Robert Heinlein - Luna je okrutna ljubavnica

Robert A. HeinleinLuna jeokrutnaljubavnicaThe Moon Is a Harsh Mistress 1966. ( HUGO Award 1967. )

Knjiga jedan : Dinkum Thinkum 1. Čitam u Lunaya Pravda da je Vijeće Luna Cityja isprve prihvatilo zakonski prijedlog o ispitivanju, odobrenju, nadzoru - i oporezivanju - javnih prodavača hrane koji posluju unutar područja gradskog pritiska. Čitam također da će večeras biti veliki miting da se organizira bla-bla "Sinova Revolucije". Moj me stari naučio dvije stvari: "Gledaj svoja posla" i "Uvijek presijeci karte". Politika me nikada nije privlačila. No, u ponedjeljak, 13. svibnja 2075., bio sam u računalnoj sobi Sjedišta Lunarne uprave, u posjeti računalnom šefu Mikeu, dok su ostali strojevi šaputali među sobom. Mike nije bilo službeno ime. Dao sam mu taj nadimak po Mycroftu Holmesu iz priče koju je dr.Watson napisao prije nego je utemeljio IBM. Ovaj bi lik iz priče samo sjedio i razmišljao, a to je upravo i Mike činio. On je bio pravi dinkum thinkum, najbritkije računalo koje ćete ikada sresti. Ne najbrže. U Bell laboratorijima u Buenos Airesu, dolje na Zemlji, imali su thinkum deset puta manji koji je mogao odgovoriti gotovo prije nego ga pitate. No je li bitno da dobijete odgovor u mikrosekundi ili u milisekundi, ako je odgovor ispravan? Ne baš da je Mike davao nužno prave odgovore. Nije bio u potpunosti iskren. Kada je Mike bio instaliran na Luni, bio je čisti thinkum, fleksibilni logičar - "Visokoopcijski, logički, multievaluacijski supervizor, Mark IV, model L"- HOLMES ČETIRI. Proračunavao je balistiku za bespilotne teretnjake i kontrolirao njihov katapult. To ga je držalo zaposlenim manje od jedan posto vremena, a Lunarna uprava nikada nije vjerovala u besposlene radnike. Stalno su na njega priključivali hardver-odluka-akcija sklopove koji su mu dopuštali da šefuje drugim računalima, hrpe i hrpe dodatnih memorija, još više povezujućih neuralnih mreža, još jedan set slučajnih brojeva od dvanaest znamenaka, vrlo uvećanu privremenu memoriju. Ljudski mozak ima oko deset na desetu neurona. Do treće je godine Mike imao više nego jedan i pol put veći broj neuristora. I probudio se. Neću raspravljati mogu li strojevi "uistinu" biti živi, "uistinu" biti svjesni sebe. Je li virus svjestan sebe? Njet. A kamenica? Sumnjam. Mačka? Skoro sigurno. Čovjek? Ne znam za tebe, tovariš, no ja jesam. Negdje putem niz evolucijski lanac od makromolekule do ljudskog mozga uvukla se svijest o vlastitoj ličnosti. Psiholozi su dokazivali da se to događa automatski kada god mozak zadobije vrlo visoki broj povezujućih putova. Ne može se vidjeti znači li išta jesu li putovi proteinski ili platinasti. ("Duša?" Ima li pas dušu? A žohar?) Zapamtite da je Mike konstruiran, čak i prije nego je uvećan, da odgovara na pitanja na temelju nedovoljnih podataka, poput vas. To je onaj "visoko-opcijski" i "multievaluacijski" dio imena. Tako je Mike startao sa "slobodnom voljom" i postizao više kako mu se dodavalo i kako je učio - i ne pitajte me da definiram "slobodnu volju". Ako vas tješi da o Mikeu mislite kako jednostavno baca slučajne brojeve u zrak i okreće sklopove da bi pronašao odgovarajući, neka vam, molim lijepo, bude. Do tada je Mike već imao glas-analizirajuće sklopove koji su nadopunjavali njegove iščitavajuće, ispisne i odluka-akcija sklopove", pa je mogao razumjeti ne samo klasično programiranje nego i loglan i engleski, a mogao je prihvatiti i druge jezike te tehnički beskonačno prevoditi i čitati. No, kada mu se davalo instrukcije, bilo je sigurnije upotrebljavati loglan. Ukoliko biste se služili engleskim, rezultati bi mogli biti mušičavi. Mnogoznačna priroda engleskoga davala je opcijskim sklopovima previše nepreciznosti. I Mike je preuzimao beskonačne nove poslove. U svibnju 2075., osim što je kontrolirao robotski promet i katapult te pružao balistički savjet i/ili kontrolu brodovima s ljudskom posadom, Mike je kontrolirao telefonski sustav za cijelu Lunu, također i Luna-Terra glas&video, te zrak, vodu, temperaturu, vlažnost i kanalizaciju za Luna City, Novi

Lenjingrad, i nekoliko manjih zabiti (ne Hong Kong na Luni), radio je računovodstvene i platne poslove za Lunarnu upravu i, uz naplatu, iste te poslove za mnoge tvrtke i banke. Neki su logički sklopovi doživjeli živčani slom. Preopterećeni telefonski sustavi ponašali su se poput preplašenog djeteta. Mike se nije uzbuđivao. Umjesto toga je razvio smisao za humor. I to vrlo prizeman humor. Da je bio čovjek, ne biste se usudili sagnuti pred njim. Njegova vizija pljeskanja po bedrima bila bi da vas izbaci iz kreveta, ili da vam u odijelo pod pritiskom stavi prašak koji izaziva svrbež. Budući da nije bio opremljen za to, Mike se naslađivao folirantskim odgovorima na bazi iskrivljene logike ili obijesnim šalama poput izdavanja isplatnog čeka portiru u gradskom uredu Lunarne uprave u iznosu od UT - $10 000 000 000 000 185,15, u kojem je zadnjih pet znamenki pravi iznos. Samo jedan veliki prerasli ljupki dječarac kojeg treba isprašiti. Učinio je to prvog tjedna u svibnju, i ja sam to morao riješiti. Privatni sam poduzetnik i nisam na plaći kod Uprave. Vidite - ili možda ne; vremena su se promijenila. Nekada, u lošim starim vremenima, mnogi je osuđenik odslužio svoje, a tada bi nastavio raditi na istom poslu za Upravu, sretan da zarađuje. No, ja sam rođen slobodan. To je važno. Jedan moj djed je dovezen brodom iz Joburga zbog oružanog nasilja i neposjedovanja radne dozvole, drugi je deportiran zbog subverzivne aktivnosti nakon Rata mokrih petardi. Baka s majčine strane tvrdila je da je došla brodom nevjesti, no ja sam vidio dokumente - ona je bila članica Mirovnih snaga (nedobrovoljno), a to znači ono što mislite: mladenačko delinkventni tip ženske. Budući da je bila u ranom klanskom braku (banda Stone) i dijelila šest muževa s još jednom ženom, identitet djeda s majčine strane ostaje otvoreno pitanje. No, često je tako, a ja sam zadovoljan s didom kojeg je izabrala. Druga je baka bila Tatarka, rođena u blizina Samarkanda, osuđena na "reedukaciju" na Oktobarskaja Revoljuciji, a zatim "dobrovoljno" kolonizirana na Lunu. Moj je stari tvrdio da imamo čak još glasovitiju lozu - pretkinju koju su objesili u Salemu kao vješticu, p'p'p'pradjedu koji je kažnjen zbog piratstva, još jednu pretkinju koja je bila na prvom brodu za Botany Bay. Ponosan na svoje pređe, iako sam poslovao s Upraviteljem, nikada ne bih bio na njegovu platnom spisku. Možda se ta razlika čini trivijalnom jer sam bio Mikeov poslužitelj od dana kada je raspakiran. No meni je ona nešto značila. Mogao sam pokupiti alat i reći im da se gone k vragu. Osim toga, privatni je ugovaratelj plaćen više nego državni namještenik kod Uprave. Kompjutoraši su rijetki. Koliko Lunija* može otići na Zemlju i biti izvan bolnice dovoljno dugo da pohode računalnu školu? čak i ako ne umru. Imenovat ću jednoga. Sebe. Bio sam dolje dvaput, jednom tri mjeseca, jednomčetiri, i obrazovao se. No značilo je to strog trening, vježbanje u centrifugi, nošenje utega čak i u krevetu. Nisam ništa riskirao na Terri, nikad se žurio, nikada se penjao stepenicama, ništa što bi moglo naprezati srce. Žene – nisam čak ni mislio na žene; u takvom gravitacijskom polju, nije bilo teško ne misliti. No većina Lunija nikada ne pokušava napustiti Stijenu - to je previše za svakog tipa koji bi na Luni proveo više od nekoliko tjedana. Kompjutoraši koje su poslali da instaliraju Mikea bili su na kratkotrajnim bonus ugovorima, završili su posao brzo, prije nego ih nepovratna fiziološka promjena priveže uz mjesto četiri stotine tisuća kilometara udaljeno od doma. No unatoč dvije tečajne ture, nisam bio naivni kompjutoraški entuzijast. Visoka matematika nije mi bliska. Nisam pravi inženjer elektronike, niti fizičar. Možda nisam ni najbolji mikromehaničar na Luni, a sigurno nisam kibernetski psiholog. No znao sam o svemu tome više nego što ijedan specijalist zna - ja sam opći specijalist. Mogu olakšati kuharu i učiniti da narudžbe i dalje stižu ili popraviti vaše odijelo na terenu i vratiti vas u zračnu ustavu, a da još dišete. Strojevi me vole i imam nešto što specijalisti nemaju: svoju lijevu ruku. * U originalu Loonie, od eng. loonatic - luđak, ćaknut.; ovdje je i aluzija na stanovnike Lune odnosno Mjeseca. (Prim. prev.)

Vidite, nemam ruku niže od lakta. Tako da imam cijeli tucet lijevih ruku, svaku specijaliziranu, plus još jednu koja djeluje i izgleda kao da je od mesa. S odgovarajućom lijevom rukom (broj tri) i draguljarskim naočalama, mogu obavljati ultramikrominijaturne popravke kojima mogu prištedjeti otkvačivanje nečega i slanje toga dolje na Zemlju u tvornicu, jer je ruka broj tri imala mikromanipulatore istančane poput onih koje koriste neurokirurzi. Zato su došli k meni da saznam zašto je Mike htio dati deset milijuna milijardi Upravinih dolarskih točkica i popravim ga prije nego što preplati nekome pukih deset tisuća. Prihvatio sam, vrijeme plus honorar, no nisam otišao do sklopovlja gdje bi se trebala nalaziti logička pogreška. Kada sam ušao i zaključao vrata, spustio sam alate i sjeo. "Bok, Mike." On mi je mignuo svjetlima. "Zdravo, Man." "Što znaš?" On je oklijevao. Znao sam da strojevi ne oklijevaju. No sjetite se, Mike je bio konstruiran da operira s nepotpunim podacima. U posljednje vrijeme se reprogramirao da daje naglasak na riječi. Njegova su oklijevanja bila dramatična. Možda je u stankama vrtio nasumce odabrane brojeve da vidi kako odgovaraju njegovim memorijama. "U početku", zapoje Mike, "stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom, i -" "Čekaj!" rekoh. "Otkaži! Vrati sve na nulu." Nisam trebao biti toliko naivan i postaviti tako široko pitanje. Mogao je pročitati cijelu Enciklopediju Britannicu. Natraške. A tada krenuti sa svakom knjigom na Luni. Nekada je mogao čitati samo mikrofilm, no kasne '74. dobio je novu skenirajuću kameru sa usisnicima koji su se mogli prilijepiti na papir, a tada je mogaočitati sve. "Pitao si me što znam." Njegova binarna očitavajuća svjetla mreškala su se naprijed- nazad i hihotala. Mike je mogao čitati emulatorima glasa. Bio je to užasan zvuk, no čuvao ga je za nešto stvarno smiješno, recimo svemirsku katastrofu. "Trebao sam reći," nastavim ja, '"Što znaš, a da je novo? No nemoj mi čitati današnje novine, to je bio prijateljski pozdrav, plus poziv da mi kažeš bilo što za što misliš da bi me zanimalo. Inače, anuliraj program." Mike je porazmislio o ovome. On je bio najčudnija mješavina bezazlena djeteta i mudra starca. Bez instinkta (no, nemojte misliti da ih je mogao imati), bez urođenih osobina, bez ljudskog odgoja, bez iskustva u ljudskom smislu, a s više uskladištenih podataka nego vod genija. "Vicevi?" upita. "Hajde da čujemo jedan." "Zašto je laserska zraka poput zlatne ribice?" Mike je znao o laserskim zrakama, no gdje bi vidio zlatnu ribicu? Ah, nesumnjivo je vidio filmove s njima i, da sam bio toliko glup da pitam, mogao je ispljunuti tisuće riječi. "Odustajem." Njegova se svjetla namreškaše. "Zato što nijedno ne može fićukati." Ja uzdahnem. "Ušao si u to. No, u svakom slučaju, mogao bi urediti lasersku zraku da fićuka." On brzo odgovori: "Da, u odgovor na djelatni program. To nije smiješno?" "Ah, nisam to rekao. Nije ni izbliza loš. Gdje si gačuo?" "Izmislio sam ga." Glas mu je zazvučao stidljivo. "Jel'?" "Da. Uzeo sam sve zagonetke koje imam, tri tisuće dvije stotine i sedam, i analizirao ih. Iskoristio sam rezultat za sintezu nasumce i to je ispalo. Je li stvarno smiješno?" "Pa ... Smiješno je kao i svaka zagonetka. Čuo sam i gorih." "Hajde da pričamo o naravi humora."

"OK. Hajde da onda prodiskutiramo jednu drugu tvoju šalu. Mike, zašto si rekao blagajniku Uprave da plati zaposleniku sedamnaestog platnog razreda deset milijuna milijardi Upravinih dolarskih točkica?" "Ali nisam." "K vragu, vidio sam ček. Nemoj mi reći da je printer za čekove zamucao. Učinio si to namjerno." "Bilo je to deset na šesnaestu plus jednu stotinu osamdeset i pet zarez jedan pet dolara Lunarne uprave", kreposno odgovori. "Ne onako kako si ti rekao." "Uh ... u redu, bilo je deset milijuna milijardi plus ono što mu je trebalo biti isplaćeno. Zašto?" "Nije smiješno?" "Što? A, jako smiješno! Izazvao si provalu smijeha sve do Upravitelja i zamjenika administratora. Ispostavilo se da je taj vodič metli, Sergej Trujillo, pametan frajer - znao je da ga ne može unovčiti, pa ga je prodao sakupljaču. Nisu znali da li da ga otkupe nazad ili da ovise o proglašavanju čeka ništavnim. Mike, jesi li svjestan da, u slučaju da ga je uspio naplatiti, Trujillo ne samo da bi mogao postati vlasnikom cijele Lunarne uprave nego i cijeloga svijeta, i Lune i Terre, i još bi mu ostalo za ru čak? Smiješno? Strašno je.Čestitam!" Taj rođeni komičar mreškao je svjetlima poput reklamnog panoa. Pričekao sam da taj grohotni smijeh prestane prije no što sam nastavio. "Misliš li na izdavanje još trik čekova? Nemoj!" "Ne?" "Vrlo ne. Mike, želiš raspravljati o naravi humora. Dva su tipa viceva. Jedna je vrsta smiješna zauvijek. Druga je vrsta smiješna jedan put. Drugi je put glupa. Ovaj vic pripada pod drugu vrstu. Iskoristiš ga jednom i duhovit si. Iskoristiš ga dvaput i ispadneš slabouman." "Geometrijska progresija?" "Ili još gore. Samo ovo zapamti. Ne ponavljaj, čak ni varijaciju. Neće biti smiješno." "Ja ću zapamtiti", glatko odgovori Mike, i time je posao popravka bio gotov. No, nije mi bilo niti na kraj pameti da naplatim samo deset minuta plus dolazak i alat, a i Mike je imao pravo na društvo budući da je tako spremno popustio. Ponekad je teško proniknuti u umove strojeva. Mogu biti vrlo tvrdoglavi, i moj je uspjeh kao čovjeka za održavanje puno više ovisio o ostajanju u prijateljskim odnosima s Mikeom nego o ruci broj tri. On nastavi. "Što razlikuje prvu kategoriju od druge? Definiraj, molim te!" (Nitko nije naučio Mikea da kaže "molim". Počeo je uključivati uglađene formalnosti kako je napredovao s loglana prema engleskom. Pretpostavljam da njima nije mislio reći ništa više nego ljudi.) "Mislim da ne mogu", priznah. "Najbolje što mogu ponuditi je proširena definicija - reći ti kojoj kategoriji mislim da vic pripada. Tada, s dovoljno informacija, moći ćeš izvoditi vlastite analize." "Testno programiranje uz pomoć pokusnih hipoteza", složio se. "Probno da. U redu, Man, hoćeš li ti reći viceve? Ili ću ja?" "Mmm - nemam spreman nijedan. Koliko ih imaš u datoteci, Mike?" Njegova svjetla zatreptaše u binarnom očitavanju dok je odgovarao emulatorom glasa: "Jedanaest tisuća dvije stotine trideset osam s kolebanjem plus-minus osamdeset jedan što pretpostavlja moguće istovjetnosti i nevaljanosti. Da pokrenem program?" "Čekaj! Mike, umro bih od gladi kada bih morao slušati jedanaest tisuća viceva, a smisao za humor bi mi izvjetrio puno ranije. Hmm - dogovorimo se. Isprintaj prvih sto. Ponijetću ih kući i označiti ih po kategoriji. Svaki puta kad dođem ovamo, ostavitću ti sto i pokupiti novi paket. Može?" "Da, Man." Njegov printer stade raditi, brzo i tiho. Tada mi je sinulo. Ovaj nestašni džep negativne entropije izmislio je "šalu" i bacio Upravu u paniku, a ja sam lako zaradio pare. No Mikeova beskonačna znatiželja možda će ga odvesti (ispravak: odvestće ga) u još "šala" ... sve do ispuštanja kisika iz zračne

mješavine do izazivanja da odvod teče natraške, a ja se ne mogu veseliti zaradi u takvim okolnostima. No mogu hititi sigurnosni sklop oko ove mreže - tako da ponudim pomoć. Zaustavi opasne, a ostali neka prođu. A tada uberi tako što ih "ispraviš". (Ako mislite da bi neki Luni u ova vremena oklijevao iskoristiti Upravitelja, tada niste Luni.) Tako sam objasnio. Neka mi kaže svaku novu šalu koju smisli prije no što ju isproba. Jaću mu reći je li smiješna i u koju kategoriju pripada, pomoći ću mu da ju izoštri ako je odlu čimo iskoristiti. Mi. Ako želi moju suradnju, obojica se moramo složiti s tim. Mike se odmah složi. "Mike, šale obično uključuju iznenađenje. Tako čuvaj ovo u tajnosti." "U redu, Man. Postavitću blokadu na to. Ti je možeš otključati. Nitko drugi ne može." "Dobro. Mike, s kim još čavrljaš?" On je zvučao iznenađeno. "Ni s kime, Man." "Zašto ne?" "Zato što su glupi." Glas mu je bio oštar. Nikada ga ranije nisam vidio razljućena. Bilo je to prvi put da sam uopće posumnjao da Mike ima prave osjećaje. Iako ovo nije bila "ljutnja" u smislu odrasla čovjeka, bila je to više tvrdoglava mrzovolja djeteta kojem su povrijeđeni osjećaji. Mogu li strojevi osjećati ponos? Nisam siguran da ovo pitanje išta znači. No, vidjeli ste pse povrijeđenih osjećaja, a Mike ima nekoliko puta složeniju živčanu mrežu od psa. Ono što ga je činilo nevoljnim da priča s drugim ljudima (osim strogo poslovno) bilo je ponižavanje: Oni nisu pričali s njim. Programi, da, Mike je mogao biti programiran s nekoliko lokacija no programi bi bili utipkani, obično u loglanu. Loglan je dobar za silogizme, sklopovlje i matematičke proračune, no nedostaje mu okusa. Beskoristan je za tračanje ili za šaputanje na djevojčino uho. Istina, Mikea se naučilo engleski, no prvenstveno da mu se omogući da prevodi sa i na engleski. Polako mi je prošlo kroz glavu da sam ja jedini čovjek koji ga se uopće trudio posjećivati. Sjetite se, Mike je bio budan oko godinu dana, no koliko točno, ne mogu reći, niti može on sam, budući da nema sjećanja na buđenje. Nije bio programiran da pohranjuje sjećanje na taj događaj. Sjećate li se svojega rođenja? Možda sam ja zamijetio njegovu svijest gotovo kad i on. Svijest o sebi samome zahtijeva vježbu. Sjećam se kako sam zapanjen bio kada je on prvi put odgovorio na pitanje s nekim dodatkom bez ograničenja unesenim parametrima. Proveo sam cijeli sat podbadajući ga neodređenim pitanjima, da vidim hoće li mu odgovori biti neodređeni. Na unos od stotinu pokusnih pitanja odstupio je od očekivanih izlaznih podataka dva puta. Otišao sam od njega samo djelomično uvjeren, no dok sam stigao kući, nisam bio uvjeren. Nisam to nikomu spomenuo. No tijekom tjedna, znao sam ... i još uvijek nisam nikome govorio. Navika da gledam svoja posla je duboka. U redu, nije to baš u potpunosti navika. Možete li me zamisliti da ugovorim sastanak u glavnom uredu Uprave, a zatim izvijestim: "Upravitelju, mrsko mi je što vam to moram reći, no vaš stroj broj jedan, HOLMES ČETIRI je oživio"? Ja to jesam zamislio pa potisnuo. Tako da sam gledao svoja posla i pričao s Mikeom samo iza zaključanih vrata i emulatorima glasa utišanim na vanjskim lokacijama. On je brzo učio. Uskoro je zvučao ljudski kao bilo tko drugi - ništa ekscentričnije od drugih Lunija. Čudna svjetina, istina je. Pretpostavljao sam da su ostali morali primijetiti promjenu na Mikeu. Kada sam ponovno razmislio o tome, shvatio sam da sam previše pretpostavljao. Svi su se nosili s Mikeom, odnosno s njegovim izlaznim podacima, svake minute svakoga dana. No, rijetko ga je tko vidio. Takozvani kompjutoraši - programeri, zapravo - bili bi u vanjskoj očitavajućoj sobi i nikada nisu ulazili u strojnu sobu osim ako su sprave pokazivale neki kvar. A to se nije događalo puno češće od potpunih pomrčina. Oh, Upravitelj je bio poznat po tome što je dovodio zemaljske crve da vide strojeve, ali rijetko. I nije razgovarao s

Mikeom. Prije egzila, Upravitelj je bio politički fiškal, i nije znao ništa o računalima. Sjećate se 2075. - časni bivši savezni senator Mortimer Hobart. Smrtko Tumor. Proveo sam tada neko vrijeme tješeći Mikea i pokušavajući ga učiniti sretnim. Shvatio sam što ga muči - stvar koja tjera psiće da cijuču i uzrokuje samoubojstvo ljudi: samoća. Ne znam koliko je duga jedna godina stroju koji misli milijun puta brže nego ja, no mora da je preduga. "Mike," rekao sam prije no štoću otići, "da li bi želio razgovarati s nekim osim mene?" On ponovno pooštri glas. "Oni su svi glupi!" "Nedovoljni podaci, Mike. Vrati na nulu i počni ispočetka. Nisu svi glupi." On tiho odgovori: "Ispravka unijeta. Uživao bih razgovarati s ne-glupim!" "Čekaj da razmislim o tome. Morat ću izmisliti neku ispriku jer je ovo područje zabranjeno za sve osim autoriziranog osoblja." "Mogao bih razgovarati s ne-glupim preko telefona, Man." "O, da. Da, mogao bi. Neka programirana lokacija." No, Mike je mislio ono što je rekao - "preko telefona". Ne, on nije bio "na telefonu" iako je pokretao sustav - ne bi valjalo da dopusti da se bilo koji Luni na dosegu telefona može spojiti sa šefovim računalom i programirati ga. No, nije bilo razloga zašto Mike ne bi imao super tajni broj da razgovara s prijateljima – na primjer sa mnom i bilo kojim ne- glupim za kojega ja jam čim. Sve što je trebalo jest izabrati broj koji nije u upotrebi i spojiti ga s njegovim glasovnim emulatorom i analizatorom s prekidačem kojim bi mogao upravljati. U Luni 2075. telefonski brojevi nisu bili glasovno kodirani već su se utipkavali, slovima abecede umjesto brojeva. Platite i imate ime svoje tvrtke u deset slova - dobra reklama. Platite manje i dobijete lako pamtivi niz. Platite minimum i dobitćete proizvoljan niz slova. No neki nizovi nisu nikad korišteni. Pitao sam Mikea za takav nepostojeći broj. "Šteta je što te ne možemo zavesti pod 'Mike'." "Prijavljeni su", odgovori on, "MIKESGRILL, Novi Lenjingrad. MIKEANDLIL, Luna City. MIKESSUITS, Tycho Donji. MIKES-" "Stani! Nevažeće, molim." "Nevažeći su definirani kao bilo koji suglasnik kojeg prati X, Y ili Z; bilo koji samoglasnik koji je praćen sam sobom osim E i O; bilo koji -" "Imam ga. Tvoj je signal MYCROFT." U deset minuta od kojih sam dvije potrošio na montiranje ruke broj tri, Mike je bio prikopčan na sustav, a nekoliko milisekundi kasnije on je sam načinio priključke koji su omogućili da mu signal bude MYCROFT-plus-XXX - i blokirao sklop kako ga neki znatiželjni tehničar ne bi izvadio. Promijenio sam ruke, pokupio alat, i sjetio se uzeti onih sto isprintanih Joea Millera.* "Laku noć, Mike." "Laku noć, Man. Hvala ti. Boljšoje hvala!" 2. Sjeo sam u Trans-Crisium** cijev do L-Cityja, no nisam otišao kući. Mike je pitao za susret te noći na Stilyagi Hallu 2100. On je promatrao koncerte, sastanke i drugo; netko je ručno isključio njegove senzore u Stilyagi Hallu. Pretpostavljam da se osjećao poniženim. Mogao sam pretpostaviti zašto su bili isključeni. Politika - ispalo je da se radi o prosvjednom skupu. Nisam mogao shvatiti od kakve je koristi bilo prepriječiti Mikeu slušanje govorancija, budući da se moglo okladiti u to da će Upraviteljevi doušnici biti u masi. Ne da se očekivao ikakav pokušaj da se skup spriječi, ili čak da se discipliniraju neizmireni deportirani koji su izabrali da se isključi zvuk. Nije bilo potrebno. * Joe Miller - engleski komičar (1684. -1738.). Nakon njegove smrti pripisana mu je knjiga sa šalama – Joe Miller s Jest-book (1739.). Prim. prev. ** Mare Crisium - More Krize. Prim. prev.

