Robert Heinlein - Luna je okrutna ljubavnica

(Znate li što je banka koristila umjesto računala? Dvjesto službenika koji su radili na računaljkama. Računaljke? Znate, štapići s kuglicama, najstarije digitalno računalo koje datira takoo daleko u prapovijest da nitko ne zna tko ga je izumio. Rusi, Kinezi i Japanci su ih uvijek koristili, čak i današnje male trgovine.) Pokušaj prepravljanja laserskih bušilica u oružje za obranu od napada iz svemira bilo je lakše, ali manje izravno. Morali smo ih ostaviti na originalnim ležajevima. Nije bilo niti vremena, niti čelika, niti metalurških majstora da počnemo iz početka. Zato smo se koncentrirali na poboljšanje nišanskih sprava. Dali smo se u potragu za teleskopima. Bili su rijetkost - koji robijaš nosi špijunku kad ga deportiraju? A kakvo je tržište da se stvore zalihe? Prerađivani su instrumenti za nadgledanje i kacige s dalekozorima, te optički instrumenti konfiscirani u terranskim labosima. No uspjeli smo opremiti bušilice s niskonaponskim širokokutnim nišanima za nadzor i visokonaponskim teleskopima za fino ugađanje, te zupčanicima za pomicanje i slušalicama tako da im je Mike mogao reći gdje da upere. Četiri bušilice bile su opremljene samosinhronizirajućim pogonima tako da ih je sam Mike mogao kontrolirati. Popalili smo to u Richardsonu. Astronomi su ih koristili za Bausch kamere i Schmidt sisteme za mapiranje neba. No velik su problem bili ljudi. Nije bilo zbog novca, nastavili smo povećavati nadnice. Ne, bušač voli raditi, inače ne bi bio u tom poslu. Stajati u pripravnosti dan za danom, čekati na uzbunu koja uvijek ispadne samo još jedna vježba - dovodilo ih je do ludila. Odustajali su. Jednog dana u rujnu potegnuo sam uzbunu i dobio samo posade sedam bušilica. Razgovarao sam te noći o tome s Wyoh i Sidris. Sljedećeg dana Wyoh je željela znati bismo li Prof i ja odobrili veće novčane troškove. Oformili su nešto što je Wyoh nazvala "Lizistrata trupe". Nisam se nikada raspitivao o dužnostima ili troškovima, jer sljedeći put kada sam proveo inspekciju na promatračnici našao sam tri djevojke, a bušača nije nedostajalo. Djevojke su bile u odorama Druge topničke obrambene kao i muškarci (bušači se do tada nisu previše brinuli za odoru), a jedna je djevojka nosila naredničke oznake i značku satnika. Ta je inspekcija bila vrlo kratka. Većina djevojaka nema mišiće za bušača, a sumnjao sam da se ta djevojka mogla nositi dovoljno dobro da opravda tu značku. No pravi topnički satnik bio je na dužnosti, nije bilo nikakve štete u tome što su se djevojke učile upravljati laserima, a moral je očigledno bio visok. Više se nisam o tome brinuo. Prof je podcijenio svoj novi Kongres. Siguran sam da nikada nije želio ništa osim tijela koje će potvrđivati ono što smo mi radili i učiniti to tako "glasom naroda". No činjenica da ti novi kongresmeni nisu bili cendravci rezultirala je time da sučinili više nego štoj e Prof mislio. Osobito Komitet za trajno ustrojstvo, rezolucije i strukturu vlade. Stvari su nam izmakle iz ruku zato što smo svi pokušavali previše raditi. Na čelu Kongresa trajno su bili Prof, Finn Nielsen i Wyoh. Prof se pojavljivao jedino kada im je želio nešto reći. Provodio je vrijeme s Mikeom na planovima i analizama (izgledi su se povećali tijekom rujna '76. na jedan naprama pet), sa Stuom i Sheenie Sheehanom na propagandi i kontroliranju službenih vijesti za Zemlju te vrlo drugačijih "vijesti" koje su išle preko "tajnog" radiji i preslagivanju novosti koje su stizale sa Zemlje. Osim toga, imao je prste i svemu. Ja sam mu podnosio izvješće jedanput na dan, a svi ministri, i pravi lažni, činili su isto. Držao sam Finna Nielsena zaposlenim. On je bio moj "Zapovjednik Oružanih snaga". Imao je nadgledati pješadiju s laserskim pištoljima - bilo je šest ljudi sa zarobljenim oružjem onoga dana kad smo ščepali Upravitelja, a sada osam stotina raspršenih po cijeloj Luni naoružanih kongvillskim kopijama. Osim toga, Wyohina organizacija, Stiljagi zračne snage, Stiljagi pioniri, Dame iz Hada, Ilegalci (koji su držani radi morala i promijenili ime u Pirati Petra Pana), i Lizistrata trupe - sve ove napola vojne grupe vršile su prijavke Finnu preko Wyoh. Prebacio sam to na njega. Ja sam imao drugih problema, poput pokušavanja da budem mehaničar za računala kao i "državnik" kada je posao poput instaliranja tog računala na novi katapult trebao biti učinjen.

Osim toga, ja nisam vođa, a Finn ima talenta za to. Prebacio sam takođe Prvu i Drugu topničku obrambenu pod njegovo zapovjedništvo. No prvo san odlučio da te dvije jedinice kostura budu "brigada" i postavio suca Brodyja za "brigadira". Brody je o vojnim stvarima znao koliko i ja - ništa - no bio je nadaleko poznat, vrlo poštovan, imao je neograničeno puno strpljenja - i bio je bušač prije no što je izgubio nogu. Finn nije bio bušač pa nije mogao bit postavljen izravno nad njih. Ne bi ga slušali. Razmišljao sam da uključin svog ko-supruga Grega, no Greg je bio potreban kod katapulta na Mare Undarum. Bio je jedini mehaničar koji je pratio sve faze izgradnje. Wyoh je pomagala Profu, pomagala Stuu, vodila vlastite organizacije, putovala do Mare Undaruma - i imala malo vremena za predsjedanje Kongresom. Zadatak je pao na predsjedavajućeg seniorskog komiteta, Wolfa Korsakova ... koji je bio zauzetiji nego bilo tko od nas. LuNoHoCo je vodila sve što je nekad vodila Uprava, a i mnogo novih stvari. Wolfov komitet bio je dobar. Prof je trebao paziti na njega. Wolf je učinio da njegov šef, Moshai Baum, bude izabran za dopredsjedavajućeg i imao je sve u svemu ozbiljnost da njegov komitet odredi što bi trajna vlada trebala biti. Tada je Wolf okrenuo tome leđa. Ti vrijedni momčići su se podijelili i učinili to - u knjižnici Carnegie proučavali su oblike vlada, održavali sastanke potkomiteta, tri iličetiri čovjeka istodobno (sasvim dovoljno da zabrine Profa da je znao) - a kad se Kongres održao početkom rujna da ratificira neka imenovanja i izabere još neovisnih kongresmena, umjesto da zaključe, drug Baum je preuzeo čekić i napravili su privremeni prekid. Ponovno su se sastali i sebe pretvorili u komitet nacionalnog jedinstva i donijeli rezoluciju. Sljedeće smo čuli da je cijeli Kongres Ustavotvorna konferencija podijeljena u radne skupine koju vode ti potkomiteti. Mislim da je Prof bio šokiran. No nije mogao vratiti stvari unazad. Sve je učinjeno ispravno, po pravilima koja je on sam napisao. No, dočekao se na noge, otišao u Novilen (gdje se Kongres sastajao - bliže centru) i govorio im uz uobičajenu blagonaklonost i jednostavno im ubacio bubu u uho glede onoga što su učinili, radije nego da im izravno kaže da su u krivu. Nakon što im je ljupko zahvalio počeo je komadati prvotne nacrte: "Drugovi članovi, poput vatre i fuzije, vlada je dobar sluga a zao gospodar. Vi sada imate slobodu - ukoliko je možete održavati. No zapamtite da možete izgubiti tu slobodu brže sami od sebe nego od drugog tiranina. Krećite se sporo, oklijevajte, razmatrajte posljedice svake riječi. Ja ne bih bio nesretan da se ova konferencija sastajala deset godina prije izvješća - no bio bih preplašen da vam je trebalo manje od godine. Ne vjerujte očiglednom, sumnjajte u tradicionalno ... jer u prošlosti čovječanstvo nije dobro prolazilo kada si je dozvoljavalo da ga država uzjaše. Na primjer, primijetio sam u jednom vašem nacrtu prijedlog da se oformi komisija koja će podijeliti Lunu na izborne okruge koji će se s vremena na vrijeme preraspodjeliivati s obzirom na mijenjanje populacije. To je tradicionalni put i prema tome treba u njega sumnjati, treba ga smatrati krivim dok se ne dokaže njegova nevinost. Možda smatrate da je ovo jedini put. Mogu li vam predložiti druge? Čovjeku je sigurno najvažnije gdje živi. Izborne jedinice mogu se oformiti tako da se ljude podijeli po zanimanju ... ili po starosti... ili čak po abecedi. Ili ne moraju niti biti podijeljeni, svi biraju svakoga - i nemojte prigovarati da bi po ovome bilo nemoguće za čovjeka koji nije široko poznat po cijeloj Luni da bude izabran. To bi mogla biti najbolja moguća stvar za Lunu. Možda biste htjeli čak razmotriti postavljanje kandidata koji su dobili najmanji broj glasova. Nepopularni ljudi možda bi bili baš vrsta koja bi vas spasila od nove tiranije. Nemojte odbaciti tu pomisao samo zato što zvuči besmisleno - razmislite o tome! U prošlosti popularnost izabranih vlada nije bila ništa veća, a često je bila daleko manja od popularnosti tiranija. No ako ispadne da je vaša namjera bila predstavnička vlada, još uvijek može biti načina da se to postigne na bolji način nego što su teritorijalni izborni okruzi. Na primjer, svatko od vas predstavlja oko deset tisuća ljudskih bića, možda sedam tisuća u glasačkoj dobi, a

neki su od vas izabrani mršavom većinom. Pretpostavimo da se umjesto izborima, čovjek kvalificira za ured peticijom koju potpiše četiri tisuće građana. On bi tada te četiri tisuće potvrdno predstavljao, bez nezadovoljne manjine, jer ono što bi bilo manjina u teritorijalnom ustrojstvu, ovdje bi bilo slobodno započeti druge peticije ili im se priključiti. Svi bi tada imali za predstavnika čovjeka po vlastitom izboru. Ili čovjek s osam tisuća ljudi koji ga podupiru mogao imati dva glasa u ovom tijelu. Teškoće, prigovore, praktične stvari treba razraditi - mnoge treba! Svi biste to mogli učiniti... i tako izbjeći kroničnu bolest predstavničke vlasti, nezadovoljnu manjinu koja osjeća - i to s pravom! - da joj je oduzeto pravo glasa. No što god da učinite, ne dozvolite da vas prošlost sputava! Primijetio sam jedan prijedlog da se ovaj Kongres pretvori u dvodomno tijelo! Izvrsno - što je više zapreka za donošenje zakona, to bolje. No, umjesto da pratite tradiciju, predlažem jedan dom onih koji će donositi zakone, a drugi čija je jedina dužnost opozivati zakone. Neka zakonodavci donose zakon dvotrećinskom većinom ... a opozivači neka budu u mogućnosti pobiti bilo koji zakon jednotrećinskom manjinom. Besmisleno? Razmislite malo. Ako je prijedlog tako jadan da ne može sakupiti dvije trećine vaših glasova, nije li vjerojatno da će to biti loš zakon? A ako se zakon ne sviđa jednoj trećini, nije li vjerojatno da će vam biti bolje bez njega? No dok pišete svoj ustav, dozvolite mi da vam pažnju usmjerim na fantastične vrline negacije! Naglasite negacije! Neka vaš dokument bude okov stvarima koje su vladi zabranjene. Bez vojne obveze ... nikakvo miješanje u slobodu tiska ili govora, ili putovanja, ili okupljanja ... nema nedobrovoljnih poreza. Drugovi, ukoliko ćete potrošiti pet godina u studiranju povijesti umišljajući o stalno novim stvarima za koje vaša vlada treba obećati da ih nikada neće činiti, i tada dopustiti da vaš ustav ne bude ništa drugo nego te negacije, ja se ne bih bojao ishoda. Ono čega se ja bojim su afirmativni akti trezvenih i dobronamjernih ljudi koji jamče vladi moći da učini nešto za što se čini da treba činiti. Moli vas, sjetite se uvijek da je Lunarna uprava stvorena za najplemenitiju svrhu istih takvih trezvenih i dobronamjernih ljudi koje je narod izabrao. I s tom mišlju ostavljam vas vašem poslu. Hvala vam." "Pane Predsjedniče! Pitanje informacije radi! Rekli ste 'bez nedobrovoljnih poreza' - kako onda očekujte da će se plaćati stvari? Brantnos!" "Moj bože, gospodine, to je vaš problem. Ja se mogu sjetiti nekoliko načina. Dobrovoljni prihodi kako se uzdržavaju crkve ... lutrije koje sponzorira vlada koje nitko ne mora igrati... ili biste možda vi, kongresmeni, trebali iz svojih kesa platiti sve što treba. To bi bio jedan od načina da se vlada zadrži na svojim nezamjenjivim ulogama ma kakve one mogle biti. Ukoliko uistinu takve postoje. Ja bih bio zadovoljan da Zlatno pravilo bude jedini zakon. Ne vidim potrebu ni za kojim drugim, niti bilo koju metodu njegovog provođenja. No ukoliko vi uistinu vjerujete da vaši bližnji moraju za vlastito dobro imati zakone, zašto ne bi vi platili za njih? Drugovi, preklinjem vas - ne pribjegavajte prisilnom oporezivanju. Nema veće tiranije nego prisiljavati čovjeka da plaća za nešto što on ne želi, jednostavno stoga što vi mislite da će to biti dobro za njega." Prof se naklonio i otišao. Stu i ja smo ga pratili. Jednom sam ga podbo u kapsuli koja je inače bila prazna. "Prof, vrlo mi se svidjelo ono što si rekao ... no glede poreza, ne govoriš li jednu stvar, a radiš drugu? Što misliš, tko će platiti sve ove naše troškove?" Dugo je šutio, a zatim rekao: "Manuele, moja je jedina ambicija dočekati dan kada ću se moći prestati pretvarati da sam predsjednik." "To nije odgovor!" "Dotakao si se dileme svih vlada - i razloga zbog kojeg sam ja anarhist. Moć naplaćivanja poreza, kada se jednom prizna, nema granica. Drži dok ne uništi. Nisam se šalio kada sam im rekao da uzmu iz svojih kesa. Možda ne bude moguće izaći na kraj s vladom - ponekad mislim da je vlada bolest koju ljudi ne mogu izbjeći. No moguće ju je držati malenom, gladnom i nenapadnom - a možeš li smisliti bolji način nego da se traži od samih članova vlade da plaćaju troškove vlastitog antidruštvenog hobija?"

"Ipak ne kažeš kako da platimo ovo što sad činimo." "'Kako, Manuele? Ti znaš kako mi točinimo. Krademo. Ja se s time niti ponosim niti se toga sramim. To su sredstva koja imamo. Ako ikada shvate, možda nas eliminiraju - i s time sam se spreman suočiti. Kradući barem nismo stvorili lopovski presedan za oporezivanje." "Prof, mrzim što ovo moram reći -" "Pa zašto onda govoriti?" "Zato, k vragu, što sam duboko u ovome kao i ti... i želim vidjeti da se taj novac vrati! Mrzim to reći, no ono što si sad rekao zvuči kao licemjerje." On se nasmijao. "Dragi Manuele! Zar su ti trebale sve ove godine da zaključiš da sam ja licemjer?" "Znači, priznaješ?" "Ne. No, ako će ti biti bolje da smatraš da sam licemjer, slobodan si uzeti me za žrtveno janje. No ja nisam licemjer prema samome sebi jer sam bio svjestan onoga dana kada smo proglasili Revoluciju da će nam trebat mnogo novca i da ćemo ga morati krasti. To me nije mučilo jer sam smatrao da je to bolje nego nemiri zbog hrane za šest godina ili kanibalizam za osam. Odlučio sam i ne žalim." Zašutio sam. Bio sam utišan, ali ne i zadovoljen. Stu je rekao: "Profesore, drago mi je da čujem da si nestrpljiv da prestaneš biti predsjednik." "Je li? Dijeliš sumnje našeg druga?" "Samo djelomično. Rođen sam bogat. Krađa me ne uzrujava kao njega No sada kada je Kongres uzeo temu ustava, kanim pronaći vremena da pohađam sjednice. Planiram te nominirati za kralja." Prof je izgledao šokiran. "Gospodine, ako budem nominiran, neću prihvatiti. Ako budem izabran, abdicirat ću." "Nemoj se žuriti. To bi mogao biti jedini način da se dođe do ustava koj želiš. I koji ja želim također, s otprilike entuzijazmom jednako mlakim kao što je i tvoj. Ti bi mogao biti proglašen kraljem i narod bi te prihvatio. Mi Luniji nismo vjenčani za republiku. Svidjelo bi im se to - ritual i nošnje, dvor i sve to." "Ne!" "Ja ano! Kada dođe vrijeme, nećeš biti u mogućnosti odbiti jer mi trebamo kralja, a ne postoji nijedan drugi kandidat koji bi bio prihvaćen. Bernardo Prvi, kralj Lune i vladar okolnoga svemira." "Stuart, molim te da prestaneš. Postaje mi zlo." "Naviknutćeš se na to. Ja sam rojalist zato što sam demokrat. Neći dopustiti da tvoje protivljenje pomrsi tu ideju išta više nego što ti dopuštaš da te krađa sprječava." Rekao sam: "Čekaj, Stu. Rekao si da si rojalist zato što si demokrat?" "Naravno. Kralj je narodu jedina zaštita protiv tiranije ... osobito protiv najgoreg od svih tirana - protiv samog sebe. Prof će biti idealan za taj posao... zato što ga ne želi. Njegova jedina mana je što je neženja bez nasljednika Okrunjeni princ. Njegovo kraljevsko veličanstvo princ Manuel de la Paz, vojvo da Luna Cityja, admiral-general Oružanih snaga i zaštitnik slabih." Zurio sam u njega. Tada sam prekrio lice rukama. "Oh, Bohe."

Knjiga tri : "Tanstaafl!" 23. U ponedjeljak, 12. listopada 2076. oko devetnaest sati, ja sam se vraćao kući nakon dana teških gluposti u našim uredima u Rafflesu. Delegacija farmera željela se susresti s Profom, a pozvali su mene budući da je Prof bio u Hong Kong Luni. Bio sam grub prema njima. Prošla su dva mjeseca embarga i SN nam nijednom nisu učinili uslugu i bili dovoljno opaki. Većinom su nas ignorirali, nisu odgovarali na naše upite - pretpostavljam da bi, da su to činili, to značilo da nas priznaju. Stu, Sheenie i Prof bili su odlučni u krivotvorenju vijesti koje su stizale sa Zemlje kako bi održali ratoborni duh. U početku su svi držali svoja p-odijela nadohvat ruke. Nosili su ih, s kacigama pod rukama, idući hodnicima na posao i s njega. No to je prestalo kako su dani prolazili i činilo se da nema nikakve opasnosti - p-odijela su smetnja kada ih ne trebaš, tako su glomazna. Ubrzo su točionice počele isticati znakove: ZABRANJEN ULAZAK S P-ODIJELIMA! Ako Luni ne može svratiti na pola litre na putu kući zbog p-odijela, ostavitće ga kod kuće ili na stanici ili već tamo gdje ga najviše treba. Moj bože, i sam sam zanemarivao stvari toga dana - dobio sam taj poziv da odem u ured i bio sam na pola puta do tamo kad sam se sjetio. Taman sam došao do ustave za ublažavanje broj trinaest kada sam čuo i osjetio zvuk koji Lunija plaši više nego bilo što drugo - puf! u daljini praćen propuhom. Ušao sam gotovo bez ikakve gnjavaže, izjednačio tlakove i prošao, a zatim ju zaklopio za sobom i potrčao prema našoj kućnoj ustavi vičući putem: "P-odijela, svi! Dovedite momke iz tunela i zatvorite sva zračna vrata!" Mama i Mila bile su jedine odrasle osobe na vidiku. Obje su izgledale preplašeno. Bacile su se bez riječi na posao. Upao sam u radionicu, zgrabio p-odijelo. "Mike! Odgovori!" "Ovdje sam, Man", rekao je mirno. "Čuo sam eksploziju od pada pritiska. Kakva je situacija?" "To je nivo tri, L-City. Pista kod Cijevne stanice Zapad, sada je djelomično pod kontrolom. Šest brodova je sletjelo, L-City je napadnut -" "Što?" "Dopusti mi da završim, Man. Šest transportera je sletjelo, L-City napada pješadija, čini se i Hong Kong. Telefonske linije su prekinute kod releja Bee Eli. Napadnut je Johnson City. Zatvorio sam oklopna vrata između J-Cityja i podkompleksa Sjedišta. Ne mogu vidjeti Novilen, no slika na radari pokazuje da je napadnut. Također i Churchill i Tycho Donji. Jedan je brod i visokom elipsoidu nada mnom, diže se, čini se da je zapovjednički brod. Nem drugih tragova na radaru." "Šest brodova - gdje si, do vraga, TI bio?" Odgovorio je tako mirno da sam se smirio. "Pristup s mračne strane Man. Tamo sam slijep. Došli su u niskom letu skidajući vrhove. Jedva sam vidio odsijecanje Luna Cityja. Brod kod J-Cityja je jedini koji mogu vidjeti. Druga slijetanja zaključujem prema balistici koju pokazuju tragovi na radaru.Čuo sam proboj kod Cijevi Zapad u L-Cityju i mogu čuti sada borbu u Novilenu. Ostatak zaključujem, vjerojatnost je iznad devet devet. Odmah sam pozvao tebe i Profesora." Došao sam do daha. "Operacija Tvrda stijena. Pripremi se na izvršenje." "Program je spreman. Man, nisam bio u mogućnosti doći do tebe, koristio sam tvoj glas. Da pustim?" Čuo sam "sebe" kako govorim nadzornim časnicima kod glave starog katapulta da objave uzbunu za "Tvrdu stijenu" - prvi teret na lansiranje, svi ostali na remene, sve postaviti, ali ne lansirati dok ja to osobno ne naredim - tada lansirati po planu, potpuno automatski. "Ja" sam mu naredio da ponovi. "U redu", rekao sam Mikeu. "Posade topova-bušilica?

