51 „Niti od dvaput, kladim se”, rekao je Giles. „Ulazi opet unutra i da si izašao dvostruko brže, ako ti nije do kušanja Repogriza!” „Nije!” rekao je zmaj, te uskoĀio i iskoĀio dvostruko brže. „Tu je!” rekao je, spustivši golem teret zlata i dvije škrinje dijamanata. „Pokušaj sad ponovno!” rekao je gazda. „I bolje se potrudi!” „Okrutno je to, straviĀno okrutno”, rekao je zmaj dok je opet ulazio. Ali tad se siva kobila veþ poĀela pomalo zabrinjavati za samu sebe. „Tko þe prenijeti sve ovo teško breme do doma, pitam se?” razmišljala je; pa je tako dugo i tužno gledala sve te vreþe i sanduke da je gazda pogodio što joj je na umu. „Da se nisi brinula, curo!” rekao je. „Natjerat þemo mi starog pozoja da to tegli.” „Milosti molim!” rekao je zmaj, koji je naĀuo te rijeĀi dok je izlazio iz spilje po treþi put s najveþim teretom dosad, kao i mnoštvom skupih dragulja nalik crvenom i zelenom plamenu. „Milosti molim! Ponesem li sve ovo, duša þe mi izaþi na nos, a i jednu jedinu vreþu pride uopþe ne bih podnio, pa makar me ubili.” „ZnaĀi da je još ostalo, je li?” rekao je gazda. „Da”, rekao je zmaj, „dovoljno da ne izgubim ugled.” Za rijetko je Āudo skoro rekao istinu, što mu je bilo mudro, kako se pokazalo. „Ako mi ostavite preostatak,” rekao je vrlo lukavo, „bit þu vam doživotni prijatelj. I prenijet þu sve ovo blago do vlastite kuþe vaše milosti, a ne do Kraljeve. I pomoþi þu vam da ga zadržite, štoviše”, rekao je. Zatim je gazda lijevom rukom izvadio ĀaĀkalicu, te naĀas vrlo pomno razmislio. Zatim je rekao „Dogovoreno!”, iskazavši hvale vrijednu suzdržanost. Neki bi vitez zahtijevao Āitavo blago pa bi ga dobio s kletvom. A posve je vjerojatno kako bi se pozoj, da ga je Giles natjerao u oĀaj, na koncu okrenuo i zapodjenuo borbu, pa makar i protiv Repogriza. U kojem bi sluĀaju Giles, ako ne bi i sam stradao, bio prisiljen preklati svoje prijevozno sredstvo i ostaviti pretežan dio steĀevina u planinama. Eto, tako su to priveli kraju. Gazda si je potrpao dragulje po džepovima, Āisto za sluĀaj da bilo što poāe po krivu; a na sivu je kobilu naprtio malen teret. Sve ostalo je privezao Chrysophylaxu na leāa u sanducima i vreþama, sve dok ovaj nije izgledao kao kraljevska ropotarnica. Letenje mu nije dolazilo u obzir, jer mu je teret bio pretežak, a Giles mu je privezao krila.
52 „Baš je ovo uže na koncu sasvim dobro došlo!” pomislio je, sa zahvalnošþu se sjetivši sveþenika. Tako je sad zmaj krenuo kasom, otpuhujuþi i sopþuþi, s kobilom za repom, dok ga je gazda Āuvao Caudimordaxom, vrlo sjajnim i prijeteþim. Nije se usuāivao pribjeþi nikakvoj lukavštini. Usprkos teretima, kobila i zmaj postigli su bolju brzinu u povratku nego što je konjiĀka povorka ostvarila u dolasku. Jer Gazdi se Gilesu žurilo – ne najmanje zbog toga što je u bisagama imao malo hrane. Takoāer uopþe nije imao povjerenja u Chrysophylaxa nakon što je ovaj pogazio onoliko sveĀane i obvezujuþe zavjete, pa se priliĀno pitao kako da izdrži noþ bez pogibije ili velikog gubitka. Ali prije nego što je pala ta noþ, opet mu se posreþilo; jer prestigli su pola tuceta slugu i konjiþa koji su bili užurbano utekli i sad smeteno tumarali Divljim bregovima. Raštrkali su se u strahu i Āudu, ali Giles je viknuo za njima. „Hej, momci!”, rekao je. „Vratite se! Imam posla za vas, uz dobru plaþu sve dok ova zaliha bude trajala.” Pa su tako stupili u njegovu službu, sretni što imaju predvodnika, a i smatrajuþi da bi im plaþe sada doista mogle stizati redovitije nego što je bio obiĀaj. Zatim su odjahali dalje, sedmorica muževa, šest konjiþa, jedna kobila i zmaj; a Giles se poĀeo osjeþati kao vladar, pa se isprsio. Zastajali su što su rjeāe mogli. Noþu je Gazda Giles vezivao zmaja za Āetiri kolca, po jedan za svaku nogu, dok su ga trojica naizmjence Āuvala. Ali siva je kobila virila na jedno oko, za sluĀaj da ljudi ne pribjegnu nekakvoj smicalici za vlastiti raĀun. Nakon tri dana prešli su granice vlastitoga kraja; a njihov je dolazak stvorio takvo Āuāenje i strku kakve se rijetko kad prije moglo vidjeti izmeāu dvaju mora. U prvome selu u kojem su zastali besplatno su ih obasuli hranom i piþem, a polovica se momĀiþa poželjela pridružiti povorci. Giles je izabrao tucet prikladnih mladiþa. Obeþao im je dobre plaþe i kupio im konje kakve je veþ mogao. Svašta mu je poĀinjalo padati na pamet.
53 Nakon jednodnevnog odmora opet su pojahali, s novim pratiocima za petama. Pjevali su pjesme njemu u Āast: neotesane i sklepane, ali u njegovim su ušima dobro zvuĀale. Jedni su ciktali, a drugi se smijali. Bio je to ujedno i veseo i Āudesan prizor. Uskoro je Gazda Giles skrenuo ka jugu te se usmjerio prema svom domu, a da uopþe nije ni primirisao Kraljevu dvoru niti onamo poslao ikakvu poruku. Ali vijest o povratku Meštra Ægidiusa proširila se sa zapada poput požara; pa su nastali silno Āuāenje i zbrka. Jer došao je tik za petama kraljevskog proglasa koji je nalagao svim mjestima i selima da objave korotu zbog pada hrabrih vitezova u planinskim prijevojima. Kamo god bi Giles prošao crnina se odbacivala pa bi zazvonila zvona, a narod bi se natisnuo kraj puta te vikao i mahao kapama i maramama. Ali sirotom su zmaju zviždali, sve dok nije gorko požalio zbog pogodbe koju je sklopio. Bilo je to strašno poniženje za nekoga iz pradavne i carevske loze. Po povratku u Ham svi su psi prezrivo lajali na njega. Svi osim Garma: oĀi, uši i nos bili su mu posveþeni iskljuĀivo gospodaru. DapaĀe, sasvim se obeznanio, pa se krenuo prekobicavati niz Āitavu ulicu. Ham je, naravno, gazdi ukazao prekrasnu dobrodošlicu; ali vjerojatno mu ništa nije pružilo veþeg zadovoljstva od otkriþa da se mlinar ne može natjerati ni na najmanji posprdni smiješak i da kovaĀu posve nedostaje boje u licu. „Ovo nije kraj cijele stvari, pazite što vam kažem!” rekao je ovaj; ali nije se mogao sjetiti nikakvih gorih rijeĀi, pa je natmureno objesio nos. Gazda Giles, sa svojom šestoricom ljudi i tucetom prikladnih mladiþa i zmajem i svim tim, produžio je na brijeg, te se ondje na neko vrijeme smirio. Samo je sveþenika pozvao u kuþu. Vijest je uskoro stigla u prijestolnicu, pa je narod zaboravio službenu korotu, a i vlastite poslove, te se skupio na ulicama. Puno se
