. Sa spužvastom perilicom u jednoj ruci. dokje drugom vodila djevojčicu, Chvnaje prošla kroz dnevnu sobu. kraj dva velika prednja prozora. Gibala « polako i nije gledala ravno u dobeimane. jer se bojala da bi ih Žurba li još jedan trenutak sukobljenih pogleda mogli navući da prolete kroz Or/na i And krenule su kroz otvor bez vratnica i pošle prema stubama. Iza njih Je jedan pas zalajao. Chvni se to nije svidjelo. BaS ni najmanje. Nijedan od njih još nije zalalavež bio gori od šutru'e,
Dok se tako uspinjala stubama i za sobom vukla djevojčicu, Chvna se osjećala kao da joj je sto godina, daje slaba i istrošena. Željela je sjesti i povratiti dah i odmoriti umorne noge. Da bi nastavila hodati, Ariel je trebalo stalno potezati za miSicu; bez toga bi samo stala i počela neSto nijemo mrmljati. Svaka je stuba bila viša od prethodne, kao da Je Chvna Alice iz priče na tragu bijelog zeca, sa želucem punim egzotičnih gljiva, kao da se uspinje začaranim stubama u nekakvu mračnu zem|ju čudesa. 1 tada. kad su se okrenule na odmorištu i krenule drugim nizom stuba, ispod njih je u dnevnoj sobi prsnulo staklo. Taj je zvuk u trenutku pomladio dtynu i sadje mogla kao gazela skakao stubama stvorenim za divove. "Bržer potakla je Ariel i povukla je za sobom. Djevojčica je ubrzala korak, pa ipak se činilo kao da se jedva vuče. divna je u očaju skočila na vrh dragog reda stuba i rekla: Iz stubišta se digao opaki lavež. objerr 11 grebli ig prozora i tu prislonila peračicu ni la djevojčicu : Je zagledala u njezine lijepe plave, no prazne oči. "Zlato, molim te. trebam te ponovno, kao što si mi bila potrebna s immnogo vise. Ariel, zato sto nemamo puno vremena, uopće ga nemamo, a tako smo blizu spasu, zaista jesmo, tako prokleto bliza." lako su im oči bile jedva pola pedlja daleko, Ariel kao da i nije vidjela "Daj me poslušaj, poslušaj me. zlato, gdje god ti bila, gdje god da se skrivala u Divljoj šumi ili iza vrata garderobe u Namiji. Jesi li tu sada. lutko, ili možda u Ozo? No gdje god da bib, molim te poslušaj me i učini što d velim. Sad ćemo izid na krov verande. Krov nije strm i ti to možeš, ali moraš biti oprezna. Sad ćeš izići kroz prozor i napraviti dva koraka lijevo. Ne desno. Desno i nema puno krova, mogb bi pasti. Napravi dva koraka lijevo i stani i tu me samo čekaj. Ja dolazim odmah poslije tebe i ja ću te Pustila je djevojd glavu, drvlje ji vu bi osjetila prema sestri da ju. ' ja sam tvoj čuvar, zlato. Ja sam nuri, taj idiot, ta odvratna svinja, t iz ovog smrada, odvesti od njega Pustila je djevojčicu i opet joj Ariel je još bila u Negdjeliji. U o. onda, onaj djelić sekunde u podn Lavež je prestao. S drugog je kraja sobe dopm ni tagriila i osjetib prema njoj ljubav iz što je prošla, zbog svega što je tij čuvar. Vess te više nikad neće ni tad te više neće taknuti. Ja ću te iz> iuvijek, ali ćeš morati se mnom sui i biti oprezna, tako oprezna," :rag. Jedan j Vrata nisu bila dobro nalegla. Chvna Je vidjela centimetar široku pukotinu između ruba i okvira. U pukotini Je svijetlila sjajna mjed: bio je to jezičac jednostavne brave. Ako jezičac nije ležao dovoljno duboko u dovratku. onda ga je moglo otvoriti čak i pseće prtljanje, i to igrom 6stog slučaja. "Čekaj", rekla je Ariel. Otišla je na drugi kraj sobe i pokušala dovući komodu pred vrata. Psi su zadjelo osjetili da im se primakla, jer su se opet uzlajaU. Stara je crna željezna kvaka zaštropotab srditije nego prije. Komoda je bila teška. Ipak. nigdje ruje bilo stolca s naslonom koju bi mogla zabiti pod kvaku, a noćni ormarić nije bio dovoljno težak da bi zadržao Svat eli i lajali su bjesnije no ik io okrenula prema Ariel, r je prozoru i pogledala van.