"Ponovno tvoj glas. Posade su bile kod topova, a zatim su poslane na promatračnice. Onaj komandni brod neće doseći aposelenion još tri sata, četiri cijelih sedam minuta. Neće biti meta još više od pet sati." "Mogao bi napraviti manevar. Ili ispaliti projektile." "Uspori, Man. Ja vidim čak i projektil minutama ranije. Vani je puni svijetli lunar - koliko ljudi da uzmem? Nepotrebno." "Uh ... žao mi je. Bolje daj da razgovaram s Gregom." "Pusti snimak -" Čuo sam "svoj" glas kako razgovara s mojim ko-suprugom kod Mare Undarum. "Ja" sam zvučao napeto, ali smireno. Mike mu je opisao situaciju, rekao mu da pripremi operaciju Praćka malog Davida, i da ih ostavi pripremnom za potpuno automatski nastavak. "Ja" sam ga uvjeravao da će glavno računalo biti u pripravnosti i da će promjena biti učinjena automatski ukoliko komunikacije budu prekinute. "Ja" sam mu također rekao da mora preuzeti zapovjedništvo i samostalno odlučivati ukoliko se veza prekine i ne povrati nakon nekoliko sati - da sluša Zemaljski radio i sam odlučuje. Greg je to primio mirno, ponovio svoje naredbe, a zatim rekao: "Mannie, reci obitelji da ih volim." Mike je učinio da budem ponosan; odgovorio je u moje ime s mojim posramljenim gutljajem. "Učinit ću to, Greg - i gle, Grego. I ja tebe volim. Znaš to, zar ne?" "Znam to, Mannie ... izgovoritću posebnu molitvu za tebe." "Hvala, Greg." "Zbogom, Mannie. Idi, čini ono što moraš." Tako sam otišao i učinio ono što sam morao učiniti. Mike je odigrao moju ulogu jednako dobro ili čak bolje nego što bih ja to učinio. Kada Finn bude dostupan, s njime će razgovarati "Adam". Stoga sam otišao, brzo, nazvao Mamu i prenio joj Gregovu poruku ljubavi. Ona je nosila p-odijelo i oblačila je Pradidu - prvi put u nekoliko godina. Ja sam izašao van sa zatvorenom kacigom i laserskim pištoljem u ruci. Došao sam do ustave trinaest i vidio da je zatvorena s druge strane. Okno je također bilo zatvoreno, a kroz špijunku se nije moglo nikoga vidjeti. Sve u redu, po vježbi - iako je stiljagi zadužen za tu ustavu trebao biti na vidiku. Lupanje nije pomoglo. Napokon sam se vratio putem kojim sam došao i prošao kroz tunele s povrćem do našeg doma i dalje do naše privatne površinske ustave koja je vodila prema našoj solarnoj bateriji. Ustanovio sam da je špijunka na njoj zasjenjena, a trebala je kroz nju prljiti Sunčeva svjetlost - prokleti terranski brod je sletio na površinu Davisovih! Njegovi kablovi oformili su golemi tripod nada mnom. Zurio sam u njegove mlaznice. Brzo sam uzmaknuo, zastro sam obadvoja kružna vrata, a zatim i svaka vrata za pritisak dok sam se vraćao. Rekao sam Mami, a zatim sam joj rekao da postavi jednog od dječaka s laserskim pištoljem na zadnja vrata - evo, nek' uzme ovoga. Nije bilo dječaka, niti muškaraca, niti spretnih žena - Mama, Pradida i naša sitna djeca bili su sami. Ostali su se dali u potragu za nevoljom. Mimi nije htjela uzeti laserski pištolj. "Ne znam kako da ga upotrijebim, Manuele, a prekasno je da sad u čim. Ti ga zadrži. No, neće oni proći kroz Davisove tunele. Znam ja neke trikove za koje ti nikada nisi čuo." Nisam se ostao prepirati. Prepirka s Mimi je gubljenje vremena - mogla bi i znati trikove koje ja ne znam. Ostala je živa u Luna Cityju duže vremena pod težim uvjetima nego što sam ih ja ikada upoznao. Ovaj put je kod ustave trinaest bilo ljudi. Dva momka na dužnosti putila su me da prođem. Zahtijevao sam novosti. "S pritiskom je sada sve u redu", rekao je stariji. "Ovaj nivo, naposle. Borbe se vode dolje kod Nasipa. Recite mi, generale Davis, mogu li ja s vam Kod ove ustave dovoljan je i jedan." "Njet." "Želim si pribaviti zemaljskog crva!" "Ovo je tvoje mjesto, budi na njemu. Ako zemaljski crv prođe ovuda tvoj je. Nemoj ti biti njegov." Otišao sam kasom.

Kao rezultat vlastite nepažnje što nisam imao p-odijelo sa sobom, sve što sam vidio od Bitke u hodnicima bio je sam kraj - baš sam bio "ministar obrane". Uletio sam sa sjevera u Kružni hodnik s otvorenom kacigom, došao sam do prilazne ustave za dugu rampu prema Nasipu. Ustava je bila otvorena, opsovao sam i zaustavio se da je zatvorim. Prošao sam kroz nju, oprezno - vidio zašto je otvorena. Dječak koji ju je čuvao bio je mrtav. Stoga sam kretao najopreznije niz rampu i van na Nasip. S ove strane, Nasip je bio prazan, no mogao sam vidjeti prilike i čuti buku u gradu, na mjestu gdje se širi. Dvije osobe u p-odijelima koje su nosi puške odvojile su se i krenule prema meni. Spalio sam ih. Ljudi u p-odijelima su jako slični. Pretpostavio sam da su me zamijenili s nekim od svojih kolega. Niti meni oni, s te daljine, nisu izgledali drugačije od Finnovih ljudi - osim što ja na to niti jedan tren nisam ni pomislio. Nov pridošlica se ne kreće na način na koji se kreće stari frajer. Previše diže noge, stalno se koprca. Nisam se zaustavio da to analiziram, niti trena: "Zemaljski crvi! Ubij!" Vidio sam ih i opalio. Klizili su meko duž poda prije no što su shvatili što sam učinio. Zaustavio sam se i pokušao uzeti njihove puške. No, one su bile privezane za njih, a nisam mogao shvatiti kako da ih oslobodim. Možda je trebao ključ. Osim toga, to nisu bili laseri nego nešto što nisam nikad vidio - prave puške. Kasnije sam vidio da su ispaljivali male eksplozivne projektile - tada nisam imao pojma kako ih koristiti. Imali su noževe na vrhovima, od one vrste koju su zvali "bajunetima" i zato sam ih pokušao otrgnuti. Moje je oružje moglo opaliti samo deset puta punom snagom i nije imalo dodatni energetski naboj. Ti bajuneti doimali su se korisnima - jedan je bio krvav. Pretpostavljao sam da se radi o krvi Lunija. No odustao sam u nekoliko sekundi. Upotrijebio sam nož za pojasom da se uvjerim da će i ostati mrtvi i krenuo sam prema bitki. Palac mi je bio na prekidaču. Bila je to gužva, a ne bitka. Ili možda bitka uvijek bude takva, zbrka, buka i nitko zapravo ne zna što se događa. Na najširem dijelu Nasipa, preko puta Bon Marchea gdje Velika kosina ide na sjever prema dolje s nivoa tri, bilo je nekoliko stotina Lunija, muškaraca i žena, i djece koja su trebala biti doma. Manje od pola ih je bilo u p-odijelima i samo ih je nekoliko, činilo se, imalo oružje, a niz rampu su se klizali vojnici, svi naoružani. No prvo što sam opazio bila je buka, galama koja je ispunjala moju otvorenu kacigu i udarala me u uši - režanje. Ne znam kako to drugačije nazvati. Bilo je sastavljeno od svog bijesa koje ljudsko grlo može proizvesti, od vrisaka male djece do snažnih povika odraslih muškaraca. Zvučalo je kao najveća borba pasa u povijesti. Iznenada sam shvatio da i ja dajem svoj obol, da izvikujem psovke i neartikulirane urlike. Djevojka, ne veća od Hazel skočila je na ogradu kosine i plešući se kretala na nekoliko centimetara iznad ramena vojnika koji su se slijevali dolje. Bila je naoružana, činilo se, kuhinjskom satarom. Vidio sam kako maše njome i kako udara. Nije ga mogla previše povrijediti kroz p-odijelo, no pao je, a nekoliko drugih se spotaklo preko njega. Tada joj je jedan proburazio bajunetom bedro, a ona je pala unazad i nestala s vidika. Nisam u potpunosti mogao vidjeti što se događa, niti se mogu sjetiti - samo bljeskova, poput djevojke koja pada unazad. Ne znam tko je ona bila niti je li preživjela. Nisam mogao nanišaniti s mjesta gdje sam stajao. Bilo je previše glava preda mnom. No s moje lijeve strane bio je otvoren pult pred trgovinom igra čaka. Skočio sam na njega. Tako sam bio metar iznad pločnika na Nasipu i imao samčist pregled zemaljskih crva kako se spuštaju. Priljubio sam se uza zid, oprezno nanišanio u lijevu stranu prsa. Nakon neodređenog vremenskog razdoblja otkrio sam da moj laser više ne radi, pa sam prekinuo. Pretpostavljam da se nekih osam vojnika nije zbog mene vratilo kući, ali nisam brojao - a vrijeme se nije stvarno činilo beskonačnim. Iako su se svi kretali što su brže mogli, osjećao sam se kao da sam u nastavnom filmu u kojem je sve veoma usporeno. Barem jednom dok sam koristio energetski naboj neki me zemaljski crv opazio i pucao prema meni. Dogodila se eksplozija malo iznad moje glave i komadi zida trgovine udarili su mi u kacigu. Možda se to dogodilo dvaput. 267

Kada mi je ponestalo punjenja, skočio sam s pulta, uhvatio laser poput toljage i pridružio se rulji koja se kretala suprotno od smjera kretanja kosine. Sve to beskonačno vrijeme (pet minuta?) zemaljski crvi su pucali na ljude. Mogao se čuti oštri splat! i ponekad plop! koji sučinili ti mali projektili kad bi eksplodirali u mesu ili glasnije pong! ukoliko bi udarili u zid ili nešto čvrsto. Još uvijek sam pokušavao doseći podnožje kosine kada sam spazio da više ne pucaju. Bili su dolje, bili su mrtvi, svi redom - nisu se više spuštali kosinom. 24. Svuda su po Luni napadači bili mrtvi, ako ne tako brzo, onda uskoro zatim. Preko dvije tisuće mrtvih vojnika, tri puta više nego poginulih Lunija koji su ih pokušali zaustaviti i još možda isto toliko ranjenih Lunija, broj koji nikada nije izbrojen. Nije bilo nijednog zarobljenika ni u jednom kunićnjaku, iako smo čisteći imali desetak časnika i posadu sa svakog broda. Glavni razlog zbog kojeg su uglavnom nenaoružani Luniji bili u mogućnosti ubiti naoružane i izvježbane vojnike ležao je u činjenici da zemaljski crv koji je tek sletio ne može najbolje vladati samim sobom. Naša gravitacija, jedna šestina onoga na što je navikao, učini od njegovih refleksa vlastite neprijatelje. Puca previsoko iako to ne zna, nestabilan je na nogama, ne može pravilno trčati - kliže mu se. Što je još gore, oni su se vojnici morali boriti dok su se spuštali. Bilo je neophodno da uđu kroz gornje nivoe, a tada su morali stalno iznova niz kosine pokušavajući zauzeti grad. A zemaljski crvi ne znaju kako ići niz kosine. Kretanje nije ni trčanje, ni hodanje, ni letenje - više je kao kontrolirani ples dok stopala jedva da i dotiču tlo i samo održavaju ravnotežu. Trogodišnji Luni radi to bez razmišljanja, silazi u vođenom padu dok mu nožni prsti jedva dotiču tlo svakih nekoliko metara. No zemaljski crv se ponaša poput novopridošlice - nađe se kako "hoda u zraku" - napinje se, vrti, gubi kontrolu, završava na stražnjici. Nije povrijeđen, ali je razljućen. No ti su vojnici završili mrtvi. Našli su se na kosini kada smo ih dohvatili. Oni koje sam ja vidio nekako su uspjeli preživjeti spuštanje preko tri kosine. No, samo je nekoliko snajpera na vrhu prve kosine moglo učinkovito pucati. Oni na kosini morali su se boriti da ostanu uspravni, oslone se na oružje i pokušaju dosegnuti donje nivoe. Luniji im nisu dozvolili. Muškarci i žene (i mnoga djeca) su im se suprotstavili, rušili ih, ubijali ih svime i svačime, od golih ruku do njihovih vlastitih bajuneta. Nisam ja jedini imao lasersko oružje. Dvojica Finnovih ljudi pojavila su se na balkonu Bon Marchea i, čučeći tamo pogodila snajpere na vrhu rampe. Nitko im to nije rekao, nitko ih nije vodio, nitko nije izdavao naređenja. Finn nikada nije imao priliku upravljati svojom napola obučenom neurednom milicijom. Kada je borba započela, oni su se borili. A to je bio najveći razlog zašto su Luniji pobijedili: Borili smo se. Većina Lunija nikada nije u živo vidjela napadača, no gdjegod da su vojnici dospjeli, Luniji su navalili poput bijelih krvnih zrnaca - i borili su se. Nitko im nije rekao. Naša grintava organizacija popustila je pred iznenađenjem. No mi Luniji borili smo se silovito i napadači su umrli. Nijedan vojnik nije se ni u jednom kunićnjaku spustio niže od šestog nivoa. Kažu da ljudi iz Donje aleje nisu ni znali da smo napadnuti dok nije bilo gotovo. No i napadači su se također dobro borili. To nisu bile samo postrojbe za slamanje uličnih nemira, već najbolje mirovne trupe koje su SN ikada imali. Također su bili indoktrinirani i drogirani. Indoktrinacija im je rekla (ispravno) da je njihova jedina nada da se vrate na Zemlju u tome da zauzmu kunićnjake i smire ih. Ukoliko to učine, obećan im je odmor bez novih zadataka na Luni. No radilo se o borbi, pobjedi ili smrti, jer je bilo istaknuto da njihovi transporteri ne mogu uzletjeti ako ne pobijede, jer moraju biti nadopunjeni reakcijskom masom - nemoguće bez da prvo zauzmu Lunu. (I ovo je bilo istinito).

Tada su ih natovarili energetskim pilulama, ne-brini pilulama i inhibitorima straha koji bi miša natjerali da pljune mački u oko, i pustili ih. Borili su se profesionalno i prilično neustrašivo i umrli. U Tychu Donjem i Churchillu koristili su plin i bilo je više jednostranih žrtava; samo oni Luniji koji su uspjeli doći do p-odijela bili su učinkoviti. Ishod je bio isti, jednostavno je trebalo više vremena. Bio je to plin koji je bacao u nesvijest budući da nas Uprava nije željela ubijati. Jednostavno su nam željeli očitati bukvicu, vratiti nas pod kontrolu, da radimo za njih. Razlog SN-ovom odugovlačenju i očevidnoj neodlučnosti ležao je u metodi podmuklog napada. Odluka je donesena ubrzo nakon što smo stavili embargo na žitarice (tako smo čuli od uhićenih časnika). Vrijeme su koristili za pripremanje napada - većinu toga u dugoj eliptičnoj orbiti koja je išla daleko izvan Lunine orbite, za preprečivanje puta Luni, a zatim za petlju unazad, i randevu iznad udaljene strane. Naravno, Mike ih nikada nije vidio jer je s te strane slijep. On je promatrao nebo svojim balističkim radarima - no niti jedan radar ne može gledati preko horizonta. Najduži pogled koji je Mike imao na bilo koji brod u orbiti trajao je osam minuta. Oni su došli u niskom letu među vrhovima u uskim kružnim orbitama, svaki je išao izravno na metu s brzim slijetanjem pri visokoj G točno na mladu Zemlju 12. listopada '76. Gr. 18 h -40 m - 36,9 s - ako se to nije dogodilo upravo u toj desetinki sekunde, onda se dogodilo tu negdje, koliko je Mike mogao reći sudeći po radaru - mora se priznati da je Mirovna mornarica SN-a učinila elegantan posao. Mike nije vidio veliku beštiju koja je izlila tisuću marinaca u L-City sve dok nije sletjela - i to samo krajičkom oka. Mogao bi ju vidjeti i nekoliko sekundi ranije da je gledao istočno s novim radarom kod Mare Undarum, no taman je uvježbavao "svojeg sina idiota" i oni su gledali zapadno prema Terri. Nije da bi te sekunde išta značile. Iznenađenje je bilo tako lijepo isplanirano, tako potpuno, da su sve jedinice trčale svuda po Luni točno u 19.00 po Greenwichu, a da nitko nije ništa sumnjao. Nije bilo slučajno da je Zemlja taman bila u mlađaku sa svim kunićnjacima u blještavom semilunaru. Uprava nije stvarno poznavala Lunarne uvjete - no znala je da nijedan Luni ne ide nepotrebno na površinu tijekom blještavog semilunara, a ako mora ići, tada učini sve što mora što je prije moguće i brzo se vraća nazad pa provjeri svoj brojač radijacije. Uhvatili su nas tako sa spuštenim p-odijelima i oružjem. No, uz mrtve vojnike još smo uvijek imali šest transportera na svojoj površini i zapovjedni brod na svome nebu. Kada su obveze kod Bon Marchea prestale, pribrao sam se i našao telefon. Nije bilo vijesti iz Kongvillea, niti od Profa. Bitka u J-Cityju je bila dobivena, isto i u Novilenu. Tamo se transporter urušio pri slijetanju, snaga napadača bila je oslabljena zbog gubitaka pri rušenju, a Finnovi dečki su držali onesposobljen transporter. Borbe su još trajale u Churchillu i Tychu Donjem. U drugim kunićnjacima se nije ništa događalo. Mike je ugasio cijevi, a međukunićnjačke linije rezervirao je samo za službene pozive. Dogodio se eksplozivni pad pritiska u Churchilu Gornjem, izvan kontrole. Da, Finn se javio i bio je dostupan. Razgovarao sam tako s Finnom, rekao mu gdje je transporter kod L-Cityja i dogovorio da se susretnem s njim kod ustave broj trinaest. Finn je imao iskustvo prilično slično mome. Uhvatilo ga je bez oružja iako je imao p- odijelo. Nije uspio uspostaviti kontrolu nad laserskim topnicima sve dok borba nije bila gotova, a on se sam borio u masakru kod Stare Kupole. Sada je okupljao svoje momke, a jedan je časnik podnosio izvješće iz Finnova ureda u Bon Marcheu. Dobio sam novilenskog podzapovjednika, no on je bio zabrinut za HKL - "Mannie, da prebacim ljude tamo preko cijevi?" Rekao sam mu da čeka - nisu mogli doći do nas preko cijevi, ne dok smo kontrolirali napajanje, a sumnjao sam da je transporter mogao uzletjeti. "Pogledajmo ovoga." Izašli smo van kroz ustavu trinaest, skroz do kraja privatnog dijela pod pritiskom, pa kroz susjedove tunele (susjed nije mogao vjerovati da smo bili napadnuti). Koristili smo njegovu površinsku ustavu da promotrimo transporter s točke udaljene gotovo kilometar na zapad. Bili smo oprezni dok smo podizali poklopac.

Popeli smo se gore. Stijene su nas štitile. Prišuljali smo se do ruba i pogledali. Koristili smo dalekozore u kacigi. Tada smo se povukli iza stijene i razgovarali. Finn je rekao: "Mislim da se moji momci mogu nositi s ovime." "Kako?" "Ako ti kažem, ti ćeš smišljati razloge zašto to ne bi išlo. Zato, što kaže da sam povedem svoj show, kompa?" Čuo sam za vojske u kojima se šefu ne kaže da ušuti - riječ je "disciplina. No, mi smo bili amateri. Finn mi je dopustio da mu se prikrpam. Nenaoružan. Trebalo mu je sat vremena da sve spremi, dvije minute da izvrši. Raspršio je dvanaest ljudi oko broda koristeći površinske ustave farmera. Cijelo vrijeme je radio šutio - ionako neki nisu imali radije u p-odijelima. Gradsi dečki. Finn je zaposjeo najzapadniji položaj. Kada je bio uvjeren da su ostai imali dovoljno vremena, ispalio je signalnu raketu. Kada je plamen zasvijetlio iznad broda, svi su u isti mah opalili. Svaki je radio na unaprijed određenoj anteni. Finn je iskoristio svoje energetsko punjenje zamijenio ga i stao bušiti trup - ne ulaznu ustavu, nego trup. Ubrzo se njegevoj točki nalik višnji pridružila još jedna, a zatim još tri. Svi su radili na istor komadiću čelika - iznenada je otopljeni čelik počeo kapati i mogao se vidjei zrak kako šišti iz broda poput drhtavog paperja. Nastavili su raditi sve dok im nije nestalo energije. Načinili su lijepu veliku rupu. Mogao sam zamisliti paniku unutar broda, zvonjava alarma, zatvaranje vrata za nuždu, posadu koja pokušava zakrpati tri nevjerojatno velike rupe odjednom jer je ostatak Finnove jedinice, raspršen oko broda, isti tretman davao dvama drugim mjestima na trupu. Nisu pokušavali spaliti ništa drugo. Bio je to ne-atmosferski brod, izgrađen u orbiti s oplatom za pritisak odvojenom od pogona i tankova. Oni si radili na mjestima gdje su mogli počiniti najveću štetu. Finn je svojom kacigom dotakao moju. "Sada ne mogu podići brod. I ne mogu razgovarati. Sumnjam da mogu napraviti trup toliko čvrst da žive bez p-odijela. Što kažeš da pustimo brod da odstoji nekoliko dana i vidimo jesu li izašli? Ako ne izađu, možemo ovamo dogurati veliku bušilicu i dati im pravu dozu zabave." Zaključio sam da Finn zna kako raditi svoj posao bez moje smotane po moći, pa sam se vratio unutra, pozvao Mikea i zatražio kapsulu da odem do balističkih radara. On je želio znati zašto nisam ostao unutra gdje je sigurno. Rekao sam mu: "Slušaj, ti skorojevićka zbirko poluvodiča. Ti si jedva ministar bez portfelja dok sam ja ministar obrane. Moram vidjeti što se događa i imam samo dva oka dok ti imaš oči razbacane preko pola Crisiuma. Želiš zadržati svu zabavu samo za sebe?" Rekao mi je da se ne pjenim i ponudio da postavi svoja očitanja na vide oekran, recimo u sobi L u Rafflesu - nije želio da nastradam ... i jesam li čuo vic o bušaču koji je nasekirao svoju majku? Rekao sam: "Mike, molim te, daj mi kapsulu. Otići ću s p-odijelom i pričekati je kod Stanice Zapad - koja je u lošem stanju, što, pretpostavljam, znaš." "U redu," rekao je, "radi se o tvojoj glavi. Trinaest minuta. Dozvolitću ti da ideš najdalje do topničke kote George." Vrlo ljubazno od njega. Otišao sam do tamo i ponovno telefonirao. Finn je nazvao druge kunićnjake, pronašao svoje podređene zapovjednike ili nekoga tko je bio spreman preuzeti odgovornost, i objasnio kako prizemljenim transporterima donijeti probleme - sve osim onoga iz Hong Konga. Koliko smo znali, Mušketiri Uprave su držali Hong Kong. "Adame," rekao sam jer su drugi bili u blizini, "misliš li da bismo mogli poslati grupu roligonom i pokušati popraviti vezu Bee Eli?" "Ovo nije pan Selene," čudnim je glasom odgovorio Mike, "ovo je jedan od njegovih pomoćnika. Adam Selene je bio u Churchillu Gornjem kada je izgubio pritisak. Bojim se da moramo pretpostaviti da je mrtav." "Što?" "Vrlo mije žao, pane."

