101 veþ gospoāu Bunce u šetnji, pa pristojno joj reĀe na cesti: „Oprostite mi na smetnji! Dobro vam jutro! Sve dobro želim! Valjda þe biti vedar dan?” Njen vrisak selom odjeknu cijelim kad bacila je kišobran. GradonaĀelnik Pott, sred ulice, zaĀu krik grozan, protrnu, od straha mu porumeni lice pa šmugnu u zemlju crnu. Usamljeni Trol reĀe „Ne idi!” požali nad cijelom strkom, no gospoāa Bunce se ne postidi veþ pod krevet klisnu trkom.
102 Trol tada ode na sajam stoke gdje u obore zaviri; perad preleti zide visoke a telad se usplahiri. Stari farmer Hogg svo pivo proli, mesar Bill baci kobasu a njegov pas Grip rep na to podvi i utekne pasjem spasu. Tako Trol sjedi u svojoj tuzi pred ulazom u Buharu; Zimko Zeleni do njeg’ dopuzi i potapša mu tintaru. „Zašto plaĀeš, ti veþi od vola? Bolje da nisi unutra!” Prijateljski ga lupi, što Trola razvedri u osvit jutra. „O, dobri mali Zimko Zeleni! Prijatelju moj!” reĀe mu. „Pogostit þu te doāeš li k meni, da zahvalim ti na svemu.” Na Trolova se leāa uzvere, pa „Poāimo!” reĀe zvonko. Nije pamtio bolje veĀere, krasno se najede Zimko. Bje tu ribe i peĀena kruha, kolaĀa od svake vrste, nasmija se od uha od uha Zimko što liže si prste. Zapjeva lonĀiĀ sred ognja vrelog,
103 Trol u njemu Āaj pripravi; Zimko ga proba popiti cijelog, pa makar se njim udavi. Kad napuniše trbuh i skute, otpoĀinuše u tmini, pa trol mu reĀe: „PouĀit þu te svojoj pekarskoj vještini: znat þeš spravljati kruh gojni, zlatni, i pogaĀe pune jaja; zatim lezi na krevet papratni s jastukom punim paperja.” Upitaše ga: „Gdje si to bio?” „Gozba bajna me umori, gojna sam kruha u se nabio pa sam presit”, odgovori. „Ta gdje to, momĀe, u Shireu bješe, il’ u Breeju gozba bajna?” No Zimko se lukavo poĀeše i reĀe: „E, to je tajna.” „Ja znam gdje”, reĀe Jack Zlopogleāa,, „Išao je u visine;
104 starom se Trolu drž’o za leāa putem do brda Daljine.” Na to sav narod po putu tvrdu krenu kako god je znao, stiže do trošne kuĀe na brdu iz koje se dim dizao. Zalupaše na Trolova vrata. „Gojna nam kruha ispeci, za nas, za sve, za sestru i brata! O, peci!” vikaše, „Peci!” „Idite kuþi!” doviknu im Trol. „Nisam vas zvao uopþe. Samo Āetvrtkom kruh stavljam na stol, za gosta kog mi se hoþe.” „Idite kuþi! Ovo je greška. Neþu vam ništa nažao, Al’ nemam kruha ni jela teška: Zimko je sve to smazao! Jacki Hogg, stara Bunce i ti, Potte, što svrdlate mi po glavi: bježite! Dosta je te strahote! Zimko je prijatelj pravi!” Udebljao se Zimko Zeleni od gojne krušne ishrane, prsnu mu pršnjak, puknu remeni, na glavu klobukne stane; jer svakog se Āetvrtka hranio, svojom debljinom hvastao, a Trol ko da se samo tanjio dok on je stalno rastao.
105 Zimko tad Pekar znamenit posta, ko što pjesma još kazuje; od Mora do Breeja ne bje gosta za kruh da znao mu nije. Al’ ne bje kruh baš ko onaj gojni, što Āetvrtkom ko iznimku za ruĀak na stol uz maslac lojni Trol dade Zelenom Zimku.
106 Sjenke u kojima žive Usnomori Turobnim zvonom zvone, Ko tinta su vlažni i mraĀni im dvori Tu gdje se u mulj tone. Toneš u mulj, ti što na njihova vrata Drzneš se pokucati, Dok kipovi suri motre sa zabata, a huk voda te prati. Tamo, pokraj trulih obala rijeke, Svijene vrbe plaĀu, A vrane u mraku koĀe se daleke I u snu svome gaĀu. Iza MerloĀkog gorja što tminom se skriva, U pljesnivoj dolini gdje stabla su siva, Kraj mraĀne moĀvare gdje vjetrovi ne viju, Bez svjetla s neba: tu Usnomori se kriju. Podrumi sred kojih Usnomori sjede Memljivi su, bez boje; Tu samotna svijeþa tamu du plje jede Dok oni zlato broje. Zidovi su vlažni, sa stropa im kapa; Stopalima po podu
107 Gotovo neĀujno prave šljipa-šljapa, Kada do vrata odu. Kroz procijep izvire, nevidljivi oku Uz tebe se priviju; A kada završe, u vreþu duboku Kosti tvoje sakriju. Preko MerloĀkog gorja što mraku se oda, Kroz paukove sjenke i baruštine Toda, Meāu viseþim stablima sa druge strane, Ti iUsnomore tražiš – a oni se hrane.
108 Ko miš siv, Velik ko div, S nosom ko zmija, I šuma se povija, Tlo i nebo drhti skupa; Kada nogom gordo stupam. U ustima roga dva Još na jugu živim ja. I ušima znadem mahat’ Ponekad me možeš jahat’. Godinama si ne znam broj Ne liježem na trbuh svoj, Niti kad mi doāe kraj. Olifant sam znaj, Najveþi od biþa svih, Silan, star i ne baš tih. A kada me sretneš tek, Pamtit þeš me zanavijek. Tko nikad me ne vidi, Misli dane postoji; Stari Olifant ko ja, A nije laž, i to se zna!
109
110 Vidi gdje Fastitocalon leži! Otoku tome brod rado bježi, Premda ondje niĀega nema. Pustimo more! Haj’mo trĀati, il’ plesati, il’ na suncu ležati! Gle, galeb na njemu drijema! Al’ pazi! Galebovi uljeze išĀu. Na vodi sjede, gizdaju se, bišþu: Pozorno motre i glasno kriĀu, Usudi li se itko Naseliti onamo, Il’ tek nakratko odmoriti, Od bolesti ili puta okrijepiti, il’ Āaj skuhati samo. Ha! lud je tko se na njemu zabrloži, Pruþe naslaže i vatrice naloži i još se ruĀku ponada! ÿvrsto su Mu možda leāa oklopljena, Kao da spava; ali oka napol sklopljena Pluta On morem tada Prijetvorno; A kad se od topota stopa lecne, Hi tek što ga plamen malo pecne, Nasmiješeno ON zaroni, Te se smjesta naopaĀke izvrne
111 Zbaci ih, pa potonu u dubine Te jako iznenaāeni Budu podavljeni. Budite upozoreni! Mnoga Āudovišta žive u Moru, Al’ nijedno pogibeljno kao on, Stari rogati Fastitocalon, Posljednji od moþna soja na umoru, Starih golemih želvi. Tako da tko život spasit’ želi Savjet mu dajem: Na mornarsko predanje pazi, Na obale neznane ne gazi! Il’ još i bolje, Iz Meāuzemlja ne izlazi Od svoje volje Tako je najbolje!
112
113 Debela maca nasred madraca kao da sniva da mlijekom pliva, samo bi prelaz il’ možda jela tog miša siva što tu se skriva; no u mislima još ponosnima otmjeno kroĀi u vreloj noþi po krajevima gdje nikad zima neþe ni doþi, u staroj moþi svojega roda neĀujna hoda; zvjerske je þudi dok se ne budi iz mrsnih dana u kojim hrana stara se nudi: zvijeri i ljudi. Lavica grozna kojoj se pozna krvave kapi na oštroj šapi, svoj golemi zub, strahovit i grub, hitro razjapi i zadre u sapi; pantera mrka hitroga trka Āesto s visine u zrak se vine i plijen zaskoĀi, a njene ga oĀi pune žestine motre dok gine, kraj tamne šume gdje žive pume – sve su te maĀke hitre, dugaĀke, dok maca meka dobroga teka
114 vlasnika Āeka da izdaleka donese mlijeka; ali ta maca nasred madraca usred svog slavlja, dobroga zdravlja, ne zaboravlja.
115 Jedan je Āovjek sjedio sam, kroz mnogih doba mijene, nepomiĀan ko isklesan kam, no bez ikakve sjene. Sove mu bijele na glavu sjele pod zimskom mjeseĀinom; U lipnju ko mrtvoga kljucnule pod svjetlošþu zvjezdanom. Naišla jedna siva dama u sumraku blistava: stala i u kosu si sama uplela struk cvjetova. Kletva tad minu i on se vinu, skoĀi na nju odjednom; privi ju Āvrsto i obavinu oboje istom sjenom. Više onuda ona ne kroĀi pod suncem, pod zvijezdama; živi dolje gdje nema ni noþi ni dana ni vremena. Samo kad jednom u godini spilje skrovito zijevnu, Do zore plešu na mjeseĀini, bacaju jednu sjenu.