krovu verande točno dva kratka koraka lijevo od prozora, baš kakojoj je bila tekla. Leđa su joj bila prislonjena na kućni zid od balvana i sad je gledala u nebo. iako sujoj se misli vjerojatno i dalje bavile nečim beskonačno daljim od tih pukih zvijezda. Chvnaje gurnula pera čiču na krov pa zatim i sama izišla za njom dok su u koći iza nje divljali pobješnjeli dobermani. A vani. oslijepljeni psi nisu više jadno tulili u daljini. Oijna je pružila mku prema djevojčici. Arielina ruka nije više bila kruta, niti svinuta u pandžu kao prije. 1 dalje je bila hbdna. ali se sad otabavib- "Ovo je bilo dobro, zlato, ovo je bilo dobro. Učinila si točno što sam [ ti rekla. Ali uvijek pričekaj na mene, dobro? I drži se mene.1' Slobodnom je nikom dohvatila pcračku i dovela Ariel do ruba krova 'rande.Jaz između njih i motorne kućice bio je jedva širi od pedlja, no L ipak Je mogao biti opasan za nekog u Arielinu stanju. "Prekoračimo to zajedno. Dobro, zlato?" Ariel je i dalje zurila u nebo, U očima sujoj bili katarakti mjesečine, pa paje ispustila ruku svoje družice, blago je natjerala da pogne glavu i tako se zagleda u procjep između krova verande i motorne kućice. o, Evo, daj ml ruku. Daj pazi kako koračaš. Procjep nije širok, ne >raš čak ni ti. Ali a > ugaziš izi temlju, a tu te čekaju psi. No čak i ako nc o ćeš se ozlijediti," Chvna je stupila na drugu stranu, ali Ariel nije pošla za njom. Okrenula se djevojčici, i dalje je držući za mlitavu ruku. i blaguje io, lutko, idemo odavde. Predat ćemo ga policiji i vi sigurmoći ni nutka oklijevanja, Ariel je prekoračila ništila peradcu, zgrabila djevojdi "Skoro pa smo tu. lutko." Podigla je peračicu pa povela A "Tako je dobro. Sad čekaj. Skoro pa smo tu." Chyna se optužila na trbuhu i prednjim se dijelom njel prozor, pa peračkom gurnula stube prema stražnjem dijeli log svjetlamika i ni provukla kr više smjele upuštati u rizik. ¦ i bacila nerAčVu nred kn To$upsi,za imeSo Chvna je dovela Ariel do otvorenog prozora i tu prislonila peračicu na zid. Psi su lajali i lajali i grebli po vratima, Chvna je objema rukama uhvatila djevojčicu za glavu, pa se nagnula prema njoj i s puno se nade zagledala u njezine lijepe plave, no prazne oči. "Zlato, molim te, trebam te ponovno, kao Što si ml bila potrebna s motornom bušilicom kad je trebalo srediti lisičine. Ali sada te trebam još mnogo više, Ariel, zato, što nemamo puno vremena, uopće ga nemamo, .i tako smo blizu spasu, zaista jesmo, tako prokleto blizu." lako su im oči bile jedva pola pedlja daleko. Ariel kao da i njje vidjela Daj me poslušaj, poslušaj me. zlato, gdje god ti bila, gdje god da se skrivala u Divljoj Šumi ili iza vrata garderobe u Namiji. Jesi li tu sada. lutko, ili možda u Ozu? No gdje god da bila. molim te poslušaj me i učini što ti velim. Sad ćemo izići na krov verande. Krov nije strm i ti to možeš, ali moraš biti oprezna. Sad ćeš izići kroz prozor i napraviti dva koraka lijevo. Ne desno. Desno i nema puno krova, mogla bi pasti. Napravi dva koraka lijevo i stani i tu me samo čekaj. Ja dolazim odmah poslije tebe i ja ću te odvesti dalje." Pustila je djevojd glavu, divlje je zagrlila i osjetib prema njoj ljubav kakvu bi osjetila prema sestri da ju je imala, kakvu bi voljela osjetiti prema majd. ljubav zbog svega onoga kroz Stoje proSla, zbog svega Sto Je propatila i preživjela.
