POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Sl.155 - 301 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Sl.156 - 302 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Sl.157 - 303 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Sl.158 - 304 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Zone neheterogenosti mogu biti kako sa Δλ> 0, tako i Δλ <0. U slučaju, kada je dimenzionalnost neheterogenog prostora manja od nula Δλ <0, dolazi do zatvaranja prostor--univerzuma sa dimenzijama λ7 i λ6. Pri tome opet nastaju uslovi za pretakanje materije, samo ovaj put supstanca sa dimenzionalnošću λ7 se preliva u prostor sa dimenzionalnošću λ6. Na taj način, univerzum-prostor sa dimenzionalnošću λ7 (naš univerzum) gubi svoju supstancu. I zapravo tako nastaje misteriozna "crna rupa" ... (Sl.159). Sl.159 - 305 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Na taj način u zonama neheterogenosti dimenzionalnosti univerzum-prostora formiraju se zvezde i "crne rupe". Pri tomenastaje pretakanje supstanci, materija između različitih prostor-univerzuma. Ima univerzum-prostora, sa dimenzijom λ7, ali imaju drugačiji sastav supstance. Kada dolasku u zone nehomogenosti univerzum-prostora sa istom dimenzionalnošću, ali sa različitim sastavom formirajućih supstanci, nastaje kanal između ovih prostora. TPri tome dešava se pretaknje supstanci, kako u jedan, tako i u drugi prostor-univerzum. To - nije zvezda, a nije ni "crna rupa", već zona prelaska iz jednog prostora u drugi. Zona neheterogene dimenzionalnosti prostora, u kojoj dolazi do ovog procesa, označava se kao nulti prelaz. Osim toga, u zavisnosti od znaka Δλ, možemo govoriti o sledećim vrstama tih prelaza: Pozitivni nulti prelaz (zvezde), kroz koje se supstanca pretače u dati prostor-univerzum iz drugog sa većom dimenzionalnošću: (Δλ > 0) n+ Negativni nulti prelaz, kroz koji se supstanca datog prostor-univerzuma preliva u drugi sa nižom dimenzionalnošću: (Δλ < 0) nNeutralni nulti prelaz, kad se protoci materije kreću u oba smera i identični su jedni drugima, i dimenzionalnosti univerzum-prostora u zoni stezanja su gotovo identične:n 0 . Ako nastavimo dalju analizu onoga što se dešava, vidimo, da svaki prostoruniverzum, kroz zvezde dobija materiju, a kroz "crne rupe" - gubi. Da bi bilo moguće stabilno postojanje ovog prostora neophodna je ravnoteža između ulazečih i izlazečih materija u datom prostor-univerzumu. Treba da se ispuni zakon održanja materije, u skladu sa uslovima održivosti prostora. Ovo može biti prikazano kao formula: ∫n+ (i)k m(i)k dk + ∫n0 (ij)k m0 (ij)k dk ≡ ∫n- (j)k m(j)k dk (9) gde je: n + (i)k — pozitivni nulti prelaz (zvezda). n 0 (ij)k — neutraln nulti prelaz n - (j)k — negativni nulti prelaz. m(i)k — ukupna masa formi materije , koja protiče kroz zvezde . m(j)k — ukupna masa formi materije, koja protiče kroz "crne rupe" u drugi prostoruniverzum . Na taj način, između prostor-univerzuma sa različitom dimenzionalnošću kroz zone nehomogenosti dolazi do cirkulacije materije između prostora, koje obrazuju dati sistem (Sl.156). - 306 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Sl.156 - 307 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Broj univerzum-prostora, koji formiraju zatvoreni izbalansiran sistem može biti različit. Zbog toga,(9) tačno je to napisati kao: ∫∫n+ (i)k m(i)k dkdi + ∫∫n0 (ij)k m0 (ij)k dkd(ij) ≡ ∫∫n- (j)k m(j)k dkdj (10) Kroz zonu neheterogenosti dimenzionalnosti (nulti prelaz) moguć je prelaz iz jednog prostor-univerzuma u drugi. TPri tome dolazi do transformacije supstance našeg prostor- univerzuma i supstance tog prostor- univerzuma, u koji je izvršen prenos materije. Dakle, "naša" materija kao neizmenjena ne može da dospe u drugi prostor-univerzum. Kao zone, kroz koje je moguć takav prelaz, javljaju se "crne rupe", u kojima dolazi do potpunog raspada supstance datog tipa i neutralnih nultih prelaza, kroz koje dolazi do uravnotežen razmene materije. Neutralni nulti prelazi mogu biti stalni ili privrmeni, pojavljujući se povremeno ili spontano. Na Zemlji, postoji niz oblasti u kojima povremeno nastaju neutralni nulti prelazi. I ako u njih dospeju brodovi, avioni, ljudi, oni nestaju. Ove oblasti u svetu su: Bermudski trougao, područja u Himalajima i Permskaja oblast i druge. Praktično je nemoguće, u slučaju ulaska u zonu nultog prelaza, da se predvidi u kom trenutku i u koju tačku prostora će se premestiti materija. A da ne pominjemo činjenicu da je verovatnoća vraćanja u polaznu tačku gotovo nula ... Iz toga sledi da neutralni nulti prelazi ne mogu da se koriste za namensko kretanje u prostoru. Ništa manje zanimljive po svojoj prirodi evolucije života nisu zvezde ... Samo rođene zvezde mogu biti giganti. Njihove veličine mogu biti veće (Plavi Gigant) od sunčanog sistema ... Gustina materije takvih zvezda je početno niska (Sl.157). - 308 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Sl.157 - 309 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Tokom vremena, kao rezultat termonuklearnih reakcija, atomi, koji formiraju zvezde gigante, gube elektrone, protone, i na kraju se raspadaju. Zvezdana supstanca gubi najjednostavnije atome, kao što su vodonik, helijum, itd, i sve veći procenat