"Ostanite na vezi!" Istjerao sam iz prostorije nekoliko bušača i djevojku, sjeo i spustio prigušnu kacigu. "Mike," rekao sam blago, "sada smo u privatnosti. Kakva su to laprdanja?" "Man," rekao je tiho, "razmisli. Adam Selene mora jednog dana otići. Poslužio je svojoj svrsi i sada je, kako si istakao, gotovo izvan vlade. Profesor i ja smo o tome raspravljali. Jedino je bilo pitanje tajminga. Možeš li zamisliti bolju zadnju uporabu Adama do da pogine u ovoj invaziji? Tako postaje narodni heroj ... a narod treba takvog. Neka stoji da je 'Adam Selene vjerojatno mrtav'. Može ispasti da je bio u privatnom području pod pritiskom i da je morao čekati da ga se spasi." "Pa, u redu. Neka ostane otvorenim. Osobno, meni u svakom slučaju uvijek više odgovara tvoja 'Mike' osobnost." "Znam da je tako, Man, moj prvi i najbolji prijatelju, a tako je i meni. To je moja prava osobnost. 'Adam' je bio lažan." "Uh, da. Ali Mike, ukoliko je Prof poginuo u Kongvilleu, užasno će mi trebati Adamova pomoć." "Zato smo ga i stavili na led da ga možemo vratiti ako nam ustreba. Dosadnjaković. Man, kada ovo završi, hoćeš li imati vremena da nastaviš sa mnom ono istraživanje o humoru?" "Imat ću vremena, Mike. To je obećanje." "Hvala, Man. Ovih dana ti i Wyoh niste imali vremena za posjete ... a Profesor želi razgovarati o stvarima koje nisu previše zabavne. Bit će mi drago kad se ovaj rat završi." "Mike, hoćemo li pobijediti?" On je zahihotao. "Prošli su dani otkako si me to zadnji put pitao. Evo bockavog novog predviđanja koje sam započeo kada je invazija pokrenuta. Drž' se čvrsto, Man - naše su šanse sada izjednačene." "Dobri Bože!" "Zato, zakopčaj se i odi vidjeti zabavu. No ostani najmanje sto metara od topa; taj bi brod mogao uzvratiti paljbom na lasersku zraku. Raspon je kratak. Dvadeset i jedna minuta." Nisam otišao tako daleko budući da sam trebao ostati na telefonu, a najduža je žica bila kraća. Utakao sam paralelnu u telefon topničkog kapetana, pronašao sjenovitu stijenu i sjeo. Sunce je bilo visoko na zapadu, tako blizu Terri da sam ju mogao vidjeti samo gledajući kroz vizir kontra Sunčevog sjaja - još nije bilo srpa, Zemlja u mlađaku bila je sablasno siva na Mjesečevom svjetlu, okružena tankom aureolom atmosfere. Ponovno sam zasjenio vizir. "Balističkoj kontroli, O'Kelly Davis, sada kod bušačkog topa George. Zapravo u blizini, oko sto metara," Shvatio sam da Mike neće moći znati koliki komad kabela koristim, od svih kilometara žice. "Balistička kontrola, prijem," odgovorio je Mike bez svađe. "Tako ću obavijestiti Glavni stožer." "Hvala, balistička kontrolo. Pitaj GS jesu li se danas čuli s kongresmenkom Wyoming Davis." Bio sam u strahu za Wyoh i cijelu obitelj. "Istražit ću." Mike je čekao razumno vrijeme, a zatim rekao: "GS kaže da je gospaža Wyoming Davis preuzela odgovornost za rad prve pomoći ui Staroj Kupoli." "Hvala." U prsima mi je iznenada bilo bolje. Ne volim Wyoh više od drugih ali - pa, ona je nova. I Luna je treba. "Raspon", brzo je rekao Mike. "Svi topovi, visina osam sedam nula, azimut jedan devet tri nula, paralaksu namjesti na tisuću tristo kilometara od površine. Prijavi kada uočiš." Protegnuo sam se, kleknuvši tako da ostanem u sjeni, i pretražio ukazani dio neba, gotovo u zenitu i malo južno. Budući da mi se Sunčeva svjetlost nije odražavala na kacigi, mogao sam vidjeti zvijezde, no unutrašnji dio dalekozora bilo je teško namjestiti - bilo se teško izvinuti i podići na desnome laktu. Ništa - čekaj, bila je zvijezda s diskom ... tamo gdje ne bi trebalo biti planeta. Primijetio sam još jednu zvijezdu u blizini. Promatrao sam ičekao.

Iju ju! Ano! Postajala je svjetlijom i počela vrlo polako puzati na sjeveru. - hej, pa ta će beštija sletjeti ravno na nas! No tisuću tristo kilometara je dugačak put, čak i kad se približava graničnom brzinom. Sjetio sam se da ne može pasti na nas iz odvajajuće elipse koja skreće unazad, morat će pasti oko Lune, osim ako brod ne uđe u novu putanju. To Mike nije spomenuo. Htio sam pitati, no odlučio sam ne pitati - htio sam daa svu svoju pamet uloži u analizu tog broda, da ga ne ometam pitanjima. Sa svih topova izvijestili su da imaju brod u vidnome polju, uključujući i ona četiri koja je sam Mike kontrolirao. Ta su četiri izvijestila da ga imaju potpuno u vidnome polju bez doticanja manualnih kontrola. Bila je to dobra vijest. To je značilo da ga je Mike snimio i savršeno riješio putanju. Uskoro je postalo jasno da brod ne zalazi za Lunu, nego da slijeće. Nisam morao pitati. Postajao je sve svjetliji, a njegov položaj u odnosu na zvijezde se nije mijenjao - k vragu, sletjetće na nas! "Petsto kilometara i približava se," rekao je Mike tiho. "Spremite se na paljbu. Svi topovi na daljinskim kontrolama, premostite ručno na komandu 'pali'. Osamdeset sekundi." Bili su to najdužih minuta i dvadeset sekundi koje sam ikada proživio - taje mrcina bila velika! Mike je upozoravao svakih deset sekundi sve do trideset, a zatim je stao brojati sekunde, "-pet—četiri—tri—dva—jedan—PALI!" Brod je iznenada postao puno svjetliji. Gotovo mi je promakla malena mrlja koja se netom prije odvojila - ili taman na - pali. Ali Mike je iznenada rekao: "Lansiran je projektil. Selsyn topovi, pratite sa mnom. Ne premošćujte. Ostali topovi neka ostanu na brodu. Budite spremni za nove koordinate." Nekoliko sekundi ili sati kasnije dao je nove koordinate i dodao: "Držite ga na oku i pucajte po želji." Pokušao sam gledati i brod i projektil, izgubio sam oboje iz vida - spustio sam oči s dalekozora. Iznenada sam vidio projektil - a zatim sam vidio kako udara između nas i glave katapulta. Bliže nama, manje od kilometra. Ne, nije eksplodirao, nije bilo H-fuzijske eksplozije, inače ne bih ovo pričao. No, eksplozija je bila velika i svijetla sama po sebi. Pretpostavljam da se radilo o preostalom gorivu. Srebrno bijela svjetlost čak i pod Sunčevim svjetlom. Ubrzo sam osjetio-čuo udarni val. No, ništa nije bilo oštećeno osim nekoliko kubnih metara stijene. Brod se još uvijek spuštao. Više nije bio svijetao. Sada sam mogao vidjeti da je to brod. Nije sečinio oštećenim. Svakog trena sam očekivao ispaljivanje vatrenog repa kojiće ga zaustaviti i otpočeti uspravno slijetanje. Nije. Udario je deset kilometara sjeverno od nas. Nastala je krasna srebrnasta polukugla prije nego što je nestala i nije ostalo ništa osim točkica pred o čima. Mike je rekao: "Prijavak žrtvi, svi topovi. Nakon toga se vratite." "Top Alice, nema žrtava" - "Top Bambie, nema žrtava" - "Top Cezar, jedan čovjek pogođen komadićem stijene, pritisak zadržan" - Kada sam se vratio nazad do onog normalnog telefona, nazvao sam Mikea: "Mike, što se dogodilo? Zar ti nisu predali kontrole kada si im spalio oči?" "Dali su mi kontrole, Man." "Prekasno?" "Ja sam ga srušio, Man.Činilo se razboritim." * * * Sat kasnije bio sam dolje s Mikeom. Prvi put u četiri ili pet mjeseci. Mogao sam doseći Sjedište prije nego L-City i bio sam unutra jer sam tamo m gao razgovarati bliskije nego u gradu - bez prekidanja. Morao sam razgovat ti s Mikeom. Morao sam pokušati nazvati Wyoh s cijevne stanice kod glave katapu ta. Dobio sam nekog kod privremene bolnice kod Stare Kupole i čuo da Wyoh kolabirala i da je sama otišla u krevet da se ispava. Finn je otišao Churchillu s kapsulom svojih momaka voditi

napad na tamošnji transporter. Sa Stuom se nisam čuo. Hong Kong i Prof su još uvijek bili odsječeni. Na tren s činilo da smo Mike i ja sva vlada. Bilo je vrijeme da se započne operacija Tvrda stijena. No Tvrda stijena nije samo bacanje kamenja. Također smo govorili Terri što kanimo učiniti, te naš pravedni razlog zbog kojeg ćemo to učiniti. Prof i Stu, Sheenie i Adam su svi radili na tome s insceniranim lažnim napadon Sada je napad došao pa se morala promijeniti i propaganda. Mike ju je već nanovo napisao i isprintao tako daju i ja mogu proučiti. Podigao sam pogled s dugačke role papira. "Mike, ove nove priče i naš poruka SN-u pretpostavljaju da smo pobijedili u Hong Kongu. Koliko si siguran u to?" "Vjerojatnost prelazi osamdeset i dva posto." "Je li to dovoljno dobro da se ovo pošalje?" "Man, vjerojatnost da ćemo tamo pobijediti, ako već i nismo, približav se sigurnosti. Onaj se transporter ne može kretati. Ostali su isušeni ili samo što nisu. Nema toliko monoatomskog vodika u HKL. Morat će doći ovamo, a to znači pomicati trupe roligonom - težak put čak i za Lunije sa Suncem visoko na nebu, a zatim nas poraziti kada stignu ovamo. Ne mogu to. Uz pretpostavku da taj transporter i vojnici nisu bolje naoružani od drugih." "A što je sa servisnom ekipom kod Bee Ella?" "Rekao sam da ne čekaju. Man, slobodno sam se koristio tvojim glason i izvršio sve pripreme. Užasne slike kod Stare Kupole i svugdje dalje, osobito Churchill Gornji. To je za video. A usto idu i odgovarajuće priče. Trebali bi odmah odaslati vijesti za Zemlju i istovremeno obznaniti Tvrdu stijenu." Duboko sam udahnuo. "Izvršiti operaciju Tvrda stijena." "Želiš li sam izdati naredbu? Reci to na glas, a ja ću prilagoditi glas i izbor riječi." "Samo naprijed, reci na svoj način. Koristi moj glas i autoritet ministra obrane i vršioca dužnosti premijera. Učini to, Mike, gađaj ih kamenjem! K vragu, velikim kamenjem. Jako ih pogodi!" "Hoću, Man!" 25. "Uz maksimum poučnog Shrecktlichkeita i minimum gubitaka života, a po mogućnosti bez gubitaka" - bila je ukratko Profova doktrina za operaciju Tvrda stijena. Na taj smo je način Mike i ja i odradili. Zamisao je bila pogoditi zemaljske crve tako jako da ih se uvjeri, ali ipak tako nježno da ih s ne povrijedi. Zvuči nemoguće, ali čekajte. Nužno bi postojao vremenski raspon potreban da kamenje padne s Lune na Terru. Mogao bi se kretati od samo deset sati do onoliko dugačkog raspona koji mi odredimo. Brzina napuštanja katapulta je vrlo kritična i varijacija reda jedan posto može duplo povećati ili pak prepoloviti vrijeme putanje od Lune do Terre. To je Mike mogao učiniti s iznimnom preciznošću. Jednako je bio na svom terenu sa sporom loptom, izvijanjima ili izravnim pogocima - volio bih da je bio bacač za Yankeeje. No, bez obzira kako ih bacio, konačna brzina kod Terre bila bi blizu Terrinoj brzini uzmicanja, toliko blizu jedanaest kilometara u sekundi da je svejedno. Ta užasna brzina proizlazi iz gravitacije koja je dobro oblikovana masom Terre koja je osamdeset puta veća od mase Lune, i nema nikakve razlike da Mike nježno pogurne projektil s ruba ili ga brzo izbaci. Nije se radilo o snazi mišića nego o velikoj dubini toga ponora. Tako je Mike mogao programirati bacanje kamenja da odgovara vremenu koje je bilo potrebno za propagandu. On i Prof namjestili su na tri dana plus ne više od jedne prividne rotacije Terre - 24 sata - 50 min. - 28,32 sek. da se dopusti našoj prvoj meti da dosegne početnu točku programa. Vidite, iako je Mike mogao zarotirati projektil oko Terre i pogoditi metu s njezine tamne strane, puno bi precizniji bio da vidi metu, prati projektil preko radara tijekom zadnjih minuta i malo ga pogurne za bolju preciznost.

Trebala nam je tako iznimna preciznost kako bi postigli maksimalni strah uz minimalne ili nikakve žrtve. Najaviti naše projektile, reći im točno gdje će pogoditi i kada - i dati im tri dana da se sklone s te točke. Naša je prva poruka na Terru u 02.00, 13. listopada '76., sedam sati nakon invazije, ne samo objavila uništenje njihovih sila i prokazala invaziju zbog brutalnosti, nego je i obećala bombardiranje iz odmazde s imenovana tri trenutka i mjesta napada. Svakoj je naciji dan krajnji rok do kojeg moraju denuncirati akcije SN-a, priznati nas i tako izbjeći bombardiranje. Svaki je krajnj rok bio dvadeset i četiri sata prije lokalnog "udara". Bilo je više vremena nego što je Mike trebao. Toliko dugo prije udara kamen će još uvijek biti daleko u svemiru. Njegovi navodeći potisnici još neć biti upotrijebljeni i bit će dovoljno mjesta za manevriranje. Ako se upozorenj pojavi za znatno manje od jednoga dana, Mike bi još uvijek mogao potpuno promašiti Terru - gurnuti kamen u stranu tako da padne oko Terre u trajnu orbitu. No, čak i sat vremena prije udara obično bi ga mogao odbaciti u ocean. Prva meta bio je Sjevernoamerički Direktorat. Sve velike nacije Mirovnih snaga, sedam s pravom veta, bitće napadnute: S.A. Direktorat, Velika Kina, Indija, Sovunion, PanAfrika (osimČada), Mitteleuropa, Brazilska Unija. I manjim nacijama dodijeljene su mete i trenuci udara, ali rečeno im je da neće biti pogođeno više od dvadeset posto tih meta - djelomice nedostatak čelika no također zastrašivanje. Ukoliko prvo u okolici bude pogođena Belgija, Nizozemska bi mogla odlučiti zaštititi svoje poldere predajom prije nego Luna bude visoko na njezinom nebu. No svaka meta je izabrana tako da se, ukoliko je moguće, izbjegne bilo čije ubojstvo. Ovo je bilo teško učiniti za Mitteleuropu. Naše su mete morale biti ili voda ili visoke planine - Jadran, Sjeverno more, Baltik i tako dalje. No većina Terre je prazan prostor unatoč jedanaest milijardi zaposlenih na rasplodu. Sjeverna Amerika me zapanjila kao užasno pretrpana, no njezinih milijardu stanovnika su na jednoj hrpi - još uvijek je to nenaseljena zemlja, planine i pustinja. Na Sjevernu Ameriku postavili smo mrežu da precizno pokažemo gdje možemo pogoditi - Mike je smatrao da bi pedeset metara bila velika pogreška. Ispitali smo zemljovide, i Mike je radarom provjerio sva jednaka sjecišta, recimo 105° Z s 50° S - ukoliko tamo nema grada, može postati meta ... osobito ako je neki grad dovoljno blizu da omogući gledatelje koji će biti šokirani i uplašeni. Upozorili smo da bi naše bombe bile destruktivne poput H-bombi, ali smo naglasili da neće biti radioaktivnih padalina, niti ubojite radijacije - samo užasna eksplozija i valni udari zrakom i tlom. Upozorili smo da bi to moglo srušiti zgrade daleko od mjesta eksplozije, pa prepustili njihovom sudu kako daleko da pobjegnu. Ukoliko začepe svoje ceste bježeći više zbog panike nego zbog stvarne opasnosti - pa, to je u redu, sasvim u redu! No, naglasili smo da nitko tko mari za naša upozorenja neće stradati, da će svaki prvi cilj u okolici biti nenaseljen - ponudili smo čak da preskočimo ciljeve ukoliko nas nacije obavijeste da su naši podaci zastarjeli. (Bila je to prazna ponuda. Mike je imao odličnu radarsku svemirsku dioptriju.) No time što nismo rekli što će se u toj okolini dogoditi drugi put, dali smo nagovijestiti da naše strpljenje može biti iscrpljeno. U Sjevernoj Americi mreža su bile paralele 35, 40, 45 i 50 sjeverno u križanju s meridijanima 110, 115, 120 zapadno. Dvanaest ciljeva. Za svaku smo dodali jednostavnu poruku domorocima tipa: "Cilj 115 zapadne s 35 sjeverne - udar će biti premješten pet kilometara na sjeverozapad ravno na vrh New York. Građani Goofa, Kelsa i Niptona, molimo vas, uzmite u obzir.", "Cilj 100 zapadne s 40 sjeverne je 30° zapadno od Nortona, u Kanzasu, na dvadeset kilometara ili trinaest engleskih milja. Stanovnici Nortona u Kanzasu i Beaver Cityja u Nebraski su upozoreni. Budite daleko od prozorskih stakala. Najbolje je čekati u zatvorenom najmanje trideset minuta nakon udara zbog mogućnosti dugih pljuskova

kamenja. Bljesak se ne bi smio gledati golim očima. Udar će biti točno u 03.00 sata po vašem lokalnom vremenu u petak 16. listopada, ili u 09.00 po Greenwichu - sretno!", "Cilj 110 Z s 50 S - udarće biti premješten deset kilometara na sjever. Stanovnici Walsha, Saskatchewan, molimo vas, imajte u vidu." Osim te rešetke, bio je izabran i cilj na Aljaski (150 Z x 60 S) i dva u Meksiku (110 Z x 30 S, 105 Z x 25 S) tako da se ne osjećaju zapostavljenima, te nekoliko ciljeva na prenapučenom Istoku, uglavnom na vodi, poput jezera Michigan na pola puta između Chicaga i Grand Rapidsa, i jezera Okeechobee na Floridi. Tamo gdje smo za metu uzeli vodu, Mike je izradio predviđanja o naplavini valovima. Ustanovljeno je vrijeme za svaku obalu. Tri dana, počevši od ranog jutra u utorak 13. i dalje sve do dana udara rano u petak 16., preplavljivali smo Zemlju upozorenjima. Engleska je bila upozorena da će udar sjeverno od Dover Straitsa nasuprot londonskom estuariju prouzročiti turbulencije daleko u Temzi. Sovunionu je dano upozorenje za Azovsko more, a definirana mu je i vlastita rešetka. Velikoj Kini je dodijeljena sibirska rešetka, u pustinji Gobi i jedna na zapadu - uz odstupanja kako bi se izbjegao Veliki zid koji je spomenut u ljubavnoj poruci. PanAfrika je nagrađena udarima na jezero Victoria, još uvijek pustinjski dio Sahare, jedan kod Drakensberga na jugu, jedan pomaknut dvadeset kilometara zbog Velike piramide - i pozvani su da prate Čad ne kasnije od ponoći u četvrtak po Greenwichu. Indiji je rečeno da promatra određene planinske vrhove i područje izvan luke Bombay - vrijeme isto kao i u Velikoj Kini. I tako dalje. Napravljeni su pokušaji da se zakrče naše poruke no mi smo odašilja izravno dolje na nekoliko valnih duljina. To je bilo teško prekinuti. Upozorenja su bila pomiješana s propagandom, bijelom i crnom - vijestima o propaloj invaziji, stravičnim slikama poginulih, imenima i identifikacijskim brojevima napadača koja su upućena Crvenom križu i polumjesecu, no u biti se radilo o okrutnom hvalisanju da je svaki vojnik ubijen, a svaki brodski časnik i posada ubijeni ili zarobljeni - "žalili" smo zbog toga što nismo bili u mogućnosti identificirati mrtve iz zapovjednog broda budući da je prilikom rušenja načinjena totalna šteta i to je jednostavno bilo nemoguće. No naš je stav bio pomirljiv - "Gledajte, narode Terre, mi vas ne želim ubijati. U ovoj nužnoj odmazdi mi činimo sve napore da izbjegnemo ubijanje... no, ukoliko vi ne možete ili nećete natjerati svoje vlade da nas ostave n miru, tada ćemo biti prisiljeni na ubijanje. Mi smo ovdje gore, a vi ste tamo dolje, pa nas ne možete zaustaviti. Zato, molimo vas, budite razumni!" Stalno smo iznova objašnjavali kako nam je lako gađati ih, kako je njima teško dosegnuti nas. Ne da je to bilo pretjerivanje, gotovo da je nemoguć lansirati projektile s Terre na Lunu. Lakše je lansirati iz Zemljine parkirne orbite - ali i vrlo skupo. Njihov najpraktičniji način da nas bombardiraju bi je s brodova. To smo opazili i upitali ih koliko multimilijundolarskih brodova planiraju upotrijebiti da pokušaju? Ima li smisla nalupati nas po guzi za nešto što nismo učinili? Koštalo ih je već sedam njihovih najvećih i najboljih - želite li pokušati sa četrnaest? Ako je tako, naše tajno oružje koje smo iskoristili na BSN Pax čeka. Ovo zadnje bilo je proračunato hvalisanje - Mike je izračunao da postoji manje od jedne šanse u tisuću da je Pax mogao poslati izvješće o tome št mu se dogodilo, te da je još manje vjerojatno da će ponosni SN pogoditi da su osuđeni rudari mogli preraditi svoje alate u svemirsko oružje. Niti su SN imali puno brodova za riskiranje. Bilo im je povjereno otprilike dvije stotine svemirskih letjelica, ne računajući satelite. No devet desetina njih bili su Terra-orbita brodovi poput Ševe - a ona je bila u mogućnosti napraviti Luna skok samo svlačeći se i dolazeći suha. Svemirski brodovi nisu građeni za opću praksu. To je bilo preskupo. SI su imali šest krstarica koje bi nas vjerojatno mogle bombardirati bez slijetanj na Lunu da napune tankove jednostavno tako što će nepotrebni teret zamijeniti dodatnim tankovima. Nije bila moguće sumnjati u to da nas SN mogu poraziti. Pitanje je bilo koliko veliku cijenu bi za to platili. Zato smo ih morali uvjeriti da je cijena prevelika prije nego imaju

vremena dovesti preveliku silu. Pokeraška igra - mi smo namjeravali postupno povećavati ulog tako da se oni premore i odustanu. Nadali smo se. A tada nikada ne bismo morali pokazati svoje crvenilo. Komunikacije s Hong Kong Lunom bile su povraćene na kraju prvog dana radio-video faze, tijekom koje je Mike "bacao kamenje" i popunjavao prvi baraž. Nazvao je Prof - uh, što mi je bilo drago čuti ga! Mike ga je izvijestio, a ja sam čekao, očekujući jedan od njegovih grubih prijekora - pripremajući se da kratko odgovorim: "A što sam mogao učiniti? Ti nisi bio dostupan, vjerojatno mrtav. Ja sam ostao sam kao vršilac dužnosti premijera, a krizno stanje nad nama. Da propustim to samo zato što nisam mogao do tebe?" Nisam imao priliku to reći. Prof je rekao: "Dobro si postupio, Manuel. Bio si vršitelj dužnosti premijera, i bilo je krizno stanje. Drago mi je da nisi propustio zlatni trenutak samo zato što nisi mogao doći do mene." I što da radite s takvim tipom? Mene kako kipim, a nemam šansu to iskoristiti - morao sam progutati knedlu i reći: "Spasiva, Prof." Prof je potvrdio smrt "Adama Selenea". "Mogli smo još malo iskoristiti tu fikciju, no ovo je savršena prilika. Mike, ti i Manuel držite stvari u svojim rukama. Bolje da ja na putu kući svratim do Churchilla i identificiram njegovo tijelo." Tako je i bilo. Je li odabrao tijelo Lunija ili vojnika, nisam nikad pitao, niti sam pitao kako je ušutkao druge - možda nije bilo frke jer je u Churchillu Gornjem bilo toliko tijela koja nisu nikada identificirana. Ovo je bilo prave veličine i boje kože. Bilo je dekomprimirano i spaljena lica - izgledalo je stravično! Ležalo je izloženo s prekrivenim licem u Staroj Kupoli. Bilo je i govora koje nisam slušao - Mike nije propustio niti riječ. Njegova najljudskija kvaliteta bila je njegova taština. Neki je tupoglavac htio balzamirati njegovo mrtvo meso, dajući primjer Lenjina kao preteče. No Pravda je istakla je Adam bio izraziti konzervativac i da nikada ne bi dopustio da se učini ta barbarska iznimka. Tako je taj neznani vojnik, ili građanin, ili gradanin-vojnik, završio u odvodnome kanalu našega grada. To me podsjeća da kažem nešto što sam zaboravio. Wyoh nije bila povrijeđena, samo iscrpljena. No Ljudmila se nikada nije vratila. Nisam to znao - drago mi je da nisam - no ona je bila jedna od mnogih koji su poginuli u podnožju kosine kod Bon Marchea. Eksplozivni metak pogodio ju je među ljupke djevojačke grudi. Kuhinjski nož u njezinoj ruci bio je krvav - mislim da je imala vremena platiti svoj obol splavaru. Stu mi je došao to reći u Sjedište radije nego da nazove, a tada se vratio sa mnom. Stu nije bio nestao. Kada je bitka bila gotova, otišao je do Rafflesa da radi na svojem posebnom šifrarniku - no to je moglo čekati. Mama ga je tamo nazvala, i on se ponudio da mi prenese vijest. Stoga sam morao otići kući na zajedničku seansu plača - mislio sam da je dobro što me nitko nije mogao dobiti sve do nakon što smo Mike i ja započeli operaciju Tvrda stijena. Kada smo stigli doma, Stu nije htio ući sa mnom. Nije bio siguran u naše običaje. Anna je izašla van i gotovo ga uvukla unutra. Bio je željen i dobrodošao. Mnogi su susjedi došli plakati. Ne tako puno kao većinom smrti - no, mi smo bili samo jedna od mnogih obitelji koje su zajedno plakale toga dana. Nisam dugo ostao - nisam mogao! Imao sam posla. Vidio sam Milu taman toliko da je poljubim za rastanak. Ona je ležala u svojoj sobi i izgleda kao da jednostavno spava. Ostao sam još malo s mojim voljenima prije nego što sam se vratio po teret. Nisam shvaćao, do toga dana, koliko je Mimi stara. Naravno, vidjela je mnoge smrti svojih predaka. No činilo se da je Milina smrt previše za nju. Ljudmila je bila posebna - Mimina unuka, a inače kćerka, najposebnijom iznimkom i po Miminoj intervenciji, njezina ko- supruga, najmlađa za većinu starijih. Poput svih Lunija, mi konzerviramo svoje mrtve - i uistinu mi je drago da je taj barbarski običaj sahranjivanja ostavljen na staroj Zemlji. Naš je način bolji. No u Davisovoj se obitelji ono što izađe iz stroja za preradu ne ostavlja naše komercijalne tunelske farme. Ne. To ide u naš mali tunel staklenik gdje će postati ruže, narcisi i