"Ja sam tvoj čuvar, zlato.jta sam tvoj čuvar. Vess te više nikad neće ni taknuti, taj idiot, ta odvratna svinja. Nikad te više neće taknuti. Ja ću te izvesti iz ovog smrada, odvesti od njega zauvijek, ali ćeš morati sa mnom surađivati, morat ćeš mi pomoći i slušati i bid oprezna, tako oprezna." Pustila je djevojčicu i opet joj pogledala u oči. Ariel je još bila u Negdjeliji. U očima joj nije bilo Iskre razumijevanja kao onda. onaj djelić sekunde u podramu, nakon što joj Je probušila lisičine. Sdru, je kraja s ;. Nije to k, upravo zveket, itrag. Jedan ju je pas počeo m ruba i okvira. U pukotini je svijetlila sjajna mjed: bioje to jezičac vne brave. Ako jezičac nije ležao dovoljno duboko u dovratku, je moglo otvoriti čak i pseće prtljanje, i to igrom dstog slučaja. crna željezna kvaka zaštropotab srditije nego prije. Komoda je bila teška. ipak. nigdje nije bilo stolca s n gla zabiti pod kvaku, a noćni ormarić nije bio dovoljno »liko komoda bila teška, ipak ju je uspjela i bi moralo biti dovoijno. su poludjeli i lajali su bjesnije no ikada, kao i d, pritrčala je prozoru i pogledala van. ia mjesečini, kose srebrne a ne više plave, Arie le točno dva kratka koraka lijevo od prozora, b, su joj se sadjeglekI tih pukih zvijezda, Chvna je gurnula peračicu na krov pa zatim i sama izišla za njom dok A vani. oslijepljeni psi nisu više jadno tulili u daljini. Clivna je pružila ruku prema djevojčici. Arielina nika njje vise bila kruta, niti svinuta u pandžu kao prije, I dalje je bib hladna, ali se sad olabavila. "Ovo je bilo dobro, zlato, ovo je bilo dobro. Učinila si točno sto sam ti rekla. Ali uvijek pričekaj na mene, dobro? I drži se mene." Slobodnom je rukom dohvatila peračicu i dovela Ariel do niba krova verande. Jaz između njih i motorne kudce bio je jedva širi od pedlja, no ipak je mogao biti opasan za nekog u Arielinu stanju, "Prekoračimo to zajedno. Dobro, zlato?" su joj oči bile mliječne, kao u mrtvaca. Chvna se sledila kao da su te mrtve oči na mjesečini nekakav zao znak. pa je ispustila ruku svoje družice, blago je natjerala da pogne glavu i tako se zagleda u procjep između krova verande i motorne kućice. "Zajedno. Evo. daj mi mku. Daj pazi kako koračaš, Procjep nije širok, ne moraš čak ni skočiti, čak se ni napregnuti. Ali ako ugaziš između, onda no ćeš se ozlijediti.'" ' ? P P . g Chvna je stupila na drugu stranu, ali Ariel nije pošla za njom. Okrenula se djevojčici, i dalje je držud za mlitavu mku, i blago je povukla. "Daj. idemo, lutko, idemo odavde. Predat ćemo ga policiji i više nikad Nakon trenutka oklijevanja, Ariel je prekoračila procjep i stupila na krov motorne kućice - i poskliznula se na limu klizavom od rose. Chyna je ispustila peračicu, zgrabila djevojčicu, tako da nije pala. "Skoro pa smo tu, lutko." Podigla je peračicu pa povela Ariel do otvorenog svjetlamika i tu je navela da klekne. "Tako je dobro. Sad čekaj, Skoro pa smo tu."
