151 prvenstveno pamtilo po tome koliko je ona bila izvanredna (ili nije), jer bi pojedini Majstor Kuhar rijetko kad u službi potrajao dovoljno dugo da spremi i drugu Veliku tortu. Došlo je, meāutim, vrijeme kada je tadašnji Majstor Kuhar, na iznenaāenje svih, buduþi da se to nikad ranije nije zbilo, odjednom objavio da mu je potreban odmor; pa je otišao, a da nitko nije znao kamo; kad se pak nakon nekoliko mjeseci vratio, Āinio se priliĀno promijenjen. Bio je to ljubazan Āovjek kojemu je bilo drago vidjeti kako je drugima lijepo, ali sam je bio ozbiljan i vrlo je malo govorio. Sad je bio veseliji, te je Āesto govorio i Āinio posve smiješne stvari; na gozbama bi sam pjevao prpošne pjesme, što se od Majstora Kuhara nije oĀekivalo. Takoāer je sa sobom doveo Pomoþnika; a to je zaprepastilo Selo. Nije bilo zaprepašþujuþe da Majstor Kuhar ima Pomoþnika. To je bilo uobiĀajeno. Majstor bi odabrao jednoga kad bi došlo vrijeme, te bi ga pouĀio svemu što je mogao; kako bi obojica starjeli, pomoþnik bi preuzimao sve više važnog posla, tako da je, kad bi se Majstor povukao ili umro, bio spreman preuzeti tu dužnost i sam postati Majstor Kuhar. Ali ovaj Majstor nikada nije odabrao pomoþnika. Uvijek je samo govorio „ima dosta vremena”, ili „Samo promatram, pa þu odabrati onoga koji mi bude odgovarao, kad ga naāem”. Ali sad je sa sobom doveo obiĀna djeĀaka, i to ne nekog iz sela. Bio je okretniji i hitriji od momaka iz Lugovca, blaga glasa i vrlo ljubazan, ali besmisleno premlad za taj posao; jedva da se poĀeo momĀiti, koliko se dalo vidjeti. Ipak, odabir pomoþnika bilo je osobna stvar Majstora Kuhara, tako da se nitko nije imao prava umiješati; pa je djeĀak tako ostao živjeti u Kuharevoj Kuþi sve dok nije dovoljno ostario da si sam pronaāe smještaj. Ljudi su se uskoro naviknuli na to da ga viāaju, a našao je i nekoliko prijatelja. Oni i Kuhar zvali su ga Pom, ali za ostale je jednostavno bio OĀnik. Sljedeþe je iznenaāenje došlo samo tri godine poslije toga. Jednoga proljetnog jutra Majstor je Kuhar skinuo visoku bijelu kapu, presavinuo
152 Āiste pregaĀe, objesio bijelu kutu, dohvatio Āvrst jasenov štap i torbicu, te otišao. Oprostio se s pomoþnikom. Nikoga drugog nije bilo u blizini. „Zasad doviāenja, Pome”, rekao je. „Ostavljam te da se brineš za stvari kako znadeš i umiješ, a to je uvijek vrlo dobro. OĀekujem da þe sve izaþi sasvim na dobro. Budemo li se opet sreli, nadam se da þu Āuti sve što je bilo. Reci im da sam otišao na još jedan odmor, ali da se ovoga puta ne kanim vratiti.” U selu je nastala popriliĀna strka kad je OĀnik prenio ovu poruku ljudima koji su došli u Kuhinju. „Kakav postupak!” rekli su. „I to bez upozorenja ili pozdrava! Što da radimo bez Majstora Kuhara? Nije ostavio nikoga da preuzme njegovo mjesto.” U svim tim raspravama nikome nijednom nije palo na pamet da promakne mladoga OĀnika u Kuhara. Ponešto je narastao, ali i dalje je izgledao kao djeĀak, a bio je u službi tek tri godine. Na koncu su u nedostatku boljega imenovali jednog seljanina koji je dovoljno dobro znao kuhati, u skromnoj mjeri. Kad je bio mlaāi, pomagao je Majstoru kad bi bilo puno posla, ali Majstoru se nikad nije omilio te ga nije htio uzeti za pomoþnika. Sad je bio pouzdan Āovjek sa ženom i djecom, a i oprezan s novcem. „On u svakom sluĀaju neþe otiþi bez upozorenja”, rekli su, „a slabo je kuhanje bolje od nikakvog. Sedam je godina do sljedeþe Velike torte, a do tog bi vremena trebao biti u stanju da je izradi.” Natko, jer tako se zvao, bio je vrlo zadovoljan ovakvim obratom stvari. Oduvijek mu je bila želja postati Majstorom Kuharom i nikad nije sumnjao da bi to bio u stanju. Neko je vrijeme, kad bi ostao sam u Kuhinji, imao obiĀaj stavljati visoku bijelu kapu na glavu, gledati se u uglaĀanoj tavi i govoriti: „Svako dobro želim, Majstore. Baš vam pristaje ta kapa, kao da je izraāena samo za vas. Nadam se da þe vam sve poþi po dobru.” Sve je pošlo sasvim po dobru; jer Natko se isprva trudio koliko je god mogao, a imao je i OĀnika da mu pomaže. DapaĀe, puno je nauĀio promatrajuþi ga potajice, premda Natko to nikad nije priznao. Ali s vremenom se prigoda za Gozbu dvadeset Āetvrte približila, pa je Natko morao razmisliti o tome kako da izradi Veliku tortu. Potajice ga je zabrinjavala, jer premda je sa sedam godina iskustva znao izraditi
153 prolazno dobre torte i kolaĀe za obiĀne prigode, znao je da þe se njegovu Veliku tortu željno išĀekivati, te da þe morati zadovoljiti stroge kritiĀare. Ne samo djecu. Manju je tortu jednakih sastojaka i izrade trebalo ponuditi onima koji su došli pomoþi oko gozbe. Takoāer se oĀekivalo da Velika torta u sebi ima nešto neobiĀno i iznenaāujuþe, a ne da tek ponovi onu prethodnu. Glavna mu je zamisao bila da bi trebala biti vrlo slatka i zasitna; odluĀio je i da bi trebala biti posve prekrivena šeþernom glazurom (koja je OĀniku vješto išla od ruke). „Zbog toga þe biti zgodna i vilinska”, mislio je. Vile i slatkiši pripadali su vrlo malenom broju njegovih predodžbi o ukusima djece. Smatrao je da se vile s vremenom preraste; ali slatkiši su mu ostali vrlo dragi. „Ah! vilinska”, rekao je, „to mi je dalo ideju”; pa mu je tako palo na pamet da na vrhunac u sredini Torte postavi lutkicu, svu odjevenu u bijelo, sa Āarobnim štapiþem u ruci koji bi završavao brokatnom zvjezdicom, te da joj oko nogu ružiĀastom glazurom ispiše Vilinska kraljica. Ali kad je poĀeo pripravljati sastojke za izradu torte, otkrio je da ima tek mutne uspomene na to što bi trebalo iþi unutar jedne Velike torte; pa je tako pogledao u neke stare knjige recepata koje su za sobom ostavili prethodni kuhari. Zbunile su ga, Āak i kad je uspijevao proĀitati njihove rukopise, jer spominjale su mnoštvo toga za što još nije Āuo, kao i ponešto što je veþ zaboravio, a sad više nije imao vremena pribaviti; ali smatrao je da bi mogao pokušati da pribavi jedan ili dva zaĀina navedena u knjizi. PoĀešao se po glavi i prisjetio jedne stare crne kutije s nekoliko razliĀitih pretinaca u kojima je posljednji Kuhar nekada držao zaĀine i druge stvari za posebne torte. Nije pogledao u nju otkako je preuzeo namještenje, ali nakon potrage otkrio ju je na jednoj visokoj polici u smoĀnici. Skinuo ju je i s poklopca joj otpuhnuo prašinu; ali kad ju je otvorio, otkrio je da je preostalo vrlo malo zaĀina, a i oni su bili suhi i ustajali. Ali u jednom je pretincu u kutu otkrio malenu zvjezdicu, veliku jedva poput naših najmanjih kovanica, crnu, kao da je izraāena od srebra, ali je poprimila patinu. „Baš je smiješna!” rekao je i podigao je prema svjetlu. „Ne, nije!” rekao je glas iza njega, tako neoĀekivano da je poskoĀio. Glas je pripadao OĀniku, a on se još nikad nije takvim tonom obratio Majstoru. DapaĀe, rijetko se uopþe i obraþao Natku, osim ako mu se on ne bi obratio prvi. Mladima tako baš i dolikuje; možda i jest vješt s glazurom, ali još mu valja mnogo toga nauĀiti: to je bilo Natkovo mišljenje. „Kako to misliš, mladiþu?” rekao je, ne baš zadovoljan. „Ako nije
