J. R. R. Tolkien - Pripovijesti iz opasnih predjela

2 Zagreb 2003. Prvo izdanje By

3 J. R. R. Tolkien Pripovijesti iz opasnih predjela Naslov izvornika Tales from the Perilous Reaims Copyright © Originallly published in English by Harper Collins Publishers Ltd underthe title: FARMER GILES OF HAM © The J.R.R. Tolkien Copyright Trust 1949 THE ADVENTURES OF TOM BOMBADIL © The J.R.R. Tolkien Copyright Trust 1962 LEAF BY NIGGLE © The Tolkien Trust 1964 SMITH OF WOOTTEN MAJOR © The Tolkien Trust 1967 Preveo s engleskoga Vladimir Cvetkoviþ Sever Prepjev stihova Vladimir Cvetkoviþ Sever i Neven AntiĀeviþ Ilustracija na naslovnici Igor Kordej Ilustracije u knjizi Pauline Baynes Urednik Neven AntiĀeviþ Lektura Rosanda Kokanoviþ

4 Vilin-dom je opasan predio, u kojem se nalaze stupice za one nedovoljno oprezne i tamnice za one odviše odvažne… Kraljevina bajki široka je i duboka i visoka, ispunjena mnogo Āime: u njoj se nalaze svakovrsna zvjerad i ptice, mora bez obala i nebrojene zvijezde, ljepota koja opĀinjava, uz svagda prisutnu pogibelj, kao i radost i žalost, oštre poput maĀeva. ÿovjek koji je kroĀio tom kraljevinom može se, možda, smatrati sretnim, ali upravo njezino bogatstvo i Āudnovatost vezat þe jezik putniku koji bi htio pripovijedati o njima. A dok je u njoj, opasno mu je previše se raspitivati, kako se dveri ne bi zaklopile, a kljuĀevi netragom nestali. J.R.R. Tolkien1 1 Iz predavanja O bajkama, održanog 8. ožujka 1939. Tekst je u cijelosti objavljen u knjizi The Monsters and the Critics and Other Essays (Nemani i kritičari i drugi eseji), objavljenoj 1983., koju je uredio Christopher Tolkien.

5

6 Predgovor Iz povijesti Maloga Kraljevstva preostalo je tek nekoliko fragmenata; ali sluĀajno je saĀuvano svjedoĀanstvo o njegovu postanku: legenda, moguþe, prije negoli svjedoĀanstvo; jer tu se oĀito radi o kasnije sastavljenom iskazu, punom Āudesa, izvedenom ne iz trijeznih godišnjaka, veþ iz narodnih spjevova na koje se njegov autor Āesto poziva. Za njega su zbivanja u zapisima veþ ležala u dalekoj prošlosti; ali Āini se da je on, svejedno, i sam živio u zemljama Maloga Kraljevstva. Ono zemljopisno znanje kakvo iskazuje (što mu nije jaĀa strana) odnosi se na taj kraj, dok o podruĀjima izvan njega, sjevernim i zapadnim, bjelodano ništa ne zna. Isprika za predstavljanje prijevoda ove Āudnovate pripovjetke, s njezinog vrlo osebujnog latinskog na suvremeni jezik Ujedinjenog Kraljevstva, može se naþi u pogledu koji pruža na život u jednom tamnom razdoblju povijesti Britanije, da se i ne spominje svjetlo koje baca na podrijetlo nekih teško razumljivih imena mjesta. Ponekima bi osobnost i pustolovine njezina junaka mogle same po sebi biti privlaĀne. Granice Maloga Kraljevstva, bilo u vremenu bilo u prostoru, ne daju se lako odrediti prema šturim podacima. Otkako je Brutus došao u Britaniju došli su i prošli mnogi kraljevi i kraljevine. Razdioba pod Locrinom, Camberom i Albanacom bila je tek prva od mnogih promjenjivih podjela. S obzirom na ljubav prema skuĀenim neovisnostima s jedne strane, a s druge na lakomost kraljeva prema proširenju posjeda, godine su bile prepune hitrih izmjena rata i mira, veselja i žalovanja, kako nam kazuju povjesniĀari Arturova kraljevanja; bilo je to vrijeme neodreāenih granica, kada su se ljudi naglo mogli uspinjati ili padati, a pjesnici su imali pregršt graāe i harnih slušatelja. Negdje u tim dugim godinama, možda nakon dana kralja Coela, ali prije Artura ili Sedam Kraljevstava Engleza, moramo smjestiti ovdje ispripovijedana zbivanja; a njihova se radnja zbiva u dolini Temze, uz iskorak ka sjeverozapadu do zidina Walesa.

7 Glavni se grad Maloga Kraljevstva oĀigledno nalazio, poput našega, u njegovu jugoistoĀnom kutu, ali nejasno je dokle je ono sezalo. ýini se da se nikad nije steralo daleko uz Temzu prema zapadu, niti dalje od Otmoora ka sjeveru; istoĀne su mu granice nejasne. Postoje navodi u fragmentarnoj legendi o Georgiusu, Gilesovom sinu, te njegovom pažu Suovetauriliusu (Sueru), da se svojedobno na Farthinghu držala utvrda protiv Srednjega Kraljevstva. Ali ti se odnosi ne tiĀu ove priĀe, koja se ovdje predstavlja bez preinaka ili daljnjih komentara, premda je izvorni velebni naslov prikladno sveden na Gazda Giles iz Hama.

8 Gazda Giles iz Hama Ægidius de Hammo bio je Āovjek koji je živio u središnjem dijelu Britanskog otoka. Puno mu je ime glasilo Ægidius Ahenobarbus Julius Agricola de Hammo; jer ljudi su bili izdašno obdareni imenima u ona vremena, danas vrlo davna, kad je ovaj otok još bio sretno razdijeljen u mnoga kraljevstva. Tada je vremena bilo više, a naroda manje, tako da su pojedinci mahom bili istaknutiji. Meāutim, tih dana više nema, pa þu u ovome što slijedi toga Āovjeka zvati kraþim imenom, i to u puĀkom obliku: bio je Gazda Giles iz Hama, i imao je crvenu bradu. Ham je bio tek selo, ali sela su u onim danima još uvijek bila ponosita i neovisna. Gazda Giles je imao jednog psa. Psu je ime bilo Garm. Psi su se morali zadovoljiti kratkim imenima iz svakodnevnog govora: knjiški latinski Āuvao se za bolje od njih. Garm nije mogao govoriti Āak ni pseþim latinskim; ali mogao se služiti puĀkim jezikom (poput veþine pasa njegova doba) kako bi prijetio, ili kako bi se hvastao, ili kako bi se ulagivao. Prijetnje su bile za prosjake i prijestupnike, hvastanje za druge pse, a ulagivanje za njegova gospodara. Garm se i ponosio Gilesom i plašio ga se, jer je ovaj znao i prijetiti i hvastati se bolje od njega. U to vrijeme nije bilo ni žurbe ni gužve. Ali gužva ima vrlo malo veze s poslovanjem. Ljudi su obavljali svoje poslove bez nje; takoāer su nalazili vremena i za dosta posla i za dosta priĀe. Bilo je puno tema za priĀanje, jer dojmljivi su se dogaāaji zbivali vrlo Āesto. Ali u trenutku kada poĀinje ova pripovjetka ništa se dojmljivo, zapravo, veþ priliĀno dugo nije zbilo u Hamu. A to je Gazdi Gilesu posve odgovaralo: on je bio polagan svat, priliĀno ustaljenih navada, koji je gledao samo svoje

9 poslove. Ruke su mu bile pune (govorio je) napora da tjera vuka od vrata: što þe reþi, da mu stalno bude mrsno i lagodno kao nekada njegovu ocu. Pas mu je predano pomagao. Nijedan od njih nije naroĀito mislio na Bijeli svijet izvan njihovih polja, sela i najbližeg trgovišta. Ali Bijeli je svijet postojao. Šuma nije bila daleko, a dalje prema zapadu i sjeveru ležali su Divlji bregovi i sumnjive meāe planinskoga kraja. A meāu inim još neobuzdanim stvorovima postojali su i divovi: grub i neuljuāen narod, koji je povremeno znao stvarati nevolje. Jedan se div posebno isticao kao krupniji i gluplji od svojih sudrugova. Ne nalazim spomena njegova imena u ljetopisima, no ono nije ni bitno. Bio je vrlo krupan, štap za šetnju bio mu je poput drveta, a korak težak. Razmicao je brijestove poput vlati visoke trave; a donosio je propast cestama i pustošenje vrtovima, jer je golemim stopalima u njima stvarao rupe duboke poput bunara; kad bi se spotaknuo o neku kuþu, više je ne bi bilo. A svu je tu štetu pravio kamo god bi pošao, jer mu je glava bila daleko iznad krovova kuþa, pa je puštala noge da se same brinu za sebe. Bio je kratkovidan, a i popriliĀno gluh. Nasreþu, živio je daleko u Divljini, pa nije Āesto posjeþivao krajeve koje su nastanjivali ljudi, barem ne namjerno. Imao je golemu sklepanu kuþu visoko u planinama; ali prijatelji su mu bili vrlo rijetki, s obzirom na to da je bio gluh i priglup, a divovi su bili malobrojni. Imao je navadu šetati se po Divljim bregovima i praznim podruĀjima u podnožju planina, sasvim sam. Jednog je lijepog ljetnog dana ovaj div pošao u šetnju, te stao besciljno tumarati, praveþi svakojaku štetu u šumama. Odjednom je zamijetio da sunce zalazi, pa se sjetio da mu se bliži vrijeme za veĀeru; ali otkrio je da se nalazi u dijelu zemlje koji mu uopþe nije poznat i da ne zna kamo bi. Pogrešno procijenivši pravi smjer, hodao je i hodao sve dok se nije sasvim smrklo. Zatim je sjeo i priĀekao da izaāe mjesec. Zatim je hodao i hodao po mjeseĀini, krupnim i odluĀnim koracima, jer mu je bilo jako stalo da stigne kuþi. Ostavio je najbolji bakreni lonac nad ognjištem pa se bojao da þe mu dno izgorjeti. Ali bio je leāima okrenut planinama,

10 a veþ je zagazio u zemlje koje su nastavnjiali ljudi. Sad se, dapaĀe, bližio imanju Ægidiusa Ahenobarbusa Juliusa Agricole i selu koje se (na puĀkom jeziku) zvalo Ham. Bila je lijepa noþ. Krave su bile u poljima, a pas Gazde Gilesa bio je od svoje volje izašao u šetnju. Bio je sklon mjeseĀini, kao i zeĀetini. Pojma nije imao, naravno, da je u šetnju izašao i jedan div. To bi mu dalo dobrog povoda da izaāe bez dopuštenja, ali još i boljeg povoda da se šþuþuri u kuhinji. Negdje oko dva sata div je stigao do polja Gazde Gilesa, probio živice, izgazio usjeve i prignjeĀio travu za košnju. Za pet je minuta poĀinio više štete nego što je kraljevski lov na lisice mogao uĀiniti za pet dana. Garm je zaĀuo kako duž obale rijeke stiže nekakvo dum-dum, pa je otrĀao do zapadne strane brežuljka na kojem je stajalo gazdinstvo, tek da