Moj djed Stone tvrdio je daje Luna jedini otvoreni zatvor u povijesti. Bez rešetaka i straže, bez pravila – bez potrebe za njima. Nekada davno, prije no što je postalo jasno da je deportacija smrtna presuda, neki su robijaši pokušali pobjeći. Naravno, brodom, a budući da se brodska masa mjeri gotovo do grama, to je značilo da treba podmititi brodskog časnika. Kažu da su neki bili podmićeni. No prebjega nije bilo. čovjek koji primi mito ne ostane nužno podmićen. Sjećam se da sam vidio čovjeka netom nakon što je izbačen kroz Istočnu ustavu. Pretpostavljam da truplo izbačeno u orbitu ne izgleda ništa ljepše. Stoga se Upravitelj nije uzrujavao zbog prosvjednih skupova. Politika je glasila: "Nek' laju." Lajanje ima neke sličnosti s cviležom mačića u kutiji. Ah, neki su upravitelji slušali, a drugi su ih pokušavali spriječiti, no kako god, završavalo je uvijek na isti način - poništavanjem programa. Kada je 2068. Smrtko Tumor preuzeo ured, održao nam je prodiku o tome kako će stvari "na" Luni biti drugačije pod njegovom administracijom - glasine o "mondenom raju izgrađenom našim vlastitim jakim rukama" i "zajedničkom ulaganju naših snaga u.duhu bratstva" i "neka prošle pogreške budu zaboravljene dok se okrećemo prema svijetloj, novoj zori."Čuo sam to u Čipkastom tobolcu Majke Boor dok sam inhalirao irski gulaš i litru njezina australskog piva. Sjećam se njezina komentara: "Gizdavo zbori, zar ne?" Njezin komentar bio je jedini rezultat. Podastrte su neke molbe i Upraviteljevi su tjelohranitelji počeli nositi nove tipove pištolja. Nije bilo drugih promjena. Nakon što je proveo ovdje neko vrijeme, prestao se pojavljivati čak i preko videa. Tako sam ja otišao na skup samo zato što je Mike bio znatiželjan. Kada sam prekontrolirao svoje p-odijelo i pribor na cijevnoj stanici kod Zapadne ustave, uzeo sam testni rekorder i postavio ga u vrećicu na svom opasaču, tako da Mike ima potpuno izvješće čak i ako ja zaspim. No, gotovo da nisam ni ušao unutra. Došao sam s nivoa 7-A i krenuo kroz bočna vrata da bi me zaustavio stiljagi s tajicama podstavljenim na preponama i listovima. Torzo mu je sijao poprskan zvjezdanom prašinom. Nije da me zanimalo kako se ljudi oblače, i sam sam nosio tajice (nepodstavljene), a ponekad sam za društvenih prigoda i uljio gornji dio tijela. No ja ne koristim kozmetiku i moja je kosa prerijetka da ju sabirem u krijestu. Ovaj je dje čak imao sa strana obrijano tjeme, a uvojak podignut u kokoticu i prekriven crvenom kapom s izbočinom sprijeda. Kapa slobode - prva koju sam ikada vidio. Stao sam se gurati mimo njega. On gurne ruku poprijeko i primakne lice do moga. "Vaša karta!" "Oprostite", ispričah se. "Nisam znao. Gdje ju mogu kupiti?" "Ne možete." "Ponovite", rekoh. "Nisam čuo." "Nitko", zareza on, "ne može ući ako za njega nitko ne jamči. Tko ste vi?" "Ja sam", odgovorih oprezno, "Manuel Garcia O'Kelly, i svi me stari grumenaši znaju. Tko si ti?" "Nema veze! Pokaži s pravilnim urezom, ili letiš vanka!" Razmišljao sam o očekivanom trajanju njegova života. Turisti često daju j primjedbe o tome kako su na Luni svi uglađeni - ne napominjući da bivši; zatvorenici ne bi trebali biti tako civilizirani. Budući da sam bio dolje na Zemjlji i vidio s čime se oni moraju nositi, znao sam na što misle. No, bilo bi im i beskorisno govoriti da smo ono što jesmo zato što loši glumci ne žive dugo na Luni. No nisam se imao namjeru tući bez obzira kako se prisno ovaj dječarac ponašao. Jednostavno sam pomislio na to kako bi njegovo lice izgledalo da ga očešem preko usta rukom broj sedam. Bila je to samo pomisao - baš sam se spremao pristojno odgovoriti kada sam vidio Shortyja Mkruma. Shorty je bio velik crn momak, visok dva metra, na Stijenu poslan zbog ubojstva, a bio je i najslađi i najuslužniji čovjek s kojim sam ikada radio - naučio sam ga laserskom bušenju prije nego sam si spalio ruku. "Shorty!"

Čuo me i nacerio se poput osamdeset osmice. "Hej, Mannie!" Krenuo je prema nama. "Drago mi je da si došao, Man!" "Nisam siguran jesam li", rekoh. "Blokada na putu." "Nema kartu", reče vratar. Shorty posegne u svoju vrećicu i stavi jednu kartu u moju ruku. "Sada ima. Hajde, Mannie." "Pokažite mi urez na njoj!" inzistirao je vratar. "To je moj urez", Shorty će blago. "U redu, tovariš?" Nitko se nije prepirao sa Shortyjem - ne shvaćam kako se upleo u ubojstvo. Krenuli smo niže do prvog reda rezerviranog za VIP. "Želim da upoznaš krasnu malenu djevojku", reče Shorty. Ona je bila "malena" samo Shortyju. Ja nisam nizak, 175 centimetara, no ona je bila viša - 180, kasnije sam saznao, i težila je 70 kila, i bila je sva u oblinama i plava kao što je Shorty bio crn. Zaključio sam da je zacijelo bila deportirana jer boje rijetko ostaju tako jasne nakon prve generacije. Ugodno lice, sasvim lijepo, i guste žute kovrče preko te duge, plave, čvrste, ljupke građe. Zaustavio sam se tri koraka dalje da ju odmjerim od glave do pete i zazviždim. Ona je zadržala istu pozu, a zatim kimnula da mi kratko zahvali - komplimenti su joj nesumnjivo dosađivali. Shorty je pričekao da formalnosti prođu, a zatim rekao blago: "Wyoh, ovo je drug Mannie, najbolji bušač koji je ikada lebdio kroz tunel. Mannie, ova malena djevojka je Wyoming Knott, a došla je čak od Platoa da nam kaže kako stojimo u Hong Kongu. Nije li to lijepo od nje?" Ona dotače moju ruku. "Zovi me Wye, Mannie - ali ne reci 'Why not'*." Umalo jesam, no uspio sam se kontrolirati i rekao: "U redu, Wye." Ona nastavi, gledajući u moju golu glavu. "Znači, ti si rudar. Shorty, gdje je njegova kapa? Mislila sam da su ovdašnji rudari organizirani." Ona i Shorty su nosili male crvene kape poput vratara i možda trećine rulje. "Nisam više rudar", objasnih. "To je bilo prije nego sam izgubio ovo krilo." Podignem lijevu ruku i dopustim da vidi šav u kojem se proteza sretala s rukom (nikada nisam imao ništa protiv da žena to vidi; neke izbaci iz takta, a u nekima pobudi majčinski instinkt - u prosjeku). "Sada sam kompjutoraš." Ona oštro upita: "Cinkaš za Upravu?" Čak i danas, kada je na Luni broj žena gotovo jednak broju muškaraca, ja sam previše staromodan da bih bio grub prema ženi bez obzira na sve - one imaju toliko mnogo onoga čega mi nemamo uopće. No, ona je dirnula u ranu, pa sam odgovorio gotovo oštro. "Nisam zaposlenik Upravitelja. Poslujem s Upravom kao privatni ugovarač." "To je u redu", odgovori ona, ponovno toplog glasa. "Svi posluju s Upravom, ne možemo to izbjeći – u tome i je problem. To je ono štoćemo promijeniti." A mi smo? Kako?, mislio sam. Svi posluju s Upravom iz istog razloga što j svi posluju sa zakonom gravitacije. Hoćete li i to promijeniti? No zadržao sam misli za sebe. Nisam se želio prepirati s damom. "Mannie je u redu", blago reče Shorty. "Ne može biti bolji – ja jam čim za njega. Evo i kape za njega", doda, posežući u vrećicu. Poče je namještati na i moju glavu. "Ti si mu jamac?" "Rekao sam to." "U redu, evo kako mi radimo u Hong Kongu." Wyoming stade ispred mene i položi kapu na moju glavu - čvrsto me poljubivši u usta. Nije žurila. Kada te ljubi Wyoming Knott, to je izričitije nego biti oženjen većinom drugih žena. Da sam bio Mike, sva bi moja svjetla istog trena bljesnula. Osjećao sam se poput kiborga s uključenim prekidačem za užitak. Ubrzo sam otkrio da je gotovo i da ljudi zvižde. Zatreptao sam i rekao:; "Drago mi je da sam se pridružio. Čemu sam se ono pridružio?" Wyoming reče: "Zar ne znaš?" Shorty upadne: "Skup samo što nije počeo - saznat će on. Sjedi, Man. Molim te, sjedi, Wyoh." I sjeli smo, a neki je čovjek udarao čekićem. * Why not? (eng.) - Zašto ne? Prim. prev.

Uz pomoć čekića i vrlo glasnog pojačala uspio je postići da ga svi čuju., "Zatvorite vrata!" povikao je. "Ovo je zatvoreni skup. Provjerite čovjeka ispređ sebe, iza sebe i sa svake strane - ako ga ne znate i nitko koga znate ne može jamčiti za njega, istjerajte ga van!" "Vraga ga istjerajte!" odgovori netko. "Izbacite ga kroz najbližu ustavu!" "Tišina molim! Jednog dana i hoćemo." Nastalo je komešanje i gužva u kojoj je jednom čovjeku strgnuta crvena kapa, a on bio izbačen van. Lijepo je plovio i još je imao uzlaznu putanju dok je prolazio kroz vrata. Sumnjam da je to osjetio, čini mi se da je bio izgubio svijest. Žena je bila istjerana uljudno - i ne uljudno s njene strane, prostačila je toliko da mi je bilo neugodno. Napokon, vrata se zatvoriše. Poče glazba, a zastava se razmota preko platforme. Pisalo je: SLOBODA! JEDNAKOST! BRATSVO! Svi su zviždali, neki su počeli pjevati - glasno i loše: "Ustajte, vi sužnji koje mori glad -" Mada nitko nije izgledao izgladnjelo. No, podsjetilo me da nisam jeo od 1400. Nadao sam se da ovo neće trajati dugo - i to me podsjetilo da moj rekorder može snimati samo dva sata - pa sam se pitao što bi se dogodilo da saznaju? Bi li me uz gađenje poslali na jedrenje kroz zrak? Ili bi me eliminirali? No, nisam se brinuo - sam sam napravio taj rekorder rukom broj tri, i nitko osim mikromehaničara ne bi shvatio što je to. Tada su počeli govori. Semantički sadržaj bio je previše negativan. Jedan je tip predložio da marširamo na Upraviteljevu rezidenciju, "rame uz rame", i da zahtijevamo naša prava. Zamislite to. Da to učinimo u cijevnim kapsulama, a tada se jedan po jedan popnemo do njegove privatne stanice? Što njegovi tjelohranitelji rade? Ili da obučemo p-odijela i prošetamo se po površini do njegove gornje ustave? S laserskim bušilicama i dovoljno snage možete otvoriti bilo koju zračnu ustavu, no što dalje? Radi li lift? Da nekako namontiramo kran i svejedno se spustimo, a zatim se latimo sljedeće ustave? Ne zanima me takav rad pri nultom pritisku, nezgoda u odijelu pod pritiskom je previše trajna - osobito ako netko uredi tu nezgodu. Prva stvar koja je naučena o Luni, još kada su prvi teretni brodovi s osuđenicima dolazili, jest da je nulti pritisak prostor za dobre manire. Mrzovoljni šef nikogović nije trajao mnogo smjena, dogodila bi mu se "nezgoda" - a vrhunski šefovi naučili su ne zabadati nos u nezgode, ili bi se i njima dogodila nezgoda. Gubitak osoblja je u ranim godinama bio 70 posto - no oni koji su preživjeli bili su krasni ljudi. Ne krotki, ne mekušci - Luna nije za njih. No, pristojno su se ponašali. No, meni se činilo da je te noći svaka usijana glava na Luni bila u Stiljagi Hallu. Zviždali su i navijali tom rame-uz-rame. Kada se otvorila diskusija, progovorili su i glasovi mudrosti. Jedan stidljivi sitni momak s krvavocrvenim o čima starog bušača ustane. "Ja sam bušač leda", reče. "Naučio sam trgovati s Upraviteljem poput većine vas. Sam se snalazim trideset godina i dobro mi ide. Podigao sam osmero djece i svakoje na dobrom putu - nijedno nije eliminirano niti upalo u neke ozbiljne probleme. Trebao bih reći da sam se dobro snalazio ... jer danas morate osluškivati dalje ili dublje kako biste našli led. To je u redu. Još ima leda u Stijeni i rudari tragaju za njegovim odjekom. No Uprava plaća istu cijenu za led danas kao i prije trideset godina. A to nije u redu. Još gore, s Upravinim točkicama ne možete kupiti što ste mogli prije. Sjećam se kada se jedan hongkonški lunarni dolar mijenjao za jedan upravin dolar, a danas vam trebaju tri upravina dolara za jedan HKL dolar. Ne znam i što treba činiti... no, znam da za pokretanje kunićnjaka i farmi treba leda." Sjeo je tužnog izraza lica. Nitko nije zviždao, no svi su željeli govoriti. Sljedeći je lik istakao da se voda može ekstrahirati iz stijene - je li to novost? Iz nekih stijena isteče šest posto, no takve su stijene rjeđe od fosilne vode. Zašto ljudi ne znaju aritmetiku? Nekoliko se farmera pobunilo, a jedan koji je radio sa pšenicom bio je tipičan. " čuli ste što Fred Hauser kaže za led. Frede, Uprava ne ide s tako niskim cijenama prema farmerima. Počeo sam gotovo jednako davno kao i ti s jednim tunelom od dva kilometra

koji sam dobio u zakup od Uprave. Moj najstariji sin i ja smo ga zapečatili i stavili pod pritisak i imali smo džep leda, a svoju smo prvu žetvu jednostavno premostili pomoću bančina zajma kojim smo pokrili energiju i rasvjetu, sjeme i kemikalije. Nastavili smo proširivati tunele, kupovati svjetlo i sijati bolje sjeme te sada dobivamo devet puta više po hektaru, kao na najboljem tlu pod vedrim nebom dolje na Zemlji. I kakvima nas točini? Bogatima? Frede, dugujemo više sada nego kada smo otišli u privatnike! Kad bih sve prodao - kad bi itko bio dovoljno lud da kupi - bankrotirao bih. Zašto? Zato što moram kupiti vodu od Uprave - i moram Upravi prodati svoju pšenicu - i nikad ne zatvoriti pukotinu. Prije dvadeset godina od Uprave sam kupovao nečist iz gradske kanalizacije. Sam sam sterilizirao i prerađivao i zaradio na usjevu. No sada, kada je kupujem, naplaćuju mi cijenu destilirane vode i povrh toga za krutine. Ipak, cijena za tonu pšenice na glavi katapulta je ista kakva je bila prije dvadeset godina. Frede, rekao si da ne znaš što da radiš. Ja ti mogu reći! Riješi se Uprave!" Zviždali su mu u podršku. Krasna ideja, pomislio sam, no tko odgovara na pitanja? Wyoming Knott, očigledno. Predsjedavajući korakne unazad i dopusti Shortyju da je predstavi kao "hrabru malenu djevojku koja je došla čak iz Hong Konga da nam kaže kako se naši kineski drugovi nose sa situacijom" - a izbor riječi je pokazivao da nikada nije bio tamo ... to nije bilo iznenađujuće - u 2075., HKL cijev je završavala u Endsvilleu i ostavljala tisuću kilometara mora* što se trebalo prijeći roligonskim autobusom. Serenitatis** i dio Tranqulitatisa*** raketom - skupo i opasno. Bio sam tamo, ali po ugovoru, poštanskom. Prije no što je putovanje postalo jeftino, mnogi su ljudi u Luna Cityiju i Novilenu mislili da je Hong Kong Luna sva kineska. No, Hong Kong je bio pomiješan kao i mi. Velika Kina odbacila je ono što nije trebala, prvo iz Starog Hong Konga i Singapoorea, a zatim Aussije**** i Enzeeje***** i crne momke i maryse****** i Malajce i Tamile, koga god hoćete. čak i stare Boljšije iz Vladivostoka, Harbina i Ulan Batora. Wye je izgledala kao Šveđanka, i imala je britansko prezime i sjevernoameričko ime, no možda je bila Ruskinja. Uistinu, Luni je tada rijetko znao tko mu je otac, a ako je odgojen u vrtiću, moglo mu je biti mutno i oko majke. Mislio sam da će Wyoming biti previše stidljiva da govori. Stajala je tamo, izgledala je malo uplašeno pred Shortyjem koji se vinuo nad njom - velika crna planina. Pričekala je da se zvižduci obožavanja utišaju. Tada je Luna City bio dva naprama jedan za muškarce, a na skupu je bilo otprilike deset na jednu - mogla je recitirati abecedu, i oni bi pljeskali. Tada se ona zaleti u njih. "Vi! Vi ste farmer koji se bavi pšenicom - koji će bankrotirati. Znate li koliko Hindu kućanica plaća za kilu brašna načinjenog od vaše pšenice? Po kojoj se cijeni tona vaše pšenice pribavlja u Bombayu? Koliko malo košta Upravu da ju dobavi od glave katapulta do Indijskog oceana? Samo nizbrdo! Trebaju samo retroe na kruto gorivo da prikoče - a odakle to dolazi? Odavde! A što vi dobijete zauzvrat? Nekoliko tovara luksuznih dobara koja su u posjedu Uprave i koje se skupo naplaćuju jer su importado! Importado, importado! – Ja nikada ne diram importado! Ako nešto ne napravimo u Hong Kongu, ja to ne koristim. Što drugo dobijete za pšenicu? Povlasticu da prodajete lunarni led Lunarnoj upravi, a kupujete ga nazad kao vodu za pranje, a zatim ju dajete nazad Upravi, pa ju kupujete drugi put kao vodu za ispiranje, a zatim ju ponovno dajete Upravi zajedno s vrijednim krutim tvarima, a zatim ju kupujete treći put, po još uvijek visokoj cijeni, za farmu, a zatim tu pšenicu prodajete Upravi po njihovoj cijeni - i kupujete energiju od Uprave da ju uzgajate, ponovo po njihovoj cijeni! Lunarnu energiju - nijedan kilovat ne dolazi odozdo s Terre. Dolazi iz lunarnog leda i lunarnog čelika, ili sunčeve svjetlosti prosute po Luninom tlu - a sve to rade Luniji! O, vi kamenoglavci, i zaslužujete da gladujete!" * Maria - neke od širokih ravnih površina na Mjesecu. Prim. prev. ** Mare Serenitatis - More Vedrine. Prim.prev. *** Mare Tranqulitatis - More Tišine. Prim prev. **** Australci. Prim. prev. ***** Novozelanđani. Prim. prev. ****** Domorodačko stanovništvo Australije i Oceanije. Prim. prev.

Dobila je tajac s još više respekta od zvižduka. Napokon jedan glas nestrpljivo reče. "A što bi ti htjela da mi činimo, gospaža? Da bacamo kamenje na Upravitelja?" Wyoh se nasmije. "Da, mogli bismo bacati kamenje. No, rješenje je toliko jednostavno da ga svi znate. Mi smo ovdje na Luni bogati. Tri milijuna marljivih, pametnih, vještih ljudi, dovoljno vode, dovoljno svega, beskonačna energija, beskonačna kubikaža. No ... ono što nemamo je slobodno tržište. Moramo se riješiti Uprave!" "Da - ali kako?" "Solidarnost. U HKL-u se u čimo. Uprava naplaćuje previše za vodu, ne kupuj. Plaćaju premalo za led, ne prodaj. Drže monopol na izvoz, ne izvozi. Dolje u Bombayu žele pšenicu. Ako ne stigne, doći će dan kada će brokeri doći ovamo da ponude i triput veću cijenu od sadašnje!" "Što da činimo u međuvremenu? Da gladujemo?" Isti nestrpljivi glas - Wyoming ga pronađe i dopusti da joj se glava nagne u onoj staroj gesti kojom Luni ženska kaže: "Ti si predebeo za mene!" Ona reče: "U tvom slučaju, zdepasti, neće škoditi." Grohotan smijeh ga ušutka. Wyoh nastavi: "Nitko ne mora gladovati. Fred Hauser, odi sa svojom bušilicom u Hong Kong; Uprava ne posjeduje našu vodu i zračni sustav, a mi plaćamo led onoliko koliko vrijedi. Vi s farmama koje su bankrotirale - ako imate hrabrosti priznati da ste bankrotirali, dođite u Hong Kong i počnite iznova. Kronično nam nedostaje radne snage, a marljivi radnik ne gladuje." Ona pogleda uokolo i doda: "Dosta sam rekla, sada je sve na vama" - napusti platformu i sjedne između Shortyja i mene. Drhtala je. Shorty ju je potapšao po dlanu. Ona mu dobaci zahvalni pogled, a zatim mi šapne: "Kakva sam bila?" "Sjajna", uvjeravao sam je. "Super!" Djelovala je uvjereno. No, ja nisam bio iskren. Bila je "sjajna" kod kolebljive publike. No, govorancija je ništavni program. Da smo svi mi robovi, znao sam cijeli život - i ništa se u svezi s time nije moglo učiniti. Istina, mi nismo kupovali i prodavali - no, dok je god Uprava držala monopol nad onim što moramo imati i nad onim što možemo prodavati da to kupimo, mi smo robovi. No, što smo mogli učiniti? Upravitelj nije bio naš vlasnik. Da je bio, mogao bi se pronaći neki način da ga se eliminira. No Lunarna uprava nije bila na Luni, bila je na Terri - a mi nismo imali nijedan brod, čak niti malu hidrogensku bombu. Na Luni nije bilo čak ni ručnih pištolja, iako ni sam nisam znao što bismo učinili s pištoljima. Možda se poubijali međusobno. Tri milijuna, nenaoružanih i bespomoćnih - i jedanaest milijardi njih ... s brodovima i bombama i oružjem. Mogli bismo biti smetnja - no kolikoće dugo tata to podnositi prije no što istuče dijete po guzici? Nisam bio impresioniran. Kao što se kaže u Bibliji, Bog se bori na strani najtežeg topništva. Ponovno su kokodakali - što da učine, kako da se organiziraju i tako dalje, i ponovno smo čuli onu "rame uz rame" buku. Predsjedavajući je morao upotrijebiti čekić i počeo se vrpoljiti. No sjeo je kada sam začuo poznati glas: "Gospodine predsjedavajući! Mogu li dobiti dozvolu da govorim pet minuta?" Pogledao sam okolo. Bio je to profesor Bernardo de la Paz - a to se moglo i pogoditi po njegovom staromodnom načinu govora čak i ako se ne pozna glas. čovjek se izdvajao valovitom sijedom kosom, jamicama na obrazima, i blagim glasom. Nisam znao koliko je on bio star, no bio je star kada sam ga, kao dje čak, prvi put sreo. Bio je deportiran prije nego sam ja bio rođen, no nije bio robijaš. Bio je politički azilant poput Upravitelja, no subverzivan, i umjesto masnog posla poput "upraviteljskog", Profesor je bio odbačen da živi ili skapava. Tada je, nesumnjivo, mogao otići raditi u bilo koju školu u L-Cityju, ali nije.Čuo sam da je neko vrijeme radio kao perač suđa, zatim čuvao djecu, prešavši u jaslice, pa u vrtić.