154 smiješna, što je onda?” „Vilena je”, rekao je OĀnik. „PotjeĀe iz Vilin-doma.” Na to se Kuhar nasmijao. „U redu, u redu”, rekao je. „ZnaĀenje je popriliĀno isto; ali zovi je tako ako ti se sviāa. Odrast þeš jednoga dana. Možeš sad nastaviti s vaāenjem koštica iz grožāica. Pronaāeš li ijednu smiješnu vilinsku, reci mi.” „Što þete uĀiniti sa zvjezdicom, Majstore?” rekao je OĀnik. „Stavit þu je u Tortu, naravno”, rekao je Kuhar. „Baš je prikladna, pogotovo ako je vilinska”, podsmjehnuo se. „Pretpostavljam da si i sam bio na djeĀjim proslavama, k tome ne baš tako davno, gdje su se ovakve triĀarije znale umiješati u smjesu, zajedno s novĀiþima i Āim veþ ne. Kako god bilo, mi to u ovome selu Āinimo: djecu to veseli.” „Ali ovo nije triĀarija, Majstore, to je vilena zvijezda”, rekao je OĀnik. „Kao što si veþ rekao”, brecnuo se Kuhar. „Dobro onda, reþi þu to djeci. Nasmijat þe ih.” „Mislim da neþe, Majstore”, rekao je OĀnik. „Ali tako valja postupiti, baš valja.” „Što ti misliš, kome se to obraþaš?” rekao je Natko. S vremenom je Torta izraāena i ispeĀena i glaziranu, što je uglavnom izveo OĀnik. „Kad si veþ toliko sklon vilama, pustit þu te da izradiš Vilinsku kraljicu”, rekao mu je Natko. „Kako hoþete, Majstore”, odvratio je. „Napravit þu je, ako ste vi odviše zauzeti. Ali to je bila vaša zamisao, a ne moja.” „Na meni je da imam zamisli, a ne na tebi”, rekao je Natko. Na Gozbi je Torta stajala nasred dugog stola, unutar kruga od dvadeset Āetiri crvene svijeþe. Gornja joj se strana uzdizala u malu bijelu goru, duž Āijih su obronaka rasla drvca koja kao da su svjetlucala od mraza; na vrhu je stajala bijela lutkica na jednoj nozi, poput snježne djeve koja pleše, a u ruci joj je bio majušan Āarobni štapiþ od leda koji je pun svjetlosti treperio. Djeca su je gledala širom otvorenih oĀiju, a jedno ili dvoje je zapljeskalo, uzviknuvši: „Nije li krasna i vilinska!” To je obradovalo Kuhara, ali pomoþnik je izgledao nezadovoljno. Obojica su bili prisutni: Majstor da razreže Tortu kada doāe vrijeme, a pomoþnik da naoštri nož i
155 doda mu ga. Napokon je Kuhar uzeo nož i prišao stolu. „Trebao bih vam reþi, mili moji”, rekao je, „da se unutar ove ljupke glazure nalazi torta izraāena od mnoštva slasnih stvari; ali u nju su takoāer dobro umiješane mnoge zgodne stvarĀice, trice i novĀiþi i što sve ne, a kažu mi da pronalazak jedne od njih u svojoj kriški donosi sreþu. Ima ih dvadeset Āetiri u Torti, tako da bi trebala biti po jedna za svakoga od vas, bude li Vilinska kraljica igrala pošteno. Ali ona nije uvijek takva: varljivo je to stvorenjce. Upitajte samo gospodina OĀnika.” Pomoþnik se okrenuo i prouĀio djeĀja lica. „Ne! Zaboravio sam”, rekao je Kuhar. „VeĀeras ih ima dvadeset pet. Tu je još jedna srebrna zvjezdica, osobita i Āarobna, ili bar tako kaže gospodin OĀnik. Budite stoga na oprezu! Slomite li si koji slatki prednji zubiþ o nju, Āarobna vam ga zvjezdica neþe popraviti. Ali rekao bih da
156 donosi posebnu sreþu ako je pronaāete, svejedno.” Bila je to dobra torta, kojoj nitko nije mogao pronaþi nikakvu manu, izuzev toga što nije bila ništa veþa nego što je bilo potrebno. Kad su je svu razrezali, svakome je djetetu pripala po jedna velika kriška, no ništa nije preostalo: nije bilo repeta. Kriške su ubrzo nestale, a svako toliko bi se otkrila poneka trica ili novĀiþ. Neki su pronašli po jednu, neki su pronašli i dvije, a nekolicina nije pronašla nijednu; jer tako to ide sa sreþom, bila na torti lutkica sa Āarobnim štapiþem ili ne. Ali kad je Torta bila sva pojedena, nije bilo ni traga nikakvoj Āarobnoj zvjezdici. „Blago meni!” rekao je Kuhar. „ZnaĀi da ipak nije mogla biti izraāena od srebra; zacijelo se istopila. Ili je možda g. OĀnik imao pravo te je odista bila Āarobna, pa je samo išĀezla i vratila se u Vilinsku zemlju. Nije lijepo izvesti takvu smicalicu, ne bih rekao.” Pogledao je OĀnika smješkajuþi se, a OĀnik u njega upro mrk pogled i nije se ni nasmiješio. Svejedno, srebrna je zvjezdica odista bila vilena zvijezda: pomoþnik nije bio netko tko bi pogriješio s takovim stvarima. Zbilo se to da ju je jedan djeĀak na Gozbi progutao a da je uopþe nije primijetio, premda je prethodno pronašao srebrni novĀiþ u svojoj kriški i podario ga Neli, djevojĀici pokraj sebe: djelovala je tako razoĀarano što nije našla ništa za sreþu u svojoj. Ponekad se pitao što se zaista zbilo sa zvjezdicom, a nije znao da je ostala u njemu, prikrivena na nekom mjestu gdje je nije mogao osjetiti; jer tako je i trebala postupiti. Ondje je dugo Āekala, sve dok nije došao njezin dan. Gozba je bila na poĀetku zime, ali sad je došao lipanj, pa noþu jedva da je i bilo mraka. DjeĀak je ustao prije zore, jer nije želio spavati: bio mu je deseti roāendan. Pogledao je kroz prozor te mu se uĀinilo da je svijet utihnuo u išĀekivanju. Laki je povjetarac, svjež i mirisan, zašušurio drveþe koje se budilo. Zatim je stigla zora te je zaĀuo kako u daljini poĀinje ptiĀji poj osvitu, nailazi prema njemu i raste, sve dok nije prohujao preko njega, ispunio sav kraj oko kuþe te otišao dalje poput
157 vala glazbe prema zapadu, dok se sunce uzdizalo nad obod svijeta. „Podsjeþa me na Vilin-dom”, zaĀuo se kako govori; „ali u Vilindomu i ljudi pjevaju.” Zatim je stao pjevati, visoko i zvonko, Āudne stihove koje kao da je napamet znao; u tom mu je pak trenu zvjezdica ispala iz usta te ju je ulovio otvorenim dlanom. Sad je bila sjajno srebrna, svjetlucava na suncu; ali zadrhtala je i pomalo se odigla, kao da se sprema odletjeti. Bez razmišljanja si je priljubio dlan uz glavu, pa mu je zvjezdica ostala ondje nasred Āela i tako ju je mnoge godine nosio. Tek su je malobrojni u selu primijetili, makar pozornim oĀima nije bila nevidljiva; ali postala je dijelom njegova lica, a najĀešþe uopþe nije sjala. Nešto njezine svjetlosti prešlo mu je u oĀi; njegov pak glas, koji je poĀeo stjecati ljepotu Āim mu je zvjezdica došla, postajao je sve ljepši kako je stasavao. Ljudima je bilo milo Āuti ga kako govori, Āak i kad ne bi