11 vidi što se to zbiva. Odjednom je ugledao diva kako jednim korakom prelazi rijeku i staje na Galatheu, gazdinu najdražu kravu. Spljoštio je siroto govedo onako temeljito kako je gazda mogao spljoštiti hrušta. To je Garmu bilo više nego dovoljno. Zacvilio je u strahu i šmugnuo doma. Posve zaboravivši da je vani bio bez dopuštenja, došao je nadiþi lavež i dreku pod prozorom sobe svoga gospodara. Dugo nije bilo nikakva odgovora. Gazda se Giles nije davao lako probuditi. „Pomoþ! pomoþ! pomoþ!” vikao je Garm. Prozor se odjednom otvorio i kroz njega je izletjela dobro naciljana boca. „Au!” rekao je pas i veþ uvježbanom vještinom skoĀio u stranu. „Pomoþ! pomoþ! pomoþ!” Pomolila se i gazdina glava. „Vrag te tvoj, psu! Što te spopalo?” rekao je. „Ništa”, rekao je pas. „Dat þu ti ja ništa! BiĀem þu ti kožu ujutro izguliti”, rekao je gazda i zalupio prozor. „Pomoþ! pomoþ! pomoþ!” vikao je pas. Opet je izvirila Gilesova glava. „Ubit þu te, samo još jedanput pisni”, rekao je. „Što ti je došlo, budalo jedna?” „Ništa”, rekao je pas; „ali nešto je došlo tebi.” „Kako to misliš?” rekao je Giles, zaprepastivši se usred gnjeva. Nikad mu prije Garm nije drsko odgovorio. „U poljima ti je div, ogroman div; a ide amo”, rekao je pas. „Pomoþ! pomoþ! Gazi ti po ovcama. Zgazio je sirotu Galatheu tako da je pljosnata kao otiraĀ. Pomoþ! pomoþ! Razvaljuje ti živice, gnjeĀi ti sve usjeve. Valja ti biti hrabar i hitar, gospodaru, ili ti uskoro ništa više neþe ostati. Pomoþ!” Garm je stao tuliti. „Tišina!” rekao je gazda i zatvorio prozor. „Gospode, smiluj se!”

12 rekao je sebi u bradu; a premda je noþ bila topla, zadrhtao je i zatresao se. „Vrati se u krevet i ne izigravaj budalu!” rekla mu je žena. „A ujutro utopi to pseto. Nema povoda da vjeruješ iĀemu što psi govore; ispriĀat þe što im drago, kad ih se ulovi u zabušavanju ili kraāi.” „Može biti, Agatha”, rekao je, „a može i ne biti. Ali nešto se zbiva u mojim poljima, ili je Garm zec. Taj se pas sav prepao. A zašto bi došao dreĀati po noþi kad se može ušuljati na stražnja vrata i ujutro dobiti mlijeko?” „Nemoj sad samo nasred sobe raspravljati!” rekla je. „Ako vjeruješ psu, onda poslušaj njegov savjet: budi hrabar i hitar!” „Lakše je to reþi nego uĀiniti”, odvratio je Giles; jer je, doista, vjerovao dobroj polovici Garmove priĀe. U sitnim noþnim satima divovi djeluju manje nevjerojatno. Ipak, posjed je posjed; Gazda Giles je, pak, za prijestupnike imao

13 tanje živce od veþine. Pa je tako navukao hlaĀe, sišao u kuhinju i skinuo saĀmopras sa zida. Neki bi baš mogli i upitati što je to saĀmopras. DapaĀe, upravo je to pitanje, priĀa se, bilo postavljeno ÿetvorici mudrih pisara iz Oxenforda, koji su dobro promislivši odgovorili: „SaĀmopras je kratka puška široke cijevi koja ispaljuje pregršt kuglica ili saĀme, pa može nastrijeliti unutar ograniĀena dometa bez pomnog ciljanja. (Danas ju je u civiliziranim zemljama istisnulo drugo vatreno oružje.)” Meāutim, saĀmopras Gazde Gilesa imao je razjapljena usta koja su

14 se širila poput roga, a nije ispaljivao kuglice ili saĀmu, veþ sve one suviške kojima ga je mogao napuniti. A nije ni nastreljivao, jer ga je rijetko kad punio, a nikad okidao. Pogled na njega obiĀno je bio dovoljan za njegove potrebe. A ova zemlja još nije bila civilizirana, jer saĀmopras nije bio istisnut: radilo se dapaĀe o jedinoj vrsti puške koja je ondje postojala, a još k tome i rijetkoj. Ljudima su draži bili lukovi i strijele, pa su se barutom služili uglavnom za vatromete. Eto tako, Gazda Giles je skinuo saĀmopras i u njega stavio pošteni naboj baruta, Āisto za sluĀaj da nastane potreba za krajnjim mjerama; dok je u široka usta nabio starih Āavala i komadiþa žice, krhotina razbijenog lonca, košĀica i kamenĀiþa i drugog smeþa. Zatim je nazuo visoke Āizme i odjenuo ogrtaĀ, te izašao kroz kuhinjski vrt. Mjesec je nisko ležao za njim pa nije mogao vidjeti ništa gore od dugih crnih sjenki grmlja i drveþa, ali mogao je Āuti kako straviĀan topot-štropot dopire uz obronak brijega. Nije se osjeþao ni hrabro ni hitro, što god da je Agatha rekla; ali više se uzrujavao zbog svojega posjeda nego zbog svoje kože. Pa je tako, uz pomalo labav osjeþaj oko struka, otišao prema hrptu brijega. Odjednom se preko ruba nadiglo lice diva, blijedo na mjeseĀini, koja mu je svjetlucala u velikim okruglim oĀima. Stopala su mu još bila daleko dolje i stvarala rupe u poljima. Mjesec je zaslijepio diva pa nije uoĀio gazdu; ali Gazda Giles je uoĀio njega i izbezumio se od straha. Povukao je otponac bez razmišljanja, tako da je saĀmopras opalio i ošamutio ga praskom. Nasreþu, bio je uperen više ili manje prema velikom ružnom licu diva. Izletjelo je smeþe, uz kamenĀiþe i košĀice, te komadiþe žice i keramike, kao i šaĀicu Āavala. A kako je domet doista bio ograniĀen, sluĀaj je bez gazdinog udjela htio da mnogo toga pogodi diva: krhotina lonca otišla mu je u oko, a velik mu se Āavao zabio u nos. „Bestraga!” rekao je div na svoj puĀki naĀin. „Ubode me!” Buka ga se uopþe nije dojmila (bio je priliĀno gluh), ali Āavao mu se nije svidio. Dugo je prošlo otkako je susreo ijednog kukca koji bi bio dovoljno žestok da mu probode debelu kožu; ali Āuo je priĀe kako daleko na istoku, u Baruštinama, postoje konjici koji grizu poput užarenih kliješta. Pomislio je kako je zacijelo nabasao na nešto od takva soja. „Gadni nezdravi krajevi, oĀigledno”, rekao je. „Noþas više neþu dalje u ovom smjeru.” Pa je tako pokupio par ovaca s obronka, da ih pojede kad se vrati kuþi, te se vratio preko rijeke, otprilike u smjeru sjeve-sjeverozapada, hitrim koracima. Na koncu je opet pronašao put kuþi, jer se barem kretao u pravome smjeru; ali dno bakrenoga lonca bilo mu je sasvim

15 izgorjelo. Što se Gazde Gilesa tiĀe, kad je saĀmopras opalio, prevalio ga je skroz na leāa; pa je tako ležao i gledao u nebo i pitao se hoĀe li ga stopala diva promašiti dok budu prolazila. Ali ništa se nije zbilo, veþ je topot-štropot zamro u daljini. Pa je tako ustao, protrljao si rame i podigao saĀmopras. Zatim je odjednom zaĀuo zvuk glasnog bodrenja mnoštva. Veþina žitelja Hama promatrala ga je sa svojih prozora; nekolicina je navukla odjeþu i izašla (nakon što se div udaljio). Neki su sad trĀali uzbrdo i vikali. Seljani su bili Āuli straviĀno dum-dum divovih nogu, pa se veþina smjesta zavukla pod posteljinu; neki su se pak zavukli pod postelju. Ali Garm se i ponosio svojim gospodarem i plašio za njega. Smatrao ga je užasnim i veliĀanstvenim, kad bi ga spopao gnjev; pa je prirodno držao da bi svaki div pomislio to isto. Te je tako, Āim je ugledao kako Giles izlazi sa saĀmoprasom (po pravilu znakom golema gnjeva), odjurio prema selu, lajuþi i viĀuþi: „Izlazite! Izlazite! Izlazite! Ustanite! Ustanite! Doāite vidjeti moga veliĀajnog gospodara! Hrabar je i hitar. Pucat þe u diva zato što mu zemljom gazi. Izlazite!” Vrh se brijega dao vidjeti iz veþine kuþa. Kad su ljudi i pas ugledali lice diva kako se uzdiže nad njega, prestravili su se i zadržali dah, pa su svi meāu njima osim psa pomislili kako þe se ovo pokazati prevelikim izazovom za Gilesa. Zatim je saĀmopras opalio, te se div okrenuo i otišao, pa su u Āudu i radosti stali pljeskati i ciktati, a Garmu je zamalo glava otpala od lajanja. „Juhu!” vikali su. „To mu je nauk! Pokazao je njemu Meštar Ægidius. Sad þe se vratiti doma da umre, kako mu sasvim pristaje i

16 doliĀi.” Zatim su svi zajedno još jednom potciknuli. Ali još dok su ciktali, zamijetili su u vlastitu korist da se iz toga saĀmoprasa doista može pucati. Po seoskim se gostionicama katkad raspravljalo po tom pitanju; ali sad je ta stvar bila riješena. Prijestupnici su se nakon toga uglavnom klonili Gazde Gilesa. Kad se sve doimalo sigurnim, neki od hrabrijih popeli su se na sam vrh brijega i rukovali s Gazdom Gilesom. Nekolicina – sveþenik i kovaĀ i mlinar, kao i pokoji uglednik – pljesnula ga je po leāima. To mu nije bilo po volji (rame mu je bilo vrlo bolno), ali smatrao se dužnim pozvati ih kuþi. Posjedali su po kuhinji, pili u njegovo zdravlje i na sav ga glas hvalili. Nije se uopþe trudio prikriti zijevanje, ali dok je god piþe potrajalo nisu to zamjeþivali. Nakon što su svi popili po jedno ili dva (a gazda dva ili tri), poĀeo se osjeþati priliĀno hrabrim; kad su svi popili po dva ili tri (a on sam pet ili šest), osjeþao se onoliko hrabrim koliko ga je njegov pas smatrao. Rastali su se kao pravi prijatelji; on im je pak srdaĀno ispljeskao leāa. Ruke su mu bile velike, rumene i debele, tako da im se uspio osvetiti. Sutradan je otkrio da je vijest narasla u kazivanju, tako da je postao važna osoba u mjestu. Sredinom narednoga tjedna vijest se proširila do svih sela u krugu od dvadeset milja. Postao je Narodni junak. Vrlo mu je to godilo. Na sljedeþem je trgovišnom danu dobio dovoljno besplatnih piþa da se u njih porine Āun: što þe reþi, bilo mu je skoro dosta, pa se vratio kuþi pjevajuþi stare junaĀke pjesme.

17 Napokon je Āak i Kralj uspio za to Āuti. Prijestolnica te kraljevine, Srednjeg Kraljevstva na otoku u tim sretnim danima, bila je šezdesetak milja udaljena od Hama, a na dvoru su u pravilu slabo marili za djela seljaka u provincijama. Ali tako brz izgon jednog tako pogubnog diva Āinio se vrijednim pozornosti i neke sitne ljubaznosti. Tako da mu je u prikladno vrijeme, što znaĀi, za otprilike tri mjeseca, baš na blagdan svetoga Mihaela. Kralj odaslao veliĀanstveno pismo. Bilo je ispisano crvenilom na bijelom pergamentu, te kazivalo kako „naš odani podanik i istinski voljeni Ægidius Ahenobarbus Julius Agricola de Hammo” zaslužuje kraljevsko priznanje.