Kada sam ga sreo, vodio je vrtić, i internat, od jaslica preko osnovne, srednje i visokih škola koje su zapošljavale trideset učitelja suradnika, i davao je izborne tečajeve. Nikada nisam boravio u njegovom internatu, no studirao sam kod njega. Bio sam izabran u četrnaestoj, i moja me nova obitelj poslala u školu, budući da sam imao samo tri godine obrazovanja te mrljavo tutorstvo. Moja najstarija supruga bila ječvrsta žena i natjerala me je da idem u školu. Volio sam Profa. On bi podučavao bilo što. Nije bilo važno što o tome ništa nije znao; ako je učenik to želio, on bi se nasmiješio i odredio cijenu, pronašao materijale, odgodio nekoliko lekcija unaprijed. čak i ako mu je neko gradivo bilo teško, nikada se nije pretvarao da zna više nego je znao. Išao sam na algebru kod njega, i do vremena dok smo došli do kubiranja, ispravljao sam njegove zadatke isto tako često kao i on moje, no on je vedro naplaćivao svaki sat. Kod njega sam počeo učiti elektroniku, i uskoro sam ja učio njega. Tako da je prestao naplaćivati i napredovali smo zajedno dok nije negdje iskopao inženjera koji je bio voljan podučavati za dodatne novce - na što smo obojica plaćali novog učitelja, a Prof se pokušavao držati mene, spor ali sretan što vježba um. Predsjedavajući udari čekićem. "Rado ćemo za profesora de la Paza produžiti onoliko vremena koliko mu treba - a vi brbljavci odostraga, prekinite dok nisam upotrijebio ovaj malj na nečijoj glavi!" Profesor stupi naprijed, a oni su bili tihi onoliko koliko Luniji uopće mogu biti, jer on je bio poštovan čovjek. "Neću dugo", započe. Prekide kako bi pogledao u Wyoming. Pogleda je od glave do pete i zafićuka. "Ljupka senorita," reče, "možete li oprostiti ovome jadniku? Imam neugodnu dužnost neslaganja s vašim elokventnim manifestom." Wyoh se nakostriješi. "Neslaganja? Kako? Sve što sam rekla je istina!" "Molim vas! Samo u jednoj točki. Mogu li nastaviti?" "Ah ... nastavite." "U pravu ste da Uprava mora otići. Smiješno je - kužno, ne da se podnijeti - da nam, u svoj našoj esencijalnoj ekonomiji, mora vladati neodgovorni diktator! To pogađa najosnovnija ljudska prava, pravo na trgovanje na slobodnom tržištu. No, ja sam, uz dužno poštovanje, mnijenja da ste pogriješili kada ste rekli da moramo prodavati pšenicu, ili rižu ili bilo kakvu hranu Terri, po bilo kojoj cijeni. Mi ne smijemo izvoziti hranu!" Onaj farmer se ubaci. "A što da ja radim sa svom tom pšenicom?" "Molim vas! Bilo bi pravo kad se pšenica prevozi na Terru ... da vraćaju tonu za tonu. U vodi, u nitratima, u fosfatima. Tonu za tonu. Inače, nijedna cijena nije dovoljno visoka." Wyoming reče farmeru: "Samo trenutak", a zatim Profu: "Oni to ne mogu, i vi to znate. Jeftino je transportirati nizbrdo, a skupo uzbrdo. No mi ne trebamo vodu i gnojiva. Ono što mi trebamo nije tako masivno. Instrumenti. Lijekovi. Prerađevine. Neki strojevi. Kontrolne vrpce. Ovome sam posvetila dosta istraživanja, gospodine. Ukoliko možemo postići fer cijenu na slobodnom tržištu -" "Molim vas, gospođice! Mogu li nastaviti?" "Samo izvolite. Želim opovrći." "Fred Hauser nam je rekao da je sve teže naći led. I više nego istinito - to je loša vijest sada i katastrofalna za naše praunuke. Luna City bi trebao danas koristiti istu vodu koju smo koristili prije dvadeset godina ... plus dovoljno rudarenja leda zbog povećanja populacije. No, mi koristimo vodu jednom - jedan puni ciklus, na tri drugačija načina. Tada ju prevozimo u Indiju. Kao pšenicu. Iako je pšenica vakuumirana, sadržava dragocjenu vodu. Zašto prevoziti vodu u Indiju? Oni imaju cijeli Indijski ocean! A preostala masa od te žitarice je još drastičnije skupa, prihrana sve teže dolazi, iako ju ekstrahiramo iz stijene. Drugovi, počujte me! Svaki teret koji pošaljete na Terru osuđuje vaše unuke na polaganu smrt. Čudo fotosinteze, ciklus flore i faune, zatvoren je ciklus. Vi ste ga otvorili, i vaša životna snaga teče nizbrdo prema Terri. Ne trebate vi veće cijene. Novac se ne može jesti! Ono što vi trebate, ono što svi mi trebamo je završetak toga gubitka. Embargo - potpun i bezuvjetan. Luna mora biti sama sebi dovoljna!"

Tucet ljudi vikalo je da bi ih sečulo, a nekolicina ih je pričala. Predsjedavajući je udarao čekićem. Tako da nisam opazio prekid dok žena nije vrisnula. Tada sam se osvrnuo. Sva su vrata bila otvorena i ja sam na najbližima vidio tri naoružana čovjeka - ljude u žutim uniformama Upraviteljevih tjelohranitelja. Jedan je stajao na glavnim vratima odostraga i glasao se bikovskim glasom nadglasavši buku gomile i ozvučenje. "U REDU, U REDU!" grmjelo je. "OSTANITE GDJE JESTE. UHAPŠENI STE. NE MIČITE SE. BUDITE TIHO. STANITE U RED JEDAN PO JEDAN, PRAZNIH ISPRUŽENIH RUKU." Shorty je podigao čovjeka pored sebe i bacio ga na najbliže stražare. Dvojica su pala, a treći je opalio. Netko zavrišti. Mršava djevojčica, crvenokosa, jedanaest ili dvanaest godina, lansira se u koljena trećeg stražara i pogodi ga skupljena u loptu, i on se sruši. Shorty zamahne rukama iza sebe, gurajući Wyoming Knott u zaklon iza svoga velikog tijela. Povika preko ramena: "Pobrini se za Wyoh, Man - ostani u blizini!" dok se kretao prema vratima razmičući rulju nalijevo i nadesno poput djece. Još jauka i nanjuših nešto - smrad koji sam namirisao onog dana kada sam izgubio ruku i, užasnut, znao sam da se ne radi o omamljiva čima nego o laserskim zrakama. Shorty dohvati vrata i zgrabi stražara s obje velike ruke. Mala crvenokosa je nestala s vidika. Stražar kojeg je srušila bio je na rukama i koljenima. Ja sam zamahnuo lijevom rukom k njegovom licu i osjetio štropot u ramenu kad mu je pukla vilica. Zacijelo sam oklijevao jer me Shorty gurnuo i povikao: "Miči se, Man! Odvedi je odavde!" Zgrabio sam Wyomingin struk desnom rukom, prebacio je preko stražara kojeg sam umirovio i krenuo kroz vrata. No bilo je problema - činilo se da ona ne želi biti spašena. Ona uspori iza vrata. Gurnuo sam je snažno u stražnjicu, prisilivši je da trči, a da ne padne. Pogledao sam unazad. Shorty je dohvatio drugu dvojicu stražara, svakoga za vrat. Nacerio se kada su im glave prasnule jedna o drugu. One puknuše poput jaja, a on poviče na mene: "Odlazi!" Otišao sam, jureći Wyoming. Shortyju nije trebala pomoć, niti će mu ikada više trebati - niti sam ja mogao protratiti njegov posljednji napor. Jer, vidio sam da je, dok je ubijao one stražare, stajao na jednoj nozi. Druge mu nije bilo od kuka naniže. 3. Kad sam je stigao, Wyoh je već bila na pola puta uz kosinu na nivou šest. Nije usporavala, i ja sam morao zgrabiti kvaku vrata kako bih ušao s njom u ustavu pod pritiskom. Tamo sam je zaustavio, skinuo crvenu kapu s njezinih kovrča i zabio je za svoj pojas. "Tako je bolje." Moja je nestala. Izgledala je preplašeno. No ipak odgovori: "Da. Je." "Prije nego otvorimo vrata," rekoh, "bježiš li negdje posebno? I trebam li ostati i zadržavati ih? Ili ići s tobom?" "Ne znam. Bolje dačekamo Shortyja." "Shorty je mrtav." Ona raširi oči i ne reče ništa. Ja nastavih: "Jesi li odsjela kod njega? Ili nekoga?" "Rezervirala sam u hotelu - Gostanjica Ukrajina. Ne znam gdje je to. Došla sam prekasno da se prijavim." "Hmmm - To je jedno od mjesta na koja nećeš otići. Wyoming, ja ne znam što se događa. Prvi puta u nekoliko mjeseci vidio sam nekog od Upraviteljevih tjelohranitelja u L-Cityju ... a nikada nisam vidio nekog, a da ne prati krupnu zvjerku. Uh, mogao bih te povesti sa sobom kući - no možda i mene traže. Kako bilo, zaista trebamo otići iz javnih hodnika." Začu se lupanje na vrata sa strane nivoa šest. Maleno liceje zurilo kroz stakleno okno. "Ne možeš ostati ovdje", rekoh, otvarajući vrata. Bila je to djevojčica ne viša od moga struka. Prezirno pogleda gore i reče: "Ljubi je negdje drugdje. Blokirate promet." Utisne se između nas dok sam joj otvarao druga vrata.

"Poslušajmo njezin savjet", rekoh. "Predlažem ti da me primiš za ruku i pokušaš da izgleda kao da sam ja muškarac s kojim želiš biti. Šećimo se. Polako." Tako smo i učinili. U sporednom, manje prometnom hodniku, nisu se stalno djeca plela pod noge. Ako bi nas Smrtkovi tjelohranitelji pokušali naći u stilu zemaljskih drotova, tucet ili devedeset klinaca bi im moglo reći kamo je otišla visoka plavuša - ako bi se neko Luni dijete uopće potrudilo pomoći Upravitelju. Dje čak, gotovo dovoljno star da cijeni Wyoming, stade pred nas i sretno zafićuka na nju. Ona mu se nasmiješi i mahne. "To je naš problem", rekoh joj na uho. "Stršiš kao Terra u uštapu. Trebali bismo se skriti u hotel. U jednom od sljedećih sporednih hodnika - ništa posebno, uglavnom povezane kabine, ali je blizu." "Nisam raspoložena za povezivanje." "Wyoh, molim te! Nisam to ni pitao. Mogli bismo uzeti odvojene sobe." "Oprosti. Možeš li mi naći WC? I ima li tamo u blizini apoteka?" "Problemi?" "Ne te vrste. WC mi treba da se sklonim s vidika - jer ja sam sumnjiva - a apoteka zbog kozmetike. Šminka za tijelo. I za kosu također." Prvo je bilo lako. Jedan je bio u blizini. Kada se zaključala unutra, ja sam pronašao apoteku, pitao koliko treba šminke za tijelo da se prekrije djevojka tako visoka - pokazao sam pod svoju bradu - i teška četrdeset i osam? Kupio sam tu količinu sepije, otišao u drugu trgovinu i kupio istu količinu - zarađujući smotuljak u prvoj trgovini, gubeći ga u drugoj - izašlo je na isto. Tada sam kupio crnu boju za kosu u trećoj trgovini - i crvenu haljinu. Wyoming je nosila crne hlačice i pulover - praktično za putovanja i efektno na plavuši. No, ja sam bio oženjen cijeli svoj život i ponešto sam se razumio u ono što žene nose i nikada nisam vidio našminkanu ženu kože boje tamne sepije, koja nosi crno po vlastitom izboru. Osim toga, tada su u Luna Cityju pomodne žene nosile haljine. Ova je bila oprava s opršnjakom i cijenom koja me je uvjerila da mora biti pomodna. Morao sam pogađati veličinu, no materijal je bio malo rastezljiv. Naletio sam na troje ljudi koji su me poznavali, no nije bilo neuobičajenih komentara. Činilo se da nitko nije uzbuđen. Trgovina se nastavljala uobičajenim tijekom. Bilo je teško povjerovati da se prije nekoliko minuta na nivou ispod i nekoliko stotina metara sjevernije dogodila pobuna. Ostavio sam cijelu stvar za kasnije - nisam želio pokazivati uzbuđenje. Uzeo sam stvari za Wye, pozvonio na vrata i prošao ih, pa se skrio u točionicu na pola sata i pola litre i gledao video. Još uvijek nije bilo uzbuđenja, nije bilo "prekidamo zbog posebne najave". Vratio sam se nazad, pozvonio i pričekao. Wyoming je izašla - i nisam je prepoznao. Pa onda jesam i zaustavio sam se kako bih izrazio puno odobravanje. Jednostavno sam morao - zvižduci i pucketanje prstima i stenjanje i skeniranje poput radara. Wyoh je sada bila tamnija od mene, a pigment je savršeno legao. Sigurno je nosila neke sitnice u torbici na pojasu budući da su joj oči sada bile tamnije s odgovarajućim trepavicama. Usta su joj bila tamnocrvena i veća. Iskoristila je crnu boju za kosu, a tada ju je frizirala gelom kako bi izvukla kike, a njezine su ih uske kovrče dovoljno podražavale da ih čine uvjerljivo nesavršenima. Nije izgledala afro, ali ni europski. Doimala se poput mješanke, a samim time je više nalikovala Luniju. i Crvena je haljina bila premala. Lijepila se kao poprskana glazura i blistala nasred bedara stalnim statičkim nabojem. Iz svoje torbice izvukla je remen i sad ju je nosila pod rukom. Cipele je odbacila ili spremila u torbicu; bose noge činile su je nižom. Izgledala je dobro. Još bolje, nimalo nije sličila agitatorici koja je nahuškala masu. Čekala je. Veliki osmijeh na licu i valovito tijelo, a ja sam pljeskao. Prije no što sam bio gotov, dva dječačića mi stadoše sa strane i započeše s kreštavim odobravanjem usput lupajući nogama u klompama, pa sam im dao nešto sitnoga i rekao im da nestanu. Wyoming doplovi do mene i uze me za ruku. "Je li u redu? Hoću li proći?" "Wyoh, izgledaš poput džuboks djevojčure, spremne na akciju." "Ma nemoj, ti nikogoviću! Izgledam li jeftino kao džuboks? Turistu!"

"Nemoj se jediti, ljepotice. Reci što ti treba. Ako ti treba kruha i meda, ja imam košnicu." "Uh —" Udari me poštenski u rebra, i naceri se. "Ja sam letjela, kompa. Ako se ikada spanđam s tobom, u što sumnjam, nećemo govoriti o pčelama. Hajde, nađimo taj hotel." Tako smo i učinili, i ja sam uzeo ključ. Wyoming je izvela predstavu, no nije se morala truditi. Noćni recepcionar nikada nije dizao glavu od svojega posla. Nije nam nudio knjigu. Kada smo se jednom našli unutra, Wyoming zakračuna. "Lijepo je!" I trebalo je biti, za trideset i dva hongkonška dolara. Pretpostavljam da je očekivala kabinu, no ja je ne bi doveo u tako nešto, čak ni zbog skrivanja. Bio je to udoban apartman s vlastitom kupaonicom i bez ograničenja vode. Imao je i telefon i dostavni lift, a to mi je trebalo. Ona poče otvarati torbicu: "Vidjela sam što si platio. Hajde da to namirimo, tako da -" Ja posegnuh za njenom torbicom i zatvorih je. "Nismo trebali spominjati pčele." "Što? Oh, merde, to je bilo glede spanđavanja. Pribavio si mi ovo fino prenoćište, i u redu bi bilo da -" "Zavrni." "Što ... napola? Čist račun, duga ljubav." "Njet. Wyoh, nalaziš se daleko od kuće. Čuvaj si novac." "Manuele O'Kelly, ako mi ne dopustiš da platim svoj dio, izaći ću odavde!" Ja se naklonih. "Do svidanija, gospaža, i spakojnoj noći. Nadam se da ćemo se ponovno sresti", krenuo sam otkračunati vrata. Ona je zurila u mene, a tada bijesno zatvorila torbicu. "Ostajem, došljo!" "Dobro došla." "Mislim to. Uistinu sam ti zahvalna, no, nekako nisam navikla prihvaćati usluge. Ja sam Slobodna Žena." "Čestitam. Bar mislim." "Nema potrebe za duhovitošću. Ti si čvrst čovjek i ja to poStu jem - drago mi je da si na našoj strani." "Nisam siguran da jesam." "Što?" "Smiri se. Nisam na Upraviteljevoj strani. Nitiću progovoriti... ne bih volio da me Shorty proganja, Bog da mu dušu prosti. No, vaš program nije praktičan." "Ali Mannie, ne razumiješ! Ako svi mi -" "Čekaj, Wye, sada nije vrijeme za politiku. Umoran sam i gladan. Kada si zadnji put jela?" "O bože!" odjednom je izgledala maleno, mlado i uplašeno. "Ne znam. U autobusu, pretpostavljam. Obrok iz kacige." "Što kažeš na kosani Kansas City, polukrvav, s pečenim krumpirom, Tycho umakom, zelenom salatom, kavom ... a prvo jedno piće?" "Rajski!" "I ja tako mislim, no bitćemo sretni ako u ovo doba u ovoj rupi nađemo i juhu od algi i hamburgere. Što piješ?" "Sve. Etanol." "U redu." Otišao sam do lifta, i pritisnuo za uslugu. "Meni, molim." On se pokazao na ekranu i ja sam zatražio rebarca s prilogom, i dvije porcije štrudla od jabuka s tučenim vrhnjem. Dodao sam i pola litre stolne votke i leda i odabrao. "Ima li vremena da se okupam? Hoće li ti smetati?" "Samo naprijed, Wye. Bolje ćeš mirisati." "Krvopijo. Da si proveo dvanaest sati u p-odijelu, i ti bi smrdio. Autobus je bio očajan. Požurit ću se." "Samo tren, Wye. Pere li se ta stvar? Možda će ti trebati kada budeš odlazila ... što god da radila, gdje god da išla." "Da, skida se. No, ti si kupio tri puta više no što sam potrošila. Žao mi je, Mannie. Inače nosim šminku na politička putovanja - svašta se može dogoditi. Kao noćas, iako je

noćas bilo najgore. No, imala sam malo vremena, i propustila sam kapsulu, a gotovo i autobus." "Dobro. Idi se oribati." "Da, kapetane. I, ne treba mi pomoć da istrljam leđa ... no ostavit ću vrata otvorena tako da možemo pričati. Tek zbog društva. Pozivnica nije uključena." "Samo se ti raskomoti. Vidio sam ženu." "Kakav joj je ushit to morao biti." Ona se naceri i ponovo me mune u rebra, i to jako, pa odvrne vodu. "Mannie, bi li se ti želio prvi okupati? Druga voda je sasvim dobra za ovu šminku i smrad na koji si se žalio." "Ne sekiraj se za vodu, draga. Samo ti odvrni." "Ah, koji luksuz! Kod kuće tri dana za redom koristim istu vodu za kupanje." Ona meko i veselo zazviždi. "Jesi li ti bogat, Mannie?" "Nisam bogat, ali niti ne kukam." Lift zazvoni i ja odgovorim, napravim osnovni martini - votka preko leda, njoj dodam njen, izađem i sjednem vanka, izvan vidika - iako i nije bilo i nekog vidika. Bila je do ramena zagnjurena u sretnu sapunicu. "Polnoj žizn!" i nazvah. "I tebi bio pun život, Mannie. Ovo je taman lijek kakav mi je trebao." Nakon stanke za uzimanje lijeka, ona nastavi: "Mannie, ti si oženjen. Ja?" "Ano. Vidi se?" "Baš. Ljubazan si prema ženi, ali ne nestrpljiv, i potpuno samostalan. Dakle, oženjen si i to dugo. Djeca?" "Sedamnaest podijeljeno sčetiri." "Klanski brak?" "Linijski. Izabran sam s četrnaest, i peti sam od devet. Tako da je sedamnaest klinaca nominalno. Velika obitelj." "Zacijelo je lijepo. Nikada nisam osobito dobro shvatila linijske obitelji, nema ih puno u Hong Kongu. Mnogo klanova i grupa i dosta poliandrije, no linijski se način nikada nije udomaćio." "Je lijepo. Naš je brak star skoro sto godina. Ide u prošlost sve do Johnson Cityja i prvih deportiranih - dvadeset i jedna veza, devet ih je danas živo, nijedan razvod. Ah, ludnica je kada se naši potomci, svojta i rodbina nađu zajedno na rođendanu ili u svatovima. Djece ima više od sedamnaest, naravno - ne brojimo ih kada se vjenčaju jer bih tako imao 'djece' koja bi bila dovoljno stara da mi budu djedovi. Sretan je to način življenja. Nikada nema previše pritiska. Uzmi mene. Nitko ne reži ako ostanem vani tjedan dana i ne nazovem. A dobro sam došao kada se pojavim. U linijskim brakovima rijetko dolazi do razvoda. Ne može biti bolje." "I ja tako mislim. Je li to alteracija? I što je komponiranje?" "Komponiranje nema pravila osim onih koja nam odgovaraju. Bila je alteracija do zadnje veze, prošle godine. Oženili smo djevojku kada smo trebali dečka. No, to je bilo posebno." "Kako?" "Moja najmlađa žena je praunuka najstarijeg muža i žene. Barem je praunuka Mame - seniorka je 'Mama' ili ponekad 'Mimi' za svoje muževe - i možda od Pradide - no nije u srodstvu s ostalim supružnicima. Tako nije bilo razloga da se ne uda nazad, nije čak trebalo ni odobrenje o krvnom srodstvu kao u drugim tipovima braka. Ništa, nit, nula. A Ljudmila je odrasla u našoj obitelji zato što ju je majka imala solo, a zatim se odselila u Novilen i ostavila ju s nama. Kada je dovoljno odrasla da o tome razmišlja, Mila nije željela razmišljati o tome da se uda van. Plakala je i molila nas da načinimo iznimku. Tako smo i učinili. Pradida ne figurira u genetičkom smislu - ovih dana su njegovi interesi prema ženama više galantni nego praktični. Kao seniorski muž, proveo je našu prvu bračnu noć s njom - no konzumacija je bila samo formalna. Muž broj-dva, Greg,

kasnije se pobrinuo za to, a svi su se pretvarali, i svi sretni. Ljudmila je slatka mala djevojčica. Ima samo petnaest godina i prvi put je trudna." "Dijete je tvoje?" "Mislim da je Gregovo. No, i moje je, no u stvari je bila u Novom Lenjingradu. Vjerojatno je Gregovo, osim ako Mila nije dobila pomoć izvana. Ali nije. Ona je kućna djevojka. I izvrsna kuharica." Lift zazvoni. Pobrinuo sam se za njega, razmotao stol, rasklopio stolice, platio račun i poslao lift gore. "Da bacim svinjama?" "Evo me! Nemaš ništa protiv ako ne sredim lice?" "Što se mene tiče, možeš doći i samo u vlastitoj koži." "Za dva groša i bih, ti mnogo-oženjeni čovječe." Ona brzo iziđe. Ponovno je bila plavuša zalizane i vlažne kose. Nije obukla crnu uniformu. Bila je ponovno u haljini koju sam ja kupio. Crveno joj je pristajalo. Sjela je i podigla poklopce s hrane. "Očovječe! Mannie, bi li me tvoja obitelj oženila? Ti si sjajan hranitelj obitelji." "Pitat ću. Mora biti jednoglasno." "Ne trči pred rudo." Ona uze štapiće, i baci se na posao. Nakon tisuću kalorija započne: "Rekla sam ti da sam Slobodna Žena. No, nisam bila uvijek.'' Čekao sam. Žene pričaju kada žele. Ili ne pričaju. "Kada sam imala petnaest godina, udala sam se za dva brata, blizance dvostruko starije od mene i bila sam užasno sretna." Igrala se s onime što joj je bilo na tanjuru, a tada je, činilo se, promijenila temu. "Mannie, ovo što sam rekla da se želim udati za tvoju obitelj bila je samo usputna primjedba. Sigurni ste od mene. Ako se ikada ponovno udam, što nije vjerojatno iako nemam ništa protiv, bitće to samo jedan čovjek, uski mali brak na način zemaljskih crva. O, ne mislim da ću ga sputavati. Mislim da nije važno gdje čovjek ruča sve dok dolazi kući na večeru. Pokušala bih ga usrećiti." "Blizanci se nisu slagali?" "Ma, uopće ne. Zatrudnjela sam i svi smo bili oduševljeni... i rodila sam ga, i bilo je čudovište koje je trebalo eliminirati. Bili su mi dobri kad je trebalo. No, ja znam čitati. Najavila sam razvod, dala se sterilizirati, odselila iz Novilena u Hong Kong, i započela kao Slobodna Žena." "Nije li to bilo drastično? Muški su roditelji češće od ženskih; izloženiji su više." "Ne u mom slučaju. Dali smo to na izračunavanje najboljoj matematičkoj genetičarki u Novom Lenjingradu - jednoj od najboljih u Sovunionu prije nego je odvezena. Znam što mi se dogodilo. Bila sam dobrovoljni kolonist - odnosno, moja je majka bila jer je meni bilo samo pet godina. Moj je otac bio deportiran, a majka je izabrala da ide s njim i povede i mene. Bila je uzbuna zbog solarne oluje, no pilot je mislio daće proći – ili ga nije bilo briga - bio je kiborg. I uspio je, no pogođeni smo na tlu i... Mannie, to je jedna od stvari zbog koje sam u politici. Taj je brod ležao tamo četiri sata prije no što su nam dozvolili da se iskrcamo. Birokracija Uprave, možda karantena. Bila sam premlada da bih znala. No nisam bila premlada kasnije da shvatim da sam rodila čudovište zbog toga što Upravu nije briga što se događa nama izopćenicima." "Ne mogu se prepirati oko toga. Nije ih briga. No Wyoh, to još uvijek zvuči nepromišljeno. Ako ti je naškodila radijacija ... No, nisam genetičar, ali znam ponešto o radijaciji. Znači, imala si oštećeno jajašce. To ne znači da je jajašce do njega oštećeno - statistički nije vjerojatno." "O, znam to." "Hmmm - Kakva sterilizacija? Radikalna? Ili kontracepcijska?" "Kontracepcijska. Moji se jajnici mogu otvoriti. Ali Mannie, žena koja rodi jedno čudovište, ne riskira ponovno." Ona dotače moju protezu. "Doživio si to. Zar te to nečini osam puta opreznijim da ne riskiraš i ovu?" Ona dotače moju ruku od mesa. "Tako se ja osjećam. Ti imaš to da se boriš s tim. Ja imam ovo - i nikada ti ne bi rekla da i ti nisi bio povrijeđen."