pelargonije među zujećim pčelama. Tradicija kaže da je Crni Jack Davis ovdje, ili oni atomi koji su preostali od njega nakon mnogo, mnogo godina cvjetanja. Sretno je to mjesto, prelijepo mjesto. Došao je petak, a odgovora od SN-a nije bilo. Vijesti sa Zemlje nosile su jednake dijelove nevjerice da smo uništili sedam brodova i dvije regimente (SN nisu nikada potvrdili da se bitka uopće dogodila) te potpune nevjerice da možemo bombardirati Terru, ili da bi išta značilo da smo i mogli - još uvije su to zvali "bacanje riže". Više vremena je dobivalo Svjetsko prvenstvo. Stu se brinuo jer nije primao odgovore na šifrirane poruke. One su otišle s komercijalnim prometom LuNoHoCo-a njihovom agentu iz Zuricha, a zatim Stuovom pariškom brokeru, a od njega manje uobičajenim kanalima do dr. Chana s kojim sam ja jednom razgovarao i s kojim je Stu razgovarao kasnije, uređujući komunikacijski kanal. Stu je istakao dr. Chanu da, budući da Velika Kina neće biti bombardirana sve dok ne prođe dvanaest sati od napada na Sjevernu Ameriku, čvrsta je činjenica da se bombardiranje Velike Kine može spriječiti nakon bombardiranja Sjeverne Amerike - ukoliko Velika Kina bude hitro djelovala. Alternativno, Stu je pozvao dr. Chana da predloži varijacije meta ukoliko naši izbori u Velikoj Kini nisu bili pustinja kao što smo mi mislili. Stu je bio ustrašen - polagao je velike nade u kvazisuradnju koju je uspostavio s dr. Chanom. Ja osobno nikad nisam bio uvjeren - jedina stvar u koju sam bio siguran jest da dr. Chan sam neće sjediti na meti. No možda neće upozoriti svoju staru majku. Moje su brige bile vezane za Mikea. Naravno, Mikea se koristilo za izbacivanje više tereta odjednom - no nikada nije morao navigirati s više od jednim istovremeno. Sada ih je imao na stotine i obećao je da će dvadeset i jedan isporučiti simultano u istoj sekundi na dvadeset i jedan precizni cilj. I još više - za više ciljeva imao je pričuvne projektile da razmaze taj cilj po drugi puta, treći ili čak šesti, od nekoliko minuta do najviše tri sata nakon prvog udara. Četiri velike Mirovne sile i neke manje imale su obranu protiv projektila. Pretpostavljalo se da je najbolja ona koju su imali u Sjevernoj Americi. No, ni SN nisu znali gdje je ta obrana pozicionirana. Sve oružje za napad držale su Mirovne sile, no obrambeno oružje bilo je vlastiti ljubimac svake nacije i moglo je biti tajno. Nagađanja su išla od Indije, za koju se vjerovalo da nema presretače projektila, do Sjeverne Amerike, za koju se vjerovalo da je u mogućnosti napraviti dobar posao. Učinila je sasvim dobar prilikom zaustavljanja H-projektila u Ratu mokrih petardi u prošlome stoljeću. Vjerojatno će većina našeg kamenja na Sjevernu Ameriku stići na cilj jednostavno zato jer smo ciljali tamo gdje nije bilo nikoga da štiti. No, nisu si mogli priuštiti ignoriranje projektila za tjesnac Long Island, ili kamena za 87° Z x 42° 30' S - jezero Michigan, središte trokuta koje su formirali Chicago, Grand Rapids i Milwaukee. No zbog te velike gravitacije presretanje je težak i vrlo skup posao. Pokušatće nas zaustaviti samo tamo gdje to nešto znači. No, mi si nismo mogli priuštiti da im dopustimo da nas zaustave. Zato su neke stijene bile poduprte s više pričuvnih. Čak ni Mike nije znao što bi im presretači s H-bojevim glavama mogli učiniti - nije bilo dovoljno podataka. Mike je pretpostavljao da će presretače pokrenuti radar - ali na kojoj razdaljini? Naravno, ako je dovoljno blizu i čelikom okovana stijena mikrosekundu kasnije postaje usijani plin. No velika je razlika između višetonske stijene i osjetljivog sklopovlja H-projektila. Ono što bi "ubilo" potonju, samo bi divlje poguralo našu beštiju u stranu i prouzročilo promašaj. Morali smo im dokazati da bismo mogli nastaviti bacati jeftino kamenje dugo nakon što njima ponestane skupih (milijun dolara? sto tisuća dolara?) presretačkih raketa s H bojevim glavama. Ukoliko to ne dokažemo prvi put, tada ćemo kada nam sljedeći puta Terra okrene Sjevernu Ameriku krenuti na mete koje nismo mogli pogoditi prvi puta - pričuvno kamenje za drugi napad i za treći, već je bilo u svemiru, spremno da ga se pogurne tamo kamo treba

Cijelo stoljeće Sjevernoameričko zapovjedništvo svemirske obrane bil je zakopano u planinu južno od Colorado Springsa u Coloradu, grada ni po čemu drugome važnoga. Tijekom Rata mokrih petardi planina Cheyenne dobila je direktan pogodak. Zapovjedništvo svemirske obrane je preživjelo, a nisu jeleni, drveće, većina grada i dobar dio vrha planine. Ono što smo mi smjerali učiniti ne bi trebalo ubiti nikoga osim ukoliko ostanu na toj planin unatoč trodnevnim stalnim upozorenjima. No Sjevernoameričko zapovjedni štvo svemirske obrane dobit će puni Lunarni tretman: dvanaest kamenih projek tila u prvom prolasku, a zatim sve što si budemo mogli priuštiti u drugoj rotaciji, i u trećoj - i tako dalje sve dok nam ne ponestane čeličnih okova ili ne odustanemo od akcije ... ili Sjevernoamerički Direktorat ne jaukne. To je bio jedini cilj na kojem ne bismo bili zadovoljni samo jednin uspješnim pogotkom. Kanili smo raznijeti tu planinu i nastaviti raznositi. Da povrijedimo njihovu spremnost. Da im damo do znanja da smo još tu. Da prekinemo njihove komunikacije i udarimo na zapovjedničku bazu ako možemo. Ili bar da im zadamo jaku glavobolju i manjak odmora. Ako možemo dokazati cijeloj Terri da možemo privesti kraju ograničeni napad na najjači utvrdu njihove svemirske obrane, to će ih poštedjeti našeg dokazivanja uništavanjem Manhattana ili San Francisca. A to ne bismo učinili čak ni da izgubimo. Zašto? Nema smisla. Da mi iskoristimo svoje posljednje snage da uništimo veliki grad, oni nas ne bi kaznili, uništili bi nas. Kao što je Prof rekao: "Ako je moguće, daj prostora svomi neprijatelju da ti postane prijatelj." No, vojne mete su poštena igra. Nemojte misliti da se netko naspavao u četvrtak. Svi su Luniji znali da će petak ujutro biti naš veliki pokušaj. I svi su na Zemlji znali da je napokoi njihov svemirski tragač opazio objekte koji su krenuli za Terru, pretpostavljeno "zdjele s rižom" kojima su se ti pobunjeni robijaši razmetali. No to nije bilo ratno upozorenje, uglavnom uvjeravanja da kolonija na Mjesecu ne može nikako izgraditi H-bombe - no da bi moglo biti razborito izbjegavati područja za koja ovi kriminalci tvrde da ih ciljaju. (Osim jednog smiješnog dječaka popularnog komičnog komentatora koji je rekao da je najsigurnije biti na našim metama- video ga je prikazivao kako stoji na velikome znaku X za koji je tvrdio da je 110 Z x 40 S. Ne sjećam se da sam ga kasnije čuo.) Antena Opservatorija Richardson bila je priključena na videoekran i mislim da su svi Luniji gledali: u kućama, točionicama, Staroj Kupoli - osim onih malobrojnih koji su obukli p-odijela i promatrali uživo s površine unatoč tome što je kod većine kunićnjaka bio blještavi semilunar. Na inzistiranje brigadira suca Brodyja, na brzinu smo sklepali pomoćnu antenu kod glave katapulta tako da njegovi bušači mogu gledati,video na svojim bojnim položajima. Inače ne bismo imali nijednog topnika na dužnosti. (Oružane snage - Brodyjevi topnici, Finnova milicija, Stiljagi zračne trupe - bili su u stanju plave uzbune tijekom cijelog razdoblja.) Kongres je bio na neformalnom zasjedanju u Novom boljšoj teatru gdje je Terra bila prikazana na velikom ekranu. Neki VlP-ovi - Prof, Stu, Wolfgang i drugi - gledali su manji ekran u bivšem Upraviteljevom uredu u gornjem dijelu Sjedišta. Dio vremena i ja sam bio s njima. Stalno sam ulazio i izlazio nervozan kao mačka s mačićima, uzimajući sendvič i zaboravljajući jesti - no uglavnom sam bio zaključan s Mikeom u donjem dijelu Sjedišta. Nisam se mogao smiriti. Oko 08.00 Mike je rekao, "Man, moj najstariji i najbolji prijatelju, mogu li ti reći nešto, a da se ne uvrijediš?" "Ha? Naravno. Kad si se ti uopće brinuo da ćeš me uvrijediti?" "Uvijek, Man, jednom kad sam shvatio da te se može uvrijediti. Sada je samo tri cijela pet sedam puta deset na devetu mikrosekundi do udara ... i to je najsloženiji problem koji sam ikada pokušao riješiti u realnom vremenu. Kad god ti razgovaraš sa mnom, ja uvijek koristim velik postotak svog kapaciteta - možda veći nego ti misliš - tijekom nekoliko milijuna mikrosekundi, zbog svoje velike potrebe da analiziram upravo ono što ti imaš reći i da ispravno odgovorim." "Kažeš mi, 'ne ometaj me, zauzet sam'."

"Želim ti dati savršeno rješenje, Man." "Kužim. Hm ... idem nazad do Profa." "Kako želiš. Ali, molim te, ostani dostupan - možda će mi trebati tvoja pomoć." Posljednje je bila glupost, i to smo obojica znali. Problem je bio s onu stranu ljudskih mogućnosti. Bilo je čak prekasno da se naredi prekid. Mike je zapravo mislio ovo: i ja sam također nervozan i želim tvoje društvo - ali, molim te, nemoj govoriti. "U redu, Mike, ostatću u kontaktu. Naći ću telefon. Odabrat ću MYCROFTXXX, ali neću govoriti, pa nemoj odgovarati." "Hvala ti, Man, moj najbolji prijatelju. Boljšoje spasiva." "Vidimo se kasnije." Otišao sam gore. Zaključio sam da nakon svega ne želim društvo. Obukao sam p-odijelo, našao dugu telefonsku žicu, utakao je kacigu, smotao je preko ruke i otišao na površinu. U pomoćnoj šupi izvan ustave bio je servisni telefon. Uključio sam žicu u njega, odabrao Mikeov broj, i izašao van. Ušao sam u sjenu šupe i iza ruba virio na Terru. Ona je, kao i obično, visjela na pola zapadnog neba u velikom i šarenom srpu. Još malo više od tri dana do mlađaka. Sunce je zalazilo na zapadnoi horizontu, no njegov sjaj me priječio da jasno vidim Terru. Vizir nije bio dovoljan, pa sam se pomakao iza šupe i odmakao se od nje dok nisam moga vidjeti Terru preko šupe i istovremeno biti zaklonjen od Sunca. Tako je bilo bolje. Sunčeva svjetlost odsijecala je afričku izbočinu, tako da je na Zemlji bila bliješteća točka, ne previše opasna, no kapa Južnog pola bila je tako zasljepljujuće bijela da nisam baš dobro mogao vidjeti Sjevernu Ameriku koja je bila osvijetljena jedino mjesečinom. Iskrenuo sam vrat i postavio dalekozor na kacigu - i to dobar - Zeis 7x50s koji je nekoć pripadao Upravitelju. Ispred mene se ukazala Sjeverna Amerika poput sablasnog zemljovida. Bilo je neobično malo oblaka. Mogao sam vidjeti gradove - sjajne točke be rubova. 08.37 - U 08.50 Mike je počeo glasovno odbrojavanje - nije za to trebala njegova pažnja, mogao ga je ranije programirati. 00.51-00.52-00.53 ... jedna minuta-59 - 58 - 57 ... pola minute 29 - 28 - 27 ... deset sekundi - devet - osam - sedam - šest - pet - četiri - ti - dva - jedan - Iznenada se ta rešetka rasprsnula u dijamantnu prašinu! 26. Udarili smo ih toliko snažno da se moglo vidjeti golim okom kroz vizir. Nije mi trebao dalekozor. Spustio sam ga na bradu i rekao blago i s puno poštovanja: "Bohemoj!". Dvanaest vrlo sjajnih, vrlo oštrih, vrlo bijelih svjetala u savršenoj pravokutnoj vrsti. Natekle su, postale mutnije i pocrvenile za što je trebalo, kako se činilo, tako puno vremena. Bilo je i drugih novih svjetala, no ta savršena rešetka me je tako fascinirala da sam jedva opazio. "Da," složio se Mike s pobjedničkim zadovoljstvom. "Možeš sad nastaviti pričati, Man. Sad nisam zauzet. Koristim pričuvu." "Ostao sam bez riječi. Ima li kakvog neuspjeha?" "Teret bačen na jezero Michigan je pogođen i odbačen u stranu. Nije se dezintegrirao. Sletjetće na Michigan - nemam kontrolu, izgubio je transponder. Onaj za tjesnac Long Island otišao je izravno na metu. Pokušali su ga presresti, ali nisu uspjeli. Ne mogu reći zašto. Man, mogu skrenuti popratne od toga, u Atlantik gdje je čisto od brodskog prometa. Da učinim tako? Jedanaest sekundi." "Uh - ano! Ako možeš promašiti brodove." "Rekao sam da mogu. Učinjeno je. No, morali bi im reći da smo imali pričuve i zašto smo ih odbacili. Da se zamisle." "Možda nismo trebali odbacivati, Mike. Zamisao je bila da ih natjeramo da koriste presretače."

"No glavna zamisao je bila da im damo do znanja da ih ne pogađamo najjače što možemo. Drugo možemo potvrditi kod Colorado Springsa." "Što se tamo dogodilo?" Izvinuo sam vrat i upotrijebio dalekozor. Nisam mogao vidjeti ništa osim linije grada dugačke više od sto kilometara, općinski pojas Denver- Pueblo. "U sridu. Bez presretanja. Svi su moji pogoci u sridu. Man, rekao sam ti da će biti - i to je zabavno. Volio bih to raditi svaki dan. Nikada prije nisam imao referencu za tu riječ." "Za koju riječ, Mike?" "Orgazam. To je ono kada se uspale. Sada znam." To me je otrijeznilo. "Mike, nemoj da ti se previše svidi. Jer, ako krene po našem, nećemo to ponovno raditi." "To je u redu, Man. Pospremio sam to. Mogu iznova puštati svaki put kad to zaželim iskusiti. No, šanse su tri naprama jedan da ćemo to ponovo učiniti sutra, a čak i veće za sljedeći dan. Hoćeš li se okladiti? Sat rasprave o vicevima za sto dolara." "Odakle tebi sto dolara?" On zahihoće. "A što misliš odakle novac dolazi?" "Uh - zaboravi. Dobit ćeš to zabadava. Neću te tentati da utječeš na izglede." "Ja ne bih varao, Man. Ne tebe. Upravo smo ponovno pogodili njihovo Zapovjedništvo obrane. Možda ne možeš vidjeti - zbog oblaka prašine prvog udara. Prebacio sam posao na svog idiotskog sina." "Je li sigurno?" "Ja nadgledam. To je dobra praksa za njega, Man. Možda će to moći kasnije sam raditi. On je glup, ali precizan. No, radit će što mu kažeš da radi" "Zoveš to računalo 'on'. Može govoriti?" "O, ne, Man. On je idiot. Nikada neće naučiti govoriti. No, učinit će sve što u njega programiraš. Planiram mu prepustiti da upravlja s dosta toga u subotu." "Zašto u subotu." "Zašto što će u nedjelju možda morati upravljati svime. To je dan kada će nas bubnuti." "Kako to misliš? Mike, nešto mi tajiš." "Govorim ti, zar ne? Upravo se dogodilo i skeniram. Projiciram nazad. Ovaj eho napustio je parkirnu orbitu Terre u trenu kad smo ih udarili. Nisi vidio da ubrzava. Imao sam druge stvari koje sam morao promatrati. Predaleko je za očitavanje, ali je veličine Mirovne krstarice i ide u ovom smjeru. Njegovi dopleri sada očitavaju novu orbitu oko Lune, periselenion nula-devet-nula-tri u nedjelju osim ako ne manevrira. Prva aproksimacija, bolji podaci kasnije. Teško je skupiti toliko puno, Man. On koristi radarske protumjere da stvara smetnje." "Siguran si da si u pravu?" On zahihoće. "Man, ne bunim se ja tako lako. Očitao sam sve moje ljubljene male signale. Ispravak. Nula-devet-nula-dva-cijela-četrdeset-tri. "Kad ćeš ga imati na dometu?" "Neću, osim ako ne manevrira. No on će imati mene na dometu sljedeće subote. Vrijeme ovisi o tome koji će domet izabrati za lansiranje. A to će proizvesti zanimljivu situaciju. Možda će gađati kunićnjak - mislim da Tycho Donji treba evakuirati, i da svi kunićnjaci trebaju koristiti maksimalne mjere za krizu pritiska. Vjerojatnije je da će gađati katapult. No umjesto toga mogao bi se suzdržavati od paljbe dokle god se usudi, a zatim pokušati izbaciti sve moje radare s kišom koja je namještena da pogodi svaku radarsku zraku." Mike zahihoće. "Smiješno, zar ne? Za 'jednom smiješno', mislim. Ako ja isključim svoje radare, njegovi projektili ne mogu ih pogoditi. No, ako to učinim, ne mogu vidjeti da kažem momcima kamo da upere svoje topove. A to ne ostavlja ništa što bi ga spriječilo da bombardira katapult. Komično." Duboko sam uzdahnuo i poželio da se nikad nisam počeo baviti poslom ministra obrane. "Što da učinimo? Da odustanemo? Ne, Mike! Ne dok se možemo boriti."

"Tko je išta rekao o odustajanju? Man, napravio sam proračune za ovu i tisuću drugih mogućih situacija. Novi podatak - drugi eho je upravo napustio orbitu Terre, iste karakteristike. Proračun kasnije. Ne odustajemo mi. Dat ćemo mi njima ringe ringe raja, kompa." "Kako?" "Prepusti to svom starom prijatelju Mycroftu. Šest balističkih radara ovdje, plus jedan kod novog katapulta. Ugasio sam novoga i naučio sam svoje retardirano dijete da radi preko broja dva ovdje ... mi ni nećemo gledati te brodove preko novoga - nikad im nećemo ni dati do znanja da ga imamo. Promatram te brodove preko broja tri i, povremeno - svake tri sekunde - provjeravam nove odlaske iz orbite Terre. Svima ostalima su oči čvrsto zatvorene i neću ih koristiti do vremena kada bude trebalo pljesnuti Veliku Kinu i Indiju - a ti ih brodovi neće ni tada vidjeti jer neću gledati u njihovom smjeru. Velik je to kut i tada će još uvijek biti. A kada ih koristim, nastupa ringe ringe raja nasumce, gašenje i paljenje u nepravilnim intervalima ... nakon što brod lansira projektile. Projektil ne može nositi veliki mozak, Man - prevarit ću ih." "A što je s računalima u brodu koja kontroliraju paljbu?" "I njih ću prevariti. Hoćeš li se okladiti da ne mogu napraviti da dva radara izgledaju kao samo jedan na pola puta između njih? No, ono načemu sad radim - i žao mi je! - ponovno sam koristio tvoj glas." "To je u redu. Što sam to sad učinio?" "Ako je taj admiral zaista pametan, ići će na izlazni kraj starog katapulta sa svime što ima - s krajnje udaljenosti koja je predaleko za naše bušilice. Zna li on što je naše 'tajno' oružje ili ne, razmazat će katapult i ignorirati radare. Stoga sam naredio ljudima kod glave katapulta - odnosno, ti si naredio - da pripreme lansirati svaki teret koji možemo pripremiti, a sada pronalazim nove dugotrajnije putanje za svaki od njih. Tada ćemo ih baciti sve, dovesti ihi svemir što je prije moguće - bez radara." "Naslijepo?" "Ja ne koristim radar za lansiranje tereta, znaš to, Man. U prošlosti sam ih uvijek promatrao, ali ne moram to činiti. Radar nema veze s lansiranjem nego s pretproračunima i preciznom kontrolom katapulta. Zato postavimo svu municiju sa starog katapulta u spore putanje, što prisiljava admirala da ide na radare radije nego na katapult - ili oboje. Tada ćemo ga uposliti. Moći ćemo ga dovesti do očaja toliko da će se spustiti kako bi bolje nanišanio i dati našim momcima šansu da mu spale oči." "Brodyjevi momci bi to voljeli. Oni koji su trijezni." Prevrtao sam zamisao po glavi. "Mike, jesi li danas gledao video?" "Nadgledao sam video, ne mogu reći da sam ga gledao. Zašto?" "Baci pogled." "U redu. Jesam. Zašto?" "Dobar je ono teleskop što ga koriste za video, a postoje i drugi. Zašto koristiti radar na brodove? Dok ne poželiš da ih Brodyjevi dečki spale?" Mike je bio tih najmanje dvije sekunde. "Man, moj najbolji prijatelji jesi li kada razmišljao da se zaposliš kao kompjutor?" "Je li to sarkazam?" "Uopće nije, Man. Osjećam se posramljeno. Instrumenti kod Richardsona - teleskopi i druge stvari - su čimbenici koje jednostavno nikada nisam uključio u svoje kalkulacije. Glup sam, priznajem. Da, da, da, ano, da, daj. Gledati brodove preko teleskopa, ne koristiti radare osim ako ne promijer trenutnu balistiku. Druge mogućnosti - ne znam što da kažem, Man, osim da mi nikada nije palo na pamet da bih mogao koristiti teleskope. Ja gledam preko radara, uvijek sam tako. Nikad nisam uzimao u obzir -" "Prekini!" "Mislim to, Man." "Da li se ja ispričavam kada se ti nečega prvi sjetiš?" Mike je polako rekao: "Ima nešto u tome što se opire mojoj analizi. Moja je funkcija da -"