u njoj počinju da sastavljaju atomi teških elemenata. Veličina zvezde se smanjuje, postaje sve više i više gusta, teška, a stepen uticaja na dimenzionalnost okolnog prostora postaje sve jači i jači. Ako je na početku svoje evolucije, zvezda imala dimenzionalnost prostora oko sebe, jednaku 3,00017 < λа < 3,020373236. Pri svom sažimanju ona izaziva sekundarnu deformaciju prostora na veličinu Δλ <0. To dovodi do toga, da dimenzionalnost prostora oko nje postaje: 3,00017 < (λа - Δλ) < 3,020373236 3,00017 < λb < 3,02037323, gde Δλ može varirati, u prvoj fazi, u predelima 0 < Δλ < 0,020203236... Postepeno sekundarna deformacija dimenzionalnosti prostora, izazvana težinom zvezde, postaje sve izraženija. I dimenzionalnost okolnog prostora zvezde počinje da se približava dimenzionalnosti λ7. Sa razvojem ovog procesa kanal između prostor-univerzuma sa dimenzinalnošću λ8 i λ7 se smanjuje. Sve manje i manje supstance teče iz prostora dimenzionalnosti λ8 u prostoru sa dimenzionalnosti λ7. Istovremeno aktivnost radijacije ove zvezde postaje sve manjea dok se potpuno ne zaustavi. Nastupa smrt zvezde. Zvezda se "gasi" ... Ako je na početku svoje evolucije, zvezda imala veliku masu, ali manju od deset sunčanih masa, do kraja svog života ona izaziva sekundarnu deformaciju dimenzionalnosti, kada dimenzionalnost prostora oko nje postaje manje dimenzionalnosti λ7. Δλ ≈ 0.0102018... Λ6 < λd < λ7; λd = λa – Δλ Ona proizvodi ugibanje u drugom pravcu. Nastaje, takozvana, neutronska zvezda (Sl.158.). - 310 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Sl.158 - 311 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Ako je na početku svoje evolucije, zvezda jimala masu veću od deset sunčanih, sekundarna deformacija postaje toliko značajna, da uzrokuje zatvaranje univerzum-prostora sa dimenzionalnošću λ7 i λ6 (Sl.159). Sl.159 - 312 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Pri tome materija iz prostora sa dimenzionalnošću λ7 počinje da pretiče u prostor sa dimenzionalnošću λ6. Obrazuje se "crna rupa". Dakle, "crne rupe" nastaju u toku evolucije zvezda. Sada razmotrimo takođe prirodu formiranja planetarnih sistema. Na početku svog života zvezda ima ravnotežu između svoje veličine, kanala između prostora sa dimenzijama λ8 i λ7 i količinom materija, koje protiču kroz tu zvezdu iz prostora sa dimenzionalnošću λ8 (Sl.160). Sl.160 - 313 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Kao rezultat termonuklearnih reakcija pri gubitku jednostavnih atoma, zvezdana dimenzija se smanjuje, i ona ne može da prpusti kroz sebe svu masu materija, koje teku iz prostora sa dimenzionalnošću λ8 u prostor sa dimenzionalnošću λ7. Ova neravnoteža povećava sa vremenom i na kraju dostiže kritičan nivo. Nastaje ogromna eksplozija, deo supstance zvezde se izbacuje u prostoru oko nje. To smanjuje dimenzionalnost okružujućeg prostora zvezde i formira se kanal, kroz koji protiče takva količina materije, koju je zvezda u stanju da propusti kroz sebe (Sl.161). Sl.161 - 314 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Astronomi zovu tu eksploziju - eksplozija supernove. Pri toj eksploziji zvezda gubi kako svoje gornje lake slojeve koji se sastoje od vodonika, helijuma i drugih jednostavnih atoma, tako i unutrašnji sloj koji sadrži teške atome, samo u mnogo manjoj meri. Pri eksploziji dolazi do deformacije prostora na relativno velikom rastojanju (nekoliko astronomskih jedinica). A ako je jezgro atoma uzrokuje maksimalno zakrivljenje (deformaciju) prostora blizu sebe, onda, po meri udaljenja od jezgra, ta deformacija postaje sve manja i manja. Pri eksploziji supernove zvezde deformacija prostora je jača sa povećanjem udaljenosti od zvezde (Sl.162). Sl.162 - 315 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Na taj način, izbačeni tokom eksplozije gornji slojevi zvezde formiraju gasnu prašinu, od koje se formiraju planete tokom vremena. Osim toga, što bliže zvezdi nastane planeta, to je veća njena gustina i veći procenat teških atoma u njenom sastavu. Što dalje od zvezde se formira planeta, manja je njena gustina i veći je procenat "lakih" atoma koji je obrazuju: vodonik, kiseonik, ugljenik, voda, itd (Sl.163 i Sl.164). Sl.163 - 316 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Sl.164 - 317 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Vratimo se na sistem, koji formiraju između sebe grupe univerzum-prostora različitih dimenzionalnosti. Tako kako je dimenzionalnost matričnog prostora, u kojem se oni formiraju nehomogen u svim pravcima, tako nastaju uslovi za postepenu deformaciju dimenzionalnosti svakg univerzum-prostora, različite u različitim pravcima. Nastaje kvantovanje π-dimenzionalnosti matričnog prostora. Kao rezultat tog univerzum-prostora, formira se zatvoreni izbalansiran sistem (Sl.165), u kome jedan prostor-univerzum sa smanjenom dimenzionalnosti (deformacijom) prelazi u drugi prostor-univerzum. U zonama, gde se umanjuje dimenzionalnost postaje kritično za sve prostoruniverzume, oni se spajaju u jednu celinu! I u ovim zonama imaju istu dimenzionalnost λ2 = 2,878950584… Sl.165 - 318 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Naš metauniverzum formiraju devet formi materija. Broj permutacija (kombinacija) od njih je jednak 459. S obzirom, da minimalan broj međudejstvujućih izmrđu sebe formi materija ne može biti manji od dva, taj broj se može dobiti iz formule Σ Cm n = n!