POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Hajde da pokušamo da razumemo ovaj mehanizam, koji je osnova svog života. Razmotrimo proces deobe, na primer ne primitivne, već složeno organizovane ćelije. Kada koncentracija organskih materija, nastalih u ćeliji, u rezultatu fotosinteze ili apsorbovanja od strane ćelije iz spoljašnje sredine, postane kritično, ona gubi stabilnost i započinje proces deobe. Centriole ćelije se razilaze po suprotnim polovima ćelije i postaju centri, oko kojih dolazi do procesa deobe (Sl.18). Sl.18 - 51 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Proteinske niti se povlače ka centrioli hromozoma iz starog jezgra ćelije (Sl.19), i to je početak formiranja dve nove ćelije. U početku, nova jezgra sadrže polovinu broja neophodnih hromozoma, zatim dva kanala njima stvorena praktično su ekvivalenti kanalu jezgra pre početka podele. Dimenzionalnost mikrokosmosa ćelije skoro je nepromenjena i zadržava ravnotežu tokova između fizičkog i eterinog nivoa ćelija. Nivoi spojenih sudova su isti (Sl.19). Sl.19 - 52 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Svaki hromozom u takvim jezgrima iz nagomilanih u ćeliji organskih materija počinje ponovo da stvara svog ogledalnog dvojnika, što je prirodna tendencija bilo kog sistema u stanje maksimalne stabilnosti. Po završetku ovog procesa, formiraju se unutar jedne ćelije dva jezgra, od kojih svaki ima kanal kroz koji se materija pretače na eterični nivo. Dva jezgra u lokalnom obimu ćelije stvaraju takvo zakrivljenje mikrokosmosa, pri kojem sama ćelija postaje nestabilna, a njene obrazujuće organske supstance same počinju da se raspadaju, a materije, koje ih obrazuju, počinju da se pretaču na eterični nivo (Sl.20). Sl.20 - 53 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Pri tome, količina materije, koja se pretače sa fizičkog nivoa na eterečni, je znatno veća od količine materije, koja snj pretače sa eteričnog na fizički nivo (Sl.20 - nivoi spojenih sudova). Sa raspadom fizičke ćelije, na eteričnom nivou stvaraju se dva eterična tela ćelija, tako što svako jezgro stvara identično zakrivljenje mikrokosmosa i na eteričnom nivou (Sl. 21). Sl. 21 - 54 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Pri tome, količina materije G, u delovima, pretakajući na eterični nivo, biva previše na tom nivou (Sl.21 - princip spojenih sudova). Kada se završi raspad stare ćelije, umesto nje ostaju njeni sastavni organski molekuli, odnosno, organska supstanca - građevinski materijal za stvaranje novih ćelija. I čim prestane intenzivni protok materije sa fizičkog nivoa na eterični, višak materije G iz dve ćelije formirajući eterična tela ćelija po tim kanalima počinje da pretače sa eteričnog nivoa na fizički nivo i stvara projekciju etarične ćelije na fizičkom nivou (Sl.21a). Sl.21a - 55 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Pri tome u zonama projekcije na fizičkom nivou se stvara dodatno zakrivljenje mikrokosmosa, odnosno, stvaraju se uslovi za sintezu molekula iz mase organske supstance, akumulirane u ćeliji pre deobe i nastale iz raspada stare ćelije, kao njihovo raspoređivanje u poredak, zadan etreičnim telima ćelija (Sl.22). Sl.22 - 56 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Kao analog ovom procesu, štaviše, veoma blizak, javlja se magnetizacija i raspored po linijama sile magnetnog polja metalne prašine. Po završetku sinteze, formiraju se dve potpuno nove ćelije po liku stare sa uravnoteženim pretakanjem materije između fizičkog i eteričnog nivoa ćelije (Sl.23). Sl.23 - 57 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV A sada, vratimo se opet jednoćelijskim biljkama. Kao rezultat deobe dve nove ćelije počinju posredstvom fotosinteze da gomilaju organsku supstancu unutar sebe, a pri dostizanju kritične mase ove supstance, nastaje nestabilnost tih ćelija, i one počinju da se dele. Dakle, pojavljuju se četiri identične ćelije, koje se takođe dele pri akumulaciji organske supstance, onda ih je osam, šesnaest, trideset-dve, šezdeset četiri, itd. Kao rezultat toga, počinje da se poveća broj jednoćelijskih organizma po geometrijskoj progresiji. Organizme koji sintetišu organsku supstancu putem fotosinteze, ćemo zvati biljnim organizmima. Stopa rasta broja jednostavnih biljnih jednoćelijskih organizama - fitoplanktona, se određuje na osnovu koeficijenta biološke efikasnosti KPD. Drugim rečima, on određuje, koji deo padjućeg sunčevog svetla se apsorbuje po jedinici površine i koristi za sintezu organskih supstanci. Kod fitoplanktona biološka efikasnost je reda 2-3%. Za fotosintezu je potrebna suncčeva svetlost, da prodire do dubine od ne više od stotinu metara, tako da se fitoplanktoni aktivno razvijaju oko same površine okeana, postepeno stvarajući kontinuirani tepih. Povećava se postepeno količina fitoplanktona, a padajuća na jedinicu površine okena u jedinici vremena sunčeva svetlost ostaje po snazi skoro nepromenjena. Kretanje površinskih voda okeana dovodi do toga, da deo fitoplanktona pada na dubinu, gde sunčeve svetlosti nema uopšte ili je nije dovoljno da obezbedi život ovih jednoćelijski biljaka. Oni ne mogu sami da se kreću i zavise od volje talasa. Većina fitoplanktona, koji su dospeli pala u takve uslove je umiralo, obrazujući pri svom raspadu masu organske supstance. Međutim, neki od njih, koji su bili u stanju da se prilagode, nisu bili u stanju da se sintetišu, i apsorbuju postojeća u okolnoj vodi organska jedinjenja, nastala pri smrti drugih organizama poput njih. Kada ovi organizmi uhvate svetlo, oni ponovo počinju da sintetiše organsku supstancu. Takvi organizmi su preživeli i do danas. Najpoznatiji predstavnik tih jednoćelijskih organizmama sa dvojnim svojstvima je zelena Euglena (Zelena euglena je rod jednoćelijskih protista, klase Euglenoidea. Poznatije kao bičari (zbog flagelastog izraštaja), ovaj rod prvenstveno naseljava male stajaće vode, kao što su bare i lokve. Vodi u kojoj se nađu u velikom broju daju zelenu boju. Zelena euglena ima izduženo telo. Na prednjem delu tela se nalazi bič. Bič se talasasto izvija, nalik propeleru, i pokreće euglenu.Ona ima očnu mrlju koja joj pomaže da razlikuje svetlo od tame. Euglena obavlja fotosintezu. Pri pomankanju svjetla euglena gubi zelenu boju i živi kao i drugi heterotrofni organizmi, te uzima organske supstance iz prirode. Zbog dva - 58 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV načina prehrane za euglenu kažemo da je na granici između biljaka i životinja.) (Sl.24). Sl.24 - 59 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Neki od ovih organizama imaju sve manje i manje mogućnosti da dopadnu na svetlo. Svojstva za sintezu organskih materija tokom vremena, kod njih su atrofirala, i oni su postali samo potrošači, već sazdanih od strane drugih, biomase jednoćelijskih biljnih organizama. Tako su nastale dve osnovne vrste živih organizama - biljna i životinjska ... Svaki jednoćelijski organizam je bio zavisan od slučajnosti u ponašanjuokružujuće životne sredine. Prilagođavajući se njoj, jednoćelijski organizmi su stekli u borbi za opstanak nove kvalitete - procese ćelijske membrane - antene, koja im omogućiava da se kreće u tom okruženju. U nekom trenutku u evoluciji, nekoliko jednoćelijskih biljaka se prepliće međusobno svojim antenama, dok u isto vreme njihove slobodne antene, svojim periodičnim sinhronim kontrakcijama u kretanju stvaraju čvorić. Dobar predstavnik takvih organizama su volvoksi (Volvoks je rod kolonijalnog bičara, koji se sastoji od oko 50.000 međusobno povezanih jedinki. Sve jedinke su povezane citoplazmatičnim nastavcima i uronjene u pihtijastu materiju, gradeći koloniju. Kolonija izgleda kao šuplja zelena lopta koja ima prečnik 2 mm. Sve jedinke imaju po 2 biča, koji služe za kretanje. Volvoksi uglavnom žive u barama. Razmnožavaju se deobom) (Sl.25). Sl.25 - 60 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV U toku daljeg razvoja takvih konglomerata