"Prestani se gristi. Ako je zamisao dobra, iskoristi je. Može dovesti do još zamisli. Gasim i silazim, hitro." Nisam dugo bio u Mikeovoj sobi kad je Prof nazvao: "Stožer? Jeste li se čuli sa svojim feldmaršalom Davisom?" "Ovdje sam, Prof. U glavnoj kompjutorskoj sobi." "Hoćeš li nam se pridružiti u Upraviteljevom uredu? Treba donositi odluke, ima posla." "Prof, ja jesam radio! Radim." "Siguran sam da jesi. Objasnio sam drugima da je programiranje balističkog kompjutora tako jako delikatnog u ovoj operaciji da to moraš osobno provjeriti. Ipak, neki od naših kolega smatraju da ministar obrane treba biti prisutan tijekom ovih razgovora. Stoga, kada dođeš do točke da smatraš da to možeš predati svome asistentu - Mike se zove, zar ne? - hoćeš li molim te -" "Kužim. U redu, evo me gore." "U redu, Manuele." Mike je rekao: "Čujem trinaest ljudi u pozadini. Šifrirani govor, Man." "Razumio sam. Bolje da odem gore i vidim kakva je frka. Ne trebaš me?" "Man, nadam se da ćeš ostati u blizini telefona." "Hoću. Prisluškuj Upraviteljev ured. No, nazvat ću ako odem negdje dalje. Vidimo se, kompa." Našao sam cijelu vladu u Upraviteljevom uredu, i pravi kabinet i priljepke. Uskoro sam uočio problem - momka zvanog Howard Wright. Za njega je ministarstvo smišljeno na brzaka: "Ligatura za umjetnost, znanost i profesije" - istraživanje ruda i gubljenje vremena. Bio je umočen u Novilen jer je Kabinet bio opterećen drugovima iz L-Cityja, te u Wrighta jer se postavio za vođu kongresne grupe jake na priči, a slabe na akciji. Profova dužnost bila je da ga isključi - no nekad je Prof bio previše suptilan. Neki ljudi bolje govore ako dišu vakuum. Prof je od mene zatražio da izvijestim kabinet o vojnoj situaciji. To sam i učinio, na svoj način. "Vidim da je Finn ovdje. Neka on kaže kako stojimo u kunićnjacima." Wright je rekao. "General Nielsen je već to učinio, nema potrebe da ponavlja. Želimo čuti od vas." Trepnuo sam na to. "Prof- ispričavam se, pane Predsjedniče. Znači li to da je izvješće ministarstva obrane doneseno u mojoj odsutnosti?" Wright je rekao: "Zašto ne? Niste bili pri ruci." Prof se uhvatio toga. Mogao je vidjeti da sam jako napet. Nisam spavao tri dana, nisam bio tako umoran otkako sam napustio Zemlju. "Reda", rekao je blago. "Pane ministre profesijske ligature, molim vas upućujte vaše komentare preko mene. Pane ministre obrane, dozvolite mi da vas ispravim. Nije bilo izvješća Kabinetu koji se tiču vašeg Ministarstva iz razloga što se Kabinet nije okupio do vašeg dolaska. General Nielsen je neformalno odgovorio na neka neformalna pitanja. Možda to nije trebalo učiniti. Ukoliko smatrate za shodno, pokušat ću to ispraviti." "Nikakva šteta nije počinjena, pretpostavljam. Finn, s tobom sam razgovarao prije sat vremena. Ima li što novo otada?" "Ne, Mannie." "U redu. Pretpostavljam da želite čuti o situaciji izvan Lune. Gledali ste pa znate da je prvo bombardiranje prošlo dobro. Još uvijek traje jer gađamo stožer njihove svemirske obrane svakih dvadeset minuta. Nastavit ćemo tako do trinaest nula nula, a tada ćemo u dvadeset i jedan sat pogoditi Kinu i Indiju i još neke manje mete. Tada smo do četiri sata iza ponoći zauzeti s Afrikort Europom, presko čimo tri sata, pa Brazil i kompanija, pričekamo tri sata i počnemo ispočetka. Osim ako se nešto ne dogodi. No u međuvremenu imam ovdje problema. Finn, moramo evakuirati Tycho Donji." "Samo trenutak!" Wright je podigao ruku. "Imam pitanja." Govorio; Profu, a ne meni. "Jedan trenutak. Je li ministar obrane završio?"

Wyoh je sjedila naslonjena. Izmijenili smo osmijehe, ali to je bilo sve. Tako smo se držali u Kabinetu i Kongresu. Bilo je glasina da dvoje iz is obitelji ne bi trebalo biti u Kabinetu. Ona je tada protresla glavom upozoravajući na nešto. Ja sam rekao: "Radi se o bombardiranju. Je li pitanje o tome?" "Jesu li vaša pitanja u vezi s bombardiranjem, pane Wright?" "Naravno da jesu, pane Predsjedniče." Wright je ustao i pogledao me. "Kao što znate, ja predstavljam intelektualce u Slobodnoj Državi i, ako mogu tako reći, njihova mišljenja su od velike važnosti u javnim poslovima. Mislim da priliči da -" "Samo tren", rekao sam. "Mislio sam da vi predstavljate Osmu novilensku jedinicu." "Pane Predsjedniče! Hoće li mi biti dozvoljeno da postavim svoja pitanja ili neće?" "On nije postavljao pitanja nego je držao govore. A ja sam umoran želim u krevet." Prof je rekao blago: "Svi smo mi umorni, Manuele. No imaš pravo. Kongresmene, vi predstavljate samo svoju jedinicu. Kao članu vlade, dodijeljene su vam određene dužnosti u vezi s određenim profesijama." "To mu dođe na isto." "Ne sasvim. Molim vas, postavite svoje pitanje." "Uh ... no dobro, i hoću! Je li feldmaršal Davis svjestan da je njegov plan bombardiranja pošao u potpunosti po zlu i da su uzaludno uništene tisuće života? I je li svjestan ekstremno ozbiljnog pogleda kojeg na ovo ima inteligencija ove Republike? I, može li objasniti čemu ova drskost - ponavljam, drskosti - bombardiranje je poduzeto bez konzultacija? I je li on sada spreman modificirati svoje planove ili slijepo srlja? I je li istinito što se govori da su naši projektili bili nuklearni što su civilizirane nacije stavile izvan zakona? I kako on očekuje da će Slobodna Država Luna ikada biti primljena u savjet civiliziranih nacija nakon ovakvih akcija?" Pogledao sam na sat - sat i pol nakon prvog pogotka. "Prof," rekao sam, "hoćeš li mi reći o čem se tu radi?" "Žao mije, Manuel," rekao je nježno. "Namjeravao sam - trebao sam napraviti uvod u sastanak s isječkom iz vijesti. No, činilo se da ti smatraš da si bio izostavljen - a, pa, nisi bio. Ministar upućuje na novosti koje su stigle netom prije nego što sam te nazvao. Reuters u Torontu. Ako su vijesti točne - ako - tada, umjesto da su ozbiljno uzeli naša upozorenja, čini se da su se tisuće radoznalaca nagurale na ciljeve. Vjerojatno je bilo žrtava. Koliko, ne znamo." "Vidim. I što sam ja trebao učiniti? Uzeti svakoga za ruku i odvesti? Upozorili smo ih." Ubacio se Wright sa sljedećim: "Inteligencija smatra da osnovni humani obziričine obveznim —" Ja sam rekao: "Slušaj, cendravče, čuo si da je Prof rekao da su vijesti upravo stigle - kako onda znaš što bilo tko smatra o tome?" On je pocrvenio. "Pane Predsjedniče! Pogrde! Uvrede!" "Nemoj ministra nazivati pogrdnim imenima, Manuele." "Neću ako on neće. Samo što on koristi otmjenije riječi. Kakve su to gluposti o atomskim bombama? Mi nemamo nijednu i svi to znate." Prof je izgledao zbunjeno. "I mene to buni. Taj prilog tako tvrdi. No, stvar koja me buni je da smo uistinu mogli vidjeti, preko videa, nešto što je uistinu izgledalo kao atomska eksplozija." "Oh." Okrenuo sam se prema Wrightu. "Jesu li ti tvoji bistri prijatelji rekli što se dogodi kada oslobodiš nekoliko milijuna kalorija u djeliću sekunde na jedno mjesto? Koja temperatura? Koliko radijacije?" "Tada priznajete da jeste koristili atomsko oružje!" "Oh, Bohe!" Boljela me glava. "Nisam rekao ništa slično. Pogodi bilo što dovoljno jako i frcnutće iskre. To su osnove fizike poznate svima osim inteligenciji. Samo smo napravili najveće vražje iskre koje je čovjek ikada napravio. To je sve. Možda su čak i stvorene X-zrake. Ne mogu reći. U gama radijaciju vrlo sumnjam. Alfa i beta su nemoguće. Radilo se o iznenadnom oslobađanju mehaničke energije. No nuklearne? Gluposti!"

Prof je rekao: "Odgovara li ovo na vaše pitanje, gospodine ministre?" "Samo potiče još pitanja. Na primjer, to je bombardiranje daleko više o onoga za što je Kabinet dao ovlasti. Vidjeli ste šokirana lica kad su se ona užasna svjetla pojavila na ekranu. Ipak, ministar obrane kaže da se napadi dalje nastavljaju, svakih dvadeset minuta. Smatram —" Pogledao sam na sat. "Jedan je upravo pogodio planinu Cheyenne." Wright je rekao: "Jeste li čuli ovo? Jeste čuli? On se razmeće time. Pan Predsjedniče, ovo se krvoproliće mora zaustaviti!" Ja sam rekao: "Cendrav - ministre, nagoviještate li da stožer njihove svijemirske obrane nije vojna meta? Na čijoj ste vi strani? Lune? Ili SN-a?" "Manuele!" "Umoran sam od ovih besmislica! Rečeno mi je da radim posao, i radio sam ga. Sklonite mi ovog cendravca s vrata." Nastupila je zaprepaštena tišina, a zatim je netko rekao tiho: "Mogul nešto predložiti?" Prof se osvrnuo. "Ukoliko itko ima prijedlog koji će umiriti ovu bezizlaznu situaciju, bitće mi ga vrlo drago čuti." "Mi očigledno nemamo dobre informacije o tome što te bombe čine. Meni se čini da bismo trebali usporiti taj dvadesetominutni raspored. Produži ga, recimo, na svaki sat - i preskočiti sljedeća dva sata dok ne dobijemo još vijesti. Tada bismo mogli poželjeti odgoditi napad na Veliku Kinu za najman dvadeset ičetiri sata." Odobravajuća kimanja dolazila su od gotovo svih, uz mrmljanje: "Razuman prijedlog!" - "Ano. Ne požurujmo stvari." Prof je rekao: "Manuele?" Prasnuo sam: "Prof, znaš odgovor! Ne prebacuj ga meni!" "Možda znam, Manuele ... no umoran sam i zbunjen i ne mogu ga se sjetiti." Wyoh je iznenada rekla: "Mannie, objasni. I ja trebam objašnjenje." Tako sam se sabrao. "Jednostavno, radi se o zakonu gravitacije. Trebalo bi mi računalo da dam egzaktan odgovor, no sljedećih pet-šest pucnjeva su već počinjeni. Najviše što možemo učiniti jest gurnuti ih od mete i može pogoditi neke gradove koje nismo upozorili. Ne možemo ih odbaciti u ocean, prekasno je. Planina Cheyenne je četrnaest kilometara u unutrašnjosti. Što se tiče protezanja rasporeda na jedan put na sat, to je smiješno. To nisu cijevi kapsule koje možete pokrenuti i zaustaviti. To je padajuće kamenje. Pogodit će nekuda svakih dvadeset minuta. Možete pogoditi planinu Cheyenne na kojoj dosad nije bilo ničeg živoga preostalog - ili možete pogoditi negdje drugdje i ubijati ljude. Zamisao odgađanja udara na Veliku Kinu za dvadeset i četiri sata je jednako tako smiješna. Projektili za Kinu ne mogu se otkazati neko vrijeme. No možemo ih usporiti. Ako ih odbacimo, gubimo ih - a svi koji misle da imamo čeličnih okova na bacanje, bolje da odu do glave katapulta i pogledaju." Prof si je počešao obrvu. "Mislim da je odgovoreno na sva pitanja, barem sam ja zadovoljan." "Nije na moje, gospodine!" "Sjednite, pane Wright. Silite me da vas podsjetim da vaše ministarstvo nije dio Ratnog kabineta vlade. Ukoliko ne postoji još pitanja - a nadam se da nema nijednog - zaključit ću ovaj sastanak. Svima nam treba odmora. Stoga -" "Prof!" "Da, Manuele?" "Nisi mi dopustio da završim izvještaj. Kasno sutra ili rano u nedjelju ćemo dobiti." "Što, Manuele?" "Bombardiranje. Moguće i invaziju. Dvije krstarice krenule su u našem smjeru." To je privuklo pažnju. Prof je umorno rekao: "Kabinet vlade zaključuje sjednicu. Ratni kabinet će ostati." "Samo tren," rekao sam. "Prof, kada smo preuzeli ured, dobio si od nas nedatirane ostavke." "Istina. No, nadam se da neću morati koristiti nijednu od njih."

"Upravo ćeš upotrijebiti jednu." "Manuele, je li to prijetnja?" "Zovi to kako hoćeš." Pokazao sam na Wrighta: "Ili odlazi taj cendravac ... ili idem ja." "Manuele, treba ti sna." Treptao sam suznih očiju. "Sigurno da mi treba! I idem se malo naspavati. Upravo sad! Idem naći krevet ovdje u Sjedištu i odspavati. Oko deset sati. Nakon toga, ako još uvijek budem ministar obrane, možeš me probuditi. Inače, pusti me da spavam." Tada su već svi izgledali šokirano. Wyoh je stala pokraj mene. Nije govorila, samo je ugurala ruku u moju. Prof je rekao čvrsto: "Svi, molim vas, idite, osim Ratnog kabineta i pana Wrighta."Čekao je dok je većina izlazila. Tadaje rekao: "Manuele, ja ne mogu prihvatiti tvoju ostavku. Niti ti mogu dopustiti da se upecaš u nemilu situaci glede pana Wrighta, ne kada smo svi umorni i razdraženi. Bit će bolje da vas dvojica razmijenite isprike, svaki shvaćajući da je drugi bio prenapet." "Uh -" Okrenuo sam se Finnu. "Jel' se on borio?" pokazao sam na Wrighta. "Ha? K vragu, ne. Barem ne u mojoj uniformi. Što kažeš na to, Wrigt Jesi li se borio kad su nas napali?" Wright je kruto rekao: "Nisam imao mogućnosti. Do časa kada sam saznao, bilo je gotovo. No sada je napadnuta i moja hrabrost i moja lojalnost. Morat ću inzistirati -" "Daj šuti", rekao sam. "Ako želiš dvoboj, možeš ga dobiti odmah. Ja sam zauzet. Prof, budući da on nije iskusio bitku kao ispriku za svoje ponašanje, ja se neću ispričati cendravcu zato što je cendravac. I čini se da ti razumiješ u čemu je stvar. Dozvolio si tom cendravcu da mi se popne za vrat i nisi ga čak ni pokušao zaustaviti! Stoga, otpusti ili njega ili mene." Finn je iznenada rekao: "Slažem se s time, Prof. Ili otpusti ovog luzera ili nas dvojicu." Pogledao je u Wrighta. "Što se tiče onog dvoboja, druže prvo ćeš se sa mnom morati boriti. Ti imaš dvije ruke, a Mannie nema." "Ne trebaju mi dvije ruke za njega, ali hvala, Finn." Wyoh je plakala - mogao sam to osjetiti iako nisam mogao čuti. Prof je tužno rekao: "Wyoming?" "Ž-ž-žao mi je, Prof! I mene također." Samo "Clayton" Watenabe, sudac Brody, Wolfgang, Stu i Sheenie su preostali, šačica koja je činila Ratni kabinet. Prof ih je pogledao. Mogao sam vidjeti da su na mojoj strani, iako je Wolfgangu bilo teško. On je radio s Pitom, a ne sa mnom. Prof me je pogledao i blago rekao: "Manuele, to je obostrano. Ono što činiš prisiljava mene na ostavku." Osvrnuo se oko sebe. "Laku noć, drugovi. Ili radije 'dobro jutro'. Idem se malo odmoriti, jako mi treba." Žurno je izašao van bez gledanja unatrag. Wright je bio otišao. Nisam ga vidio kako odlazi. Finn je rekao: "Što s tim krstaricama, Mannie?" Duboko sam udahnuo. "Ništa prije subote poslije podne. No morat će evakuirati Tycho Donji. Ne mogu sad govoriti. Malo sam grogi." Dogovorio sam da se susretnem s njim u dvadeset i jedan sat, a zatim dopustio Wyoh da me povede. Mislim da me stavila u krevet, ali se ne sjećam. 27. Prof je bio prisutan kada sam se sreo s Finnom u Upraviteljevom uredu malo prije dvadeset i jedan sat u petak. Spavao sam bio devet sati, okupao se, pojeo doručak koji je Wyoh odnekud donijela, i razgovarao s Mikeom - sve je išlo prema revidiranom planu, brodovi nisu promijenili putanju, upravo se trebao dogoditi napad na Veliku Kinu.

Došao sam u ured na vrijeme da vidim udar preko videa - sve u redu i učinkovito izvršeno do dvadeset-jedan-nula-jedan i Prof se bacio na posao. Nije ništa rekao o Wrightu ili o ostavci. Nisam nikada više vidio Wrighta. Mislim, nikad ga više nisam vidio, niti sam pitao za njega. Prof ga nije spominjao, pa nisam ni ja. Pregledali smo vijesti i taktičku situaciju. Wright je bio u pravu kada je rekao da su izgubljene "tisuće života". Novosti sa Zemlje bile su pune toga. Koliko puno, nikada nećemo saznati. Ako čovjek stoji na mjestu i tone kamenja slete na njega, ne ostane puno. Oni koje su mogli izbrojati stajali su dalje i ubila ih je eksplozija. Recimo pedeset tisuća u Sjevernoj Americi. Nikad neću razumjeti ljude! Tri smo ih dana upozoravali - i ne bi mogli reći da nisu čuli upozorenja - zato su i bili tamo. Da vide predstavu. Da se smiju našoj gluposti. Da pokupe "suvenire". Cijele su obitelji otišle na ciljeve. Neki s košarama za piknik. Košare za piknik! Bohemoi! A sada su oni živi tražili našu krv zbog toga "bezobzirnog pokolja". Ano. Nije bilo nikakve indignacije zbog njihove invazije i (nuklearnog!) bombardiranja nas četiri dana ranije - no, bome im je bilo žao zbog našeg "promišljenog ubojstva". Great New York Times zahtijevao je da se cijela Lunarna "pobunjenička" vlada dovede na Zemlju i javno pogubi - "Ovo je očigledno slučaj u kojem se humano pravilo protiv smrtne kazne mora izuzeti zbog većih interesa čovječanstva." Pokušao sam ne misliti o tome, kao što sam bio prisiljen ne misliti previše na Ljudmilu. Mala Mila nije ponijela izletnički ručak. Ona nije bila izletnica u potrazi za uzbuđenjima. Tycho Donji bio je glavni problem. Ukoliko ti brodovi bombardiraju kunićnjake - a u vijestima sa Zemlje zahtijevali su upravo to - Tycho Donji ne bi mogao podnijeti. Pokrov je bio pretanak. H-bomba će dekomprimii sve nivoe. Zračne ustave nisu bile građene za udare H-bombama. (Ipak, ne razumijem ljude. Na Terri je navodno trebala biti apsolui zabrana upotrebe H- bombi na ljudima. Zbog toga su i postojali SN. No ipak bilo je glasnih povika iz SN-a da nas gađaju H-bombama. Prestali su s tvrdnjama da su naše bombe bile nuklearne, no cijela se Sjeverna Amerika, čin se, uspjenila od želje da nas bombardiraju nuklearnim bombama.) Ne razumijem ni Lunije također. Finn je poslao upozorenja preko svoje milicije da Tycho Donji mora biti evakuiran. Prof je to ponovio preko videa. Niti je to bio neki problem. Tycho Donji je bio mali i Novilen i L-City su s mogli primiti na počinak i hranu. Mogli smo dovesti dovoljno kapsula da sve prebacimo za dvadeset sati - ostavimo ih u Novilenu i pozovemo polovinu da odu u L-City. Veliki posao, ali bez problema. No, s manjim problemima će se komprimirati gradski zrak dok se ljudi evakuiraju tako da ga se sačuva. Dekomprimirati ga u potpunosti na kraju da se minimalizira šteta, prebaciti što više hrane, osigurati od poplavljivanja pristup nižim tunelskim farmama i tako dalje - sve smo te stvari znali raditi, i sa stiljagijima i milicijom i gradskom službom održavanja, ljudi su bili organizirani. Jesu li počeli s evakuacijom? Jesu li čuli odjek? Kod Tycha Donjeg bilo je toliko naguranih kapsula da nije bilo mjesta za nove dok neke ne odu. A nisu se micale. "Mannie," rekao je Finn, "mislim da se ovi neće evakuirati." "K vragu," rekao sam, ''moraju. Kada uočimo projektil koji je krenuo prema Tychu Donjem, bitće prekasno. Imat ćeš ljude koji gaze druge ljudi pokušavaju se nagurati u kapsule u koje više neće moći stati. Finne, tvoji će ih momci morati natjerati." Prof je zatresao glavom. "Ne, Manuele." Ja sam rekao ljutito: "Prof, previše si daleko otišao s time 'bez prisile Znaš da će izazvati nerede." "Tada će biti nereda. No, nastavitćemo s uvjeravanjem, a ne sa silom. Hajde da pregledamo planove."

Planovi i nisu bili neki, ali to je bilo najbolje što smo mogli učiniti. Upozoriti sve na očekivana bombardiranja i/ili invaziju. Izmjenjivati stražare iz Finnove milicije nad svakim kunićnjakom s početkom kada i ako krstarice prođu oko Lune u slijepi svemir, s udaljene strane - da ne budemo ponovr uhvaćeni nespremni. Maksimalni pritisak i p-odijela u svim kunićnjacima. Svi vojni i poluvojni građani neka u šesnaest sati u subotu prijeđu u stanje plave uzbune, a u stanje crvene uzbune ako brod ispali projektil ili manevrira. Brodyjeve topnike potaknuti da odu u grad i napiju se ili štogod već, i vrate se do subote u petnaest sati. To je bila Profova ideja. Finn ih je polovicu želio zadržati na dužnosti. Prof je rekao Ne. Bitće u boljem stanju za dugu budnost ako se prvo odmore i zabave. Složio sam se s njim. Što se tiče bombardiranja Terre, u prvoj rotaciji nismo napravili nikakve izmjene. Dobivali smo ljutite odgovore iz Indije, a iz Velike Kine nije bilo vijesti. No i Indija se nije imala zbog puno toga žaliti. Na njoj nismo koristili rešetku. Bila je pregusto nastanjena. Osim izabranih točki u pustinji Thar i nekih vrhova, mete su bile obalne vode daleko od luka. No trebali smo odabrati više planine ili dati manje upozorenja; iz vijesti sečinilo da je neki sveti čovjek praćen brojnim hodočasnicima izabrao da se popne na svaki naciljani vrh i odbije našu odmazdu čistom duhovnom snagom. Tako smo ponovno bili ubojice. Osim toga, naši pogoci u vodu pobili su milijune ribe i mnoge ribare jer ribari kao i ostali pomorci nisu hajali za upozorenja.Činilo se da je indijska vlada jednako razljućena glede riba kao i glede ribara - no princip svetosti sveg života nije se odnosio na nas. Željeli su naše glave. Afrika i Europa odgovorile su puno razboritije, ali različito. U Africi život nije nikada bio svet, i oni koji su otišli na turističko razgledavanje ciljeva dobili su malo sažaljenja. Europa je imala cijeli dan da nauči da možemo pogoditi tamo gdje smo obećali i da su naše bombe smrtonosne. Bilo je ubijenih ljudi, da, osobito tvrdoglavih morskih kapetana. No nije bilo praznoglavih rojeva kao u Sjevernoj Americi ili Indiji. Žrtava je bilo još manje u Brazilu i drugim dijelovima Južne Amerike. Tada je ponovno došao red na Sjevernu Ameriku - 09.50.28 u subotu 17. listopada '76. Mike ga je tempirao na točno 10.00 po našem vremenu što je, uz jedan dan napredovanja Lune u orbiti i rotaciju Terre, prouzročilo da Sjeverna Amerika bude okrenuta prema nama u 05.00 po njihovom vremenu Istočne obale i 02.00 po vremenu Zapadne obale. No prepirka što da se radi s ovim ciljanjem započela je u subotu rano ujutro. Prof nije sazvao sastanak Ratnog kabineta, ali su se oni ionako pojavili, osim "Claytona" Watenabea koji se vratio u Kongville da preuzme obranu. Prof, ja, Finn, Wyoh, sudac Brody, Wolfgang, Stu, Terence Sheehan – činili smo osam različitih mišljenja. Prof je u pravu; više od tri čovjeka ne mogu ništa odlučiti. Odnosno, bilo je šest mišljenja, jer je Wyoh uglavnom šutjela, a takođe i Prof koji je predsjedavao. No ostali su bili dovoljno bučni za osamnaestoricu. Stua se nije ticalo što smo pogodili pod uvjetom da newyorška burza bude otvorena u ponedjeljak ujutro. "Imamo devetnaest različitih kupoprodaji ugovora za utorak. Ako ova nacija ne kani bankrotirati prije nego se rodi, bolje da moji kupovni nalozi koji pokrivaju te kratkotrajne ugovore budu izvršeni. Reci im, Wolf, da shvate." Brody je želio koristiti katapult da razbije sljedeće brodove koji bi eve tualno napustili parkirnu orbitu. Sudac nije imao pojma o balistici - jednostavno je shvaćao da su njegovi bušači izloženi. Ja se nisam prepirao zato što je većina preostalih tereta već bila u sporim orbitama, a ostatak će biti uskoro - nisam mislio da ćemo stari katapult imati još dugo vremena. Sheenie je mislio da bi bilo pametno ponoviti onu rešetku i baciti jedan paket direktno na glavnu zgradu Sjevernoameričkog Direktorata. "Znam Amerikance. I ja sam bio jedan od njih prije nego su me poslali ovamo. Užasno im je žao što su predali stvari SN-u. Uklonite te birokrate i oni će prijeći našu stranu."