/m!(m-n) (11) gde je: n = 9; 2 ≤ m ≤ 9. U isto vreme, u stvari, naš metauniverzum obrazuje tri stotine prostoruniverzuma. To znači, da postoji "prazan" prostor zone matričnog prostora, što znači, da proces formiranja nije završen, i da na strukturu našeg metauniverzuma može pod uticajem drugih sistema prostora. Naš metauniverzum se javlja kao završen deo, štaviše, veoma mali deo, onoga, što se zove Veliki Kosmos. Pre nego što pređemo na sledeći prostorni sistem, želeo bih da obratimo pažnju na sledeće: Univerzum-prostori, formirani spajanjem dve ili tri forme materija, imaju maksimalnu nestabilnost, ali u isto vreme veoma aktivniju strukturu, a prostor formiran spajanjem devet formi materija, je maksimalno stabilan maksimalno inertan. Zbog toga, većina "slobodnih" mesta su prostori sa dimenzionalnošću λ2 i λ3 ... - 319 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Glava 11. Matrični prostor. Obrazovanje superprostora Matrični prostor - Šta je to .. ?! Pre nego što se krene napred u poznavanjue makrokosmosa, dajte da definišemo ovaj koncept ... Da bi nastali bilo kakvi uslovi za spajanje druge forme materije našeg tipa, neophodna je promena dimenzionalnosti prostora na neku karakterističnu za tu vrstu materije Velikog Kosmosa, na veličinu jednaku Δλ = 0,020203236 ... Još jedna promena dimenzionalnosti na tu veličinu Δλ dovodi do spajanja druge forme materije, koja se tačno uklapa u "gotov krevet" ovog koeficijenta kvantovanja dimenzionalnosti prostora. Pri uzastopnim promenama (kvantizaciji) dimenzionalnosti prostora na veličinu Δλ, postoji konzstantno spajanje formi materija i formiranje različitih vrsta univerzum - prostora (delimično je ovo pitanje razmatarno u poglavlju 10). Na taj način, postoji grupa materije ove vrste, sinteze supstanci koja je moguća pri promeni dimenzionalnosti prostora na veličinu Δλ za svaku od ovih formi. Pri tome se stvara sistem prostora, formiranih putem sinteze materija datog tipa. Faktor Δλ može imati različite vrednosti. Čak njegove izmene na zanemarljivu vrednost dovode do toga, da materija našeg tipa ne mogu da se spoje u supstancu. Za druge vrednosti Δλ postoje uslovi za spajanje različitih vrsta materije, drugačijih od naših. Ovo dovodi do formiranja kvalitativno drugačijeg sistema prostora - formira se drugi matrični prostor. Kao rezultat, imamo čitav sistem matričnih prostora, koji se razlikuju jedan od drugog koeficijentom kvantizacije dimenzionalnosti prostora i tipom materije koji ih obrazuju. Tu se pojavljuje kvalitativna razlika supstanci, nastalih pri spajanju različitih vrsta materija i različitih količina formi materija, koje čine svaku od tih tipova supstanci. Svaki matrični prostor je nehomogen po dimenzionalnosti. Ta kolebanja dimenzionalnosti matričnog prostora dovode do toga, da se u nekim oblastima se javlja stezanja sa drugim matričnim prostorom koji je dostupan u toj oblasti imajući istu dimenzionalnost. Nastaju zone prelivanja iz matričnog prostora sa jednim koeficijentom dimenzionalnosti u matrični prostor sa drugim koeficijentom. I ako je u slučaju formiranja zvezda i "crnih rupa" sve određeno samo količinom materije, formiranje univerzum - prostora u zoni stezanja (vidi poglavlje 10.) i materije bilo kog tipa, odnosno, kvantovanja koeficijentom - 320 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV dimenzionalnosti γ = 0,020203236 ..., onda pri stezanju matričnih prostora nastaje zona prelivanja materija, koje imaju drugačiji koeficijent γi materije raznih tipova, koje ne mogu biti kompatibilne ni pod kakvim okolnostima. Šta se dešava u ovim zonama stezanja matričnih prostora?!. U zonama stezanja dolazi do raspada supstanci kako jednog tipa, tako i drugog tipa, i formiraju se "slobodne" materije kako jednog, tako i drugog tipa. Ali šta se dalje dešava?! Na procese koji se odvijaju u ovim zonama, utiču tri uslova: 1) količina formi materija datog tipa, koje obrazuju matrični prostor u zoni stezanja. Najčešće je, količina formi materije, koja formira svaki matrični prostor, drugačija. To, zauzvrat, stvara drugačiji protok supstanci po svom sastavu, prelivajućeg iz jednog matričnog prostora u drugi i nazad. Nastaju dva suprotna protoka, što rezultira obrazovanjem snažnog strujanja protoka formi materija dva tipa u području njihovog preseka. Istovremeno jači protok pomera slabiji u nazad, i nastaje snažno strujanje materije dva tipa. 2) na snagu protoka materije iz matričnih prostora utiče dimenzionalnost zone stezanjau dva matrična prostora. Naravno, ova dimenzionalnost ne može biti harmonična sa tipom dimenzionalnosti svakog matričnog prostora, ali može biti bliža tipu dimenzionalnosti jednog ili drugog tipa. |λ′1 - λ′12| < | λ′2 - λ′12| (12) Drugim rečima, postoji razlika dimenzionalnosti u matričnim prostorima u zoni stezanja, drugačija za svaki od matričnih prostora. A takođe je važan znak ove razlike - pozitivan ili negativan. Negativna razlika znači povoljnije uslove za odliv materije iz matričnog prostora. 