18 Pismo je bilo potpisano crvenom mrljom; ali dvorski je pisar dometnuo: Ego, Augustus Bonifacius Ambrosius Aurelianus Antoninus Pius et A4a<$nificus, dux rex, tyrannus, et Basileus Mediterranearum Partium, subscribo; na što je bio priĀvršþen velik crven peĀat. Tako da je dokument bio bjelodano autentiĀan. Pružio je veliko zadovoljstvo Gilesu, a i mnogi su mu se došli diviti, pogotovo nakon što se otkrilo da onaj koji zatraži da ga pogleda može dobiti mjesto i piþe kraj gazdinog ognjišta. Bolji od potvrde bio je popratni dar. Kralj je poslao pojas i dugi maĀ. Istini za volju, sam se Kralj nikada osobno nije služio tim maĀem. Pripadao je porodici, te je visio u njegovoj oružnici od pamtivijeka. Oružar nije znao reþi kako se ondje našao, ni od kakve bi koristi mogao biti. ObiĀni teški maĀevi te vrste nisu bili u modi na dvoru baš u to vrijeme, pa je Kralj smatrao kako je upravo to pravi poklon za jednog seljaka. Ali Gazda je Giles bio oduševljen, a po Āuvenju u okolici nitko mu više nije bio ravan.

19 Giles je jako uživao u ovakvom slijedu zbivanja. Kao i njegov pas. Nikad nije dobio obeþano mu biĀevanje. Giles je bio praviĀan Āovjek sukladno svojoj bistrini; u srcu je pružio pošten udio zasluge Garmu, makar nikad nije otišao tako daleko da to i spomene. Nastavio je bacati teške rijeĀi i teške stvari na psa kad bi mu tako došlo, ali zažmirio je na mnoge sitne iskorake. Garm je poĀeo odlaziti u daleke šetnje poljima. Gazda je koraĀao ponosita Āela, a sreþa mu se smiješila. Jesenski i rani zimski poslovi dobro su išli. Sve se Āinilo pošteno ureāenim – dok nije došao zmaj. U onim su danima zmajevi na otoku veþ postajali priliĀno rijetki. U središnjoj kraljevini Augustusa Bonifaciusa veþ mnoge godine nije bio viāen niti jedan jedini. Bilo je, naravno, sumnjivih krajina i nenastanjenih planina, na zapadu i sjeveru, ali to su bili vrlo daleki predjeli. Ondje je jednom davno boravio veþi broj zmajeva ove i one vrste, koji su harali nadaleko i naširoko. Ali Srednje je Kraljevstvo u onim danima bilo slavno po odvažnosti Kraljevih vitezova, te su tako mnogi zalutali zmajevi bivali ubijeni, ili bi se vraþali s pogubnim ozljedama, tako da su ostali odustali od odlazaka u tome smjeru. Još uvijek je bio obiĀaj da se Zmajev rep posluži na Kraljevoj božiþnoj gozbi; pa je svake godine jedan vitez bivao odabran za dužnost lova. Trebao je izjahati na Dan svetoga Nikole i vratiti se kuþi sa zmajevim repom ne kasnije od dana uoĀi gozbe. Ali sad je veþ mnoge godine Kraljevski kuhar spremao Āudesnu slasticu, Lažni Zmajev rep od kora za tortu i bademove kreme, s domišljatom krljušti od stvrdnutog šeþera u prahu. Odabrani bi vitez zatim to unio u dvoranu na Badnjak, dok su svirale violine i odzvanjale trube. Lažni bi se Zmajev rep pojeo nakon veĀere na Božiþ, a svi bi rekli (da kuharu bude drago) kako je puno boljeg okusa od Pravoga repa.

20 Tako su stajale stvari kad se iznova pojavio jedan pravi zmaj. Dobar dio krivnje ležao je na divu. Nakon svoje pustolovine volio je obilaziti planine i posjeþivati roāake više nego što mu je nekad bio obiĀaj, a i puno više nego što se to njima sviāalo. Jer uvijek je pokušavao posuditi veliki bakreni lonac. Ali dobio ga on u posudbu ili ne, sjedao bi i poĀinjao priĀati na svoj otegnut i glomazan naĀin o izvanrednom kraju koji leži daleko na istoku, te o svim Āudesima Bijeloga svijeta. Bio si je utuvio u glavu da je velik i odvažan putnik.

21 „Lijepa jedna zemlja”, rekao bi, „priliĀno plošna, meka pod nogama, a hrane nadohvat koliko te volja: krava, znate, a ovaca posvuda, lako uoĀljivih, ako pažljivo gledate.” „Ali što je s ljudima?” rekli bi oni. „Nisam ih uopþe vidio”, rekao je. „Nijednog se viteza nije dalo ni vidjeti ni Āuti, dragi moji. Ništa gore od nekoliko bockavih muha uz rijeku.” „Zašto se ne vratiš i ostaneš ondje?” rekli su. „Ma eto, nigdje nije kao kod kuþe, kao što se kaže”, rekao je. „Ali možda se vratim jednoga dana, ako mi se prohtije. A onamo sam, uostalom, jednom i otišao, što je više nego što veþina može reþi. Nego, kad smo veþ kod onog bakrenog lonca.” „A te bogate zemlje”, užurbano bi upitali, „ta slasna podruĀja prepuna nebranjene stoke, u kojem to smjeru leže? I koliko daleko?” „Ma”, odgovarao bi, „onamo istoĀno ili jug’istoĀno. Ali dug je to put.” Pa bi zatim dao tako pretjeran prikaz razdaljine koju je prehodao, kao i šuma, bregova i ravnica koje je prešao, da se nijedan od ostalih kraþenogih divova nikad nije onamo zaputio. Ipak, priĀa se proĀula. Zatim je nakon topla ljeta uslijedila teška zima. U planinama je bila ciĀa studen, a hrane je manjkalo. PriĀa se razglasila. O nizinskim ovcama i grlima s nizinskih pašnjaka mnogo se raspravljalo. Zmajevi su naþulili uši. Bili su gladni, a ove su glasine bile privlaĀne. „ZnaĀi da su vitezovi samo priĀe iz bajki!” govorili su mlaāi i manje iskusni zmajevi. „Tako smo oduvijek i mislili.” „Barem su možda sve rjeāi”, mislili su stariji i mudriji pozoji; „raštrkani i malobrojni, pa ih se više ne treba bojati.” Postojao je jedan zmaj kojeg se ova priĀa duboko dojmila. Chrysophylax Dives bilo mu je ime, jer je bio iz pradavne i carevske loze, a pritom i vrlo bogat. Bio je prepreden, radoznao, pohlepan, dobro oklopljen, ali ne pretjerano hrabar. Ali u svakom se sluĀaju nije ni najmanje plašio muha ili kukaca koje god vrste ili veliĀine; a bio je

22 nasmrt gladan. Pa je tako jednog zimskog dana, nekih tjedan dana prije Božiþa, Chrysophylax raširio krila i poletio. Spustio se potiho u pol noþi baš posred srca središnje kraljevine kojom je vladao Augustus Bonifacius rex et basileus. PoĀinio je znatnu štetu za kratko vrijeme, razbijao i palio, te proždirao ovce, stoku i konje. Ovo je bilo u dijelu zemlje koji se nalazio vrlo daleko od Hama, ali Garm se prepao kao nikad u životu. Bio je otišao na daleku putešestviju, te se okoristio naklonošþu svoga gospodara i odvažio provesti noþ ili dvije izvan doma. Slijedio je zamaman miris duž rubova jedne šume, kad je zašao za ugao i iznenada naišao na nov i prijeteþi vonj; naletio je dapaĀe ravno na rep Chrysophylaxa Divesa, koji je taman sletio. Nikada nijedan pas nije podvio rep i klisnuo doma tako hitro kao Garm. Zmaj

23 se, kad je zaĀuo njegov cvilež, okrenuo i frknuo; ali Garm je veþ bio daleko izvan dosega. TrĀao je Āitavim ostatkom noþi, te stigao kuþi nekako u vrijeme doruĀka. „Pomoþ! pomoþ! pomoþ!” povikao je pred stražnjim vratima. Giles je Āuo što govori, a to mu nije zvuĀalo na dobro. Podsjetilo ga je da se neoĀekivane stvari znaju zbiti baš kad se Āini da sve ide kako treba. „Ženo, pusti to vražje pseto unutra”, rekao je, „pa ga izlemaj štapom!” Garm je nahrupio u kuhinju iskolaĀenih oĀiju i isplažena jezika. „Pomoþ!” povikao je. „Što si sad pak uĀinio?” rekao je Giles i bacio kobasicu u njega. „Ništa”, propentao je Garm, odviše zapuhan da zamijeti kobasicu. „Pa, prestani s tim, ili þu te odrati”, rekao je gazda. „Nisam ništa skrivio. Nisam htio ništa loše”, rekao je pas. „Ali nabasao sam na zmaja onako skroz sluĀajno, pa sam se prepao.” Gazda se zagrcnuo pivom. „Zmaja?” rekao je. „Vrag te odnio beskorisnog što svuda zabadaš nos! Što ti je trebalo da tu pronalaziš zmaja u ovo doba godine, kad su meni pune ruke posla? Gdje je to bilo?” „Ma! Na sjeveru preko brda i jako daleko, iza Uspravnih kamenova i svega toga”, rekao je pas. „Ma, skroz tamo!” rekao je Giles, s itekakvim olakšanjem. „ÿudan je to svijet u tim predjelima, Āuo sam ja priĀe, tako da je svašta moguþe u njihovom kraju. Neka samo tako nastave! Nemoj me više zabrinjavati takvim priĀama. Marš van!” Garm je izašao, te raširio vijest po cijelome selu. Ipak nije propustio spomenuti da se njegov gospodar ni najmanje ne boji. „Sasvim je sabran bio, pa je nastavio doruĀkovati.” Ljudi su ugodno þaskali o tome na svojim vratima. „Baš kao u stara vremena!” govorili su. „Taman dok Božiþ stiže, k tome. Tako prigodno. Kako li þe samo Kralju biti drago! Moþi þe poslužiti Pravi rep ovoga Božiþa.” Ali sljedeþeg su dana došle nove vijesti. Zmaj je, kako se Āinilo, bio iznimno velik i ljut. Stvarao je užasnu štetu. „Što je s Kraljevim vitezovima?” poĀeli su govoriti ljudi.