Chyna se »pružila na trbuhu i prednjim se dijelom tijela provukla kroz prozor, pa peračkom gurnula stube prema stražnjem dijelu hodnika imak-nub ih s puta. Kad bi skodle na to, lako bi mogle slomiti nogu. Bile su tako blizu spasu. Nisu se više smjele upuštati u rizik. TbsupsLzahneBažjr.stmiopsicpakiliao kvaku. su dovoljno čvrsta, divna je dovela Arid do otvorenog prozora i tu priskmib peračicu na zid. Psi su Lajali i bjali i grebli po vratima. Chvna je objema rukama uhvatila djevojčicu za glavu, pa se nagnula prema njoj i s puno se nade zagledala u njezine lijepe plave, no prazne oči. "Zlato, molim te. trebam te ponovno, kao što si mi bila potrebna s motornom bušilicom kad je trebalo srediti lisičine. Ali sada te trebam još lako su im oči bile jedva pola pedlja daleko, Ariel kao da i nije vidjela "Daj me poslušaj, poslušaj me, zlato, gdje god ti bila, gdje god da se skrivala u Divljoj šumi ili iza vrata garderobe u Namiji. Jesi II tu sada, lutko, ili možda u Ozu? No gdje god da bila, malim te poslušaj me i učini Sto ti velim. Sad ćemo izići na krov verande. Krov nije strm i ti to možeš, ali mo-ijš hiti oprezna. Sad ćeš izići kroz prozor i napraviti dva koraka lijevo. Ne desno. Desno i nema puno krova, mogla bi pasti. Napravi dva koraka lijevo i stani i tu me samo čekaj. Ja dolazim odmah poslije tebe i ja ću te Pustila je djevojci glavu, dHjeje zagrlila i osjetila prema njoj ljubav kak-\ u bi osjetila prema sestri da ju je imala, kakvu bi voljela osjetiti prema majci, ljubav zbog svega onoga kroz Stoje prošla, zbog svega Stoje pro-patib i preživjela. 'ja sam tvoj čuvar, zlato, jn som tvoj čuvar. Vess te više nikad neće ni taknuti, taj idiot, ta odvratna svinja. Nikad te više neće taknuti. Ja ću te izvesti i' ovog smrada, odvesti od njega zauvijek, ali ćeš morati sa mnom surađivati, morat ćeš mi pomoći i slušati i biti oprezna, tako oprezna." Pustib je djevojčicu i opet joj pogledala u od. Ariel je joS bila u Negdjeliji. U očima joj nije bilo iskre razumijevanja kao onda, onaj djelić sekunde u podrumu, nakon što Joj je probušila lisičine. Lavež je prestaoS drugog je kraja sobe dopro nov i uznemlravajuć zvuk. Nije to bio Stro-pot vrata koja su se nesla u okviru. Bioje to tvrđi zvuk, upravo zveket. Brava je poskakiva Vrata nisu Ma dobr ag. Jedan počeo marljivo alegla. Chvna je vidjeij izmeau runa i otmra. u pukotini je svijedila sjajna mjed: bio Je to jezičac jednostavne brave. Ako jezičac nije ležao dovoljno duboko u dovratku, onda ga je moglo otvoriti Čak i pseće prtljanje, 1 to igrom čistog slučaja. "Čekaj", rekla je Ariel. Otišla je na drugi kraj sobe I pokušala dovući komodu pred vrata. Psi su zacijelo osjetili da im se primakla, jer su se opet uzlajali. Stara je crna željezna kvaka zaštropotab srditije nego prije, Komoda je bila teška. Ipak, nigdje njje bilo stolca s naslonom koju bi mori, pritrčala je prozom i pogledala van. ia mjesečini, kose srebrne a ne više plave., le točno dva kratka koraka lijevo od prozor -đa su joj bila prislonjena na kućni zid od ba .....sli vjerojatno I dalje bavile Se jadno tulili i daljini Chvnaje pružila mku prema djevojčici, niti svinuta u pandžu kao prije. I dalje je bila hladna, ali se sad olabavila "Ovo je bilo dobro, zlato, ovo je bilo dobro. Učinila si točno što sam ti rekla. Ali uvijek pričekaj na mene. dobro? 1 drži se mene," Slobodnom je rukom dohvatila peračicu I dovela Ariel do ruba krov,,