3) Kojem tipu kvantovanja dimenzionalnosti matričnih prostora je bliža dimenzionalnost zone stezanja matričnih prostora: |λ′1 - λ′12| / λ′1 < 0 |λ′2 - λ′12| / λ′2 > 0 (13) или |λ′1 - λ′12| / λ′1 > 0 |λ′2 - λ′12| / λ′2 < 0 Dimenzionalnost zone stezanja može biti bliže tipu dimenzionalnosti λ'1 ili λ'2. Osim toga, ako je razlika u dimenzionalnostima uslovno Δλ'12, a koeficijent kvantovanje γ dolazi do raspada materije tipa dimenzionalnosti λ'2 |Δλ′12 - aγ′1| → 0 Ako je: |Δλ′12 - bγ′2| → 0 Nastaje raspad materije tipa dimenzionalnosti λ′1. - 321 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Ako je: (Δλ′12 - bγ′2) < 0 Nastaje sinteza materija tipa dimenzionalnosti λ'2. I obrnuto, ako: (Δλ′12 - aγ′2) < 0 Nastaje sinteza materija tipa dimenzionalnosti λ′1; Gde a i b označavaju, koliko puta je koeficijent γi "postavljen" u zoni deformacije dimenzionalnosti prostora. Drugim rečima, u zoni stezanja može nastati sinteza formi materija bilo kog od dva tipa dimenzionalnosti matrikčnih prostora zbog cepanja materija drugog tipa. Pri tome sinteza može da apsorbuje materije srednjeg tipa dimenzionalnosti i oslobađa materije srednjeg tipa, što zauzvrat izaziva neravnotežu u matričnom prostoru sa tipom kvantovanja dimenzionalnosti γ1 ili γ2, u zavisnosti od pravca pretakajućih materija. Zar nije istina, da je ovo veoma slično po svojoj prirodi egzotermnim i endotermnim reakcijama na nivou mikrokosmosa, pri kojima se apsorbuje ili oslobađa toplota iz okružujuće sredine (videti poglavlje 10.). Vratimo se procesima u oblasti stezanja dva matrična prostora ... U zavisnosti od toga, kako međudejstvuju gore navedena tri uslova, u zoni stezanja dva matrična prostora može nastati zona sinteze materija datog tipa ili zona raspada tih materija. U jednom slučaju, nastaje centar obrazovanja prostor - univerzuma sa datim tipom kvantovanja dimenzionalnosti prostora (superanalog zvezde) (Sl.166). - 322 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Sl.166 - 323 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV U drugom slučaju, nastaje centar raspada univerzum - prostora sa datim tipom kvantovanja dimenzionalnosti prostora (superanalog "crnoj rupi"). Pri tome sintetizovane forme materija datog tipa kvantovanja dimenzionalnosti počinju da se akumuliraju u zoni stezanja matričnih prostora, a ako je masa ulivajućih iz zone stezanja bitno manjea od mase sintetizovane materije, u toj zoni nastaje višak koncentracija materije u zoni stezanja matričnih prostora. Tokom vremena, višak koncentracija postaje kritičan i počinje da meša utučuću materiju u tu zonu, što dovodi do nestabilnosti dimenzionalnosti te zone. Nastaje supereksplozija, pri kojoj se višak sintetizovanih formi materija izbacuje iz zone stezanja, i pro tome nastaje kolebanjej dimenzionalnosti unutar svakog od matričnih prostora (Sl.167). Sl.167 - 324 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV U ovim oblastima unutrašnjeg kolebanja dimenzionalnosti matričnog prostora počinje proces obrazovanja univerzum - prostora, od kojih se formira sistem prostor - univerzuma (metauniverzum) u zonama unutrašnjeg kolebanja dimenzionalnosti prostora (Sl.168). Sl.168 - 325 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Naravno, amplituda unutrašnjeg kolebanja dimenzionalnosti matričnog prostora povećava se sa udaljenošću od zone stezanja matričnog prostora. Ovo dovodi do toga, da se u tim zonama mogu spojiti različite količine formi materija datog tipa. I što dalje od centra zone stezanja matričnih prostora, to veća količina formi materijea može da se spoji i formira supstancu (Sl.169). Sl.169 - 326 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Spojivši se u jedno dve forme materije u prvoj zoni od centra formiraju metauniverzum iz jednog prostor -univerzuma. Tri spojene forme materije formiraju u sledećoj zoni metauniverzum od tri prostor - univerzuma. Pri spajanju četiri forme materije formira se metauniverzum od sedam prostor - univerzuma. Spajanje pet, daje dvadeset pet. Spajanje šest - šezdeset i šest. Pri spajanju sedam - sto i devetnaest, osam - dve stotine četrdeset šest, devet - četiri stotine pedeset devet prostor - univerzuma, formirajući metauniverzum u relevantnoj zoni unutrašnjeg kolebanja dimenzionalnosti matričnog prostora. Broj mogućih univerzum - prostora uključujući i metauniverzu, definisan je brojem kombinacija materija, koje obrazuju supstancu univerzum - prostora. ∑ ∑ C m n = n! / m!(n-m)! (14) n m Gde je: 2 ≤ m ≤ n. n - maksimalna količina materije datog tipa kvantovanja dimenzionalnosti, sa koeficijentom kvantovanja γi, koje obrazuju univerzum - prostore u datoj zoni unutrašnjeg kolebanja dimenzionalnosti matričnog prostora. Najčešće, ukupna količina univerzum - prostora koji čine dati metauniverzum, je manja od maksimuma. I što dalje od centra stezanja matričnih prostora, to je veća razlika između mogućeg i stvarnog broja univerzum - prostora koji čine dati metauniverzum. Što dalje od centra, to je više "slobodnih mesta". Stvar je u tome, da se uslovi kvantovanja dimenzionalnosti date zone kolebanja dimenzionalnosti javljaju samo kao neophodan uslov za formiranje univerzum - prostora. To postaje dovoljan uslov tek kada u toj zoni unutrašnjih kolebanja dimenzionalnosti matričnog prostora