158 rekao više negoli „dobro jutro”. Postao je dobro poznat u svome kraju, ne samo u vlastitom selu nego i u mnogim drugima u okolici, po svome umješnom zanatstvu. Otac mu je bio kovaĀ, a on je pošao njegovim stopama u obrt i poboljšao ga. KovaĀeviþ se zvao dok mu je otac još bio živ, a zatim samo KovaĀ. Jer u to je vrijeme bio najbolji kovaĀ izmeāu Krajnje IstoĀine i Zapadnog Luga, koji je u svojoj kovaĀnici mogao izraditi svakojake željezne stvari. Veþinom su, naravno, one bile obiĀne i korisne, namijenjene svakodnevnim potrebama: alati za gazdinstvo, drvodjeljaĀki alati, kuhinjska pomagala, lonci i tave, zasuni i kraĀuni i šarke, kuke za lonce, žaraĀi, potkovice i tome sliĀno. Bile su snažne i otporne, ali takoāer su posjedovale i ljupkost, bivajuþi skladne oblikom, ugodne i ruci i pogledu. Ali kad je imao vremena, neke je stvari izraāivao jer su ga veselile; one su pak bile krasotne, jer je mogao uobliĀiti željezo u Āudesne oblike koji su izgledali laki i tanahni poput bokora lišþa i cvjetova, ali zadržavali otpornu snagu željeza, ili se Āinili Āak i jaĀima. Malo je tko mogao proþi pokraj nekih dveri ili rešetaka koje je on izradio, a da ne zastane nadiviti im se; nitko kroz njih nije mogao proþi kad bi se zatvorile. Pjevao je kad je izraāivao takove stvari; a kada bi KovaĀ poĀeo pjevati, svi bi u blizini prekinuli vlastite poslove i došli u kovaĀnicu da ga slušaju. To je bilo sve što je veþina o njemu znala. Bilo je to posve dovoljno, više nego što je veþina muškaraca i žena u selu postigla, Āak i meāu onima koji su bili vješti i marljivi. Ali još se toga moglo saznati. Jer KovaĀ je upoznao Vilin-dom i neka njegova podruĀja koliko to jedan smrtnik može; premda je, kako je previše ljudi postalo poput Natka, o tome govorio malo kome izuzev svojoj ženi i djeci. Zena mu je bila Nela, kojoj je dao srebrni novĀiþ, kþi mu se zvala Nana, a sin mu se zvao Neno KovaĀeviþ. Od njih tu tajnu ionako nije mogao prikriti, jer su ponekad viāali kako mu zvjezdica blista na Āelu, kad bi došao kuþi s jedne od dugih šetnji na koje bi tu i tamo naveĀer odlazio, ili kad bi se vratio s nekog putovanja. S vremena na vrijeme nekamo bi se otputio, katkad pješice, katkad na konju, a opþenito se držalo da odlazi poslom; katkad je bilo tako, a katkad i nije. U svakom sluĀaju ne kako bi uzeo narudžbe za posao ili kupio sirovo željezo, ugljen i druge potrepštine, premda je pomno vodio raĀuna o takvim stvarima i znao pretvoriti pošteno zaraāen dukat u dva, kako se tada govorilo. Ali imao je naroĀitog posla u Vilin-domu, gdje je bio dobrodošao; jer zvjezdica mu je blistavo sjala na Āelu, pa je u toj
159 pogibeljnoj zemlji bio siguran koliko to smrtnik može biti. Manja Zla izbjegavala su zvjezdicu, dok je od Veþih Zala bio zaštiþen. Bio je zahvalan na tome, jer uskoro je stekao mudrost T uvidio da se Āudesima Vilin-doma ne može priþi a da se ne izloži opasnosti, kao i da se mnoga Zla ne može izazvati bez oružja odviše snažnih da i jedan smrtnik njima zavitla. Ostao je uĀenik i istraživaĀ, a ne ratnik; a premda je s vremenom mogao iskovati oružja koja bi u njegovome svijetu imala dovoljnu snagu da postanu predmetom velikih pripovijesti i budu vrijedna kraljevske otkupnine, znao je kako bi mu u Vilin-domu bila od slabe koristi. Stoga se ne pamti da je meāu svim stvarima koje je napravio ikada iskovao maĀ ili koplje ili glavu strelice. U Vilin-domu je isprva hodao meāu nižim svijetom i blažim
160 stvorenjima po šumama i livadama u krasnim dolinama, kao i uz bistre vode u kojima su noþu sjale Āudne zvijezde, a jutrom se zrcalili svjetlucavi vrhunci udaljenih planina. Neke je kraþe posjete proveo u promatranju samo jednog drveta ili jednog cvijeta; ali kasnije je na dužim putovanjima vidio stvari ujedno i krasne i užasne, koje nije mogao ni jasno zapamtiti ni prenijeti svojim prijateljima, premda je znao da mu obitavaju duboko u srcu. Ali neke stvari nije zaboravio, a one su mu ostale u svijesti kao Āuda i otajstva kojih se Āesto prisjeþao. Kad je tek otpoĀeo hodati bez vodiĀa, mislio je da þe otkriti krajnje granice te zemlje; ali velike su se planine uzdigle pred njim, pa ih je zaobišao okolnim putevima i napokon stigao do jedne puste obale. Stajao je pred Morem bezvjetrene oluje, gdje se modri valovi poput snijegom optoĀenih bregova u tišini valjaju iz Nesvjetla prema dugome žalu i nose bijele laāe što se vraþaju iz bitaka na Tamnim razmeāama o kojima ljudi ne znaju ništa. Vidio je kako jedan bijeli brod biva izbaĀen na daleku uzvisinu, a vode se uspjenjeno povlaĀe bez ijednog zvuka. VilenjaĀki pomorci bili su visoki i strahotni; maĀevi su im blistali i koplja se presijavala, a u oĀima im je bila prodorna svjetlost. Odjednom su uzdigli glasove u pobjedonosnu pjesmu, a njemu se srce protreslo od straha te je niĀice pao, a oni su prošli preko njega i izgubili se u odjecima bregova. Nakon toga više nije odlazio na taj žal, vjerujuþi da se nalazi u otoĀkoj kraljevini optoĀenoj Morem, pa je usmjerio misli prema planinama, poželjevši doprijeti do srca toga kraljevstva. Jednom ga je u tim lutanjima pretekla siva izmaglica te je dugo smeten basrljao, sve dok se izmaglica nije odvaljala dalje, otkrivši mu da se nalazi na prostranoj ravnici. U daljini je stajalo visoko sjenovito brdo, a iz te sjenke, koja mu je tvorila korijen, ugledao je gdje izbija Kraljevo Drvo, iz kule u kulu, prema nebu, a njegova je svjetlost bila poput podnevnoga sunca; te je istodobno nosilo nebrojene listove i cvjetove i plodove, a niti jedan nije
161 bio jednak bilo kojem drugom koji je rastao na Drvetu. Nikada više nije vidio to Drvo, premda ga je Āesto iskao. Na jednom se takvom putovanju peo po Izvanjskim planinama i naišao na duboku udolinu meāu njima, a na njezinom je dnu ležalo jezero, mirno i neuzbibano, premda je povjetarac šušurio šume koje su ga okruživale. U to je udolini svijetlilo kao za crvenog zalaska sunca, ali svjetlost je dopirala iz jezera. Pogledao je u njega s niske litice koja se nad njim
162 svijala i uĀinilo mu se da je do nemjerljive dubine prozirno; ondje je pak opazio Āudnovata plamena obliĀja kako se izvijaju i granaju i lelujaju poput travuljina u nekom morskom procijepu, a vatrena su se stvorenja kretala amo i tamo meāu njima. Prepun Āuāenja spustio se do ruba vode i okušao je stopalom, ali to nije bila voda: bila je tvrāa od kamena i glatkija od stakla. Stao je na nju, poskliznuo se i pao svom težinom, a potmuli se tresak prolomio jezerom i odjeknuo njegovim obalama. Povjetarac se smjesta nadigao u mahniti Vjetar, koji je zaurlao poput velebne zvijeri, pokupio ga, odbacio na obalu i uspuhao uz obronke, dok se on kovitlao i prevrtao poput uvela lista. Obuhvatio je rukama podnožje jedne mlade breze i Āvrsto ga stisnuo, a Vjetar se divlje hrvao s njima, nastojeþi ga otrgnuti od nje; ali breza se od naleta svinula do tla i obujmila ga svojim granama. Kad je napokon Vjetar uminuo, ustao je i vidio da je breza obnažena. S nje je bio strgnut svaki list, te je plakala i suze su joj poput kiše padale s grana. Položio je ruku na njezinu bijelu koru i rekao: „Blagoslovljena bila, brezo! Što mogu uĀiniti da ti nadoknadim štetu ili iskažem zahvalnost?” Osjetio je kako mu se odgovor drveta uzdiže kroz ruku. „Ništa”, rekla je. „Odlazi! Vjetar te lovi. Ovdje ti nije mjesto. Odlazi i nikad se ne vrati!” Dok se uspinjao iz te udoline osjeþao je kako mu se brezine suze slijevaju niz lice i na usnama ostavljaju gorĀinu. Srce mu se rastužilo dok je putovao svojim dugim putem, te neko vrijeme više nije zalazio u Vilin-dom. Ali nije ga se mogao odreþi, tako da je po povratku još jaþe žudio duboko zaþi u tu zemlju. Naposlijetku je otkrio put kroz Izvanjske planine i nastavio njime sve dok nije stigao do Unutarnjih planina, a one su bile visoke i strme i zastrašujuþe. No napokon je pronašao prijevoj kojim se mogao uspeti, tako da je nakon mnogih dana s velikom odvažnošþu prošao kroz uzak procijep i pod sobom ugledao, premda to nije znao, Dolinu Svezore, koja zelenilom nadmašuje zelenilo livada Izvanjskog Vilin-doma koliko i one nadmašuju naše u proljeþe. Ondje je zrak toliko providan da oĀi mogu vidjeti crvene jezike ptiĀica koje pjevaju u krošnjama sa suprotne strane doline, premda je ona vrlo široka, a ptice nisu veþe od cariþa. Iznutra su se planine spuštale dugim obroncima ispunjenim zvukom klokotavih vodopada, pa je s velikim oduševljenjem pohitao