jednoćelijskih biljki, one ne samo da se prepliću međusobno, već rastu zajedno u jednu celinu. Takvi srasli konglomerati svojim membranama jednoćelijskih organizama bili su mnogo otporniji na životnu sredinu i bili sledeći korak u evoluciji života. Ćelije, zarobljene unutar konglomerata, bile su okružene sa svih strana drugim ćelijama, i efekat spoljne životne sredine na njih je smanjen praktično na nulu. Dok su istovremeno ćelije površinskog sloja i dalje izložene dejstvu spoljne životne sredine. To je dovelo do toga, da su tokom evolucije, razne ćelije konglomerate počele da obavljaju različite funkcije. Kao posledica toga, počele su da stiču različite oblike i strukture. Te različite funkcije su postajale sve oštrije i oštriji, i nastala je, takozvani, diferencijacija oblika i funkcija ćelija jednog konglomerata, koja je zauzvrat, utvrđena prema potrebama konkretnog konglomerata - višećelijskog organizma. Sa fazama evolutivnog razvoja višećelijskih organizama možemo se upoznati u evolucionoj biologiji. Mi ćemo se fokusirati na kvalitativne razlike između različitih vrsta ćelija u višećelijskim organizmima ... Koje kvalitativne razlike dovode do različitih funkcija i struktura ćelija?! A evo, koje ... Pre svega, promena zakrivljenja prostora unutar ćelija, njuhovog mikrokosmosa, dovodi do toga daveliki broj složenijih organskih molekula počinje da se raspada u takvim ćelijama. Zakrivljenost prostora jdostiže već i astralni nivo. Materija počinje da se pretače po nastalom kanalu na astralni nivo, gde počinje da se formira tzv astralno telo ćelije, koje je tačna kopija eteričnog tela ćelije (Sl.26). - 61 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Sl.26 Astralno telo počinje da se formira iz iste materije kao i eterično telo ćelije - iz materije G. Nastaje nižeastralno telo ćelije. Dalje promene u funkcijama i strukturi ćelija dovode do toga da nižeastralno telo ćelije zakrivljuje mikrokosmos astralnog nivoa na neku veličinu Δλ ", i kada ova veličina postane bliska Δλ ' 2 ≈ -2 х 0,020203236... - 62 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV nastaje sekundarno zakriviljenje prostora, pri kojem nestaje druga kvalitativna podbarijera između fizičke i astralne sfere planete. I po otvorenom prolazu kroz tu barijeru po kanalu ćelije počinju da se pretaču dve forme materije - G i F, iz kojih se formira puno astralno telo ćelije (Sl.27). Sl.27 Pri tome se menja brzina cirkulacije materija između tih nivoa, kao i količina, koja cirkuliše između njih. Ovo stvara nove kvalitete ćelije, svojstva i - 63 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV mogućnosti na drugom kvalitativnom nivou.Sledeće promene fizičke strukture ćelije, pri kojima ceo sistem tela ćelije - fizičko, eterično i astralno - menjaju dimenzionalnost mikrokosmosa na veličinu Δλ ", pri kojoj je moguća sekundarna izmena mikrokosmosa za tri forme materija: Δλ ' 3 ≈ -3 х 0,020203236... Pri tome nestaje treća kvalitativna barijera - između fizičke i prve mentalne sfere planete. Po ćelijskom kanalu materije počinju da se pretaču na prvi mentalni plan iz tri formi materija: G, F, E formirajući prvo mentalno telo ćelije (Sl.28.). Sl.28 - 64 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Mogućnost sinteze astralnog i prvog mentalnog tela vezana je sa promenama dimenzionalnosti mikrokosmosa ćelije i izaziva njenu strukturnu izmenu, tako da se u toku evolucije diferencijacija ćelija višećelijskih organizama manifestuje ne samo u strukturnim i funkcionalnim razlikama fizičkih tela ćelije, već i u sintezi različitih tipova ćelija, kako astralnog, tako i prvog mentalnog tela. Takođe treba napomenuti, da minimalno zakrivljenje prostora fizičke ćelije stvara eteričnom nivou, maksimalo na prvom mentalnom nivou (u slučaju ćelije sa tri tela - eteričnog, astralnog i prvog mentalnog): Δλ ' 1 < Δλ ' 2 < Δλ ' 3 Što i objašnjava različitu brzinu cirkulacije materija između nivoa; ovo, zauzvrat, određuje kvalitativnu razliku između ćelija, koje imaju različit broj izgrađenih tela, što se ogleda u njihovim različitim osobinama i funkcijama. Kod složenoorganizovanih višećelijskih organizama, nastalo je nekoliko tipova ćelija: a) ćelije kosti i hrskavice, koje imaju samo eterično telo. b) masne ćelije i ćelije vezivnog tkiva, koje imaju eterično i nižeastralno telo (iz jedne forme materije). v) različite vrste mišićnih ćelija, koje imaju eterično i puno astralno telo (iz dve forme materija). g) krvne ćelije, koje imaju eterično, puno astralno i prvo mentalno telo (iz jedne forme materije). d) ganglijske (nervne) ćelije, simpatičkog i parasimpatičkog sistema, koje imaju eterično, puno astralno (iz dve forme materija) i prvo mentalno (iz dve forme materija) telo. e) nervne ćelije mozga i kičmene moždine, koje imaju eterično, puno astralno i puno prvo mentalno (iz tri forme materija) telo. Posebnu vrstu ćelija čine klice ćelija, koje imaju - pola broja hromozoma u jezgru i samo eterično telo. Razlike u brzini cirkulacije formi materija na različitim nivoima ćelije dovodi do različite brzine evolutivnog razvoja različitih tela ćelija. Razumevanje ovoga je neophodno za rešavanje misterije starenja ćelija. Zdrava, mlada ćelija harmonična je na svim svojim nivoima. Drugim rečima, brzina evolutivnog razvoja fizičkog, eteričnog, astralnog i mentalnih tela ćelije - su identične jedne drugoj (Sl.28.). - 65 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Sl.28 Forme materija slobodno cirkulišu između nivoa ćelija, i mogu uz maksimalnu aktivnost da obavljaju svoje funkcije. Fizička ćelija je konstantno pod uticajem okoline. Tokom njene životnog aktivnosti prozvedeni toksini ne izlaze iz nje, a sve to zajedno dovodi do toga, da fizička ćelija postaje sve više inertna, njena struktura se delimično - 66 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV uništava. Pri tome se smanjuje zakrivljenje dimenzionalnosti mikrokosmosa ćelije i postepeno sekundarna promena između fizičkog i prvog mentalnog plana ćelije počinje da nestaje. Smanjenje zakrivljenosti dimenzionalnosti mikrokosmosa ćelije na veličinu: Δλ '' 3 = + 0,020203236... dovodi do toga, da se kanal između fizičkog i prvog mentalnog plana ćelije sužava, zaustavljajući protok materije na taj nivo ćelije (Sl.29). Sl.29 - 67 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Dalji uticaj spoljne okoline na ćeliju i efekat toksičnih proizvoda vlastite životne aktivnosti ćelije dovodi do postepenog smanjenja zakrivljenosti dimenzionalnosti mikrokosmosa ćelije i kada ova veličina bude: Δλ '' 2 = +2 х 0,020203236... zaustavlja se pretakanje materije na astralni plan ćelije, i ona ponovo gubi neke od svojih osobina i kvaliteta. Pri tome fizička ćelija gubi deo unutarćelijske vode (Sl.30). Sl.30 - 68 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Kada uticaj spoljne i unutrašnje sredine ćelije dovedu do prestanka cirkulacije supstanci na fizičkom nivou ćelije, zaustavlja se i cirkulacija materije između fizičkog i eteričnog nivoa ćelije. Nastupa smrt fizičke ćelije (Sl.31). Sl.31 - 69 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Nakon zaustavljanja procesa životne aktivnosti fizičke ćelije dolazi do faze raspadanja. Sa raspadom fizičke ćelije, složeni organski molekuli, koji čine jezgro ćelije, raspadaju se na jednostavnije. To dovodi do toga, da zakrivljenje dimenzionalnosti mikrokosmosa ćelije postaje manje i kada ta veličina postane jednaka: Δλ '' 1 = + 3 х 0,020203236... uspostavlja se originalna dimenzionalnost prostora, odgovarajuća fizički gustoj sferi (Sl.32, Sl.33 i Sl.34 prikazuju različite faze raspada fizičke ćelije). Sl.32 - 70 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Sl.33 - 71 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Sl.34 - 72 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Eterično, astralno i prvo mentalno telo ćelije, nakon raspada fizičke ćelije nastavlja još neko vreme da održava svouj celovitost