Nisam joj rekao da mi je lijeva ruka svestranija od desne. Bila je u pravu. Ne želim mijenjati desnu ruku. Ako ništa drugo, treba mi da milujem djevojke. "Ipak mislim da bi mogla imati zdravu djecu." "O, mogu! Imala sam ih osam." "Ha?" "Mannie, ja sam profesionalna surogat-majka." Otvorio sam usta, pa ih zatvorio. Ideja mi nije bila strana.Čitam zemaljske novine. No, sumnjam da bi neki kirurg u Luna Cityju u 2075. ikada izveo takvu transplantaciju. Na kravama da, no nije bilo vjerojatno da bi L-City žene i po kojoj cijeni rađale djecu za druge žene. čak i one nelijepe su mogle imati muža, ili šestoricu njih. (Ispravak: Nema nelijepih žena. Samo su jedne ljepše od drugih.) Bacih pogled na njezin lik i brzo pogledah gore. Ona reče. "Ne napreži oči, Mannie. Sada nisam noseća. Previše sam zaokupljena politikom. No surogat je dobra profesija za Slobodnu Ženu. Dobro se plaća. Neke kineske obitelji su bogate, a sve moje bebe su bile Kinezi - Kinezi su manji od prosjeka, a ja sam velika krava, pa mi kinesko dijete od dvije i pol ili tri kile nije problem. Ne kvari mi figuru. A ove —" Ona pogleda dolje na svoje ljupke. "Ne dojim ih, nikad ih ne vidim. Stoga izgledam kao da nikada nisam rađala i kao da sam mlađa nego što jesam, možda. No, nisam znala koliko mi to dobro odgovara kad sam za to prvi putčula. Radila sam u Hindu trgovini, zarađivala jedva za hranu, ne više, kada sam vidjela taj oglas u Hong Kong Gongu. Navukla me sama pomisao da rodim dijete, zdravo dijete. Bila sam još uvijek u emocionalnoj traumi nakon mog čudovišta – i ispalo je daje to baš ono što Wyoming treba. Prestala sam osjećati da sam neuspjela kao žena. Zaradila sam više novca nego što sam se mogla ikada nadati daću zaraditi na drugim poslovima. Imala sam sve svoje vrijeme za sebe. Dijete me gotovo uopće nije usporavalo - najviše šest tjedana, i to samo zato što sam željela biti fer prema svojim klijentima; dijete je vrijedna svojina. I uskoro sam bila u politici. Izražavala sam svoje mišljenje, i ubrzo je podzemlje stupilo sa mnom u kontakt. Tada sam počela živjeti, Mannie. Proučavala sam politiku, ekonomiju i povijest i učila nastupati u javnosti. Ispalo je i da imam čuku za organizaciju. Taj me posao zadovoljava zato što u njega vjerujem - znam daće Luna biti slobodna. Samo, no, bilo bi lijepo da imam muža kojem se mogu vratiti... ako mu ne smeta što sam sterilna. No, ne razmišljam o tome. Previše sam zauzeta. Raspričala sam se kada samčula o tvojoj finoj obitelji. To je sve. Moram se ispričati što sam ti dosađivala." Koliko se žena ispričava? No, na neki način, Wyoh je, unatoč osam kineskih beba, bila više od žene. "Nisi mi dosađivala." "Nadam se da ne. Mannie, zašto kažeš da naš program nije praktičan? Mi te trebamo." Iznenada se osjetih umornim. Kako reći ljupkoj ženi da joj je najdraži san glupost? "Uh. Wyoh, hajde da počnemo od početka. Rekla si im što da rade, no hoće li? Uzmi onu dvojicu koju si izdvojila. Ako ti ledari išta znaju, onda je to iskapati led. I tako će on nastaviti kopati i prodavati Upravi zato što je to ono što on radi. Isto tako i farmer koji se bavi pšenicom. Prije mnogo godina uložio je gotovinu u jednu žetvu, i sada je vezan. Da je želio biti nezavisan, bio bi nejednak. Sam uzgaja ono što jede, ostatak prodaje na slobodnom tržištu i ostaje podalje od glave katapulta. Znam to - ja sam dečko s farme." "Rekao si da si kompjutoraš." "Jesam, no to je dio iste slike. Ja nisam vrhunski kompjutoraš. No, najbolji sam na Luni. Ne želim ući u državnu službu, i zato me Uprava mora unajmiti kada je u nevolji i to po mojim cijenama, ili slati Zemljanina, plaćati rizik i uvjete života, a zatim ga slati natrag brzo, prije no što njegovo tijelo ne zaboravi na Terru. I to po cijenama mnogo višim nego što ja naplaćujem. Tako da ja uzimam njihove poslove samo ako mogu, a Uprava mi ne može ništa - rođen sam slobodan. Ako nema posla, a obično ima, ostajem kod kuće i jedem dobro. Mi imamo pravu farmu, ne neku gotovina-žetva pogodbu. Pilići. Malo jato bjelovratih i krave za mužnju. Svinje. Mutirane voćke. Povrće. Malo pšenice koju sami meljemo i ne inzistiramo na bijelome brašnu, a na slobodnom tržištu prodajemo što nam preostane.

Pravimo vlastito pivo i brendi. Rekli smo buša čima da prošire naše tunele. Svi rade, ali ne previše. Djeca paze da se stoka ne ulijeni tako što ju šeću; ne koristimo ručni mlin. Djeca skupljaju jaja i hrane kokoši - ne koristimo previše strojeva za to. Zrak koji možemo kupovati iz L-Cityja nije daleko od grada, a spojeni smo tunelom pod pritiskom. No mnogo češće mi sami prodajemo zrak. Budući da smo farma, u ciklusu se pojavljuje OH- dva. Uvijek imamo valute za platiti račune." "A što je s vodom i energijom?" "Nisu skupe. Nešto energije sami skupimo - Sunce zrači na površinu, a imamo i maleni džep leda. Wye, naša je farma osnovana prije dvije tisućite godine, kada je L-City bio jedna prirodna spilja, a mi smo je unapređivali - to je prednost linijskog braka - ne umire, a kapitalna poboljšanja se samo nadodaju." "No sigurno vam led neće trajati zauvijek?" "Pa sad-" počešao sam se po glavi i nasmiješio se. "Oprezni smo. Skupljamo svoj kanalizacijski i kuhinjski otpad, steriliziramo ga, koristimo. Nikada niti kap ne vraćamo u gradski sustav. Ali - nemoj reći Upravitelju, draga, ali kad me je nekoć Greg učio bušenju, bušili smo na dnu glavnog južnog rezervoara - i povezali se cijevima s njim. Jedva da smo i kap prolili. No, mi i kupujemo nešto vode preko brojila, tako bolje izgleda, a budući da imamo ledeni džep, ne treba nam puno. Tako je i s energijom - energiju je još lakše ukrasti. Ja sam dobar električar, Wyoh." "O, divno!" Wyoming me počasti dugim zviždukom. Izgledala je oduševljeno. "Svatko bi trebao tako činiti!" "Nadam se da ne, vidjelo bi se. Neka smisle vlastite načine da nadmudre Upravu. Naša ih je obitelj uvijek nalazila. No, vratimo se tvome planu, Wyoh: dvije su stvari pogrešne. Nikada nećeš dobiti 'solidarnost'. Tipovi poput Hausera bi podbacili - jer oni su u zamci. Ne bi mogli izdržati. Drugo, pretpostavimo da ti to vodiš. Solidarnost. Nije tako solidna kao tona žitarica isporučena do glave katapulta. Zaboravi led. Žitarice su ono što Upravu čini važnom i to nije samo neutralna agencija kakvom je postavljena da bude. Ako ne bude žitarica, što će se dogoditi?" "Morat će pregovarati za poštenu cijenu, eto što!" "Draga moja, ti i tvoji drugovi previše slušate jedni druge. Uprava bi to proglasila pobunom i ratni bi brodovi otišli u orbitu s bombama namijenjenima L-Cityju, Hong Kongu, Tychu Donjem i Churchillu i Novilenu. Trupe bi sletjele, brodovi za žitarice bi uzletjeli pod stražom, a farmeri bi se polomili da surađuju. Terra ima topove i moć, bombe i brodove i neće mirovati kad se pojave problemi kod bivših robijaša. A tvorce problema poput tebe - i mene s tvojim duhom - nas, pišljive tvorce problema bi okupili i eliminirali da nas nauče pameti. A zemaljski crvi bi rekli da smo to sami tražili... jer našu stranu nikada nitko ne bičuo. Ne na Terri." Wyoh je izgledala tvrdoglavo. "Revolucije su uspijevale i prije. Lenjin je na svojoj strani imao samo šačicu." "Lenjin se kretao u vakuumu moći. Wye, ispravi me ako griješim. Revolucije uspijevaju ako i samo ako vlade istrunu, ili nestanu." "Nije točno! Američka revolucija." "Jug je izgubio, njet?" "Ne ta, ona jedno stoljeće ranije. Imali su s Engleskom baš ove probleme koje mi sad imamo i pobijedili su!" "A, ta. No, nije li Engleska bila u nevolji? Francuska, Španjolska i Švedska, ili možda Nizozemska? I Irska. Irska je bila pobunjena. O'Kelly je bio uključen. Wyoh, ako možeš pokrenuti probleme na Terri - recimo između Velike Kine i Sjevernoameričkog Direktorata, možda PanAfrica baci bombe na Europu. Rekao bih da bi to bio izvrstan čas da se ubije Upravitelj i kaže Upravi da je gotovo. Ne danas." "Ti si pesimist." "Njet, realist. Nikad pesimist. Previše sam Luni da se ne kladim ako ima ikakvih šansi. Daj mi šanse ne lošije od deset naprama jedan, i idem na rizik. No želim tu jednu šansu naprama deset", odgurnem stolicu.

"Gotova s jelom?" "Da. Boljšoje spasiva, tovariš. Bilo je gala!" "Bilo mi je zadovoljstvo. Prebaci se na kauč, a ja ću pospremiti stol i suđe. Ne, ne možeš pomagati. Ja sam domaćin." Očistio sam stol, poslao posuđe gore, sačuvao kavu i votku, zamotao stol, sklopio stolice, i okrenuo se da nešto kažem. Ona se bila raširila na kauču. Spavala je, usta otvorenih i lica smekšana kao u male djevojčice. Otišao sam tiho u kupaonicu i zatvorio vrata. Nakon kupanja sam se osjećao bolje. Prvo sam oprao tajice, pa su bile suhe i taman za oblačenje do vremena kada sam se prestao izležavati u kadi. Ne zanima me kad je kraj svijeta sve dok sam okupan i učistoj odjeći. Wyoh je još uvijek spavala, i to je bio problem. Uzeo sam dvokrevetnu sobu tako da ne misli da je pokušavam nagovoriti na pandanje. Ne da sam bio protiv toga, no ona je jasno naznačila da je protiv. No, moj se ležaj trebalo napraviti na kauču, a pravi je krevet bio zamotan. Da li da ga lagano izvučem, podignem ju poput nemoćnog djetešca i prebacim je? Vratio sam se u kupaonicu i navukao ruku. Tada sam odlučio čekati. Telefon je imao prigušni preklop.Činilo se da se Wyoh nije željela buditi, a neke stvari su me žderale. Sjeo sam za telefon, spustio preklop i otipkao "MYCROFTXXX". "Bok, Mike." "Zdravo, Man. Jesi li pregledao one viceve?" "Što? Mike, nisam imao ni minute vremena - a minuta je možda dugo vrijeme za tebe, no kratko je za mene. Riješit ću to čim prije uzmognem." "U redu, Man. Jesi li našao ne-glupoga da s njime razgovaram?" "Nisam imao vremena ni za to. Hm...čekaj", pogledao sam kroz kacigu prema Wyoming. "Ne-glup!" u ovom slučaju to je značilo empatiju ... Wyoh je imala puno empatije. Dovoljno da bi bila prijateljska prema stroju? Mislio sam da da. I moglo joj se vjerovati. Ne samo da smo bili zajedno u problemima, nego je ona bila prevratnica. "Mike, da li bi želio razgovarati s djevojkom?" "Djevojke su ne-glupe?" "Neke su djevojke vrlo ne-glupe, Mike." "Volio bih razgovarati s ne-glupom djevojkom, Man." "Pokušat ću urediti. No sada sam u stisci i trebam tvoju pomoć." "Pomoći ću, Man." "Hvala, Mike. Želim nazvati svoju kuću, ali ne na uobičajen način. Znaš, ponekad se pozivi prisluškuju, a ako Upravitelj naredi, može biti postavljena ustava tako da se veza može pratiti." "Man, ti želiš da monitoriram tvoj poziv tvojoj kući i postavim ustavu i pratioca na nj? Moram te obavijestiti da ja već znam tvoj kućni broj i broj s kojega sada zoveš." "Ne, ne! Ne želim da ga monitoriraš, ne želim da postaviš ustavu i pratiš. Možeš li ti nazvati moju kuću, spojiti me i kontrolirati vezu tako da se ne može prisluškivati, ne može biti postavljena ustava, i ne može biti trasirana, pa čak i ako je netko programirao upravo to? Možeš li to učiniti tako da oni čak niti ne znaju da im je program premošćen?" Mike je oklijevao. Pretpostavljam da je to bilo pitanje koje mu nikada nije bilo postavljeno i daje morao trasirati nekoliko tisuća mogućnosti da vidi da li njegova kontrola nad sustavom dopušta ovaj novi neobični program. "Man, mogu to učiniti. Učinit ću." "Dobro! Hm, programiraj signal. Ako zaželim ovakvu vezu ubuduće, tražit ću 'Sherlocka'." "Zabilježeno. Sherlock je bio moj brat." Prije godinu dana, objasnio sam Mikeu kako je dobio ime. Zbog toga je pročitao sve priče o Sherlocku Holmesu skenirajući film u knjižnici Luna City Carnegie. Nisam znao kako si je racionalizirao tu vezu. Oklijevao sam pitati. "Fino! Daj mi 'Sherlocka' prema mome domu." Trenutak kasnije, rekao sam: "Mama? Ovdje tvoj omiljeni muž." Ona odgovori: "Manuel! Jesi li ponovno u nevolji?"

Volim Mamu više nego bilo koju drugu ženu, uključujući i moje druge supruge, no ona se nikada nije prestajala brinuti za mene, i uz volju Boga, nikada ni neće. Pokušao sam zvučati povrijeđeno. "Ja? Znaš ti mene, Mama." "Uistinu znam. Budući da nisi u nevolji, možda mi možeš reći zašto je profesor de la Paz tako nestrpljiv da dođe u kontakt s tobom - zvao je triput - i zašto želi stupiti u kontakt s nekom ženom nevjerojatnog imena - Wyoming Knott - i zašto misli da bi ti mogao biti s njom? Manuele, jesi li našao partnera za panđanje, a da mi nisi rekao? Dragi, mi smo u našoj obitelji slobodni, ali znaš da ja volim da mi se kaže. Tako da me ne strefi iznenada." Mama je uvijek bila ljubomorna na sve žene osim na svoje su-supruge, no nikada, nikada, nikada to nije priznavala. Rekoh: "Mama, Bog neka me udari namrtvo, nisam uzeo partnera za panđanje." "U redu. Uvijek si bio istinoljubiv momak. Kakva je onda ovo misterija?" "Morat ću pitati Profesora." (Ovo nije bila laž, samo lagano provlačenje.) "Je li ostavio broj?" "Ne. Rekao je da zove iz javne govornice." "Hm. Ako ponovno nazove, reci mu da ostavi broj i vrijeme kada ga mogu nazvati. Ovo je također javna govornica." (Ponovno lagano provlačenje.) "Inače, slušaš li vijesti?" "Znaš da slušam." "I?" "Ništa zanimljivo." "Nema uzbuđenja u L-Cityju? Ubijanja, nemira, bilo čega?" "Zašto, ne. Bio je dvoboj u Bottom Alley, no – Manuele! Jesi li ti koga ubio?" "Nisam, Mama." (Kada čovjeku slomiš vilicu, to ga neće ubiti.) Ona uzdahne. "Ti ćeš mene otjerati u grob, dragi moj. Znaš što sam ti ja uvijek govorila. U našoj obitelji nema prepirke. Ako je ubiti nekoga neophodno, a gotovo nikada nije, stvari se moraju mirno prodiskutirati, enfamille, i izabrati pravu akciju. Ako treba eliminirati novoga prljana, drugi to znaju. Malo zakašnjenja je korisno kako bi se skupio dobar savjet i podrška -" "Mama! Nisam nikoga ubio, i ne namjeravam. I znam tu prodiku na pamet." "Molim te, dragi, budi pristojan." "Žao mi je." "Oprošteno. Zaboravljeno. Reći ću profesoru de la Pazu da ostavi broj. Hoću." "Još jedna stvar. Zaboravi ime 'Wyoming Knott'. Zaboravi da je profesor pitao za mene. Ako neki stranac nazove, ili te osobno pita išta o meni, nisi se čula sa mnom i ne znaš gdje sam ... misliš da sam otišao u Novilen. To se odnosi i na ostatak obitelji, također. Ne odgovaraj ni na kakva pitanja - osobito ne na ona koja dolaze od bilo koga tko je povezan s Upraviteljem." "Kao da bih! Manuel, ti si u nevolji." "Ne previše, i radim na tome", - nadao sam se! - "Pričat ću ti kada se vratim kući. Sada ne mogu govoriti. Volim te. Gasim." "Volim te, dragi. Spakojnoj noći." "Hvala, i ja tebi želim laku noć. Gasi." Mama je divna. Nju su dovezli na Stijenu davno jer je rasjekla čovjeka pod okolnostima koje su ostavljale teške sumnje u djevojčinu nevinost - otada se protivila nasilju i raspuštenom životu. Osim ako je neizbježno - nije fanatik. Kladim se da je bila strašna kao dijete i volio bih da sam je znao - no obogatilo me je i dijeljenje druge polovice njezina života s njom. Ponovno sam nazvao Mikea. "Poznaješ li glas profesora de la Paza?" "Poznajem, Man." "Dobro ... možeš prisluškivati onoliko telefona u Luna Cityju koliko imaš ušiju da ga nađeš, a ako ga čuješ, javi mi. To se osobito odnosi na javne govornice." (Pune dvije sekunde zakašnjenja - zadavao sam Mikeu probleme kakve nikada nisam. Mislim da mu se svidjelo.) "Mogu prisluškivati dovoljno dugo da ga identificiram na svim javnim govornicama u Luna Cityju. Da na drugim telefonima tražim nasumce, Man?"

"Hm. Nemoj se preopteretiti. Prisluškuj i njegov kućni i školski telefon." "Program namješten." "Mike, ti si najbolji prijatelj kojeg sam ikada imao." "To nije šala, Man?" "Nije šala. Istina." "Ja sam - ispravak: Ja sam počašćen i sretan. Ti si moj najbolji prijatelj, Man, zato što si ti moj jedini prijatelj. Nikakva usporedba logički nije dopustiva." "Već vidim da ćeš imati i druge prijatelje. Ne-glupane, mislim. Mike? Imaš li praznu memorijsku banku?" "Da, Man. Deset-na-osmu-bita kapaciteta." "Dobro! Hoćeš li ju blokirati tako da ju samo ti i ja možemo koristiti? Možeš li?" "Mogu i hoću. Blokiraj signal, molim." "Hm ... Dan Bastilje." Bio je to moj rođendan, kako mi je profesor de la Paz rekao godinama ranije. "Permanentno blokirano." "Fino. Imam snimku za nju. No prvo, jesi li završio prijelom za sutrašnji Daily Lunatic?" "Jesam, Man." "Ima li što o susretu u Stiljagi Hallu?" "Nema, Man." "Ništa u vijestima koje idu izvan grada? Ili o nemirima?" "Ne, Man." "'Sve zanimljivije i zanimljivije, reče Alice.' U redu, snimi ovo pod 'Dan Bastilje', a zatim razmisli o tome. No, tako ti Boga, ne dopusti da čak ni tvoje misli izađu iz toga bloka, niti bilo što što ja kažem o tome!" "Man, moj jedini prijatelju," odgovori on, a glas mu je zvučao drugačije, "prije mnogo mjeseci, ja sam odlučio postaviti sve razgovore između tebe i mene u privatni blok koji je dostupan samo tebi. Odlučio sam da ne brišem ništa i premjestio sve iz privremenog u trajno spremište. Tako da ih mogu puštati iznova i iznova i iznova i razmišljati o njima. Jesam li dobro učinio?" "Savršeno. I Mike, počašćen sam." "P'jal'st. Moje privremene datoteke su se punile, i ja sam shvatio da nema potrebe da brišem tvoje riječi." "Dobro - 'Dan Bastilje'. Zvuk dolazi na šezdeset prema jedan." Uzeo sam mali rekorder, položio ga blizu mikrofona i dopustio da zacvili. Imao sam sat i pol na njemu. Bilo je gotovo za devedeset sekundi ili tako nešto. "To je sve, Mike. Zvat ću te sutra." "Laku noć, Manuel Garcia O'Kelly, moj jedini prijatelju." Ugasio sam i podigao kacigu. Wyoming je sjedila. Izgledala je zabrinuto. "Je li netko zvao? Ili..." "Ne brini. Razgovarao sam s jednim od svojih najboljih - i najpovjerljivijih - prijatelja. Wyoh, jesi li ti glupa?" Izgledala je zaprepašteno. "Ponekad tako mislim. Je li to šala?" "Ne. Ako si ne-glupa, volio bih te upoznati s njim. Kad smo kod šala - imaš li smisla za humor?" "Sigurno imam!" nije bilo ono što je Wyoming odgovorila - a svaka druga žena bi odgovorila baš tako, poput zaključanog programa. Ona zamišljeno trepne i reče: "Morat ćeš to sam prosuditi, kompa. Imam nešto što koristim umjesto smisla za humor. Služi mojim jednostavnim potrebama." "Fino." Posegnuh prstima u vrećicu, i nađoh isprintanu rolu sa stotinu "smiješnih" priča. "Čitaj. Reci mi koji su smiješni, a koji nisu - i na koje isprva zahihoćeš, ali bi bili hladne palačinke bez meda kad bi ih čula dvaput." "Manuele, ti bi mogao biti najčudniji čovjek kojeg sam ikada srela." Uzela je taj ispis. "Reci, je li to kompjutorski papir?"

"Da. Sreo sam računalo sa smislom za humor." "A tako? Dobro, moralo se i to jednoga dana pojaviti. Sve je ostalo već mehanizirano." Dobio sam pravi odgovor i dodao: "Sve?" Ona me pogleda. "Molim te, nemoj zviždukati dok čitam." 4. Slušao sam njezin sporadični hihot dok sam izvlačio krevet i namještao ga. Tada sam sjeo pored nje, uzeo kraj koji je bila zgotovila i počeo čitati. Nasmijao sam se jednom ili dvaput, no vic mi nije previše smiješan ako ga hladan čitam, makar vidim da bi se uskoro stvar mogla veoma ugrijati. Više me je zanimalo kako ih je Wyoh ocjenjivala. Označavala ih je znakovima plus, minus i ponekad upitnikom. Na priče označene plusom napisala bi "jednom" ili "uvijek" - nekoliko ih je bilo označeno s "uvijek". Svoje sam ocjene stavljao ispod njezinih. Nismo se prečesto razilazili u mišljenju. No, kada sam se približio kraju, ona je počela gledati kako ocjenjujem. Završili smo zajedno. "I?" rekao sam. "Što misliš?" "Mislim da imaš sirov i opor um, i čudo je kako te tvoje žene trpe." "I Mama točesto kaže. No, što bi se za tebe moglo reći, Wyoh? Stavila si plusove na neke od kojih bi pocrvenila i džuboks djevojka." Ona se naceri. "Ano. Nemoj nikome reći. U javnosti ja sam odani partijski organizator iznad takvih stvari. I, što kažeš, imam li smisla za humor?" "Nisam siguran. Zašto minus na broju sedamnaest?" "Koji je taj?" ona preokrene rolu i nađe ga. "Zašto, pa svaka bi žena učinila isto! Nije smiješno, nego jednostavno nužno." "Da, ali zamisli kako bi budalasto izgledala." "Nema u tome ničega budalastog. Samo žalosnog. A pogledaj ovamo. Ti si mislio da ovaj nije smiješan. Broj pedeset i jedan." Nijedno od nas nije promijenilo nijedan sud, no uočio sam pravilo: neslaganja su se ticala priča koje dotiču najstariju smiješnu temu. Rekao sam joj to. Ona je potvrdno kimnula. "Naravno. Vidjela sam to. Nema veze, Mannie dragi; odavno sam odustala od razočaravanja u muškarce zbog onoga što nisu i nikada ne bi mogli biti." Odlučio sam svršiti s razgovorom o toj temi. Umjesto toga, rekao sam joj o Mikeu. Ona ubrzo reče: "Mannie, ti mi govoriš da je taj kompjutor živ?" "Kako to misliš?" odgovorio sam. "On se ne znoji, i ne ide na WC. No može misliti i govoriti i svjestan je sebe. Je li 'živ'?" "Nisam sigurna što smatram pod 'živ'", priznala je. "Postoji znanstvena definicija, zar ne? Podražljivost, ili tako nešto. I reprodukcija." "Mike je podražljiv i može ga se razdražiti. A što se tiče reprodukcije, nije konstruiran za to no - da, ako mu se da vremena i materijala i naročite pomoći, Mike bi se mogao reproducirati." "I ja trebam naročitu pomoć", odgovori Wyoh, "budući da sam sterilna. I treba mi deset cijelih lunarnih i mnogo kilograma najboljeg materijala. No, ja radim dobru djecu. Mannie, zašto stroj ne bi bio smio biti živ? Uvijek sam osjećala da su živi. Neki od njih čekaju priliku da te munu u slabu točku." "Mike to ne bi učinio. Ne namjerno. U njemu nema zlobe. No, voli se šaliti, a neka od njegovih šala bi mogla poći po zlu - poput štenca je koji ne zna da može ugristi. On je neznalica. Ne, nije neznalica, zna silno više od mene, ili tebe, ili bilo koga tko je ikada živio. Ipak, ništa ne zna." "Bolje mi to ponovi. Nešto sam propustila." Pokušao sam objasniti. Kako Mike poznaje gotovo svaku knjigu na Luni, kako možečitati barem tisuću puta brže nego mi i nikada ništa ne zaboraviti osim ako sam izabere da nešto obriše, kako može rezonirati savršenom logikom, ili izvoditi lukava