ipak je mogao biti opasan za nekog u Arielinu stanju. "Prekoračimo to zajedno. Dobro, zlato?" Ariel je i dalje zurila u nebo. U očima sujoj bili katarakti mjesečine, p su joj oči bile mliječne, kao u mrtvaca. Chyna se sledib kao da su te mrtve oči na mjesedni nekakav zao znak paje ispustib mku svoje družice, blago je natjerala da pogne glavu i tako se zagleda u procjep između krova verande i motorne kućice. "Zajedno. Evo, daj mi ruku. Daj pazi kako koračaš. Procjep nije širok, n-moraS čak ni skočiti, čak se ni napregnuti. Ali ako ugaziš između, onc: ćeš pasti na zemlju, a tu te čekaju psi. No čak iako ne propadneš, siguiChyna je stupib na drogu stranu, ali Arid nije pi Okrenula se djevojčici, i dalje je držući za mlitavu n "Daj. idemo, lutko, idemo odavde. Predat ćemo neće mod nauditi nikome, nikada, nikada, ni tebi Nakon trenutka oklijevanja, Ariel Je prekoračila pr pustila i djevojčicu, povela Arie Čekaj, Skom p imu klize .m gumi Prepreka je bila silna. Čelični stupovi. Debele čelične cijevi i uknite. Bodljikava žica. Nadala se do Boga da kroz to neće morati prelijetati, jer no rekla "Da" kad su se vrata zakrenula prema unutra. Skinula Je nogu s gasa i pritisnula kočnicu, dajući teškoj prepreci vremena da se do kraja otvori prije nego sto do nje dođe. Vrata su se gibala Kroz nju je zamlataiao strah, nalik na podivljala krila crne ptice, i najednom je bila sigurno da će \fess na kraju ceste zaustaviti svoj automo-bil i zagradrti im put baš u trenutku kad se vrata do kraja otvore. Ali se to nije dogodilo, nego se između stupova provezla na dvotračnu asfaltiranu cestu stoje vodila lijevo i desno. Ni u jednom smjeni nije bilo automobila. Na sjever, lijevo, cesta se uspinjala u šumovitu noć. prema krpicama oblaka posutima injem mjesečine i zvijezdama, kao da je to rampa koja će ih odnijeti ravno s planeta u najdublji svemir. A prema jugu. trake su se spuštale, zavijale i gubile se iz vida u šumama i poljima. U daljini, možda desetak kilometara dalje, slabašni je zlatni odsjaj ležao na pozadini noći. kao japanska lepeza na crnom baršunu, kao da je u tom smjeni na nju čekao giadk'. Chvna je skrenuta na jug i za sobom ostavila vrata Edglera Vessa širom vorena. Ubrzala je. Trideset na sat. Pedeset, Zadržala je brzinu motorne ali joj ni od svakog mlažnjaka. Leti, slobodno. Iako je ' ' 1 1 "¦ jjoš nikad nije osjetila, duh joj je upravio lebdio. "Chvna Shepherd, netaknuta i živa", rekla je, ali to nije bila molitva, nego izvješće Bogu. Našle su se na pustom dijelu krajolika i ni lijevo ni desno od ceste nije bilo ni privatnih kuća ni poslovnih zgrada i nikakvog svjetla osim tog ža-lenja u daljini, no Chvni se činilo da se upravo kupe u svjetlu. Ariel se nastavila dizati za glavu, a ^upkojoj je lice i dalje bilo u mukama. 'Ariel, netaknuta i živa", rekla joj je Chvna. "Netaknuta 1 živa. Živa. Sve je u redu, zlato. Svece biti u redu." Pogledala je na pokazivač prevalje-nih kilometara. "Već je pet kilometara iza nas i svake je minute još dalje. Uspele su se rta vrh niskog brežuljka i drvna je priŠkiLjila na nenadani blijesak farova što sujoj dolazili u susret- Sjevernom im se trakom približavao usamljeni automobil. se napela, jer to je mogao biti vess. Sat je pokazivao tri mVess,
lo libila, ako ne bi bila brža od njega, udariti i zacijelo prepoznao svoje je kućica bila mnogo veća zbaciti s ceste. 7apravo bi io. najprije muje ugledala I Djevojčica se skutrila, zapletena u remenje. Reagirajući na njezinu trubu i bljeskanje farovima, policajac je upah alarmna svjetla, ali ne i sirenu. Chvnaje skrenula na rub ceste i zaustavila se, "Oni bi mogli uhvatiti Vessa još prije nego što otkrije da smo otišli prije nego što pobjegne." Policijski ju je automobil već bio i prešao. Uhvatila je pogled na riječi v RIF na vrtni vozačevih vrata, i to je bila najljepša riječ u engleskom jezik U vanjskom je retrovizoru gledala kako automobil posred ceste pr, puni zaokret. Sadje prošao mimo nje južnom Irakom, pa se zaustavio i setak metara ispred nje. na pošljmičanom rubu ceste. S olakšanjem i ushitom. Chvnaje otvorila vrata pa iskočila iz vozai. va sjedala. I krenula prema patrolnom automobilu. Opazila Je daje u automobilu samo Jedan policajac. Nosio je šešir drz.i ne policije sa