24 Bilo je veþ onih koji su postavili isto pitanje. DapaĀe, glasnici su sad stizali do Kralja iz onih sela koja je Chrysophylax najviše poharao, te mu govorili onoliko glasno i onoliko Āesto koliko su se usuāivali: „Gospodaru, što je s vašim vitezovima?” Ali vitezovi nisu uĀinili ništa; njihovo saznanje o zmaju još je bilo priliĀno neslužbeno. Stoga je Kralj iznio taj predmet njima na ravnanje, iscrpno i službeno, zatraživši da poduzmu nužne korake u najskorijoj prilici. Bio je vrlo nezadovoljan kad je otkrio da im prilika neþe biti ni najmanje skora, te da se još k tome svakodnevno odgaāa. No isprike vitezova bez sumnje su bile osnovane. Prije svega, Kraljevski je kuhar veþ bio pripravio Zmajev rep za taj Božiþ, kao Āovjek koji je vjerovao u pravodobno obavljanje stvari. Ne bi se uopþe priliĀilo da ga uvrijede donošenjem pravoga repa u zadnji Āas. Bio je on vrlo vrijedan sluga. „Pustite onda Rep! Odrubite mu glavu i dokrajĀite ga!” vapili su glasnici iz najtemeljitije poharanih sela. Ali Božiþ je stigao, a baš se nezgodno sluĀilo da je velik turnir bio prireāen za Dan svetog Ivana: vitezovi iz mnogih kraljevina bili su pozvani da se doāu nadmetati za vrijednu nagradu. Bilo je jasno da je nerazborito pokvariti izglede Vitezova iz Središnjeg kraljevstva tako da se najbolje meāu njima pošalje u lov na zmaja prije nego što turnir završi. Nakon toga je došao blagdan Nove godine. Ali zmaj se svake noþi premještao; svako ga je premještanje, pak, dovodilo sve bliže Hamu. UveĀer na samu Novu godinu narod je u daljini uoĀio požar. Zmaj se smjestio u šumi na desetak milja odatle, tako da je veselo plamsala. Bio je to vreo zmaj kad bi mu došla volja. Nakon toga su ljudi poĀeli pogledavati prema Gazdi Gilesu i sašaptavati mu se za leāima. Zbog toga mu je bilo vrlo nelagodno; ali pravio se da to ne zamjeþuje. Sljedeþeg se dana zmaj približio za još nekoliko milja. Zatim je i sam Gazda Giles poĀeo glasno govoriti o sramotnom ponašanju Kraljevih vitezova. „Baš me zanima Āime to oni zaraāuju svoje izdržavanje”, rekao je. „Kao i nas!” rekli su svi u Hamu. Ali mlinar je dodao: „Neki još uvijek bivaju prometnuti u vitezove zbog samih zasluga, kako Āujem. Naposljetku, naš dobri Ægidius veþ i jest vitez na odreāen naĀin. Nije li mu Kralj poslao crveno pismo i maĀ?”

25 „Viteštvo se ne sastoji samo od maĀa”, rekao je Giles. „Tu su imenovanja i sve to, ili bar to ja tako shvaþam. Uostalom, imam dovoljno brige oko vlastitih poslova.” „Ma! ali Kralj bi ti ukazao imenovanje, ne sumnjam, āa ga se zatraži”, rekao je mlinar. „Zatražimo ga, dok još nije prekasno!” „Ne!” rekao je Giles. „Imenovanja nisu za ovakve poput mene. Ja vodim gazdinstvo i ponosim se time: priprost sam i pošten Āovjek, a pošteni ljudi loše proāu na dvoru, kažu. Više bi to odgovaralo vama, Meštre Mlinaru.” Sveþenik se osmijehnuo: ne gazdinom odgovoru, jer su si Giles i mlinar uvijek uzvraþali što su bolje mogli, kao srĀani neprijatelji, kako bi se reklo u Hamu. Sveþeniku je odjednom na pamet pala zamisao koja mu se svidjela, ali tom prigodom ništa više nije rekao. Mlinar nije bio toliko zadovoljan, tako da se narogušio. „Priprost svakako, a pošten možda”, rekao je. „Ali mora li se otiþi na dvor i postati vitezom prije no što se ubije zmaja? Hrabrost je sve što se traži, kao što sam još juĀer Āuo da izjavljuje Meštar Ægidius. On svakako ima hrabrosti koliko i bilo koji vitez, zar ne?” Sav ondje prisutan narod viknuo je: „Naravno da se ne mora!” i „Naravno da ima! Triput hura za Junaka iz Hama!” Gazda je Giles otišao kuþi s velikom nelagodom. Postajalo mu je jasno kako bi dobar glas u kraju mogao biti biljka koju valja stalno zalijevati, što bi se moglo pokazati nezgodnim. Šutnuo je psa, a maĀ sakrio u kuhinjski ormar. Sve dotad bio mu je obješen iznad kamina. Sljedeþeg se dana zmaj premjestio u obližnje selo Quercetum (puĀki zvano Oakley). Ne samo da je pojeo ovce i krave i jednu ili dvije nejake osobe, veþ je pojeo i sveþenika. PriliĀno prenaglivši, sveþenik ga je kanio odvratiti od zlodjela. Na to je nastala straviĀna strka. Sav se narod Hama

26 popeo uz brijeg sa svojim sveþenikom na Āelu; a zatim su opsjeli Gazdu Gilesa. „Uzdamo se u tebe!” rekli su; pa su samo stali ukrug i gledali ga, sve dok gazdi lice nije postalo rumenije od brade. „Kada þeš poþi?” upitali su. „Pa, ne mogu poþi danas, što je Āinjenica”, rekao je. „Pune su mi ruke posla, s obzirom da mi je kravar bolestan i tako dalje. Vidjet þu još.” Otišli su; ali naveĀer se proĀulo da se zmaj premjestio još bliže, tako da su se svi zajedno vratili. „Uzdamo se u tebe, Meštre Ægidiuse”, rekli su. „Pa”, rekao je, „trenutaĀno mi baš nikako ne odgovara. Kobila mi je poĀela šepati, a zapoĀelo je i janjenje. Vidjet þu što mogu, Āim stignem.” I tako su još jednom otišli, ne bez odreāenog gunāanja i sašaptavanja. Mlinar se smijuljio. Sveþenik je ostao ondje i nije se dao otjerati. Sam se pozvao na veĀeru, gdje je iznio neke izriĀite opaske. Cak je upitao što je s maĀem i zatražio da ga pogleda. Ležao je u ormaru na polici koja je bila jedva dovoljno duga za njega, a Āim ga je Gazda Giles izvadio, u hipu je iskoĀio iz toke, koju je gazda ispustio kao da je vrela. Sveþenik je skoĀio na noge, prolivši svoje pivo. Pažljivo je podigao maĀ i pokušao ga vratiti u toku; ali nije se dao uvuþi niti cijelu stopu, dok je opet sasvim iskoĀio Āim mu je otpustio držak. „Jao meni! Ovo je vrlo osebujno!” rekao je sveþenik, te dobro pregledao i korice i oštricu. Bio je knjiški Āovjek, dok je gazda mogao tek teškom mukom išĀitati velike uncijale, a nije bio naroĀito siguran ni kako mu se vlastito ime piše. Zbog toga nikad nije uopþe ni mario za Āudnovata slova koja su se nejasno dala razabrati na toci i maĀu. Što se

27 Kraljeva oružara tiĀe, on se bio toliko naviknuo na rune, imena i ostale moþne i znaĀajne oznake na maĀevima i koricama da si nije htio njima razbijati glavu; ionako ih je smatrao zastarjelima. Ali sveþenik ih je dugo promatrao, te se namrštio. OĀekivao je naþi nekakve zapise na maĀu ili na koricama, a to je i bila ona zamisao koja mu je prethodnoga dana pala na pamet; ali sad je bio iznenaāen onime što je ugledao, jer postojala su slova i znakovi, svakako, ali nije ih mogao uhvatiti ni za glavu ni za rep. „Na ovim se koricama nalazi zapis, a nekakvi su, ah, epigrafski znakovi vidljivi na samome maĀu”, rekao je. „Doista?” rekao je Giles. „A što bi sve to skupa moglo znaĀiti?” „Pismena su starinska, a jezik barbarski”, rekao je sveþenik, kako bi dobio na vremenu. „Bit þe potrebno malo pomnije ispitivanje.” Zamolio je da mu se maĀ posudi preko noþi, a gazda mu ga je sa zadovoljstvom predao. Kad je sveþenik stigao kuþi, izvukao je mnoge uĀene knjige s polica i ostao budan do duboko u noþ. Sljedeþeg se jutra otkrilo da se zmaj premjestio još bliže. Sav narod Hama zamandalio je vrata i zaklopio prozore; a oni koji su imali podrume sišli su u njih i drhtavo ostali sjediti pod svjetlošþu svijeþa. Ali sveþenik se iskrao i otišao od vrata do vrata; te je kazao, svima

28 koji su ga htjeli poslušati kroz procijep ili kljuĀanicu, što je otkrio u svojoj knjižnici. „Naš dobri Ægidius”, rekao je, „Kraljevom milošþu sad posjeduje Caudimordax, slavni maĀ koji u narodnim spjevovima nosi puĀko ime Repogriz.” Oni koji su Āuli ovo ime uglavnom su otvorili vrata. Svi su znali koliko je Repogriz Āuven, jer taj je maĀ nekoþ pripadao Bellomariusu, najveþem lovcu na zmajeve u kraljevini. Neka su ga rodoslovlja navodila kao Kraljeva šukundjeda po majci. Postojalo je mnoštvo pjesama i priĀa o njegovim djelima, pa ako ih se na dvoru i zaboravilo, po selima ih se još pamtilo. „Ovaj maĀ”, rekao je sveþenik, „neþe ostati u toci ako se u krugu od pet milja nalazi zmaj; a nema sumnje da mu se u rukama hrabra Āovjeka nijedan zmaj ne može oduprijeti.” Na to se narod opet osokolio; pa su neki rasklopili prozore i promolili glave. Na koncu je sveþenik nagovorio nekolicinu da izaāe i pridruži mu se; ali samo je mlinar bio doista voljan. ÿinilo mu se da se isplati okušati sreþu ne bi li vidio Gilesa u kakvom stvarnom škripcu. Popeli su se na brijeg, ne bez nelagodnih pogleda ka sjeveru preko rijeke. Od zmaja nije bilo ni traga. Vjerojatno je spavao; vrlo se dobro uhranio u božiþne dane. Sveþenik (i mlinar) zalupali su gazdi na vrata. Nije bilo odgovora, pa su zalupali jaĀe. Giles je napokon izašao. Lice mu je bilo vrlo rumeno. I on je probdjeo do duboko u noþ i popio popriliĀno piva; Āega se opet prihvatio Āim je ustao. Svi su se natisnuli oko njega, kazujuþi mu Dobri Ægidiuse, Hrabri Ahenobarbuse, Veliki Juliuse, Nepokolebljivi Agricolo, Ponosu Hama, Narodni junaĀe. Te su govorili o Caudimordaxu, Repogrizu, MaĀu koji se ne da u Korice, Smrti ili Pobjedi. O Slavi Slobodnjaka, Korjenici Zemlje, te o Dobru Bližnjega Svoga, sve dok se gazdi u glavi nije sasvim smutilo. „Hajde sad! Jedan po jedan!” rekao je, kad je došao do rijeĀi. „Što je sve ovo, što je sve ovo? Imam jutros posla preko glave, da znate.” Pa su tako dali sveþeniku da objasni situaciju. Zatim je mlinar imao zadovoljstvo vidjeti gazdu u škripcu kakav je prije samo mogao poželjeti. Ali stvari nisu pošle sasvim onako kako je mlinar oĀekivao. S jedne strane, Giles je veþ bio popio priliĀnu koliĀinu snažnog piva. S druge, obuzeli su ga neobiĀan ponos i odvažnost kad je saznao kako je njegov maĀ zapravo Repogriz. U djetinjstvu su mu priĀe o Bellomariusu bile vrlo drage, a prije nego što se nauĀio pameti, katkad je želio da i sam