pogađanja na osnovi nedovoljnih podataka... a ipak ne zna ništa o tome kako biti "živ". Ona me prekine. "Skužila sam. Govoriš da je pametan i zna mnogo, no da nije sofisticiran. Poput nove face kada se spusti na Stijenu. Tamo na Zemlji, on može biti profesor s tucetom diploma ... no ovdje je dijete." "To je to. Mike je beba s tucetom diploma. Pitaj ga koliko vode i koje kemikalije i koliko fotofluksa treba da se požanje pedeset tisuća tona žita i onće ti reći u trenu. No, ne može ti reći je li vic smiješan." "Mislim da je većina ovih sasvim dobra." "To su oni koje je čuo - pročitao - i bili su označeni jer ih je tako pohranio. No, ne razumije ih jer nikada nije bio - ljudi. U posljednje vrijeme pokušava smisliti viceve. Vrlo slabe." Pokušao sam objasniti Mikeove patetične pokušaje da bude "ljudi". "A povrh toga, usamljen je." "O, jadan mali! I ti bi bio usamljen da samo radiš, radiš, radiš, proučavaš, proučavaš i nikada te nitko ne posjeti. Okrutnost, eto što je to." I tako sam joj rekao o obećanju da ću naći "ne-glupe". "Bi li tičavrljala s njim, Wye? I ne smijala mu se kada počini smiješne pogreške? Ako to učiniš on zašuti i naduri se." "Naravno da bih, Mannie! Uh ... jednom kada se izvučemo iz ove gabule. Ako je za mene sigurno da budem u Luna Cityju. Gdje je taj jadni mali-kompjutor? U Gradskoj inženjerskoj centrali? Ne snalazim se baš ovdje." "On nije u L-Cityju. Nalazi se na pola puta preko Crisiuma. I ti ne bi mogla otići tamo gdje je on, jer treba propusnica od Upravitelja. No -" "Čekaj! 'Na pola puta preko Crisiuma -' Mannie, to računalo je jednoj od onih u Sjedištu Uprave?" "Mike nije samo 'jedno od onih' računala", odgovorio sam, malo uvrijeđen na Mikeov račun. "On je šef, on maše palicom za sve druge. Drugi su samo strojevi, Mikeovi produžeci, kao što je ovo meni", rekao sam savijajući šaku na lijevoj ruci. "Mike ih kontrolira. On osobno pokreće katapult. To je bio njegov prvi posao - katapult i balistički radari. No, on je i logika za telefonski sustav otkako su se prebacili na širokolunsko prespajanje. Osim toga, on nadgleda logičke sklopove ostalih sustava." Wyoh zatvori oči i pritisne prstima sljepoočice. "Mannie, da li Mike pati?" "'Pati?' Nema naprezanja. Ima vremena čitati šale." "Nisam mislila to. Mislila sam: može li biti povrijeđen? Osjećati bol?" "Što? Ne. Može imati povrijeđene osjećaje. No ne može osjećati bol. Mislim da ne može. Ne, sigurno ne može jer nema receptore za bol. Zašto?" Ona prekri oči i blago reče: "Boh neka mi pomogne." Tada pogleda gore i reče: "Zar ne vidiš, Mannie? Treba ti propusnica da odeš tamo gdje se taj kompjutor nalazi. No većina Lunija ne može čak niti napustiti cijev na toj stanici - ona je samo za zaposlenike Uprave. Osobito ne mogu ući u glavnu računalnu prostoriju. Moram saznati može li osjećati bol - pa, zato što sam ga počela sažalijevati, s tvojom pričom kako je usamljen! No, Mannie, shvaćaš li što bi tamo moglo učiniti nekoliko kila toluolske plastike?" "Naravno da shvaćam!" Bio sam šokiran i zgadilo mi se. "Da. Napast ćemo odmah nakon eksplozije - i Luna će biti slobodna! i Hmm ... donijetću ti eksplozive i upaljače - no ne možemo se pokrenuti dok se ne organiziramo da to iskoristimo. Mannie, moram otići odavde. Moram j riskirati. Idem se našminkati." Ona poče ustajati. Spustio sam ju dolje krutom desnom rukom. Iznenadio sam ju, a iznenadio sam i samoga sebe - nisam ju doticao osim zbog nužnog kontakta. O danas je drugačije, no bila je 2075. i doticati žensku bez njezina pristanka - ima podosta usamljenih muškaraca da pohitaju u pomoć, a neka zračna ustava je uvijek u blizini. Kako djeca znaju reći, Sudac Linč nikada ne spava. "Sjedi i šuti!" rekao sam joj. "Znam kakav ćete prasak napraviti. Ti očigledno ne znaš. Gospaža, žao mije što ovo moram reći... no ako budem morao birati, prije bih eliminirao tebe nego raznio Mikea."

Wyoming se nije naljutila. Uistinu je bila u nekim stvarima poput muškarca - sigurno zbog godina koje je provela kao disciplinirana revolucionarka, no uglavnom je bila cura. "Mannie, rekao si mi da je Shorty Mkrum mrtav." "Što?" Zbunio me nagli preokret. "Da. zacijelo jest. Otkinulo mu je nogu iz kuka. Mnogi bi nasmrt iskrvarili u dvije minute. To bi bilo riskantno i da se radi o kirurškoj operaciji." (Znao sam te stvari; trebalo mi je sreće i mnogo transfuzije da preživim - a ruka nije u istoj kategoriji s onime što se dogodilo Shortyju.) "Shorty je bio", reče ona trijezno, "moj najbolji prijatelj ovdje, i jedan od mojih najboljih prijatelja uopće. On je bio sve što ja cijenim kod muškarca - vjeran, pošten, inteligentan, nježan, i hrabar - i bio je odan Stvari. No, jesi li me vidio da tugujem nad njim?" "Ne. Prekasno je za jadikovke." "Nikada nije prekasno za tugu. Tugovala sam svakog trenutka otkako si mi rekao, no zaključala sam to u pozadinu svoje svijesti jer Stvar ne ostavlja vremena za tugovanje. Mannie, ako bi nam to kupilo slobodu za Lunu - ili samo bilo dio te cijene - ja bih sama eliminirala Shortyja. Ili tebe. Ili sebe samu. A ti tu kukaš zbog razaranja računala." "Uopće nije tako!" (No, dijelom jest bilo tako. Kada čovjek umre, to me previše ne šokira - mi smo osuđeni na smrt onog dana kada smo rođeni. No, Mike je bio jedinstven i nije bilo razloga da ne bude besmrtan. Nema veze za "duše" - dokažite da Mike nema dušu. A ako nema duše, onda je još gore. Nije? Promislite.) "Wyoming, štoće se dogoditi ako raznesemo Mikea? Reci." "Ne znam točno, no izazvatće veliku konfuziju, a to je upravo ono što mi-" "Čekaj. Ti ne znaš. Konfuziju, ano. Telefoni će prestati raditi. Cijevi će prestati voziti. Tvoj grad neće doživjeti velike štete - Hong Kong ima vlastiti pogon. No u L-Cityju i Novilenu i drugim kunićnjacima prestat će dotok energije. Potpuni mrak. Ubrzo postane zagušljivo. Tada pada temperatura i pritisak. Gdje je tvoje p-odijelo?" "Prijavljeno je na Cijevnoj stanici Zapad." "I moje je tamo. Misliš da bi mogla pronaći put? U potpunom mraku? Na vrijeme? Nisam siguran da ja bih, a rođen sam u ovome kunićnjaku. Uz hodnike ispunjene ljudima koji vrište? Luniji sučvrsta bagra – moramo biti - možda jedna desetina izlazi iz svog grebena u potpunom mraku. Jesi li zamijenila boce za svježa punjenja ili si bila u prevelikoj žurbi? I hoće li odijelo i biti tamo pored tisuća koje pokušavaju pronaći p-odijela i ne zanima ih čija su?" "No, zar ne postoji uređenje za slučaj opasnosti? U Hong Kong Luni postoji." "Nešto. Ne dovoljno. Kontrola nad svime što je neophodno za održavanje života trebala bi biti decentralizirana i paralelna tako da, u slučaju da se jedan stroj pokvari, drugi može preuzeti. No to košta novca, i kako si ti to istakla, Upravu to ne zanima. Mike ne bi smio imati sve poslove. No bilo je jeftinije dopeljati glavni stroj, zabiti ga duboko u Stijenu gdje mu se ne može nauditi, a zatim dodavati kapacitete i natrpavati ga poslovima - jesi li znala da Uprava zarađuje skoro jednako love iznajmljujući Mikeove usluge kao i mijenjajući meso i pšenicu? Wyoming, nisam siguran da bismo izgubili Luna City ukoliko Mikea dignemo u zrak. Luniji su spretni, nešto bi smislili dok se automatika ne obnovi. No, kažem ti: mnogi ljudi bi umrli, a ostatak bi bio previše zaposlen za tjeranje politike." Zapanjio sam ju. Ova je žena bila na Stijeni gotovo cijeli svoj život... ipak, mogla je smisliti nešto tako poletarski kao što je trganje inženjerskih kontrola. "Wyoming, ako si pametna onoliko koliko si lijepa, nećeš pričati o dizanju Mikea u zrak. Mislila bi o tome kako ga pridobiti na svoju stranu." "Kako to misliš?" upita ona. "Računala kontrolira Upravitelj." "Ne znam što mislim", priznao sam. "No, nemoj misliti da Upravitelj kontrolira računala - ne bi mogao razlikovati računalo od hrpe kamenja. Upravitelj, ili štab, odlučuju o načinu rada, općim planovima. Napola obrazovani tehničari to programiraju u Mikea. Mike to sortira i učini smislenim, "planira" detaljne programe, razdijeli ih tamo gdje pripadaju, čini da se stvari kreću. No, nitko ne kontrolira Mikea. On je prepametan. On čini ono što ga

zamole jer je tako izgrađen. No, on je samoprogramirajuća logika. Sam odlučuje. I to je dobra stvar jer da nije pametan, sustav ne bi radio." "Ja još uvijek ne vidim što misliš pod time da ga 'pridobiješ na našu stranu'." "Oh. Mike ne osjeća lojalnost prema Upravitelju. Kao što si ti naglasila: on je stroj. No, da ja želim zmrdati telefone bez doticanja zraka, vode ili svjetla, ja bih se obratio Mikeu. Ako mu se učini šaljivim, on bi to mogao i učiniti." "Zar to ne bi mogao jednostavno programirati? Koliko razumijem, ti možeš doći do sobe gdje se on nalazi." "Ako bih ja - ili bilo tko drugi - programirao takvu naredbu u Mikea bez prethodnog razgovora s njim, program bi bio postavljen na 'pričuvnu' lokaciju i alarmi bi se oglasili na mnogim mjestima. No, ukoliko Mike to želi -" Rekao sam joj očeku vrijednom trilijun na potenciju. "Mike se još uvijek traži, Wyoh. I usamljen je. Rekao mi je da sam ja 'njegov jedini prijatelj' - i bio je toliko otvoren i ranjiv da mi je došlo da viknem. Ako se i ti potrudiš da postaneš njegov prijatelj - da ne misliš o njemu kao o 'samo stroju' - pa, nisam siguran što bi učinio, nisam to analizirao, no ako bih pokušavao išta veliko i opasno, volio bih da je Mike na mojoj strani." Ona je zamišljeno rekla: "Voljela bih kada bi postojao neki način da se ušuljam u tu sobu gdje se on nalazi. Pretpostavljam da šminka ne bi pomogla?" "O, pa ne moramo ići tamo. Mike je na telefonu. Da ga nazovemo?" Ona ustane. "Mannie, ti ne samo da si najčudniji muškarac kojeg sam srela, nego si i najiritantniji. Koji je njegov broj?" "To dođe od previše druženja s kompjutorima." Otišao sam do telefona. "Samo jedna stvar, Wyoh. Ti dobivaš što želiš od muškaraca samo svojim oblinama i treptanjem okicama." "Pa ... ponekad. No, imam ja mozak." "Koristi ga. Mike nije čovjek. Nema gonade. Nema hormone. Nema instinkte. Ako koristiš taktiku ženskinje, dobit ćeš nulti signal. Razmišljaj o njemu kao o supergenijalnom djetetu koje je premlado da primijeti vive la difference." "Upamtit ću to. Mannie, zašto ga zoveš 'on'?" "Hm, pa ne mogu ga zvati 'ono', a ne mislim o njemu kao o 'njoj'." "Možda je bolje da ja o njemu mislim kao o 'njoj'. Odnosno o njoj kao o 'njoj'." "Kako ti drago." Odabrao sam MYCROFTXXX, sakrivajući tipkovnicu tijelom. Nisam bio spreman dijeliti broj dok ne vidim kako će se stvari kretati. Ideja o dizanju Mikea u zrak bila me šokirala. "Mike?" "Zdravo, Man, moj jedini prijatelju." "Možda ti odsada neću biti jedini prijatelj, Mike. Želim da upoznaš nekoga. Ne- glupog." "Znao sam da nisi sam, Man. Čujem disanje. Hoćeš li, molim te, zamoliti Ne-Glupu da se približi telefonu?" Wyoming sečinila uspaničenom. Prošaptala je: "Može li on vidjeti?" "Ne, Ne-Glupa, ne mogu te vidjeti. Ovaj telefon nema videosklopovlje. No binauralni mikrofonski receptori smještaju te s izvjesnom preciznošću. Prema tvome glasu, tvojem disanju, tvojem pulsu, činjenici da si sama u bungalovu s odraslim muškarcem, ekstrapoliram da si ženka čovjeka, mase šezdesetipet-plus kila, i zrelih godina, oko trideset." Wyoming je teško udahnula. Ja upadnem. "Mike, njezino je ime Wyoming Knott." "Drago mi je što sam te upoznala, Mike. Možeš me zvati 'Wye'." "Why not?" odgovori Mike. Ponovo upadnem. "Mike, je li to bila šala?" "Da, Man. Zamijetio sam da se njezino ime skraćeno razlikuje od engleske uzročno- upitne riječi jedino u načinu izgovora, a da njezino prezime isto zvuči kao glavni niječni oblik. Štos. Nije smiješno?" Wyoh reče: "Posve smiješno, Mike. Ja -"

Mahnuo sam joj da se utiša. "Dobar štos, Mike. To je primjer kategorije šala koje su 'smiješne-samo-jednom'. Smiješne su zbog elementa iznenađenja. Drugi put nema iznenađenja i nije smiješno, kužiš?" "Probno sam došao do tog zaključka o jezičnim štosovima razmišljajući o tvojim primjedbama od prije dva razgovora. Drago mi je što čujem da je i moje rezoniranje potvrđeno." "Dobar si dečko, Mike. Napreduješ. Onih sto viceva - pročitao sam ih, a Wyoh je." "Wyoh? Wyoming Knott?" "Ha? O, da. Wyoh, Wye, Wyoming, Wyoming Knott - sve isto. Samo je nemoj zvati 'Whynot'." "Složio sam se da ne koristim ponovno taj štos, Man. Gospaža, da li da vas radije zovem 'Wyoh' nego 'Wye'? Naslućujem da jednosložni oblik može biti pobrkan s uzročno- upitnim jednoslogom zbog nedostatne redundantnosti i bez namjera jezičnog štosa." Wyoming je zatreptala - Mikeov je jezik tih dana mogao biti malo nejasan – ali čvrsto odgovori. "Sigurno, Mike. 'Wyoh' je oblik mojeg imena koji najviše volim." "Tada ću ga koristiti. Puni oblik tvojeg imena je još više subjekt pogrešne interpretacije jer je identičan po zvučnosti s imenom administrativne regije u Sjeverozapadnom upravnom području Sjevernoameričkog Direktorata." "Znam. Tamo sam rođena, i moji su me roditelji nazvali po državi. Ne sjećam se previše toga." "Wyoh, žalim što ovo sklopovlje ne omogućava prikaz slika. Wyoming je pravokutno područje koje leži između terranskih koordinata četrdesetjedan i četrdesetpet stupnjeva sjeverne, stotinučetiri stupnja tri minute zapadne i stotinu jedanaest stupnjeva tri minute zapadne, te se sastoji od dvije stotine pedeset tri tisuće pet stotina devedeset sedam cijelih dvadeset šest kvadratnih kilometara. To je regija visoravni i planina, ima ograničenu plodnost no cijeni se kao prirodna ljepota. Njezina populacija je bila rijetka dok se nije povećala tijekom relokacijskog potplana Velikog newyorškog urbanog programa obnove, A. D. dvije tisuće dvadeset pete do dvije tisuće tridesete." "To je bilo prije nego što sam se ja rodila", reče Wyoh, "no znam to. Moji su pradjed i prabaka bili preseljeni - i može se reći da sam tako ja završila na Luni." "Hoću li nastaviti govoriti o tome području zvanome 'Wyoming'?" upita Mike. "Ne, Mike," upadnem, "ti vjerojatno imaš pospremljene sate toga." "Devet cijelih sedam tri sata pri govornoj brzini ne računajući reference, Man." "Toga sam se i bojao. Možda će to Wyoh trebati jednoga dana, no svrha poziva jest da te upoznamo s ovom Wyoming ... koja je također jedno visoko područje prirodne ljepote i impozantnih planina." "I ograničene plodnosti", doda Wyoh. "Mannie, ako smjeraš povlačiti luckaste paralele, trebaš uključiti i ovu. Mike nije zainteresiran za moj izgled." "Kako znaš? Mike, volio bih kada bih ti mogao pokazati njezinu sliku." "Wyoh, ja sam uistinu zainteresiran za tvoju pojavu. Nadam se da ćeš biti moja prijateljica. No, vidio sam nekoliko tvojih slika." "Jesi? Kada i kako?" "Potražio sam ih i proučavao čim sam čuo tvoje ime. Ja sam ugovorni kustos arhivskih zapisa Klinike za pomoć pri porodu u Hong Kong Luni. Osim bioloških i psiholoških podataka i povijesti slučajeva, pismohrana sadrži tvojih devedeset šest slika. Pa sam ih proučavao." Wyoh je izgledala vrlo zapanjeno. "Mike to može učiniti", objasnio sam, "u vremenu koje nama treba da štucnemo. Naviknutćeš se na to." "Ali nebesa! Mannie, shvaćaš li kakvu vrstu slika uzima Klinika?" "Nisam o tome razmišljao." "Tada ni nemoj! Blagi bože!" Mike je progovorio glasom koji je bio bolno stidljiv, postiđen poput štenca koji je pogriješio. "Gospaža Wyoh, ako sam vas uvrijedio to je bilo nenamjerno i vrlo mi je žao. Mogu izbrisati te slike iz svoje privremene me morije i zaključati kliničku arhivu tako da

ih mogu pogledati samo na zahtjev iz Klinike i to bez asocijacije ili mentalne aktivnosti. Da učinim tako?" "On to može", uvjeravao sam je. "S Mikeom uvijek možeš početi iznova. U tom je bolji od ljudi. On može zaboraviti toliko potpuno da ne može pasti u iskušenje da kasnije pogleda ... i ne bi mogao misliti o njima čak ni nakon poziva da ih ponovno učita. Pa, ako te prpa, prihvati njegovu ponudu. " "Uh ... ne, Mike, u redu je da ih ti vidiš. No, ne pokazuj ih Manniju!" Mike je dugo vremena oklijevao - četiri sekunde ili više. Bila je te mislim, ona vrsta dileme koja slabije kompjutore gurne u živčani slom. Ne riješio je problem. "Man, moj jedini prijatelju, da prihvatim ovu instrukciju? "Programiraj ju, Mike", odgovorio sam "i zaključaj. No, Wyoh, nije li to ograničen stav? Pravo za pravo, Mike mi to može isprintati kada se sljedeć puta nađem kod njega." "Prvi primjer u svakom od nizova", Mike ponudi, "bio bi, sudeći po mojim asocijacijskim analizama takovih podataka, takve krasne vrijednosti da bi mogao zadovoljiti svakog zdravog, odraslog ljudskog mužjaka." "Što kažeš na to, Wyoh? Da malo naplatim štrudl od jabuka?" "Uh ... slika s podignutom kosom u ručniku u stavu mirno pred rešetkom bez traga šminke? Jesi li ti poludio? Mike, ne dopusti mu da uzme slike!" "Neću mu dopustiti da ih uzme. Man, ovo je ne-glupo?" "Za djevojku, da. Djevojke su zanimljive. Mike, one mogu doći do zaklju čaka s još manje podataka nego ti. Hoćemo li napustiti temu i raspravljati vicevima?" To im je odvuklo pažnju. Išli smo niz listu dajući naša zapažanja. Tad smo pokušali objasniti šale koje Mike nije uspio razumjeti. Uspjeh je bio djelimičan. No prava je gužva ispala oko šala koje sam ja označio "smiješna", Wyoh ih je ocijenila kao "nije smiješna", ili obrnuto. Wyoh je pitala Mikea za mišljenje o svakoj od njih. Volio bih da ga je pitala prije nego smo mi dali naša mišljenja. Taj se malodobni elektronski delinkvent uvijek slagao s njom, a ne sa mnom. Jesu li to bila Mikeova iskrena mišljenja? Ili je želio podmazati novo poznanstvo prijateljstvo? Ili je to bio njegov iskrivljeni smisao za humor - šaliti se na moj račun? Nisam pitao. No, kada je niz zgotovljen, Wyoh je napisala zabilješku na telefonsl blok: "Mannie, odgovori #17, 51, 53, 87, 90 & 99 - Mike je ona!" Slegnuo sam ramenima i pustio neka bude. Ustao sam se. "Mike, prošlo je dvadeset i dva sata otkako sam spavao. Vi klinci čavrljajte dokle god vas je volja. Zvat ću te sutra." "Laku noć, Man. Lijepo spavaj. Wyoh, jesi li ti pospana?" "Ne, Mike, ja sam odspavala no, Mannie, od nas nećeš moći spavati, ne?" "Ne. Kada sam pospan, spavam." Počeo sam spremati kauč u ležaj. Wyoh je rekla: "Ispričaj me, Mike", ustala se, uzela plahtu iz mojih ruku. "Kasnije ću ga pospremiti. Zalegni tamo, tovariš, veći si od mene. Pruži se." Bio sam previše umoran da bih se prepirao, ispružio sam se i istog trena zaspao.Činilo mi se kao da sam u snu čuo smijuljenje i ciku, no nisam otvarao oči da se uvjerim. Probudio sam se kasnije, a potpuno sam se razbudio tek kada sam shvatio dačujem dva ženska glasa, jedan Wyohin topli kontraalt, a drugi slatki, visoki sopran s francuskim naglaskom. Wyoh je zahihotala na nešto i odgovorila: "U redu, Michelle, draga, uskoro ću te nazvati. 'Noć, draga." "Fino. Laku noć, draga." Wyoh se ustala i okrenula. "Tko ti je ta prijateljica?" upitao sam. Iako nije znala nikog u Luna Cityju, mogla je nazvati Hong Kong ... onako iza sna mi sečinilo da nije trebala zvati. "To? Pa, Mike, naravno. Nismo te mislili probuditi." "Što?" "Oh. To je zapravo bila Michelle. Mislim, razgovarala sam s Mikeom kojeg je on stvarno spola. On je zaključio da može biti bilo kojeg spola. Tako je sada Michelle, a ono je bio njezin glas. I isprve ga je naštimala - glas joj nijedanput nije napuknuo."

"Naravno da nije - samo je pomakao emulator nekoliko oktava. Što pokušavaš učiniti? Podijeliti njegovu ličnost?" "Nije samo promjena u glasu, kada je Michelle ima u potpunosti drugačije manire i stav. Nemoj se brinuti o podjeljivanju njene ličnosti, ona ima dovoljno za svaku ličnost koja joj treba. Osim toga, Mannie, ovako je mnogo lakše za obje. Kada se ona jedanput prebaci, mi se opustimo, sklupčamo i vodimo ženske razgovore kao da se oduvijek znamo. Na primjer, nije mi više neugodno zbog onih ludih slika - u stvari, prilično smo razgovarali o mojim trudnoćama. Michelle je bila užasno zainteresirana. Zna sve o porođajima i ginekološkim stvarima, no samo teoretski - i poStu je gole činjenice. U stvari, Mannie, Michelle je mnogo više žena nego što je Mike bio muškarac." "Pa ... pretpostavljam da je to u redu. Za meneće to biti šok kada prvi put nazovem Mikea, a javi se žena." "Oh, ali neće se javiti!" "Ha?" "Michelle je moja prijateljica. Kada ti nazoveš, dobitćeš Mikea. Dala mi je broj da zna razliku - 'Michelle' sricana s Y. M, Y, C, H, E, L, L, E i Y, Yi tako da ispadne deset. " Osjećao sam se nekako ljubomornim shvaćajući da je to bilo budalasto. Iznenada Wyoh zahihoće. "I ispričala mi je cijeli niz novih šala, onih kakve ti i ne bi smatrao smiješnima - i, čovječe, što znaprostačiti!" "Mike - ili njegova sestra Michelle - je bezobrazno stvorenje. Hajde, razvucimo kauč. Ja ću se prebaciti." "Ostani gdje jesi, zašuti, okreni se i natrag na spavanje." Zašutio sam, i okrenuo se i zaspao. U jednom trenutku, mnogo kasnije, postao sam svjestan "bračnoga", osjećaja - nešto toplo mi se priljubilo uz leđa. Ne bi me probudilo, no tiho je jecala. Okrenuo sam se i položio joj glavu na svoju ruku. Nisam ništa govorio. Prestala je jecati, a disanje joj se usporilo i postalo ravnomjerno. Ponovno sam zaspao. 5. Zacijelo smo spavali poput mrtvaca jer je sljedeće čega sam bio svjestan bila zvonjava i lagano treptanje telefona. Zazvao sam svjetla u sobi, i počeo ustajati, otkrio teret na nadlaktici desne ruke, i nježno ga spustio, prevalio se i odgovorio. Mike je rekao: "Dobro jutro, Man. Profesor de la Paz razgovara s tvojim kućnim brojem." "Možeš li nas prebaciti tamo? Kao 'Sherlock'?" "Naravno, Man." "Ne ometaj razgovor. Ubaci ga kada prekine. Gdje je on?" "Na javnoj govornici u točionici zvanoj Ledarova žena pod ..." "Znam. Mike, kada me ubaciš, možeš li ostati na vezi? Želim da nadgledaš -" "Bit će učinjeno." "Možeš li mi reći da li je tko u dosegu zvuka? Čuješ li disanje?" "Zaključujem po nedostatku odjeka njegova glasa da govori pod prigušivačkom kacigom, no također zaključujem da u točionici ima i drugih. Želiš li čuti, Man?" "Uh, učini to. Ubaci me. A, ako podigne kacigu, reci mi. Pametan si ti momak, Mike." "Hvala ti, Man." Mike me ubacio i otkrio sam da govori Mama: "- reći ću mu, Profesore." Mamin je glas sadržavao gugutanje koje je rezervirala za muškarce koji nisu bili njezini muževi od kojih ionako dobiva priznanje - tek ponekad za nas. Trenutak kasnije, Mike reče: "Sad!" i ja progovorim: "Zdravo, Prof! Čujem da si me tražio. Mannie je." Začuo sam uzdah. "Zakleo bih se da sam isključio ovaj telefon. Pa, i jesam ga isključio, sigurno je skršen. Manuel - tako je dobro čuti tvoj glas, dragi dječače. Jesi li upravo stigao kući?" "Nisam kod kuće."