54 vikalo i buĀilo. Kralj je bio u svome velikom zdanju, grizao nokte i Āupao bradu. Izmeāu žalosti i gnjeva (kao i financijskih strepnji) raspoloženje mu je bilo tako sumorno da mu se nitko nije usuāivao obratiti. Ali naposljetku mu je gradska buka doprla do ušiju; nije zvuĀala poput žalovanja ili naricanja. „ÿemu sva ta buka?” zanimalo ga je. „Recite narodu da uāe u kuþe i doliĀno žaluje! Ovo više zvuĀi kao gušĀji sajam.” „Zmaj se vratio, gospodaru”, odgovorili su mu. „Što!” rekao je Kralj. „Sakupite vitezove, ili bar ono što je ostalo od njih!” „Nema potrebe, gospodaru”, odgovorili su. „Dok mu je Meštar Ægidius za petama zmaj je krotak da krotkiji ne može biti. Ili smo bar tako izviješteni. Nema dugo da je vijest stigla, a dojave su proturjeĀne.” „Blažena nam Duša!” rekao je Kralj, s izrazitim olakšanjem. „A kad samo pomislim da smo naložili da se za njega prekosutra otpjeva Tužaljka! Otkažite je! Ima li ikakva znaka našemu blagu?” „Dojave kažu da ga je prava pravcata planina, gospodaru”, odgovorili su. „Kada þe stiþi?” rekao je Kralj žustro. „Baš je dobar taj Ægidius – pošaljite nam ga Āim doāe!” Pomalo se oklijevalo pri odgovaranju na ovo. Naposljetku je netko smogao hrabrosti i rekao: „IspriĀavamo se, gospodaru, ali Āujemo da je gazda skrenuo prema vlastitom domu. Ali bez sumnje þe pohitati amo u
55 prikladnoj odori u najskorijoj prilici.” „Bez sumnje”, rekao je Kralj. „Ali do bijesa i njegova odora! Nema on što odlaziti kuþi a da se ne javi. Izuzetno smo nezadovoljni!” Najskorija se prilika ukazala, pa prošla, a tako je bilo i s mnoštvom kasnijih. Zapravo, Gazda se Giles vratio veþ prije dobrih tjedan dana ili još više, a još uvijek od njega ni glasa ni vijesti nije stiglo na dvor. Desetoga je dana prasnuo Kraljev gnjev. „Pošaljite po tog neotesanca!” rekao je; pa su poslali. Do Hama je valjalo naporno jahati cijeli dan, u oba smjera. „Neþe doþi, gospodaru!” kazao je drhtavi glasnik dva dana kasnije. „Munja mu nebeskih!” rekao je Kralj. „Naložite mu da doāe sljedeþeg utorka, ako ne želi da ga doživotno utamniĀim!” „IspriĀavam se, gospodaru, ali svejedno neþe doþi”, rekao je istinski ojaāen glasnik koji se sam vratio u utorak. „Deset mu tisuþa gromova!” rekao je Kralj. „Bacite ovu budalu u tamnicu umjesto njega! Pošaljite sad ljude da dovuku te prostake u lancima!” riknuo je na one koji su bili u blizini. „Koliko ljudi?” krzmali su se. „Ondje je zmaj, kao… i Repogriz, te…” „Te trice i kuĀine!” rekao je Kralj. Zatim je dao da se dovede njegov bijeli konj, te okupio svoje vitezove (ili ono što je od njih ostalo) i satniju oružnika, pa odjahao plamteþi od bijesa. Svi su ljudi iznenaāeno istrĀali iz kuþa. Ali Gazda je Giles sada postao više od Narodnog junaka: bio je Ljubimac zemlje; a narod nije bodrio vitezove i oružnike dok su prolazili, premda su i dalje skidali kape pred Kraljem. Kako se bližio Hamu, izrazi su postajali sve mrkiji; u nekim su selima ljudi zatvarali vrata tako da se ni lica nije dalo vidjeti. Na to je Kralj iz jaroga gnjeva prešao u hladan bijes. Lice mu je bilo strogo kad je napokon dojahao do rijeke iza koje su ležali Ham i gazdina kuþa. Kanio je sve spaliti do temelja. Ali Gazda je Giles stajao ondje na mostu i sjedio na sivoj kobili s Repogrizom u ruci. Nikog se više nije dalo vidjeti, izuzev Garma, koji je ležao na putu. „Dobro jutro, gospodaru!” rekao je Giles, vedar poput dana, ne priĀekavši da ga se oslovi.
56 Kralj ga je hladno odmjerio. „Ne ponašaš se doliĀno našem prisustvu”, rekao je; „ali to te ne ispriĀava od odazivanja na kraljevski poziv.” „Nisam o tome razmišljao, gospodaru, da vam pravo kažem”, rekao je Giles. „Valjalo mi se pozabaviti vlastitim poslovima, a dovoljno sam vremena potratio na ispunjavanje vaših naloga.” „Deset mu tisuþa gromova!” podviknuo je Kralj i opet se razjario. „Do vraga i ti i tvoja drskost! Nikakve nagrade neþeš dobiti i nakon ovog; a imat þeš sreþe ako izbjegneš vješanje. A obješen þeš biti, ukoliko ne zamoliš za milost sada i ovdje, te nam vratiš naš maĀ.” „A?” rekao je Giles. „Dobio sam veþ nagradu, rekao bih. Tko naāe taj zadrži, a tko zadrži taj ima, kako mi to ovdje kažemo, a Āini mi se da je Repogrizu bolje sa mnom nego s vašima. Ali Āemu svi ti vitezovi i ljudi, ako sluĀajno znate?” upitao je. „Ako ste došli u posjet, bili biste dobrodošli i s manje. Ako me želite odvesti, trebat þe vam ih puno više.” Kralj se zagrcnuo, a vitezovi se snažno zarumenjeli i visoko podigli noseve. Neki oružnici su se iscerili, buduþi da im je Kralj bio okrenut leāima. „Daj mi moj maĀ!” viknuo je Kralj, pronašavši glas, ali izgubivši svoju množinu. „Daj mi svoju krunu!” rekao je Giles: zapanjujuþa izjava, kakva se nikad prije nije Āula u svim danima postojanja Srednjega kraljevstva.
57 „Munja mu nebeskih! ŠĀepajte ga i svežite ga!” viknuo je Kralj, praviĀno razjaren do neizdrživosti. „Zašto odugovlaĀite? ŠĀepajte ga ili ga ubijte!” Oružnici su zakoraknuli. „Pomoþ! pomoþ! pomoþ!” povikao je Garm. Upravo u tom trenutku zmaj se uzdigao nad most. Ležao je dotad prikriven pod suprotnom obalom, duboko u rijeci. Sada je ispustio užasnu paru, jer je bio popio mnoge galone vode. Smjesta je nastala gusta magla, a u njoj su se dale vidjeti samo zmajeve crvene oĀi. „Vraþajte se doma, budale!” riknuo je. „Ili þu vas rastrgati na komadiþe. Ima vitezova koji hladni leže na planinskome prijevoju, a uskoro þe ih biti i više u rijeci. Svi Kraljevi konji i svi Kraljevi ljudi!” zaurlao je. Zatim je skoĀio i zario kandžu u Kraljevog bijelog konja; a ovaj je odjezdio poput deset tisuþa gromova koje je Kralj tako Āesto spominjao. Ostali su konji jednakom brzinom otišli za njim: neki su veþ bili susreli ovog zmaja, a ta im uspomena nije bila draga. Oružnici su potrĀali koliko ih noge nose u svakom smjeru izuzev onoga prema Hamu. Bijeli je konj bio samo ogreban, a nije mu bilo dopušteno da se naroĀito udalji. Nakon nekog vremena Kralj ga je doveo natrag. U svakom sluĀaju vlastitim je konjem vladao; a nitko nije mogao kazati da se plaši bilo kojeg Āovjeka ili zmaja na licu zemlje. Magle više nije bilo