i po opštim kvalitetima među njima postoji međudejstvo i cirkulacija opšte njihove zajedničke forme materije G. Samo aktivnost svih ovih procesa je na hiljade puta manja. I ako ne postoje spoljni uticaji na tim nivoima, sistem koji se sastoji od eteričnog, astralnog i prvog mentalnog tela ćelije može da postoji dosta dugo. Samo želim da napomenem, da smo posmatrali složeno organizovan višećelijski organizam, a sve to se mora uzeti u obzir na novou celog organizma ... Sada, pogledajmo, kakouslovi unutrašnjeg i spoljnog okruženja utiču na ćeliju, na njene funkcije i svojstva. I, shodno tome, da sumiramo, šta se dešava u svakoj ćeliji visoko organizovanog višećelijskog organizma, i dobijamo ideju o procesima na ukupnom nivou tog organizma. Kod svih višećelijskih organizama, svi procesi u ćelijama idu sinhrono i povezano. Stvara se jedan zajednički sistem međudejstva između svih ćelija u višećelijskom organizmu, i na svim nivoima: fizičkom, eteričnom, astralnom i prvom mentalnom. I ne može se posmatrati ćelija odvojeno od organizma u celini. Ako, iz različitih razloga, ćelija ili grupa ćelija višećelijskog organizma ispadne iz opšteg sistema međudejstva celog organizma, nastaju poremećaji telesnih funkcija u celini. Nastale disfunkcije (bolesti) dovode do bržeg razaranja i smrti organizma. Ove procese ćemo razsmatrati kasnije. Višećelijskih organizama stvara jedinstven složen radni sistem radi, ne samo na fizičkom nivou. Eterična tela ćelija višećelijskog organizma stvaraju na eteričnom nivou svoj jedinstven uravnotežen sistem - hajde da ga nazovemo eterično telo organizma. Astralna tela ćelija stvaraju na astralnom nivou, svoj sistem - astralno telo organizma. Prva mentalna tela ćelija stvaraju na prvom mentalnom nivou svoj sistem - prvo mentalno telo organizma. A zauzvrat, fizičko, eterično, astralno i prvo mentalno telo organizma stvaraju jedinstven sistem, koji se javlja kao živi organizam, živa materija, ŽIVOT ... Život prestaje, kada se razruši taj sistem i život se pojavljuje, kada se on izgradi. Posebno mesto u ovom živom sistemu imaju nervne ćelije, tačnije, nervni centar - MOZAK. S obzirom na to, da nervne ćelije zauzimaju dominirajući po svom nivou razvoja položaj u višećelijskom organizmu, one utiču i kontrolišu funkcije svih drugih tipova ćelija u višećelijskom organizmu. - 73 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Obezbeđuju uravnoteženo harmonično funkcionisanje svih ćelija fizičkog tela organizma, što je neophodan uslov za život organizma, harmoniju između fizičkog i eteričnog, astralnog i prvog mentalnog tela. Treba napomenuti, da mentalna tela imaju neuroni samo nekih visoko organizovanih višećelijskih organizama, ali u svakom živom organizmu neuroni evoluciono dominiraju u odnosu na druge tipove ćelija tih organizama. Svaki neuron u mozgu, a posebno u celini, svakog višećelijskog organizma stvara polje (nazovimo ga psi-polje), koje kontroliše sve funkcije tela. Osim neurona, mozgu obezbeđuju svoj rad i još nekoliko drugih funkcija, bez kojih bi sam život svakog živog organizma bio veoma problematičan. Jedna od ovih funkcija je da očuvaju integritet i harmoniju osnovnih funkcija, eteričnog, astralnog i prvog mentalnog tela organizma od uticaja spoljne životne sredine i od uticaja drugih živih organizama. Kako ćelija ima membranu, štiteći je od spoljašnje sredine, tako se i oko svakog živog organizma stvara zaštitni omotač, koji predstavlja grupno polje generisano neuronima, mozga tog organizma. Zaštitni omotač štiti fizičko telo organizma i njegove druge organe: eterično, astralno i prvo mentalno od uticaja spoljašnje sredine i drugih živih organizama. Druge funkcije neurona u mozgu su obrada, analiza i reakcija na procese koji se dešavaju u spoljnom okruženju organizma. To je moguće zato, što se procesi na višeastralnom i prvom mentalnom nivou neurona javljaju po brzini po nekoliko redova veličine većim, nego što su na fizičkom nivou. Na višim nivoima kod složenoorganizovanih organizma javlja se RAZUM ... Psi-polja organizma - kakva njihova uloga u evoluciji života, evoluciji vrsta .. Na kojinačin se obezbeđuje harmonija odnosa živih vrsta organizama i njihova brojnost u ekološkom sistemu? I pored toga, šta predstavlja sam ekološki sistem, kakav mu je unutrašnji mehanizam samoregulacije?!. - 74 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Glava 3. PSI POLjE U PRIRODI I EVOLUCIJA RAZUMA Žive forme, od najjednostavnijih do najviših imaju nervni sistem, koji se bazira na nervnim ćelijama - neuronima. Nervni sistemi se razlikuju po broju neurona, stepenu interakcije između samih neurona i složenosti strukture, koju stvaraju neuroni u svakom organizmu. Što složeniji nervni sistem ima organizam, složeniji je njegov sistem ponašanja uslovnih i bezuslovnih refleksa. Na određenom nivou razvoja nervnog sistema živog organizma se pojavljuje novi kvalitet - svest o njegovom postojanju u prirodi, shvatanju života i njegovim zakonima. Tu nastaju začeci razuma, pojavljuje se novi kvalitet žive prirode - svesna aktivnost živog organizma u njemu. Primer - ČOVEK. Na taj način, svojstva i kvaliteti nervnog sistema su određeni brojem neurona, njihovoh komponenti, strukturom nervnog sistema i nivoom njegovog razvoja. Za ispoljavanje kompleksnog ponašanja. živo biće mora imati veliki broj međusobno povezanih neurona, dok se kod manje količine neurona u organizmu pojavljuje jednostavno ponašanje. Logično je pretpostaviti da postoji minimalan broj međudejstvujućih neurona, pri kojem se kod živog organizma manifestuje kompleksan sistem ponašanja i njegova interakcija sa okolinom. Slično tome, postoji minimalan broj međudejstvujućih neurona, pri kome se javlja razumna aktivnost ili neki elementi razuma. Razmislimo, kakvi životni procesi se pojavljuju u toku evolucije, koji mogu da formiraju sistem, koji ima kritičan broj neurona, pri kome može da se pojavi razumnost, razum. a) pri ujedinjenju u jednu celinu mnogih nervnih sistema mnogih organizama - što je jednostavniji nervni sistem jedne jedinke, to veći broj takvih organizama mora biti ujedinjen u jedan sistem (koloniju) da bi se pojavila svojstva navedena gore; b) prisustvo u jednom pojedincu bilo kakvog kritičkog broja neurona, stvarajući njegov nervni sistem, u kome nastaje i razvija se razum. Evo nekoliko primera koji to potvrđuju. Biolozi su sproveli seriju eksperimenata sa termitima. U izolovanom ograničenom prostoru su oslobodili termite, i postepeno povećavali njihov broj. Istovremeno su pratili njihovo ponašanje. Do određene tačke, kada njihov broj nije bio kritičan, dejstva termita su bila haotična, besmislena. Nakon prelaska određene kritične brojnosti, ponašanje termiti se dramatično promenilo - njihova dejstva i akcije su postala složena, osmišljena. Deo termita je počeo izgradnju termitnjaka, i to, istovremeno sa svih strana. Izgradnja je izvršena tako, da su unutrašnji prolazi termitnjaka bili precizni - 75 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV do delića milimetra. Drugi deo termita je donosio materijale potrebne za izgradnju. Sledeći deo je obezbeđivao hranu. Pojavili su se još i termiti vojnici, vaspitači, distributeri, itd. Nastao je dobro uspostavljen, organizovan život, karakterističan za populaciju termita. Ovo ponašanje se može posmatrati kod mrava i pčela, koji žive kao termiti, u zajednicama. Zanimljivo je, da ovi insekti ne žive van svojih zajednica. U svojim obivalištima oni održavaju određenu optimalnu mikroklimu, floru. Sama zajednica reguliše svoj broj, raspoređuje određen broj pojedinaca za obavljanje ove ili one delatnosti, u zavisnosti od potreba. Na primer, ako ima mnogo trutova u porodici pčela, neki od njih su (višak) osuđeni na smrt. Šta je suština ovog fenomena prirode?! Hajde da pokušamo da to objasnimo ... Nervni sistem jedne jedinke ovih insekata ne može da ispoljava složeno ponašanje, koje se javlja u koloniji. Ako su ova ponašanja propisana