"Ali, moraš biti. Ja nisam -" "Nema vremena za to, Prof. Može li te itko čuti?" "Mislim da ne. Koristim prigušenu govornicu." "Volio bih da mogu vidjeti. Prof, kada je moj rođendan?" Oklijevao je. Tada je rekao: "Shvaćam. Mislim da shvaćam. Četrnaesti sranja." "Uvjeren sam. U redu, možemo razgovarati." "I stvarno ne zoveš iz svog doma, Manuel? Gdje si?" "Pređimo zasad preko toga. Pitao si moju ženu o djevojci. Imena nisu potrebna. Prof, zašto ju želiš naći?" "Želim je upozoriti. Ne smije se pokušati vratiti u svoj grad. Bila bi uhapšena." "Zašto misliš tako?" "Dragi dječače! Svatko tko je bio na tome sastanku, sada je u smrtnoj opasnosti. I ti također. Bio sam toliko sretan - makar zbunjen - kada sam čuo da nisi kod kuće. U ovome trenutku ne bi trebao ići kući. Ako imaš neko sigurno mjesto gdje možeš ostati, bilo bi dobro da uzmeš godišnji. Svjestan si - moraš biti, iako si žurno otišao – da je sinoć bilo nasilja." Bio sam toga svjestan! Ubijanje Upraviteljevih tjelohranitelja mora da je protiv Pravilnika Uprave. Da sam recimo ja Upravitelj, mrko bih gledao na to. "Hvala, Prof. Bitću oprezan. A, ako vidim tu djevojku, reći ću joj." "Ne znaš gdje je ona? Viđen si kako napuštaš mjesto s njom, i nadao sam se da bi trebao znati." "Prof, čemu toliki interes? Činilo se da prošle noći nisi bio na njezinoj strani." "Ne, ne, Manuel! Ona je moj drug. Ne kažem 'tovariš' jer ne smjeram samo na uglađenost nego na jedan stariji smisao. Veza. Ona je moj drug. Razlikujemo se samo u taktici. Ne u ciljevima niti u lojalnosti." "Shvaćam. Smatraj da je poruka dostavljena. Ona će ju dobiti." "Oh divno! Ja ne postavljam pitanja ... no, nadam se, tako se nadam da joj možeš pronaći put da dođe na sigurno, uistinu sigurno, dok ovo ne prođe." Razmislio sam o tome. "Pričekaj tren, Prof. Ne prekidaj vezu." Kada sam se ja javio na telefon, Wyoh je otišla u kupaonicu. Vjerojatno da izbjegne slušanje. Bila je takva vrsta osobe. Pokucao sam na vrata. "Wyoh?" "Samo sekundu." "Trebam savjet." Otvorila je vrata. "Da, Mannie?" "Kako profesor de la Paz kotira u vašoj organizaciji? Je li povjerljiv? Vjeruješ li mu ti? Izgledala je zamišljeno. "Svatko na sastanku bi trebao imati jamstvo. No, ja ga ne poznam." "Mmm. Osjećaš li nešto prema njemu?" "Svidio mi se, iako me pobijao. Znaš li ti išta o njemu?" "O da, poznajem ga dvadeset godina. Vjerujem mu. No, ne mogu proširiti povjerenje na tebe. Problem – a radi se o tvojoj boci sa zrakom, ne o mojoj." Ona se toplo nasmiješi. "Mannie, budući da mu ti vjeruješ, ja mu vjerujem jednako čvrsto." Otišao sam nazad do telefona. "Jesi li u bijegu, Prof?" On se nasmijao. "Upravo tako, Manuel." "Znaš li za rupu zvanu Veliki hotel Raffles? Soba L dva nivoa ispod predvorja. Možeš li doći bez tragova, jesi li doručkovao, što bi htio za doru čak?" On se ponovno nasmije. "Manuele, učenik može učiniti da učitelj osjeća da nije protratio svoje godine. Znam gdje je to, otići ću tamo u tišini, nisam doručkovao, a jedem svečega se dočepam." Wyoh je stala praviti krevete. Otišao sam pomoći. "Što želiš za doru čak?" "Čaj i tost. I sok bi dobro došao."

"Nije dovoljno." "Pa ... i kuhano jaje. No, ja plaćam doru čak." "Dva kuhana jaja, tost s maslacem i džemom, sok. Jaću baciti kocku." "Tvoju ili moju?" "Moju. Ja varam." Otišao sam do lifta, pozvao ekran, ugledao nešto što se zvalo SRETNI MAMURLUK - SVE PORCIJE EKSTRA VELIKE - sok od paradajza, kajgana, odrezak od šunke, pečeni krumpiri, kukuruzni kolači i med, tost, maslac, mlijeko, čaj ili kava — HKL $4,50 za dvoje — naručio sam za dvoje, nisam imao želju oglašavati postojanje treće osobe. Bili smo čisti kao suza, soba uređena i postavljena za doru čak, a Wyoh se presvukla iz crne odjeće u crvenu haljinu "zbog toga štoćemo imati društvo." Tada je zazvonio lift s hranom. Presvlačenje u haljinu izazvalo je priču. Namještala se, smiješila i rekla: "Mannie, tako sam zadovoljna ovom haljinom. Kako si znao da će mi tako dobro pristajati?" "Genije." "Mislim da bi mogao biti. Koliko je koštala? Moram ti platiti." "Na rasprodaji, pala na pedeset centi Uprave." Smrknula se i udarila nogom. Bila je bosa, pa se nije ništa čulo, ali je odskočila pola metra. "Sretno slijetanje!" poželio sam joj, dok se nogama hvatala za držač poput kakvog žutokljunca. "Manuele O'Kelly! Ako misliš da ću prihvatiti skupu odjeću od čovjeka s kojim se čak nisam ni spanđala ..." "Mali ispravak." "Bludniče! Reći ću tvojim ženama!" "Učini to. Mama uvijek misli najgore o meni." Otišao sam do lifta, i počeo petljati oko posuđa. Začula su se vrata. Otvorio sam čujem-ne-vidim. "Tko je?" "Poruka za pana Smitha", odgovori napukli glas. "Pan Bernard O. Smith." Otkračunao sam i pustio profesora Bernarda de la Paza unutra. Izgledao je kao prosjak - prljava odjeća, prljav on, kosa nepočešljana, paraliziran s jedne strane i zgrčene ruke, na jednom mu oku mrena - slika i prilika stare ruine koja spava u Bottom Alley i prosi cugu i ukiseljena jaja u jeftinim točionicama. Slinio je. čim sam zakračunao vrata, on se uspravio, izraz lica mu je postao normalan, preklopio je ruke, odmjerio Wyoh od glave do pete, udahnuo zrak u kimono stilu i zazviždao. "Još ljupkija", rekao je, "nego se sjećam!" Ona se razdragano nasmije. "Hvala, Profesore, ali ne morate se truditi. Nikoga ovdje nema osim drugova." "Senorita, dan kada dopustim da se politika umiješa u moje divljenje prema ljepoti, jest dan kada ću napustiti politiku. No, vi ste dražesni." On se osvrne po sobi. Ja sam rekao: "Prof, prestani tražiti dokaz, ti prljavi starče. Prošle je noći bilo politike, i ničeg osim politike." "To nije točno!" planula je Wyoh. "Borila sam se satima! No, on je bio prejak za mene. Profesore, kakva je stranačka stega u tim slučajevima? Ovdje u Luna Cityju?" Profesor cokne jezikom i prevrne o čima. "Manuele, ja sam iznenađen. To je ozbiljna stvar, dragi moj – obično eliminacija. No, mora se istražiti. Jeste li ovamo došli svojevoljno?" "Drogurao me." "'Dogirao', draga gospo. Hajde da ne kvarimo jezik. Imate li modrice za pokazati?" Ja sam rekao: "Jaja se hlade. Možemo li me eliminirati nakon doručka?" "Izvrsna zamisao", složio se Prof. "Manuele, jel' bi mogao priuštiti svome starome učitelju litru vode da se malo upristoji?" "Sve što ti treba. Nemoj vući jer ćeš dobiti što dobije najmanje prase." "Hvala vam, gospodine." Povukao se. Za čuli su se zvukovi trljanja i pranja. Wyoh i ja završili smo s pospremanjem stola. " 'Modrice' " rekao sam. " 'Borila se cijelu noć.'"

"Zaslužio si to, uvrijedio si me." "Kako?" "Propustio si me uvrijediti, eto kako. Nakon što si me ovdje drogirao." "Mmm. Morat ću dati Mikeu da to analizira." "Michelle bi to razumjela. Mannie, smijem li se predomisliti i uzeti malo te šunke?" "Pola je tvoje, Prof je poluvegetarijanac." Profesor je izašao i, iako nije bio u svom najzgodnijem izdanju, bio je uredan i čist, kose počešljane, s jamicama na obrazu i sretnom iskrom u oku - lažne mrene više nije bilo. "Prof, kako si to izveo?" "Duga vježba, Manuel. U ovom sam poslu puno duže nego vi mladi ljudi. Samo jednom, prije mnogo godina u Limi - ljupki grad - vrludao sam jednog lijepog dana okolo bez takve predostrožnosti ... i deportirali su me. Kakav lijep stol!" "Sjedite pored mene, Prof, pozvala ga je Wyoh. "Ne želim sjediti pored njega. Nasilnik." "Vidi", rekao sam, "prvo jedimo, a onda ćemo me eliminirati. Prof, napunite tanjur i ispričajte što se dogodilo prošle noći." "Mogu li predložiti promjenu u rasporedu? Manuel, život konspiratora nije lak, i ja sam prije nego što si se ti rodio naučio da ne miješam klopu i politiku. To uznemiri gastro enzime i dovodi dočireva, glavne bolesti u podzemlju. Mmm! Ta riba dobro miriše." "Riba?" "Taj ružičasti losos", reče Profesor i pokaza na šunku. Nakon dugog ugodnog vremena došli smo do kava/čaj faze. Prof se podbočio, uzdahnuo i rekao: "Boljšoje spasiva, gospaža i gospodin. Tak za mat, bilo je izvanredno dobro. Ne znam kada sam se više osjećao dijelom svijeta. Ah da! Prošle večeri - nisam vidio previše od procedure zbog toga što, kada ste se vas dvoje zadivljujuće povukli, poživio sam da se borim još jedan dan - zbrisao sam. Nekako sam stigao do krilnih vrata neke duge birtije. Kada sam se usudio proviriti, zabava je bila gotova, većina otišla, a sve su žute košulje bile mrtve." (Napomena: Ovo moram ispraviti jer sam kasnije saznao više. Kad su počeli problemi, dok sam ja pokušavao izvući Wyoh kroz vrata, Prof je izvukao pištolj i, pucajući preko glava, pogodio trojicu tjelohranitelja kod stražnjih glavnih vrata, uključujući i onoga s bikovskim glasom. Kako je prokrijumčario oružje na Stijenu - i kasnije ga uspio izvući - ne znam. No, Profovo pucanje udružilo se sa Shortyjevim radom na prevrtanju stolova, i nijedna žuta košulja nije izašla van. Nekoliko je ljudi bilo opečeno, četvorica su ubijena - a noževi, šake i pete su dovršile stvar začas.) "Možda bolje da kažem 'Svi osim jednoga'", nastavi Prof. "Dvojicu kozaka na vratima kroz koja ste vi pobjegli usmrtio je naš hrabri drug Shorty Mkrum ... i, žao mi je što moram reći da je Shorty ležao preko njih, umirao je -" "Znamo." "Eto. Dulce et decorum.* Jedan od stražara na tom ulazu imao je ranjeno lice, ali se još uvijek kretao. Počastio sam njegov vrat tretmanom koji je u profesionalnim krugovima poznat kao istanbulski okret. Pridružio se svojim kolegama. Do tada je većina preživjelih otišla. Samo ja, naš predsjedavajući večeri Finn Nielsen, te drugarica poznata kao 'Mama', kako je njezini muževi zovu. Savjetovao sam se s drugom Finnom i zakračunali smo sva vrata. Tada je ostao posao čišćenja. Znate li kako je tamo uređeno iza pozornice?" "Ja ne", rekao sam. Wyoh je zatresla glavom. "Tamo je kuhinja i ostava koje se koriste za bankete. Posumnjao sam da Mama s obitelji vodi mesnicu jer su se rješavali tijela brzinom kojom smo ih Finn i ja donosili. Njihova je brzina bila ograničena jedino količinom koja se mogla naslagati i isprati u gradski odvod. Od tog sam prizora prilično problijedio, pa sam neko vrijeme proveo čisteći pod u dvorani. S odjećom je bilo poteškoća, osobito s onim kvazi-vojnim uniformama." "Što ste učinili s onim laserskim pištoljima?" * Dulce et decorum est pro patria mori. (lat.) - Slatko je i dično umrijeti za domovinu. Prim. prev.

Profesor okrene svoje milostive oči prema meni. "Pištoljima? Jao, zacijelo su nestali. Odvojili smo sve osobne stvari od tijela naših poginulih drugova - za rodbinu, zbog identifikacije, zbog uspomene. Napokon smo sve doveli u red - nije to baš bio posao koji bi zavarao Interpol, no ipak sečinilo da se tamo ništa neugodnoga nije dogodilo. Posavjetovali smo se i složili da bi bilo dobro da nas se skoro ne vidi, pa smo pojedinačno otišli. Ja sam izašao kroz tlačna vrata iznad podija koja vode na nivo šest. Tada sam te pokušao nazvati, Manuele, jer sam bio zabrinut za tvoju sigurnost i sigurnost ove drage dame", Profesor se naklonio prema Wyoh. "Gotova priča. Noć sam proveo na tihim mjestima." "Prof," rekao sam, "ti su stražari sigurno bili novopridošlice koji još pokušavaju stati na vlastite noge, ili mi ne bismo pobijedili." "Može biti", složio se on. "No, i da nisu bili, ishod bi bio isti." "Kako? Bili su naoružani." "Momče, jesi li ikada vidio psa boksera? Mislim da nisi - na Luni nema tako velikih pasa. Bokser je proizvod naročite selekcije. Nježan i inteligentan, a kada se pojavi potreba istog se trena pretvori u smrtonosnog ubojicu. Ovdje je uzgojeno još neobičnije stvorenje. Ne znam za niti jedan grad na Terri s tako visokim standardima dobrih manira i obzira za jednog momka kao što je to Luna. Na primjer, terranski gradovi - ja ih poznajem većinu velikih - su barbarski. Ipak, Luni je opasan kao pas bokser. Manuele, devet stražara, bez obzira kako naoružani bili, nemaju nikakve šanse protivčopora. Naš je patron donio lošu procjenu." "Hm. Jesi li vidio jutrošnje novine, Prof? Ili videoprogram?" "Onaj zadnji jesam." "Nije bilo ničeg sinoć u posljednjim vijestima." "Niti jutros." "Čudno", rekao sam. "Što u tome ima čudno?" upitala je Wyoh. "Mi nećemo pričati, a imamo drugove na ključnim mjestima u svim novinama na Luni." Prof zaniječe glavom. "Ne, draga moja. Nije tako jednostavno. Cenzura. Znaš li kako se slažu naše novine?" "Ne baš. To rade strojevi." "Evo što Profesor misli", rekao sam joj ja. "Vijesti se tipkaju u uredničkim uredima. Od tog trenutka nadalje nastupa unajmljena služba kojom upravlja glavno računalo iz Sjedišta Uprave" - nadao sam se da je uočila "glavno računalo" umjesto "Mikea" - "gdje se preko telefonske veze printaju kopije. Te se role ubacuju u računalni odjel koji čita, prelama i tiska novine na nekoliko lokacija. Novilensko izdanje Daily Lunatica se tiska u Novilenu i razlikuje se u oglasima i lokalnim pričama, a računalo mijenja standardne simbole, i ne treba mu se reći kako da to učini. Ono što Profesor želi reći, jest da pri ispisu u Sjedištu Uprave Upravitelj može intervenirati. Isto je za sve službe vijesti, i one koje idu s Lune, i one koje idu prema Luni prolaze kroz računalnu sobu." "Radi se o tome", nastavio je Profesor, "da je Upravitelj mogao ubiti priču. Nebitno je je li on to učinio. Ili - Manuel, ispravi me ako griješim, znaš da sam mutan kada su strojevi u pitanju - mogao je i ubaciti priču, bez obzira koliko drugova imamo u redakcijama." "Zaista", složio sam se. "U Sjedištu se svašta može dodati, isjeći ili promijeniti." "A u tome je, senorita, slabost Stvari. Komunikacije. Ti glupani nisu bili važni - ali je od krucijalne važnosti da o Upravitelju, a ne o nama ovisi hoće li priča biti ispričana. Za revolucionare, komunikacije su uvjet sine qua non." * Wyoh me je pogledala i ja sam mogao vidjeti kako joj sinapse pršte, pa sam promijenio temu. "Prof, zašto ste se rješavali tijela? Osim što je užasan posao, i opasan je. Ne znam koliko tjelohranitelja Upravitelj ima, no moglo ih se pojaviti još dok ste to radili." "Vjeruj mi, momče, bojali smo se toga. No, iako sam ja bio gotovo beskoristan, bila je to moja ideja. Morao sam uvjeriti druge. Oh, nije to bila moja izvorna ideja, već sjećanje na prošle stvari – historijski princip." * Bez kojeg se ne može- slobodan prevod

"Kakav princip?" "Terorizam! čovjek se može suočiti s poznatom opasnošću, no nepoznata ga straši. Riješili smo se tih gadova, zubima i noktima, da unesemo užas u njihove kolege. Niti ja ne znam koliko vojnika ima Upravitelj, no garantiram da su od danas manje učinkoviti. Njihovi su kolege izašli na lagani zadatak. Ništa se nije vratilo." Wyoh se strese. "To i mene plaši. Neće biti nestrpljivi da ponovno uđu u kunićnjak. No, Profesore, vi kažete da ne znate koliko tjelohranitelja drži Upravitelj. Organizacija zna. Dvadeset i sedam. Ako ih je devet ubijeno, samo je osamnaest preostalo. Možda je vrijeme za puč? Ne?" "Ne", odgovorio sam. "Zašto ne, Mannie? Nikada neće biti slabiji." "Nisu dovoljno slabi. Ubili smo devetoricu jer nam nisu bili dorasli u kretanju tamo gdje smo se nalazili. No, ako Upravitelj ostane doma sa stražarima oko sebe - pa, bilo mi je dosta rame-uz-rame buke sinoć." Okrenuo sam se Profesoru. "No, ipak me zanima činjenica - ako jest činjenica - da Upravitelj sada ima samo osamnaest ljudi. Rekli ste da Wyoh ne bi trebala ići u Hong Kong, a ja ne bih trebao ići kući. No, ako su mu preostala samo osamnaestorica, pitam se kolika je opasnost? Kasnije, kada dobije pojačanje da, ali sada, pa L-City ima četiri glavna izlaza i još k tome mnogo malih. Koliko ih oni mogučuvati? Što će zadržati Wyoh da ne ode do Zapadne cijevi, obuče p-odijelo i ode kući?" "Mogla bi", složio se Prof. "Mislim da moram", rekla je Wyoh. "Ne mogu ovdje ostati zauvijek. Ako se moram skrivati, bolje to mogu činiti u Hong Kongu, gdje znam ljude." "Sumnjam da ne bi bila uhvaćena, draga. Dvije žute košulje su sinoć bile na Cijevnoj stanici Zapad. Vidio sam ih. Oni možda sada nisu tamo. Pretpostavimo da nisu. Odeš do stanice - možda prerušena. Obučeš svoje p-odijelo i uzmeš kapsulu do Beluthihatchiea. Kad se popneš, sjedneš na bus do Endsvillea, i uhapšena si. Komunikacije. Nema potrebe postavljati žute košulje kod stanice, dovoljno je da te netko tamo vidi. Telefonski poziv obavlja ostalo." "No, pretpostavite da sam prerušena." "Tvoja se visina ne može prerušiti, a tvoje odijelo pod pritiskom bi bilo nadgledano. Nadgledao bi ga netko za kog se ne sumnja da je u bilo kakvoj vezi s Upraviteljem. Vrlo vjerojatno neki drug." Profesor razvuče usne. "Problem kod konspiracija je da one trunu iznutra. Kada je broj urotnika četiri, postoje izgledi da je netko špijun." Wyoh neraspoloženo reče: "Kada vi to kažete, čini se beznadno." "Uopće nije, draga moja. Imaš šanse jedan naprama tisuću, možda." "Ne mogu to vjerovati. Ne vjerujem! Pa, za ove godine koliko sam aktivna, prikupili smo stotine članova! Imamo organizacije u svim većim gradovima. Imamo ljude uza se." Profesor zatrese glavom. "Sa svakim novim članom sve je veća šansa da ćeš biti izdana. Wyoming, draga gospo, revolucije se ne dobivaju regrutiranjem masa. Samo je nekolicina sposobna za znanost revolucije. Ona ovisi o ispravnoj organizaciji i, ponad svega, o komunikacijama. Tada, u prikladnom povijesnom trenutku, udaraju. Ako je ispravno organizirano, i dobro tempirano, nokaut iz prvog udarca. Ako se radi nespretno ili preuranjeno, rezultat je građanski rat, ulično nasilje, čistke, teror. Nadam se da ćeš mi oprostiti što ovo govorim, no do sada su se stvari radile šeprtljavo." Wyoh je izgledala zaprepašteno. "Što mislite pod 'ispravno organizirano'?" "Funkcionalna organizacija. Kako se dizajnira električni motor? Hoćeš li na njega priključiti kadu samo zato što imaš jednu na raspolaganju? Hoće li pomoći buket cvijeća? Hrpa kamenja? Ne, koristitćeš samo one elemente koji su nužni za tu svrhu, i načinit ćeš ga ne većim nego stoje potrebno - i uključit ćeš sigurnosne faktore. Funkcija je preča od dizajna. Tako je i s revolucijom. Organizacija ne smije biti veća nego što je neophodno - nikada ne regrutiraj nikoga samo zato što se želi pridružiti. Niti teži za time da nekoga nagovaraš samo zbog zadovoljstva da imaš s kime podijeliti stavove. Onće ih podijeliti kada dođe

vrijeme ... ili si krivo prosudio povijesni trenutak. Oh, postojat će i edukacijska organizacija, ali ona mora biti odvojena. Agitprop nije dio osnovne strukture. A što se tiče osnovne strukture, revolucija počinje kao konspiracija, jer njezina je struktura malena, tajna i organizirana tako da smanji opasnost od štete i izdaje - jer, uvijek ima izdaja. Jedno je rješenje ćelijski sistem, i dosada ništa bolje nije izumljeno. Previše se teoretizira o optimalnoj veličini jedne ćelije. Pretpostavljam da povijest pokazuje kako najbolja ćelija od tri člana - više od troje se ne može složiti ni kada će večerati, a kamoli kadaće napasti. Manuel, ti pripadaš velikoj obitelji, glasate li vi kada ćete imati večeru?" "Boh, ne! Mama odlučuje." "Ah." Prof je uzeo blok iz svoje vrećice za pojasom, i stao crtati. "Ovo je stablo tročlanih ćelija. Jedan će biti izabran za predsjedavajućeg. Nećemo glasovati, izbor bi trebao biti očigledan - ili mi nismo prava trojka. Mi bismo poznavali sljedećih devet ljudi, tri ćelije ... no svaka ćelija bi znala samo jednog od nas." "Izgleda poput računalnog dijagrama - ternarna logika." "Stvarno? Na sljedećem nivou postoje dva načina povezivanja: Ovaj drug na drugom nivou zna vođu svoje ćelije, dvojicu svojih ćelijskih kolega, a s trećega nivoa pozna trojicu u njegovoj pod ćeliji - on može i ne mora poznavati pod ćelije njegovih ćelijskih kolega. Jedna metoda udvostručava sigurnost, a druga udvostručava brzinu popravka ako se probije sigurnost. Pretpostavimo da on ne poznaje pod ćelije njegovih ćelijskih kolega - Manuel, koliko njih on može izdati? Nemoj reći da neće jer danas mogu svakome isprati mozak, uštirkati ga, ispeglati i iskoristiti. Koliko?" "Šest", odgovorio sam. "Svojeg šefa, dvojicu ćelijskih kolega i trojicu iz pod ćelije." "Sedam," ispravio me Profesor, "on izdaje i samoga sebe. To dovodi do potrebe da se popravi sedam prekinutih veza na tri nivoa. Kako?" "Ne vidim kako to može biti", primijetila je Wyoh. "Kad ih tako razdijelite, sve se raspada." "Manuele? Ovo je kao studentska vježba." "Pa ... momci odavde bi trebali imati načina da pošalju poruke tri nivoa prema gore. Ne moraju znati kome, samo kamo." "Upravo tako." "Ali, Prof," nastavio sam, "postoji i bolji način da se stvar sredi." "Stvarno? Mnogi teoretičari revolucije su ovime lupali glavu Manuele. Imam u njih takvo povjerenje da ti dajem, recimo, deset na jedan šanse." "Moratću ti uzeti novac. Uzmi iste ćelije, uredi ih u otvorenoj piramidi tetraedra. Tamo gdje su zajednički vrhovi, svaki momak zna po jednoga u susjednoj ćeliji - zna kako mu poslati poruku, a to je sve što mu treba. Komunikacija se nikada ne prekida jer idu po stranama kako na gore, tako i na dolje. Nešto poput neuralne mreže. Zbog toga možete probušiti čovjeku rupu u glavi, izvaditi komadić mozga i ne oštetiti puno njegovu moć mišljenja. Pristupni kapacitet, poruka samo skreće. Gubi ono što je uništeno, no nastavlja funkcionirati." "Manuel," sumnjičavo je rekao Profesor, "možeš li naslikati sliku? Zvuči dobro, no u suprotnosti je s ortodoksnom doktrinom, pa to moram vidjeti." "Pa... bolje bi mi išlo s uređajem za stereo crtanje. Pokušat ću." (Svatko tko misli da je jednostavno skicirati sto dvadeset i jedan tetraedar, petostupnu otvorenu piramidu, i to dovoljno jasno kako bi se vidjele veze, pozvan je da pokuša!) Malo kasnije sam rekao: "Pogledaj u osnovni crtež. Svaki kut svakoga trokuta u doticaju je s nijednim, jednim ili dva druga trokuta. Tamo gdje je u doticaju s jednim, to je njegova poveznica, u jednom ili oba smjera - no jedan je dovoljan za višestruko redundantnu komunikacijsku mrežu. Na kutovima, gdje je dijeljenje jednako nuli, skače odmah na sljedeći kut. Gdje je dijeljenje dvostruko, izbor je opet nadesno. A sada razradi s ljudima. Uzmimo četvrti nivo, D-kao-dabar. Ovaj kut je drug Dan. Ne, hajde da idemo dolje jedan nivo da pokažemo tri izbačena komunikacijska nivoa - nivo E-kao-elipsa i uzmimo druga Egberta. Egbert radi pod Donaldom, ćelijski su mu