29 ima Āudesan i junaĀki maĀ. Tako da ga je odjednom spopala nakana da uzme Repogriza i ode u lov na zmajeve. Ali cijeloga je života imao naviku cjenkati se, pa je još jednom pokušao odgoditi taj tren. „Što!” rekao je. „Ja da odem u lov na zmajeve? U svojim starim hlaĀama i pršnjaku? Za borbu sa zmajevima valja imati nekakav oklop, koliko znam po svemu što sam Āuo. U ovoj kuþi nema nikakvog oklopa, da znate”, rekao je. To i jest bilo pomalo nezgodno, svi su priznali; ali poslali su po kovaĀa. KovaĀ je odmahnuo glavom. Bio je to spor, tmuran Āovjek, u puku znan kao SunĀani Sam, premda mu je pravo ime bilo Fabricius Cunctator. Nikada nije zviždukao pri radu, osim ako se neka nesreþa (poput svibanjskog mraza) ne bi zbila baš onako kako ju je predvidio. S obzirom da je svakodnevno predviāao nesreþe svake vrste, malo ih se zbilo koje nije predvidio, pa si je mogao pripisati zaslugu za njih. To mu je bilo glavno zadovoljstvo; stoga mu prirodno nije bilo stalo da ih ikakvim svojim postupkom sprijeĀi. Opet je odmahnuo glavom. „Ne mogu izraditi oklop ni od Āega”, rekao je. „A to mi nije ni struka. Najbolje bi bilo da vam stolar izradi drveni štit. Samo što vam on ne bi bio od naroĀite pomoþi. Vreo je to zmaj.” Lica su im se objesila; ali mlinar se nije samo tako dao odvratiti od nakane da pošalje Gilesa pred zmaja, ako bi to ovaj htio; ili da mu rasprši glas na koji je došao, ako bi ovaj na koncu odbio. „Što kažeš na verižnjaĀu?” rekao je. „To bi pomoglo; a nije ni potrebno da bude naroĀito istanĀana. Služila bi poslu, a ne šepurenju na dvoru. Što kažeš na svoj stari kožuh, prijatelju Ægidiuse? A u kovaĀnici postoji hrpetina veriga i prstenova. Ne bih rekao ni da sam Meštar Fabricius znade što bi

30 sve ondje moglo ležati.” „Ne znaš ti uopþe o Āemu govoriš”, rekao je kovaĀ, sad veþ vedriji. „Ako misliš na pravu verižnjaĀu, onda je ne možeš dobiti. Za nju je potrebna vještina patuljaka, da svaka verižica pristaje u ostale Āetiri i sve to. ÿak i kad bih imao to umijeþe, morao bih raditi tjednima. A mi þemo svi dotad veþ biti u grobovima”, rekao je, „ili barem u zmaju.” Svi su stali kršiti ruke u oĀajanju, a kovaĀ se poĀeo smješkati. Ali sad su se veþ toliko uzbudili da nisu kanili odustati od mlinareva plana, pa su se njemu obratili za savjet. „Eto”, rekao je, „Āuo sam priĀe kako su u stara vremena oni koji nisu mogli kupiti sjajne oklope od veriga iz južnih zemalja prišivali ĀeliĀne prstenove na kožni haljetak i zadovoljavali se time. Da vidimo što se može uĀiniti na takav naĀin?” Pa je tako Giles morao iznijeti svoj stari kožuh, a kovaĀa su žurno otjerali natrag u kovaĀnicu. Ondje su pretumbali svaki zakutak i preokrenuli hrpu stare kovine, što se mnoge godine nije uĀinilo. Na dnu su našli, sasvim skorenu hrāom, Āitavu gomilu verižica, otpalih s nekog zaboravljenog haljetka, poput onih kakve je spomenuo mlinar. Sama su, tim nevoljnijeg i smrknutijeg što se zadatak Āinio punijim nade, smjesta potjerali na posao, da skuplja i razvrstava i Āisti verige; pa kad su se (kao što je sa zadovoljstvom istaknuo) pokazale vidno nedovoljnima za jednu tako pleþatu i prsatu osobu poput Meštra Ægidiusa, natjerali su ga da razlomi stare lance i iskuje karike u onoliko fine verige koliko mu vještina uzmogne postiþi. Uzeli su manje ĀeliĀne verižice i našili ih na prsa kožuha, a veþe i nespretnije prišili na pleþku; zatim su, kad su pristizale još i nove verige, koliko se naporno siroti Sam trudio, uzeli jedne gazdine hlaĀe te našili

31 verige i na njih. A na jednoj polici u tamnom zakutku kovaĀnice mlinar je pronašao stari ĀeliĀni okvir kacige, pa ga je dao obuþaru u ruke, da ga obloži kožom što bolje može. Na taj im je posao otišao sav preostali dan, kao i cijeli sljedeþi – koji je bio Dvanaesta noþ, uoĀi Bogojavljanja, ali svetkovanje se zapostavilo. Gazda Giles je tu prigodu proslavio s više piva nego inaĀe; ali zmaj je milosrdno spavao. NaĀas je bio posve zaboravio i glad i maĀeve. Zorom su se na Bogojavljanje popeli na brijeg, noseþi Āudna djela svojih ruku. Giles ih je oĀekivao. Sad mu više nisu preostale nikakve isprike; pa je tako obukao verižasti kožuh i hlaĀe. Mlinar se smijuljio. Zatim je Giles nazuo kaljaĀe i par starih ostruga; te na se stavio i kožom presvuĀenu kacigu. Ali u zadnjem je trenu preko kacige nataknuo staru pustenu kapu, a preko verižnjaĀe prebacio svoj veliki sivi plašt. „Koja je tome svrha, Meštre?” upitali su ga. „E pa”, rekao je Giles, „ako se vama mili otiþi u lov na zmaja tako da zveckate i zvrndate poput zvona iz Canterburyja, meni nije. Nema mi pameti u tome da se zmaju dade do znanja da dolaziš stazom prije nego što je nužda. A kaciga je kaciga, pa time i izazov na bitku. Neka mi pozoj preko živice ugleda samo staru kapu, pa þu mu se možda bliže primaknuti prije nego što izbije nevolja.” Verige su našili tako da su se prekrivale, da je svaka slobodno visjela preko one pod sobom, pa su itekako zveckale. Plašt je ponešto prigušio njihovu buku, ali Giles je ovako opremljen predstavljao Āudnu spodobu. Nisu mu to kazali. Opasali su ga pojasom i o njega objesili korice; ali maĀ je morao nositi, jer više nije htio ostati u koricama, osim ako ga se nije držalo svom snagom. Gazda je potražio Garma. Bio je on praviĀan Āovjek sukladno svojoj bistrini. „Psu”, rekao je, „ideš sa mnom.” Pas je zatulio. „Pomoþ! pomoþ!” zavapio je. „Sad je dosta!” rekao je Giles. „Ako neþeš da ti ja pokažem gore od bilo kojeg zmaja. Znaš kako ovaj pozoj vonja, pa þe možda barem jednom od tebe biti nekakve koristi.” Zatim je Gazda Giles potražio svoju sivu kobilu. Ova mu je uputila sumnjiĀav pogled i onjušila ostruge. Ali dopustila mu je da je zajaše; a zatim su se otputili, makar nijedno od njih nije bilo sretno. Prokaskali su selom, pa je sav narod zapljeskao i potciknuo, uglavnom sa svojih prozora. Gazda i njegova kobila držali su se pritom što su bolje mogli, ali Garm je bio potpuni bestidnik pa se samo prignuo uz njih podvijena repa.

32 Prešli su most preko rijeke na kraju sela. Kad su napokon dobrano odmaknuli s vidika, usporili su korak. No opet su prebrzo izašli iz krajeva u vlasništvu Gazde Gilesa i ostalih žitelja Hama te došli u predjele koje je pohodio zmaj. Bilo je ondje slomljenih stabala, spaljenih živica i sažgane trave, uz zloslutnu, nespokojnu tišinu. Sunce je vedro sjalo, pa je Gazdi Gilesu polako došla želja da se usudi skinuti pokoji odjevni predmet; a pitao se i nije li popio koju kupu previše. „Baš mi je ovo krasan konac Božiþa”, pomislio je. „A još þu imati i sreþe ako se ne pokaže da je ovo i moj konac.” Obrisao si je znoj s lica velikim rupcem – zelenim, a ne crvenim; jer crvene krpe draže zmajeve, ili je bar Āuo da se tako priĀa. Ali zmaja nije pronašao. Projahao je mnogim puteljcima, širokim i uskim, kao i napuštenim poljima drugih gazdinstava, a svejedno još nije pronašao zmaja. Od Garma, naravno, nije bilo baš nikakve koristi. Samo se držao kobiljeg zaĀelja i odbijao poslužiti se nosom. Naposljetku su došli do zavojite staze koja je pretrpjela tek malo štete i Āinila se mirnom i spokojnom. Nakon što su prošli pola milje njome Giles se stao pitati nije li obavio svoju dužnost i sve što Āuvenje od njega zahtijeva. ZakljuĀio je da je tražio dovoljno dugo i daleko, pa je baš razmišljao o tome da se vrati, kao i o objedu, i o tome da svojim prijateljima ispriĀa da ga je zmaj ugledao gdje stiže i na to smjesta odletio, kadli je zašao za oštar zavoj. Ondje je ležao zmaj, napola prijeko razvaljene živice, položivši užasnu glavu nasred puta. „Pomoþ!” rekao je Garm i klisnuo. Siva se kobila svalila na stražnjicu, a Gazda se Giles poleāuške otkotrljao u jarak. Kad je izvirio iz njega, pred njim je sasvim budan bio zmaj i promatrao ga.

33 „Dobro jutro!” rekao je zmaj. „Djelujete iznenaāeno.” „Dobro jutro!” rekao je Giles. „Iznenaāen i jesam.” „Oprostite”, rekao je zmaj. Vrlo je sumnjiĀavo naþulio uho kad je naĀuo kako verige zveckaju pri gazdinu padu. „Oprostite na pitanju, ali niste li možda tražili mene, kojim sluĀajem?” „Ne, naprotiv!” rekao je gazda. „Kome bi na pamet palo da þe vas ovdje ugledati? Išao sam samo malo projahati.” Užurbano se iskobeljao iz jarka i ustuknuo prema sivoj kobili. Sad se opet bila osovila na noge; grickala je nekakvu travu kraj puta i djelovala posve nehajno. „Onda smo se dobrom sreþom sreli”, rekao je zmaj. „Duboko mi je zadovoljstvo. Ovo vam je prazniĀna odjeþa, pretpostavljam. Neka nova moda, možda?” Gazdi je Gilesu pustena kapa bila spala, a sivi se ogrtaĀ rastvorio; ali sve je to drsko podnio. „Nego što”, rekao je, „sasvim nova. Ali moram po to svoje pseto. Namjerio se na zeĀeve, sve mi se Āini.” „Meni se ne Āini”, rekao je Chrysophylax i obliznuo si usnice (što je znaĀilo da se dobro zabavlja). „Vratit þe se kuþi puno prije vas, po svoj prilici. Nego, samo vi nastavite svojim putem, Meštre – da vidim, mislim da vam ne znam ime?” „Niti ja vaše”, rekao je Giles; „pa þemo ostati na tome.” „Kako vam drago”, rekao je Chrysophylax, opet obliznuvši usnice, ali praveþi se da sklapa oþi. Imao je zlobno srce (kakvo svi zmajevi imaju), ali ne i vrlo hrabro (što nije neuobiĀajeno). Draži mu je bio obrok za koji se nije morao izboriti; ali tek mu se vratio nakon dugog dobrog sna. Sveþenik iz Oakleyja bio je žilav, a prošle su godine otkako je okušao krupna i debela Āovjeka. Sad je donio odluku kušati ovo lako meso, pa je samo Āekao da starome glupanu popusti oprez. Ali stari glupan nije bio onoliko glupav koliko je izgledao, pa je držao zmaja na oku, Āak i dok je nastojao uzjahati. Kobila je, meāutim, imala druge nakane, pa se ritala i otimala dok se Giles pokušavao popeti. Zmaj je postao nestrpljiv i spremio se na skok. „Oprostite!” rekao je. „Nije li vam nešto ispalo?”