116
117 Dok mjesec bje nov a sunce još mlado poj bogova stvori srebro i zlato; po zelenoj travi srebro izlihu, bistrice vode zlatom ispunihu. Dok paklena jama zjapila nije, patuljaka i legla zmajskog prije, drevni vilenjaci tad u davnini u njedrima gorskim uz tajne Āini i pjesme krasote mnoge stvorihu, sjajne krune vilin-kralja skovahu. No zla kob ih snaāe, minu im dani maĀem sasjeĀeni, lancem sputani. Pohlepa bez smijeha, lišena pjesme, spremi bogatstvo uz podzemne Āesme, rešeno srebro i žeženo zlato: nad Vilin-dom sjenka nadvi se na to. Bje stari patuljak sred spilje tamne, za blagom imaše prste pomamne; lati se malja i primi nakovnja da zlatnika skuje, toka, prstenja; ruke je sve do kosti istupio ne bi li snagu kraljeva kupio. No vid mu se smraĀi, uši ogluše krpe kože na lubanji sparuše; kroz Āvornate pandže svjetlu skrivene
118 vrednote padaše neopažene. Ne Āu stope što krenu ga tražiti kad mladi zmaj žeā doāe utažiti: plamen tad suknu na spiljskim vratima. Bukt’o je tuda požar još satima, kad samotan skonĀa on u plamenu; pepeo od njeg’ osta na kamenu. Bje stari zmaj, sam pod sivom stijenom; mrko je trept’o u grĀu svijenom. ÿvornat, smežuran, bez svake radosti, skvrĀenih udova, lišen mladosti; zlatom ga bezbrojna ljeta sputala, u peþi srca vatra mu usahla. Dragim je kamenjem trbuh bušio, srebro i zlato lizao, njušio: znao gdje svaka kap blaga je bila pod okriljem sjenke crnog mu krila. U teškoj je tami tatove htio, da meko im meso jede je snio, da kosti im lomi i krvcu pije: uši mu polegnu, vrat mu se svije. Verige zvecnu na kamenu grubu. Jeknu glas resko u zmajevu dubu: ratnik ga s maĀem, mladi i odvažni izazva da blago svoje obrani. Rogovi mu bljesnu, oĀnjaci sinu, no Āelik ga smoždi, plamen mu minu. Bje stari kralj svrh prijestolja visoka kom sijeda je brada rasla do boka; nije ljubio ni piþe ni hranu, ni pjesmu Āuti; u svakom je danu na golemu škrinju samo mislio gdje dragulje je i zlato sakrio: nju tamom Āuva riznica velika u dnu zemlje, s dverima od Āelika. MaĀevi svi mu zahrāahu cijeli, slave više nema, nepravdu dijeli, samotan stoluje u dvoru hladnom,
119 no vlada još nad vilenjaĀkim zlatom. Ne Āu kad rog se s planina objavi, ne nanjuši krv na zgaženoj travi, no dvore mu sprže, s vlasti ga zbace, u mrku jamu kosti mu odbace. Staro blago leži sred tamne stijene, gdje kriju ga dveri zaboravljene; doprijeti ne može nitko do njega. Zelena trava raste ponad brijega; tu ovce pasu, klikþu ševe male, povjetarac piri s morske obale. Staro to blago duge Noþi kriju;
120 zemlja Āeka, a vilenjaci sniju.
121 Kraj mora kroĀih i ondje uoĀih odsjaj zvijezde, školjku sred žala; Poput morska zvona bila je ona dok mi je na dlanu ležala. Kroz prste mi mokre do uha dopre drhtavi zvon, odjeci, jeke ko zvuci bove, što klikþe i zove kraj obale neke daleke. Na noþnoj struji tad laāa dohuji siva jedra, palube nijeme. „Na put valja poĀi! Hoþeš li doþi?” UskoĀih, viknuh: „Veþ je vrijeme!” Maglom zavijena, pjenom zalivena, u san uvita, ponijela me ka neznanom sprudu, shvatih u Āudu. PuĀinom zvuk dopre sred tame: zvono ondje morsko odzvanja resko, zvoni dok udaraju vali o oštre hridi koje se ne vidi; naāoh se tako na obali. Kraj bijela je spruda more posvuda srebrnim zvijezdama sjalo, litice blijede, bijele poput krede mjeseĀevom je pjenom pralo. Titrav je pijesak prožimao bljesak,
122 prah sazdan od biserja Āista, trublje od opala, ruže koralja i svirale od ametista. No teško je bilje skrivalo spilje, zjapeþe podno klisurine; javi mi hladan zrak da veþ pada mrak, utekoh od naleta tmine. S dolaskom noþi pronaāoh potoĀiþ; slatko se napih s tog izvora. Uz stube jasne do zemlje sam krasne sutonske stig’o, ponad mora, proš’o kroz stijene u drhtave sjene: na tlu bješe zvjezdasto cvijeþe, nježni lopoĀi plutahu u noþi na bistroj vodi što ne teĀe. Johe su snile, a vrbe se svile uz tihe rijeĀne stabljiĀice; gaz su Āuvale strelicije male, koplja bazge i sabljiĀice. ÿuh u daljini pjesmu u dolini, mnoštvo tud stvorova protrĀi: kuniþi debeli i snježnobijeli, puhovi ko duhovi, cvrĀci; jazavci sneni su iznenaāeni zurili iza tamnih vrata. Glazbe Āuh trope i lagane stope što plesahu posred tog cvata. No svako to mjesto za me bi isto: sve bi stalo, stope utekle; nitko me ne oslovi, bježahu glasovi, nestajahu svirale jekle.
123 Od rijeĀnih loza i snoplja rogoza smaragdnozeleni plašt sazdah, žezlo za brijeg i zlaþani stijeg; zvijezde mi blistahu kroz dah. Cvjetnu krunu savih, pa se uspravih i resko viknuh poput pijetla: „Kamo idete? Zašto se krijete? Zašto mi ne date svog svjetla? Pred vama stojim, nikog se ne bojim, kralj sa sabljom od perunike. Gdje su vam pozdravi? Izaāite svi, il’ bar pošaljite glasnike!” Cm tad se oblak nadvi kroz mrkli mrak. Poāoh tamom poput krtice, na zemlju padoh i puzati stadoh gluh, slijep, svijene trtice. Šume se dokopah: bukva i orah stajahu nijemi i šuplji. Tu sam ostao, mislima lutao dok sove hrkahu u duplji. To mi bi stan godinu i jedan dan: u deblima vidjeh žohare, pauci mreže pleli pa me sapeli, noge mi sputaše puhare. Noþ doāe kraju u sunĀevu sjaju: vidjeh da kosa sijeda mi je. „Gotova je mora, trebam do mora! Put ne znam, al’ moram što prije!” S pognutom glavom, stopom teturavom pobjegoh od šišmišje sjenke;
124 Vjetar vijaše, obraz mi brijaše, stjera me uz obrasle stijenke. Ranjenih ruku þutah tešku muku, godine teško me pritisle, kad dopre do mene vonj morske pjene, pljuskovima slanim pokisle. Ptice letješe, kriĀaše, graktaše; šaptahu spilje razjapljene, tuljani toktaše, hridi režaše, prštahu obale kamene. Zima stiže nagla; obavi me magla, ljeta ponesoh na kraj kopna; lice mi se naježi kad zasniježi, krajnji žal zavi tamna opna. Još je tu ležala, na me Āekala laāa ona pramca ponosna. Umoran legnuh, na povratak krenuh, prijeāoh u njoj mora jarosna; kraj brodova prepunih galebova i olupina davne moþi stigoh u luku u ponoþnom muku u gluhi sat samotne noþi. Snivahu kuþe, svijalo se pruþe, u kišan sam dan uranio; stadoh pod strijehu i u cvjetnu lijehu odbacih sve što sam ponio u osvitu dana: zrnca pješĀana i školjku mi ruka tad stisnu. Za njen mi zvon uho odsad je gluho, za onaj žal stope mi nisu, nikada više, dok kroĀim kroz kiše i skrhan susreþem ljude na cesti lijepoj, u ulici slijepoj što razgovor sa mnom ne žude.
125 Fíriel zorom pogleda van: siva noþ promicaše; daleko negdje pijevac zlatan resko kukurikaše. Kroz šumski mrak i blijedu zoru ptiĀji poj živi dopre, vjetriþ sve do nje na prozoru puhnu kroz travke mokre. Vidje gdje sjaj u oknu ljesnu, duga svjetlost zablista, po sivoj rosi pod njom bljesnu niz tlo i preko lista. Tiho iz doma izvedoše bijele ju stope bose, kroz livadu se rasplesaše sjajne od kapi rose. Dragulji skut joj optoĀiše kad rijeci je pritekla, izbojci se oko nje sviše, pod njom je voda tekla. Vodomar ko kamen zaroni, pade u plavom bljesku, gibali su rijeĀni zatoni ljiljane, šaš i lijesku.