163 dalje. Kad je kroĀio na travu Doline, zaĀuo je pjev vilenjaĀkih glasova, te na livadi kraj rijeke naišao na mnoštvo djeva u plesu. Brzina i ljupkost i neprestane promjene oblika njihovih kretnji oĀarale su ga te je zakoraknuo prema njihovu kolu. Na to su odjednom stale u mjestu, a jedna se djeva raspuštene kose i nabrane suknje izdvojila i prišla mu. Nasmijala se i oslovila ga rijeĀima: „Sve si hrabriji, ÿelo Zvjezdano, zar ne? Nije li te strah što bi ti Kraljica mogla reþi kad bi saznala za ovo? Osim ako nemaš njezino dopuštenje.” Postidio se, jer postao je svjestan vlastite misli i shvatio da ju je ona proĀitala: da je zvjezdica na njegovu Āelu propusnica za odlazak kamo god poželi; a sad je znao da nije tako. Ali osmijehnula se i ponovno prozborila: „Doāi! Kad si veþ ovdje, plesat þeš sa mnom”, pa ga je primila za ruku i povela u kolo.
164 Ondje su plesali zajedno, pa je na neko vrijeme znao kako je to biti dovoljno žustar i snažan i radostan da s njom ide u korak. Na neko vrijeme. Ali uskoro su, kako mu se Āinilo, ponovno zastali, a ona se prignula i ubrala bijeli cvijet pred svojim stopalima te ga stavila njemu u kosu. „Sada zbogom!” rekla je. „Možda se opet sretnemo, s KraljiĀinim dopuštenjem.” NiĀega se nije sjeþao sa svog putovanja kuĀi od tog susreta, sve dok se nije zatekao kako jaše putevima vlastitoga kraja; a u nekim je selima narod u Āudu zurio u njega i promatrao ga sve dok nije odjahao s vidika. Kad je stigao do svoje kuĀe, njegova je kþi istrĀala i oduševljeno ga pozdravila – vratio se ranije nego što su ga oĀekivali, ali nimalo prerano za one koji su ga Āekali. „Tatice!” viknula je. „Gdje si bio? Zvjezdica ti sjajno blista!” Kad je prešao prag, zvjezdica je opet utrnula; ali Nela ga je primila za ruku i odvela do ognjišta, gdje se okrenula i pogledala ga. „Mužu dragi”, rekla je, „gdje si to bio i što si vidio? U kosi ti je cvijet.” Nježno mu ga je odigla s glave i polegla na svoj dlan. ÿinio se poput neĀeg viāenog s velike udaljenosti, no bio je tu, a iz njega je zasjala svjetlost koja je bacila sjene na zidove sobe, sve mraĀnije s dolaskom veĀeri. Sjenka Āovjeka pred njom nadvila se i prignula nad nju krupnu glavu. „Izgledaš poput diva, tata”, rekao je njegov sin, koji dotad nije ni prozborio. Cvijet nije ni usahnuo ni utrnuo; pa su ga Āuvali kao tajnu i svoje blago. KovaĀ je za njega izradio kovĀežiþ s kljuĀem, te je ondje ležao i prenosio se s koljena na koljeno u njegovoj porodici; a oni koji su naslijedili kljuĀ povremeno bi otvorili kovĀežiþ i dugo promatrali Živi cvijet, sve dok se kovĀežiþ ne bi opet zatvorio: odabir vremena njegovog zapiranja nije bio na njima. Godine u selu nisu zastale. Mnoge su sad veþ prošle. Pri DjeĀjoj gozbi na kojoj je primio zvjezdicu kovaĀ nije još imao ni deset godina.
165 Tako je stigla nova Gozba dvadeset Āetvrte, kad je veþ Pom postao Majstor Kuhar i odabrao novog pomoþnika, Lirca. Dvanaest godina poslije nje kovaĀ se vratio sa Živim cvijetom; a bližila se zima u kojoj je imala stiþi još jedna DjeĀja gozba dvadeset Āetvrte. Jednoga dana te godine KovaĀ je šetao šumama Izvanjskoga Vilin-doma, a bila je jesen. Zlaþano je lišþe bilo na granama, a crveno je ležalo na tlu. Za njim su se Āuli koraci, ali nije mario za njih, niti se okrenuo, jer bio je duboko zamišljen. Pri tom je posjetu primio poziv i otišao na daleko putovanje. ÿinilo mu se duljim od svih koja je dotad prevalio. Imao je vodiĀe i Āuvare, ali slabo se sjeþao putova kojima je prošao; jer Āesto bi obnevidio od izmaglice ili sjenki, sve dok naposljetku nije došao do jednog uzvišenja pod noþnim svodom punim nebrojenih zvijezda. Ondje je doveden pred
166 samu Kraljicu. Nije nosila krunu i nije imala prijestolja. Stajala je pred njim u svoj svojoj veliĀajnosti i slavi, dok je svuda oko nje velebna svita treperila i svjetlucala poput zvijezda nad njima; ali ona je bila viša od vršaka njihovih moþnih kopalja, a na glavi joj je plamsao bijeli plamen. Dala mu je znak da joj priāe, pa joj je drhtavo pristupio. Oglasila se visoka i reska trublja, i gle! ostali su sami. Stajao je pred njom, a nije kleknuo iz pristojnosti, jer sav se ustrašio i osjetio da je nekome tako niskoga roda svaka gesta uzaludna. Naposlijetku je podignuo pogled i ugledao joj ozbiljno lice i oĀi uperene u njega; a to ga je zabrinulo i zaprepastilo, jer ju je u tom trenu ponovno prepoznao: krasnu djevu iz Zelene Doline, plesaĀicu pod Āijim su stopalima iznicali cvjetovi. Osmjehnula se vidjevši mu uspomenu, te mu se primakla; i dugo su razgovarali, ponajĀešþe bez rijeĀi, pri Āemu je spoznao štošta iz njezinih misli, i ponešto ga je obradovalo, a ponešto pak rastužilo. Zatim su mu se misli osvrnule i prešle kroz cijeli njegov život, sve dok nije stigao do dana DjeĀje gozbe i pristizanja zvjezdice, tako da je odjednom opet ugledao lutkicu što pleše s Āarobnim štapiþem, našto je u stidu pognuo oĀi pred KraljiĀinom ljepotom. Ali ona se iznova nasmijala onako kao što se smijala u Dolini Svezore. „Ne tuguj za mnom, ÿelo Zvjezdano”, rekla je. „Nemoj se ni previše stidjeti vlastita naroda. Bolje i lutkica, možda, nego baš nikakav spomen na Vilin-dom. Nekima je to jedini traĀak. Nekima je buāenje. Sve od onoga dana u svom si srcu žudio da me vidiš, pa sam udovoljila tvojoj želji. Ali ništa ti više ne mogu dati. Sada, na rastanku, imenujem te svojim glasnikom. Susretneš li Kralja, reci mu: Došlo je vrijeme. Daj mu da odabere. „Ali, Gospo Vilin-domska”, promucao je, „gdje je onda Kralj?” Jer ovo je pitanje veþ mnogo puta postavio žiteljima Vilin-doma, a svi su mu oni rekli jedno te isto: „Nije nam rekao.” A Kraljica je odgovorila: „Ako ti on nije rekao, ÿelo Zvjezdano, onda ni ja ne smijem. Ali on odlazi na mnoga putovanja i može ga se susresti na najnevjerojatnijim mjestima. Klekni sad doliĀno.” Tada je kleknuo, a ona se prignula i položila mu ruku na glavu, našto ga je snašla velika smirenost; i Āinilo mu se da je i u Svijetu i u Vilin-domu, kao i izvan njih, odakle ih promatra, tako da je istovremeno bio i u žalovanju, i u posjedu, i u miru. Kad je nakon nekog vremena smirenost prošla, podignuo je glavu i ustao. Zora je bila na nebu i zvijezde su blijedile, a Kraljice više nije bilo. Izdaleka je Āuo odjek trublje u planinama. Visoki proplanak na kojem je stajao bio je tih i prazan; i znao je da ovaj put sada vodi u povratak žalovanju.