34 Prastari trik, ali uspio je; jer Gilesu je doista nešto ispalo. Kad je pao, ispustio je Caudimordax (ili, puĀki, Repogriz), koji je ležao ondje kraj puta. Prignuo se da ga podigne; a zmaj je poskoĀio. Ali ne tako brzo kao Repogriz. ÿim se našao u gazdinoj ruci, suknuo je bljesnuvši unaprijed, ravno prema zmajevim oĀima. „Hej!” rekao je zmaj, te zastao sasvim blizu. „Što vam je to?” „Samo Repogriz, koji mi je dao Kralj”, rekao je Giles. „Moja pogreška!” rekao je zmaj. „Usrdno se ispriĀavam.” Unizno se prostro po tlu, pa je Gazdi Gilesu postalo ugodnije. „Mislim da niste bili pošteni prema meni.”

35 „Kako nisam?” rekao je Giles. „A uostalom zašto i bih?” „Prikrili ste svoje Āasno ime i gradili se kao da je naš susret plod sluĀaja; no posve je razvidno da ste vitez visoka roda. Nekad je, gospodine, vitezovima bio obiĀaj da u takovim sluĀajevima upute izazov, nakon doliĀne razmjene naslova i zvanja.” „Možda je bio, a možda još i jest”, rekao je Giles, kojem je polako postajalo ugodno u vlastitoj koži. ÿovjeku pred kojim puzi krupan i veliĀanstven zmaj može se oprostiti ako se osjeti pomalo uzneseno. „Ali pogriješio si više no jednom, pozoju stari. Nisam ja nikakav vitez. Ja sam Gazda Ægidius iz Hama, baš tako; a prijestupnike ne podnosim. Znao sam veþ nastrijeliti divove saĀmoprasom, i to zbog manje štete od ove koju si ti poĀinio. A nisam ni uputio nikakav izazov.” Zmaj se uzrujao. „Proklet bio onaj lažljivi div!” pomislio je. „Nasamaren sam, nažalost. A što sad pod kapom nebeskom uĀiniti s jednim hrabrim seljakom i tako sjajnim i nasrtljivim maĀem?” Nije se mogao prisjetiti nikakvog primjera ovakovog stanja stvari. „Chrysophylax mi je ime”, rekao je, „Chrysophylax Bogati. Što mogu uĀiniti za vašu milost?” dodao je udvorno, s jednim okom na maĀu, u nadi da þe izbjeþi bitku. „Možeš se izgubiti odavde, štetoĀino stara rogata”, rekao je Giles, takoāer u nadi da izbjegne bitku. „Samo te se hoþu riješiti. Idi smjesta odavde i vrati se u svoju prljavu jazbinu!” Koraknuo je prema Chrysophylaxu, mašuþi rukama kao da tjera vrane. To je Repogrizu bilo sasvim dovoljno. Zavrtio se blistavo zrakom; a potom se sruĀio, zgromivši zmaja po zglobu desnog krila zvonkim

36 udarcem koji ga je iznimno presenetio. Naravno da je Giles znao vrlo malo o pravim postupcima za ubijanje zmaja, jer se inaĀe maĀ mogao svaliti i na osjetljivije mjesto; ali Repogriz je postupio najbolje što je mogao u neiskusnim rukama. To je Chrysophylaxu bilo sasvim dovoljno – tim se krilom još danima nije mogao služiti. Ustao je i krenuo odletjeti, te otkrio da nije u stanju. Gazda je skoĀio kobili na leāa. Zmaj se nadao u trk. Kobila isto tako. Zmaj je pohitao preko polja dahþuþi i pušuþi. Kobila isto tako. Gazda se derao i vikao, kao da promatra konjsku trku; a cijelo je vrijeme mahao Repogrizom. Što je zmaj brže trĀao, to je smeteniji postajao; a cijelo se vrijeme siva kobila najviše oslanjala na najzdraviju nogu i ostajala tik za njime. Prohujali su tako stazama, pa kroz procijepe u ogradama, duž mnogih polja i preko mnogih potoka. Zmaj se dimio i nadimao i gubio svaki pojam o smjeru. Napokon su iznenada stigli do mosta pred Hamom, protutnjali njime, te nahrupili niz seosku ulicu. Ondje je Garm bio dovoljno bestidan da se iskrade iz jedne uliĀice i pridruži potjeri. Svi su ljudi bili na prozorima ili krovovima. Neki su se smijali, a neki ciktali; neki su udarali po loncima i tavama i Āajnicima; drugi su pak puhali u rogove i svirale i zviždaljke; a sveþenik je dao da se oglase crkvena zvona. Takva se larma i strka nije veþ stotinu godina Āula u Hamu. Baš pred crkvom zmaj je odustao. Legao je nasred puta i poĀeo hvatati dah. Garm mu je prišao i onjušio rep, ali Chrysophylax je ostao bez svakog traĀka stida. „Dobri ljudi i uljudni ratniĀe”, propentao je kad je Gazda Giles dojahao, a seljani ga stali okruživati (na razumnoj udaljenosti) s vilama, motkama i žaraĀima u rukama. „Dobri ljudi, nemojte me ubiti! Vrlo sam bogat. Platit þu svu štetu koju sam nanio. Platit þu pogrebe svih koje sam ubio, pogotovo sveþenika iz Oakleyja; on þe dobiti plemenit nadgrobni spomenik – premda je bio priliĀno mršav. Svakom od vas dat þu zaista dobar poklon, ako mi samo dadete da se vratim doma po njega.” „Koliko?” rekao je gazda.

37 „Pa”, rekao je zmaj, raĀunajuþi na brzinu. Zamijetio je da naroda ima popriliĀno. „Trinaest i osam penija svakoj glavi?” „Besmislica!” rekao je Giles. „Blezgarija!” rekao je narod. „Bah!” rekao je pas. „Dvije zlatne gvineje ponaosob, a djeci polovicu cijene?” rekao je zmaj. „A što je s psima?” rekao je Garm. „Hajde!” rekao je gazda. „Slušamo te.” „Deset funti i vreþicu srebra svakoj duši, a psima zlatne ogrlice?”

38 rekao je Chrysophylax zabrinuto. „Ubij ga!” viknuo je narod, sve nestrpljiviji. „Vreþu zlata svakome, a damama dijamante?” rekao je Chrysophylax žurno. „Tako veþ može, ali ni to nije dovoljno”, rekao je Gazda Giles. „Opet si izostavio pse”, rekao je Garm. „Kolike su to vreþe?” rekli su muževi. „Koliko je to dijamanata?” rekle su njihove žene. „Jao meni! jao meni!” rekao je zmaj. „Spast þu na prosjaĀki štap.” „To i zaslužuješ”, rekao je Giles. „Možeš izabrati izmeāu prosjaĀkog štapa i pogibije na licu tog mjesta na kojem ležiš.” Zavitlao je Repogrizom, pa se zmaj sav skutrio. „OdluĀi veþ jednom!” vikali su ljudi, sve se više hrabreþi i približavajuþi. Chrysophylax je zatreptao; ali duboko u sebi se nasmijao: nisu opazili taj nijemi drhtaj. Njihovo cjenkanje postajalo mu je zabavno. OĀito su kanili izvuþi nekakvu korist. Vrlo su slabo poznavali navade bijelog i zlobnog svijeta – dapaĀe, u Āitavoj kraljevini više nije bilo ni žive duše koja bi imala bilo kakvog stvarnog iskustva u odnošenju sa zmajevima i njihovim smicalicama. Chrysophylaxu se vraþao dah, a s njime i promuþurnost. Oblizao si je usnice. „Navedite sami svoju cijenu!” rekao je. Na to su svi uglas prozborili. Chrysophylax ih je slušao sa zanimanjem. Samo ga je jedan glas zabrinjavao: onaj koji je pripadao kovaĀu. Ovo nikako neþe izaþi na dobro, pazite što vam kažem”, rekao je. Pozoj se neþe vratiti, što god vi mislili. Ali nikako neþe izaþi na dobro,

39 kako god bilo.” „Možeš istupiti iz pogodbe, ako ti je takva volja”, rekli su oni njemu, te se nastavili nadmudrivati, jedva više i zamjeþujuþi zmaja. Chrysophylax je uzdignuo glavu; ali ako je nakanio skoĀiti na njih, ili šmugnuti tijekom rasprave, doživio je razoĀaranje. Gazda Giles stajao je kraj njega, žvakao slamku i promišljao; ali Repogriz mu je bio u ruci, a zmaja je držao na oku. „Lezi tu gdje jesi!” rekao je, „ili þeš dobiti što te ide, bez obzira na zlato.” Zmaj se prostro po tlu. Napokon su sveþenika izabrali da govori u ime svih, pa je stao pokraj Gilesa. „Podli Pozoju!” rekao je. „Moraš na ovo mjesto vratiti svo svoje zlom steĀeno bogatstvo; a nakon što nadoknadiš štetu svima kojima si je nanio, razdijelit þemo ga pošteno meāu sobom. Zatim, ako sveĀano prisegneš da više nikada neþeš nauditi našem kraju, ni nagnati neko drugo Āudovište da nas muĀi, pustit þemo te da se žive glave i Āitava repa vratiš svome domu. A sad þeš izreþi tako snažne zavjete za povratak (sa svojom otkupninom) kakve Āak i savjest jednog pozoja mora smatrati obvezujuþima.” Chrysophylax je pristao, nakon što se neko vrijeme uvjerljivo pretvarao da se neþka. ÿak je prolio i vrele suze, nariĀuþi zbog svoje propasti, sve dok se na cesti nisu skupile lokve pune pare; ali one nikog nisu ganule. Prisegnuo je mnogim zavjetima, sveĀanim i zadivljujuþim, da þe se vratiti sa svim svojim bogatstvom na blagdan svetog Hilarija i svetog Feliksa. To mu je dalo osam dana i posve premalo vremena za to putovanje, što su Āak i oni posve neupuþeni u zemljopis baš i mogli zakljuĀiti. Svejedno su ga pustili da ode i otpratili ga sve do mosta. „Za naš sljedeþi susret!” rekao je dok je prelazio rijeku. „Siguran sam da þemo mu se svi radovati.” „Hoþemo, itekako”, rekli su. Postupili su, jasna stvar, vrlo budalasto. Jer premda su mu zavjeti kojima je prisegnuo trebali opteretiti savjest patnjom i velikim strahom od nesreþe, on nije, avaj! uopþe imao savjesti. A ako je ovaj žalostan nedostatak u nekome iz carevske loze nadmašivao shvaþanje prostodušnih, barem je sveþenik kao knjiški Āovjek to mogao pogoditi. Možda i jest. Bio je gramatiĀar, pa je bez sumnje mogao vidjeti dalje u buduþnost od veþine. KovaĀ je odmahnuo glavom dok se vraþao u kovaĀnicu. „Zloguka imena!” rekao je. „Hilarije i Feliks! Ne sviāa mi se kako zvuĀe.” Kralj je, naravno, vijest saznao vrlo brzo. Prohujala je kraljevinom poput požara, a u prepriĀavanju ništa nije izgubila. Kralj je bio duboko ganut, iz razliĀitih razloga, meāu kojima najmanji nisu bili oni