58 kad se vratio, ali isto tako ni svih njegovih vitezova i ljudi. Stvari su stajale puno drugaĀije sada kad je Kralj posve sam morao razgovarati s krupnim gazdom koji je imao Repogriza, a pride i zmaja. Ali od razgovaranja nije bilo nikakve koristi. Gazda Giles je bio nepopustljiv. Nije htio uzmaknuti, a nije se htio ni boriti, premda ga je Kralj na licu mjesta izazvao na dvoboj. „Neþu, gospodaru!” rekao je i nasmijao se. „Idite kuþi i ohladite se! Ne bih vas htio povrijediti; ali najbolje bi vam bilo da odete, ili neþu biti odgovoran za pozoja. Dobar vam dan želim!” Pa je time završila Bitka kod Hamova mosta. Nikada ni novĀiþa od Āitavoga blaga Kralj nije dobio, kao ni rijeĀi isprike od Gazde Gilesa, koji je polako stjecao sasvim visoko mišljenje o sebi. Štoviše, od toga je dana snaga Srednjega kraljevstva u tom kraju okonĀala. U krugu od mnogo milja ljudi su prihvatili Gilesa za svoga vladara. Nikad ni Āovjeka nije Kralj sa svim svojim titulama mogao navesti da pojaše protiv buntovnika Ægidiusa; jer postao je Ljubimac zemlje, te predmet pjesama; a bilo je nemoguþe zabraniti sve spjevove koji su slavili njegova djela. Najomiljeniji se bavio susretom na mostu u stotinu nazovijunaĀkih dvostiha. Chrysophylax se dugo zadržao u Hamu, na priliĀnu Gilesovu dobit; jer se Āovjeka koji ima pripitomljenog zmaja prirodno poštuje. Bio je smješten u hambar za crkvenu desetinu, sa sveþenikovim dopuštenjem, a ondje su ga Āuvala dvanaestorica prikladnih mladiþa. Na taj je naĀin skovana prva od Gilesovih titula: Dominus de Domito Serpente, što na puĀkom znaĀi Gospodar od Pitomog pozoja, ili kraþe od Pitomog. Kao takvom naširoko su mu ukazivali poĀasti; ali još uvijek je plaþao nominalni danak Kralju: šest volujskih repova i pintu svijetlog piva, što se isporuĀivalo na Dan svetog Mateja, buduþi da je to bio datum susreta na mostu. Nije prošlo dugo, meāutim, prije no što je iz Gospodara prerastao u Grofa, a pojas Grofa od Pitomog, pak, stekao
59 doista velik opseg. Nakon nekoliko godina postao je Knez Julius Ægidius, a danak je presušio. Jer Giles je, kao bajoslovno bogat Āovjek, sagradio sebi iznimno veliĀanstven dvor, te ondje okupio veliku silu oružnika. Vrlo su vedri i veseli bili, jer im je oprema bila najbolja koju se novcem dalo pribaviti. Svaki od dvanaestorice prikladnih mladiþa postao je satnik. Garm je imao zlatnu ogrlicu i do kraja se svojih ljeta kretao kamo god je htio, kao ponosit i sretan pas, nepodnošljiv svojim sudruzima; jer od svih je drugih pasa oĀekivao da mu ukazuju poštovanje dužno užasu i veliĀanstvenosti svoga gospodara. Siva je kobila proživjela svoje dane u miru i niĀim nije dala svoja promišljanja do znanja. Na koncu je Giles postao kralj, naravno, Kralj Maloga kraljevstva. Bio je okrunjen u Hamu pod imenom Ægidius Draconarius; ali bio je šire znan kao Stari Giles Pozojski. Jer puĀki je jezik došao u modu na njegovom dvoru, a on ni jedan svoj govor nije održao na knjiškom latinskom. Njegova je žena postala kraljica iznimne veliĀine i veliĀanstvenosti, koja je Āvrstom rukom upravljala kuþnim izdacima. Kraljicu se Agathu nije dalo zaobiþi – ili se pri tom pothvatu bar trebalo nahodati. Tako je Giles s vremenom postao star i ugledan i imao sijedu bradu sve do koljena, kao i vrlo ugledan dvor (u kojem se zasluga Āesto nagraāivala), te jedan posve nov viteški red. To su bili Pozojski pozornici, a obilježje im je bio lik zmaja: ona dvanaestorica prikladnih mladiþa sada su bili njihovi najviši Āasnici.
60 Valja priznati da je Giles svoj uspon u velikoj mjeri dugovao sreþi, premda je iskazao odreāenu domišljatost pri služenju njome. Ni sreþa ni domišljatost nisu ga napustile do posljednjega dana, na veliku dobrobit njegovih prijatelja i susjeda. Sveþenika je nagradio vrlo izdašno; Āak su i kovaĀ i mlinar dobili pomalo. Jer Giles si je mogao priuštiti da bude velikodušan. Ali nakon što je postao Kralj, donio je strog zakon protiv neugodnog prorokovanja, a mlinarski je posao proglasio kraljevskim monopolom. KovaĀ je promijenio zanat i postao pogrebnik; ali mlinar je postao pokoran sluga krune. Sveþenik je postao biskup, te uspostavio stolicu u crkvi u Hamu, koja je shodno tome bila proširena. Eto, oni koji još uvijek žive u krajevima Maloga kraljevstva zamijetit þe u ovoj pripovijesti stvarna objašnjenja imena koja neka njihova mjesta i sela nose u naše vrijeme. Jer oni koji su uĀeni u takvim stvarima izvješþuju nas kako je Ham, postavši glavno mjesto nove kraljevine, prirodnim brkanjem pojmova Gospodara od Hama i Gospodara od Pitomog postao poznat pod izvornim oblikog ovog potonjeg imena, Tame, koje je zadržao do današnjega dana; jer Thame sa slovom h nedopustiva je ludost. Dok su u spomen na zmaja, na kojem su se zasnivale njihova slava i uspjeh, Draconarii sebi sagradili veliku kuþu, þetiri milje sjeverozapadno od Tamea, na onom mjestu gdje su se Giles i Chrysophylax upoznali. To je mjesto u Āitavome kraljevstvu postalo poznato kao Aula Draconaria, ili puþki Worminghall, Pozojev Dvor, prema kraljevom imenu i stijegu. Obraz zemlje promijenio se od tog vremena, a kraljevstva su dolazila i odlazila; šume su padale, a rijeke se pomicale, pa samo bregovi ostaju, a oni su istrošeni kišom i vjetrom. Ali to ime i dalje opstaje; premda ga sad nazivaju Wunnle (ili mi bar tako kažu); jer sela su izgubila negdašnji ponos. Ali u danima o kojima ova pripovijetka priĀa bio je to Pozojev dvor, kao i Kraljevsko stolno mjesto, a zmajski se stijeg vijorio ponad drveþa; i sve je ondje išlo po dobru i veselju, dok je god Repogriz ostao nad zemljom.