126 Odjednom glazba do nje stiže, pa stade skamenjena; kosu joj sunĀev plam obliže, slivenu niz ramena. ZaĀu svirale, harfe nježne i zvuk tihog pjevanja, vjetrovit, mlad, duboke Āežnje, i zvona odzvanjanja. Zlatokljuna visoka laāa onamo njoj doplovi; tvorila ju je bijela graāa, vodili labudovi. Vilenjaci na njoj bijahu u srebro odjeveni, A troje njih, vidje u strahu, blistahu okrunjeni. S harfom pjevahu pjesmu tuge uz tihi bat vesala: „Sve zeleni, grane su duge, cvrkuþe ptica mala. Krasote þe se još stvarati, mnoge þe zlatne zore pupoljke cvijeþu rastvarati dok žita ne sazore.” „Kamo þete, laāari bajni, zašto rijekom plovite? Zašto tražite sumrak tajni, u šumi se skrivate? Sjeveru zar vas krila vode na otok neveseli, do studene samotne vode gdje kriĀi galeb bijeli?” „Ne!” odvratiše. „U daljinu posljednjim putem þemo, da luke sive nama minu, more sjena naāemo,
127 da Vilin-domu se vratimo, gdje Bijelo drvo cvate, da blistavu Zvijezdu vidimo, obale što se zlate. Poljima smrtnim zbogom reci? Meāuzemlje ostavi! Vilin-domskom zvonu uteci, korak taj sad napravi. Tu vene trava, pada lišþe, sunce i mjesec ginu, a mi smo Āuli gdje nas išþe zov u onu daljinu.” Kraj puta tada vesla staše: „ÿuj zov, zemaljska djevo! Fíriel! Fíriel!” pozvaše. „Još mjesto osta, evo. Doāi! Molba je naša jasna: ko smrtnica ne sahni, zemaljska djevo, vilin-krasna, veþ pozdrav domu mahni.” Fíriel pogleda s obate, usudi se na korak; noge su joj smjesta propale u mulj židak i gorak. Vilin-laāa polako ode uz šapat poput krila: „Ne mogu!” viknu preko vode. „Zemlji sam se rodila!” Dragulja joj ne bje na skutu kad kuþu je pronašla; stigla je po livadnom putu i pod krov taman zašla. Halju je smeāu odjenula, dugu si kosu splela i poslu krotko prionula u poljima kraj sela.
128 Ljeto za ljetom sve do mora još teĀe Sedam rijeka, još plovi oblak, još sja zora, još šušti trska meka, ali laāa nijedna više zapadni put ne slijedi, jer vode smrtne napustiše, a njihov poj sad blijedi.
129
130 Sitnićev List Bio jednom jedan ĀovjeĀuljak po imenu Sitniþ, koji je morao poþi na dalek put. Nije mu se dalo iþi, dapaĀe, sama ta pomisao bila mu je odbojna; ali nije se mogao izvuþi. Znao je da þe jednom morati krenuti, ali nije se žurio s obavljanjem priprema. Sitniþ je bio slikar. Ne baš naroĀito uspješan, djelomice i stoga što je imao pregršt drugih poslova. Veþinu je tih poslova smatrao smetnjama; ali obavljao ih je priliĀno dobro, kad se nije mogao izvuþi: što se (smatrao je) zbivalo itekako preĀesto. Zakoni su u njegovoj zemlji bili priliĀno strogi. A bilo je i drugih zapreka. S jedne strane, ponekad je bio jednostavno dokon, pa nije radio baš ništa. S druge, bio je dobra srca, na odreāeni naĀin. Znate o kakvom se dobrom srcu radi: Āešþe mu je zbog njega bilo neugodno nego što bi ga natjeralo da bilo što obavi; Āak i kad bi nešto obavio, pak, nije ga spreĀavalo da gunāa, gubi strpljenje i kune (mahom sebi u bradu). Svejedno, priuštilo mu je popriliĀan broj svakojakih poslova za njegova susjeda, gospodina Župu, Āovjeka kljaste noge. Povremeno je Āak pomagao i ljudima koji su podalje živjeli, ako bi ga došli zamoliti. Takoāer bi se, tu i tamo, prisjetio svoga putovanja, te zapoĀinjao pakirati pokoju stvar onako nedjelotvorno: u takovim prigodama nije naroĀito puno slikao. Valjalo mu se posvetiti brojnim slikama; no veþinom su bile prevelike i prezahtjevne za njegovo umijeþe. Bio je onakav slikar koji bolje može slikati listove negoli drveþe. ObiĀno je posveþivao puno vremena jednom jedinom listu, nastojeþi uloviti i njegov oblik, i odsjaj, i svjetlucanje kapljica rose na njegovim rubovima. No kanio je naslikati Āitavo drvo, sa svim listovima u istome stilu, a da svaki bude razliĀit. Posebnu mu je glavobolju zadavala jedna slika. ZapoĀela je s listom ponešenim vjetrom, te se prometnula u drvo; drvo je pak raslo, ispuštalo nebrojene grane i izbijalo najĀudesnije korijenje. ÿudne su ptice pristigle i posjedale na granĀice, pa im se valjalo posvetiti. Zatim se svud uokolo Drveta, kao i iza njega, kroz procijepe u lišþu i granju, stao širiti krajolik;
131 a ondje se dalo uoĀiti šumu kako žustro kroĀi krajem, kao i planine urešene snijegom. Sitniþ je izgubio zanimanje za ostale slike; ili ih je uzeo i priĀvrstio na rubove velike slike. Uskoro se platno toliko uveþalo da je morao uzeti ljestve; pa se žurno uspinjao i spuštao po njima, stavljajuþi sitnicu ovdje i uklanjajuþi djeliþ ondje. Kad su mu ljudi dolazili u posjet, držao se posve pristojno, premda je malo petljao s olovkama po stolu. Slušao je što su kazivali, ali u sebi je cijelo vrijeme razmišljao o svome velikom platnu u visokoj kolibi, izgraāenoj kako bi ga udomila podalje u njegovom vrtu (na parceli gdje je nekoþ uzgajao krumpire). Nije se mogao riješiti svoga dobrog srca. „Da sam bar odluĀniji”, govorio je katkad samome sebi, što þe reþi da je želio da mu ne bude nelagodno zbog tuāih nevolja. Ali dugo zbog njih nije doživljavao neke ozbiljnije smetnje. „Kako god bilo, završit þu ovu jednu sliku, moju pravu sliku, prije nego što budem morao poþi na to nesretno putovanje”, znao je reþi. No polako je uviāao da neþe moþi beskonaĀno odgaāati polazak. Slika þe morati prestati naprosto rasti i biti privedena kraju. Jednoga dana, Sitniþ je stao malo podalje od svoje slike i neuobiĀajeno je pozorno i nepristrano pregledao. Nije mogao odluĀiti što misli o njoj, tako da je poželio imati nekog prijatelja koji bi mu rekao što da misli. Zapravo, Āinila mu se posve nezadovoljavajuþom, pa ipak vrlo ljupkom, jedinom zaista prekrasnom slikom na svijetu. Ono što bi mu se u tom trenutku svidjelo bilo bi da ugleda samog sebe kako ulazi, tapše sebe po leāima i kaže (s bjelodanom iskrenošþu): „Apsolutno veliĀanstveno! Vidim toĀno što želiš iskazati. Samo tako nastavi, i ne daj da te išta drugo brine! Mi þemo ti srediti novĀanu potporu, tako da ne moraš sam.” Meāutim, nije bilo nikakve novĀane potpore. A jednu je stvar uviāao: trebat þe dosta usredotoĀenosti, dosta rada, napornog neprekidnog rada, da se slika dovrši, Āak i pri trenutaĀnoj veliĀini. Zavrnuo je rukave i poĀeo se udubljivati. Nekoliko se dana nastojao ne zabrinjavati oko drugih stvari. Ali, naišla je strahovita navala ometanja. U kuþi su mu izbijali kvarovi; morao je otiþi u grad da ispuni porotniĀku dužnost; udaljeni prijatelj mu se razbolio; gospodin Župa zbog lumbaga nije mogao iz kreveta; posjetima pak nikad nije bilo kraja. Bilo je proljeþe pa su ljudi htjeli besplatno ruĀati na selu: Sitniþ je živio u udobnoj kuþici, miljama udaljenoj od grada. U srcu ih je kleo, ali nije mogao poreþi da ih je sam pozvao, tamo još zimi, kada svoje posjete trgovinama i ruĀkove s poznanicima iz grada nije I smatrao „ometanjem”. Pokušao si je otvrdnuti srce; ali nije imao uspjeha. Bilo je mnogo toga Āemu nije imao obraza reþi ne, bilo da je to smatrao svojom
132 dužnošþu ili nije; a bilo je i poneĀega što je bio ponukan uĀiniti, što god da je mislio. Neki su mu posjetitelji dali do znanja kako mu je vrt priliĀno zapušten, pa bi ga mogao posjetiti Inspektor. Tek su rijetki znali za njegovu sliku, naravno; ali sve i da su i znali, to im ne bi naroĀito promijenilo mišljenje. Sumnjam da bi je smatrali naroĀito bitnom. Usudio bih se reþi da to zaista nije bila naroĀito dobra slika, premda je možda imala pokoji dobar odsjeĀak. Drvo je, u svakom sluĀaju, bilo zanimljivo. Posve jedinstveno, na svoj naĀin. Isto je vrijedilo i za Sitniþa; premda je ujedno bio i vrlo obiĀan i priliĀno šašav ĀovjeĀuljak. Napokon je Sitniþu vrijeme postalo odista dragocjeno. Poznanici iz udaljena grada poĀeli su se prisjeþati kako je ĀovjeĀuljak dužan krenuti