genetikom, mogla bi se pojaviti i van kolonija. Da ne govorimo o tome da će se pojaviti pitanje - ko je te mogućnosti položio u gene ..? Za pojavu složenog ponašanja nephodan je veliki broj međudejstvujućih neurona u jednom sistemu. Šta se dešava? .. Priroda je našla veoma originalan način rešavanja ovog problema. Svaka jedinka (termit, mrav, pčela, itd) imaju svoj nervni sistem - Psi Sistem - koji stvara zaštitni omotač, čuvajući njegovu individualnost pri primitivnom ponašanju (Sl.35, Sl.36 ). - 76 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Sl. 35 - 77 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Sl. 36 - 78 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Kada je koncentracija termita po jedinici površine povećana, generisano svim termitima psi-polje počinje da uništava individualni zaštitni oklop (Slika 37). Slika 37 - 79 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV I kada se dostigne kritičan broj za tu vrstu, dolazi do raspada individualnih zaštitnih membrana, i nastaje jedan zajednički za sve zaštitni omotač kolonije (Slika 38). Slika 38 - 80 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Svaka jedinka tako dobija otvoren psi sistem i postaje deo nervnog sistema čitave zajednice. Za svaku vrstu postoji optimalan broj jedinki pripadajućih u porodicu (zajednicu). Možemo primetiti, donju granicu broja u zajednici pri kome postoji opšti psi sistem (dakle, postoji ceo kompleks ponašanja i reakcija) i gornju granicu broja, ograničen broj ove zajednice. Čini se, da što veći broj jedinki stvara koloniju, to je složenije i savršenije ponašanje u takvoj koloniji. Šta je uzrok koji dovodi do toga, da zajednica, stvorivši jedan psi sistem, ima gornju granicu brojnosti, i shodno tome, granicu razvoja? a) raspon od jednog psi-polja zajednice, koji je određen veličinom teritorije, koju kontroliše svaka pojedinačna zajednica (porodica) - takozvani životni prostor; b) gustina psi-polja jedne zajednice, koja je spoj psi-polja svih jedinki koja ga čine. Postoji takozvana kritična gustina psi-polja zajednice. Sa većom gustinom, počinje ogromno i destruktivno dejstvo na organizme jedinki, koje stvaraju tu zajednice; v) nepotpun međusoban odnos psi sistema jedinki, što pri prevelikom broju može da dovede do neskladnog dejstva cele zajednice i što je čini neodrživom. Optimalna brojnost ovih kolonija je regulisana od strane zajednice, pa se, individualni psi sistem (nervni sistem), termita, mrava, pčele, javlja kao nepotpun psi-sistem zajednice. I analogno višećelijskom organizmu, bilo bi razumno da se razmotri organizam celokupne zajednice (drugi naziv - NADORGANIZAM), kao jedina zajednica životno održiva i koja može da se prilagodi promenama u okruženju: jedna jedinka zajednice ne može delovati samostalno, kao što ne može da opstane jedna ćelija višećelijskog organizma. Ukupan psi-sistem zajednice je u stanju da reši prilično složene probleme koji se javljaju u borbi za opstanak, što je omogućilo vrstama, koje su stvorile takav psi-sistem, da opstanu i traju skoro tri milijarde godina. Ali u isto vreme, takav psi-sistem nije dostigao nivo razvoja na kome nastaje svest, koja razlikuje sebe od okružujuće sredine. To se ne događa iz sledećih razloga: 1. Svaka jedinka se slobodno kreće na teritoriji okupiranoj od strane zajednice, odnosno sila, međudejstva između psi-polja koju zrači jedinka i sveukupnog psi-polja zajednice koje se stalno menja. 2. Deo nervnih ćelija svake jedinke nastavlja da obezbeđuje svoje normalno stanje i reguliše procese koji se dešavaju u telu same jedinke. I samo su rezervni neuroni jedinke uključeni u jedinstven psi sistem zajednice, što zauzvrat, skraćuje život jedinke. - 81 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV 3. međudejstvo između psi-sistema jedinke i sveukupnog psi-polja zajednice se dešava kroz prostor, koji ne dozvoljava da se održi optimalno međudejstvo unutar zajednice zbog promenljivih uslova spoljašnjeg i unutrašnjeg prostora, u kome deluje psi-polje zajednice. 4. Kretanje jedinki je haotično, što onemogućava specijalizaciju psi-sistem svake jedinke u interesu evolutivnog razvoja čitave zajednice. 5. Nemogućnost da se akumuliraju i sačuvaju značajna iskustvo u potpunosti, iz generacije u generaciju, zbog kratkog života svake jedinke ( iz razloga navedenih gore). 6. Odsustvo takvih struktura neurona, koji omogućuju da se pretvori jedan oblik materije u drugi i sintetiše psi-polje sa željenim osobinama. 7. nemogućnost evolutivnog razvoja neurona tih jedinki do nivoa, na kome nastaju osobine potrebne za nastanak razuma. To su razlozi zbog kojih ne dolazi do evolucionog razvoja ovih zajednica, i zato nije došlo do stvaranja civilizacije mrava, pčela i termita na našoj planeti, ali na drugim planetama, na kojima se preklapaju drugi (povoljni) uslovi je to sasvim moguće. Priroda zajednice termita, mrava ili pčela je u odličnoj saglasnosti sa Hegelovom teorijom apsolutne ideje, ali na Zemlji nema drugih, trajnih psi sistema. Nema trajnih?!. Ali možda postoji privremeno dejstvujući opšti psi-sistem - nadorganizam? I ako se on pojavi, onda zašto i kada, i koji je nivo evolutivnog razvoja vrste, kada može doći do ove pojave?!. Kod većine vrsta živih organizama psi sistemi (nervni sistemi) su "zatvoreni" u većoj ili manjoj meri. To je zbog činjenice da pri razvoju vrste kroz razvoj svakog pojedinca te vrste, treba potpuno eliminisati (ili barem minimizirati) mogućnost međudejstva psi-polja jednog pojedinca na drugog, kako kod jedne iste vrste, tako i drugih. Kao rezultat takvog međudejstva, može doći do neravnoteže i smanjenja životne održivosti biološki aktivne vrste, što može dovesti do njenog nestanka, kao što je to bio slučaj sa mnogim vrstama tokom evolucije života na Zemlji. Evolutivni razvoj vrsta pojavljuje se kao fleksibilan odgovor (prilagođavanje) na promene u okruženju prilagođavajući se postojanju u toj sredini, koji je fiksiran u genima i predaje se novim generacijama kao polazna tačka za dalji razvoj te vrste. Evolutivne promene dovode do harmonične promene u unutrašnjem svetu jedinke svake vrste. Pri tome se menja struktura, funkcija ćelija, uključujući neurone, što i stvara uslove za evolutivni razvoj (naravno, u slučaju pozitivnih mutacija i promena). I svaka vrsta, sačuvana u toku evolucije, razvija odbrambene mehanizme, zaštitna psi-polja, stvarajući najpovoljnije uslove za evolutivni razvoja svake jedinke te vrste. U kakvim slučajevima, se može pojaviti - 82 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV nadorganizam kod takvih vrsta, kada se individualni zaštitni omotač raspada, i nastaje jedan psi sistem nadorganizma? 1) Pri pretnji uništenja vrste kao rezultat prirodnih fenomena (suše, zemljotresi, poplave, itd). 2) Pri kršenju ekološke ravnoteže između vrsta i životne sredine. 