širokim obodom. Kao da mu se uopće nije žurilo da iziđu Rotirajuća su alarmna svjetla bacala kapi crvenog svjetla I one su tek preko mjesečinom obasjana kolnika, a bacale su i pljuskove modnu, svjetla nalik na uzvrtloženi san, dok se istodobno činilo da visoka stabi uz cestu priskaču i odskaču, primiču se i odmiču. Vjetar se digao nioiki da da uznemiri suho lišće i oblake prašine po asfaltu kao da su bljesk. Skoro na pola puta do automobila, u kojemje policajac i dalje sjedio / volanom, Chvna se najednom sjetila dosjea u Vessovoj radnoj sobi, i n. jednom su oni zadobili značenje sasvim daleko od onog koje su im,' Chvna se naglo okrenula od cmo-bijelog automobila i pojurila ni prema kupci na kotačima. U bljeskovima modrog i crvenog svjeda, o na tustim mjesecom, osjećala je kao da trči na usporenom filmu i u kroz zrak gust kao puding. Kad je stigla do otvorenih vrata, pogledala je prema patrolnom ¦ Sva zadihana, Chvna se uspela u vozačevo sjedalo i i Policajac je izišao iz automobila. Edgler Vess. Bodljikava žica. je možda čak ni Uperila je dalj Cehčhi stupovi. Debele čelične cijevi i uknite. ;do Boga da kroz to neće morati prelijetati, jer ika motorna kućica ne bi slomila, avljač u vjetroban, pritisla dugme I slavodobltla podivljala krila crne pt Ali se to nije dogodilo, nego se između stupova provezla na dvotračnu asfaltiranu cestu Stoje vodila lijevo i desno. Ni u jednom smjeru nije bilo oblaka posutima injem mjesečine i zvijezdama, kao da je to rampa koja će ih odnijeti ravno s planeta u najdublji svemir. A prema jugu, trake su se spuštale, zavijale i gubile se iz vida u šumama i poljima. U daljini, možda desetak kilometara dalje, slabašni je zlatni odsjaj ležao na pozadini noći, kao japanska lepeza na crnom baršunu. Chvnaje skrenula na jug i za sobom ostavila vrata Edglera Vessa širom otvorena. Ubrzala je. Trideset na sat. Pedeset. Zadržala je brzinu motorne kućice na sedamdeset na sat. ali joj nije bilo teško zamisliti da vozi brže od svakog mlažnjaka. Leti. slobodno. lako je prepalila bezbrojne boli i makar ju Je mučila premorenost do kosti, kakvu još nikad nije osjetila, duh joj Je upravio lebdio. "Chvna Shepherd. netaknuta i živa", rekla je. ali to nije bila molitva, nego izvješće Bogu.
Našle su se na pustom dijelu krajolika i ni lijevo ni desno od ceste nije bilo ni privatnih kuća ni poslovnih zgrada i nikakvog svjetla osim tog žarenja u daljini, no Chvni se činilo da se upravo kapa u svjetlu. Ariel se nastavila držati za glavu, a ljupko joj je lice I dalje bilo u mukama. "Ariel. netaknuta i živa", rekla joj je Chvna, "Netaknuta i živa. Živa. Sve je u redu, zlato. Sve će biti u redu." Pogledala je na pokazivač prevaljelo libila^ako i lotorna je kućica bi mogao zbaciti s ce: i bi došlo do toga. i itomobil približio, najprije kućicom kao Prepreka je bila silna. Čelični stupovi. Debele čelične cijevi i uknite. Bodljikava žica. Nadala se do Boga da kroz to neće morati prelijetati, jer Uperila je daljinski upravljač u vjetroban, pritisla dugme i slavodobitno rekla 'Da" kad su se vrata zakrenula prema unutra. Skinula je nogu s gasa i pritisnula kočnicu, dajući teškoj prepreci vremena da se do kraja otvori prije nego što do nje dođe. Vrata su se gibala teško i dostojanstveno. Kroz nju je zamlataiao strah, nalik na podivljala krila crne ptice, i na-lednom je bila sigumo da će Vess na kraju ceste zaustaviti svoj automobil i zagraditi im put baš u trenutku kad se vrata do kraja otvore. Ali se to nije dogodilo, nego se između stupova provezla na dvotračnu asfaltiranu cestu stoje vodila lijevo i desno. Ni u jednom smj em nije bilo i i poljin a jugu, a u najdublji U daljini, možda ovitu noć, prema krpicama na. kao daje to rampa koja ; i gubile se iz dalje,: mljei panska lepeza ru kao daje u tom smjeru na nju čekao gradić. Chynaje skrenula na jug i