61 Epilog Chrysophylax je Āesto preklinjao da mu se vrati sloboda; a pokazalo se da ga je skupo hraniti, s obzirom da je nastavio rasti, kako to veþ zmajevi hoþe, poput stabala, sve dok u njima ima života. Tako je došlo do toga da je Giles, nakon više godina, kad se smatrao sigurno utemeljenim, pustio sirotog pozoja da se vrati svome domu. Rastali su se uz mnoge izraze uzajamnog poštovanja, kao i sa sporazumom o uzajamnom nenapadanju. U dnu svog kvarnog srca zmaj je prema Gilesu osjeþao onoliku naklonost koliku zmaj uopþe prema nekome može osjeþati. Tu je napokon bio Repogriz: život mu je lako mogao biti oduzet, kao i Āitavo njegovo blago. Kako je ispalo, još je uvijek imao zametak blaga kod kuþe u svojoj spilji (kao što je Giles dapaĀe i sumnjao). Odletio je natrag u planine, polako i s naporom, buduþi da su mu krila bila nespretna jer se dugo njima nije služio, a veliĀina i oklop su mu itekako porasli. Pristigavši kuþi, smjesta je istjerao jednog mladog zmaja koji je imao drskosti da si u njegovoj spilji naāe smještaj dok Chrysophylaxa nije bilo. PriĀa se da je buka tog boja odjekivala cijelom Venedotijom. Kad je, s velikom slasti, proždro svog poraženog suparnika, osjetio se bolje, a pozljede od poniženja ublažile su mu se, pa je pao u dug san. Ali napokon se iznenada probudio i pošao u potragu za onim najvišim i najglupljim divom, koji je poĀeo Āitavu tu nevolju jedne vrlo davne ljetne noþi. Pokazao mu je što misli o njemu, što je siromaha itekako zgromilo. „SaĀmopras, je li?” rekao je i poĀešao se po glavi. „Mislio sam da su bili obadi!” finis ili puĀki reĀeno SVRŠETAK
62
63
64 Predgovor Crvena knjiga sadrži velik broj stihova. Nekolicina je uvrštena u pripovijest o Propasti Gospodara prstenova, odnosno u pridružene priĀe i kronike; mnogi se još mogu naþi na neuvezanim listovima, dok su neki nemarno zapisani na marginama i bjelinama. Veþina ovih potonjih su besmislice, danas Āesto nerazumljive, Āak i ako su Āitljive, ili su napola zaboravljeni fragmenti. Iz ovih marginalija potjeĀu brojevi 4, 11 i 13; premda bi bolji primjer njihove zajedniĀke naravi bio nažvrljani zapis sa stranice koja bilježi Bilbovu Stiže prvi ugriz zime. Vjetar tako zavrtje kokota na krovu Da rep mu točan smjer ne pruža; Zima tako ustipnu drozdića na drvu, Da kljun mu neće kljucnut puža. „Nevolja me snađe jaka” drozdić potciknu, „Kokodakala mi majka“ kokot još reknu; I svud se njihov jauk pruža. Ovdašnji odabir sastoji se od starijih djela, mahom posveþenih legendama i pošalicama iz Shirea s kraja Treþega doba, koje su po svoj prilici saĀinili hobiti, napose Bilbo i njegovi prijatelji, ili njihovi neposredni potomci. Imena njihovih autora, meāutim, navedena su tek ponegdje. Pjesme izvan pripovjednog tijeka djelo su razliĀitih ruku, a vjerojatno su zapisane iz usmene predaje. U Crvenoj se knjizi navodi kako je pjesmu broj 5 spjevao Bilbo, a broj 7 Sam Gamgee. Broj 8 obilježen je sa SG, a to se pripisivanje autorstva može prihvatiti. Broj 12 takoāer je obilježen sa SG, premda je Sam u najboljem sluĀaju tek doradio starije djelo iz predaje šaljivih basni kakve su hobitima po svoj prilici bile drage. U Gospodaru prstenova Sam je naveo kako je broj 10 bila narodna pjesma iz Shirea. Broj 3 primjer je drugaĀije vrste kakva je, Āini se, hobitima bila
65 zabavna: to je rima ili priĀa koja se vraĀa na vlastiti poĀetak, pa se tako može recitirati sve dok se slušatelji ne pobune. Nekoliko se primjera nalazi u Crvenoj knjizi, ali ostali su piprosti i grubi. Br. 3 daleko je najdulji i najrazraāeniji. OĀigledno ga je sastavio Bilbo. Na ovo ukazuje njegova bjelodana srodnost s dugom pjesmom koju je Bilbo recitirao, kao vlastiti uradak, u Elrondovoj kuþi. Bijuþi podrijetlom „besmislena rima”, u inaĀici iz Rivendella zatiĀemo je preobraženu i uporabljenu, ponešto neprimjereno, za visoko-vilenjaĀke i numenorske legende o Earendilu, vjerojatno uslijed toga što je Bilbo izumio njezine metriĀke trope i ponosio se njima. One se ne javljaju u drugim djelima iz Crvene knjige. Stariji oblik, predstavljen ovdje, zacijelo pripada ranim danima nakon Bilbova povratka s putovanja. Premda se utjecaj vilenjaĀkih predanja dade uoĀiti, ona nisu ozbiljno predstavljena, a zastupljena imena (Feniel, Thellamie, Belmarie,Aerie, Fantasie) puke su izmišljotine u vilenjaĀkome stilu, dok zapravo uopþe nisu vilenjaĀke. Utjecaj dogaāaja na kraju Treþega doba, kao i širenje obzorja Shirea uslijed doticaja s Rivendellom i Gondorom, može se vidjeti u drugim djelima. Broj 6, premda je ovdje smješten pokraj Bilbove rime o Mjesecsvatu, kao i posljednja pjesma, broj 16, zacijelo u izvornom obliku potjeĀu iz Gondora. OĀigledno su zasnovane na predanjima ljudi, žitelja obalnih krajeva upoznatih s rijekama koje su utjecale u More. Broj 6 poimence navodi Belfalas (vjetrovit zaljev Bel), kao i Morsku kulu, Tirith Aear, koja je pripadala Dol Amrothu. Broj 16 spominje Sedam rijeka2 koje su utjecale u More u Južnome kraljevstvu, te rabi gondorsko ime, ime plemenito-vilenjaĀkog oblika, Firiel, smrtnica.3 U Langstrandu i Dol Amrothu postojala su mnoga predanja o pradavnim vilenjaĀkim naseobinama, kao i o luci na ušþu Morthonda iz koje su brodovi isplovljavali „ka zapadu” još tamo u vrijeme pada Eregiona u Drugome dobu. Ova su dva djela, stoga, tek prerade južnjaĀke graāe, premda je ona mogla doprijeti do Bilba putem Rivendella. Broj 14 takoāer ovisi o predanjima iz Rivendella, vilenjaĀkim i numenorskim, posveþenim junaĀkim danima na kraju Prvoga doba; Āini se da sadrži odjeke numenorske pripovjetke o Turinu i patuljku Mimu. 2 Lefnui, Morthond-Ciril-Ringlo, Gilrain-Sernui, te Anduin. 3 To je ime nosila gondorska princeza preko koje je Aragorn prisvajao podrijetlo iz Južne loze. Tako se takoāer zvala jedna od kþeri Elanor, kþeri Samove, ali njezino ime, ako je i povezano s ovom rimom, zacijelo potjeĀe iz nje; ono se nije moglo pojaviti u Zapadnoj pokrajini.
66 Brojevi 1 i 2 oĀigledno potjeĀu iz Bucklanda. Oni iskazuju bolje poznavanje toga kraja, kao i Prodola, šumovite doline rijeke Withywindle,4 od onog koje bi ijedan hobit zapadno od Mlake vjerojatno mogao posjedovati. Oni takoāer pokazuju da su žitelji Bucklanda poznavali Bombadila,5 premda su, bez sumnje, njegove moþi shvaþali jednako olako kao i narod Shirea Gandalfove: obojicu se smatralo dobronamjernim osobama, možda tajanstvenim i nepredvidljivim, ali bez obzira na to šaljivim. Broj 1 ranije je djelo, te se sastoji od raznih hobitskih inaĀica legendi vezanih uz Bombadila. Broj 2 rabi sliĀna predanja, premda su Tomove pošalice ovdje lakrdijaški okrenute na raĀun njegovih prijatelja, koji ih doživljavaju kao zabavne (s traĀkom straha); ali vjerojatno je sroĀen puno kasnije, nakon posjeta Froda i njegovih sudruga Bombadilovoj kuþi. Ovdje predstavljeni stihovi hobitskoga podrijetla opþenito uzevši imaju dvije zajedniĀke osobine. Skloni su Āudnovatim rijeĀima, te trikovima rime i metrike – kao priprost puk, hobiti su oĀigledno smatrali takve stvari vrlinama ili ukrasima, premda su one bile, bez sumnje, puka oponašanja vilenjaĀkih postupaka. Stihovi su takoāer, barem na površini, bezbrižni ili lakomisleni, premda se katkad može s nelagodom posumnjati da govore više od onoga što uho Āuje. Broj 15, svakako hobitskog podrijetla, predstavlja iznimku. Radi se o najkasnijem djelu, koje pripada ÿetvrtome dobu; ali uvršteno je ovdje zato što mu je neĀija ruka pri vrhu nažvrljala Frodova sanja. Ovo je znaĀajno, a premda je posve mala vjerojatnost da je pjesma djelo samoga Froda, naslov pokazuje da je bila povezana s tamnim i beznadnim snovima koji su ga pohodili ožujkom i listopadom tijekom njegovih posljednjih triju godina. Ali svakako su postojala i druga predanja, posveþena hobitima koje je spopalo „lutalaĀko ludilo”, koji su, sve i ako bi se ikada vratili, poslije bili Āudnovati i šutljivi. Pomisao na More svagda se nalazila u pozadini hobitske mašte; ali strah od njega i nepovjerenje prema svim vilenjaĀkim 4 Zaploþe je bila luĀica na sjevernoj obali Vrbovite; nalazila se izvan Živice, pa ju je stoga dobro nadzirao i štitio plot, odnosno ograda koja se pružala u vodu. Breredon je bio seoce na uzvisini iza luĀice, u uskome jeziĀku izmeāu kraja Visoke živice i Brandywinea. Na Mišþu, utoku rijeke Pogranice, nalazilo se pristanište s kojega je vodio prilaz ka Deephallowu, te tako i ka Nasipnoj cesti koja je prolazila kroz Rushey i Stock. 5 DapaĀe, oni su mu vjerojatno nadjenuli ovo ime (bucklandskog je oblika) i pridodali ga njegovim brojnim starijima.
67 predanjima prevladavali su raspoloženjem Shirea krajem Treþega doba, a to se raspoloženje svakako nije posve dokinulo zbivanjima i promjenama kojima se to Doba okonĀalo.