133 na naporan put, te su neki poĀeli raĀunati do kada najkasnije može odgaāati polazak. Pitali su se tko þe mu preuzeti kuþu, a i hoþe li se vrt bolje održavati. Stigla je jesen, vrlo kišna i vjetrovita. Sitni je slikar bio u kolibi. i Stajao je na ljestvama i nastojao uloviti odsjaj zalazeþeg sunca na vrhu jedne snježne planine, koju je uoĀio tik slijeva od lisnatoga i vrha jedne grane Drveta. Znao je kako þe uskoro morati otiþi: možda veþ poĀetkom sljedeþe godine. Taman je mogao jedva dovršiti sliku, a i tada tek površno: bilo je zakutaka u kojima neþe imati vremena dati više od naznake onoga što je želio. Netko mu je pokucao na vrata. „Slobodno!” rekao je odsjeĀno i sišao s ljestava. Stao je na pod i poĀeo petljati po kistu. Bio je to njegov prvi susjed, Župa: njegov jedini susjed, svi su ostali živjeli vrlo daleko. Ipak, taj mu Āovjek nije bio naroĀito drag: djelomice zato što je tako Āesto imao problema i tražio pomoþ; takoāer i zato što nije mario za slikarstvo, ali prema vrtlarstvu je imao vrlo stroge nazore. Kad bi Župa pogledao Sitniþev vrt (što je bilo Āesto) uglavnom je vidio korov; kad bi pak pogledao Sitniþeve slike (što je bilo rijetko) samo je vidio zelene i sive mrlje i crne crte, koje su mu djelovale besmisleno. Nije se libio spominjati korov (što je dužnost susjeda), ali suzdržavao se od iskazivanja bilo kakvog mišljenja o slikama. Smatrao je to vrlo uviāavnim, a nije shvaþao kako to, sve i da je bilo uviāavno, nije bilo dovoljno uviāavno. Pomoþ oko korova (a možda i pohvala slikama) bili bi bolji. „Pa, Župo, što je?” rekao je Sitniþ. „Ne bih te smio prekidati, znam”, rekao je Župa (a da ni naĀas nije pogledao sliku). „Vrlo si zauzet, siguran sam.” Sitniþ je nešto sliĀno kanio i sam reþi, ali propustio je priliku. Nije rekao drugo doli: „Da.” „Ali, nemam se kome drugom obratiti”, rekao je Župa. „Baš tako”, rekao je Sitniþ i uzdahnuo: jednim od onih uzdaha usmjerenih sebi u bradu, ali koji nisu pritom posve neĀujni. „Kako ti mogu pomoþi?” „Žena mi je veþ više dana bolesna, pa se polako brinem”, rekao je Župa. „A vjetar mi je otpuhao polovicu crepova s krova, pa mi se voda slijeva u spavaþu sobu. Mislim da bih morao dozvati lijeĀnika. Kao i krovopokrivaĀe, samo što njima toliko treba da stignu. Pitao sam se bi li mi ti mogao posuditi nešto dasaka i platna, Āisto da se pokrpam i izdržim još dan-dva.” Sad je pak pogledao prema slici. „Jao, jao!” rekao je Sitniþ. „Doista nemaš sreþe. Nadam se da ti žena
134 nema ništa više od prehlade. Smjesta þu otiþi do vas, da ti pomognem premjestiti bolesnicu u prizemlje.” „Baš ti hvala”, rekao je Župa, priliĀno hladno. „Ali nije rijeĀ o prehladi, veþ o groznici. Ne bih te ni gnjavio zbog puke prehlade. A žena mi veþ leži u prizemlju. Ne mogu se penjati i spuštati s pladnjevima, ne s ovakvom nogom. Ali vidim da si zauzet. Žao mi je što sam te smetao. A baš sam se ponadao da þeš možda biti u stanju naþi vremena da odeš po lijeĀnika, s obzirom na to kako mi je; kao i po krovopokrivaĀa, ako zaista nemaš nikakvog platna koje bi mi mogao posuditi.” „Naravno”, rekao je Sitniþ; premda su mu druge rijeĀi bile u srcu, koje je toga Āasa bilo tek smekšano, a da se uopþe nije osjeþalo uviāavnim. „Mogao bih otiþi. Otiþi þu, ako te to zaista brine.” „Brine me, jako me brine. Da bar ne šepam”, rekao je Župa. Pa je Sitniþ otišao. Znate, bilo mu je nezgodno. Župa mu je bio susjed, a svi su drugi živjeli vrlo daleko. Sitniþ je imao bicikl, dok Župa nije, a ne bi ga ni mogao voziti. Župa je imao kljastu nogu, zaista kljastu nogu koja ga je i te kako boljela: to je valjalo imati na umu, baš kao i njegov kiseli izraz i cendravi glas. Naravno, Sitniþ je imao sliku i jedva dovoljno vremena da je dovrši. Ali Āinilo se da je to stvar koju Župa mora uzeti u obzir, a ne Sitniþ. Župa, meāutim, nije uzimao slike u obzir; Sitniþ to pak nije mogao promijeniti. „Prokletstvo!” rekao je sebi u bradu, dok je vadio bicikl. Bilo je kišno i vjetrovito, a dan se bližio kraju. „Danas mi više nema rada!” pomislio je Sitniþ, pa je cijelo vrijeme vožnje ili kleo sebi u bradu, ili zamišljao poteze svoga kista po planini, te po bokoru lišþa kraj nje, koji si je prvi put predoĀio još proljetos. Prsti su mu se trzali na upravljaĀu. Sad, kad je izašao iz kolibe, razabrao je toĀan naĀin na koji mu valja uobliĀiti taj blistavi bokor koji je tvorio okvir udaljenog pogleda na planinu. Ali u srcu je osjetio slabost, svojevrstan strah da sad više uopþe neþe dobiti priliku da to isproba. Sitniþ je pronašao lijeĀnika, a kod krovopokrivaĀa je ostavio poruku. Ured je bio zatvoren, a majstor je bio otišao sjesti doma uz ognjište. Sitniþ je pokisnuo do kože, pa se i sam prehladio. LijeĀnik nije krenuo onoliko žurno kao Sitniþ do njega. Stigao je tek sljedeþega dana, što mu je posve odgovaralo, s obzirom da se tad veþ morao posvetiti dvama bolesnicima, u susjednim kuþama. Sitniþ je bio u postelji, s visokom vruþicom, a zadivljujuþi ustroji listova i pridruženih im grana oblikovali su mu se u glavi i na stropu. Nije ga utješila obavijest da je gospoāa Župa imala samo prehladu, te da veþ može ustati. Licem se
135 okrenuo zidu i ukopao u listove. U postelji je ostao neko vrijeme. Vjetar je samo puhao. Odnio je još popriliĀan broj Župinih crepova, a uz to i ponešto Sitniþevih: vlastiti krov mu je procurio. KrovopokrivaĀ nije došao. Sitniþa nije bilo briga; bar ne prvih dan-dva. Zatim je ispuzao u potrazi za kakvom hranom (Sitniþ nije imao ženu). Župa ga nije došao obiþi: kiša mu se uvukla u nogu i poĀela ga boljeti; žena mu je pak bila posve zauzeta brisanjem vode, a i pitala se je li „onaj gospodin Sitniþ” onomad zaboravio svratiti do krovopokrivaĀa. Da je uvidjela ikakvu moguþnost da posudi išta korisno, veþ bi ona bila poslala Župu da ga posjeti, bez obzira na nogu; ali nije, pa je Sitniþ bio prepušten samome sebi. Tek potkraj tjedna Sitniþ je opet odglavinjao do svoje kolibe. Pokušao se popeti na ljestve, ali od toga mu se zavrtjelo u glavi. Sjeo je i promotrio sliku, ali toga dana u svijesti mu nije bilo nikakvih ustroja listova ili predodžbi planina. Mogao je naslikati pogled izdaleka na pješĀanu pustinju, ali nije imao snage. Sljedeþega dana bilo mu je popriliĀno bolje. Popeo se na ljestve i stao slikati. Taman se opet poĀeo uživljavati, kad mu je netko pokucao na vrata. „Kvragu!” rekao je Sitniþ. Ali mogao je baš i pristojno reþi „Uāite!”, jer su se vrata svejedno otvorila. Ovoga puta je ušao jedan vrlo visok Āovjek, potpuni neznanac. „Ovo je privatni studio”, rekao je Sitniþ. „Zauzet sam. Odlazite!” „Ja sam Komunalni inspektor”, rekao je Āovjek i podigao svoju iskaznicu, kako bi je Sitniþ mogao vidjeti s ljestava. „O!” rekao je. „Kuþa vašeg susjeda nimalo ne zadovoljava”, rekao je Inspektor. „Znam”, rekao je Sitniþ. „Ostavio sam odavno poruku kod krovopokrivaĀa, ali uopþe nisu došli. Nakon toga sam bio bolestan.” „Tako znaĀi”, rekao je Inspektor. „Ali više niste bolesni.” „Ali ja nisam krovopokrivaĀ. Župa bi se trebao požaliti Gradskome vijeþu, te zatražiti pomoþ od Službe za hitne sluĀajeve.” „Ondje su zauzeti štetama veþim od svih ovdje gore”, rekao je Inspektor. „U dolini je bila poplava, pa je mnogo obitelji ostalo bez krova nad glavom. Trebali ste pomoþi svome susjedu da obavi privremene popravke i sprijeĀi da popravak štete postane iole skuplji nego što je nužno. Takav je zakon. Ovdje graāe ima napretek: platna, drva, vodootporne boje.” „Gdje?” upitao je Sitniþ ozlojeāeno. „Tu!” rekao je Inspektor i upro prstom u sliku.