40 financijski; pa je odluĀio smjesta osobno odjahati u Ham, gdje se oĀito zbivaju baš Āudne stvari. Stigao je Āetiri dana nakon zmajeva odlaska, prešavši most na bijelom konju, s mnoštvom vitezova i trubaĀa, a i velikom kolonom s potrepštinama. Sav se narod odjenuo u najbolju odjeþu i poredao duž ulice da mu iskaže dobrodošlicu. KonjiĀka se povorka zaustavila na otvorenoj površini pred dverima crkve. Gazda je Giles kleknuo pred Kralja, pa su mu ga predstavili; ali Kralj mu je kazao da ustane, te ga Āak i potapšao po leāima. Vitezovi su se pretvarali da nisu uoĀili ovaj iskaz prisnosti. Kralj je naložio Āitavom selu da se okupi na velikom pašnjaku Gazde Gilesa pokraj rijeke; a kad su se svi zajedno okupili (ukljuĀujuþi i Garma, koji je smatrao da ga se to tiĀe), Augustus Bonifacius rex et basileus s milosnim im se zadovoljstvom obratio. Brižno im je objasnio kako bogatstvo hulje Chrysophylaxa u cijelosti pripada njemu samome kao vladaru zemlje. Prešao je pomalo površno preko svojega polaganja prava na naziv glavara brdskoga kraja (koji je bio sporan); ali „u svakom sluĀaju ne dvojimo”, rekao je, „da je svo blago ovog pozoja bilo ukradeno našim precima. No mi smo, kao što svi znaju, i praviĀni i velikodušni, pa þe naš dobri vazal Ægidius biti prikladno nagraāen; a nitko od naših vjernih podanika iz ovoga mjesta neþe otiþi bez nekog znaka našeg poštovanja, od sveþenika do najmlaāeg djeteta. Jer mi smo vrlo zadovoljni Hamom. Još barem ovdje ustrajan i neiskvaren narod zadržava pradavnu hrabrost naše krvi.” Vitezovi su

41 izmeāu sebe razgovarali o šeširima novog pomodnog oblika. Narod se klanjao, klecao i ponizno mu zahvaljivao. Ali sad su poželjeli da su ostali na zmajevoj ponudi od deset funti za svakoga, pa da sve ostane izmeāu njih. Znali su dovoljno, u svakom sluĀaju, da budu sigurni kako Kraljevo poštovanje neþe doseþi taj iznos. Garm je zamijetio kako o psima nije bilo ni rijeĀi. Gazda je Giles jedini meāu njima bio zaista zadovoljan. Smatrao je kako þe sigurno dobiti neku nagradu, a ionako mu je bilo itekako drago što je izvukao živu glavu iz jednog neugodnog posla i to tako da je došao na bolji glas nego ikad. Kralj nije otišao. Razapeo je velike šatore u polju Gazde Gilesa i priĀekao Āetrnaesti sijeĀnja, provodeþi se koliko je veþ mogao u jednom bijednom selu udaljenom od prijestolnice. Kraljevska je svita u naredna tri dana pojela gotovo sav kruh, maslac, jaja, piletinu, slaninu i janjetinu, te ispila i posljednju kap starog piva koja se našla u mjestu. Zatim su poĀeli rogoboriti zbog oskudne opskrbe. Ali Kralj je sve izdašno plaþao (mjenicama koje þe poslije podmiriti Riznica, koju se nadao u skoro vrijeme bogato namiriti); pa je narod Hama bio posve zadovoljan, ne znajuþi za stvarno stanje Riznice. ÿetrnaesti sijeĀnja je došao, blagdan Hilarija i Feliksa, te su svi izrana poustajali na noge. Vitezovi su odjenuli oklope. Gazda je odjenuo kožuh s verižnjaĀama iz kuþne radinosti, Āemu su se otvoreno smješkali, sve dok nisu uoĀili kako se Kralj mršti. Gazda se takoāer opasao Repogrizom, a ovaj je ušao u tok lako kao u maslac, te ostao u njemu. Sveþenik je ozbiljno pogledao maĀ, te kimnuo samome sebi. KovaĀ se glasno nasmijao. Stiglo je podne. Narod se odviše uzrujavao da bi obilnije jeo.

42 Poslijepodne je sporo prolazilo. Repogriz još uvijek niĀim nije odavao da þe iskoĀiti iz korica. Ni jedan stražar na brijegu, baš kao ni jedan djeĀaĀiþ koji se popeo na vrh visokih stabala, nije uoĀavao ništa u zraku ili na zemlji što bi moglo oznaĀiti zmajev povratak. KovaĀ se šetkao i zviždukao; ali tek kad je pala veĀer te su izašle zvijezde drugi su seljani poĀeli sumnjati da se zmaj uopþe nije ni kanio vratiti. Svejedno su se prisjeþali njegovih mnogih sveĀanih i zadivljujuþih zavjeta te se i dalje nadali. Kad je, meāutim, ponoþ odzvonila i oglasila kraj dogovorenog dana, razoĀaranje im je bilo duboko. KovaĀ je bio oduševljen. „Kazao sam vam”, rekao je. Ali još uvijek nisu bili razuvjereni. „Napokon, bio je ozbiljno ozlijeāen”, rekli su neki. „Nismo mu dali dovoljno vremena”, rekli su drugi. „Do planina je strahovito dalek put, a valja mu puno toga prenijeti. Možda je morao potražiti pomoþ.” Ali prošli su i sljedeþi dan i sljedeþi. Zatim su se svi prestali nadati. Kralj je bio zajapuren od gnjeva. Provijanta i piþa je ponestalo, a vitezovi su glasno rogoborili. Željeli su se vratiti zabavama na dvoru. Ali Kralj je želio novac. Oprostio se od svojih vjernih podanika, ali pritom je bio štur i otresit; a i poništio je polovicu rizniĀkih mjenica. Bio je posve hladan prema Gazdi Gilesu i otpravio ga odsjeĀno kimnuvši glavom. „Kasnije þemo vam se javiti”, rekao je, te odjahao sa svojim vitezovima i svojim trubaĀima. Oni s više nade i priprostijeg duha smatrali su kako þe s dvora uskoro stiþi poruka kojom þe Meštar Ægidius biti pozvan pred Kralja, kako bi u najmanju ruku bio promaknut u viteza. Za tjedan dana poruka je i došla, ali drugaĀije vrste. Bila je napisana i potpisana u tri primjerka: jedan je bio namijenjen Gilesu, jedan sveþeniku, a jedan je valjalo pribiti

43 o crkvena vrata. Samo je primjerak namijenjen sveþeniku bio od nekakve koristi, jer je dvorski rukopis bio osebujan i narodu Hama neproniĀan koliko i knjiški latinski. Ali sveþenik ga je preveo na puĀki jezik te ga proĀitao s propovjedaonice. Bilo je kratko i izravno (za jedno kraljevsko pismo); Kralju se žurilo. „Mi Augustus B. A. A. P. i M. rex et cetera dajemo na znanje kako smo odredili, poradi sigurnosti naše kraljevine i očuvanja svoje časti, kako će pozoj ili zmaj koji sebe naziva Clhrysophylaxom Bogatim biti pronađen i primjereno kažnjen zbog svojih prekršaja, delikata, zločina i teškog krivokletstva. Svima je vitezovima Kraljevske kuče ovime naređeno da se oboružaju i priprave za polazak u ovaj pohod, čim Meštar Ægidius A.J. Agricola pristigne na naš dvor. Utoliko što se navedeni Ægidius pokazao kao čovjek od povjerenja te posve sposoban za odnošenje s divovima, zmajevima i inim zatomicima Kraljeva mira, sada mu stoga naređujemo da smjesta izjaše te se bezodvlačno pridruži postrojbi naših vitezova.” Ljudi su rekli da je ovo velika Āast, u najbližem srodstvu s dobivanjem naslova. Mlinar je bio zavidan. „Prijatelj Tigidius uzdiže se u svijetu”, rekao je. „Nadam se da þe nas poznavati kad se vrati.” „Možda se nikad ni ne vrati”, rekao je kovaĀ. „Ni rijeĀi više, starino konjolika!” rekao je gazda, opako ljutit. „Bestraga i Āast! Ako se vratim Āak þe mi i mlinarevo društvo prijati. Ipak, pomalo me tješi pomisao da þu vas se obojice riješiti na neko

44 vrijeme.” I s tim ih je rijeĀima napustio. Kralju ne možete davati iste isprike kao i svojim susjedima; pa se bez obzira na jaganjce, zanemarivši oranje, mlijeko ili vodu, morao popeti na svoju sivu kobilu i poþi. Sveþenik ga je ispratio. „Nadam se da nosiš kakvo Āvrsto uže sa sobom?” rekao je. „Zbog Āega?” rekao je Giles. „Da se objesim?” „Ma ne! Glavu gore, Meštre Ægidiuse!” rekao je sveþenik. „ÿini mi se da te prati sreþa u koju se možeš pouzdati. Ali ponesi i duže uže, jer bi ti moglo biti potrebno, ukoliko me predviāanje ne vara. A sad zbogom i vrati se sigurno!” „Baš! Pa da po povratku naāem svu svoju kuþu i zemlju u škripcu. Bestraga i zmajevi!” rekao je Giles. Zatim je tutnuo veliki namot užeta u bisagu kraj sedla, popeo se i odjahao. Nije poveo psa, koji se Āitavog jutra držao podaleko od vidika. Ali kad je otišao, Garm se dovukao kuþi i ondje ostao, i cijele noþi zavijao, i zbog toga dobio batina, i nastavio zavijati. „Pomoþ, au, pomoþ!” vapio je. „Nikad više neþu vidjeti dragoga gospodara, a bio je tako užasan i veliĀanstven. Da sam bar otišao s njim, da sam bar.” „Ušuti!” rekla je gazdina žena, „InaĀe neþeš doživjeti ni da vidiš hoþe li se vratiti ili neþe.” KovaĀ je Āuo zavijanje. „Loš znamen”, rekao je veselo. Mnogi dani prošli su bez ikakve vijesti. „Nikakva vijest je loša vijest”, rekao je, te od srca zapjevao. Kad je Gazda Giles došao do dvora bio je umoran i prašnjav. Ali svi

45 su vitezovi, u ulaštenim verižnjaĀama i s blistavim kacigama na glavama, Āekali kraj svojih konja. Kraljev poziv i ukljuĀivanje tog gazde išli su im na živce, pa su stoga zahtijevali da se naredbe doslovce poštuju, te krenuli istoga Āasa kad je Giles stigao. Siroti je gazda jedva imao vremena da nadušak iskapi gutljaj vina prije nego što je opet krenuo na put. Kobila se uvrijedila. Ono što je mislila o Kralju na svu se sreþu nije oĀitovalo, s obzirom da je bilo izrazito nelojalno. Dan je veþ bio poodmakao. „Danas je veþ prekasno da se krene u lov na zmaja”, pomislio je Giles. Ali nisu daleko otišli. Vitezovima se uopþe nije žurilo, nakon što su jednom krenuli. Jahali su sasvim opušteno, u raštrkanoj vrsti, vitezovi, štitonoše, sluge i konjiþi natovareni prtljagom; a Gazda Giles kaskao je za njima na svojoj umornoj kobili. Kad je pala veĀer, zastali su i razapeli šatore. Nikakav provijant nije bio predviāen za Gazdu Gilesa, te je morao posuditi koliko je mogao. Kobila se ozlojedila, pa je otkazala odanost kuþi Augustusa Bonifaciusa. Sljedeþega su dana jahali dalje, kao i Āitav dan iza toga. Treþega dana razabrali su u daljini nejasne i neprijazne planine. Netom su zašli u podruĀja gdje se vlast Augustusa Bonifaciusa nije opþenito priznavala. Onuda su brižnije jahali i držali se više na okupu. ÿetvrtoga su dana doprli do Divljih bregova i osporavanih granica gdje su po Āuvenju obitavala stvorenja iz legendi. Odjednom je jedan od onih koji su jahali sprijeda naišao na zloguke otiske u pijesku kraj jednog potoka. Pozvali su gazdu da doāe. „Što je ovo, Meštre Ægidiuse?” rekli su.