68 Stari Tom je Bombadil imo Āudne skute; kaput mu bje svijetloplav, obje Āizme žute. HlaĀe posve kožnate, pas zelen o struku, s labudovim perom u visokom klobuku. Živio je podno Brijega, kraj travnatoga vrela, iz kog se Withywindle ka prodolu plela. Stari Tom se ljetima niz livade potuc’o, brao ztatne cvjetiþe, za sjenama smuc’o. Bumbare je škakljao sred cvatova što zuje, duge sate snatrio uz rub rijeĀne struje. Jednom mu se brade vlasi ponad vode svile: izronila Goldberry, kþerka RijeĀne vile; za pramen ga povukla. Tom se zakoprco, propao pod lopoĀe, gušio se, grc’o. „Hej, Tome Bombadilu! Gdje þeš sve još zaþi?” reĀe krasna Goldberry. „Tu zraka neþeš naþi; nutrije mi tjeraš, ribi smutnju praviš, i prepadaš gnjurce, dok svoj klobuk daviš.” „Budi djeva pristojna, i vrati ga što prije!” reĀe Tom joj Bombadil. „Do plivanja mi nije. Zaroni! Na dnu usni, gdje modri se dubina, pod vrbovim korijenjem, rijeĀna gospo fina!”
69 K odajama majĀinim na dnu rijeĀnog toka krenu mlada Goldberry. Tom van þe u dva skoka; na Vrbov Āvor je sjeo, da ga sunce zgrije, mokro pero osuši i žute Āizme dvije. Razbudi se Vrbov-starac, snovit poj mu dade, podno granja šuštava Tom u sanak pade; kad otvori se deblo: pras! Toma tad proguta, od pera do Āizama, klobuka i kaputa. „Ha! Tome Bombadilu! To pristojno ti nije, što viriš mi u stablo, starcu smetaš kada pije. Sred drvenog mojeg doma percem škakljaš vlažnim, niz lice mi vodu cijediš, i još se praviš važnim!” „Vrbov-starĀe, pusti me, neþu dvaput reþi! Sav sam se ukoĀio; ma tko bi htio leþi na jastuk od korijenja. Sad vodu idi piti! Poput kþeri RijeĀne vile u snove se idi sviti!” Tek što zaĀu takve rijeĀi, Vrbov-starac Toma pusti; drven-kuþu otkraĀuna, gunāajuþi tek zausti, dok Tom hita iz vrbaka, tihim šaptom nešto za se. Uz korito Whitywindle na to Tom þe put poda se. Pod šumskim je strijehama sjedeþ’ osluškiv’o: na granama ptiĀice što cvrkuþu živo. Oko glave prpošno trepere mu leptiri, uto sunce zapade, siv oblak dopiri. Dalje Tom tad požuri. Kap po kap s visoka, kolutima zakruni klokot rijeĀnog toka. Puhne vjetat, krošnje svinu, kiša zarominja, Tom u zaklon crne rupe nuždom zaglavinja. To probudi jazavca, što tu je obitav’o sa svojom obitelji, u dnu je brda spav’o. Za kaput ga zgrabiše, škiljavi i bijelih Āela, Toma na dno spustiše sred tijesnih tunela.
70 Strogo su promrmljali u dnu tajnogrova: „Hoj ti, Tome Bombadilu! Zar navada je nova na vrata banut’ tako, u izbu našu zaþi? Iz mraĀnoga brloga ti izlaz neþeš naþi!” „ÿuj me, stari JazavĀe, sad puštaj me smjesta! Odvedi me k izlazu s ovog gadnog mjesta. Pokaži mi stražnji put, kroz trnja pune ruže; pandže zatim obriši i nos što zemljom struže! U postelju vrati se, na slamu gdje se snije, baš kao Vrbov-starac i Goldberry još prije!” Svi jazavci tad rekoše: „O, jako nam je žao!” Odvedoše Toma van do rupe gdje je pao. Vratiše se, sakriše, sveudilj strepeþ’ samo, zemljom vrata prekriše, i sad još drhte tamo. Kiša veþ je prestala. Kroz vedar suton ljetan kuþi stiže Bombadil sav nasmijan i sretan. Kuþna vrata otkraĀuna i prozorska otpre krila, u kuhinji ponad svijeþe vrvjelo je od leptira. Na veĀernjem nebu spazi, zvijezde trepþu probuāene, a srp mlada Mjesec-svata na zapadu kako vene. Noþ je stigla podno Brijega i po mrklom mraku Tom þe svijeþom uza stube, pa dodirne kvaku. „Huu, Tome Bombadilu! Gle što noþ ti sprema! Za vratima na te vrebam, bijega više nema! Sjeþaš li Grobnog humka i duha iz jame sred kamenoga kruga na Grobištu tame. Sad sam opet izaš’o. Pod zemlju þu te stavit’, u studen plašt odjenuti, hladnom sjenom zavit’!” „Bjež’ van! Zatvori vrata i ne vraþaj se amo! OĀi tvoje ledene i šuplji smijeh veþ znamo! Humku grobnom vrati se, na kamen glavom kloni, kao krasna Goldberry, u dubok san utoni. Baš kao Vrbov-starac i jazavci pod brijegom, tuzi svojoj vrati se i skritom zlatu blijedom.”
71 Na to duh u bijeg se dade i kroz prozor nesta, uz vrt, pa preko zida, sve do Grobnog mjesta. S jaukom uz brdo klizne još do kamen-kruga, pod humak se spusti usnut’ sanak vijeka duga. Na to stari Tom Bombadil u postelju svirnu, miliju od Goldberry, ko Vrbov-stan mirnu, od Jazavca slame mekšu, od Grobnoga duha tišu, i zahrĀe tako gromko, pa se okna škripom njišu. Probudi ga kliktaj zore, poput Āvorka on zapoja: „Doāi meni, mala vilo, hej najdraža dušo moja!” Pa obuje Āizme obje, klobuk s perom., kaput; Suncu prozor tad rastvori, namjeri se na put. Mudri stari Tom Bombadil pomno bira pute;
72 kaput mu je svijetloplav, obje Āizme žute. Nitko ga ulovit’ neþe, ni po danu ni po mraku, Ni uz rijeku Withywind!e, ni u lugu, ni tišaku, ni dok bere lopoĀe što jezerom mile. No tad spazi jednog dana kþerku RijeĀne vile, raspuštene bujne kose u haljini od ciklama, kako voden-pjesme poje u rogozu ptiĀicama. Tom joj ruku primi Āvrsto! Nutrije se razbježe Āaplje graknu, šušnu šaš, a njoj srce zapleše. ReĀe njoj Tom Bombadil: „Evo meni djeve krasne! Mome domu sa mnom kreni, stol pun je još hrane slasne. Žutog vrhnja, zlatnog saþa, bijelog kruha i maslaca, Ruža bokor na prozoru, a vrt pršti od jaglaca. Doþi þeš mi podno Brijega, od majĀina bježi praga, u dubini rijeĀnog toka neþeš naþi momka draga!” Stari je Tom Bombadil brak slavio pirom, klobuk s perom zamijenio sa cvjetnim šeširom. PotoĀnice i ljiljani krasili su mladoj Āelo, njoj u srebru i zelenu, Tom je kao Āvorak pjev’o. Kao medna pĀela zuj’o, pa zaples’o od tog zvuka, a svoju je djevu rijeĀnu obgrlio oko struka. Kuþom svjetla sva su sjala, posteljina ko snijeg bijela, tad jazavci pristigoše, pa mjeseca kugla cijela. I zaplete ples se ludi. Vrbov-starac cijele noþi lupkao je po oknima želeþ’ im otvorit’ oĀi. RijeĀna vila sva žalobna kroz trsku i gusto pruþe, slušala je starog duha od Grobišta kako huĀe. Stari Tom je Bombadil prespavo sve te zvuke. Lupkanje i plesanje i nesnosne noþne buke. U zoru se digne Āio i ko Āvorak tad zapoja: „Hej-haj! Dirum-daj, doāi k meni dušo moja!” Tom i krasna Goldberry pred kuþni prag sjest’ þe, ona stat þe kosu Āešljat’, on vrbovo cijepat’ triješþe.