136 „Moja slika!” uskliknuo je Sitniþ. „Rekao bih da jest”, rekao je Inspektor. „Ali kuþe imaju prednost. Tako nalaže zakon.” „Ali, ne mogu…” Sitniþ ništa više nije rekao, jer uto je ušao još jedan Āovjek. Vrlo je nalikovao Inspektoru, gotovo da mu je bio dvojnik: visok, posve odjeven u crno. „Poāite sa mnom!” rekao je. „Ja sam VozaĀ.” Sitniþ je posrþuþi sišao s ljestava. ÿinilo mu se da ga opet obuzima groznica, a u glavi mu se kovitlalo; Āitavim je tijelom osjeþao studen. „VozaĀ? VozaĀ?” cvokotao je. „VozaĀ Āega?” „Vas i vaše koĀije”, rekao je Āovjek. „KoĀija je odavno naruĀena. Napokon je stigla. ÿeka na vas. Danas polazite na svoje putovanje, znate.” „Eto vidite!” rekao je Inspektor. „Morat þete poþi; ali ne doliĀi ovako krenuti na putovanje, kad vam poslovi ostaju neobavljeni. Ipak, sada bar možemo nekako iskoristiti ovo platno.” „Jao meni!” rekao je siroti Sitniþ i proplakao. „A nije Āak ni gotovo!” „Nije gotovo!” rekao je VozaĀ. „Pa, s njim je gotovo, bar što se vas tiĀe, u svakom sluĀaju. Poāite sa mnom!” Sitniþ je pošao, posve mirno. VozaĀ mu nije dao vremena da se spakira, rekavši da je bio dužan to ranije obaviti, a i da þe propustiti vlak; tako da je Sitniþ tek uspio dohvatiti jednu torbicu iz predsoblja. Otkrio je kako ona sadrži samo kutiju s bojama i knjižicu s njegovim skicama: ni hranu ni odjeþu. Ulovili su vlak na vrijeme. Sitniþ je bio vrlo umoran i pospan; jedva da je bio svjestan što se zbiva kada su ga strpali u kupe. Nije ga baš ni bilo briga: veþ je zaboravio kamo to treba poþi, ili zbog Āega ide. Vlak je gotovo smjesta zašao u mraĀan tunel. Sitniþ se probudio na vrlo velikom, tmurnom željezniĀkom kolodvoru. Duž perona je hodao NosaĀ i vikao, ali nije izvikivao ime tog mjesta; vikao je Sitnić! Sitniþ je žurno izašao, te shvatio da je ostavio torbicu unutra. Okrenuo se, ali vlak je veþ bio otišao. „A, vi ste taj!” rekao je NosaĀ. „Ovamo! Što! Nemate prtljage? Morat þete otiþi u Ubožnicu.” Sitniþu je naglo pozlilo pa se onesvijestio na peronu. Stavili su ga u ambulantna kola i prevezli u UbožniĀku bolnicu. LijeĀenje mu uopþe nije godilo. Lijek koji su mu davali bio je gorak. Službenici i bolniĀari bili su neprijazni, šutljivi i hladni; a nikog drugog nije ni vidio, izuzev jednog vrlo strogog lijeĀnika, koji ga je povremeno
137 posjeþivao. Bilo mu je više kao da je u zatvoru nego u ljeĀilištu. Morao je naporno raditi, u predviāene sate: kopati, obraāivati drvo i liĀiti ravne ploĀe sasvim jednoliĀnom bojom. Nikad mu nije bilo dopušteno da izaāe, a svi su prozori gledali prema unutra. Povremeno bi ga satima držali u mraku, „da malo porazmisli”, kako su govorili. Izgubio je pojam o vremenu. Nije mu bivalo iole bolje, makar se to ne bi ni moglo procijeniti na osnovu toga je li osjeþao ikakvo zadovoljstvo u bilo Āemu što je radio. Nije, Āak ni u lijeganju u krevet. Isprva, tijekom otprilike prvog stoljeþa (naprosto iskazujem njegova poimanja), imao je naviku da se besciljno zabrinjava oko prošlosti. Jednu si je stvar uzastopno ponavljao dok je ležao u tami: „Da sam bar posjetio Župu prvoga jutra nakon što su zapuhali olujni vjetrovi. Kanio sam. Bilo bi tad lako popraviti prve olabavljene crepove. Onda se gospoāa Župa uopþe ne bi bila prehladila. Onda se ni ja ne bih bio prehladio. Onda bih imao tjedan dana više.” Ali s vremenom je zaboravio što je bilo to zbog Āega je htio imati tjedan dana više. Ako se nakon toga uopþe i zabrinjavao, bilo je to oko poslova u bolnici. Pomno ih je planirao, razmišljajuþi koliko brzo bi mogao popraviti onaj škriputavi parket, ili izravnati šarke na onim vratima, ili uĀvrstiti nogu onoga stola. Vjerojatno je zaista postao priliĀno koristan, premda mu to nitko nikad nije rekao. Ali to, naravno, nije mogao biti razlog zbog kojeg su toliko dugo zadržali sirotog ĀovjeĀuljka. Možda su Āekali da mu postane bolje, a „bolje” su odreāivali nekim Āudnim, samo njima znanim zdravstvenim mjerilom. Kako god bilo, siroti Sitniþ u životu nije imao nikakve ugode, barem ne onoga što je imao naviku zvati ugodom. Svakako mu nije bilo zabavno. Ali ne bi se moglo poreþi da je polako poĀeo osjeþati – pa, zadovoljstvo: kruh, ako veþ ne pekmez. Mogao je prionuti poslu istoga Āasa kad bi zazvonilo jedno zvono, te ga smjesta odložiti Āim bi se oglasilo sljedeþe, posve urednog i spremnog za nastavljanje u predviāeno vrijeme. Sada je stizao obaviti popriliĀno posla tijekom dana; sitnice je besprijekorno dovršavao. Nije imao „vremena za sebe” (osim kad je bio sam u svojoj spavaonici-þeliji), no ipak je poĀinjao ovladavati svojim vremenom; postupno je saznavao što sve može u njemu postiþi. Nije bilo nikakvog dojma užurbanosti. Sada je u sebi bio smireniji, a u vrijeme odmora zaista se mogao odmarati. Zatim su mu odjednom promijenili Āitavu satnicu; jedva āa su mu uopþe davali da ode u krevet; posve su mu dokinuli stolarski rad i dali mu da samo stalno kopa, dan za danom. PriliĀno je dobro to podnio. Dosta vremena je prošlo prije nego što je uopþe i poĀeo po prisjeþanjima
138 iskati kletve koje je praktiĀno veþ bio zaboravio. Nastavio je kopati, sve dok mu se leāa gotovo nisu slomila i ruke nisu ispunile žuljevima, tako da je osjetio kako više ne može ni zamahnuti pijukom. Nitko mu nije zahvalio. Ali lijeĀnik je došao i pogledao ga. „Prekidaj!” rekao je. „Potpuni odmor – u mraku.” Sitniþ je ležao u mraku i posve se odmarao; tako da je, s obzirom da uopþe nije ni osjeþao ni mislio, ondje mogao ležati veþ satima ili veþ godinama, koliko mu se Āinilo. Ali sad je zaĀuo Glasove: ne glasove koje je ikad prije Āuo. ÿinilo se da to neki LijeĀniĀki konzilij, ili možda Istražni sud, zasjeda nadohvat ruke, u nekoj susjednoj sobi otvorenih vrata, moguþe, premda nije mogao vidjeti nikakvu svjetlost. „A sad, sluĀaj Sitniþ”, rekao je jedan Glas, strog glas, stroži od lijeĀnikova. „Što je bilo s njim?” rekao je jedan Drugi Glas, glas koji biste mogli nazvati brižnim, premda nije bio blag – bio je to glas autoriteta, a u njemu je u isti mah bilo i nade i tuge. „Što je bilo sa Sitniþem? Srce mu je bilo na pravome mjestu.” „Da, ali nije postupalo kako treba”, rekao je Prvi Glas. „A glava mu nije bila dovoljno Āvrsto nasaāena: jedva da je ikad uopþe i razmišljao. Pogledajte koliko je vremena potratio a da mu Āak nije bilo ni zabavno! Uopþe se nije spremio za putovanje. Bio je umjereno imuþan, no ovamo je stigao kao gotovo potpun siromah, pa je morao biti smješten u prosjaĀko krilo. Loš sluĀaj, bojim se. Mislim da bi trebao ostati još neko vrijeme.” „Ne bi mu naškodilo, možda”, rekao je Drugi Glas. „Ali, naravno, on je tek obiĀan ĀovjeĀuljak. Nikad nije trebao postati nešto naroĀito; a nikad nije ni bio baš jak. Pogledajmo u Zapise. Da. Poneki stavci idu mu u korist, znate.” „Moguþe”, rekao je Prvi Glas; „ali vrlo bi malo njih zaista podnijelo podrobno ispitivanje.” „Pa”, rekao je Drugi Glas, „radi se o ovima. Bio je po prirodi slikar. Skromnih dosega, naravno; ipak, jedan Sitniþev List ima posve osobit šarm. Davao si je jako puno truda oko listova, Āisto zbog njih samih. Ali nikad se nije smatrao važnim zbog toga. U Zapisima nema nijedne bilješke o tome da se pretvarao, Āak ni pred samim sobom, da mu to