167 To je mjesto susreta sada bilo daleko za njim, pa je tako opet bio tu, šetao po palom lišþu, razmišljao o svemu što je vidio i saznao. Koraci su mu se približili. Odjednom je pokraj njega prozborio jedan glas: „Ideš li mojim putem, ÿelo Zvjezdano?” Prenuo se iz misli i kraj sebe ugledao jednog Āovjeka. Bio je visok, a korak mu je bio lak i hitar; bio je sav odjeven u tamnozeleno i nosio kapuljaĀu koja mu je djelomice zakrivala lice. KovaĀ se zbunio, jer samo ga je narod Vilin-doma zvao „ÿelo Zvjezdano”, ali nije se mogao sjetiti da je ovog Āovjeka ikada prije ondje vidio; no ipak je s nelagodom osjeþao da bi ga trebao poznavati. „Kojim to vi, dakle, putem idete?” rekao je. „Sada se vraþam u tvoje selo”, odgovorio je Āovjek, „a nadam se da si i ti na povratku.” „Jesam, dapaĀe”, rekao je kovaĀ. „Poāimo zajedno. Ali sad mi se nešto vratilo u misli. Prije nego što sam pošao na put kuþi, jedna mi je Sjajna Gospa dala poruku, ali uskoro þemo izaþi iz Vilin-doma, a meni se ne Āini da þu se ikada više vratiti. Hoþete li se vi?” „Da, hoþu. Poruku možeš predati meni.” „Ali poruka je bila za Kralja. Znadete li gdje ga se može naþi?” „Znadem. Kako je glasila poruka?” „Gospa me samo zamolila da mu kažem: Došlo je vrijeme. Daj mu da odabere.” „Shvaþam. Ne brini više oko toga.” Zatim su nastavili rame uz rame, u tišini, izuzev šuštanja lišþa oko njihovih stopala; ali nakon nekoliko milja, dok su još bili unutar granica Vilin-doma, Āovjek je zastao. Okrenuo se prema kovaĀu i zbacio kapuljaĀu. Tada ga je kovaĀ prepoznao. Bio je to Pom zvani OĀnik, kako ga je kovaĀ još u mislima nazivao, imajuþi uvijek na umu onaj dan kada je Pom kao mladiþ stajao u Dvorani i držao sjajni nož za rezanje Torte, a oĀi su mu blistale u svjetlosti svijeþa. Sad je zacijelo bio starac, jer veþ je
168 mnogo godina bio Majstor Kuhar; ali dok je stajao tu pod strehama Izvanjske Šume, djelovao je poput onog pomoþnika iz davnine, premda majstorskije; nije imao ni sjedina u kosi ni bora na licu, a oĀi su mu blistale kao da odražavaju neku svjetlost. „Volio bih razgovarati s tobom, KovaĀu KovaĀeviþu, prije nego što se vratimo u tvoj kraj”, rekao je. KovaĀ se na to iznenadio, jer je i on sam Āesto želio razgovarati s Pomom, ali nikada još nije došao u priliku. Pom ga je uvijek ljubazno pozdravljao i gledao ga prijaznim oĀima, ali Āinilo se da izbjegava nasamo razgovarati s njime. Sada je opet promatrao kovaĀa prijaznim oĀima; ali podignuo je ruku i kažiprstom mu dotaknuo zvjezdicu na Āelu. Nestalo mu je odbljeska u oĀima, našto je kovaĀ shvatio da je on dopirao od zvjezdice, te da je ona zacijelo blistavo sjala, ali sad je utrnula. Iznenadio se i ljutito odmaknuo. „Zar ne smatraš, Majstore KovaĀu”, rekao je Pom, „kako je došlo vrijeme da je dadeš nekom drugom?” „Što se to tebe tiĀe, Majstore Kuharu?” odvratio je. „I zašto da to uĀinim? Nije li moja? Meni je došla, a zar Āovjek ne smije zadržati stvari koje mu tako doāu, u najmanju ruku kao uspomene?” „Neke stvari. One koje su poklonjene i dane kao uspomene. Ali druge se ne daju tek tako. One ne mogu pripadati Āovjeku dovijeka, niti se Āuvati kao porodiĀna baština. Posuāene su. Nisi pomislio, možda, da bi ona mogla nekom drugom biti potrebna. No tako je. Vremena je malo.” Na to se kovaĀ zabrinuo, jer bio je velikodušan Āovjek, a sa zahvalnošþu se sjeþao svega što mu je zvjezdica donijela. „Što da onda radim?” upitao je. „Da je dadem nekom od Velikana iz Vilin-doma? Da je dadem Kralju?” A kako je to rekao, u srcu mu se rodila nada da bi takvim poslom mogao još jednom otiþi u Vilin-dom. „Možeš je dati meni”, rekao je Pom, „ali to bi ti možda bilo preteško. Hoþeš li otiþi sa mnom u moju smoĀnicu i vratiti je u kutiju u koju ju je tvoj djed spremio?” „To nisam znao”, rekao je kovaĀ. „Nitko nije znao osim mene. Ja sam jedini bio s njim.” „Onda pretpostavljam da znadeš kako je došao do zvjezdice, te zašto ju je stavio u kutiju?”