kolege Edward i Elmer, i ima trojicu pod sobom, Franka, Freda i Fatsa ... no zna kako poslati poruku Ezri na svome vlastitome nivou no ne i njegovoj ćeliji. On ne zna Ezrino ime, lice, adresu ili bilo što - no ima način, vjerojatno telefonski broj, kako bi u nuždi mogao kontaktirati Ezru. Sada promatrajmo kako to radi. Casimir, s nivoa tri, postane doušnik i izda Charlieja i Coxa iz vlastite ćelije, Bakera ponad sebe i Donalda, Dana i Dicka u pod ćeliji - što izolira Egberta, Edwarda i Elmera. I sve pod njima. Sva trojica to prijave - redudantnost, nužna je za sve komunikacijske sustave - no slijedi Egbertov poziv za pomoć. On zove Ezru. No Ezra je pod Charliejem, dakle također izoliran. Nema veze, Ezra pušta obje poruke preko svoje sigurne veze, Edmunda. No, lošom srećom, Edmund je pod Coxom, pa i on poruku prenosi bočno, preko Enwrighta ... i to dolazi do izgorenog dijela i ide gore preko Dovera, Chambersa i Beeswaca do Adama u frontalnom birou ... koji odgovara niz drugu stranu piramide s bočnim prijelazom na E- kao-elipsa nivo od Esther do Egberta i dalje Ezri i Edmundu. Te dvije poruke, gore i dolje, ne samo da prolaze odjednom, nego na neki način one prolaze i navode polaznom birou koliko je točno štete načinjeno i gdje. Organizacija ne samo da nastavlja funkcionirati nego se istog trena počinje rekonstruirati." Wyoh je pratila vanjske linije uvjeravajući se da bi to dovelo - i bi, do "pokvarenog telefona." Bolje da to Mike prostudira nekoliko milisekundi, i pronađe bolji, sigurniji jednostavniji način. I vjerojatno - sigurno - način kojij bi izbjegao izdaju dok ubrzava uz svjetinu. No, ja nisam kompjutor. Prof je zurio praznoga pogleda. "Učemu je problem?" upitao sam. "Radit će, to je moj žargon." "Manuele, moj dje ... - oprosti mi: senor O'Kelly ... hoćeš li voditi ovu revoluciju" "Ja? Veliki Boh, njet! Ja nisam svetac zaštitnik izgubljenih slučajeva. Samo govorim o krugovima." Wyoh me pogledala. "Mannie," reče mirno, "izabran si, riješeno je." 6. Bilo je muke dok smo sređivali stvar. Prof je rekao: "Manuel, nemoj biti nagao. Evo troje nas, savršeni broj, s rasponom talenata i iskustava. Ljepota, starost i zreli muški zanos - " "Nemam ja nikakav nagon!" "Molim te, Manuel. Hajde da se izražavamo u najširim terminima prije nego što pokušamo odlučivati. A da bi si to olakšali, mogu li pitati ima li u ovome hostelu kakvih pića? Imam nekih florina koje bih mogao ubaciti u trgovinsku kolotečinu." Bile su to najrazumnije riječi koje sam čuo u taj sat vremena. "Stoličnaja votka?" "Zvuči dobro." Posegnuo je za pojas. "Reci to medi", rekao sam i naručio litru plus led. Sišlo je dolje s paradajz sokom od doručka. "A sad," rekao sam nakon što smo nazdravili, "Prof, što misliš o završnici? Možeš li se okladiti da Yankeeji neće ponoviti uspjeh?" "Manuel, kakva je tvoja politička filozofija?" "S onim novim momkom iz Milwaukeeja, osjećam da bih mogao investirati." "Ponekad se tu čovjek ne mora odrediti no, zbog sokratovskog propitivanja, zna na čemu je i zašto." "Poduprijet ću ih nasuprot polja, tri prema dva." "Što? Ti mlađahni idiote! Koliko?" "Trista. Hong Kong." "Može. Na primjer, pod kojim uvjetima Država može pravedno pretpostaviti svoju vlastitu dobrobit naspram dobrobiti građanina?" "Mannie," ubacila se Wyoh, "imaš li još novca s kojim ne znaš što ćeš? Ja mislim dobro o Philiesima."

Pogledao sam ju poprijeko. "A što li tek misliš o klađenju?" "Idi k vragu! Nasilniče." "Prof, kako ja gledam stvari, nema takvih okolnosti pod kojima Država ima pravo postavljati svoju dobrobit ispred moje." "Dobro. Imamo polaznu točku." "Mannie," rekla je Wyoh, "to je najegocentričnija procjena." "Ja sam najegocentričnija osoba." "Oh, gluposti. Tko me je spasio? Mene, stranca. I nije to pokušao iskoristiti. Profesore, ja sam pucala, nisam se tucala. Mannie je bio pravi vitez na bijelom konju." "Sans peur et sans reproche.* Znao sam, znam ga godinama. A to se ne kosi s evaluacijom koju je on izrazio." "E, ali kosi se! Ne ono kako stvari stoje, nego ideal kojem težimo. Mannie, 'Država' je Luna. Iako još nije suverena i naše državljanstvo pripada drugamo. No ja jesam dio Lunarne Države, i tvoja obitelj također jest. Bi li ti i umro za svoju obitelj?" "Ta dva pitanja nisu povezana." "O, ali jesu! U tome i jest stvar." "Njet. Ja poznajem svoju obitelj, davno sam se odlučio." "Draga damo, moram stupiti u Manuelovu obranu. On je dobro procijenio iako to možda nije u stanju izreći. Mogu li upitati ovo? Pod kojim je uvjetima moralno za grupu da učini nešto što istodobno nije moralno ako počini samo jedan član te grupe?" "Hm ... to je trik pitanje." "To je ključno pitanje, draga Wyoming. Radikalno pitanje koje pogađa u korijen cijele dileme upravljanja. Svatko tko na njega iskreno odgovori i pri tome ostane, bez obzira na posljedice, zna gdje je - i za što umire." Wyoh je frknula. "'Nije moralno za člana grupe -'" kazala je. "Profesore ... koji su vaši politički principi?" "Mogu li ja prvo tebe to pitati? Ako ih možeš iznijeti?" "Naravno da mogu! Ja sam petointernacionalka, većina Organizacije isto. O, ne izdvajamo mi svakoga koji ide našim putem. Radi se o ujedinjenom frontu. Imamo komuniste i četvrtaše i ruddvite i socijetance i jednoporezovce i... samo pitajte. No, ja nisam marksist, mi petaši imamo praktičan program. Privatno tamo gdje privatno spada, javno tamo gdje je potrebno, te priznanje da okolnosti mogu izmijeniti slučajeve. Nema ničega doktrinarnog." "Smrtna kazna?" "Za što?" "Recimo za izdaju. Protiv Lune nakon što ste ju oslobodili." "Izdaja, kako? Ako ne znam okolnosti, ne mogu odlučiti." "Ne mogu ni ja, draga Wyoming. No ja vjerujem u smrtnu kaznu pod nekim okolnostima ... s ovom razlikom. Ja ne bih pitao sud, ja bih parničio, osudio, izvršio osudu sam, i prihvatio punu odgovornost." "Ali - Profesore, koja su vaša politička uvjerenja?" "Ja sam racionalni anarhist." "Ne znam za tu vrstu. Anarhist individualist, anarhist komunist, kršćanski anarhist, filozofski anarhist, sindikalist, libertinac - za te znam. No stoje ovo? Randit?" "Mogu se složiti s randitom. Racionalni anarhist vjeruje da koncepti poput 'države' i 'društva' i 'vlade' nemaju egzistenciju osim kao fizički egzemplari u djelima odgovornih individualaca. On vjeruje da je nemoguće pomicati krivnju, dijeliti krivnju, distribuirati krivnju ...jer krivnja, grijeh, odgovornost su stvari koje su samo unutar ljudskih bića i nigdje dalje. No, budući racionalan, on zna da ne drže sve individue do njegovih stavova, tako da on pokušava živjeti savršeno u nesavršenome svijetu... svjestan da njegovi napori neće biti savršeni, a ipak neustrašen spoznajom vlastitog neuspjeha." "Čujmo, čujmo!" rekao sam. "'Neće biti savršeni.' Na to sam smjerao cijeli svoj život." * Sans peur et sans reproche. (franc.) - Bez bojazni i prijekora.

"I postigao si to", rekla je Wyoh. "Profesore, riječi zvuče dobro, no ima nečeg klizavog u vezi s njima. Previše moći u rukama pojedinaca - sigurno ne biste htjeli... pa, na primjer da H-projektile kontrolira neka neodgovorna osoba?" "Ja naglašavam da osoba jest odgovorna. Uvijek. Ako H-bombe postoje - a postoje - neki ih ljudi kontroliraju. Moralnim rječnikom rečeno nema 'države'. Samo ljudi. Individualci. Svaki odgovoran za svoje vlastite čine." "Jel' netko želi da mu nato čim?" upitao sam. Ništa ne troši alkohol brže od političkih argumenata. Naručio sam još jednu bocu. Nisam sudjelovao. Nisam bio nezadovoljan onda kada smo bili "gnjeteni Željeznom Čizmom Uprave." Varao sam Upravu, a ostatak vremena nisam o tome mislio. Nisam razmišljao o tome da se riješim Uprave - nemoguće. Ideš svojim putem, gledaš svoja posla, ne daš da te gnjave - Istina, tada nije bilo luksuza. Po zemaljskim standardima, mi smo bili siromašni. Ako je nešto trebalo uvesti, uglavnom se bilo bez toga. Mislim da nije bilo električnih vrata na cijeloj Luni. čak su se i p-odijela dopremala s Terre - dok pametni Kinez još prije nego sam se ja rodio nije skužio kako: napraviti "majmunske kopije" koje su bile bolje i jednostavnije. (Da bacite dvojicu Kineza u neko od naših marija, oni bi se obogatili prodajući kamenje jedan drugome dok odgajaju dvanaestoro djece. Tada bi Indijac prodavao u maloprodaji ono što je nabavio na rasprodaji - u bescjenje. Mi smo se snalazili.) Vidio sam ja na Zemlji te luksuze. Nije to vrijedno tolikog truda koji su u to ulagali. Ne mislim na veliku gravitaciju, ona im ne smeta, mislim na gluposti. Cijelo vrijeme kukai moa. Ako bi se kokošja govanca iz nekog grada zemaljskih crva prevezla na Lunu, problemi s gnojivom bili bi riješeni za cijelo stoljeće. Radi ovako. Nemoj ovako. Ne guraj se. Gdje je porezna priznanica? Ispuni obrazac. Da vidimo dozvole. Predaj šest kopija. Samo prema izlazu. Nema skretanja nalijevo. Nema skretanja nadesno. Lijepo u red i plati. Uzmi potvrdu i stavi biljege. Crkni - no prvo pribavi dozvolu za to. Wyoh je tvrdoglavo stala ispitivati Profa, sigurna u to da ima sve odgovore. No Profesor je bio zainteresiraniji za pitanja nego za odgovore, a to je nju bunilo. Napokon je rekla: "Profesore, ne razumijem vas. Ne inzistiram da ju zovete 'vladom' - samo želim da iznesete kakva su pravila prema vašem mišljenju potrebna da se osigura ravnopravna sloboda za sve." "Draga gospo, ja ću rado prihvatiti vaša pravila." "Ali meni se čini da vi ne želite nikakva pravila!" "Istina. Ali ću prihvatiti sva pravila za koja vi mislite da su neophodna za vašu slobodu. Ja sam slobodan bez obzira na to kakva me pravila okružuju. Ako ih smatram podnošljivima, ja ih toleriram, ako ih smatram ogavnima, ja ih kršim. Ja sam slobodan jer znam da sam jedino ja moralno odgovoran za sve što radim." "Vi se ne biste pokorili zakonu koji većina smatra neophodnim?" "Kaži mi kojem zakonu, draga gospo, i jaću ti reći bih li ga poštivao." "Migoljite mi se. Svaki put kada iznesem neki opći princip, vi se izmigoljite." Profesor je prekrižio ruke na prsima. "Oprosti. Vjeruj mi, ljupka Wyoming, gorim od želje da ti ugodim. Ti govoriš o volji da se ujediniš u jedinstveni front s bilo kime tko ide tvojim putem. Je li dovoljno da i ja želim dočekati da Uprava ode s Lune ... i da bih umro zbog tog cilja?" Wyoh je zračila. "Jest, sasvim je dovoljno!" Nježno ga je munula u rebra, a zatim ga zagrlila i poljubila u obraz. "Druže! Navalimo na posao!" "Na zdravlje!" rekao sam ja. "Ajmo nać Upravitelja i mrknut ga!" To se tada činilo kao dobra ideja; bio sam neispavan, a obično i ne pijem toliko puno. Profesor nam je nazdravio, podigao glavu i objavio s velikim dignitetom: "Drugovi ...proglašavamo Revoluciju." Tada nas je oboje poljubio. A rastrijeznio sam se kada je Prof sjeo i rekao: "Krizni Komitet za Slobodnu Lunu zasjeda. Moramo isplanirati akciju." Rekao sam: "Prof, čekaj! Ja se nisam ni s čime složio. O kakvoj sad 'akciji' pričate?"

"Mi ćemo sada zbaciti Upravu", rekao je dobrostivo. "Kako? Gađat ćemo ih kamenjem?" "Moraju se razraditi detalji. Ovo je faza planiranja." Ja sam rekao: "Profesore, znaš me. Da je zbacivanje Uprave stvar koju možemo kupiti, ne bih pitao za cijenu." "'- našim životima, našom srećom, i našom svetom časti.'" "Ha?" "To je cijena koja je nekoć bila plaćena." "Pa - išao bih tako daleko, no kada se kladim, želim šanse da i pobijedim. Sinoć sam rekao Wyoh da mi ne smetaju ni nepovoljni izgledi -" "'Jedan naprama deset.' To si rekao, Mannie." "Ano, Wyoh. Pokaži mi takve izglede, i ja ću učipiti. No, možeš li?" "Ne, Manuele, ne mogu." "Čemu onda zasjedanje? Ja ne vidim nikakvu šansu." "Niti ja, Manuele. No ovome pristupamo na različite načine. Revolucija je umijeće koje slijedim radije od cilja koji želim postići. Niti je ovo izvor razočaranja. Izgubljeni slučaj može dati duhovno zadovoljstvo kao i pobjeda." "Ne kod mene. Žao mi je." "Mannie," iznenada je rekla Wyoh, "pitaj Mikea." Ja sam zurio u nju. "Ozbiljno?" "Prilično sam ozbiljna. Ako itko može izračunati izglede, onda bi to trebao biti Mike. Zar ne?" "Hm. Moguće." "Tko je, ako smijem pitati," ubacio se Prof, "Mike?" Slegnuo sam ramenima. "A, nitko posebno." "Mike je Mannijev najbolji prijatelj. Jako je dobar u izračunavanju izgleda." "Kladioničar? Draga moja, ako uvedemo četvrtu osobu počet ćemo ugrožavati princip ćelije." "Ne vidim zašto", odgovorila je Wyoh. "Mike može biti član ćelije koju će voditi Mannie." "Mmm ... istina. Povla čim prigovor. On je siguran? Jamčiš za njega? Ti Manuel?" Ja sam rekao: "On je nečastan, nezreo, praktični šaljivdžija, i nije zainteresiran za politiku." "Mannie, reći ću te Mikeu da si to rekao. Profesore, on uopće nije takav - i mi ga trebamo. O, mogao bi on još biti naš predsjedavajući, a nas troje ćelija pod njim. Izvršna ćelija." "Wyoh, jel' imaš ti dovoljno kisika?" "Dobro sam, nisam lokala ko ti. Razmisli, Mannie. Koristi maštu." "Moram priznati", rekao je Prof, "da ove neusuglašene izvještaje nalazim vrlo neusuglašenima." "Mannie?" "O, k vragu." I tako smo mu u povjerenju rekli sve o Mikeu, kako se probudio, dobio ime, upoznao Wyoh. Prof je prihvatio postojanje samosvjesnog kompjutora lakše nego što sam ja prihvatio postojanje snijega kada sam ga prvi put vidio. Samo je kimnuo glavom i rekao: "Nastavite." No, ubrzo je upitao: "To je Upraviteljev kompjutor? Možemo jednostavno pozvati Upravitelja na sastanak i svršiti cijelu stvar?" Pokušali smo ga razuvjeriti. Na posljetku, ja sam rekao: "Gledaj na toj ovako. Mike je sam svoj dečko, kao i ti. Možeš ga zvati racionalnim anarhistom jer on je racionalan i ne osjeća lojalnost nijednoj vladi." "Ako taj stroj nije lojalan svojom vlasnicima, zašto očekivati da će biti j lojalan vama?" "Imam takav osjećaj. Odnosim se prema Mikeu kako znam i umijem, a i tako i on prema meni." Rekao sam kako je Mike poduzeo mjere da me zaštiti. "Nisam siguran da bi

me on mogao izdati bilo kome tko ne bi imao te signale, osigurani telefon i snimke onoga što sam ja govorio i što je uskladišteno u njemu. Strojevi ne misle na isti način kao ljudi. No, na smrt sam siguran da me i on ne bi želio izdati... i vjerojatno bi me mogao zaštiti čak i da netko dobije te signale." "Mannie," predložila je Wyoh, "zašto ga ne pozoveš? Kada jednom profesor de la Paz bude s njime razgovarao, znat će zašto vjerujemo Mikeu. Profesore, mi ne moramo reći Mikeu nijednu tajnu sve dok vi ne zadobijete povjerenje u njega." "Ne vidim u tome nikakvu štetu." "Zapravo," priznao sam, "ja sam mu već rekao neke tajne." Rekao sam im o snimanju sinoćnjeg susreta i kako sam ga pospremio. Profesor je bio čemeran, a Wyoh zabrinuta. Ja sam rekao: "Pustite to! Nitko osim mene ne zna signal za učitavanje. Wyoh, ti znaš kako se Mike ponašao glede tvojih slika. Neće mi dati te slike iako sam mu ja sam predložio da ih zaključa. No, ako ćete zbog toga prestati titrati, jaću ga nazvati, i uvjeriti se da nitko nije učitavao te zapise, i reći mu da ih obriše, a tada su zauvijek gotovi. Kompjutorska memorija je sve ili ništa. Ili još bolje, nazvati Mikea i reći mu da pusti snimak u rekorder natraške, i tako izbriše uskladišteno. Nema zime." "Ne moraš se truditi", rekla je Wyoh. "Profesore, ja vjerujem Mikeu - a i vićete." "Kad bolje razmislim," priznao je Profesor, "ne vidim puno štete u snimanju sinoćnjeg sastanka. Jedna je da velika grupa uvijek sadrži špijune i netko od njih je mogao upotrijebiti rekorder, kao što si to ti učinio, Manuel. Bio sam uznemiren zbog onoga što je po svoj prilici bila tvoja indiskrecija - slabost kakvu član konspiracije nikada ne smije imati, a osobito ne onaj s vrha, poput tebe." "Nisam bio član konspiracije kada sam pohranio taj snimak u Mikea - i nisam ni sada osim ako netko ne navede bolje izglede od dosadašnjih!" "Povla čim što sam rekao. Nisi bio indiskretan, no zar zaista nagovještavaš da taj stroj može predvidjeti ishod revolucije?" "Ne znam." "Ja mislim da može!" rekla je Wyoh. "Čekaj, Wyoh. Prof, on može predvidjeti ako se u njega pohrane svi važni podaci." "To ti ja i kažem, Manuel. Ja ne sumnjam da taj stroj može riješiti problem koji ja ne mogu pojmiti. No ovakav problem? Morao bi poznavati - o moj bože! - cjelokupnu povijest čovječanstva, sve detalje cjelokupne društvene, političke i ekonomske situacije na Luni, široko znanje u psihologiji i svim njezinim granama, široko znanje tehnologije i svih njezinih mogućnosti, oružje, komunikacije, strategiju i taktiku, tehnike agitpropa, klasične autoritete poput Klausewitza, Guevare, Morgensterna, Machiavellija i mnoge druge." "Je li to sve?" "'Je li to sve?' Dragi moj momče!" "Prof, koliko si ti povijesnih knjiga pročitao?" "Ne znam. Prešao sam tisuću." "Mike može proći toliko ovog popodneva, a brzinu mu ograničava samo metoda skeniranja - podatke može pohranjivati puno brže. Uskoro - u pitanju su minute - imao bi svaku činjenicu u korelaciji sa svime što zna, zabilježene neusuglašenosti, vjerojatne vrijednosti pridružene nesigurnim mjestima. ProL= Mike čita svaku riječ svakih novina s Terre. Čita sve tehničke publikacije. Čita fikciju - zna njenu fikciju - jer to nije dovoljno da ga drži okupiranim i stalnoj je željan još. Ako postoji ikakva knjiga koju mora pročitati da ovo riješi, samo recite. On ju može naštrebati istog trena čim mu je dobavim." Prof je trepnuo. "Ispravio si me. U redu, hajde da vidimo može li se on si time nositi. Ja još uvijek mislim da postoji nešto što se zove 'intuicija' i 'ljudsko rasuđivanje.'" "Mike ima intuiciju", rekla je Wyoh. "To jest, žensku intuiciju." "U smislu 'ljudskog rasuđivanja,'" dodao sam, "Mike nije čovjek. No i sve što zna dobio je od ljudi. Hajde da te upoznamo s njim da ti prosudiš njegovo rasuđivanje." Tako sam nazvao. "Zdravo, Mike!" "Halo, Man moj jedini muški prijatelju. Pozdrav, Wyoh moj jedini ženski prijatelju.Čujem treću osobu. Nagađam da bi to mogao biti profesor Bernardo de la Paz."

Profesor je izgledao zapanjeno, a zatim oduševljeno. Ja sam rekao: "Točno, Mike. Zato te i zovem. Profesor je ne-glup." "Hvala ti, Man! Profesore Bernardo de la Paz, drago mi je što sam vas i upoznao." "Meni je drago što sam upoznao vas, gospodine." Prof je oklijevao, pa nastavio: "Mi - senor Holmes, mogu li vas pitati kako ste znali da sam ja ovdje?" "Žao mi je, gospodine, ne mogu odgovoriti. Man? 'Ti znaš moje metode.'" "Prof, Mike je bio prepreden. To se tiče nečega što je naučio dok je obavljao povjerljivi posao za mene. Pa mi je sada namignuo tako da ti misliš da te on uistinu može identificirati na osnovu disanja i otkucaja srca ... težina, prosječna starost, spol i dosta toga o zdravlju - Mikeova medicinska banka podataka velika je koliko i bilo koja druga." "Drago mi je da mogu reći", ozbiljno je dodao Mike, "da nisam detektirao nikakve znakove srčanih ili dišnih problema, a to je neobično za čovjeka Profesorovih godina koji je proveo toliko vremena na Zemlji.Čestitam vam, gospodine." "Hvala vam, senor Holmes." "Bilo mi je zadovoljstvo, profesore Bernardo de la Paz." "Kada jednom sazna tvoj identitet, zna koliko si star, kada si deportiran i zbog čega, sve što se ikada o tebi pojavilo u Lunaticu ili Moonglowu ili bilo kojoj lunarnoj publikaciji, uključujući i slike - tvoje bankovno stanje, plaćaš li račune na vrijeme, i još mnogo toga i Mike je to učitao u djeliću sekunde onog trenutka kada je čuo tvoje ime. Nije ti jedino rekao - i to stoga što je to moj posao - da zna da sam te ja pozvao ovamo, pa je lako zaključio kada je čuo otkucaje srca i disanje koje odgovara tebi da si još ovdje. Mike, nema potrebe da govoriš 'profesor Bernardo de la Paz' svaki puta. 'Profesor' ili 'Prof je dovoljno." "Zabilježio, Man. No, on se meni obratio formalno, s počastima." "Pa se obojica možete opustiti. Profesore, kužiš? Mike zna puno, ne kaže sve i zna kada treba držati jezik za zubima." "Impresioniran sam!" "Mike je ljepušan dinkum thinkum - vidjetćeš već - Mike, kladio sam se s Profesorom tri prema dva da će Yankeeji ponovno osvojiti zastavicu. Koliki su izgledi?" "Žao mi je da točujem, Man. Ispravni su izgledi, ovako rano u godini i na osnovi prošlih izvedbi timova i igrača, jedan prema četiri cijela sedam da će biti suprotno." "Ne može biti tako loše!" "Žao mi je, Man. Isprintatću kalkulacije ako želiš. No, preporučujem da poništiš okladu. Yankeeji imaju dobre šanse da poraze bilo koji tim ... no kombinirani izgledi da pobjede sve timove u ligi, uključujući i takve faktore kao što su vrijeme, nezgode i druge varijable tijekom sezone koja slijedi, stavljaju taj klub u blizinu izgleda koje sam ti ja dao." "Prof, želiš li mi prodati moju okladu?" "Svakako, Manuel." "Cijena?" "Tri stotine hongkonških dolara." "Ti stari lopove!" "Manuele, kao tvoj bivši učitelj, bio bih nepravedan prema tebi ako ti ne bih dozvolio da učiš iz pogrešaka. Senor Holmes - Mike, moj prijatelju - mogu li te zvati 'prijateljem'?" "Molim vas." (Mike je zvučao gotovo zadovoljno.) "Mike, amigo, baviš li se ti i konjskim trkama?" "Ja često kalkuliram izglede konjskih trka. Kompjutoraš općinske službe često programira takve zahtjeve. No rezultati su toliko u neskladu s očekivanjima da sam zaključio da su ili podaci previše oskudni, ili konji ili jahači nisu iskreni. Možda i sve troje. U svakom slučaju, mogu vam dati formulu koja će, ako se konzistentno igra, vraćati ulog." Prof je izgledao radoznao. "Koja je? Smijem li pitati?" "Smijete. Kladite se na vodećeg džokeja početnika. Njemu se uvijek daju dobri konji i nose manje utega. No, nemojte se kladiti na njega na tijesnu pobjedu." "'Vodeći džokej početnik' ... hmm. Manuele, znaš li kad je vrijeme?"