3) Pri neophodnom premeštanju populacije vrste na značajna rastojanja. Razmotrimo primere, koji podržavaju ove pretpostavke. Kod kunića, pri neravnoteži između veličine populacije i životne sredine, javlja se zanimljiv fenomen. Svaka populacija ima teritoriju u kojoj živi - njihovo stanišno područje S. U toj oblasti bez narušavanja ekološke ravnoteže u životnoj sredini može da preživi određeni broj pojedinaca date vrste (N). I taj (optimalan) broj poulacije je konstantno podržavan unutrašnjim mehanizmima same populacije. Koji su to mehanizmi? Kakve sile održavaju određeni nivo broja populacije?!. Kolebanja u plodnosti i međudejstvo spoljnih faktora dovode do kolebanja u populaciji. Pod nepovoljnim spoljnim faktorima brojnost populacije se smanjuje i postaje manja od optimalne (N). Istovremeno se u populaciji povećava plodnost i nakon nekog vremena brojnost populacije se vraća na optimalni nivo (Slika 39) sl.39 - 83 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Kada je broj veći od optimalnog (N +), nastaju procesi u okviru populacije, koji dovode do povećanja smrtnosti i opadanja plodnosti, a posle nekog vremena se broj ponovo vraća na optimalnan (Sl. 40). Slika 40 - 84 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Šta je taj misteriozni mehanizam koji funkcioniše u svakoj populaciji?! I ko ili šta ga pokreće u akciju! .. Zečevi jedu travu, konzumiraju tzv rastuću biomasu, koja raste na okupiranim područjima te populacije. Količina biomase je određena vremenskim uslovima, solarnom aktivnošću, prisustvom vode. Drugim rečima, data površina može da proizvede samo određenu količinu biljne biomase po jedinici vremena. Svaki zec jede travu, smanjujući količinu biomase koja raste. Za normalnog zeca potrebno da jede određenu količinu rastuće biomase m (n). Populacija u celini troši m (n)hn količine rastuće biomase. Naravno, ako je broj populacije veoma veliki, tada na ovom području rastuća biomasa može biti uništena. Površina zemlje na ovom prostoru će postati pustinja, što će uskoro dovesti do smrti i samih zečeva, koji su pojeli rastuću biomasu. Da bi ekološki sistem mogao da postoji dugo vremena, potrebno je da se ispune sledeći uslovi: rastuća biomasa, reprodukovana u jedinici vremena na datoj oblasti, treba da bude veća ili jednaka iznosu rastuće biomase potrebne životinjskim organizmima, po brojnosti zečevima koji žive u toj oblasti. Možemo pretpostaviti, da je pri broju N - deo reprodukovane rastuće biomase biljnog i dalje dovoljan. Ti povoljni uslovi stimulišu povećanje nataliteta kroz promene celog niza fizioloških parametara, a ta činjenica je u skladu sa logikom i zdravim razumom. Međutim, ta činjenica, da se pri prenaseljenosti područja aktivira mehanizam smanjenja plodnosti i povećanja smrtnosti (u isto vreme, kada rastuća biomasa može, neko vreme (do nekoliko godina) da osigura život populacije brojnosti N + i visokim nivoom nataliteta), sa logikom se na prvi pogled, ne slaže. Teško je pretpostaviti da će zec razmatrati da li će sledeće godine će imati šta da jede i zbog toga će smanjiti svoju ishranu ili razmišljati o regulisanju veličine njegove porodice ... Šta se dešava?! Šta i na koji način upravlja i reguliše veličinu populacije zečeva i drugih vrsta životinjskih organizama u datom području? Pokušajmo da analiziramo ovu pojavu i da steknemo razumevanje očigledne tajne prirode ... Svaki pojedinac zrači oko sebe psi-polje ω. Psi-polja, koja zrače jedinke populacije su u međusobnoj interakciji i utiču na procese koji se dešavaju u telu svake jedinke. Pretpostavimo da postoji optimalan intenzitet (gustina) sveukupnog psi-polja populacije, pri kojem je postajanje svake jedinke optimalno, i pri kojem se čuva ekološka ravnoteža. W= ∫∫k(N;S) ω ds dN (1) n s Gde: - 85 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV W — sveukupno psi polje populacije. S — teritorija životnog staništa populacije. ω — psi polje emitovano od jedne jedinke k(N,S) - Koeficijent međudejstva između psi-polja jedinki unutar populacije. Populacija, višeg broja od optimalnog, stvara sveukupno psi-polje veće gustine, a manja brojnost populacije stvara manje gusto psi-polje. U jednom slučaju nastaje višak gustine psi-polja, a u drugom - manjak ΔW(+) = ∫∫k(N;S)ωdsdN - ∫∫k(N;S)ωdsdN (2) N+ S N S ΔW(-) = ∫∫k(N;S)ωdsdN - ∫∫k(N;S)ωdsdN (3) Preterana gustina psi-polja ΔW(+) utiče depresivno na fiziološke procese individualnog organizma jedinke: ima hormonske poremećaje, blokira se aktivnost hipofize, timusa, što rezultira smanjenjem stope nataliteta i životnog veka. Zapravo, ukupna gustina psi-polja populacije W, koja je stvorena svim jedinkama populacije i predstavlja kontrolni mehanizam koji omogućava ravnotežu između brojnosti vrste i ekološkog sistema.Vrlo važan je koeficijent međudejstva, koji karakteriše stepen međudejstva između psipolja u okviru populacije k(N;S). Ovaj koeficijent zavisi od broja jedinki u populaciji i na području teritorije okupirane od strane te populacije. Vrednost ovog parametra za većinu vrsta je u opsegu: 0 < k(N;S) < 1 Postoji mogućnost negativne vrednosti ovog parametra, kao i slučajeva kada on može biti veći od jedinice. Razmislimo o prirodnim fenomenima koji utiču na koeficijent međudejstva, pri čemu se ova vrednost menja i postaje jednaka ili većs od jedinice. Tokom velikih suša, kada velikom broj populacija različitih vrsta životinja preti uništenje, možemo posmatrati zanimljiv fenomen: sve jedinke populacije se skupljaju zajedno na jednom mestu - njihov broj ponekad dostiže milione, a ponekad milijarde (skakavci, termiti, itd), - i to sakupljanje počinje da bude veoma zanimljivo ... Uzmimo kao primer fenomen javljanja nadorganizma kod pacova i miševa. Uslov za nadorganizam kod njih nastaje pri koeficijentu međudejstva jednakom jedinici [k (N, S) = 1]. Individualno polje jedinki nestaje, ali se formira opšte psi-polje. Ogromni skupovi pacova i miševa se kreću, savladavaju sve - 86 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV prepreke, idu tamo gde nema suše, i gde populacija može da opstane. U ovom fenomenu je interesantno sledeće: a) susretanje prepreka na putu (potoci, reke, jaruge, itd), hiljade i ponekad i stotine hiljada ptica popunjava svojim telima ove prepreke i umiru, da bi ostali milioni njihove sabraće preko takvog mosta od tela nastavili da se kreću napred. Zanimljivo je to, da je u stanju nadorganizma kod nekih jedinki potpuno odsutan instinkt samoodržanja. Svaka jedinka postaje ogromna ćelija ogromnog organizma, za koga je gubitak hiljada, a ponekad i stotina hiljada takvih "ćelija" neprimetan i služi za očuvanje celog nadorganizma, populaciju u celini. b) premeštanjem nadorganizma, populacija prelazi na desetine, a ponekad i stotine kilometara na teritoriju, koja nije zahvaćena sušom ili drugim elementarnim nepogodama. Kretanje mase živih organizama javlja se u nužnom pravcu, čak iako se ni jedna jedinka nije udaljila do tog trenutka izvan svog životnog prostora. Otkuda skupljene jedinke znaju gde da idu, kako da se kreću, kako da se orijentišu na mestima, gde pre nijedna od ovih jedinki nije bila? Hajde da pokušamo da objasnimo ovaj fenomen. Nagli porast temperature vazduha, nedostatak vlage, smanjena količina hrane u toku nekoliko dana preko receptora utiče na koru korteksa i to utiče na različite funkcije mozga, uključujući i zaštitno psi polje ω, koje obezbeđuje očuvanje njihovog identiteta. Nepovoljni prirodni uslovi životne sredine dovode do opasnosti od smrti, kako jedinke, tako i cele populacije tog područja. Mozak jedne jedinke nije u stanju da se nosi sa ovom složenom situacijom zbog ograničenog kapaciteta. Stoga, u slučaju nepovoljnih prirodnih fenomena, kao što je već pomenuto, nastaje promena u stanju moždane kore - što stvara i kontroliše zaštitno psi-polje jedinke. Pri tome zaštitno psi-polje jedinke nestaje, koeficijent međudejstva je jednak jedinici i nervni sistem jedinke se uključuje u funkcionisanje kolosalnog nadorganizma nervnog sistema. Kod većine vrsta fenomen nadorganizma se javlja samo u ekstremnim uslovima. Kada vratite uslove u normalno stanje nervni sistem jedinke vraća se u normalu, a fenomen nadorganizma prestaje (koeficijent međudejstva postaje manji od jedinice). Stanje nadorganizma za ove vrste je tekovina evolucije, što im omogućava da prežive i prilagode se promeni stanja životne sredine. U stanju superpozicije nadorganizma (ukupna gustina) psi polje populacije omogućava objedinjenom nervnom sistemu da reši kvalitativno nove zadatke, kao što su orijentacija u prostoru tokom kretanja populacije na velike udaljenosti i nekoliko drugih. U isto vreme, u stanju nadorganizma dolazi do - 87 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV aktivnog uništavanja organizama jedinki, koje ga čine, ali ako je ovo stanje kratko, nakon obnove uobičajenog zaštitnog psi-polja svake jedinke, dolazi do postepenog vraćanja organizma u normalu. Pojava nadorganizma u velikom broju vrsta se javlja periodično, najčešće to biva zbog jednogodišnjih ciklusa promena klimatskih uslova. Primeri za to