139 opravdava zanemarivanje stvari koje nalaže zakon.” „Onda nije tolike trebao zanemariti”, rekao je Prvi Glas. „Svejedno, ipak se odazvao na popriliĀan broj Poziva.” „Manji postotak, uglavnom onih lakših, a te je nazivao Ometanjima. Zapisi su puni te rijeĀi, zajedno s mnoštvom pritužaba i priprostih proklinjanja.” „ToĀno; ali njemu su djelovali kao ometanja, naravno, sirotom ĀovjeĀuljku. A tu je i ovo: nije oĀekivao baš ništa zauzvrat, kako to mnogi njemu sliĀni znaju reþi. Tu je sluĀaj Župe, onoga koji je stigao poslije. Bio je Sitniþev susjed, nikad ni prstom nije mrdnuo za njega, a rijetko je kad iskazao ikakvu zahvalnost. Ali u Zapisima nema nijedne bilješke da je Sitniþ oĀekivao da mu Župa bude zahvalan; Āini se da mu to uopþe nije palo na pamet.” „Da, to valja uzeti u obzir”, rekao je Prvi Glas; „ali tek donekle. Mislim da þete otkriti kako je Sitniþ Āesto znao naprosto zaboraviti. Stvari koje je morao obaviti za Župu smetao je s uma kao napasti kojih se riješio.” „Ipak, tu je ovo posljednje izvješþe”, rekao je Drugi Glas, „ona vožnja biciklom po kiši. PriliĀno bih ga istaknuo. ÿini mi se bjelodanim da je to bilo istinsko žrtvovanje: Sitniþ je pretpostavio da time odbacuje posljednju priliku da dovrši sliku, a i pretpostavio je, takoāer, da se Župa nepotrebno zabrinjava.” „Mislim da su to preteške rijeĀi”, rekao je Prvi Glas. „Ali vaša je zadnja. Na vama je, naravno, da donesete najbolje tumaĀenje Āinjenica. Poneke þe ga i podržati. Što predlažete?” „Mislim da bi sad valjalo malo prijeþi na blagi tretman”, rekao je Drugi Glas. Sitniþ je pomislio da nikad nije Āuo ništa velikodušno poput toga Glasa. Zbog njega je Blagi tretman zazvuĀao poput naramka izdašnih darova i poziva na gozbu nekog Kralja. Zatim se Sitniþ odjednom postidio. Nadvladalo ga je saznanje da je predložen za prijelaz na Blagi tretman, tako da je porumenio u mraku. Bilo je to poput javne pohvale, kad i vi i sva publika znadete da pohvala nije zaslužena. Sitniþ je zakrio rumenilo grubim pokrivaĀem. Uslijedila je tišina. Zatim se Prvi Glas obratio Sitniþu, posve izbliza. „Slušali ste”, rekao je. „Da”, rekao je Sitniþ. „Pa, što imate za reþi?” „Biste li mi mogli reþi što je sa Župom?” rekao je Sitniþ. „Bilo bi mi drago da ga ponovno vidim. Nije jako bolestan, nadam se? Možete li mu
140 izlijeĀiti nogu? Znala ga je stavljati na teške muke. A molim vas da se ne brinete zbog njega i mene. Bio je vrlo dobar susjed, a i davao mi je izvanredne krumpire, vrlo jeftine, što mi je uštedjelo jako puno vremena.” „Je li?*’ rekao je Prvi Glas. „Drago mi je što to Āujem.” Opet je nastupila tišina. Sitniþ je Āuo kako se Glasovi povlaĀe. „Pa, slažem se”, Āuo je kako Prvi Glas kaže u daljini. „Neka prijeāe na sljedeþi stupanj. Sutra, ako hoþete.” Sitniþ se probudio i otkrio da su mu zaporci na prozorima raskriljeni, pa mu je þelijica puna sunca. Ustao je i otkrio da mu je ostavljena udobna odjeþa, a ne bolniĀka uniforma. Nakon doruĀka, lijeĀnik mu se pobrinuo za žuljevite ruke, stavivši na njih pomadu koja ih je smjesta zalijeĀila. Dao je Sitniþu dobrih savjeta, kao i boĀicu tonika (za sluĀaj da mu zatreba). Sred prijepodneva dali su Sitniþu keks i Āašu vina; zatim su mu pružili voznu kartu. „Sada možete otiþi na željezniĀki kolodvor”, rekao je lijeĀnik. „NosaĀ þe se pobrinuti za vas. Doviāenja.” Sitniþ se provukao kroz glavni ulaz i zaškiljio. Sunce je bilo vrlo blistavo. OĀekivao je, takoāer, da þe izaþi u neki veliki grad, sumjerljiv veliĀini kolodvora; ali nije. Bio je na vrhu brijega, zelenog, golog, brisanog žustrim okrepljujuþim vjetrom. Nikog drugog nije bilo u blizini. Daleko pod sobom, u podnožju brijega, vidio je gdje se krov kolodvora presijava. Spustio se nizbrdo prema kolodvoru odsjeĀnim korakom, ali bez žurbe. NosaĀ ga je smjesta uoĀio. „Ovuda!” rekao je, te odveo Sitniþa do perona na kojem je stajao vrlo prijazan prigradski vlakiþ: jedan vagon i mala lokomotiva, oboje vrlo sjajni, Āisti i svježe obojeni. ýinilo se kao da im je ovo prva vožnja. ÿak je i pruga koja je ležala pred lokomotivom izgledala nova: traĀnice su blistale, ležišta su im bila oliĀena u zeleno, a pragovi su odisali
141 slasnim vonjem svježeg katrana na toplome suncu. Vagon je bio prazan. „Kamo ide ovaj vlak, NosaĀu?” upitao je Sitniþ. „Ne bih rekao da su mu veþ toĀno odredili ime”, rekao je NosaĀ. „Ali posve þe vam odgovarati.” Zatvorio je vrata. Vlak je smjesta krenuo. Sitniþ se zavalio u sjedalo. Mala je lokomotiva puþkala kroz dubok usjek s visokim zelenim obroncima, natkriljen plavim nebom. ÿinilo se da nije prošlo dugo prije nego što se lokomotiva oglasila piskom, a koĀnice se ukljuĀile, pa je vlak stao. Nije bilo kolodvora, pa ni natpisa, veþ samo stubište koje se uspinjalo po zelenom nasipu. Na vrhu stuba nalazila su se vratašca u potkresanoj živici. Kraj vratašaca stajao je njegov bicikl; barem je izgledao kao njegov, a za ruĀke mu je bila privezana cedulja na kojoj je krupnim crnim slovima pisalo SITNIý. Sitniþ je otkrilio vrata, skoĀio na bicikl i stuštio se nizbrdo na
142 proljetnom suncu. Nedugo potom otkrio je da je staza kojom je krenuo nestala, a bicikl se kotrljao preko Āudesna travnjaka. Bio je zelen i gust; no ipak mu je mogao jasno razabrati svaku vlat. Kao da se sjeþao da je veþ negdje vidio ili sanjao to travnato prostranstvo. Krivine tla bile su mu nekako poznate. Da: zemlja se izravnavala, kako je i trebala, a sad se, naravno, opet poĀinjala uspinjati. Velika zelena sjenka zašla je izmeāu njega i sunca. Sitniþ je podigao pogled, a zatim pao sa svog bicikla. Pred njim je stajalo Drvo, njegovo Drvo, dovršeno. Ako se to može reþi za Drvo koje je živo, kojem se listovi otvaraju, grane rastu i svijaju na vjetru koji je Sitniþ tako Āesto osjetio ili pretpostavio, a tako ga Āesto nije uspijevao uloviti. Zurio je u drvo, te polako podigao ruke i širom ih rastvorio. „To je dar!” rekao je. Pritom je mislio na svoju umjetnost, a takoāer i na njezin plod; ali rijeĀ je upotrijebio posve doslovno. Nastavio je promatrati Drvo. Svi listovi oko kojih se ikada trudio bili su na njemu, prije onakvi kakvima ih je zamišljao nego kakvima ih je uobliĀio; bilo je pak i drugih, koji su mu tek bili propupali u svijesti, kao i mnogih koji su možda mogli propupati, da je samo imao vremena. Ništa nije pisalo na njima, bili su to samo izvanredni listovi, pa ipak su bili datirani jasno poput kalendara. Bilo je razvidno da su neki od najljepših – i najkarakteristiĀnijih, najsavršenijih primjera Sitniþeva stila – bili izraāeni u suradnji s gospodinom Župom: nikako ih se drugaĀije nije moglo odrediti. Ptice su se gnijezdile po krošnji Drveta. Zaprepašþujuþe ptice: kako li su samo pjevale! Parile su se, pilile, puštale krila i pjevajuþi odlijetale u Šumu još dok ih je gledao. Jer sad je vidio da je i Šuma tu, da se rastvara s obje strane, te žustro kroĀi zemljom u daljinu. Planine su svjetlucale na obzorju. Nakon nekog se vremena Sitniþ okrenuo prema Šumi. Ne zato što se umorio od Drveta, veþ kao da mu se sad sve u svijesti razbistrilo, pa je bio svjestan i nje i njezina rasta Āak i kad nije u nju gledao. Dok se udaljavao, otkrio je nešto Āudno: Šuma je, naravno, bila udaljena Šuma, no ipak joj je mogao priþi, Āak i uþi u nju, a da ona ne izgubi tu posebnu Āar. Nikad još ranije nije bio u stanju otiþi u daljinu a da je ne pretvori u puko okružje. To je zaista podarilo popriliĀnu privlaĀnost šetanju tom zemljom, jer su pri šetnji pucala nova prostranstva; tako da su sad postojala dvostruka, trostruka i Āetverostruka prostranstva, dvostruko, trostruko i Āetverostruko oĀaravajuþa. Moglo se iþi i iþi, a Āitava bi se zemlja nalazila u vrtu, ili u slici (ako vam je draže tako je zvati). Moglo se iþi i iþi, ali možda ne zanavijek. U pozadini je bilo Planina. Jesu se