169 „Donio ju je iz Vilin-doma: toliko znadeš bez pitanja”, odgovorio je Pom. „Ostavio ju je za sobom u nadi da þe možda dospjeti do tebe, njegova jedinog unuka. Tako mi je rekao, jer je mislio da ja to mogu urediti. Bio je otac tvoje majke. Ne znam je li ti ona priĀala puno o njemu, ako je uopþe i znala što bi priĀala. Ime mu je bilo JahaĀ i bio je veliki putnik; vidio je mnogo toga i dospio uĀiniti mnogo toga prije nego što se skrasio i postao Majstorom Kuharem. Ali otišao je kad si ti imao samo dvije godine – a nisu mogli naþi nikoga boljeg da ga naslijedi od nesretnog Natka. Ipak, kao što smo oĀekivali, ja sam s vremenom postao Majstor. Ove godine þu izraditi još jednu Veliku tortu: kao jedini Kuhar, koliko se pamti, koji je ikada izradio drugu. Želio bih u nju staviti tu zvjezdicu.” „U redu, onda, dobit þeš je”, rekao je kovaĀ. Pogledao je Poma kao
170 da mu pokušava proĀitati misli. „Znadeš li tko þe je pronaþi?” „Što se to tebe tiĀe, Majstore KovaĀu?” „Rado bih to znao, ako ti znadeš, Majstore Kuharu. Tako bi mi se možda bilo lakše rastati od neĀega što mi je toliko priraslo srcu. Dijete moje kþeri još je premalo.” „Možda bi bilo, a možda i ne bi. Vidjet þemo”, rekao je Pom. Ništa više nisu rekli, veþ su nastavili putem, sve dok nisu izašli iz Vilin-doma i napokon se vratili u selo. Onda su prošetali do Dvorane; u svijetu je sunce pak zapadalo i prozori su se krijesili rumenilom. Pozlaþene rezbarije na velikim vratima presijavale su se, a Āudnovata, šarena lica gledala su ih s okapnica uzduž krova. Dvorana je netom bila iznova ostakljena i oslikana, oko Āega se naveliko raspravljalo u Vijeþu. Nekima se preinake nisu sviāale i zvali su ih „novotarijama”, ali neki upuþeniji znali su da je to povratak staroj navadi. Ipak, buduþi da nitko nije morao priložiti ni novĀiþa, jer je Majstor Kuhar zacijelo sve sam platio, dopustili su mu da bude po njegovom. Ali kovaĀ je dotad nije vidio u takovom svjetlu, pa je stao i u Āudu se zagledao u Dvoranu, zaboravivši kojim je poslom došao. Osjetio je dodir na laktu i Pom ga je poveo unaokolo do vratašaca sa stražnje strane. Otvorio ih je i poveo kovaĀa niz tamni hodnik do smoĀnice. Ondje je pripalio visoku svijeþu, otkljuĀao ormar i s jedne njegove police skinuo crnu kutiju. Sad je bila uglaĀana i urešena srebrnim viticama. Otklopio ju je i pokazao kovaĀu. Jedan mali pretinac bio je prazan; ostali su sada bili puni zaĀina svježih i prodornih mirisa, od kojih su se kovaĀu oĀi orosile. Stavio je ruku na Āelo, i zvjezdica se spremno odvojila, ali on je osjetio bolan probod i suze su mu potekle niz lice. Premda je zvjezdica ponovno blistavo sjala dok mu je ležala na dlanu, nije je mogao vidjeti, osim kao zamuþenu, zasljepljujuþu svjetlost koja se Āinila vrlo dalekom. „Ne mogu jasno vidjeti”, rekao je. „Moraš je ti staviti umjesto mene.” Ispružio je ruku, a Pom je uzeo zvjezdicu i položio je na njezino mjesto, našto je utrnula. KovaĀ se okrenuo ne prozborivši ništa više i pipajuþi našao put do vratašaca. Na pragu je otkrio da mu se vid opet razbistrio. Pala je noþ i
171 VeĀernica je sjala na blistavome nebu pokraj Mjeseca. Dok je naĀas stajao i gledao njihovu ljepotu, osjetio je ruku na ramenu i okrenuo se. „Dao si mi ovu zvjezdicu od svoje volje”, rekao je Pom. „Ako te i dalje zanima kojem þe djetetu pripasti, reþi þu ti.” „Zanima me, nego što.” „Pripast þe bilo kojem koga ti odrediš.” KovaĀ se zgranuo i nije odmah odgovorio. „Pa”, rekao je oklijevajuþi, „pitam se što þeš misliti o mome odabiru. Vjerujem da nemaš baš razloga voljeti Natkovo ime, ali, eto, njegov mali praunuk, Pero, sin Natka Pridvorskoga, dolazi na Gozbu. Natko Pridvorski priliĀno se razlikuje od oca.” „To sam zamijetio”, rekao je Pom. „Imao je mudru majku.” „Da, sestru moje Nele. Ali bez obzira na srodstvo volim maloga Peru. Premda on ne bi Āovjeku prvi pao na pamet.” Pom se nasmijao. „Ne bi ni ti”, rekao je. „Ali slažem se. Zapravo, ja sam Peru veþ i odabrao.” „Zašto si onda tražio da ja odaberem?” „Kraljica je poželjela da tako postupim. Da si donio drugi odabir, priklonio bih mu se.” KovaĀ je uputio dug pogled Pomu. Zatim se odjednom duboko poklonio. „Napokon shvaþam, gospodine”, rekao je. „Ukazali ste nam preveliku Āast.” „Uzvraþena mi je”, rekao je Pom. „Idi sad kuþi s mirom!” Kad je kovaĀ stigao do svoje kuþe na zapadnome rubu sela, zatekao je sina pokraj ulaza u kovaĀnicu. Upravo ih je bio zakljuĀao, jer je posao za danas bio gotov, te je sad stajao i gledao niz bijelu stazu kojom se njegov otac obiĀno vraþao sa svojih putovanja. ÿuvši korake, okrenuo se iznenaāen što ga vidi kako se vraþa iz sela pa mu je otrĀao u susret. Obgrlio ga je pun tople dobrodošlice. „Nadam ti se još od juĀer, tata”, rekao je. Zatim je pogledao oca u lice i zabrinuto rekao: „Kako samo umorno izgledaš! Velik si put propješaĀio, zar ne?” „Vrlo velik, sine, doista. Skroz od Praskozorja do VeĀeri.”
172 Zajedno su ušli u kuþu, gdje je bilo mraĀno, osim što je na ognjištu palucala vatrica. Njegov sin je pripalio svijeþe pa su neko vrijeme prosjedili uz vatru bez rijeĀi; jer veliki su umor i žalovanje obuzeli kovaĀa. Naposlijetku se obazro, kao da dolazi sebi, i rekao: „Zašto smo sami?” Sin ga je ozbiljno pogledao. „Zašto? Majka je otišla u Mali, do Nane. Mališanu je danas drugi roāendan. Nadali su se da þeš i ti doþi.” „A, da. Bio je red da doāem. Bio bih i došao, Neno, ali bio sam sprijeĀen; a valjalo mi je razmisliti o stvarima koje sve ostalo na neko vrijeme smetnu s uma. Ali Tomiþa nisam zaboravio.” Stavio je ruku u njedra i izvadio vreþicu od meke kože. „Donio sam mu nešto. Stari Natko bi to možda nazvao tricom – ali to potjeĀe iz Vilindoma, Neno.” Iz vreþice je izvadio majušnu srebrnu stvarĀicu. Bila je poput glatke peteljke siþušnoga ljiljana kojoj su s vrha izrastala tri nježna cvijetka, svinuta poput otmjenih zvonĀiþa. A to i jesu bili zvonĀiþi, jer kad ih je nježno protresao, svaki