73
74 Staro ljeto uvenu; Zapadnjak zvati stade; bukvin list Tom uhvati iz krošnje štono pade. „Sretan li mi eto dan ruci lahor podari! Neþu Āekat’ proljeþa! Za doba Tom ne mari. ÿun þu danas pokrpat’ i poþi kud me volja, dolje prema zapadu, gdje vrbišta su bolja!” Ptiþ sjede na granĀicu. „Živ živ, Tome! Vidim te. Znam ja dobro, e baš znam, kamo želje vode te. Da mu kažem, hoþu baš, pa nek dolje šĀepa te?” „Ime mi ne spominji! Vi tužibabe pernate, samo smutnju sijete, svoja posla gledajte, Vrbov-starcu kažeš li, znat þu da me vrebate. Od tebe þu napravit’ peĀenku s roštilja.” Cariþ rep svoj nakrivi: „Ma nemoj, Tome, zbilja? Prvo me ti uhvati!” u letu zacvrkuta. „Sjest þu tik do uha mu: znat þe tvoga puta. „Na ušþu, reþi þu, baš dok sunce zalazi. Hitaj tamo, hitaj sad! Tamo Tom se nalazi! ” Tom se na to nasmija. „Baš idem onamo. Ne znam kojim putem još, al danas smjeram tamo.” ÿun s veslima popravljen, iz rijeĀnoga rukavca kroz šaš i trske porine u vodu rukom znalca. Tad se strujom otpusti, s pjesmom kroz vrbake: „Niz brzace teci sad, uz virove, pliþake!”
75 „ýiv! Tome Bombadilu! Ta kamo vodom pužeš, ljuljaš se u šešuli, po rijeci veslom stružeš?” „Do Brandywinea, dokle Withywindle ide, gdje krijesove noþu pale kada gosta vide. U Živokraju navijek polutane naāem Gostoljubiv to je puk, pa do njih rado zaāem.” „Mome soju javi se, od njih mi nosi vijesti! Saznaj gdje su vrtlozi i gdje se riba mrijesti!” „E ma nemoj,” reĀe Tom, „Zar ja to veslo sisam? Ja idem kud god želim i nikom tekliþ nisam.” „Gle vrbov korijen vreba da prevrne ti Āun! Slatko þu se smijati kad umoĀiš si kljun.” „Vodomaru, pazi se, to nije želja lijepa. Ribljom kosti oĀisti to perje sve do repa. Bojama se razmeþeš, gle grimizna ti vrata, a živiš u prljavštini u domu svom od blata. Znam ja takve ribare, kljun samo u zrak stave, to je za njih pecanje, kad vjetar puni glave!” Kljun svoj sklopi Vodomar i vedro mahne Tomu kad kraj njega proleti i prhne svome domu. Perce plavo ispusti Tomu baš u ruku, safirþu sjajnom nalik bje taj ures klobuku. Za vrpcu on ga zatakne, na mjesto starog pera: „Plavo sad za Toma je, veselja trajnog mjera!” Brod mu kolokot optoĀi, mjehuriþ do mjehura. Veslom Tom tad opali po sjenci što Āun gura. „Pljuc! Tome Bombadile! Zar ne treba ti guraĀ? Gle Āuda, sad laāar si? A mog’o bi bit kupaĀ!” „ÿuj me, momĀe brkati, tu senemoj hvasti. Kad za rep te dohvatim, tko þe te tad spasti?” „Pih, Tome Bombadile! Pa majci þu te tužit: ‘Mama, Tom je poludio, i rijekom stao plužit!’
76 Sumanuto vesla tokom u koritu jadnu malu, sestre, braþu smjesta zovi, nek vide tu budalu!’” „Grobnom duhu dat þu te da ti krzno štavi, zlatom nek ga okiti i na njeg’ ukras stavi! Majka þe te poznati tek po brku drskom, starog Toma kloni se, i sakrij se meā’ trskom!” Na to vidriþ repom trzne i zapljusne Toma, zaljulja mu laāu i otpliva hitro doma. Pa iz trske skriven gleda lik mokrog klobuka Sve dok Tomov Āio poj ne utiša huka. Stari Labud s otoka kraj Toma gordo sukne mrk mu pogled dobaci i na njeg’ glasno hukne. Tom se na to nasmija: „Taj pernat poklon stari zar te i sad muĀi? Tad novi mi podari! Pristojno me pozdravi i lijepo nešto kaži, šutljivĀe dugovrati, daj se ne prenemaži! Kad Kralj jednom vrati se, na mjeru þe te svesti, žuti kljun tvoj sapeti i s prijestolja te stresti!” Labud se naroguši, siknu i u bijeg se dade, u brazdi Tom þe za njim, putem što on znade. Stiže Tom do Vrbrane, gdje huĀala je rijeka zapjenjeno k Vitištu, sad ubrzana tijeka; tu hita Tom brzacima što mahnito huĀe, ko Āep se do Zaploþa iz vrtloga izvuĀe. „Hoj! Ta to je Sumljak Tom s bradom ko od žice!” smijaše se mališi iz kraja kod Živice. „Pazi, Tome, strijela naša svakog može stiþi! Ni Sumljaci ni duhovi ne mogu nam priþi, Brandywine preveslati ni Āunom niti splavi.” „Debeljušci, otale? Junaci baš ste pravi. Viāao sam hobite što kriju se u rupi, jer zastraši ih jarac il’ jazavac Āak glupi, mjeseĀma plaši ih, od sjenke strepe svoje. Orke þu vam poslati: tog soja svi se boje!”
77 „Šalji, Tome ŠumljaĀe, no zar ti još ne dvojiš? S tri strijele u klobuku i ti se možda bojiš! Kamo sad bi pošao? Zar pivo kaniš tražit’? Breredon je premali za tvoju žeā utažit’!” „Prešao bih Brandywine, k rubu Shirea žurim, al kako da se u Āunu niz brzac taj suh sjurim? Blažen bio mališ taj što prevest þe me skelom, veĀeri se svake on nek mrsnim gosti jelom.” Brandywine sav plamenom bljesnu sve od mosta za Shireom sunce pade, tek malo svjetla osta. Na stubištu u Mišþu ne bje ni duša živa. Cesta prazna ležaše. Tom reĀe: „Nema piva!” Putem Tom þe korakom. Oko njeg’ tama niknu. Bljesnu svjetla Rusheyja, a neki glas tad viknu: „Hojs!” Uz škripu zaprega do Bombadila doāe. Ne hajuþi ni za što? Tom mimo uz nju proāe. „Hej ti, što lutaš Mlakom i nakon dana bijela! Nepozvani prosjaĀe, klobuka punog strijela! Zar te netko ganjao u skitnji dok si bio? Priāi bliže! Reci mi što ti bi ovdje htio! Prazna džepa pio bi u krĀmi kao hobit. Al kad krĀmu zatvore, ti piva neþeš dobit!” „Je li, moj Blatonogi? Kad kasnom urom stižeš na sastanak u Mišþu, još hajku na me dižeš! Ko bumbar si debeo, za žurbu nemaš daha, Kad voziš se ko vreþa, pristojnosti daj maha. Ti škrtico gojazna! Gdje umor sad me snaāe, stog’ te neþu otjerat’, što bilo bi mi slaāe. Stari Tom tvoj, Maggote, za piva vrĀ te duži! Jer Āak i noþu Āudno je što vid te loše služi!”