143 približavale, vrlo polagano. Nije se Āinilo da pripadaju slici, odnosno, bile su tek spona s neĀim drugim, pogled kroz stabla na nešto drugaĀije, na daljnji stadij: na novu sliku. Sitniþ je šetao onuda, ali nije tek naprosto tratio vrijeme. Pomno je razgledavao. Drvo je bilo dovršeno, premda ne i dokrajĀeno – „Samo je na drugi naĀin onakvo kakvo je nekad bilo”, mislio je – ali u Sumi su se nalazila brojna nedoreĀena podruĀja, koja su još tražila rad i razmišljanje. Ništa više nije trebalo izmijeniti, ništa nije bilo krivo, koliko god da je sezalo, ali valjalo ga je dopuniti do odreāene toĀke. Sitniþ je u svakom primjeru precizno uoĀavao tu toĀku. Sjeo je pod jedno vrlo lijepo, udaljeno drvo – inaĀicu Velikoga Drveta, ali posve samosvojnu, odnosno, bila bi takva uz malo više pažnje – te porazmislio odakle da zapoĀne s radom, i gdje da ga završi, i koliko je vremena potrebno. Nije si mogao posve razložiti plan. „Naravno!” rekao je. „Župa je taj koji mi nedostaje. Mnogo je toga što on zna o zemlji, biljkama i drveþu, a ja ne. Sve ovo ne može ostati samo moj osobni park. Trebaju mi pomoþ i savjeti: valjalo mi ih je ranije zatražiti.” Ustao je i otišao do mjesta na kojem je odluĀio poĀeti s radom. Skinuo je kaput. Zatim je pod sobom, u maloj zaklonjenoj udubini skrivenoj od pogleda izdaleka, ugledao Āovjeka koji je priliĀno smeteno gledao oko sebe. Oslonio se o lopatu, ali bjelodano nije znao što bi. Sitniþ ga je zazvao. „Župo!” viknuo je. Župa je stavio lopatu na rame i popeo se do njega. Još je malo šepao. Nisu progovorili, tek su kimnuli kao kad bi se svojedobno mimoišli na putu, ali sad su nastavili dalje zajedno, ruku pod ruku. Bez rijeĀi, Sitniþ i Župa složili su se toĀno gdje da izrade kuþicu i vrt, koji su ondje izgleda bili nužni. Dok su zajedniĀki radili, postalo je oĀigledno kako je sad Sitniþ izmeāu njih dvojice bolji u raspolaganju vremenom i privoāenju poslova kraju. ZaĀudo, Sitniþ je bio taj koji se postupno sav obuzeo izgradnjom i vrtlarstvom, dok je Župa Āesto lutao onuda i promatrao drveþe, a pogotovo Drvo. Jednog je dana Sitniþ bio zauzet saāenjem guste živice, a Župa je u blizini ležao na travi i pozorno promatrao kako prekrasan i skladan žuti cvjetiþ raste na zelenome travnjaku. Sitniþ je još odavno stavio mnoštvo njih meāu korijenje svoga Drveta. Odjednom je Župa podigao pogled: lice mu je svjetlucalo na suncu i smijao se. „Ovo je velebno!” rekao je. „Ne bih trebao biti ovdje, zapravo. Hvala ti što si rekao lijepu rijeĀ za mene.”
144 „Koješta”, rekao je Sitniþ. „Ne sjeþam se što sam rekao, ali u svakom sluĀaju to ni izbliza nije bilo dovoljno.” „O da, bilo je”, rekao je Župa. „Zbog toga sam izašao puno ranije. Onaj Drugi Glas, znaš: on je dao da me ovamo pošalju; rekao je da si zatražio da me vidiš. Tebi to dugujem.” „Ne. Duguješ to Drugome Glasu”, rekao je Sitniþ. „Obojica mu to dugujemo.” Nastavili su zajedniĀki živjeti i raditi. Ne znam koliko dugo. Nema smisla poricati da je isprva meāu njima povremeno bilo nesloge, pogotovo kad bi se umorili. Jer isprva se jesu ponekad znali umoriti. Otkrili su da su obojica dobili zalihu tonika. Svaka je boĀica imala isti natpis: Nekoliko kapi uzeti s vodom s Vrela, prije odmora. Pronašli su Vrelo u srcu Šume; samo ga je jedanput, vrlo davno, Sitniþ zamislio, ali nikad ga nije nacrtao. Sad je uoĀio da iz njega potjeĀe jezero koje je svjetlucalo u daljini, kao i da napaja sve što raste u toj zemlji. Od nekoliko se kapi voda stegnula i postala gorkasta, ali okrepljujuþa; i bistrila je glavu. Nakon što su je popili, odmorili su se nasamo; a zatim su opet ustali i sve se dalje veselo odvijalo. U takvim bi trenucima Sitniþ smišljao Āudesne nove cvjetove i biljke, a Župa je uvijek toĀno znao kako da ih postavi i gdje þe najbolje uspijevati. Puno prije nego što su se tonici potrošili, prestali su im biti potrebni. Župa više nije šepao. Kako im se rad bližio kraju davali su sebi sve više i više vremena za odlaske u šetnju, razgledavanje drveþa, i cvijeþa, i svjetala i oblika, i krajobraza. Ponekad su zajedno pjevali; ali Sitniþ je otkrio da sad poĀinje svraþati pogled, sve Āešþe i Āešþe, ka Planinama. Došlo je vrijeme kad su kuþa u udubini, vrt, trava, šuma, jezero i Āitava ta zemlja bili gotovo završeni, sve onako kako se priliĀi. Veliko je Drvo bilo u punom cvatu. „Završit þemo veĀeras”, rekao je Župa jednoga dana. „Nakon toga þemo otiþi u zaista dugu šetnju.” Pošli su narednoga dana i hodali sve dok nisu prošli svim daljinama do Ruba. Nije ga se dalo vidjeti, naravno: nije bilo nikakve crte, ni ograde, ni zida; ali znali su da su došli do granice te zemlje. Ugledali su jednog Āovjeka, izgledao je poput pastira; hodao je prema njima niz travnate obronke koji su se uspinjali prema Planinama. „Želite li vodiĀa?” upitao je. „Želite li nastaviti?” NaĀas je izmeāu Sitniþa i Župe pala sjenka, jer Sitniþ je znao da sad odista želi nastaviti, te da bi (na neki naĀin) trebao nastaviti; ali Župa nije želio nastaviti i još nije bio spreman da ode.
145 „Moram priĀekati svoju ženu”, rekao je Župa Sitniþu. „Bit þe usamljena. Nekako sam razabrao da þe ju poslati za mnom, kad veþ doāe vrijeme, kad bude spremna, te kad sve pripremim za nju. Kuþa je sada završena, sagradili smo je što smo bolje mogli; ali bilo bi mi drago da joj je mogu pokazati. Ona þe je moþi poboljšati, sva je prilika: pretvoriti je u dom. Nadam se, takoāer, da þe joj se ova zemlja svidjeti.” Okrenuo se prema pastiru. „Jeste li vi vodiĀ?” upitao je. „Možete li mi reþi kako se ova zemlja zove?” „Zar ne znate?” rekao je Āovjek. „To je Sitniþeva Zemlja. To je Sitniþeva Slika, ili bar najveþim dijelom: mali dio nje sada je Župin Vrt.” „Sitniþeva Slika!” rekao je Župa zaprepašteno. „Jesi li ti izmislio sve ovo, Sitniþu? Uopþe nisam znao da si tako pametan. Zašto mi nisi rekao?” „Pokušao vam je reþi još davno”, rekao je Āovjek, „ali niste je htjeli pogledati. U ono je vrijeme imao samo platno i boje, a vi ste htjeli njima popraviti svoj krov. Ovo je ono što ste vi i vaša žena nekada nazivali Sitniþevom Besmislicom, ili Onom Mazarijom.” „Ali nije ovako onda izgledalo, nije bilo stvarno”, rekao je Župa. „Ne, tada je to bio tek jedan pogled”, rekao je Āovjek; „ali možda ste ga mogli uoĀiti, da ste ikada smatrali kako vrijedi pokušati.” „Nisam ti baš ni dao prilike”, rekao je Sitniþ. „Nikada ti nisam pokušao objasniti. U ono sam te vrijeme nazivao Starim Rovalom. Ali kakve to veze ima? Sada smo živjeli i radili zajedno. Stvari su mogle biti drugaĀije, ali nisu mogle biti bolje. Svejedno, bojim se da þu morati nastaviti. Još þemo se mi sresti, sva je prilika: sigurno postoji još mnogo stvari koje možemo zajedniĀki napraviti. Doviāenja!” Toplo se rukovao sa Župom: dobrom, Āvrstom, iskrenom rukom, Āinilo se. Okrenuo se i naĀas pogledao iza sebe. Cvat na Velikome Drvetu sjao je poput plamena. Sve su ptice letjele zrakom i pjevale. Zatim se osmijehnuo i kimnuo Župi, te otputio s pastirom. Kanio je izuĀiti ovĀarstvo i visoke pašnjake, gledati prostranije nebo, hodati sve dalje i dalje prema Planinama, uvijek uzbrdo. Dalje od toga ne mogu pretpostaviti što je s njime bilo. ÿak je i mali Sitniþ u svome starom domu mogao uoĀiti Planine u daljini, pa su mu dospjele na rubove slike; ali kakve su one odista, te što leži iza njih, mogu reþi samo oni koji su se na njih popeli.