je cvijetak zazvonio tanušnom jasnom notom. Na taj bi slatki zvuk svijeþe zatreperile i zatim naĀas zaplamsale bijelim svjetlom. Nenine oĀi raširile su se u Āudu. „Smijem li pogledati, tata?” rekao je. Oprezno ju je dohvatio prstima i zavirio u cvjetove. „Ovo je Āudesan rad!” rekao je. „A, tata, iz zvonĀiþa dopire miris: miris koji me podsjeþa na, podsjeþa, e pa na nešto što sam zaboravio.” „Da, miris nakratko poteĀe nakon što se zvonĀiþi oglase. Ali ne boj ga se primiti, Neno. Izraāen je da se s njime igra djetešce. Ne može ga oštetiti, a ni on njemu neþe nauditi.” KovaĀ je vratio dar u vreþicu i pospremio je. „Sam þu je sutra odnijeti u Mali Lugovac”, rekao je. „Nana i njezin Tomo, a i Majka, oprostit þe mi, možda. Što se Tomiþa tiĀe, njemu još nije došlo vrijeme da broji dane… i tjedne, i mjesece, i godine.” „Tako je. Idi samo, tata. Bilo bi mi drago da odem s tobom; ali proþi þe još vremena prije nego što budem mogao do Malog. Nisam danas mogao otiþi, sve i da te nisam ovdje Āekao. Pune su nam ruke posla, a stiže ga još i više.” „Ne, ne, KovaĀev sine! Neka to bude praznik! Naziv djeda još neko vrijeme neþe oslabiti moje ruke. Neka posao samo stiže! Sad þe ga se prihvatiti dva para ruku, svakog radnog dana. Neþu više odlaziti na
173 putovanja, Neno: barem ne na ona duga, ako me shvaþaš.” „Tako je to, zar ne, tata? Pitao sam se što se dogodilo sa zvjezdicom. Teško je to.” Primio je oca za ruku. „Tužan sam zbog tebe; ali ima u tome i dobra, za ovu kuþu. Znadeš li, Majstore KovaĀu, da me još mnogoĀemu možeš nauĀiti, ako naāeš vremena. I ne mislim samo na obraāivanje željeza.” Zajedno su veĀerali i dugo potom ostali za stolom, dok je kovaĀ priĀao svom sinu o svome posljednjem putovanju Vilin-domom, kao i o drugim stvarima koje su mu padale na pamet – ali o odabiru sljedeþeg posjednika zvjezdice ništa nije rekao. Naposlijetku ga je sin pogledao, te „OĀe,” rekao, „sjeþaš li se onoga dana kad si se vratio sa Cvijetom? A ja sam rekao da izgledaš poput diva po svojoj sjenci. Sjenka je bila istinita. ZnaĀi da je to Kraljica sama bila ona s kojom si plesao. No odrekao si se zvjezdice. Nadam se da þe uspjeti pripasti nekome toliko vrijednom. To bi dijete trebalo biti zahvalno.” „To dijete neþe znati”, rekao je kovaĀ. „Tako to ide s takvim darovima. Tako je to. Prepustio sam je drugima i vratio se malju i mašicama.” NeobiĀno je to, ali stari Natko, koji se podrugivao svome pomoþniku, nikad nije uspio smetnuti s uma nestanak zvjezdice iz Torte, premda se taj dogaāaj zbio prije toliko godina. Udebljao se i ulijenio, pa se povukao iz svoje službe sa šezdeset godina (što u selu nije bila naroĀita dob). Bio je sad pri kraju svog devetog desetljeþa i nosio golemu tjelesinu, jer je još uvijek obilato jeo i sladio staraĀke dane šeþerom. Veþinu dana, kad nije bio za stolom, provodio je u velikom naslonjaĀu kraj prozora svoje kolibe, ili kraj vrata, ako je vrijeme bilo lijepo. Volio je priĀati, buduþi da je još uvijek htio izricati sudove o mnogoĀemu; ali u posljednje se vrijeme njegovo priĀanje uglavnom okretalo na onu jednu Veliku tortu koju je nekoþ izradio (u što je sad bio Āvrsto uvjeren), jer kad god bi zaspao, javila bi mu se u snovima. OĀnik bi mu ponekad svratio na rijeĀ-dvije. Tako ga je stari kuhar još uvijek zvao, a oĀekivao je da se njega oslovljava kao Majstora. Na to je OĀnik pomno pazio; što mu je išlo u korist, premda je bilo drugih koji su Natku bili draži. Jednog poslijepodneva Natko je kunjao u svom naslonjaĀu kraj
174 vrata nakon veĀere. Prenuo se iz sna i zatekao OĀnika kako stoji kraj njega i gleda ga odozgo. „Živ mi bio!” rekao je. „Drago mi je što te vidim, jer mi se ta torta opet mota po mislima. Upravo sam o njoj razmišljao, zapravo. Bila je to najbolja torta koju sam ikada napravio, a to veþ nešto znaĀi. Ali možda si je ti zaboravio.” „Ne, Majstore. Vrlo je se dobro sjeþam. Ali što vas to muĀi? Bila je to dobra torta, u kojoj su uživali i hvalili je.” „Naravno. Bila je moje djelo. Ali ne muĀi me to. Stvar je u onoj triĀarijici, zvjezdici. Nikako nisam naĀistu što se s njom dogodilo. Naravno da se nije mogla otopiti. Tako sam samo rekao da se djeca više ne bi plašila. Pitao sam se nije li je jedno od njih progutalo. Ali, je li to vjerojatno? Moglo bi se progutati jedan od onih sitnih novĀiþa i ne primijetiti, ali ne i onu zvjezdicu. Bila je malena, ali imala je oštre šiljke.” „Da, Majstore. Ali znate li zaista od Āega je zvjezdica bila izraāena? Ne muĀite misli time. Netko ju je progutao, uvjeravam vas.” „Tko, onda? Pa, imam ja dugo pamþenje, a onaj dan se u njemu nekako ugnijezdio. Mogu se prisjetiti imena sve one djece. Da razmislim. Zacijelo je to bila Mlinareva Mila! Bila je halapljiva i sve je brzo proždrla. Sada je debela kao vreþa.” „Da, ima nekih koji postanu takvi, Majstore. Ali Mila nije proždrla svoj dio torte. Pronašla je dvije trice u svom komadu.” „O, je li? Pa, onda je to bio BaĀvarev Borna. Bure od djeĀaka sa žabljim ustima.” „Radije bih rekao, Majstore, da je to bio drag djeĀak s velikim prijaznim osmijehom. U svakom je sluĀaju bio toliko pažljiv da je raskidao svoju krišku prije nego što ju je pojeo. Nije pronašao ništa osim torte.” „Onda je zacijelo to bila ona bljedunjava djevojĀica, Suknareva Ljilja. Znala je gutati igle dok je bila dijete i nikad joj ništa nije bilo.” „Nije Ljilja, Majstore. Ona je pojela samo kremu i šeþer, a kore je dala djeĀaku koji je sjedio do nje.” „Onda se predajem. Tko je to bio? Izgleda da si vrlo pomno promatrao. Ako ne izmišljaš.” „Bio je to KovaĀev sin, Majstore; a meni se Āini da mu je to koristilo.” „Samo tako!” nasmijao se stari Natko. „Trebao sam znati da se poigravaš sa mnom. Ne budi smiješan! KovaĀ je tada bio miran i spor djeĀak. Sada stvara više buke: nekakav je pjevaĀ, Āujem, ali oprezan je. Taj ne okušava sreþu. Dvaput prožvaþe prije no što proguta, kao i oduvijek, ako shvaþaš što ti govorim.”