mogu biti prelaženja velikih razdaljinina ptica selica. Kako su pokazala istraživanja ornitologa, u šest slučajeva od deset, na čelu jata ptica selica su mlade ptice, koje po prvi put lete do zimovališta, i naravno, ne znaju put. Ono što je zanimljivo: jedna ptica, čak i iskusna, ne kreće na let ka zimovalištu (isto kao i male grupe jedinki). Ponekad one umiru od gladi, smrzavanja, ali ništa ne može da ih natera da lete ka mestu zimovanja. Opet, u čemu je tajna? Koji je razlog za ovo čudno ponašanje ptica?!. U procesu evolucije ptice su razvile sposobnost stvaranja nadorganizma. To se stanje pojavljuje u periodu preleta. Osnova za tu manifestaciju je unutrašnji biološki godišnji ciklus, koji podstiče na akciju pri pojavi pada temperature (zahlađenje), smanjenja trajanja dana, smanjenja količine i kvaliteta hrane. Uticaj prirodnih uslova dovodi do varijacija unutar određenih predela početka preletanja. U prolećnom i letnjem periodu, kada su prirodni uslovi povoljni za život ptica (kada se izlegu jaja i othrane svoje mlade), mozak svake jedinke stvara zaštitno psi-polje, koje obezbeđuje najpovoljnije uslove za funkcionisanje organizma u celini ( Sl. 41) . - 88 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Slika 41 - 89 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Godišnji biološki ciklus sveukupnog zaštitnog psi-polja jedinke dovodi do toga, da u jesen kod ptica selica psi polje slabi, postaje veoma slabo, praktično nestaje, što je preduslov za nastanak stanja nadorganizma (Sl.42). Slika 42 - 90 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Činjenicu da su prirodni faktori tek početni mehanizmi biološkog ciklusa unutrašnjeg jednogodišnjeg ciklusa, najbolje potvrđuje to, da vreme naglog zahlađenja i zamrzavanja ne zaustavlja ptice da krenu u zimska staništa, iako će neke od njih i uginuti. Na taj način, promene u biohemijskim procesima u ćelijama organizma (naročito u nervnim ćelijama mozga) dovodi do promene strukture polja zračenjem neurona i u celini do izmene sveukupnog psipolja.Psi-polje iz zamrznute strukture se transformiše u otvorenu, odnosno, koeficijent međudejstva teži jedinici. Svaka vrsta ptica ima minimalan broj jedinki, koji je neophodan za efekte pojave nadorganizma u toj populaciji. U stanju nadorganizma jato ptica (zajednički nervni sistem) može biti orijentisano po zvezdama, po suncu, da izračuna putanju leta, optimalnu brzinu preleta od jednog mesta na drugo. Istovremeno, u stanju nadorganizma sveukupni psi-sistem (nervni sistem) može da uzima u obzir niz slučajnih faktora - snagu i pravac vetra, promenu promenu brzine preleta u zavisnosti od vremenskih uslova, itd. (Sl.43). Slika 43 - 91 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Zasebna jedinka sve ove kompleksne akcije ne može obavljati, kao što se vidi iz gornjeg primera. Nervni sistem jedinke svake vrste može da odgovori na izazove povezane sa normalnim životom i funkcionisanjem organizma. Pri tome, stepen razvijenosti pojedinih nervnih ćelija zavisi od složenosti uslova staništa te vrste. Zapravo u procesu evolucionog razvoja, mnoge vrste su dobile mogućnost da stvore jedinstveni nervni sistem grupe ili populacije u celini (stanje nadorganizma) kada dejstva i mogućnosti nervnog sistema jedne jedinke ne omogućavaju da se reši nastala situacija koja je od vitalnog značaja ... Evolutivni razvoj je doveo do pojave vrsta, u kojima svaka jedinka ima strukturu nervnog sistema, koji omogućava rešavanje složenih problema. Ova struktura predstavlja sistem međudejstva milijardu neurona, koncentrisanih u jednoj jedinci. Međudejstvo između neurona, koji ulaze u taj sistem, maksimalan je i teži jedinici. Istovremeno, ceo sistem je maksimalno izolovan od uticaja drugih psi sistema (koeficijent međudejstva između takvih sistema teži nuli). Ovo se dešava kao rezultat stvaranja samog psisistema pojedinačnog zaštitnog (izolacionog) polja. U slučaju takvih složenih psi sistema maksimalna izolacija je neophodna da bi se omogućilo skupljanje i konsolidacija individualnih iskustava, sa njihovim prenošenjem na buduće generacije. Prenos se vrši izmenom genetskog koda i direktnom obukom. Prisustvo u jednoj jedinci pojedinačnog složenog psi sistema, koji se sastoji od milijardi neurona koji međusobno komuniciraju, omogućava da se razgraniče funkcije, koje pružaju biološki procesi u organizmu, koje se odnose na ponašanje i funkcije iz sakupljenih informacija o okruženju u kome postoji taj čovek. U određenoj fazi skupljanja informacija i razvoja takvih psi-sistema, nastaje mogućnost analizie ovih informacija, što dovodi do svesnih akcija i reakcija na procese, koji se dešavaju u okruženju. Istovremeno, veliki broj neurona specijalizuje se za transformaciju jednog oblika materije u drugu, na stvaranju holograma i sintezu, razvoju eteričnog, astralnog i mentalnih tela pojedinca. Sinteza i razvoj tih tela je moguća samo na određenom nivou evolutivnog razvoja moždanih neurona. Ovaj proces se odvija u prisustvu potrebnog obima i kvaliteta informacija, koje ulaze u mozak kroz vizuelne, auditivne, taktilne i olfaktorne kanale u vidu različitih nervnih signala. Ovi signali proizvode promenu kvalitativnih stanja spoljne i unutrašnje sredine neurona, koji primaju ove informacije. Informacije, sačuvane u neuronima u vidu gomile različitih formi materija, dovode do kvalitativne i kvantitativne promene organskih i neorganskih molekula i jona unutar neurona. Sve ovo zajedno dovodi do promene u veličini zakrivljenosti mikroprostora ćelija. I kada to zakrivljenje dostigne Δλ'2, nastaje otvaranje - 92 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV u zoni dejstva te zakrivljenosti kvalitativne barijere između fizičkih i astralnih nivoa. Ovo dovodi do uslova za prelivanje formi materija na astralnom nivou, a počinje izgradnja astralnog tela neurona (vidi glavu 2). Ako govorimo o čoveku, mozak deteta treba da apsorbuje neophodnu količinu informacija, poželjno je boljeg kvaliteta. Najčešće, sve te nesistematizovane informacije, neophodne su za svestrani razvoj deteta, koje mora da ih apsorbuje u mozgu tokom određenog vremena svog razvoja (4-6 godina). Ako do tog doba dečji mozak nije primio kritičnu količinu informacija, njegovi neuroni nemaju vremena da izgrade eterično telo do željenog kvalitativnog nivoa, pri kojem promena u zakrivljenosti mikroprostora neurona dovodi do otvaranja kvalitetne barijere između eteričnog i astralnog nivoa. Ovaj mozak nije u stanju da nastavi da se razvija, pa čak i ako su obezbeđene sve biološke potrebe organizma, ali u postupcima svesti, razum u ponašanju takvog deteta ne može da se detektuje. Ovo stanje javlja se samo u dva slučaja: a) kada mozak deteta ne prima informacije iz okruženja u neophodnoj količini i kvalitetu, ili kvalitet tih informacija nije dovoljan za izmenu kvalitativne strukture neurona mozga. Kao primeri mogu poslužiti slučajevi stvarnih "moglija" kada se mala deca, zbog određenih okolnosti, nađu među divljim životinjama i budu "obrazovana" od njih. Sve - ponašanje i način života ove dece je u potpunosti u skladu sa navikama i načinom života životinja koje su ih vaspitavale. Kada slučajno ova deca stignu nazad u zajednicu ljudi, nažalost, ona i dalje nastavljaju da se ponašaju kao životinje i praktično više nisu u mogućnosti da sakumuliraju ponašanja, odgovarajuća ljudima. b) kada normalan razvoj neurona mozga deteta nije moguć, zbog genetskih problema ili prisustva u mozgu deteta (u cerebrospinalnoj tečnosti) različitih vrsta infekcija, koje izoluju, kao proizvod svojih vitalnih funkcija, velike doze toksina. U rezultatu slučajeva urođene ili stečene mentalne retardacije u različitim stepenima, u čijem se prisustvu razvoj deteta ne događa, a ako se to desi, ono zaostaje za normom, što na kraju dovodi do usporavanja mentalnog razvoja. Ako je mozak pravovremeno dobio pravu količinu i kvalitetne informacije, u neuronima se javlja neophodna promenu