78 Uz smijeh se odvezoše, do Rusheyja su došli, dah piva ih je mamio, no uz krĀmu su prošli. Skrenuli su Maggotu s drndanjem i bukom, Tom se da ne ispadne zadrž’o teškom mukom. Bamfurlong je obasj’o roj zvijezda ponajveþi; a kasne goste zazvao miris krušne peþi. Pozdraviše krotko njih sva Maggotova djeca, žena na stol postavi vrĀ piva, kup pereca. Uz pjesmu se veselilo, uz gozbu ples se zaĀe; Maggot debeljuškasti skakut’o je sve jaĀe, Tom puh’o je u svirale dok smijeh ga ne bi svlad’o,
79 kþeri kolo vrtjele, za staro i za mlado. Kada svi polijegaše u sijeno, perje, trave, kraj ognjišta u kutu tad prignuli su glave naš Tom i Blatonogi, da novosti pretresu od Grobišta do Kula: tko nije, koji jesu; o sjetvi i o žetvi, o žitu što se svija; o mlinu i kovaĀu, o priĀama iz Breeja; o južnom vjetru teškom, o šaptu šumskih grana, o mrkoj Straži s Gaza, o Sjeni s crnih strana. Vjeāe Maggot konaĀno uz ugarak si svinu. Prije zore nesta Tom: ko snovi kada minu, sretni tu i tužni tamo, a gdjegdje puni nade. Nitko ne Āu odlazak; pred jutro pljusak pade i otiske mu ispra, na Mišþu trag ne osta, u Živokraju narod ni ne Āu za tog gosta. ÿun mu je u Zaploþu tri puna dana bio, A onda, jednog jutra, pram magle ga je skrio. Hobiti su priĀali da vidre su ga male uza struju odvukle, na brani nisu stale. Labud s rijeĀnog otoka u ponoþ po njeg’ stig’o, kljunom ga je vukao, ni krila nije dig’o. Vidre mu ustupile Āak poĀasno mjesto, korijen Starca vrbovog izbjegli su vješto; Na klupu cariþ sjeo, vodomar na pramac, pa je s pjesmom veselom do Toma stig’o Āamac. Vidriþ uto sjeti se, pa viknu: „Šaš i šiba! Što bez nogu lija je? Il bez peraja riba?” U Zaploþu su ostala dva vesla med paprati! Mjeseci þe proletjeti dok Tom po njih navrati.
80
81 Bje glasnik jedan veseli što preseli se na more; on zlaþan Āun si izradi da zabrazdi, da zaore. Provijantom ga napuni: tu kopuni i zob sjaše, cvijeþe i med, a mažuran sav smežuran mirisaše. On zazva vjetre karaka bez kapaka da nose ga da rijekama svim veĀernjim isprijeĀenim prevoze ga, dok nije se usidrio u vidrin dol pun kamenja; hitra mu rijeka Feniel prenijela je znamenja. Tad krenu on kroz livade što vode do Sjenozemlje, pod tužnim teškim brdima gdje zima zemlju zasiplje.
82 On stade u svom lutanju, potucanju da zapjeva; krasnu jednu leptiticu za ženicu da zaiska. Ona se na to nasmija i ismija mu junaštvo; on izuĀi Āarolije, mudrolije i kovaštvo. Izatka za nju stupicu ko krpicu od koprene; sebi krila od biserja i paperja izokrene. Smetena se ulovila uplovila u zamku tu; sazda joj dvor pun biljaka, šiljaka oštrih u kutu; cvjetne joj braĀne postelje prostre mekim kuĀinama, zavi je nježnim vilenim i svilenim pauĀinama. On niske za nju izradi, no potrati ih ona sve
83 i svaāe s njim zapodjenu; to pokrenu ga da ode pa ostavi je da sahne i mahne rukom drhtavom; hitro preteĀe oluju na slavuju svom odanom. On prijeāe arhipelage, vrela gdje pršte srebrna, niĀe neven u zorama, na gorama zlatna zrna.
84 Krenu u rat i pomore pa za morem svoj stijeg zari, u krajevima Belmarie i Thellamie i Fantasie. On sazda štit i opršnjak od prštave bjelokosti, od smaragda maĀ izradi te zarati bez milosti, pa vilin-kralja Aerie i Faerie, što viteza na dvoboj mu odasla dva, izazva kao uljeza. Kristalan bje mu haljetak, a maĀev tok kalcedonski; mjeseĀeva srebra kaplja svrh koplja sja mu vilinski. S kacigom od malahita pohita po ratnoj stazi i leteþa legla zmajska iz rajska vrta porazi. U boj pĀele pozva mnoge, Zujoroge i Bumbare, pa osvoji Zlatno saþe; sred laāe sazda hambare, jedra mu bjehu listovi, pa zaplovi po morima, raspjevano med natoĀi i optoĀi sve što ima. On tražio je potoke kroz otoke izvijene, no samo krš tu pronaāe
85 pa snaāu ga Āudne mijene; jedinom putu pred’o se i sneno se umoran sav napokon kuþi vratio pa shvatio svoj zaborav! Sjetio tek se u taj Āas da glas mu valja ponijeti, stiþi u luku daleku gdje poruku þe prenijeti. Pa kreþe sad na put opet cvijeþe i med da prenosi, zanavijek putnik i borac taj pomorac naš ponosni.
86 Princeza Ova Bje ko iz snova U vilin-pjesmu skrivena Ko Dragulj u kosi? Upleten što nosi. Od zlatnih niti spredena Marama prozirna Po vratu srebrna Ko pletenica zvjezdica. Kaputiþ njen cijeli Ko mjesec bje bijeli Sašiven sjajem krijesnica, A struk viti steže Pojas po kom seže Roj bisernih pahuljica. No danju je skrila Od oblaka svila, Šalom joj sakrila lice, Al noþu zato, Ko blistavo zlato, Posute zvjezdanom jarom Od krljušti krhke PapuĀice prhke Obula da blijesnu šarom, I na plohu plesnu Što ledom ljesnu
87 Stala kao na zrcalo. Poput svijetla igre Poput hitre Āigre Ko kristal je svjetlucala Uvijek kad bi takla Plesni pod od stakla Srebrom brzih stopala. Sred smznutih voda I nebeskog svoda Gledala je spram obala, Al kad se izvila I oĀi spustila Sva u Āudu shvati Gdje Princeza Ona Krasna ko i Ova Pokretom je istim prati! Ona bje laka Ko Ova, i tanka; No Ona se, samo tako, U bunar bezdani Od zvijezda sazdani Okrenula naopako! OĀima snenim Iznenaāenim Ona u Ovu pogleda: ÿudo je vidjeti Da može visjeti, Nad morem od noþna leda! Jedino se taknu Kada se spotaknu; Jer tko može znati Pravce što do zemlje vode Gdje po tlu ne hode Veþ samo vise naglavce? Nitko taj put ne zna ÿak ni ako sazna
88 Kog to vilin-pjesma krije. Još je skriva tama VilenjaĀki sama Sada pleše ko i prije. S biserjem u kosi Nalik ljetnoj rosi PapuĀice krhke Za ples prhke nosi Ova: A za ples prhke PapuĀice krhke Nalik ljetnoj rosi S biserjem u kosi, Ona!
89 Ima jedna krĀma, vesela i živa, leži ispod brijega, od starosti siva, Al’ tamo se tako tamno pivo toĀi Da na piþe znade i Mjesec-svat skoĀit, samo da se naužije krĀmareva piva. Ima jedan maĀak, konjušar mu znanac, gudi na pet struna, baš ko da je znalac. Gudalom se vješto i okretno služi, ÿesto nisko prede, pa visoko ruži, il’ sredinom skale zuji ko komarac. Gazda ima psiþa, uvijek šalu njuši, sa smislom za humor, od smijeha se ruši Od gostiju hvata veselu rijeĀ svaku, I naþuli uši Āim je vic u zraku, pa urla od smijeha i od tog se guši. Ima jedna krava, rozi joj na glavi, uznosita stava, rodu ponos pravi! Kad zaĀuje glazbu pogotovo petkom, Tad u ritmu maše repom i Āuperkom, pa od veselja zapleše na travi. Ima jedan ormar, pun tanjura, žica, i sve su od srebra sjajnog, i te kako! Za nedjelju samo Āuva se par isti, Brižno ih se pazi, pa lašti i Āisti u subotnje popodne svako.
90 Naiskap je stao Mjesec-svat tad piti, našto maĀak poĀne smjesta cviliti. Na stolu je žlica prvi ples tanjuru dala, U vrtu je ko luda krava skakutala, a psiþ je svoj rep krenuo loviti. I kad Mjesec-svat još jedan vrĀ slisti, i ispod stola pade mahom, I zadrijema tako pa o pivu sanja, Dok zora nebom zvijezde sklanja, zrak veþ odiše jutarnjim dahom. Tad konjušar þe vještom maĀku: „MjeseĀevi bijeli konji veþ otprije Njište, topþu, srebrom zvone, A gospodar klonuo im i sada sve dublje tone eto sunca na obzoru tek što vani nije.” I krene glazba što budi mrtve, kad maĀak udari gudalom strune. Uz cvilež, pilež i ritam sve brži, Dok krĀmar Mjesec-svata trese i drži, „Veþ prošlo je tri!” pod rebra ga mune. Uz brijeg su nježno kotrljali Svata, u Mjesec ga potrpali da sna mu daju, Konji su za njim išli galopom, Ko jelen je krava slijedila skokom, i tanjur sa žlicom na kraju. Još bržu maĀak udari svirku, da psiþ je zavijat’ stao. S konjima krava naglavce kroĀi, I svaki gost iz postelje skoĀi, Plešuþ’ dok nije s nogu pao. S plinkom i plonkom tad puĀe struna, i krava preskoĀi Mjeseca-svata, Psiþ udari u smijeh, on sav je u vicu,
91 Subotnji tanjur zgrabi nedjeljnu žlicu, i ukrade je vještinom tata. Taman se Mjesec za brijeg otkotrljo, kad Sunce pusti svud zrake da sežu, Ne hoteþ vjerovat što vidi okom, Da iako dan je krenuo tokom, svi natrag u krevet liježu.