dolazi neophodna masa materije za sintezu tih prostor-univerzuma. Iako je masa materije "izbačena" iz zone stezanja matričnih prostora za vreme supereksplozije ogromna, uvek je to konačna količina. Ova masa je dovoljna za formiranje konačnog broja univerzum - prostora. Nakon supereksplozije zona stezanja matričnih prostora se smanjuje, što dovodi do smanjenja dolazeće materije. Vremenom, ovaj proces dolazi do određenog uravnoteženog nivoa. Kao rezultat supereksplozije, obrazuje se sistem metauniverzuma, koji dobija uslovno ime superprostor prvog reda, koji se obrazuje na ušću devet formi materija (Sl.170 i Sl.171). - 327 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Sl.170 - 328 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Sl.171 - 329 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Treba napomenuti, da nastao u zoni unutrašnjeg kolebanja dimenzionalnosti matričnog prostora metauniverzum sami utiče na dimenzionalnost okružujućeg njegovog matričnog prostora. Zakrivljenost, nastala pri stezanju dva matrična prostora, nejednaka je u različitim pravcima. A to označava neku razliku kako formi, tako i kvalitativnog sastava nastalih u tim zonama metauniverzuma. Tako postoji neravnomerna raspodela materije u različitim pravcima. To, zauzvrat, dovodi do različitog stepena uticaja na dimenzionalnost matričnog prostora nastalog metauniverzuma u odgovarajućim zonama. Zakrivljenost koja se javlja pri supereksploziji, ima različit znak po osi, koja prolazi kroz zonu stezanja matričnih prostora (Sl.167 i Sl.168). Zbog toga, nastali u tim zonama unutrašnje zakrivljenosti matričnog prostora metauniverzumi izazvaju sekundarno zakrivljenje dimenzionalnosti u suprotnim pravcima, paralelno sa tom osom, prolazeći kroz zonu stezanja matričnih prostora. Ovaj sekundarno zakrivljenje sa dve strane, po meri formiranja metauniverzuma, dovodi do stezanja sekundarnog zakrivljenja matričnog prostora u zoni uravnotežene dimenzionalnosti matričnog prostora, koji je bio do superekspllozije. Na tajnačin kao rezultat evolucije gore opisanih procesa, nastaje zatvoreni sistem metauniverzuma - superprostor prvog reda (Sl.170). U našem matričnom prostoru suprotno stezanje, nastalo kao posledica uticaja metauniverzuma na dimenzionalnost matričnog prostora, nastaje u metaunverzumu, obrazovano od devet formi materije. Superprostor pri tom stezanju je kao list školjke. Pretakajuće kroz zonu stezanja matričnih prostori forme materije nemaju sledeću zonu zakrivljenosti dimenzionalnosti matričnog prostora, u koju bi se mogle uliti. Takve zone javljaju se samo kada dve zone stezanja matričnog prostori istog znaka nastaju u relativnoj "blizini" jedna drugoj. U isto vreme obrazuje se unutrašnji talas zakrivljenja dimenzionalnosti matričnog prostora, pri rezonanci koja nastaje dodatna oblast unutrašnjeg zakrivljenja dimenzionalnosti matričnog prostora. U ovim zonama obrazuju se metauniverzumi, nastali na ušću deset formi materija, koji, zauzvrat, izazvaju novo suprotno stezanje tih metauniverzuma, kao posledicu uticaja tih metauniverzuma na dimenzionalnost matričnog prostora, u kom se nalaze. Obrazuje se superprostor drugog reda od deset formi materija (Sl.172). - 330 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Sl.172 - 331 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV U isto vreme stezanje metauniverzuma superprostora drugog reda odvija se na drugom ravnoteženom nivou dimenzionalnosti matričnog prostora, a ne na nivou stezanja superprostora prvog reda. To je zbog različitih stepena uticaja na metauniverzume, obrazovane od deset i devet formi materija na dimenzionalnosti matričnog prostora. Za mogućnost formiranja metauniverzuma od jedanaest formi materija potrebno je da se tri superprostora drugog reda nalaze na udaljenosti ne veće od sopstvene veličine. Pri tome nastaju tri kontra-talas unutrašnjeg kzarivljenja matričnog prostora, koji pri rezonanci stvaraju dodatnu zonu zakrivljenosti. U tim zonama, dolazi do sinteze metauniverzuma iz jedanaest formi materija. Opet, nastaje kontra stezanje metauniverzuma, ali na drugom ravnotežnom nivou matričnog prostora. Obrazuje se zatvoren prostorni sistem - superprostor trećeg reda (Sl.173). Sl.173 - 332 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Analogno tome, za mogućnost spajanja dvanaest formi materija, neophodna su četiri suprotstavljena talasai sunutrašnjeg kzarivljenja matričnog prostora, koji u rezonanca zone stvaraju uslove za formiranje metauniverzuma od dvanaest formi materije. U tom slučaju, opet nastaje kontra stezanje na drugom ravnotežnom nivou dimenzionalnosti matričnog prostora i obrazjue se novi visoko stabilan sistem metauniverzuma - superprostor četvrtog reda (Sl.174.). Sl.174 - 333 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Pet supersprostora četvrti reda, od kojih se jedan razlikuje od ostalih na prostornom nivou, stvaraju uslove za formiranje metauniverzuma od trinaest formi materije. Nastaje kontra-stezanje, pri kojem se formira sistem metauniverzuma, koji snažno utiču na dimenzionalnost matričnog prostora, kda nastaje još jedan sistem metauniverzuma identičan u svojoj strukturi superprostoru četvrtog reda, ali obrazovan od dvanaest