46 „Zmajski tragovi”, rekao je. „Vodi nas dalje!” rekli su. Pa su sada jahali na zapad s Gazdom Gilesom na Āelu, kojem su sve verige na kožuhu zveckale. To baš i nije bilo bitno; jer svi su se vitezovi cerekali i priĀali, a uz njih je jahao trubadur i pjevao spjev. Svako toliko prihvatili bi napjev i svi ga zajedno zapjevali, vrlo glasno i snažno. To im je ulijevalo hrabrost, jer je pjesma bila dobra – bila je sazdana davno prije, u danima kad su bitke bile uobiĀajenije od turnira; ali to im nije bilo razborito. Za njihov su dolazak sada znala sva stvorenja toga kraja, a zmajevi su þulili uši u svim spiljama zapada. Više nije bilo nikakvih izgleda da ulove staroga Chrysophylaxa na drijemežu. Kako je sreþa (ili siva kobila osobno) htjela, kad su se napokon dovukli pod samu sjenu tamnih planina, kobila Gazde Gilesa je stala šepati. Sad su poĀeli jahati strmim i kamenitim stazama, uspinjati se s mukom i sve veþim nemirom. Malo pomalo zaostajala je u vrsti, spoticala se i hramala i djelovala tako strpljivo i tužno da je na koncu Gazda Giles bio dužan sjahati i nastaviti pješke. Uskoro su se našli na samome zaĀelju meāu teretnim konjiþima; ali nitko ih nije ni zamijetio. Vitezovi su raspravljali o potankostima prvenstva i oslovljavanja, pa im je to odvuklo pozornost. Inaþe bi zapazili kako su zmajski tragovi veþ bjelodani i brojni. Doprli su, dapaĀe, do mjesta kojima je Chrysophylax Āesto lutao, ili kamo je slijetao nakon svakodnevnog vježbanja u zraku. Niži bregovi, kao i obronci s obje strane staze, djelovali su sažgano i izgaženo. Trave je bilo malo, a izvijeni panjevi vrijeska i kleka crno su se koĀili sred prostranstava pepela i spaljena tla. To je podruĀje veþ mnoge godine bilo zmajsko igralište. MraĀni se planinski zid nadvio pred njima. Gazdu Gilesa je zabrinjavala kobila; ali bilo mu je drago što ima izgovor da se više toliko ne istiĀe. Nije mu bilo drago što jaše na Āelu jedne takve povorke u ovim sumornim i neizvjesnim podruĀjima. Malo kasnije bilo inu je svejedno baš milo, pa je imao razloga zahvaliti svojoj sreþi (i svojoj kobili). Jer baš oko podneva, a tad je bio blagdan Svijeþnice, kao i sedmi dan njihova jahanja, Repogriz je suknuo iz svoje toke, a zmaj iz svoje spilje. Bez upozorenja ili obiĀajnog izazova obrušio se i zapodjenuo bitku. Okomio se na njih s hukom i rikom. Daleko od svoga doma nije bio iskazao pretjeranu hrabrost, usprkos svojoj pradavnoj i carevskoj lozi. Ali sada je bio prepun strahovita gnjeva; jer borio se na vlastitim dverima, kako bi se reklo, pa mu je valjalo zaštititi sve svoje blago. Zaobišao je strmi greben planine poput grozda gromova, buĀan poput

47 bure i provale crvenih munja. Rasprava posveþena pravima prvenstva stala je u mjestu. Svi su konji ustuknuli u jednu ili drugu stranu, a neki su vitezovi popadali. Konjiþi i prtljaga i sluge smjesta su se okrenuli i pobjegli. Nisu uopþe dvojili oko redoslijeda prvenstva. Odjednom je nahrupio nalet dima koji ih je sve zagušio, a usred njega se zmaj zario u Āelo vrste. Nekolicina vitezova stradala je prije nego što su uopþe mogli izreþi obiĀajni izazov na bitku, a još je nekolicina bila oborena zajedno s konjima. Što se ostalih tiĀe, njima su

48 zagospodarili hatovi, koji su se okrenuli i utekli, odnoseþi svoje gospodare, željeli to ovi ili ne. Veþina ih je to itekako željela. Ali stara se siva kobila nije ni pomakla s mjesta. Možda se bojala da ne polomi noge na strmoj kamenitoj stazi. Možda je bila odviše umorna da bi bježala. U svojim je kostima znala da su zmajevi u letu gori za sobom nego pred sobom, a valja biti brži od trkaþeg konja da bi se uspjelo pobjeþi. Uostalom, veþ je vidjela ovog Chrysophylaxa i sjeþala se da ga je natjeravala preko polja i potoka u svome kraju, sve dok nije krotko polegao na seosku ulicu. Kako god bilo, širom je ukopala noge i frknula. Gazda Giles je problijedio koliko mu je lice dozvoljavalo, ali ostao je uz nju; Āinilo se da mu ništa drugo ne preostaje. Pa se tako zbilo da je zmaj, u nasrtaju niz kolonu, odjednom ugledao ravno pred sobom svoga starog neprijatelja s Repogrizom u ruci. Najmanje je to oĀekivao. Skrenuo je ustranu poput velikog šišmiša i svalio se ha obronak u blizini puta. Do njega se popela siva kobila, posve zaboravivši da šepa. Gazda Giles, priliĀno obodren, žurno joj se uspentrao na leāa. „Oprostite”, rekao je, „ali niste li možda tražili mene, kojim sluĀajem?” „Ne, naprotiv!” rekao je Chrysophylax. „Kome bi na pamet palo da þe vas ovdje ugledati? Išao sam samo malo proletjeti.” „Onda smo se dobrom sreþom susreli”, rekao je Giles. „pa mi je

49 duboko zadovoljstvo; jer ja sam tražio vas. Štoviše, valja mi s vama podmiriti raĀun, odnosno, više raĀuna, da tako kažem.” Zmaj je frknuo. Gazda Giles je podigao ruku da se zakloni od vrelog zapaha, pa je Repogriz bljesnuo i suknuo naprijed, opasno blizu zmajevom nosu. „Hej’” rekao je, te prestao frktati. PoĀeo je drhtati i ustuknuo, a sav se plamen u njemu ohladio. „Niste me, nadam se, došli ubiti, dobri gospodaru?” procvilio je. „Ne! ne!” rekao je gazda. „Nisam ni spomenuo ubijanje.” Siva je kobila šmrknula. „Što onda, smijem li pitati, radite sa svim ovim vitezovima?” rekao je Chrysophylax. „Vitezovi uvijek ubiju zmajeve, ako ih mi ne ubijemo prvi.” „Baš ništa ne radim s njima. Ne znaĀe mi ništa”, rekao je Giles. „A, uostalom, sada su svi mrtvi ili nestali. Što je s onim što si ti rekao na prošlo Bogojavljanje?” „Što s tim?” rekao je zmaj bojažljivo. „Nema te veþ skoro punih mjesec dana”, rekao je Giles, „a isplata kasni. Došao sam je utjerati. Trebao bi me usrdno zamoliti za oprost zbog svih muka koje sam morao podnijeti.” „Molim, itekako!” rekao je. „Volio bih da si niste dali truda dolaziti.” „Ovoga puta tražim svaki djeliþ tvoga blaga, i to bez ikakvih trgovaĀkih podvala”, rekao je Giles, „ili þe te smrt snaþi, pa þu ti objesiti kožu sa zvonika naše crkve kao upozorenje.” „StraviĀno okrutno!” rekao je zmaj. „Pogodba je pogodba”, rekao je Giles.

50 „Smijem li bar zadržati prsten ili dva, te šaĀicu zlata, imajuþi u vidu isplatu u gotovini?” rekao je. „Ni mjedeno puce!” rekao je Giles. Pa su se tako neko vrijeme nastavili cjenkati i prepirati poput seljaka na sajmu. No završilo se onako kako ste mogli i oĀekivati; jer bez obzira na sve što bi se inaĀe moglo kazati, malo je tko ikada nadmašio Gazdu Gilesa pri pogaāanju. Zmaj se morao vratiti pješice skroz do svoje spilje, jer mu se Giles nije odmicao od boka, držeþi mu Repogriza sasvim blizu. Uska se staza zavojito uzdizala sve više i više oko planine, pa jedva da je bilo mjesta za obojicu. Kobila je išla tik za njima i djelovala priliĀno zamišljeno. Prešli su pet milja, ako su prešli i korak, i to teškom mukom; a Giles se uporno pentrao, otpuhujuþi i sopþuþi, ali nijednom nije odvratio pogled od pozoja. Napokon su na zapadnoj strani planine došli do grotla spilje. Bilo je veliko i crno i prijeteþe, a mjedene su mu se vratnice okretale na velikim željeznim stupovima. Ovo je u davno zaboravljenim danima bjelodano bilo utvrāeno i ponosito mjesto; jer zmajevi ne grade takva zdanja niti kopaju takve rudnike, veþ radije borave, kad to mogu, u grobnicama i riznicama moþnika i divova iz davnine. Vrata ove izdubljene kuþe bila su širom raskriljena, pa su zastali u njihovoj sjenci. Dosad Chrysophylax uopþe nije imao prilike za bijeg, ali sad kad je stigao do vlastitih dveri poskoĀio je ne bi li se zavukao unutra. Gazda Giles pljoštimice ga je pljesnuo maĀem. „Hojs!” rekao je. „Prije nego što uāeš, moram ti nešto reþi. Ako ne izaāeš natrag za tili Āas s neĀim vrijednim iznošenja, uþi þu za tobom i za poĀetak ti odsjeþi rep.” Kobila je šmrknula. Nije mogla zamisliti da bi Gazda Giles sam ušao u zmajevu jazbinu ni za kakav novac na svijetu. Ali Chrysophylax je bio posve spreman u to povjerovati, kad je Repogriz izgledao toliko sjajan i oštar i tako dalje. A možda je imao i pravo, a kobila, uza svu svoju mudrost, još nije shvatila koliko se njezin gospodar promijenio. Gazda Giles se uzdao u svoju sreþu, a nakon dva susreta poĀinjao si je umišljati kako mu se nijedan zmaj ne bi mogao suprotstaviti. Uglavnom, Chrysophylax je izašao natrag za sasvim tili Āas, s dvadeset funti (trojskih) zlata i srebra, kao i škrinjom punom prstenova i ogrlica i drugih krasota. „Tu je!” rekao je. „Gdje je?” rekao je Giles. „Ovo nije ni upola dovoljno, ako si na ovo mislio. Niti polovica od onoga što imaš, tako mi svega.” „Naravno da nije!” rekao je zmaj, priliĀno uzrujan otkriþem da je gazda oĀito postao priliĀno bistriji od onoga dana u selu. „Naravno da nije! Ali ne mogu sve iznijeti odjednom.”