92 Mjesec-svat na se je stavio biserje i biseran bje cijeli mu stas; S krunom od opala, punom minerala, srebrni pojas ovi o pas I tako tog dana proāe sred dvorana pod sivim plaštom, u tajnosti, Pa kljuĀem kristalnim, sjajnim i blistavim otpre vrata od bjelokosti. U blistavoj moþi niza stube skoĀi sazdane od vlasi kamene, I veseo bje što sad slobodan je da u pustolovinu krene. Dijamant bijeli sad ga ne veseli; kula ga visoka veþ mori Što samotna stoji u ledenoj boji na pustoj mjeseĀevoj gori. Za dragi bi kamen prošao kroz plamen, da ukrasi odore snene; Smaragde blistave i safire plave on htjede, rubine crvene. Stalno se durio kad sam bi zurio u svijet što zlatom se naprti; Sumila je strka tog dalekog zvrka što veselo pod njim se vrti.
93 Kad bila bi puna sva srebrna luna srce bi Vatrom si zalio: Ne svjetla zakrita hladnih selenita, veþ rumen je žarku želio; I grimiznu ružu, požare što pužu jezikom koji se ne hladi; I skrletne zore što zaliju more kad olujni dani su mladi. On htjede cvat gora i pregršt bokora šumskoga lišþa kad se budi; On Āeznu za ljetom nad prepunim svijetom i uzavrelom krvi ljudi, Da Āuje pjevanje i glasno smijanje, da veselje naāe u vinu, Pojede sto klica snježnih pahuljica i popije mjeseĀevinu. Malo zašepesa kad sjeti se mesa i papra i prepunih dvora; Nogu si izmakne, smeten se spotakne pa poput hitra meteora U noþi što zadnja pada prije Badnja ka zemlji se strmoglavi; Sa stube svijene on pljusnu sred pjene u vjetrovit zaljev Bel plavi. Što da sad uĀini tako na puĀini, on hitro razmišljati stade; No htjela je zgoda da s ribarskog broda, na iznenaāenje posade, Mrežom ga ulove, poput mokre bove što fosforno svijetli u tami, Modrikastobijela i opalno svijetla, pa treperavo ribe mami. S jutarnjim ulovom u danu je novom sav zbunjen na kopno dopremljen: „Ne bi bilo loše da naāeš”, rekoše, „neki smještaj dobro opremljen.”
94 I tek kada jeka odjeknu daleka koju s Morske kule odbi bat Posta opþe znanje njegovo kupanje što zbi se u taj zaĀudan sat. Vatra ga ne doĀeka, ne bje ni doruĀka, u toj hladnoj i vlažnoj zori. Za takvoga gosta tek pepeo osta i fenjer što jedva još gori. Sav bje neveseo, nikog nije sreo, nitko ne zapoĀe s pjesmama; HrkaĀe je same slušao iz tame jer svi još bjehu u sanjama. Ne bje za tog svata otvorenih vrata,
95 makar je glas imao zvonak; Prozor jedan Āudan tek zateĀe budan, tu bili su krĀma i konak. Zakuca na okno i potegne zvono. „Što bi ti?” mrko reĀe kuhar. „Vatre bih vilinske i pjesme starinske i rujnoga vina pun pehar!” „Tu ih se naþ’ neþe”, posprdno mu reĀe, „ali pustit þu te unutra. Mila bi mi bila srebrnkasta svila – za nju smiješ ostat’ do sutra. Za dar srebra prava otvara se brava, za biser se prag može prijeþi. Da uz vatru sjedneš i nešto pojedeš tražim iznos stostruko veþi.” Gladan je i žedan morao tad, bijedan, kuharu dat i plašt i krunu; A za to tek dobi kašicu od zobi dva dana staru i zgrušanu U zdjeli glinenoj, trošnoj i napukloj, i uz nju tek žlicu drvenu. Badanjske kolaĀe htio je da žvaþe no njih þe jesti samo djeca: Dobio je tek post taj neželjeni gost što stiže s planina Mjeseca.
96
97 Gle samotnog trola kraj kamenog stola Gdje staru kost gloāe što veþ davno je gola; Veþ više je zima za glodanje ima Jer do mesa se teško doāe. I proāe kad doāe U spilji pod brijegom bi pojeo vola, Jer do mesa se teško doāe. ÿizmom visokom Tom veþ stiže skokom Pa upita trola: „Što spazih to okom? Je iz strica Tima to bedrena kost što tako u slast vam krati post, Dok bi u grobu trebo poĀivat’? Bar snivat’, ne izbivat’, Od smrti mu mnoga veþ ljeta minuše tokom I mišljah da je u grobu osto poĀivat’.” „Sinko”, trol reĀe, „meni je slaāe što kost plod je kraāe. Što misliš, da kosti u grobu su raāe? Tvoj preminuli striko baš i nije vik’o Kad uzeh mu slasnu bedrenu kost, Oh pakost, za kost! Trolu je mio svaki mu dio gdje god ga naāe, Jer što þe tvom stricu ta bedrena kost?” „Ne vidim Āemu”, na to Tom reĀe, „trol sliĀan vama slobodan šeþe, Umjesto da ga sjekirom lakom netko sasijeĀe
98 Dok gricka i gloca kost roda mog oca. Stog natrag je vratite smjesta! Bez tijesta, bezmrijesta! Jer po pravdi i svemu, kost pripada njemu; Stog natrag je vratite smjesta! „Zbog bezvrijednih trica”, reĀe trol, „ko iz vica, Pojest þu tebe i kost tvojeg strica. Uz komadiþ tvog mesa mogla bi biti ukusna smjesa Kad iskušam zube na tebi. Što ne bih, sve bih. Sve koste i žlundre su moja krivica Ako ne iskušam zube na tebi.” Al’ kad pomisli neman da ruĀak je spreman, Klikne: „Gle, pa u ruci ga nemam!” Ne Āekajuþ’ vraga Tom sklizne mu straga i Āizmom mu da otpozadi. Iznenadi! Sto gradi! I pritom reĀe: „Ispravan naĀin da kaznim tu neman Jest da Āizmom mu dam otpozadi!” Ali od tvrdog kamenog stola još tvrāa je trtica staroga trola. I spoznaja o tom Tomu þe biti korisna škola. Jer Āizmom u stijenu pogodak Āisti, nažalost, daje uĀinak isti Ko vritnjak u stražnjicu trola. Joj bola! Joj smola! Uz smijeh starog trola, Tom jeknu od bola, A noga mu utrne dopola. Od toga dana kad stig’o je kuþi, Tom svuda ide šepajuþi, I s nateklom nogom se bosonog muĀi; A trol se ne ljuti, on sjedi i šuti Dok gricka i glo’ca kost mu brata od oca. I cmoca i gloca! A trolovu stražnjicu Tom neþe tuþi Dok gricka i gloca kost mu brata od oca!
99
100 Usamljeni Trol na kamen sjede, tužaljka iz njeg’ se vine: „Zašto, o zašto, živim sred bijede sam u brdima Daljine? Ode moj narod, zaboravi me, njemu sviþe druga zora; trolskog sam roda jedino ime od Vjetrovrha do Mora.” „Ne kradem zlato, ne pijem piva, niĀiju kost ja ne gloāem; ipak se svaki preda mnom skriva hobit kraj kojega proāem. O, da bar oni malo su draži, a moje ruke nježnije! A srce mi meko, duh još blaži, ni kuhanje loše nije.” „Daj, daj!” pomisli, „Ne može tako! Prijatelja moram naþi; Shireom þu tiho proþi polako Āim dovoljno noþ se smraĀi.” Pa siāe tako sa svoje gore noseþi Āizme krznene; u Delving stiže u osvit zore, meāu hobite još snene. Osvrnu se, i koga þe sresti