za sobom ostavila vrata Edglera Vessa širom otvorena. Ubrzala je. Trideset na sat. Pedeset. Zadržala je brzinu motome kućice na sedamdeset na sat, ali joj nije bilo teško zamisliti da vozi brže od svakog mlažnjaka. Leti. slobodno. lako je prepalila bezbrojne boli i makar ju je mučila premorenost do kosti, kakvu još nikad nije osjetila, duh joj je upravio lebdio. "Chjma Shepherd, netaknuta i živa", rekla je, ali to nije bila molitva, nego izvješće Bogu. Našle su se na pustom dijelu krajolika i ni lijevo ni desno od ceste nije bilo ni privatnih kuća ni poslovnih zgrada i nikakvog svjetla osim tog žarenja u daljini, no Chvni se činilo da se upravo kupa u svjetlu. Ariel se nastavila držati za glavu, a ljupko joj je lice i dalje bik) u mukama. "Ariel, netaknuta i živa", rekla joj je Chvna. "Netaknuta i živa. Živa. Sve ie u redu. zlato. Svece biti u redu." Pogledala je na pokazivač prcvalje-nih kilometara. "Već je pet kilometara iza naši svake je minute još dalje. Uspele su se na vrti niskog brežuljka i Chvnaje priškiljila na nenadani blijesak farova što su joj dolazili u susret. Sjevernom im se tlakom približavao usamljeni automobil. Sva se napela, jer to je mogao biti Vess. Sat je pokazivao tri minute do ponoći. No čak i ako je to mogao biti Vess, i ako bi on zacijelo prepoznao svoje vozilo, Chvna se osjećala sigurnom. Motorna je kućica bila mnogo veća , nadala se da će naići na policijski autoi je po sireni, bljesnula farovima i zakočila. Djevojčica se skutrila, zapletena u Reagirajući na njezinu trubu i bijel Chvnaje skrenula na rub ce
nogli uhvi ti Vessa dš priji anje. ie farovima, policajac je tego što otkrije da smo . . _ to pobjegne." Policijski ju je automobil već bio i prešao. Uhvatila je pogled na riječi v RIF na vrhu vozačevih vrata, i to je bila najljepša riječ u engleskom jezik i U vanjskom je retrovizoru gledala kako automobil posred ceste pi. ¦ puni zaokret. Sad je prošao mimo nje južnom trakom, pa se zaustavio i!-setak metara ispred nje, na pošljunčanom robu ceste. S olakšanjem i ushitom. Chvnaje otvorila vrata pa iskočila iz vozan va sjedala. 1 krenula prema patrolnom automobilu. Opazila je da je u automobilu samo jedan policajac Nosio je šešir driav ne policije sa Širokim obodom. Kao da mu se uopće nije žurilo da iziđe. Rotirajuća su alarmna svjetla bacala kapi crvenog svjetla i one su tekle preko mjesečinom obasjana komika, a bacale su i pljuskove modroga svjetla nalik na uzvrtloženi san. dok se istodobno činilo da visoka stabla uz cestu priskaču i odskaču, primiču se i odmiču. Vjetar se digao niotkuda da uznemiri suho Ušće i oblake prašine po asfaltu kao da su bljeska-va svjetla sama po sebi uzbudila mir. Skoro na pola puta do automobila, u kojem je policajac 1 dalje sjedio za volanom. Chvna se najednom sjetila dosjea u Vessovoj radnoj sobi, i najednom su oni zadobili značenje sasvim daleko od onog koje su imali prije, baš kao što su novo značenje zadobile i lisičine. Stala je. Shvatila je. Chyna se naglo ol 3d crno-bljelog automobila i pojurila natrag na na Kotačima, u bljeskovima modrog i crvenog svjeda, oteža-mjesecom, osjećala je kao da trči na usporenom filmu i u snu. I a u vozačevo sjedalo i i nutovaca, nadala se da će naići na policijsl Udarila je po sireni, bljesnula farovima i zakočila. "Munja!" reklaje Arid. "Zlato, sad će sve biti u redu. Napokon smo pro aŠle murijul" Djevojčica se skutrila, zapletena u remenje. "Oni bi mogli uhvatiti Vessa još prije nego što otkrije da smo otišle, prije nego što pobjegne." Policijski ju je automobil već bio i prešao. Uhvatila je pogled na riječi ŠF-RIF na vrhu vozačevih vrata, i to je bila najljepša riječ u engleskom jeziku. U vanjskom je retrovizoru gledala kako automobil posred ceste pravi S olakšanjem i ushitom, Chvnaje otvorila vrata pa iskočila i va sjedala. I krenula prema