Wolfgang Korsakov je, na Stuovo gađenje, mislio da bi njihovo poslovanje bolje išlo da sve burze budu zatvorene dok se ovo ne svrši. Finn je želio da se sve baci na kocku - upozorimo ih da sklone one brodove s neba, i pogodimo ih ako ih ne sklone. "Sheenie je u krivu u vezi s Amerikancima. I ja ih znam. S.A. je najžilaviji dio SN-a. Njima se treba ulagivati. Već nas sada zovu ubojicama, pa ćemo mi njih sada pogoditi jako. Pogodimo američke gradove i možemo opozvati ostalo." Ja sam se izvukao, razgovarao s Mikeom i načinio bilješke. Ponovi sam se vratio. Oni su se još uvijek svađali. Prof me pogledao kada sam sjeo. "Feldmaršalu, nisi izrazio svoje mišljenje." Rekao sam: "Prof, možemo li se riješiti te 'feldmaršalske' gluposti? Djeca su u krevetu, možemo si priuštiti da budemo iskreni." "Kako želiš, Manuel." "Čekao sam da vidim hoće li doći i do kakvog slaganja." Nije došlo. "Ne vidim zašto bih trebao imati mišljenje," nastavio san "Ja sam samo teklić. Ovdje sam zato što znam programirati balistički kompjutor." Rekao sam to gledajući ravno u Wolfganga - druga broj jedan, ali intelektualca oštrog jezika. Ja sam samo mehaničar čija gramatika nije bogzna što, dok je Wolf diplomirao na otmjenoj školi, Oxfordu, prije nego su ga osudili. Slagao se s Profom, ali rijetko i s kim drugim. Sa Stuom, ano, ali i Stu ima otmjene svjedodžbe. Wolf se nelagodno vrpoljio, pa rekao: "Ma hajde, Mannie, naravno da želimo tvoje mišljenje." "Nemam ga. Plan bombardiranja je pažljivo napravljen. Svi su imali šansu kritizirati. Nisam uočio ništa što opravdava njegovo mijenjanje." "Manuele, hoćeš li revidirati drugo bombardiranje Sjeverne Amerike tako da svi čujemo?" "U redu. Svrha drugog razmazivanja je prisiliti ih da iskoriste svoje presretačke rakete. Svaki projektil naciljan je na veliki grad - na prazni cilj, zapravo, u blizini velikoga grada. A to im kažemo kratko prije nego ih pogodimo - koliko još, Sheenie?" "Upravo im sada govorimo. No, možemo to promijeniti. I trebali bismo." "Može biti. Nisam stručnjak za propagandu. U većini slučajeva, da bismo gađali dovoljno blizu da ih prisilimo da koriste presretače moramo koristiti vodene mete - a to je dovoljno grubo. Osim ubijanja ribe i svih onih koji neće izaći iz vode, to uzrokuje gadne lokalne oluje i štetu na obalnim dijelovima." Bacio sam pogled na sat i vidio daću morati izvrdavati. "Seattle dobiva jedan u Puget Sound, u samo krilo. San Francisco će izgubiti dva mosta koja su mu jako draga. Los Angeles dobiva jedan između Long Beacha i Cataline i drugi nekoliko kilometara dalje uz obalu. Mexico City je u unutrašnjosti, pa bacamo jedan na Popocatepetl gdje ga mogu vidjeti. Salt Lake City dobiva jedan u jezero. Denver ignoriramo jer oni mogu vidjeti što se događa u Colorado Springsu - er smo ponovno opalili planinu Cheyenne i nastavljamo skroz dok je imamo na vidiku. Saint Louis i Kansas City dobivaju u svoje rijeke kao i New Orleans - vjerojatno će u New Orleansu nastati poplava. Svi gradovi oko Velikog jezera će dobiti - duga čak je popis - da ga čitam?" "Možda kasnije," rekao je Prof. "Nastavi." "Boston dobiva jedan u luku, New York jedan u tjesnac Long Island i još jedan na pola puta između svoja dva najveća mosta - mislim da će to uništiti te mostove, no obećali smo da ćemo ih promašiti i hoćemo. Niže niz njihovu Istočnu obalu, tretirat ćemo dva grada u zaljevu Delaware, a zatim dva u zaljevu Chesapeake, jedan je od velike povijesne i sentimentalne važnosti. Dalje na jug uhvatitćemo morskim pogocima još tri velika grada. Idući u unutrašnjost, opalit ćemo Cincinnati, Birmingham, Chattanoogu, i Oklahoma City - sve rijeke ili kraj planina. I da, Dallas - uništavamo svemirsku luku Dallas, te će vjerojatno zakvačiti i neke brodove. Bilo ih je šest tamo kada sam zadnji put provjeravao. Neće ubiti nijednog čovjeka osim ako inzistiraju ostati na meti. Dallas je savršeno mjesto za bombardiranje. Ta je svemirska luka velika, ravna i prazna, a ipak će možda deset milijuna ljudi vidjeti kako ju pogađamo."

"Ako ju pogodite," primijetio je Sheenie. "Kada, ne 'ako'. Svaki hitac ima pričuvni za sat kasnije. Ako nijedan ne prođe, imamo udaljenije hice koji mogu biti skrenuti - na primjer, lako je za mijeniti mete - zaljev Delaware - zaljev Chesapeake. Isto je tako i s grupom kod Veliki jezera. No Dallas ima vlastiti pričuvni niz i to dug - očekujemo da je vrlo branjen. Pričuve idu oko šest sati, sve dok možemo vidjeti Sjevernu Ameriku - a posljednja pričuva može biti položena bilo gdje na kontinentu... jer, što je dalje pošiljka kada ju skrenemo, dalje ju možemo pomaknuti." "Ne razumijem to", rekao je Brody. "Radi se o vektorima, suče. Navodeća raketa može dodati teretu toliko metara u sekundi bočnog vektora. Duže nego što vektor treba raditi, duže od originalne točke cilja na koji će teret sletjeti. Ako signaliziramo navodećoj raketi tri sata prije udara, premještamo udar triput dalje nego da smočekali jedan sat prije udara. Nije baš tako jednostavno, no naš kompjutor to može izračunati - ako mu se da dovoljno vremena." "Koliko dugo je 'dovoljno vremena'?" upitao je Wolfgang. Oprezno nisam razumio. "Kompjutor može riješiti taj tip problema gotovo istog trena kada ga se jednom programira. No, takve su odluke pretprogramirane. Nešto ovako: ako iz ciljne grupe A, B, C i D smatrate da ste promašili tri mete s prvom i drugom salvom, repozicionirate cijele druge pričuvne grupe jedan tako da ćete biti u mogućnosti izabrati te tri mete dok isporučujete ostale druge pričuve te grupe za moguću upotrebu na grupi dva dok repozicionirate treće pričuve nadgrupe Alfa tako da -" "Uspori!" rekao je Wolfgang. "Ja nisam kompjutor. Samo želim znati koliko imamo vremena da se odlu čimo." "Oh." Dugo sam gledao sat. "Sada imate ... tri minute, pedeset i osam sekundi u kojima možete prekinuti vodeći teret za Kansas City. Program za prekidanje je namješten i ja imam pripremnog svojeg najboljeg asistenta -momka koji se zove Mike. Da ga nazovem?" Sheenie je uzviknuo: "Za Boga miloga, Man - prekidaj!" "K vragu!" usprotivio se Finn. "U čemu je problem, Terence? Nemaš petlju?" Prof je rekao: "Drugovi! Molim vas!" Ja sam objasnio: "Gledajte, ja primam naredbe od državnog vođe - ovdje prisutnog Profa. Ako bude želio mišljenja, on će ih tražiti. Nema svrhe vikati jedan na drugoga." Pogledao sam na sat. "Recimo dvije i pol minute. Više tolerancije, naravno, za druge ciljeve; Kansas City je najdalje od duboke vode. No neki gradovi kod Velikih jezera su već iza odbacivanja u ocean; jezero Superior je najbolje što možemo učiniti. Salt Lake City možda ima još dodatnu minutu. Tada će se poslagati." Čekao sam. "Prozivka", rekao je Prof. "Da nastavimo program. Generale Nielsen?" "Ano!" "Gospaža Davis?" Wyoh udahne. "Ano." "Sudac Brody?" "Da." "Wolfgang?" "Da." "Comte LaJoie?" "Ano." "Pane Sheehan?" "Propuštate okladu. No, idem i ja. Jednoglasno." "Samo tren. Manuele?" "O tebi ovisi, Prof. Uvijek je ovisilo. Glasovanje je glupo." "Ja sam svjestan da o meni ovisi, pane ministre. Nastavi bombardiranje prema planu." Većinu ciljeva uspjeli smo pogoditi drugom salvom iako su svi bili branjeni osim Mexico Cityja. Činilo se vjerojatnim (98,3 posto prema Mikeovoj posljednjoj kalkulaciji) da su presretači eksplodirali prema radaru na nepravilno procijenjenoj udaljenosti za

uništavanje solidnih kamenih cilindara. Samo su tri stijene bile uništene. Druge su bile naravno gurnute i tako načinile veću štetu nego da se na njih nije pucalo. New York je bio žilav. Ispalo je da je Dallas vrlo žilav. Možda je razlika bila u lokalnoj kontroli presretanja, jer, činilo se nevjerojatnim da je komanda na planini Cheyenne još uvijek funkcionalna. Možda nismo probili njihovu rupu u zemlji (ne znam na kojoj je dubini bila), no kladim se da nijedan čovjek niti kompjutor više nisu u funkciji. Dallas je raznio ili odgurnuo u stranu prvih pet stijena, pa sam rekao Mikeu da uzme sve što može od planine Cheyenne i nagradi time Dallas ... a on je to bio u mogućnosti učiniti kasnije s dvije salve; te dvije mete su manje od tisuću kilometara razdaljine. Obrana Dallasa pukla je na sljedećoj salvi; Mike je njihovoj svemirskoj luci dao još tri (već određene), a zatim se prebacio na planinu Cheyenn i potonje nisu nikad bile pomicane i bile su još obilježene s "planina Cheyenne". On je toj izubijanoj planini davao ljubavna milovanja iz svemira dok se Amerika okretala iza Terrinog istočnog ruba. Ostao sam s Mikeom cijelo vrijeme bombardiranja, znajući da će to biti naše najžešće bombardiranje. Naime, isključio se sve dok nije došlo vrijeme da se spraši Velika Kina, a tada je pažljivo rekao: "Man, mislim da više ne moramo udarati tu planinu." "Zašto ne, Mike?" "Nema je više tamo." "Možeš skrenuti pričuve. Kada moraš odlučiti?" "Postavit ću ih na Albequerque i Omahu, ali najbolje je da počnem sad. Sutra ću biti zauzet. Man, moj najbolji prijatelju, ti bi trebao otići." "Zar sam ti dosadio, lega?" "Onaj bi brod mogao početi lansirati projektile u sljedećih nekoliko sati. Kada se to dogodi, želim prebaciti svu balističku kontrolu na Praćku malog Davida, a kada to učinim, ti bi trebao biti kod Mare Undarum." "Što te straši, Mike?" "Taj je dečko precizan, Man, ali je glup. Želim da bude nadgledan. Odluke bi se možda morale donositi u žurbi, a tamo nema nikoga tko bi ga mogao ispravno programirati. Ti bi trebao biti tamo." "U redu, ako ti tako kažeš, Mike. No ako ustreba brzi program, svejedno ću zvati tebe." Najveća mana kompjutora nije uopće kompjutorska mana već činjenica da čovjeku treba puno vremena, možda sati, da postavi program koji kompjutor riješi u milisekundama. Najbolja Mikeova kvaliteta je bila u tome da se sam mogao programirati. Brzo. Samo mu objasni problem i daj mu da se programira. Jednako je mogao programirati svojeg "idiotskog sina" brže nego čovjek. "Ali, Man, želim da ti budeš tamo zato što me možda nećeš moći nazvati. Linije bi mogle biti prekinute. Zato sam pripremio grupu mogućih programa za Juniora. Mogli bi biti od pomoći." "U redu. Isprintaj ih. I daj mi da govorim s Profom." Mike je dobio Profa. Pobrinuo sam se da razgovor bude privatan i objasnio što Mike misli da bih trebao raditi. Mislio sam da bi Prof imao nešto protiv - nadao sam se da će inzistirati da ostanem tijekom nadolazećeg bombardiranja/invazije/ili čega već - tih brodova. Umjesto toga, on je rekao: "Manuele, od esencijalne je važnosti da odeš. Oklijevao sam ti reći. Jesi li raspravio o izgledima s Mikeom?" "Njet." "Ja sam to nastavio činiti. Ugrubo pečeno, ako Luna City bude uništen, a ja mrtav i ostatak vlade također - čak i ako sve Mikeove radarske oči budu oslijepljene, a on sam odsječen od katapulta - a to bi se sve moglo dogoditi pod jakim bombardiranjem ... čak i ako se sve to dogodi u isto vrijeme, Mike ipak daje Luni jednake izglede ukoliko Praćka malog Davida bude operativna - a ti budeš tamo da s njome operiraš." Rekao sam: "Ano, šefe. Yassuh, Massuh. Ti i Mike ste odvratni zafrkanti. Idem." "Vrlo dobro, Manuele." Ostao sam uz Mikea još sat vremena dok je on printao metar za metrom programa skrojenih za drugo računalo - trebalo bi mi šest mjeseci za taj posao čak i ako bih mogao

smisliti sve mogućnosti. Mike je to indeksirao i unakrsno povezao. Unutra je bilo grozota koje se ne usudim ni spomenuti. Mislim reći, uz dane okolnosti i, recimo, da je bilo potrebno uništiti Pariz, ovo je govorilo kako - koji projektili u koju orbitu, kako reći Junioru da ih nađe i navede na metu. Ili već nešto. Čitao sam taj beskonačni dokument - ne programe, nego opise svrhe programa po njihovim naslovima, kada je Wyoh nazvala. "Mannie, dragi, je li ti Prof rekao da ideš do Mare Undarum?" "Da. Mislio sam te nazvati." "U redu. Spakirat ću nas i vidimo se kod stanice Istok. Kada ćeš biti tamo?" "Spakirat ćeš 'nas'? Ideš i ti?" "Prof ti nije rekao?" "Ne." Iznenada sam se osjetio poletno. "Osjećala sam grižnju savjesti, dragi. Željela sam ići s tobom ... no nisam imala ispriku. Napokon, od mene nikakve koristi kod računala, a ovdje imam posla. Ili sam imala. No sada sam otpuštena sa svih mojih poslova i imam tebe." "Ha?" "Više nisi ministar obrane. Sad je Finn. Sada si zamjenik premijera -" "Pa!" "- i također pomoćnik ministra obrane. Ja sam pomoćnik glasnogovornika, a Stu je pomoćnik državnog tajnika za vanjske poslove. Pa ide i on s nama." "Zbunjen sam." "Nije tako iznenada kao što se čini. Prof i Mike radili su na tome već mjesecima. Decentralizacija, dragi, ista stvar koju je McIntvre radio s kunićnjacima. Ukoliko se dogodi nesreća s Luna Cityjem, Slobodna Država Luna još uvijek ima vladu. Kako mi je Prof istaknuo, 'Wyoh, draga damo, dokle ste god vas troje i nekoliko kongresmena živi, nije sve izgubljeno. Još uvijek možete pregovarati pri jednakim uvjetima i nikad ne priznati svoje rane.'" Tako sam ja završio kao mehaničar za računala. Stu i Wyoh su me dočekali s prtljagom (uključujući ostatak mojih ruku), i krenuli smo kroz beskonačne tunele bez pritiska noseći p-odijela. Vozili smo se malim ravnim roligonom kojim se prevozio čelik. Greg je uredio da nas veliki roligon čeka na dijelu koji smo morali proći na površini. S njime smo se sastali kada smo ponovnog ušli u podzemlje. Tako sam ja propustio napad na balističke radare u subotu u noći. 28. Kapetan prvog broda BSN Esperance bio je hrabar. Kasno u subotu promijenio je kurs i krenuo ravno. Očigledno je pomislio da bismo se mi mogli igrati ringe ringe raja s radarima, pa je, čini se, odlučio primaknuti se da vidi instalacije naših radara svojim brodskim radarima radije nego da se pouzdaje u to da njegovi projektili prate naše radarske zrake. Izgleda da je samoga sebe, brod i posadu smatrao potrošnom robom, jer se spustio na tisuću kilometara kada je lansirao kišu projektila koja je otišla ravno na pet od šest Mikeovih radara ignorirajući njihovo paljenje i gašenje nasumce. Mike, koji je očekivao da će ubrzo biti oslijepljen, pustio je Brodyjeve momke da spale brodske oči, držao ih tako tri sekunde prije nego ih je prebacio na projektile. Rezultat: jedna razbijena krstarica, dva balistička radara izbačena iz stroja H- projektilima, tri projektila "ubijena" - i dvojica članova topničke posade ubijena, jedan od posljedica H-eksplozije, drugi od mrtvog projektila koji je sletio na metar od njih - plus trinaest topnika s radijacijskim opeklinama iznad 800 rendgena smrtonosne granice, dijelom od bljeska, dijelom zato što su bili previše na površini. I moram dodati: s posadama su poginule i četiri članice Lizistrata trupa. Izabrale su biti u p-odijelitna i otići gore na površinu sa svojim muškarcima. Druge djevojke bile su izložene ozbiljnoj radijaciji, ali ispod nivoa 800 r.

Druga krstarica nastavila je u eliptičnoj orbiti i obišla iza Lune. Većinu ovoga dobio sam od Mikea kada smo rano u nedjelju stigli do Praćke malog Davida. Mrmljao je zbog gubitka dva svoja oka i još više zbog topnika - mislim da je Mike razvijao nešto nalik ljudskoj savjesti; činilo se da misli da je njegova pogreška što nije mogao pobijediti istovremeno na šest krajeva. Ja sam istakao da je ono s čime se on morao boriti improvizirano, ograničenog dometa, ne pravo oružje. "A što je s tobom, Mike? Jesi li ti u redu?" "U svemu esencijalnom. Imam vanjskih diskontinuiteta. Jedan živi projektil načeo je moje sklopovlje prema Novom Lenjingradu, no izvješća koja su preusmjerena preko Luna Cityja informirala su me da su lokalne kontrole zadovoljavajuće uskočile bez gubitaka u gradskoj infrastrukturi. Frustriran sam zbog tih diskontinuiteta, no s njima se može pozabaviti kasnije." "Mike, zvučiš umorno." "Ja, umoran? Smiješno! Man, ti zaboravljaš što sam ja. Iživciran sam! samo to." "Kada će onaj drugi brod biti ponovno na vidiku?" "Za otprilike tri sata ukoliko zadrži raniju orbitu. No, neće - vjerojatnost prekoračuje devedeset posto. Očekujem ga za oko sat vremena." "Bliska orbita, ha? Oho!" "Izašao mi je iz vida pri azimutu / kursu istok trideset i dva sjever. Nagoviješta li išta to, Man?" Pokušao sam si predočiti. "Nagoviješta da će sletjeti i pokušati uhvatiti tebe, Mike. Jesi li rekao Finnu? Odnosno, jesi li rekao Profu da upozori Finna?" "Profesor zna. No, ja to tako ne analiziram." "A? Pa, mislim da je najbolje da zašutim i dopustim ti da radiš." Tako sam i učinio. Lenore mi je spremila doručak dok sam ja pregledavao Juniora - i posramljen sam što moram reći da nisam uspio tugovati nad gubicima s prisutnima Wyoh i Lenore. Mama je nakon Miline smrti poslala Lenore da "kuha za Grega" - bila je to samo isprika; bilo je dovoljno žena da omoguće kuhanu hranu za sve. Bilo je to za Gregovu utjehu, i za Lenorinu. Lenore i Mila su bile bliske. Činilo se da je Junior ispravan. Radio je na Južnoj Americi, jedna po jedna pošiljka. Ja sam bio u radarskoj sobi i promatrao pri ekstremnom povećanju, dok je on polagao jedan u estuarij između Montevidea i Buenos Airesa. Ni Mike ne bi bio precizniji. Tada sam provjerio njegov program za Sjevernu Ameriku i nisam našao ništa što bi se moglo kritizirati - zaključao sam i uzeo ključ. Junior je sada bio sam - osim ako se Mike riješio ostalih problema i ponovno odlučio preuzeti kontrolu. Tada sam sjeo i pokušao slušati vijesti i sa Zemlje i iz L-Cityja. Koaksijalni kabel prenosio je telefone, Mikeovu vezu s njegovim idiotskim sinom, radio i video. Mjesto više nije bilo izolirano. No osim kabela iz L-Cityja, mjesto je imalo antene uperene prema Terri, i sve vijesti koje su antene mogle pokupiti, mi smo mogli izravno slušati. Nije to bilo posebno glupo. Radio i video sa Terre bili su samo rekreacija tijekom konstrukcije, a sada pričuva u slučaju da se kabel prekine. Službeni satelitski relej SN-a tvrdio je da su Lunini balistički radari uništeni i da smo mi sada bespomoćni. Pitao sam se što su ljudi iz Buenos Airesa i Montevidea mislili o tome. Vjerojatno su bili prezaposleni da slušaju. Nai neki su način vodeni hici bili gori od onih na otvorenu Zemlju. Lunatic, videokanal Luna Cityja prenosio je Sheenijevo obraćanje Lunijima o ishodu napada Esperance, ponavljajući novosti i upozoravajući sve da bitka nije gotova, da će ratni brod svakog trenutka biti na našem nebu - budite spremni na sve, neka svi ostanu u p- odijelima (Sheenie je nosio svoje s otvorenom kacigom), poduzmite maksimalne mjere opreza, sve jedinice neka budu u stanju crvene uzbune, svima građanima koji nisu pozvani po službenoj dužnosti strogo se preporuča da odu u najniži nivo i ostanu dolje dok se stvari ne smire. I tako dalje. Ponovio je ovo nekoliko puta - a tada iznenada: "Pozor! Neprijateljska krstarica uočena radarom. Ide nisko i