formi materija. Dva ta sistema stvaraju uslove za formiranje sledećeg sistema metauniverzuma duž zajedničke ose, ali od jedanaest formi materija. Smanjenjem količine formi materija, obrazuje se svaki naredni prostor obrazovan zbog toga, što nivo stezanja metauniverzuma menja svoj znak. Drugim rečima, zakrivljenost dimenzionalnosti matričnog prostora se ne povećava, već se smanjuje. Evolucija ovog procesa dovodi do formiranja u skladu duž zajedničke ose sistema metauniverzuma. Broj formi materija, koje ih obrazuju pri tome degradira do dve (Sl.175). Sl.175 - 334 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Na krajevima tog "zraka" obrazuje se zona, gde se ni jedna materija datog tipa ne može spojiti sa drugom ili drugima, i da obrazjue metauniverzum. U ovim zonama, nastaje "probijanje" našge matričnog prostora, i nastaje zona stezanja sa drugim matričnim prostorom. Pri tome su moguće dva varijante stezanja matričnih prostora. U jednom slučaju, kroz datu zonu stezanja materije našeg matričnog prostora počinju da pretaču i da se dele u drugom matričnom prostoru. U drugom slučaju, posle kroz datu zonu stezanja mogu pristizati rascepljene materije drugog matričnog prostora, i nastaje sinteza materuja našeg tipa. U jednom slučaju nastaje analog zvezda supernivoa, a u drugom - analog "crnoj rupi" sličnih dimenzija. Ova razlika varijanti stezanja matričnog prostora je veoma važna za razumevanje pojave dva tipa superprostora šestog reda - šestokrake i antišestokrake, čija je glavna razlika samo u pravcu prelivanja materija. U jednom slučaju materije iz drugog matričnog prostora pritiču kroz centralnu zonu stezanja matričnih prostora i ističu iz našeg matričnog prostora kroz zonu na krajevima "zraka". U antišestokraci materija otiče u suprotnom smeru. Materija iz našeg matričnog prostora otiču kroz centralnu zonu, a materija iz drugog matričnog prostora utiče kroz "zrake" zone stezanja. Što se tiče šestokrake, ona se formira stezanjem šest analognih "zraka" u centralnoj zoni. Istovremeno, u području oko centra nastaje zona zakrivljenosti dimenzionalnosti matričnog prostora, u kojoj se formiraju metauniverzumi od četrnaest formi materija, koje se zauzvrat, spajaju i formiraju zatvoren sistem metauniverzuma, koji objedinjuje šest zraka u jedan zajednički sistem - šestokraku (Sl.176). - 335 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Sl.176 - 336 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Štaviše, broj "zraka" definisan je time, da u našem matričnom prostoru može spojiti pri formiranju najviše četrnaest formi materija datog tipa. Pri tome dimenzionalnost nastalog objedinjenog metauniverzuma je π (π = 3.14...). Ova sveukupna dimenzionalnost je bliska tri dimenzije. Zapravo zato nastaje šest "zraka", zbog čega govorimo o tri dimenzije, itd. Na taj način formira se uravnotežen sistema raspoređivanja materija između našeg matričnog prostora i drugih. Nakon završetka formiranja šestokrake, stabilno stanje je moguće samo pri identičnoj masi dolazeće i odlazeće materije iz nje i u nju.: ∫∫χ(+)dmidi ≡ 6∫∫η(-)dmidi (15) Gde je: χ (+) — centralna zona stezanja matričnih prostora, kroz koju se materije pretaču u naš matrični prostor. η (-) — "Kraci" zone stezanja sa drugim matričnim prostorom, kroz koji materija ističe iz našeg matričnog prostora. i — broj formi materija, koje obrazuju Šestokraku. mi — količina materija. Identično (15), za celi naš matrični prostor, može se napisati u udobnijem obliku: [∫∫χ(+)dmidi - 6∫∫η(-)dmidi] ≡ 0 (16) Kao što se može videti iz ove formule, zakone održanja materije se ne narušava na bilo kom nivou prostornih formacija. Od mikrokosmosa do makrokosmosa su zajednički. Jedinstvo zakona, kako sledi, barem iz toga, da se mikrokosmos javlja kao strukturna baza makrokosmosa.U Antišestokraci cirkulacija materije ide u suprotnom smeru, od granice tog superprostora ka njenom centru. Štaviše, zakrivljenost matričnog prostora je maksimalno u graničnim oblastima i minimalno u centru te prostorne formacije (Sl.177). - 337 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Sl.177 - 338 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Uslovom za stabilno stanje Antišestokrake se javlja harmonija između ističuće materije kroz centralnu zonu stezanja matričnih prostora i spajanja u graničnim područjima stezanja (spoljnim) materija datog tipa kvantovanja dimenzionalnosti. Ova ravnoteža se može opisati identičnim oblikom: ∫∫χ(-)dmidi ≡ 6∫∫η(+)dmidi (17) Gde je: χ (-) — centralna zona zatvaranja matričnih prostora, kroz koju materije ističu iz našeg matričnog prostora (superanalog - "crna rupa"). η (+) — ivične zone stezanja matričnog prostora, kroz koji materija pritiče u naš matrični prostor, mi — količina materije datog tipa. Identično (16) moguće je napisati u udobnijem obliku za razumevanje: ∫∫χ(-)dmidi - 6∫∫η(+)dmidi ≡ 0 (18) Naravno, takvih supersprostora u našem matričnom prostoru je mnogo. Oni stvaraju neku vrstu čvorova u matričnom prostoru i javljaju se kao "atomi" u njemu. Opet, struktura makrokosmosa analogna je strukturi mikrokosmosa. Ovo je još jedan dokaz njihovoh jedinstva ... - 339 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Glava 12. Sistemi matričnih prostora