mikroprostora, i nestaje kvalitativna barijera između eteričnog i astralnog nivoa, počinje formiranje i evolucioni razvoj astralnih telia neurona mozga. Po završetku punog razvoja astralnih tela neurona dolazi do promene dimenzionalnosti mikroprostora neurona na vrednost Δλ'2 (vidi glavu 2.), i - 93 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV nestaje kvalitativna barijera između astralnih i mentalnih nivoa neurona mozga. Nastaju uslovi za formiranje i razvoj mentalnih tela neurona. Sa izgradnjnom svakog tela (eteričnog, astralnog i mentalnih), značajno se menjaju svojstva neurona, kapacitet mozga sakuplja i obrađuje informacije, dobijene, kako od spoljnog, tako i iz unutrašnjeg sveta. Razvoj takvih psisistema (nervnih sistema) dovodi do toga, da vrste, sa takvim psi sistemima, u toku svog evolutivnog razvoja, postaju svesne sebe u prirodi i izdvajaju sebe iz nje. Stiće se sposobnost da se utiče na okružujuću prirodu i razvijaju različiti načini takvog uticaja. Preuređivanje svoje okoline na prihvatljiviju formu za sebe, često u isto vreme, nažalost, narušava ekološku ravnotežu. Ekološka neravnoteža ima svoju maksimalno dozvoljenu granicu, i izlazak iz nje dovodi do poremećaja ekološkog sistema. Razumnom, u punom smislu, može se nazvati samo ta vrsta, čiji evolutivni razvoj vodi do razumevanja njenog jedinstva sa prirodom, i čija razumna aktivnost ne dovodi do uništenja ekološkog sistema, već vrši harmonične promene, bez remećenja ravnoteže. Ovo na kraju dovodi do periodičnih promena ekoloških sistema. Neke vrste kopnenih organizama imaju sličan složen psi-sistem. Sve ove vrste se svrstavaju u jednu podklasu - viši sisari. Posebno mesto u ovoj potklasi zauzimaju dve vrste: delfini i ljudi. Čovek - jedinstvena inteligentna vrsta (Homo sapiens), koji ima složen psisistem, koga u toku evolutivnog razvoja prate i promene u ekološkom sistemu. Na žalost, čovek se u odnosu na prirodu nalzi u "ratnom stanju" sa povremenim primirjima, a ne u skladnoj zajednici sa njom ... Možemo samo da se nadamo da će se ovo jedinstvo ipak dogoditi u bliskoj budućnosti ... Poseban položaj čoveka u prirodi proizlazi iz njegove vrste i karakteristike u ponašanju. Pre svega, dvonožno stvorenje je društveno. Prisustvo par slobodnih gornjih ekstremiteta - šaka, dozvoljava čoveku u toku evolucije da stvara oruđa rada, što je dovelo do poboljšanja mogućnosti da utiče i menja životnu sredinu u skladu sa potrebama čoveka. Društvena forma postojanja omogućava da se reši drugi problem - sakupljanje i prenos budućim generacijama neophodnih informacija (prvo usmeno a potom i u pisanoj formi), u vidu dobijenog i sakupljenog iskustvo ne samo porodici, plemenu, već i hiljadama, i sa razvojem čovečanstva, stotinama hiljada, milionima ljudi mnogih generacija. Iz generacije u generaciju se umnožavaju sakupljene informacije, menjaju se i njihovi kvaliteti. Sve ovo zajedno je dovelo do toga, da nove generacije - 94 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV kumulativno iskustvo, podižu na sledeći viši stepen evolutivnog razvoja. I kada je čovečanstvo izmislilo različita sredstva masovnog informisanja - knjige, novine, radio, televiziju - došlo je do naglog skoka u kvalitetu ovog razvoja. Ovo je posebno posmatrano poslednjih sto godina. Zbog činjenice da čovečanstvo ima veliku količinu informacija, koje su u svakom slučaju tačne i odgovarajuće istini, ali se njihovo teoretsko objašnjenje zasniva na pogrešnoj logičkoj osnovi, "razumna" ljudska aktivnost je dovela prirodu u celini do ivice katastrofe. I ako se to slučajno desi, to će dovesti do smrti ne samo čoveka kao vrste životinje, već i smrti gotovo celog ekološkog sistema ... Voleo bih da još jednom skrenem pažnju na činjenicu da se ljudi ne rađaju mudri, već samo imaju mogućnost da budu razumni, pri sakupljanju mozga deteta potrebnog obima informacija u vidu znanja i iskustva nakupljenih čovečanstvom, njegovim principima, zakonima, moralom ... I do sinteze na osnovu svega toga, individualnog mišljenja, svog JA. Pri harmoničnom razvoju ličnosti, čovek može da dostigne takav nivo razvoja svesti i mogućnosti, pri kojem ralizuje istinito, harmonično stapanje čoveka sa prirodom. Postavlja se pitanje: ako mnoge vrste živih organizama u toku evolucije, u kritičnim situacijama, stiču sposobnost da stvore nadorganizam, da li je moguć i u kojim situacijama, ovaj fenomen kod ljudi?!. Čovek ima složen psi-sistem koji se sastoji od četrnaest milijardi neurona, koji su, pri pravilnom razvoju, u stanju da reše gotovo sve probleme koji su nastali. Pored toga, moždani neuroni čoveka imaju maksimalan stepen međudejstva između sebe. Takav kvalitet međudejstva je gotovo nemoguće ostvariti u stanju nadorganizma koji se manifestuje u tom istom stanju kod termita, pčela i mrava. Nadorganizam, apsolutna ideja, sveukupni um, ne javlja se kao korak napred, kao što se dešava kod termita, pčela, mrava, itd, već kao korak unazad ... Jer, u stanju nadorganizma kod čoveka je nemoguć harmoničan razvoj opšteg psi -sistema. Pri normalnom ljudskom razvoju, mozak proizvodi zaštitno polje i maksimalno izoluje čoveka od spoljnih uticaja. I u većini slučajeva, za otvaranje zaštitnog polja neophodno je "guranje" čovekovog psi sistema iznutra. Ali, za to, moraju biti ispunjena dva uslova: a) velika koncentracija ljudi na malom prostoru. Pri ovom psi-polju, svaka osoba deluje na zaštitno poolje okružujućih ljudi i sopstveno, i odnosno, psipolja okružujućih ljudi depresivno dejstvuju na zaštitno polje svakog čoveka. - 95 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Kao rezultat toga, potencijal zaštitnog psi-polja ljudi u ovoj koncentaciji je znatno smanjen. b) pri smanjenom potencijalu zaštitnog psi polja čoveka neophodno je emotivno nagomilavanje sistema izunutra, najčešće negativano. Kada se dostigne određeni nivo emocionalnog nagomilavanja, zaštitno psi-polje čoveka postaje nestabilno i nestaje. Svaki čovek u toj gomili prestaje da bude individualan, njegov mozak je podložan emocijama, koje besne u ovom skupu ljudi. I u tom stanju dovoljno je samo da se uputi u "pravom smeru" besna publika, i ona će učiniti sve, što je potrebno onome, ko je kontroliše. To je - princip delovanja, tzv PSI oružja u jednoj od svojih manifestacija. U istoriji čovečanstva, kako dalekoj, tako i bližoj, mogu se videti mnogi primeri takvih dejstva, i zanimljivo, u stanju "gomile" ljudi često rade stvari koje nikada pre ni posle ne bi svesno učinili. Često čak potpuno u suprotnosti sa svojim principima, etikom i moralom. I kada uzmemo u obzir da samo tri do pet posto neurona mozga čoveka radi svesno, a preostalih 95-97% nisu uključeni u svesnu aktivnost, onda se može realizovati sledećea situacija ... Ako neko ima "ključ" za ulazak u 95-97% mozga, i zna, na koji način može otvoriti ta "vrata", onda su taj čovek ili grupa ljudi u poziciji da upravljaju bilo kojim brojem ljudi. Najčešće to nastaje pri dejstvu, tzv.kontrolnih psi polja, koja mogu da stvore, kako jedan čovek, tako i grupa ljudi. U isto vreme, ljudi koji su izloženi dejstvu takvog psi-oružja, apsolutno ništa da se osećaju i ne razumeju zašto i šta ih je navelo da urade ovo ili ono ... To je veoma moćno i opasno oružje, mnogo opasnije od zračenja, bombi, hemijskog ili biološkog oružja. I činjenica je da su ljudi izloženi ovom oružju, i čak ne znaju kakvo je dejstvo usmereno na njih. Na taj način, za one, koji koriste to oružje, to je potpuno nekažnjivo. Pošto većina onih koji ga koriste, pokušavaju da ubede sve ostale da je čak i ideja za ovakvo delovanje apsurdna i smešna ... Uveravaju, krijući se iza lažne filozofije, i oslanjajući se na pogrešne temelje, čega su i oni sami odlično svesni. Psi-oružje je najnehumanije je od svega postojećeg u svetu, i kada padne u "crne ruke", onda zaista počinje dolazak "sudnjeg dana" ... Na taj način, stanje nadorganizma kod ljudi može doći spontano kao posledica negativnog emocionalnog nakupljanja