brzo. Možda smjera na Luna City. Pozor! Projektili lansirani, idu prema izlaznom kraju -" Slika i zvuk se prekinuli. Mogu odmah reći što smo, mi koji smo bili kod Praćke malog Davida, kasnije naučili: Druga krstarica, idući u niskom letu i brzo, u najbližoj orbiti koju Luna dozvoljava, bila je u mogućnosti početi svoje bombardiranje kod izlaznog kraja starog katapulta, sto kilometara od glave katapulta i Brodyjevih topnika, i razbiti mnogo prstenova za kratko vrijeme koje mu je trebalo da dođe na vidik i domet topova-bušilica koji su bili u grozdu oko radara kod glave katapulta. Pretpostavljam da se osjećao sigurnim. Nije bio. Brodyjevi momci spalili su mu oči i uši. Načinio je još jednu orbitu i srušio se kod Torricellija, očigledno pokušavajući sletjeti, jer su se njegovi mlažnjaci upalili netom prije sudara. No slijedeće vijesti bile su sa Zemlje: ona razmetljiva frekvencija SN-a tvrdila je da je naš katapult uništen (istina) i da je Lunarna prijetnja završena (neistina) i pozivala je sve Lunije da utamniče svoje lažne vođe i predaju se milosti Sjedinjenih naroda (nepostojećoj "milosti"). Poslušao sam to i ponovno provjerio programe, pa se vratio u radarsku sobu. Ukoliko je sve išlo po planu, upravo smo trebali izleći još jedno jaje u rijeku Hudson, a zatim u tri sata mete u sukcesiji preko tog kontinenta - "u sukcesiji" zato što se Junior nije mogao nositi sa simultanim gađanjem. Mike je napravio sukladne planove. Rijeka Hudson bila je pogođena prema rasporedu. Pitao sam se koliko Newyorčana sluša novosti SN-a dok se na licu mjesta uvjerava u njihovu lažnost. Dva sata kasnije, stanica SN-a govorila je da su Lunarni pobunjenici imali projektile u zraku kada je katapult bio uništen - no da ih nakon tih nekoliko koji su udarili neće više biti. Kada je bilo dovršeno treće bombardiranje Sjeverne Amerike, ugasio sam radar. Nije radio mirno. Junior je bio programiran za pritajene poglede samo kad je neophodno, nekoliko sekundi po pogledu. Tada sam imao devet sati prije bombardiranja Velike Kine. No, nisam imao devet sati za najhitniju odluku - da li ponovno udariti Veliku Kinu. Bez informacija. Osim s Terrinih kanala vijesti. Mogle su biti lažne. K vragu. Bez saznanja jesu li kunićnjaci bili bombardirani ili nisu. I je li Prof bio mrtav ili živ. Duplo k vragu. Jesam li ja sada premijer? Trebao samj Profa: "poglavar države" nije moj par postola. Više od svega, trebao sam Mikea - da proračuna činjenice, procijeni nesigurnosti, proračuna vjerojatnost ovoga ili onoga kursa. Moj bože, nisam čak niti znao jesu li brodovi išli prema nama. Još gore. Bojao sam se pogledati. Da upalim radar i upotrijebim Juniora za pregled neba svaki ratni brod kojeg očeše radarskim zrakama vidjet će ga prije nego on vidi njih. Ratni brodovi su bili načinjeni tako da uoče radarski nadzor. Tako sam čuo. K vragu, nisam vojni tip nego kompjutorski tehničar koji je banuo na krivu adresu. Netko je pozvonio na vratima. Ustao sam i otključao. Bila je Wyoh kavom. Nije rekla ni riječ, samo mi ju je dodala i otišla. Natočio sam si. Eto ti ga momče - ostavljaju te samog, čekaju da izvučeš čuda iz šešira. Nisam baš osjećao da ću to moći. Odnekud, iz svoje mladosti, čuo sam Profa kako kaže: "Manuele, kada se suočavaš s problemom koji ne razumiješ, riješi onaj dio koji razumiješ, a zatim ponovno pogledaj." Učio me nečemu što ni sam nije najbolje razumio - nečemu iz matematike - no naučio me nečemu daleko važnijem, osnovnom principu. Odmah sam znao što da prvo radim. Otišao sam do Juniora i isprintao predviđanja udara svih pošiljki u orbiti, nije bilo lako. Bio je to gotov program koji je mogao pokrenuti bilo kada u realnom vremenu. Dok je on točinio, pogledao sam određene alternativne programe u onoj dugoj roli koju je Mike pripremio.

Tada sam namjestio neke od tih alternativnih programa - bez problema, jednostavno sam morao paziti da ih točno pročitam i utipkam bez greške. Junior mi ih je ponovno isprintao da još jednom provjerim prije nego mu dam izvršni signal. Kada sam završio - četrdeset minuta - svaka pošiljka na putanji za mete u unutrašnjosti bila je preusmjerena na grad na morskoj obali - uz izvrdavanje - moje oklade da je izvršenje bilo odgođeno za dalje stijene. No, osim ako otkažem, Juniorće ih repozicionirati čim to bude potrebno. Bio sam u užasnoj vremenskoj stisci. Sada sam mogao odbaciti bilo koju pošiljku u ocean sve do zadnjih nekoliko minuta prije udara. Sada sam mogao razmišljati. I jesam. Tada sam nazvao svoj "ratni kabinet" - Wyoh, Stua i Grega, svog "zapovjednika Oružanih snaga" iz Gregovog ureda. Lenori je bilo dopušteno da i ulazi i izlazi i donosi kavu i hranu ili da sjedi i šuti. Lenore je razumna ženska i zna kada treba šutjeti. Stu je prvi počeo. "Gospodine premijeru, mislim da ovaj put ne treba udariti na Veliku Kinu." "Zaboravi otmjene titule, Stu. Možda sam premijer, možda nisam. No nemamo vremena za formalnosti." "U redu. Mogu li objasniti svoj prijedlog?" "Kasnije." Objasnio sam što sam učinio da nam dam više vremena. On je kimao glavom i šutio. "Naš najveći pritisak je to što smo izgubili vezu i s Luna Cityjem i sa Zemljom. Greg, što je s ekipom za popravak?" "Nisu se još vratili." "Ako je prekid blizu Luna Cityja, tada ih možda dugo neće biti. Ukoliko uopće mogu popraviti. Zato moramo pretpostaviti da ćemo morati sami djelovati. Greg, imaš li elektroničara koji bi mogao sklepati radio kojim bismo mogli razgovarati sa Zemljom? Mislim, s njihovim satelitima - to i nije teško uz pravu antenu. Ja bih mogao pomoći, a i onaj kompjutorski tehničar kojeg sam ti poslao također nije previše šeprtljav." (U stvari, prilično je dobar za običnog elektroničara - jadni momak kojeg sam jednom lažno optužio da je dopustio da muha uleti u Mikeova crijeva. Ja sam ga postavio na ovaj posao.) "Harry Biggs, moj šef za energetski pogon, može napraviti bilo što u toj domeni," rekao je Greg zamišljeno, "ako ima opremu." "Reci mu nek' radi. Možete rastaviti bilo što osim radara i kompjutora kada jednom izbacimo sve pošiljke iz katapulta. Koliko još ima na lageru?" "Dvadeset i tri. I nema više čelika." "Znači, dvadeset i tri je pobjeda ili poraz. Želim da budu spremni za utovar. Možda ih bacimo danas." "Spremni su. Možemo ih utovarivati jednako brzo kako ih oni mogu ispaljivati." "Dobro. Još jedna stvar - ne znam je li krstarica SN-a - a možda i više od jedne - na našemu nebu ili nije. Bojim se pogledati. Mislim, preko radara. Radar može odati naš položaj. No moramo nadgledati nebo. Možeš li pribaviti volontere za promatranje golim okom, i možeš li si ih priuštiti?" Lenore je progovorila. "Ja se javljam!" "Hvala ti, draga, prihvaćena si." "Naći ćemo ih", rekao je Greg. "Ne trebaju nam ženske." "Pusti je, Greg. Ovo je predstava svih nas." Objasnio sam što sam želio da se učini: Mare Undarum je sada bilo u tamnom semilunaru. Sunce je zašlo. Nevidljiva granica između Sunčevog svjetla i Lunine sjene protezala se ravno iznad nas. Brodovi koji su prolazili preko našeg neba naglo bi postali vidljivi kada idu na zapad, a izašli iz vidljivosti kada bi išli na istok. Ukoliko bi ekipa koja motri golim okom mogla odrediti obje točke, jednu označiti prema smjeru, a drugu prema zvijezdama, a približno vrijeme odrediti odbrojavajući sekunde, Junior bi mogao početi pogađati orbitu - nakon dva prolaska, Junior bi znao vremenski odsječak i nešto o obliku orbite. Tada bih ja imao neke spoznaje o tome kada bi bilo sigurno koristiti radar i radio, a nije bilo dobro da katapult ispusti

pošiljku kada je brod SN-a iznad horizonta. Moglo bi se dogoditi da radar gleda u našem smjeru. Možda sam bio pretjerano oprezan - no morao sam pretpostaviti da su ovaj katapult, ovaj jedan radar i ova dva tuceta projektila bili sve što je stajalo između Lune i potpunog poraza - i našeg blefa zbog kojeg oni nisu znali šte imamo i gdje se to nalazi. Moralo se činiti da smo u stalnoj mogućnosti udarati Terru projektilima i to iz izvora u koji ne sumnjaju niti znaju gdje se nalazi. Tada kao i sada, većina Lunija nije ništa znala o astronomiji - mi smo spiljski rovači, a na površinu idemo samo kada je potrebno. No, imali smo sreće. U Gregovoj ekipi bio je astronom amater, frajer koji je radio kod Richardsona. Objasnio sam mu i zadužio ga, prepustio mu brigu o poučavanji grupe za nadzor golim okom kako da razlikuju zvijezde. Uredio sam te stvar prije no što sam otišao nazad na razgovor. "I Stu? Zašto ne bismo trebali pogoditi Veliku Kinu?" "Još uvijek očekujem da se dr. Chan javi. Primio sam jednu poruku od njega. Nazvao je malo prije nego smo postali odsječeni od gradova -" "O bože, zašto mi nisi rekao?" "Pokušao sam, no bio si se zaključao, a znam da nije dobro da te se gnjavi kada si zaposlen s balistikom. Evo prijevoda. Obično je, na kompaniji LuNoHoCo s naznakom da je namijenjeno meni i da je došlo preko mog pariškog agenta. 'Naš predstavnik prodaje Danvin' - to je Chan - 'obavještava nas da vaše pošiljke s', ma nema veze, šifrirano je, uglavnom misli na dan napada iako se čini da se odnosi na prošli lipanj - "da su bile nepropisno pakirane i da je to prouzročilo neprihvatljivu štetu. Osim ako to ne može bit korigirano, pregovori za dugoročni ugovor ozbiljno su ugroženi." Stu je pogledao. "Sve je to dvostruki govor. Ja mislim da to znači da dr Chan smatra da je njegova vlada spremna pregovarati o uvjetima ... no mi bismo trebali odustati od bombardiranja Velike Kine ili bismo mogli ugrozit pregovore." "Hm-" Ustao sam i prošetao. Upitao sam Wyoh za mišljenje. Nitko nije znao Wyohine vrline bolje od mene... no ona je oscilirala između bijesa i prevelike samilosti - a ja sam već naučio da "državni poglavar", čak i vršilac dužnosti, ne smije imati nijednu od te dvije. Upitati Grega? Greg je dobar farmer, još bolji mehaničar, poticajan propovjednik. Vrlo sam ga volio - ne nisam želio njegovo mišljenje. Stu? Njegovo mišljenje imam. Imam li? "Stu, koje je tvoje mišljenje? Ne Chanovo mišljenje, nego tvoji vlastito." Stu je izgledao zamišljeno. "To je teško, Mannie. Ja nisam Kinez, nisam proveo puno vremena u Velikoj Kini, i ne mogu tvrditi da sam stručnjak za njihovu politiku ili psihologiju. Stoga sam prisiljen ovisiti o njegovu mišljenju." "Uh - k vragu, on nije Luni! Njegovi ciljevi nisu naši ciljevi. Što on očekuje da će iz ovoga izvući?" "Ja mislim da on manevrira za monopol nad lunarnom trgovinom. Možda baziranom ovdje. Vjerojatno ekstrateritorijalna enklava. Ne da bismo mi to zajamčili." "Možda ako smo nanijeli štetu." "Nije rekao ništa od toga. On ne govori puno, znaš i sam. On sluša." "To i predobro znam." Brinuo sam se zbog toga. Sve više me smetalo. Novosti sa Zemlje mrmorile su u pozadini. Rekao sam Wyoh da ih gleda dok sam ja razgovarao s Gregom. "Wyoh, dušo, ima li što novoga sa Zemlje?" "Ne. Iste tvrdnje. Mi smo potpuno poraženi i očekuje se naša trenutna predaja. I da, tu je i upozorenje da su neki projektili još u svemiru i da izmiču kontroli, no uz uvjeravanja da su putanje analizirane i da će ljudi na vrijeme biti upozoreni da izbjegnu područja udara." "Ima li ičega što nagoviješta daje Prof - ili bilo tko iz Luna Cityja ili negdje s Lune - u kontaktu sa Zemljom?" "Ništa." "K vragu. Išta iz Velike Kine?" "Ne. Ima komentara s gotovo svih drugih strana, ali ne i iz Velike Kine."

"Uh -" primakao sam se vratima. "Greg! Hej, kompa, pogledaj možeš li naći Grega Davisa. Treba mi." Zatvorio sam vrata. "Stu, nećemo pustiti Veliku Kinu." "Da?" "Ne. Bilo bi lijepo ako bi Velika Kina udarila protiv naših saveznika, možda bi nas to sačuvalo neke štete. No, dovde smo došli samo zato što se čini da smo u mogućnosti udarati na njih po volji i uništiti svaki brod koji šalju na nas. Barem se nadam da je posljednji uništen, a sigurno smo zgazili osam od devet. Nećemo nikamo stići ako budemo izgledali slabi. Ne dok SN tvrde da ne samo da smo slabi, nego da smo uništeni. Moramo im priuštiti iznenađenja. I to počev od Velike Kine, a ako to ne valja dr. Chanu, dat ćemo mu maramicu da u nju šmrca. Ukoliko možemo nastaviti izgledati jaki kada SN tvrde da smo gotovi, s vremenom će neka sila s pravom veta pući. Ako ne Velika Kina, onda neka druga." Stu se naklonio ne ustavši. "U redu, gospodine." "Ja -" Ušao je Greg. "Trebao si me, Mannie?" "Kako napreduje odašiljač za Zemlju?" "Harry kaže daćeš ga imati do sutra. Nezgrapna sprava, kaže, no uključi je u struju i čut će nas se." "Struje imamo. A ako kaže 'sutra', onda zna što želi napraviti. Zato će biti danas - recimo za šest sati. Ja ću raditi s njim. Wyoh, dušo, hoćeš li donijeti moje ruke? Treba mi broj šest i broj tri - bolje donesi i broj pet. Iostani sa mnom da mi izmjenjuješ ruke. Stu, želim da napišeš neke opake poruke - jaću ti dati zamisao, a ti ju zasoli. Greg, nećemo izbaciti sve to kamenje istovremeneno u svemir. Ono koje imamo u svemiru udarat će sljedećih osamnaest-devetnaest sati. A tada, kada SN bude najavljivala da je sve kamenje ispucane i da je Lunarna prijetnja gotova ... upast ćemo u njihov prijenos i upozoriti na nova bombardiranja. Najkraća moguća orbita, Greg. Deset sati ili manje - provjeri sve na katapultu - H-pogon i kontrole. S tim dodatnim potiskom, sve mora štimati." Wyoh se vratila s rukama. Rekao sam joj "broj šest" i dodao: "Greg, daj da pričam s Harryjem." Šest sati kasnije odašiljač je bio spreman za odašiljanje prema Terri. Bio je ružan, uglavnom načinjen od otrgnutih dijelova rezonantnog prospektore kojeg smo koristili u ranim fazama projekta. No mogao je na svojoj radiofrekvenciji odašiljati audiosignal i bio je snažan. Stuove poopačene verzije mojih upozorenja bile su snimljene i Harry ih je bio spreman zakmečati - svi terranski sateliti mogli su prihvatiti visoku brzinu - šest naprama jedan, a ja nisam htio da se naš odašiljač grije više sekundi nego što je potrebno. Nadgledanja golim okom potvrdilo je naše strahove: najmanje dva broda bila su u orbit oko Lune. Tako smo Velikoj Kini rekli da će svi veliki obalni gradovi dobiti Lunarni poklon deset kilometara od obale - Pusan, Tsingtao, Taipei, Shangai, Saigon, Bangkok, Singapoore, Jakarta, Danvin i tako dalje - osim što će Stari Hong Kong dobiti jedan poljubac u vrh zgrade Ureda za Daleki Istok SN-a, pa smo ljubazno molili sva ljudska bića da se odmaknu. Stu je napomenuo da se izraz 'ljudska bića' ne odnosi na osoblje SN-a. Oni su pozvani da ostanu u uredima. Indiji je dano slično upozorenje o obalnim gradovima i rečeno im je da će globalni uredi SN-a biti pošteđeni još jednu rotaciju zbog respekta prema kulturnim spomenicima u Agri - te da se dozvoli ljudskim bićima da se evakui raju. (Namjeravao sam to, kada se približi rok, produžiti za još jednu rotaciju Iz poštovanja prema Profu. A zatim za još jednu i tako unedogled. K vragu oni bi izgradili svoje urede odmah do najnacifranije grobnice koja je ikadi izgrađena. No one koju je Prof volio.) Ostatku svijeta je rečeno da sjedi na svojim mjestima. Igra će imati dodatne produžetke. No neka ostanu podalje od bilo kojih ureda SN-a. Pjeni nan se iz usta i nijedan ured SN-a nije siguran. Još bolje, neka pobjegnu iz svih gradova u kojima ima ureda SN-a - no VlP- ovi i doušnici SN-a pozvani su da sjede na mjestima.

Tada sam proveo sljedećih dvadeset sati učeći Juniora da se iskrada sa svojim radarima kada na našem nebu nema brodova ili se tako vjeruje. Odspavao bih kad bih mogao, a Lenore bi ostala sa mnom i probudila bi me na vrijeme za sljedeću pouku. S time su završili Mikeovi udari, i svi smo bili u stanju uzbune dok je prvi od Juniorovih kamenova izlijetao brzo i visoko. Čekali smo dok nismo bili sigurni da je odletio vruć i istinit – a zatim rekli Terri da ga se pazi i gdje ga može očekivati, tako da svi znaju da tvrdnje SN-a o pobjedi idu uz bok sa stoljećem njihovih laži o Luni - sve sa Stuovim najboljim, prljavim, oholim frazama izgovaranim s njegovim kultiviranim naglaskom. Prvi je trebao biti za Veliku Kinu, no s njime smo mogli doseći jedan dio Sjevernoameričkog Direktorata - njegov najponosniji dragulj - Havaje. Junior ga je položio u trokut koji su formirali Maui, Molokai i Lanai. Ja nisam radio program. Mike je sve predvidio. Tada smo brzo izbacili još deset kamenova u kratkim intervalima (trebalo je preskočiti jedan program, brod na našem nebu). Rekli smo Velikoj Kini kamo da gleda, kada da ih očekuje i gdje - prema obalnim gradovima koje smo dan prije bili zanemarili. Imali smo sada samo dvanaest kamenova, no odlučio sam da je sigurnije da ispucamo svu municiju nego da izgleda kao da nam je nedostaje. Sedam sam ih tako dodijelio indijskim obalnim gradovima, odabirući nove mete - a Stu je slatko ispitivao je li Agra evakuirana. Ako nije, da nam po mogućnosti odmah kažu. (No nismo bacali kamenje na nju.) Egiptu je rečeno da očisti brodski promet iz Sueskog kanala - blef. Čuvao sam zadnjih pet kamenova. A tada smo čekali. Trideset sedam minuta prije prvog udara na kinesku obalu, Velika Kina osudila je akcije SN-a, priznala nas i ponudila pregovore - a ja sam iščašio prst dok sam pritiskao dugmad za odbacivanje u stranu. Tada sam pritiskao dugmad s bolnim prstom, a Indija je navrat-nanos slijedila primjer. Egipat nas je priznao. Druge nacije stale su se koprcati za izlazom. Stu je informirao Terru da smo suspendirali - samo suspendirali, ne i prekinuli - bombardiranja. A sad sklonite te brodove s našeg neba - ODMAH! - i možemo razgovarati. Ukoliko ne mogu stići kući bez nadopunjavanja tankova, dopuštamo im da slete ne manje od pedeset kilometara od bilo kojeg kunićnjaka koji je ucrtan na zemljovidu, a zatim pričekaju da se njihova predaja prihvati. No, neka odmah očiste nebo! Odgodili smo ovaj ultimatum nekoliko minuta kako bi brod zašao iza horizonta. Nismo željeli riskirati – jedan projektil i Luna bi bila bespomoćna. I čekali smo. Vratila se ekipa koja je popravljala kabel. Bili su otišli skoro do Luna Cityja i našli prekid. No tisuće tona kamenja preprečivalo je popravak, pa su učinili što su mogli - vratili se na mjesto gdje mogu proći do površine, usmjerili privremenu relejnu stanicu u smjeru gdje su mislili da leži Luna City, poslali tucet raketa u desetominutnim intervalima, i nadali se da će netko vidjeti, razumjeti i usmjeriti relej - i je li bilo komunikacije? Nije. Čekali smo. Odred motrenja izvijestio je da se brod koji se dosada pojavljivao u jednakim intervalima nije pojavio. Deset minuta kasnije izvijestili su da se ni drugi brod nije pojavio u očekivano vrijeme. Čekali smo i osluškivali. Velika Kina, koja je govorila u ime svih sila s pravom veta, prihvatila je primirje i ustvrdila da je naše nebo sada čisto. Lenore je zacmizdrila i izljubila svakoga koga je mogla doseći. Nakon što smo se smirili (muškarac ne može razmišljati kada ga žene zgrabe, osobito kada pet od njih nisu njegove žene) - nekoliko minuta kasnije, kada smo bili pri sebi, rekao sam: "Stu, želim da odmah ideš u Luna City. Izaberi si društvo. Bez žena – morat

ćeš zadnjih nekoliko kilometara hodati površinom. Saznaj što se događa - no prvo im reci da upere relej prema našem i nazovi me." "U redu, gospodine." Opremili smo ga za teško putovanje - dodatne boce s kisikom, sklonište za slučaj nužde i tako dalje - kad me je Zemlja nazvala ... na frekvenciji koju smo baš slušali i to zato što je (kasnije smo saznali) bila na svim frekvencijama sa Zemlje. "Privatna poruka, Prof za Mannieja - identifikacija, rođendan Bastilje i Sherlockov brat. Odmah dođi kući. Tvoja kola čekaju kod tvog novog releja. Privatna poruka, Prof za-" I nastavilo je ponavljati. "Harry!" "Ano, šefe?" "Poruka Zemlji - snimi i zakmeči, još ne želimo da nas dosegnu. 'Privatna poruka, Mannie za Profa. Mjedeni top. Na putu sam!' Traži da ti potvrde, ali zakmeči samo jednom." 29. Stu i Greg su se vozili nazad, dok smo se Wyoh, Lenore i ja sklupčali na otvorenim kolima, svezani da ne padnemo jer su bila vrlo mala. Imao sam vremena za razmišljanje. Nijedna od djevojaka nije imala radio u odijelu i mogli smo razgovarati samo dodirujući se šljemovima - čudnovato. Počeo sam uviđati - sada kada smo pobijedili - dijelove Profovog plana koji mi nikada nije bio jasan. Pozivanje na napad na katapult je poštedjelo kunićnjake - nadam se da je; to je bio plan - no Prof je uvijek bio razdragano ravnodušan prema oštećenju katapulta. Naravno, imali smo drugi - no taj je bio daleko i bilo ga je teško dohvatiti. Trebat će godine da se postavi cijevni sustav do novog katapulta s visokim planinama na putu. Vjerojatno je jeftinije popraviti stari. Ako je moguće. Bilo kako bilo, u međuvremenu neće biti pošiljki sa žitaricama. A upravo to je bilo ono što je Prof želio! No nikada nije nagovijestio da je njegov plan baziran na uništenju starog katapulta - njegov dugoročni plan, ne samo Revolucija. Možda sada neće priznati. No Mike bi mi rekao - ukoliko mu se izravno podastre: Je li ili nije ovo bio čimbenik u računanju izgleda? Predviđanjima nemira zbog hrane i ostaloga, Mike? Rekao bi mi. Onaj dogovor tona-za-tonu - kojeg je Prof razlagao na Zemlji, bio je argument za terranski katapult. No privatno, on nije bio time oduševljen. Jednom mi je u Sjevernoj Americi rekao: "Da, Manuele, siguran sam da bi radilo. No, ako se sagradi, to bi bilo privremeno. Postojalo je vrijeme, prije dva stoljeća, kada se prljavo rublje prevozilo iz Californije na Havaje - jedrenjacima, imaj na umu – a čisto se rublje vraćalo. Posebne okolnosti. Ako ikada vidimo vodu i gnojivo kako se prevozi na Lunu, a žitarice nazad, toće biti samo privremeno. Lunina budućnost leži u njezinom jedinstvenom položaju na vrhu gravitacijskog izvora preko bogatog planeta, i u njezinoj jeftinoj energiji i mnoštvu tla za prodaju. Ukoliko mi Luniji budemo imali dovoljno mudrosti u stoljećima koja dolaze da ostanemo slobodna luka i da budemo izvan zamršenih saveza, postat ćemo raskršće za dvije planete, tri planete, cijeli Sunčev sustav. Nećemo zauvijek biti farmeri." Dočekali su nas na Stanici Istok i jedva nam dali vremena da svučemo p-odijela - kao da sam se ponovno vratio sa Zemlje - rulja koja kliče i nosi me na ramenima. Čak i djevojke, jer Slim Lemke je pitao Lenore: "Mogu li te nositi?" - a Wyoh je odgovorila: "Naravno, zašto ne?" - i stiljagiji su se borili za svoju šansu. Većina ljudi bila je u odijelima pod pritiskom. Iznenadio sam se i koliko ih je nosilo oružje - dok nisam vidio da to nije naše oružje nego zarobljeno No najveće olakšanje je bilo vidjeti L-City čitav! Moglo je i bez trijumfalne procesije. Bio sam nestrpljiv da dođem do telefona i saznam od Mikea što se dogodilo - kolika je šteta, koliko mrtvih koliko ova pobjeda košta. No, nema šanse. Odneseni smo, htjeli-ne htjeli, u Staru Kupolu.