Matrični prostor je nehomogen (anizotropan) u dimenzionalnosti. To dovodi do stezanja sa drugim matričnim prostorom u tim zonama neheterogenosti i formiranja superprostora. Za stabilnost matričnog prostora potreban je balans između količine materije, sintetizovane u pozitivnoj zoni stezanja prostora i količine materije, koja ističe iz negativne zone. Kao rezultat ovih procesa, nastaje neka količina superprostora tipa šestokrake (N1) i antišestokrake (N2). Mogućnost održivosti matričnog prostor se pojavljuje u slučaju ispunjenja identičnosti: n1∫∫χ (+) dmidi - 6∫∫η (-) dmidi ≡ n2∫∫χ (-) dmidi - 6∫∫η (+) dmidi (19) Verovatnoća formiranja šestokrake i antišestokrake ista je na nivou celog matričnog prostora. Broj jednih i drugih je primereno isti: (n1 = n2). Pri tome ispunjavaju se uslovi maksimalne stabilnosti matričnog prostora. Posle jednostavnih transformacija dobijamo (19),: ∫∫(χ (+) – χ (-) ) dmidi ≡ 0 ∫∫(η (-) - η (+) ) dmidi ≡ 0 (20) Ispunjenje uslova jednačine je moguće samo pri: χ (+) ≡ χ(-) η (-) ≡ η(+) (21) Ove zone stezanja matričnog prostora imaju sledeće dimenzionalnosti: 3,141532654 < λχ(+) < 3,16179589 2,859747348 < λη(-) < 2,87995058 (22) i stoga: 2,859747348 < λχ(-) < 2,87995058 3,141532654 < λ η(+) < 3,16179589 - 340 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Šestokraka i antišestokraka formiraju saćastu strukturu matričnog prostora i stvaraju "kostur" - "kristalnu rešetku" matričnog prostora. Zapravo, na nivou matričnog prostora može se najjasnije vidi oštra identičnost makrokosmosa i mikrokosmosa.Svaki matrični prostor ovog tipa predstavlja sobom lentu Meibusa. lenta Meibusa Matrični prostor je takođe zatvoren sistem. To je vezano sa tim, da uslovi dozvoljene dimenzionalnosti za takve prostore nisu svuda u prostoru kontinuirane dimenzionalnosti ... Matrični prostori nisu konačni sistem Kosmosa, već samo, elementi Velikog Kosmosa. Postoji mnogo nivoa Kosmosa, a mi smo zavirili samo kroz mali "mali prozor" jednog od njih ... Čovek je uvek gledao u zvezde i sanjao i sanjao ... U podsvesti svakog čovea spava sećanje na udaljene i prekrasne zvezde, sa kojih je jednom došao na Zemlju svojih predaka ... Spava zablokirano u mozgu Sećanje, spava sam čovek ... ali duša njega tera ka zvezdama, i čovek očekuje Čuda ... Čuda otkrića i prosvetljenja svesti ... Čuda iskustva sebe se u njegovom okružujućem Velikom Kosmosu ... Razmere Kosmosa su kolosalne, ako se orijentišemo po ljudskom nivou. I nikakve rakete, kojima tako aktivno pokušavaju da upravljaju stanovnici Zemlje za upoznavanje Velikog Kosmosa, nikada neće biti u stanju da pomognu čovečanstvu da podigne veo sa ove tajne ... I samo nekoliko "dubljih" pogleda omogućava pogled na brodove nultog prelaza - NLO, koje, nažalost , čovečanstvo još nema ... I čak NLO, koji omogućavaju premeštanje na milijarde svetlosnih godina, ne rešavaju ovaj problem, to je samo jedno "zrno peska" na obali ogromnog okeana Velikog Kosmosa... Samo razvijajući Mozak, svoju Suštinu, svoju Svest čovek može pokušati da dalje prodre. Samo RAZUM je u stanju da krene napred, od jednog horizonta do drugog. Glavna stvar je da se ne zaustavi njegov razvoj. - 341 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Premeštanje svesti je jedinstven efikasan način spoznavanja Kosmosa. Najbolje u Kosmosu tehnologije ne mogu stvoriti sredstvo premeštanja, a da nemaju granice.. Svemirski brodovi, kojim se može premeštati u metauniverzumu, nisu u stanju da prevaziđu prepreke za kvalitativne barijere matričnog prostora. Pri pokušaju takvog prelaza, nastaje potpuno uništenje materije. Nekoliko razloga je za to, jedan od glavnih je različiti kvalitativni sastav supstanci različitih matričnih prostora i različiti koeficijenti kvantizacije dimenzionalnosti. Kvantitativni i kvalitativni sastav - nije u skladu, pod bilo kojim okolnostima. Jedna vrsta supstance, koja ulazi u prostor drugog tipa, raspada se u potpunosti. Iz te mase sintetiše se supstanca identična sa prostornom strukturom. Drugi razlog za ograničene mogućnosti brodova nultog prelaz je princip njihovog rada, koji se zasniva na korišćenju psi energije pilota za započinjanje procesa premeštanja sa jednog nivoa na drugi i obrnuto. Pri tome, ispoljava se razumevanje procesa pretakanja materije pri deljenju ćelija živih organizama. Pored toga, među različitim prostornim nivoima u lokalnim zonama periodično se pojavljuju vrtlozi kretanja materije kako datog tipa, tako i srednjeg, što zauzvrat čini nepredvidivljiv konačan rezultat kretanja. Evolutivni razvoj čoveka daje (uz pravilan razvoj) brojne prednosti koje tehnika nije u stanju da da. Zapamtite, pri harmoničnom razvoju čoveka, njegova suština, izgrađuje tela suštine različitog kvalitativnog sastava. Po meri evolucionog razvoja tela, kvalitativne barijere između nivoa nestaju, i nastaje mogućnost slobodnog premeštanja svesti i same suštine na bilo koji od tih nivoa. Nakon završetka unutrašnjeg Zemaljskog ciklusa, koji je samo polazna tačka za harmoničan razvoj u Kosmosu, čovek otkriva za sebe kvalitativno nova "vrata" Svemira. Nastavljajući harmonično da razvija svoj mozak, svoju suštinu, čovek akumulira nova tela u svojoj suštini. I po meri konstantnog evolucionog razvoja