u velikim gomilama, i kao rezultat kontrole psi-polja kada se koristi psi-oružje. Dakle, da sumiramo: tokom evolucije priroda je formirala tri vrste organizacije psi sistema živih organizama: - 96 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV 1. Stalno funkcionišući složen psi-sistem koji se sastoji iz kolonija iste vrste. Broj takvih kolonija zavisi od složenosti zadataka, koja rešava ovaj psi-sistem i složenosti strukture psi-polja pojedinca. Psi-polje pojedinca predstavlja otvoren sistem (K stremi ka jedinici). Psi-polje kolonije predstavlja složen sistem psi-polja svih pojedinaca uključenih u taj sistem. Ukupno psi-polje sistema pod normalnim uslovima postojanja je zatvorena struktura, stalno funkcionišući nadorganizam. Primeri: termiti, pčele, mravi, itd 2. Privremeno funkcionišući složen psi-sistem koji se sastoji od kolonija iste vrste. Brojnost kolonije, takođe zavisi od složenosti zadataka koje rešavao opšti psi-sistem i složenosti psi sistema jednog pojedinca. Uzroci nastanka takvih privremenih psi sistema, privremenog stanja nadorganizma su: a) sticanje u toku evolucije svojstva, koja obezbeđuju opstanak i razvoj vrste. Primer: ptice selice. b) pojava stanja nadorganizma (složenih psi-sistema) u uslovima dejstva prirodnih fenomena (skoro sve vrste). U normalnom stanju psi-polje svakog pojedinca je zatvoren sistem: Pod uticajem prirodnih faktora, kada postoji realna opasnost od uništenja populacije ili vrste u celini, menja se strukture psi-polja svakog pojedinca. Zatvorena struktura se transformiše u otvorenu: Pri uspostavljanju prirodnih uslova u normalno stanje za svaku vrstu, struktura psi-polja svakog pojedinca vraća se nazad u izvornu. 3. Stalno funkcionišući složen psi-sistem, koji predstavlja međudejstvo koncentrisanih u jednoj jedinci nekoliko milijardi neurona (u čoveku - četrnaest milijardi dolara). Psi-polje svakog neurona je otvoreni sistem Međudejstvo između neurona stvara opšte zaštitno psi-polje, koje obezbeđuje stabilno funkcionisanje celog sistema. Psi sistem čoveka ima mogućnost samousavršavanja, evolutivnog razvoja. U ljudskom mozgu od prvog dana rođenja počinjeu da se intezivno sakupljaju sve raspoložive, dostupne njegovim čulima, informacije. Pri sakupljanju informacija dolazi do kvalitativne promene prvobitne strukture neurona. Nakon postizanja određenog praga količine informacija dolazi do kvalitativnog skoka u evoluciji mozga čoveka u celini. On počinje da izdvaja sebe iz okruženja, sposoban je da stekne razumevanje onoga što se dešava u prirodi i u sebi samom. Mozak čoveka postaje instrument poznavanja prirode i može se samousavršavati. Količina informacija koje pružaju kvalitativni skok, jedan čovek nije u stanju da nakupi i za hiljadu života. To je sveukupno iskustvo stotine generacija, - 97 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV miliona ljudi. Samo apsorbujući akumulirane informaciju čovečanstva, ljudski mozak je u stanju da ide dalje u svom razvoju ... Shvativši ovo, svi će zamisliti nad pitanjem - ako psi-polje reguliše procese unutar svake vrste, populacije, kako u normalnim, tako i ekstremnim uslovima postojanja, koji onda mehanizmi regulišu procese koji se dešavaju u ekološkom sistemu kao celini?!. - 98 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Glava 4. Formiranje ekološkog sistema planete Zemlje Prvi život se pojavio u prvobitnom okeanu (vidi glavu 2.) iz celog reda razloga. Glavni od njih je apsorpcija jakog solarnog i kosmičkog zračenja u morskoj vodi, smrtonosnog za sav život na Zemlji. Drugi razlog, ne manje važan, jeste, da u morskoj vodi nisu koncentrisani samo neorganski molekulin, već i prosti i složeni organski molekuli, nastali od neorganskih tokom atmosferskih električnih pražnjenja. Voda okeana je stalno bila zasićena gasovima, koji su činili prvobitnu atmosferu planete: ugljendioksidom, sumporom, azotom, vodonikom, kiseonikom i drugim gasovima. Sve ovo zajedno je bio preduslov za nastanak života (kvalitativni procesi, koji su se dogodili u prvobitnom okeanu su opisani sa više detalja u glavi 2). Prvi živi organizmi posle virusa, bile su proste jednoćelijske biljke, koje su putem fotosinteze, apsorbovale vidljivi deo spektra sunčevog zračenja, i koje su same u sebi sintetisale organske materije neophodne za svoj opstanak. Do pojave fotosinteze, jednostavni organizmi primali su neophodne organske materije samo iz morske vode, koje su, kao što je već pomenuto, nastale tokom atmosferskih električnih pražnjenja. Fotosinteza je evolucijska tekovina, koja je dala veliki podstrek za razvoj života na planeti. Prvo, biljni organizmi su i dalje bili vrlo primitivni, apsorbujući samo mali deo sunčeve svetlosti koja je padala na površinu prvobitnog okeana. Fitoplanktoni su asimilovali oko 1,5-2% padajuće sunčeve svetlosti. Shodno tome, brzina rasta biljne biomase zavisila je od tzv biološke efikasnosti (koeficijenta korisnog dejstva - KPD). Fitoplankton je počeo da osvaja prvobitni okean, koji je bio carstvo jednoćelijskih biljnih organizama. U procesu fotosinteze, fitoplanktoni su počeli da apsorbuju ugljendioksid, rastvoren u morskoj vodi, i izolovali kao nus-proizvod, kiseonik. Noću, kada je fotosinteza prestajala, fitoplanktoni su koristili za svoj opstanak sintetizovana u toku dana organska jedinjenja. Ova jedinjenja su pomogla fitoplanktonima da se opstanu i održavaju celovitost i aktivnost svoje strukture. Pri tome su fitoplanktoni razlagali organska jedinjenja, i za ovaj proces, suprotan fotosintezi, apsorbovali rastvoren u okolnoj vodi kiseonik, koji je, opet, najvećim delom bio proizvod fotosinteze. Shodno tome, razlaganje bilo - 99 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV kog organskog jedinjenja apsorbuje kiseonik, i, kao nusproizvod razgradnje proizvodi ugljendioksid. Životinjski mikroorganizmi (ne uzimajući u obzir zelenu euglenu i njoj slične), čak i pod veoma idealnim uslovima za njih, nisu mogli da se pojave u prvovibtnom okeanu sve do tada, dok fitoplanktoni, a zatim i sofisticiraniji biljni organizmi, nisu zasitili površinski sloj okeana kiseonikom u takvoj količini, da bi se obezbedilo normalno funkcionisanje živih organizama, koji su, opet, nastali tokom evolucije iz istih osnovnih biljnih organizama. Tako, o prvom najjednostavnijem ekološkom sistemu se može govoriti samo od pojave životinja, odnosno, organizama, koji apsorbuje organska jedinjenja. Ekološki sistem nije ništa drugo nego balans između svih oblika i vrsta živih organizama i njihovog okruženja ... Sa pojavom višećelijskih organizama je počela sledeća fazu razvoja života. Usavršavajući se u nemilosrdnoj borbi za opstanak, višećelijski organizmi, naročito biljke, ponovo dobijaju novi kvalitet - raspored funkcija, koje se odvijaju u jednoćelijskim organizmima, između grupa ćelija, koje formiraju višećelijski organizam. Nastajale su ćelije specijalizovane za obavljanje određenih funkcija neophodnih za normalno funkcionisanje celog višećelijskog organizma. I to je dovelo do toga, da se u ćelijama višećelijskih biljaka, koje su specijalizovane za fotosintezu, povećava aktivnost ovog procesa, i kao posledica toga, povećava biološka efikasnost, koja je u višećelijskim biljkama prvobitnog okeana - algama - iznosila oko 4%. Sa pojavom višećelijskih biljnih organizama počeo je sledeći bum rasta biomase u prvom okeanu. Ovo je, zauzvrat, dovelo do naglog povećanja broja i raznovrsnosti životinjskih višećelijskih organizama, koje su, na osnovu svoje veće aktivnosti usled borbe za opstanak, počele da evoluciono dominiraju nad biljnim organizmima. Ipak, oni su nastavili da zavise od količine biomase, koju su stvarale biljke tokom fotosinteze. Postepeno životinjski višećelijski organizmi podelili su se u tri glavne vrste: 1) biljojedni životinjski organizmi. 2) mesojedni organizmi (jedu biljojedne životinjske organizme). 3) svejedući životinjski organizmi koji su mogli da jedu i biljke i životinje. - 100 -