146 „Mislim da je bio šašav ĀovjeĀuljak”, rekao je Vijeþnik Tomiþ. „Bezvrijedan, zapravo; ni od najmanje koristi za Društvo.” „Ma, ne znam baš”, rekao je Antiþ, koji nije bio nitko bitan, puki ravnatelj škole. „Nisam toliko siguran; ovisi o tome što smatrate korisnim.” „Ni od kakve praktiĀne ili gospodarske koristi”, rekao je Tomiþ. „Usudio bih se reþi da je mogao biti pretvoren u upotrebljiv zupĀanik neke vrste, kad biste vi ravnatelji znali svoj posao. Ali ne znate ga, pa tako dobivamo beskorisne ljude poput njega. Da ja vodim ovu zemlju stavio bih njega i njemu sliĀne na nekakav posao za koji su sposobni, da peru posuāe u javnoj kuhinji ili tako nešto, a pobrinuo bih se i da to obavljaju kako treba. Ili bih ih uklonio. Trebao sam njega ukloniti odavno.” „Ukloniti? Hoþete reþi da biste ga natjerali da prije vremena krene na put?” „Da, ako se veþ morate poslužiti tim besmislenim starim izrazom. Progurati ga kroz tunel na veliko Smetlište: to hoþu reþi.” „ZnaĀi da smatrate kako slikanje uopþe nije vrijedno, ne vrijedi ga ni Āuvati, ni poboljšavati, pa Āak ni iskorištavati?” „Naravno, od slikanja ima odreāenih koristi”, rekao je Tomiþ. „Ali njegovu se sliku ne bi dalo iskoristiti. Široke su moguþnosti otvorene odvažnim mladim ljudima koji se ne boje novih zamisli i novih postupaka. Nikakve ovakvim staromodnim stvarima. Intimnim snatrenjima. Ne bi taj mogao dizajnirati dojmljiv plakat ni da mu život o tome ovisi. Samo je stalno petljao s lišþem i cvijeþem. Pitao sam ga jedanput zašto. Rekao je da misli da su zgodni! Možete li vjerovati? Rekao je zgodni! ‘Što, probavni i rasplodni organi biljaka?’ rekao sam mu; a on mi ništa nije mogao odgovoriti. Šeprtlja jedna šašava.” „Šeprtlja”, uzdahnuo je Antiþ. „Da, siroti ĀovjeĀuljak, nikad ništa nije priveo kraju. A što sad, njegova su platna upotrijebljena u ‘bolje svrhe’ otkako je otišao. Ali ja nisam tako siguran, Tomiþu. Sjeþate li se onog velikog, onoga kojim su pokrpali ošteþenu kuþu njegovog prvog susjeda, nakon orkana i poplava? Našao sam okrajak koji se otrgnuo s njega, ležao je na polju. Bio je ošteþen, ali razaznatljiv: planinski vrh s bokorom listova. Ne mogu ga odagnati iz svojega uma.” „Iz svojeg þega?” rekao je Tomiþ. „O Āemu to vas dvojica razgovarate?” rekao je Petriþ, umiješavši se za volju mira: Antiþ se veþ popriliĀno zarumenio. „Ime nije vrijedno ponavljanja”, rekao je Tomiþ. „Ne znam zašto
147 uopþe i razgovaramo o njemu. Nije živio u gradu.” „Nije”, rekao je Antiþ; „ali vi ste svejedno bili bacili oko na njegovu kuþu. Zato ste ga nekad imali obiĀaj posjeþivati, a zatim mu se podsmjehivati dok ste pili njegov Āaj. Pa, sad imate njegovu kuþu, baš kao i ovu gradsku, tako da nema potrebe da mu uskraþujete ime. Razgovarali smo o Sitniþu, ako vas zanima, Petriþu.” „O, siroti mali Sitniþ!” rekao je Petriþ. „Nisam znao da se bavio slikanjem.” To je vjerojatno bio posljednji put da se Sitniþevo ime uopþe pojavilo u nekom razgovoru. Meāutim, Antiþ je saĀuvao onaj stari okrajak. Najveþim se dijelom raspao; ali jedan je prekrasan list ostao netaknut. Antiþ ga je dao uramiti. Kasnije ga je ostavio Gradskome muzeju, te je još dugo Sitniþev „List” ondje visio u jednom zakutku, gdje ga je pokoje oko zamijetilo. No Muzej je naposlijetku izgorio, pa se i list, i Sitniþa, u potpunosti zaboravilo u njegovu starom kraju. „Pokazuje se odista vrlo korisnim”, rekao je Drugi Glas. „Kao odmor i kao okrepa. VeliĀanstvena je za oporavljanje; i ne samo to, mnogima je najbolji uvod u Planine. U pojedinim sluĀajevima stvara Āuda. Sve ih više onamo šaljem. Rijetko se kad moraju vratiti.” „Ne, to je posve toĀno”, rekao je Prvi Glas. „Mislim da þemo morati tome podruĀju nadjenuti ime. Koje predlažete?” „NosaĀ je to sredio prije nekog vremena”, rekao je Drugi Glas. „Vlak za Sitnićevu Župu na peronu’. to izvukuje veþ priliĀno dugo. Sitniþeva Župa. Poslao sam obojici poruku s tom obavijesti.” „Što su rekli?” „Obojica su se stali smijati. Smijati – Planine su jeĀale od smijeha!”
148
149
150 Kovač iz Velikog Lugovca Bilo jednom jedno selo, ne tako davno za one s dugim pamþenjem, ne tako daleko za one s dugim nogama. Zvalo se Veliki Lugovac jer je bilo veþe od Malog Lugovca, smještenog nekoliko milja dublje meāu stablima; ali nije bilo naroþito veliko, premda je u to vrijeme napredovalo, pa je ondje živio popriliĀan broj ljudi, dobrih, loših i miješanih, kao i svugdje. Na svoj je naþin to bilo jedinstveno selo, dobro poznato u okolnome kraju po umijeþu svojih raznovrsnih obrtnika, ali ponajviše po kuharstvu. Posjedovalo je veliku Kuhinju koja je pripadala Seoskome vijeþu, a Majstor je Kuhar bio važna osoba. Kuhareva Kuþa i Kuhinja stajale su uz Veliku dvoranu, najveþu i najstariju graāevinu u mjestu, ujedno i najljepšu. Bila je sagraāena od dobra kamena i dobre hrastovine te se dobro održavala, premda više nije bila ni oslikana ni pozlaþena kao što je jednom davno bila. U Dvorani su seljani održavali skupove i rasprave, kao i puĀke gozbe i obiteljska okupljanja. Stoga je Kuhar stalno imao posla, buduþi da je za sve te prigode morao pripraviti primjerena jela. Za proslave, kojih je tijekom godine bilo mnoštvo, ona jela koja se držalo primjerenima bila su obilna i izdašna. Postojala je jedna proslava kojoj su se svi radovali, jer bila je jedina koja se održavala zimi. Trajala je tjedan dana, a kad bi sunce posljednjega dana zašlo nastupalo je veselje zvano Gozba za dobru djecu, na koju ih nije mnogo bivalo pozvano. Bez sumnje se previāalo neke koji su zaslužili da ih se pozove, a neke koji nisu pozivalo se greškom; jer tako to bude, ma koliko brižljivi nastojali biti oni koji prireāuju takve stvari. U svakom sluĀaju, najĀešþe je sluĀaj roāenja htio da neko dijete dospije na Gozbu dvadeset Āetvrte, buduþi da se ona održavala samo jedanput svake dvadeset Āetiri godine, a samo je dvadeset Āetvero djece bivalo pozvano. Za tu se prigodu od Majstora Kuhara oĀekivalo da se pokaže u najboljem izdanju, a uz mnoštvo drugih divota bio je obiĀaj da spremi i Veliku tortu. Ime mu se