Odgurali su nas na binu s Profom i ostatkom kabineta, VIP-ovima i sličnim. Naše su djevojke zaslinile Profa, a on me je zagrlio latinskim stilom, poljubio me u obraz, a netko je nasadio i Kapu slobode na mene. Spazio sam i publici malu Hazel i dobacio joj poljubac. Napokon su se dovoljno smirili da je Prof mogao govoriti. "Prijatelji moji", rekao je, a zatim pričekao tišinu. "Prijatelji moji", blago je ponovio. "Ljubljeni drugovi. Napokon se srećemo u slobodi, a sada imamo sa sobom i junake koji su sami izborili zadnju bitku za Lunu." Pozdravili su nas pljeskom. Ponovno je pričekao. Mogao sam vidjeti da je umoran. Ruk su mu drhtale dok se smirivao uz govornicu. "Želim da vam oni govore. Želimo čuti o tome. Svi mi. No prvo, imam radosnu vijest. Velika Kina upravo je obznanila da na Himalaji gradi ogromni katapult kako bi odašiljanje na Lunu učinila jeftinim poput odašiljanja s Lune na Terru." Zaustavio se zbog pljeska, a zatim nastavio: "No to je budućnost. Danas - o sretnog li dana! Napokon svijet priznaje suverenost Lune. Slobodni! Izborili ste svoju slobodu -" Prof je stao - izgledao je iznenađeno. Ne uplašeno nego zbunjeno. La gano se naklonio. Tada je umro. 30. Donijeli smo ga u prostoriju iza bine. No ni uz pomoć desetak doktora nije bilo koristi. Staro srce bilo je gotovo. Previše puta napregnuto. Odnijeli su ga nazad i ja sam ih slijedio. Stu mi je dotakao ruku. "Gospodine premijeru -" Ja sam rekao: "Ha? O za Boha miloga!" "Gospodine premijeru," čvrsto je ponovio, "morate se obratiti masi, poslati ih kućama. Ima stvari koje potom treba učiniti." Govorio je mirno, no suze su mu se cijedile niz obraze. Tako sam se vratio na binu i potvrdio ono što su oni pretpostavljali i rekao im da idu kućama. Završio sam u sobi L u Rafflesu, gdje je sve i započelo - na izvanrednom sastanku Komiteta. No prvo sam se nagnuo nad telefon, spustio pokrov, otipkao MYCROFTXXX. Dobio sam signal nepostojećeg broja. Pokušao sam ponovno - opet. Smaknuo sam pokrov i rekao čovjeku koji je bio najbliže do mene, Wolfgangu: "Zar telefoni ne rade?" "Ovisi", rekao je. "Jučerašnje bombardiranje je streslo stvari. Ako želiš nazvati međugradski broj, najbolje nazovi centralu." Mogao sam se vidjeti kako tražim od centrale da me spoje s nepostojećim brojem. "Kakvo bombardiranje?" "Zar nisi čuo? Bilo je koncentrirano na Sjedište. No Brodyjevi momci pogodili su brod. Nije bilo velike štete. Ništa što se ne bi moglo popraviti." Morao sam odustati. Čekali su me. Nisam znao što da radim, no Stu i Korsakov jesu. Sheeniju je bilo rečeno da napiše priopćenje medijima za Terru i ostatak Lune. Ja sam se našao kako najavljujem lunar žalosti, dvadeset i četiri sata tišine, bez nepotrebnih poslova, kako izdajem naredbe da se izloži tijelo - sve su mi riječi bile ubačene u usta. Bio sam obamro, mozak mi nije htio raditi. U redu, okupljanje Kongresa na kraju razdoblja od dvadeset ičetiri sata. U Novilenu? U redu. Sheenie je imao novosti sa Zemlje. Wolfgang mi je napisao nešto što je govorilo da će, zbog smrti našeg Predsjednika, odgovori kasniti najmanje dvadeset i četiri sata. Napokon sam bio u mogućnosti otići, s Wyoh. Stiljagi čuvari držali s ljude podalje od nas do ustave za ublažavanje trinaest. Kada sam se naša doma, uletio sam u radionicu pretvarajući se da moram zamijeniti ruke. "Mike? Bez odgovora - Onda sam pokušao odabrati njegov broj preko kućnog telefona - bez signala. Odlučio sam sutra otići do Sjedišta - sada kada nema Profa, Mike nam je trebao više nego ikad.

No nisam mogao ići sutra. Cijev preko Crisiuma nije bila u pogonu - zadnje bombardiranje. Mogli ste ići kroz Torricelli i Novilen i doći do Hong Konga. No Sjedište koje je gotovo u susjedstvu, moglo se doseći samo roligonom. Nisam imao vremena za to. Bio sam "vlada". = Uspio sam se toga osloboditi dva dana kasnije. Rezolucijom je odlučeno da glasnogovornik (Finn) nasljeđuje Predsjednika nakon što smo Finn i ja zaključili da je Wolfgang najbolji izbor za premijera. Proveli smo to, a ja sam ponovno bio kongresmen koji nije pohađao sjednice. Do tada je većina telefona radila i moglo se nazvati Sjedište. Otipka sam MYCROFTXXX. Nije bilo odgovora - pa sam otišao roligonom. Mora sam sići i ići pješke kroz cijev zadnji kilometar, no činilo se da podkomplet Sjedišta nije oštećen. Niti se činilo da je Mike oštećen. No kada sam mu se obratio, nije odgovorio. Nikada nije odgovorio. Ni posle mnogo godina. Mogli ste mu utipkati pitanje - na loglanu - i dobili biste odgovor u loglanu. Radio je sasvim dobro ... kao kompjutor. No nije htio pričati. Ili nije mogao. Wyoh mu se pokušala ulagivati, i prestala. S vremenom sam i ja prestao Ne znam kako se to dogodilo. Mnogi vanjski dijelovi otrgnuti su mu prilikom zadnjeg bombardiranja - imali su namjeru, siguran sam u to, ubiti naš balistički kompjutor. Je li pao ispod onog "kritičnog broja" koji je bio potreban za održavanje svijesti o sebi? (Ako jest tako, to nije nikada bilo ništa više od hipoteze.) Ili ga je "ubilo" decentraliziranje počinjeno prije zadnjeg bombardiranja? Nisam znao. Ako je bilo samo pitanje kritičnog broja, pa, prošlo je dugo otkako je popravljen. Mora opet biti u stanju. Zašto se ne probudi? Može li stroj biti toliko uplašen i povrijeđen da upadne u katatoniju i odbija odgovoriti? Dok ego čuči unutra, svjestan, ali ne želi riskirati? Ne, ne može biti to. Mike je bio neustrašiv - razdragano neustrašiv kao Prof. Godine, promjene - Mimi se odavno povukla iz upravljanja obitelji; Anna je sad "Mama", a Mimi kunja skraj videa. Slim je natjerao Hazel da promijeni ime u Stone. Dvoje djece, a ona studira inženjerstvo. Sa svim tim novim lijekovima za slobodni pad, danas zemaljski crvi ostaju tri ili četiri godine i odu doma nepromijenjeni. A ima i drugih lijekova koji učine gotovo isto za nas. Danas neki klinci idu na Zemlju na školovanje. A katapult na Tibetu - da se izgradi, bilo je potrebno sedamnaest godina, a ne deset. Onaj na Kilimandžaru bio je prije dovršen. Jedno lijepo iznenađenje - kada je došlo vrijeme, Lenore je imenovala Stua za izbor, a ne Wyoh. To ništa ne mijenja. Svi smo glasali "Ano!". Jedna stvar nije bila iznenađenje jer smo je Wyoh i ja gurali dok smo još nešto značili u Vladi: mjedeni top na postolju u središtu Stare Kupole, a nad njime zastava koja se vijorila na povjetarcu - crno polje poprskano zvijezdama, krvava greda, ponosni i elegantni mjedeni top preko svega, a ispod naš moto: BRANTNOS! Tu mi održavamo svoje proslave Četvrtog srpnja. Dobit ćeš samo ono za što si platio - Prof je to znao i platio, radosno. No Prof je podcijenio cendravce. Oni nikada nisu usvojili nijednu od njegovih ideja. Čini se da u ljudskome biću postoji duboki instinkt da sve što nije zabranjeno bude obvezno. Profa je fascinirala mogućnost za oblikovanje budućnosti koja leži u velikom, pametnom računalu - i izgubio je pojam za stvari bliže kući. Oh, ja sam ga podupirao! No sada se pitam. Jesu li nemiri zbog gladi visoka cijena za opstanak? Ne znam. Ne znam nijedan odgovor. Volio bih da mogu pitati Mikea. Probudio sam se u noći i učinilo mi se da sam gačuo - samo šapat: "Man ... Man, moj najbolji prijatelju ..." No kada sam rekao: "Mike?" nije odgovorio. Luta li on negdje i traži hardver u koji bi se uštekao? Ili je zakopan u podkompleksu Sjedišta i pokušava naći izlaz? One posebne

memorije sve su tamo i čekaju da ih se uskomeša. No, ne mogu ih učitati. Bile su glasovno kodirane. Oh, on je mrtav kao Prof, znam to. (No, kako je Prof mrtav?) Ako otipkam broj samo još jednom i kažem: "Hej, Mike!" hoće li odgovoriti: "Hej, Man! Jesi li čuo kakav dobar vic?" Prošlo je puno vremena otkako sam zadnji put riskirao. No, on ne može biti stvarno mrtav. Ništa nije oštećeno - samo je izgubljen. Slušaš li, Bohe? Je li računalo jedno od Tvojih stvorenja? Previše promjena - mogao bih ići na te večerašnje pregovore i otipkati neki slučajan broj. Ili ne. Otkako je počeo Bum, mnogi su mladi momci otišli na Asteroide. Čuo sam za neka fina mjesta tamo. Ne previše napučena. Moj bože, nemam još ni sto godina. KRAJ Bilješka o piscu Robert Anson Heinlein rođen je 7. srpnja 1907. godine u mjestu Butler, savezna država Missouri, kao treći sin Rexa Ivara Heinleina i Bam Lyle Heinlein. Brojna obitelj imala je nakon Roberta još jednog sina i tri kćeri, a ubrzo nakon Robertova rođenja preselila se u Kansas City u istoj saveznoj državi. Ondje je Robert A. Heinlein odrastao, pohađajući srednju školu i jednu godinu mjesnog koledža. Kako je stariji brat Rex već bio primljen u Akademiju Američke ratne mornarice u Annapolisu, i mlađi Robert se odlučio na karijeru vojnopomorskog časnika. Priča se kako je senator Missourija primio te godine stotinu pisama preporuke za buduće kadete - pedeset za svakog mladića zasebno, pedeset za Heinleina. Godine 1925. Heinlein upisuje Mornaričku akademiju i postaje časnikom četiri godine kasnije. Službovao je na nosaču aviona USS Lexington, najvećem ratnom brodu te vrsti u ono doba. No, nakon vrlo dobrog starta, premješten je - protiv vlastite volje i mimo volje svojeg zapovjednika - na razarač USS Roper, malo plovilo iz I. svjetskog rata, loših plovnih svojstava. Stalno valjanje razarača prouzročilo je neprestanu morsku bolest oslabivši Heinleinovu tjelesnu otpornost, što je na kraju rezultiralo plućnom tuberkulozom. Nakon liječenja, otpušten je 1934. iz Ratne mornarice kao "trajno onesposobljen", uz skromnu mirovinu. Heinlein se našao u civilu kao veteran bez rata, s malim prihodima i suprugom, usred Velike depresije koja je zahvatila Sjedinjene Države, s mutnom perspektivom za budućnost. Ovdje vrijedi na časak zastati i osvrnuti se na Heinleinov bračni status. Naime, supruga koju je oženio 1932., imenom Leslyn Macdonald, redovito se spominje kao njegova prva žena, o kojoj se inače vrlo malo zna. Neka novija istraživanja upućuju međutim da je Heinlein već bio imao jednu suprugu ranije, o kojoj se pak ne zna doslovce ništa. Je li njome bio vjenčan tijekom one jedne godine koledža, pa je zahtjev Ratne mornarice da kandidati za Akademiju ne smiju imati supružnika bio dobar izgovor za bijeg iz mladenačke zablude? Ili je mladi zastavnik podlegao euforiji nakon imenovanja u prvi čin, pa je to brzo i diskretno okončao? O tome možemo samo spekulirati. Tijekom Depresije Heinlein je doslovce svaštario, što mu je zajednička crta s mnogim (ne samo) američkim piscima. Kako se čini, uglavnom je boravio u Los Angelesu i Colorado Springsu, a priče o njegovim zanimanjima prilično su slikovite. Navodno se okanio suvlasništva nad rudnikom srebra nakon što su mu partnera gangsteri doslovce izrešetali strojnicama, studirao je postdiplomski iz inženjerstva i matematike na Kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu (poznati UCLA), a slušao je i arhitekturu. Vjeruje se i da je trgovao nekretninama, bavio se fotografiranjem i kiparstvom, no pojedinosti su nepoznate.

Godine 1938. Heinlein je radio u stožeru kampanje EPIC (End Poverty in California - Zaustavimo siromaštvo u Kaliforniji) koju je bio vodio Upton Sinclair. Iste godine se budući pisac Heinlein kandidirao za Skupštinu države Kalifomija kao izvanstranački kandidat kojeg je podupirala Demokratska stranka (što stoji u zanimljivoj opreci s kasnijim optužbama za desničarenje), no tijesno je izgubio od republikanskog kandidata, pa je napustio politički život. U to doba nalazimo ga dakle bez novaca, s kućom na koju je dignuta hipoteka kako bi se financirala njegova vlastita kampanja, bez posla, samo s malom mirovinom. Krajem 1938. znanstveno fantastični časopis Thrilling Wonder Stories objavio je natječaj za priču, nudeći pola centa po riječi, do ukupnog honorara u visini 50 dolara. Heinlein je kasnije rado isticao kako su financijski motivi presudili da napiše svoju prvu priču. Life-Line je napisana u četiri dana tijekom travnja 1939., no Heinlein zaključuje kako je priča zaslužila najbolji časopis: Astounding Science Fiction, što ga je uređivao John W. Campbell. Priča je otkupljena za puni cent po riječi, odnosno oko sedamdeset dolara, što je u ono vrijeme mogla biti niska činovnička mjesečna plaća. Heinlein se ubrzo etablirao kao autor SF priča, pišući što pod svojim imenom, što pod pseudonimima, među kojima su najpoznatiji, barem iz tog razdoblja, Anson MacDonald i Lyle Monroe. Ovdje vrijedi istaknuti jednu bitnu činjenicu: njegova spisateljska karijera počinje kad je već prevalio tridesetu. Mnogi ističu upravo njegovu zrelost kao osobe koja ga je - među ostalim - učinila jednim od zbiljskih rodonačelnika žanra. Povezujući tehničku naobrazbu s neprijepornim pripovjedačkim darom, bio je zbiljskim osvježenjem među autorima pulpa i potankim opisivačima nevjerojatnih naprava. Upravo ta rijetka (u ono doba) kombinacija čvrste tehničke, odnosno prirodnjačke podloge skopčane s pričom koja glatko teče, donijela mu je izvanredno brz uspon. Naime, već godinu dana nakon prve priče on je počasni gost na Drugoj svjetskoj konvenciji znanstvene fantastike u Denveru, s koje je sačuvan njegov govor - sjedne strane pun optimizma, no s druge predviđajući skori ulazak Amerike u rat. Zbilja, nakon izbijanja II. svjetskog rata, Heinlein se zapošljava kao civilna osoba u Ratnoj mornarici i radi u istraživačkom odjelu Mornaričke zračne pokusne postaje Philadelphia. Budući kvalificiranim inženjerom, radio je na razvoju pilotskih odijela za velike visine, kao i radara - štoće kasnije naći odraza u njegovim romanima. Istodobno, u istoj bazi rade i Lyon Sprague de Camp, već etablirani SF pisac te pričuvni mornarički časnik, kao i prirodnjački wunderkind Isaac Asimov, obojica na Heinleinov poziv. Tijekom svoje civilne službe u Mornarici, Heinlein je vrlo samozatajan glede svojeg posla, no često je središtem okupljanja u kantini ili nakon rada. Spomenimo kako nema dokaza da je ratnodobna koncentracija dva renomirana i jednog budućeg autora znan-fana na bilo koji način povezana s "Philadelphijskim eksperimentom". Po završetku rata Heinlein je ugledan žanrovski pisac, s brojnim pričama iza sebe, spreman za daljnje prodore. Već tada je obradio teme u rasponu od mogućih industrijskih nesreća (The Roads must roll, Blowups happeri) preko kronomocijskih paradoksa (By his bootstraps, Elsewhen, Ali You Zombies) do posvemašnjeg ljudskog solipsizma (They). Dobar dio priča - premda međusobno nepovezanih - obuhvaćen je u The Future History, svojevrsnom konzistentnom budućem univerzumu, što je izum koji dugujemo više Campbellu negoli Heinleinu. No, spomenimo kako je sam Heinlein zabranio reprint najmanje tri ratnodobne priče koje je skupno okarakterizirao izrazom stinkeroo, njegovom vlastitom kovanicom (otprilike: "smrdljivka"). Nakon rata on dakle otpočinje seriju svojih romana za mladež, glasovitih juveniles, koji mu donose široku popularnost i za koje su mnogi kasniji pisci SF-a rado priznavali kako su ih uopće uveli u žanr. Istodobno, uređuje scenarij i biva glavnim tehničkim savjetnikom filma Destination Moon, koji je postavio standarde specijalnih efekata za let u svemir, za što je uostalom film i dobio Oscara. Heinlein se razveo od Leslyn Macdonald 1947. čemu je vjerojatno pridonio njezin teški alkoholizam, a nekih godinu dana kasnije sklapa brak s osobom koju je bio upoznao dok su zajedno radili u Philadelphiji, biokemičarkom Virginiom Doris Gerstenfeld,

poručnicom bojnog broda atletskoga tijela i plamenocrvene kose. Ona mu je ostala vjernom družicom i najboljom prijateljicom sve do njegove smrti. Svoj život s njom počinje na Srednjem Zapadu, u futurističkoj kući koju je sam projektirao. Između 1948. i 1962. napisao je četrnaest romana za mladež: od naivnog Rocket ship Gallileo (nacisti na Mjesecu?), preko glasovitog Space Cadeta (taj izraz i danas označava pretjerano entuzijastičnog fana na SF konvencijama), sve do djela u kojima se dotaknuo i pitanja ustroja društva, kao što je Starman Jones. Ti romani imaju zajedničke značajke: pomalo plošni junaci su adolescenti, bilo muški, bilo ženski, priča je jasna i razumljiva s dostatnim obratima da drže pozornost čitatelja do kraja knjige, uz uvjerljive tehničke opise i opći optimistični ton naracije. U onodobnim pričama Heinlein ipak ne zazire ni od seksa, ni od nasilja, ni od kritike društva, uz povremene provale pesimizma koji graniči s mračnjačštvom, kao u The Year of the Jackpot. Jednako tako nastaju i romani namijenjeni odraslijoj publici, kao The Puppet Masters i Double Star (nagrada Hugo 1956.). Zapravo, bitnim iskorakom, uvodeći seks na velika vrata u SF, bio je glasoviti roman Stranger in a Strange Land, čije pisanje je prekinuto radom na Starship Troopersima, koji su strukturom još jedan juvenile, no nadahnuti su Heinleinovim ogorčenjem na sovjetsko jednostrano nastavljanje nuklearnih pokusa. Troopersi dobivaju Huga 1959., Stranger 1961. i zapravo je teško povjerovati da je te knjige napisala ista osoba. Gotovo je nemoguće zamisliti veću opreku između militantnog svijeta Starship Troopersa i poligamne/poliandrijske komunalne zajednice Strangera, romana inače vrlo bitnog za hipi subkulturu. Na prijelomu pedesetih i šezdesetih Heinlein se vraća u Kaliforniju, gdje bračnom paru klima bolje pogoduje, i ondje nastavlja život, također u staništu izgrađenom prema njegovom vlastitom projektu. U to doba dosta putuje, uključujući SSSR, bavi se mačevanjem, streljaštvom i drugim sportovima. Heinlein je tada u zenitu, drže ga ponajvećim majstorom znanstvene fantastike. Jedino što se dade naslutiti da mu pomućuje sreću jest činjenica da nema djece, i pogotovo što sam potječe iz brojne (i dugovječne!) obitelji. Premda je u to doba Heinlein predstavnik gotovo čistog hard SF-a, utemeljenog ponajprije na čvrstim tehničkim premisama, okušao se u fantasyju (Glory Road), dok kasnije ulazi i u religiozne teme. Četvrti i posljednji Hugo dodijeljen je Heinleinu upravo za The Moon is a Harsh Mistress 1966. godine. Istaknimo kako Robert A. Heinlein nikada nije dobio nagradu Nebula ni za jedno pojedinačno djelo, no dodijeljena mu je prva uopće Grand Master Nebula Award, 1976. godine. Bio je posebnim savjetnikom NASA-e pri prvom spuštanju čovjeka na Mjesec 1969., no životna dob ga je pomalo sustizala. Tijekom sedamdesetih trpi niz udara, srčanih i moždanih, no svaki put se oporavlja i piše romane koji iznenađuju svježinom i gipkošću uma, poput Friday. Ukupno je napisao 42 romana, niz priča, kao i manji broj faktografskih djela. Pripisuju mu izum vodenog kreveta, prema njegovom hendikepiranom junaku Waldu riječ waldo je ušla u američki vokabular, označavajući spravicu koja radi određeni zadatak, koncipirao je niz tehničkih dosjetki koje tek imaju izgleda zaživjeti u budućnosti. Prema jednom od njegovih junaka, slijepom pjesniku Rhyslingu, nazvana je nagrada za SF poeziju, a njegov utjecaj na generacije SF stvaratelja teško je precijeniti. Heinlein je umro mirno, tijekom jutarnjeg drijemeža, dana 8. svibnja 1988. godine, od teškoća vezanih uz emfizem pluća i općenito loše zdravlje posljednjih godina života. Nakon kremacije, njegovi posmrtni ostaci spušteni su u more s ratnog broda pred obalama Kalifornije, u blizini njegova posljednjeg prebivališta. Ne postoji nikakav nadgrobni spomenik Roberta A. Heinleina, no kolovoza 1994. jedan krater na Marsu nazvan je njegovim imenom. Boris Švel