patrolnom automobilu. Opazila je daje u automobilu sama jedan policajac. Nosio je šešir državne policije sa širokim obodom. Kao da mu se uopće nije žurilo da iziđe. Rotirajuća su alarmna svjetla bacala kapi crvenog svjetla i one su tekle preko mjesečinom obasjana kolnika, a bacale su I pljuskove modroga svjetla nalik na uzvrtloženi san, dok se istodobno činilo da visoka stabla uz cestu priskaču i odskaču, primiču se i odmiču. Vjetar se digao niotkuda da uznemiri suho lišće i oblake prašine po asfaltu kao da su bljeska va svjetla sama po sebi uzbudila mir. Skoro na pola puta do automobila, u kojemje policajac i dalje sjedio r.i volanom, Chvna se najednom sjetila dosjea u vessovoj radnoj sobi. i najednom su oni zadobili značenje sasvim daleko od onog koje su imali prije, baš kao što su novo značenje zadobile i lisičine. Shvatila je. Chvna se naglo okrenula od cmo-bijelog automobila i pojurila natrag prema kućici na kotačima. U bljeskovima modrog i crvenog svjetla, otežana tustim mjesecom, osjećala je kao
da trči na usporenom filmu i u snu, kroz zrak gust kao puding. Kad je stigla do otvorenih vrata, pogledala je prema patrolnom autou. Polica u vozačevo sjedalo i za sobom zatvomoglauml vraga u * d«, zato Stoje taj miris viuć. a možda i zato Sto je u baruni trag onog istog amonijačnog mirisa, rakofakogusjemenu.no bez obzira sto tome bilo :. izlogom, pucnjava ga uvijek uzbuđuje i izaziva trenutnu erekdjiu, ikad uskače u automobil. Vess ispusta ushićeni poklič. Urlik je moto me ku-i ice svud oko njega, pritišće ga svojom težinom, dok farovi blješte. i sve ,e puno halabuke kao da se našao usred bliskog susreta treće vrste. Dok se baca u sigurnost, on za sobom trzajem povlaci i noge. znajući da će se izvući za dlaku, zaista za vražju dlaku, i zbog toga sve to i jest tako ¦•ibavno. Nešto ga žestoko struže po desnoj nozi, hladni vjetar nalijeće I >osvud oko njega, a prednja se lijeva vrata otkidaju i štropoću i prekopavaju se po asfaltu dok motorna kućica uz krik prolazi kraj njega. Desno muje stopalo odrvenjelo i makar još ne osjeća bol, vjeruje da ie možda zdrobljeno, možda čak i otkinuto. , otkriv t i šikljan do koljena Stopalo mu je odrvenjelo, a u lisni osjt "O, kujo, platit ćeš ti meni postolara." Motorna je kućica sad već pedesetak metara ispred njeg iti ručnu i prebadti u prvu. Gume dižu oluju Slj ie naprijed. Vruća guma 1 koju boli. zagriza u asfalt, i Vess kreće kao i I tada prekasno, jer su mu pažnju skrenuli odrvenjela noga i bezgla želja da tu Ženu Sto prije dobije u ruke. Vess shvaća da veliko vozilo ia jug. Krenulo je na nj natraške, brzinom od pedeset ki amo otpustiti ruč io Šasiji, reltcijski i i brže. io pnje nego i eni zid. Glava i Pluća, dok m Poklopac se o može zavrti volan lijevo i ija u nj uz jezivu lomljavu i iu se zabacuje natrag i onda tako žestoko da mu udarac izbacuje sav zrak iz bu vidnog polja kovitla vrtoglava tmina, zvija i iskače, i on kroz vjetrobran ne vidi ni golo :o čuje okretanje vlastitih kotača i njuši smrad nagorjele gume. Kućica gura patrolna kola natraške, i makar je sudar na trenutak dra-latično usporio motornu kućicu, ona sad opet počinje dobivati brzinu. Vess pokušava prebaciti patrolni automobil u stražnji hod. računajući da bi se mogao odmaknuti od motorne kućice čak i dok ga gura, ali mu poluga tvrdoglavo trese u ruci, zaškrguće u prazni hod. da se potom sledi. Mjenjač se zaglavio. JoS gore: on sluti da zdrobljeni prednji dio automobila visi sa stražnjeg !e ga zgurati s Ona je prokleti singulai Vess njuši benzin. Ovo Desno od središnjeg pr ugledao motornu kućicu pričvršćene za ploču s in ¦a spremnik tilni automobil, i tako ga zdrobiti, to da. na svoj način baš kao i on, I on ije zdravo mjesto za boravak, i i polidjskog radija (koji je ugasio čir (tio daje njegova) u opružne je hvata ta pumperica kalibra