175 „Shvaþam, Majstore. Pa, ako neþete vjerovati da je to bio KovaĀ, ne mogu vam pomoþi. Možda to više nije naroĀito bitno. Hoþe li vam biti lakše ako vam kažem da je zvjezdica sad opet u kutiji? Evo je!” OĀnik je nosio tamnozeleni plašt koji je Natko sada prvi put uoĀio. Iz njegovih je skuta izvukao onu crnu kutiju i otvorio je starom kuharu pod nosom. „Evo zvjezdice, Majstore, dolje je u uglu.” Stari Natko je poĀeo kašljati i kihati, ali naposljetku je pogledao u kutiju. „Baš i jest!” rekao je. „Ili barem izgleda poput nje.” „To je ista ona, Majstore. Sam sam je ovamo stavio prije nekoliko dana. Ove þe zime ponovno uþi u Veliku tortu.” „A-ha!” rekao je Natko i iskezio se OĀniku; a zatim se cerekao sve dok se nije tresao poput hladetine. „Tako dakle, tako dakle! Dvadeset Āetvero djece i dvadeset Āetvero stvarĀica za sreþu, a zvjezdica je bila jedna povrh. ZnaĀi, zdipio si je prije peĀenja kora i saĀuvao je za drugi put. Uvijek si mi bio prijetvoran: lukav, moglo bi se reþi. I štedljiv: ne bi uzalud bacio ni pĀelinje koljeno maslaca. Ha, ha, ha! ZnaĀi, tako je to bilo. Mogao sam si i misliti. Pa, to smo razjasnili. Sad mogu na miru odrijemati.” Udobno se smjestio u naslonjaĀ. „Pazi samo da ti onaj tvoj pomoþnik nekako ne podvali! Vješti ne poznaju sve vještine, kaže se.” Sklopio je oĀi. „Doviāenja, Majstore!” rekao je OĀnik i sklopio kutiju, koja je tako škljocnula da je kuhar opet otvorio oĀi. „Natko”, rekao je, „tvoje znanje je tako veliko da sam se samo dvaput osmjelio da ti nešto kažem. Rekao sam ti da zvjezdica potjeĀe iz Vilin-doma; i rekao sam ti da je pripala kovaĀu. Ismijao si me. Sada, na rastanku, reþi þu ti još jednu stvar. Ne smij se više! Ti si umišljeni stari prevarant, debeo, lijen i prepreden. Ja sam obavljao veþinu tvoga posla. Bez zahvalnosti nauĀio si sve što si mogao od mene – izuzev poštovanja prema Vilin-domu, te bar malo uljudnosti. Nemaš je Āak ni toliko da mi poželiš sretno.” „Što se uljudnosti tiĀe”, rekao je Natko, „ne vidim da je ima u tome što zoveš starije i bolje od sebe pogrdnim imenima. Nosi svoj Vilin-dom i svoje blezgarije drugamo! Nek ti je sa sreþom, ako si na to Āekao. Hajde sad, produži dalje!” Podrugljivo je odmahnuo rukom. „Ako si sakrio nekog od svojih vilinskih prijatelja u Kuhinji, pošalji ga meni da ga pogledam. Ako zamahne Āarobnim štapiþem i vrati mi vitkost, imat þu bolje mišljenje o njemu”, nasmijao se. „Hoþeš li odvojiti koji Āasak za Kralja Vilin-doma?” odvratio mu je ovaj. Na Natkovo zaprepaštenje porastao je dok je to govorio. Zabacio je plašt. Bio je odjeven kao Majstor Kuhar na Gozbi, ali bijela mu se odjeþa presijavala i svjetlucala, a na Āelu mu je bio velik dragulj poput blistave
176 zvijezde. Lice mu je bilo mlado, no strogo. „StarĀe”, rekao je, „ti barem od mene nisi stariji. A kad smo kod boljeg: Āesto si mi se iza leāa podrugivao. Izazivaš li me sad otvoreno?” Koraknuo je prema njemu, a Natko se stisnuo, drhteþi. Pokušao je dozvati pomoþ, ali shvatio je da jedva može i šaptati. „Ne, gospodine!” zakmeĀao je. „Nemojte me ozlijediti! Ja sam samo siroti starac.” Kraljevo se lice smekšalo. „Avaj, jesi! Istinu zboriš. Ne boj se! Opusti se! Ali zar neþeš oĀekivati od Kralja Vilin-doma da uĀini nešto za tebe prije nego što te napusti? Udovoljio sam tvojoj želji. Zbogom! Spavaj sada!” Opet se obavio plaštom i otišao prema Dvorani; ali prije no što je nestao s vidika, starome su se kuharu izbeĀene oĀi veþ zatvorile, te je zahrkao. Kad se stari kuhar opet probudio, sunce je zapadalo. Protrljao si je oĀi i malo zadrhtao, jer jesenski je zrak bio prohladan. „Auh! Kakva li sna!” rekao je. „To mi je zacijelo zbog one svinjetine od ruĀka.” Od toga se dana poĀeo tako bojati novih ružnih snova da se jedva usuāivao išta pojesti u strahu da mu hrana ne naškodi, tako da su mu obroci postali vrlo kratki i jednostavni. Uskoro je postao vitak pa su i odjeþa i koža s njega nagužvano i naborano visjele. Djeca su ga zvala Stari Kostiþ Kožica. Onda je na neko vrijeme otkrio da se ponovno može kretati selom i hodati uz pomoþ tek jednoga štapa; i poživio je mnogo godina duže nego što bi to inaĀe bio sluĀaj. DapaĀe, priĀa se da je nekako napunio puno stoljeþe: što je bila jedina stvar vrijedna pamþenja koju je ikada uĀinio. Ali sve do njegove zadnje godine moglo ga se Āuti kako govori svakome tko bi htio poslušati njegovu priĀu: „Prava strahota, moglo bi se reĀi; ali kad se malo bolje razmisli, puki šašavi san. Kralj nekakvog Vilin-doma! Ma baš, nije Āak ni Āarobni štapiþ imao. A tko prestane jesti, smršavi. To je prirodno. Posve shvatljivo. Nema u tome nikakve Āarolije.”
177 Pristiglo je vrijeme za Gozbu dvadeset Āetvrte. KovaĀ je došao pjevati pjesme, a njegova žena pomoþi oko djece. KovaĀ ih je gledao dok su pjevala i plesala, pa je pomislio da su ljepša i živahnija nego što su bila u njegovom djeĀaštvu – naĀas mu je na pamet palo pitanje Āime li se to Pom možda pozabavio u slobodno vrijeme. Svako od njih djelovalo je prikladno da pronaāe zvjezdicu. Ali njegove su oĀi ponajĀešþe gledale Peru: priliĀno bucmastog djeĀaĀiþa, nespretnog pri plesanju, ali slatka glasa pri pjevanju. Za stolom je šutke sjedio i promatrao kako se nož oštri i Torta rasijeca. Odjednom je pisnuo: „Dragi gospodine Kuharu, meni odrežite samo malu krišku, molim vas. Veþ sam toliko pojeo da sam priliĀno sit.” „U redu, Pero”, rekao je Pom. „Odrezat þu ti jednu osobitu krišku. Mislim da ti neþe teško pasti na želudac.” KovaĀ je promatrao kako Pero polagano jede svoj komad torte, ali s oĀiglednim zadovoljstvom; premda je, kad nije našao nikakvu tricu ili novĀiþ u njemu, djelovao razoĀarano. Ali uskoro mu se u oĀima zakrijesila svjetlost, pa se stao smijati i veseliti, tiho zapjevavši sebi u bradu. Zatim je ustao i poĀeo plesati posve sam s nekom neobiĀnom okretnošþu koju nikad ranije nije iskazao. Djeca su se sva smijala i pljeskala. „Sve je dobro, dakle”, pomislio je KovaĀ. „ZnaĀi, ti si moj nasljednik. Pitam se, na kakva li þe te Āudna mjesta zvjezdica odvesti? Siroti stari Natko. Ipak, sve mi se Āini da nikada neþe otkriti kakva li se samo neĀuvena stvar zbila u njegovoj porodici.” Nikada ni nije. Ali na toj se Gozbi zbila jedna stvar koja mu je pružila popriliĀno zadovoljstvo. Prije nego što došao kraj, Majstor Kuhar se oprostio od djece i svih ostalih koji su ondje bili prisutni. „Sada þu vam reþi doviāenja”, rekao je. „Za dan-dva odlazim od vas. Majstor Lirac posve je spreman da preuzme dužnost. Vrlo je dobar kuhar, a potjeĀe iz vašeg sela, kao što znate. Ja þu se vratiti svome domu. Ne bih rekao da þu vam nedostajati.” Djeca su se vedro oprostila s njime, lijepo zahvalivši Kuharu na njegovoj prekrasnoj Torti. Samo ga je mali Pero primio za ruku i tiho rekao: „Žao mi je.”
178 U selu je zapravo bila nekolicina porodica kojima je Pom doista neko vrijeme nedostajao. Nekolicina je njegovih prijatelja, pogotovo KovaĀ i Lirac, tugovala zbog njegova odlaska, pa su pazili da Dvorana bude pozlaþena i oslikana u spomen na Poma. Veþina je, meāutim, bila spokojna. Imali su ga veþ jako dugo i nije im bilo žao što je došlo do promjene. Ali stari Natko je bubnuo štapom po podu i bez krzmanja rekao: „Napokon je otišao! A da znate da je barem meni drago. Nikad mi se nije sviāao. Bio je dovitljiv. Odviše lukav, kako bi se reklo.” Kraj Obrada: Disco Ninja
179
180 Nakladnik ALGORITAM d.o.o. Zagreb, Harambašiþeva 19 Za nakladnika Branko Šoštariþ GrafiĀki urednik Katarina Ivankoviþ-Mariþ Korektura Tamara Perišiþ Obrada i prijelom ALGORITAM DTP-Studio Tisak: GrafiĀki zavod Hrvatske Naklada 5000 primjeraka