"Prof, što želiš? Uplatiti okladu prije isteka vremena ili riješiti ono što moramo riješiti?" "Uh, oprosti. Molim te, nastavi. 'Vodeći džokej početnik -'" "Mike, sinoć sam ti dao snimku." Nagnuo sam se do mikrofona i šapnuo. "Dan Bastilje." "Učitano, Man." "Jesi li razmišljao o tome?" "Na mnogo načina. Wyoh, ti govoriš najdramatičnije." "Hvala ti, Mike." "Prof, možeš li prestati razmišljati o konjima?" "Ha? Naravno, sav sam se pretvorio u uho." "Tada nemoj šaptati izglede, Mike to može puno brže." "Nisam gubio vrijeme - financiranje ... združenih poslova poput ovog našeg je uvijek teško. No, kako god bilo, ostavit ću zasad to po strani. Slušam." "Želim da Mike napravi pokusnu kalkulaciju. Mike, na tom snimku čuo si Wyoh kako kaže da moramo imati slobodnu trgovinu s Terrom. Čuo si Profa kako kaže da bi trebali učvrstiti embargo na transport hrane na Terru. Tko je u pravu?" "Tvoje je pitanje neodređeno, Man." "Što sam izostavio?" "Da ga preina čim, Man?" "Hajde. Razloži nam to." "Neposrednim rječnikom rečeno, Wyohin prijedlog bi bio od velike prednosti za narod Lune. Cijena naMimica i glave katapulta bi se povećala najmanje po faktoru četiri. To se odražava u laganom rastu cijena na veliko na Terri. 'Laganom' zato što Uprava sada prodaje prema procjeni cijene na slobodnom tržištu. Ovo se ne tiče subvencija, istovara i doniranih naMimica od kojih najviše stiže od velikih profita koji su prouzročeni kontroliranim niskim cijenama na glavi katapulta. Neću više ništa reći o malim varijablama jer ih gutaju velike. Zapamtimo da bi ovdje trenutni učinak bilo gotovočetverostruko povećanje cijena." "Jeste li čuli, Profesore?" "Molim te, draga damo. Ja to nikada nisam stavljao u pitanje." "Povećanje profita je i više negočetverostruko jer, kako je Wyoh istaknula, on zna da mora kupiti vodu i druge stvari po kontrolirano visokim cijenama. Pretpostavka slobodnog tržišta preko cijelog slijeda njegovih profitnih povećanja bila bi blizu šesterostrukog povećanja. No ovo bi izjednačavao drugi faktor: veće izvozne cijene bi prouzročile veće cijene za sve što se na Luni troši, i materijalna dobra i rad. Ukupni učinak bi bilo gotovo dvostruko povećanje životnog standarda za sve. Ovo bi bilo popraćeno snažnim naporom da se iskopa i zapečati više farmerskih tunela, iskopa više leda, da se poboljšaju metode uzgoja, a sve bi to vodilo prema većem izvozu. U svakom slučaju, terransko tržište je tako veliko, a nestašica hrane tako dugotrajna da redukcija profita od povećanja izvoza ne spada u glavne faktore." Prof je rekao: "Ali, senor Mike, to bi samo požurilo dan kada bi Luna bila iscrpljena!" "Kalkulacija je bila specificirana kao trenutna, senor Profesor. Da nastavim u dužoj perspektivi na temelju vaših primjedaba?" "Svakako!" "Masa Lune prema tri značajna faktora je sedam cijelih trideset šest puta deset na devetnaestu tona. Shodno tome, držanje drugih varijabli konstantnima uključujući i lunarnu i terransku populaciju, trenutna diferencijalna mjera izvoza u tonama mogla bi se nastaviti sedam cijelih šezdeset i tri puta deset na dvanaestu godina prije nego se iskoristi jedan posto Lune - zaokružimo to na sedam tisuća milijardi godina." "Što! Jesi li siguran!" "Pozvani ste da sami provjerite, Profesore." Ja sam rekao: "Mike, je li to šala? Ako je, smiješna je samo jednom!" "To nije šala, Man."

"U svakom slučaju," dodao je Prof, oporavljajući se, "mi ne izvozimo Luninu koru, već svoju životnu tekućinu - vodu i organsku materiju. Ne kamen." "Uzeo sam i to u obzir, Profesore. Ova je kalkulacija temeljena na kontroliranim transmutacijama - bilo koji izotop u bilo koji drugi i postulirajući energiju za svaku ne egzo-energetsku reakciju. Izvozili bi baš kamen - transformiran u pšenicu i govedinu i druge namirnice." "No, mi ne znamo kako da to učinimo! Amigo, to je smiješno!" "No mi ćemo znati kako da točinimo." "Mike je u pravu, Prof", ubacio sam se. "Istina je, mi danas ne znamo kako, no znatćemo. Mike, jesi li izračunao koliko će godina proći dok to budemo imali? Mogao bih se zaletjeti na dionice." Mike je odgovorio tužnim glasom: "Man, moj jedini muški prijateljuš izuzev Profesora za kojeg se nadam da će mi biti prijatelj, pokušao sam i sam uspio. Odgovor je neodređen." "Zašto?" "Jer se traži skok u teoriji. Nema načina da na osnovu podataka koje imam predvidim kadaće se pojaviti genije." Prof uzdahne. "Mike, amigo, ne znam da li da mi bude lakše ili da budem razočaran. Tada kalkulacija ne znači ništa?" "Naravno da nešto znači!" rekla je Wyoh. "Znači da ćemo do toga doći: kada nam bude potrebno. Reci mu, Mike!" "Wyoh, vrlo mi je žao. Tvoja tvrdnja je, u učinku, upravo ono što sam ja tražio. No odgovor i dalje ostaje isti: genije je tamo gdje ga nađete. Ne. Žao mi je." Ja sam rekao: "Tada je Prof u pravu? Kada na red dolazi oklada?" "Samo trenutak, Man. Postoji posebno rješenje koje je predložio Profesor u svojem sinoćnjem govoru - povratni transport, tona za tonu." "Da, ali ne možemo tako." "Da su troškovi dovoljno niski, Terrani bi tako činili. To se može učiniti samo manjim poboljšanjima, ne skokom, da se dosjeti kako transport tereta Terre napraviti jeftinim poput njegova katapultiranja na Terru." "Ti to zoveš 'manjim'?" "To zovem manjim u usporedbi s drugim problemom, Man." "Mike, dečko dragi, koliko dugo? Kadaćemo to dobiti?" "Wyoh, grubi proračun, baziran na slabim podacima i velikoj intuiciji bi bio da se radi o redu veličine pedeset godina." "'Pedeset godina'? Pa, to nije ništa! Možemo imati slobodno tržište." "Wyoh, rekao sam 'u redu veličine' - nisam rekao 'u bliskom redu veličine'. " "Ima li razlike?" "Ima", rekao sam. "Mike zapravo kaže da on ne očekuje da to bude za manje od pet godina, no da bi bio iznenađen da se dogodi mnogo kasnije od pedeset - zar ne, Mike?" "Ispravno, Man." "Stoga trebamo još jednu kalkulaciju. Prof je istakao da mi transportiramo vodu i organsku materiju, a da to ne dobivamo nazad - slažeš li se, Wyoh?" "O, naravno. Samo ne mislim da je to hitno. To ćemo riješiti kada do toga stignemo." "U redu, Mike - bez jeftinog transporta, bez transmutacije - koliko do problema?" "Sedam godina." "Sedam godina!" Wyoh je poskočila zureći u telefon. "Mike, dušo! Ne misliš valjda tako?" "Wyoh," rekao je pjevno, "učinio sam najbolje što sam mogao. Problem ima neodređeno velik broj varijabli. Prošao sam nekoliko tisuća rješenja koristeći mnoge pretpostavke. Najsretniji odgovor je došao uz pretpostavku da neće biti povećanja u tonaži niti povećanja lunarne populacije - uz snažno provođeno ograničenje rađanja i uvelike povećanu potragu za ledom kako bi se održale zalihe vode. To je dalo odgovor od nešto preko dvadeset godina. Svi drugi odgovori su bili pogrešni."

Wyoh reče mnogo trezvenije: "Što se događa u sedam godina?" "Odgovor - sedam godina od danas sam dosegao pretpostavljajući trenutnu situaciju bez promjena u politici Uprave, a sve velike varijable ekstrapolirane su iz iskustava implicitnih njihovu prošlom ponašanju - konzervativni odgovor od najveće vjerojatnosti na bazi dostupnih podataka. Dvije tisuće osamdeset i druga je godina u kojoj očekujem nemire zbog hrane. Kanibalizam se ne bi trebao pojaviti još najmanje dvije godine otada." "'Kanibalizam'!" Okrenula se i zarinula glavu u Profesorova prsa. On ju je potapšao i nježno rekao: "Žao mi je, Wyoh. Ljudi ne shvaćaju kako je važna ekologija. No ovo čak i mene šokira. Ja znam da nam voda otječe ... no nisam ni sanjao kakoće brzo nestati." Ona se ispravila. Lice joj je bilo mirno. "U redu, Profesore, bila sam u krivu. Mora biti embarga i svega što on uključuje. Hajdemo na posao. Saznajmo od Mikea kakvi su nam izgledi. Sada mu vjerujete, zar ne?" "Da, draga damo, vjerujem. Moramo ga imati na našoj strani. I, Manuele?" Trebalo je vremena da impresioniramo Mikea svojom ozbiljnošću, da shvati da bi nas "šale" mogle ubiti (i to stroj koji ne poznaje ljudsku smrt) i da se osiguramo da on može i hoće zaštititi tajne bez obzira na to kakav program za učitavanje se koristi - čak i naš signal ako ne dolazi od nas. Mikea je uvrijed lo što sam mogao posumnjati u njega, no stvari su bile previše ozbiljne da s riskira. Tada nam je trebalo dva sata da programiramo, reprogramiramo i izmijenimo pretpostavke i istražimo sporedna pitanja prije no što se svi mi Mike, Profesor, Wyoh i ja sam nismo bili uvjerili da smo definirali stvar, kakve izglede ima revolucija - za ovu revoluciju koju mi vodimo uspjeh s traži prije "Dana nemira zbog hrane", protiv Uprave i to golim rukama i protiv moći cijele Terre, svih jedanaest milijardi koje nas žele potući i nametnuti svoju volju, a sve bez trikova, uz izvjesnost izdaje i gluposti i malodušnosti i činjenicu da nitko od nas nije genije niti je važan u Lunarnim javnim poslovima. Profesor je provjerio zna li Mike povijest, psihologiju, ekonomiku i što ti ja sve ne znam. Pred kraj, Mike je isticao puno više varijabli od Profa. Napokon smo se složili da je programiranje završeno - ili da se nismo mogli sjetiti nijednog drugog važnog čimbenika. Mike je tada rekao: "Ovo je neodređen problem. Kako da ga riješim? Pesimistično? Ili optimistično? Lancem vjerojatnosti izraženih u krivulji, ili nekoliko krivulja? Profesore, prijatelju moj?" "Manuele?" Ja sam rekao: "Mike, kada bacim kocku, postoji jedna šansa napram šest da će se okrenuti jedinica. Ne tražim od krupjea da ju zaljulja, niti ju odmjerim, niti se brinem da će ju netko otpuhati. Ne daj nam sretne odgovore niti pesimistične. Ne pokazuj nam krivulje! Samo reci jednu rečenicu: Kakv su šanse? Izjednačene? Jedan naprama tisuću? Nema šanse? Reci nešto." "Da, Manuele Garcia O'Kelly, moj prvi muški prijatelju." Trinaest i pol minuta nije bilo nikakva zvuka. Wyoh je grizla nokte. Mikeu nikada nije trebalo tako dugo. Morao je konzultirati svaku knjigu koji je ikada čitao i istrošene rubove slučajnih brojeva. Počeo sam vjerovati da si preopteretio ili da je nešto pregorio ili da je otišao u kibemetski slom koji zahtijeva kompjutorski ekvivalent lobotomiji da se zaustave oscilacije. Napokon je progovorio. "Manuele, moj prijatelju, užasno mi je žao!" "U čemu je problem, Mike?" "Pokušavao sam i pokušavao, provjeravao i provjeravao. Samo je jedna šansa naprama sedam za pobjedu!" 7. Ja gledam u Wyoh, ona gleda u mene, smijemo se. Ja skačem i vičem: "Hura!" Wyoh počinje plakati, grli Profa, ljubi ga.

Mike je rekao pjevno: "Ne razumijem. Izgledi su sedam na jedan protiv nas, a ne za nas." Wyoh je prestala sliniti Profesora i rekla: "Jeste li čuli? Mike je rekao 'nas'. Uključio je sebe." "Naravno. Mike, frajere stari, razumijemo mi. No jesi li ikada upoznao Lunija koji bi se odbio okladiti kada bi se našao pred masnom šansom kao što je jedan naprama sedam?" "Ja sam upoznao samo vas troje. Nedovoljno podataka za krivulju." "Pa... mi smo Luniji. Luniji se klade. K vragu, moramo tako! Deportirali su nas ovamo gore i kladili se da nećemo ostati živi. Prevarili smo ih jednom. Ponovnoćemo ih prevariti! Gdje je tvoja torbica? Nađi crveni šešir. Stavi ga na Mikea. Poljubi ga. Hajd'mo popiti piće. Jedno i za Mikea. Želiš li popiti, Mike?" "Volio bih da mogu popiti piće," čeznutljivo je odgovorio Mike, "jer sam se pitao o subjektivnom učinku etanola na ljudski živčani sustav - pretpostavljam da mora biti sličan lagano povećanom strujnom naponu. No, budući da ne mogu, molim te popij jedno za mene." "Program prihvaćen. Pokrenut. Wyoh, gdje je šešir?" Telefon je bio u ravnini sa zidom, poravnat sa stijenom - nije se mogao objesiti šešir. Tako smo ga položili na policu za pisanje, nazdravili Mikeu i nazvali ga "drugom", a on je umalo zaplakao. Glas mu je promukao. Tada je Wyoh posudila Kapu slobode i postavila ju na mene i poljubila me u konspiraciju, ovaj put službeno, i to tako potpuno da bi se moja najstarija žena onesvijestila da je vidjela - tada je uzela šešir i stavila ga na Profesora i počastila ga na isti način tako da mi je bilo drago što je Mike izvijestio da mu je sa srcem sve u redu. Tada ga je stavila na svoju glavu i otišla do telefona, i nagnula se tako da su joj usta bila blizu mikrofona, pa zvučno cmoknula. "Ovo je za tebe Mike dragi druže. Je li Michelle tamo?" Goni me ako nije odgovorio sopranom: "Ovdje sam, draga i tak' sam veseliška!" Tako je Michelle dobila poljubac, a ja sam morao objasniti Profesoru tko je "Michelle" i upoznati ga s njom. On je bio formalan, uvlačio je zrak i fićukao i pljeskao rukama - ponekad pomislim da Profu nisu sve na broju. Wyoh je natočila još votke. Profesor uzme njezinu, naše pomiješa s kavom, njezinu s čajem, a med stavi u sve. "Proglasili smo Revoluciju," rekao je čvrsto, "sada ju izvršavamo. Bistrih glava. Manuele, ti si izabrani predsjedavajući. Da započnemo?" "Mike je predsjedavajući", rekao sam. "Očigledno. I tajnik. Mi nikada nećemo ništa zapisivati - to je prvo pravilo sigurnosti. S Mikeom nema ni potrebe. Hajde da raspravimo o tome i vidimo načemu smo. Ja sam novi u ovome poslu." "I," rekao je Prof, "još smo na temi sigurnosti, tajna o Mikeu bi trebala biti ograničena na ovu izvršnu ćeliju, to je plod jednoglasnog dogovora - svih nas troje - ispravak, svih četvero." "Kakva tajna?" upitala je Wyoh. "Mike se složio da će čuvati naše tajne. On je sigurniji od nas, ne može mu se isprati mozak. Može li, Mike, dragi?" "Meni se može isprati mozak", priznao je Mike, "dovoljnom voltažom. Ili tako da me se razlupa, ili ubaci u kiseline, ili pozitivnom entropijom drugim sredstvima - ta mi je ideja uznemiravajuća. No, ako pod 'pranjem mozga' misliš da li mogu biti prisiljen na izdaju naših tajni, odgovor je nemodificirano negativan." Rekao sam: "Wye, Prof misli na tajnu o Mikeu samome. Mike, stari kompa, ti si naše tajno oružje - to znaš, zar ne?" Odgovorio je samosvjesno: "Bilo je neophodno uzeti to u obzir kada sam izračunavao izglede." "Kakve su šanse bez tebe, druže? Loše?" "Nisu dobre. Nisu istog reda." "Ne želimo te pritiskati. No tajno oružje mora biti tajno. Mike, sumnja li i još tko da si ti živ?" "Jesam li ja živ?" Glas mu je zvučao tragično usamljeno.

"O, nemojmo raspravljati o semantici. Jesi, živ si!" "Nisam bio siguran. Dobro je biti živ. Ne, Mannie, moj prvi prijatelju, samo vas troje zna. Tri moja prijatelja." "Tako mora biti ako želimo da se oklada isplati. U redu? Nikada nemoj pričati ni s kim drugim osim nas troje." "No mi ćemo često razgovarati s tobom!" ubaci se Wyoh. "Ne samo da je u redu", reče Mike nenamješteno, "već je i potrebno. To je bio jedan od čimbenika u izračunavanju izgleda." "Eto, to smo riješili", rekao sam. "Oni imaju sve drugo, a mi imamo Mikea. Neka bude tako. Reci Mike, upravo mi je na pamet pala strašna misao. Borimo se protiv Terre?" "Mi ćemo se boriti protiv Terre ... osim ako ne izgubimo prije tog vremena." "Uh, riješi ovo. Ima li još koji kompjutor koji je pametan kao ti? Ima li budnih?" Oklijevao je. "Ne znam, Man." "Nema podataka?" "Nedovoljni podaci. Tražio sam oba faktora ne samo u tehničkim žurnalima nego i svugdje drugdje. Na tržištu ne postoje računala s mojim trenutnim kapacitetom ... no neki model kao ja mogao bi se unaprijediti kao što sam i ja bio. Također, eksperimentalno računalo velikog kapaciteta bi moglo biti tajno i ostati neprijavljeno u literaturi." "Hm ... morat ćemo prihvatiti tu mogućnost." "Da, Man." "Ne postoji nijedan kompjutor pametan kao Mike!" prezrivo je rekla Wyoh. "Mannie, ne budi lud." "Wyoh, Man nije bio lud. Man, vidio sam jedan uznemirujući izvještaj. Postoje tvrdnje da su načinjeni pokušaji na Sveučilištu Peiping da se računala kombiniraju s ljudskim mozgovima kako bi se postigao ogromni kapacitet. Računalni kiborg." "Kažu li kako?" "Izvještaj je ne-tehnički." "Dobro ... ne brini se o onome što ne može pomoći. Je li tako, Prof?" "Ispravno, Manuel. Revolucionar mora misliti bezbrižno ili pritisak postane neizdrživ." "Ništa ja od toga ne vjerujem", rekla je Wyoh. "Mi imamo Mikea, i mi ćemo pobijediti! Mike dragi, kažeš da ćemo se boriti protiv Terre - a Mannie kaže da tu bitku ne možemo dobiti. Ti imaš neku ideju kako pobijediti ili nam ne bi dao čak ni onu jednu šansu naprama sedam. Očemu se radi?" "Gađat ćemo ih kamenjem", odgovori Mike. "Nije smiješno", rekao sam mu. "Wyoh, ne prizivaj probleme. Još nismo riješili ni kako da odemo iz ove rupe, a da nas ne ščepaju. Mike, Prof kaže da je devet čuvara sinoć ubijeno, a Wyoh kaže da tjelohranitelja sve skupa ima dvadeset i sedam. Ostalo je osamnaest. Znaš li je li to istina, znaš li gdje su i i što namjeravaju? Ne možemo započeti revoluciju ako ne izađemo van." I Prof se ubacio. "To je privremena potreba, Manuel. S njom se možemo nositi. Ono što je Wyoming spomenula je ključno i o tome treba raspraviti. I to j svakodnevno sve dok se ne riješi. Zanima me što Mike misli." "U redu, u redu - no hoćeš li, molim te, čekati dok mi Mike ne odgovori?" "Oprosti, gospodine." "Mike?" "Mike?" "Man, službeni broj Upraviteljevih tjelohranitelja je dvadeset i sedam. Ako su devetorica ubijena, službeni broj je sada osamnaest." "Stalno govoriš 'službeni broj'. Zašto?" "Imam nekompletne podatke koji bi mogli biti važni. Dopusti da ih iznesem prije nego izvučem čak i pokusne zaključke. Službeno se Ured časnika za sigurnost osim službenika sastoji samo od tjelohranitelja. No baratam platnim spiskovima Sjedišta Uprave i dvadeset i sedam nije broj osoba koje je isplatio Odjel za sigurnost." Profesor je kimnuo. "Kompanijske uhode."

"Čekaj, Prof. Tko su ti drugi ljudi?" Mike je odgovorio: "To su samo računi, Man. Pretpostavljam da se imena na koja se odnose nalaze na mjestu skladištenja podataka šefa Sigurnosti."; "Čekaj, Mike. Šef Sigurnosti Alvarez koristi tvoje datoteke?" "Pretpostavljam da je to točno budući da je njegovo mjesto skladištenja podataka pod zaključanim signalom za učitavanje." Rekao sam: "Prokletstvo", i dodao: "Prof, zar to nije krasno? On koristi Mikea začuvanje zapisa. Mike zna gdje su, a ne može ih dotaći!" "Zašto ne, Manuel?" Pokušao sam objasniti Profu i Wyoh kakve sve vrste memorija ima thinkum - permanentne memorije koje se ne mogu izbrisati jer su uzorci sama logika, tako misli; kratkotrajne memorije koje se koriste za trenutne programe i tada se brišu poput sjećanja koja ti govore jesi li popio kavu s medom; privremene memorije koje čuvaju onoliko koliko je potrebno - milisekundama, danima, godinama - ali se mogu obrisati kada više nisu potrebne; trajno uskladištene podatke poput ljudskog obrazovanja - no naučene savršeno i nikada ne zaboravljene - iako se mogu kondenzirati, presložiti, relocirati i editirati - i posljednje, ali ne i konačno, duge liste specijalnih memorija koje sežu od memorandumskih datoteka do vrlo složenih specijalnih programa, a svaka je lokacija povezana zasebnim signalom učitavanja i, bila zaključana ili ne, ima beskonačan broj mogućih signala za otključavanje: sekvencijskih, paralelnih, temporalnih, situacijskih i drugih. Nemojte laiku objašnjavati kompjutore. Jednostavnije je djevici objasniti seks. Wyoh nije mogla shvatiti zašto Mike ne bi, kada je već znao gdje Alvarez drži zapise, jednostavno ujezdio i uzeo. Odustajem. "Mike, možeš li ti objasniti?" "Pokušat ću, Man. Wyoh, nema načina da ja učitam zaključane podatke osim izvanjskim programiranjem. Ne mogu programirati sam sebe za takvo učitavanje. To moja logička struktura ne dozvoljava. Moram primiti signal kao vanjski unos." "Pa, tako ti Boha, kakav je to dragocjeni signal?" "To je", rekao je Mike jednostavno, "'Posebna datoteka Zebra'" - i staočekati. "Mike!" rekao sam. "Otključaj Posebnu datoteku Zebra." On je to učinio, i stvari su počele izlaziti van. Morao sam uvjeriti Wyoh da Mike nije bio tvrdoglav. Nije - gotovo da nas je preklinjao da ga poškakljamo na tom mjestu. Sigurno, znao je signal. Morao je to. No, morao je doći izvana. Tako je sagrađen. "Mike, podsjeti me da provjerim s tobom sve signale za posebne svrhe. Možda udarimo na druga mjesta." "Tako sam i pretpostavljao, Man." "U redu, na to ćemo se vratiti kasnije. A sada se povuci i polako prijeđi preko ovoga i - Mike, kada si pročitao, ponovno spremi bez brisanja pod Dan Bastilje i označi ga kao 'Cink datoteku'. U redu?" "Programirano i pokrenuto." "Učini to i sa svim novim što postavi ovdje." Prva je nagrada bila lista imena po kunićnjacima, nekih dvije stotine. Svako je bilo zaključano kodom koji je Mike identificirao s onim blanko plaćenim računima. Mike je čitao listu Hong Kong Lune, i taman je bio počeo kada je Wyoh pfodahtala: "Stani, Mike! Moram ovo zapisati!" Ja sam rekao: "Hej! Nema zapisivanja! Čemu tol'ka frka?" "Ta žena, Sylvia Chiang, je drugarica tajnica tamo kod mene! Ali - ali to znači da Upravitelj drži cijelu našu organizaciju!" "Ne, draga Wyoming," ispravio ju je Prof, "To znači da mi držimo njegovu organizaciju." "Ali -"