tih tela nestaju barijere ne samo na planetarnom nivou, već i kvalitativne barijere.... metauniverzuma, superprostora i matričnih prostora. I taj proces je beskonačan ... Dokle god racionalno stvorenje, koje ne mora nužno da bude humanoid, ne zaustavi svoj razvoj, sve dok ne počne da sebe smatra "bogopogodnim", njegov razvoj se nastavlja. Moguća je samoblokada, koja nikada neće doći ako stvorenje zadrži svoju unutrašnju harmoniju, sačuva "zlatni presek" balansa - 342 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV tokova srca, volju, razum ... naravno, uzimajući u obzir pojavu novih kvaliteta i novih struktura suštine. Treba jasno razumeti, da je fizički mozak samo osnova koja osigurava proces razmišljanja. Neuroni fizičkog mozga ne misle, oni samo cepaju supstancu fizičkog nivoa na materije koje je obrazuju, a to, zauzvrat, stvara potreban potencijal i obezbeđivanje ostalih nivoa neurona. Eterično, astralno i mentalna tela neurona na odgovarajućim nivoima formiraju sopstveni sistem - eterični, astralni i mentalne nivoe mozga, koji su materijalni kao i fizički. Proces razmišljanja se javlja na ovim nivoima, kao rezultat cirkulacije različitih tokova energije (materije) između ovih nivoa. I, u procesu razmišljanja postoje različiti protoci materije kako po sastavu, tako i po aktivnosti, koji mogu da uhvate različitu količinu nivoa mozga racionalnog bića. I često se kao uzrok zastoja razvoja javlja uverenje o tome, da ako fizički mozak ima ograničen obim, ne može se iz njega "istisnuti" više nego što on može da da ... Ako razumno biće ne može da promeni fizički obim svog mozga, šta ga to sprečava da promeni veličinu kvalitativnih moždanih struktura na drugim nivoima? To otvara vrata za beskrajan razvoj. Potrebno je samo znati, kako se to radi ne remeteći harmoniju bilo kog mogućeg nivoa. Čovečanstvo nema pojma o ogromnom evolutivnom potencijalu, kojim ono raspolaže. Potrebno je samo da se zna "ključ" za otvaranje ovih potencijala. I možda će ova knjiga pomoći nekom od vas da pronađe "ključ". Treba samo pažljivo da pročitate i razmišljate. I to otvara vrata u "nemoguće" - u beskrajni i savršen put Istine i Poznavanja Kosmosa i samih sebe ... I još ... ja bih da vam skrenem pažnju na fenomen prirode, kao i na vreme. Šta je vreme? Svako zna dan svog rođenja, i da od tog dana ide mnogo brže, ponekad sporije do njegove smrti ... Čovek zna da mu je dodeljen određeni period života, mereno u godinama, mesecima, danima, satima, minutima i sekundama. .. Ali malo ljudi razume, da VREME NE POSTOJI UOPŠTE, da je ono samo referentni okvir, koji je izmislio na Zemlji čovek zbog svoje sopstvene udobnosti. Vreme je uobičajeno, kao uobičajeni procesi, javlja se u materiji, u supstanci, koje imaju svoje cikluse, ritmove, a čovek to ispoljava kao jedinicu vremena. Jedni te sti procesi na različitim tačkama planete odvijaju se sa nekim razlikama, koje su često toliko male da se jednostavno ne primećuju. Ali njih ipak ima. Na brzinu proticanja procesa zavisi forma materijalnih tela, broj i - 343 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV kvalitet energije iz Kosmosa. I to treba imati u vidu, da se promene javljaju ne samo na fizičkom nivou. One se javljaju i na svim drugim nivoima. Uticaj tokova koji dolaze spolja, na prvom mestu izazivaju promene na mentalnim, a zatim i na astralnom i eteričnom nivou. I tek nakon toga - fizičkom. To je zbog činjenice da oni predstavljaju jedinstven sistem, ali imaju različit kvalitativni i kvantitativni sastav njihove obrazujuće materije, a imaju i različitu mobilnost strukture (inertnost). I tako, za stvaranje nestabilnosti i izmene neophodna je drugačija sila spoljnog uticaja, kako bi izazvala ovu promenu. Promene, koje nastaju na spoljašnjim planovima planete, redom prolaze kroz prethodne nivoe, dostižu prirodni fizički nivo i manifestuju se u njemu. Sada dolazimo do razumevanja mogućnosti viđenja budućeg ...I, kao što vidite, u tome nema ničeg mističnog ili natprirodnog. Zamislite, da se ja i vi nalazimo u zgradi od sedam spratova. Prvi sprat - fizički nivo, i shodno tome, drugi - eterični, treći - astralni, četvrti, peti, šesti i sedmi - prvi, drugi, treći i četvrti mentalni nivo. Sada razmotrimo situaciju, kada "stanovnici" sedmog sprata ne zatvore vodu, i ona počinje da pljušti po podu. Nakon nekog vremena, voda se izliva na šestom, a zatim - petom, četvrtom, trećem, drugom, i konačno, na prvom spratu. I ako bi neki "stanar" sa prvog sprata otišao liftom na sedmi sprat ranije, pre nego što voda prodre na ostale spratove, a videvši to ode dole i počne da upozorava ostale o opasnosti, oni bi mu se smejali ... Ili ga samo smatrali ludim, kako je često bio slučaj sa onim ljudima koji su nazvani "prorocima" ili "vidovitima", jer ono što su oni videli na "sedmom spratu", često nije baš zadovoljavalo vladajuće na "prvom" ... I uvek je bolje za takvog "vidovnjaka" da prosto pronađe "ključ" od stana, gde lije voda i pokuša da zatvori ventil. Ali vrlo retko, nažalost, nije u stanju da pronađe "ključ" ... i mnogi proroci, u svom neznanju, ili na zahtev "silnih" ljudi budu kamenovani ili spaljeni na lomači kao veštice i čarobnjaci ... Jedna od najpoznatijih proročica i vidovnjaka je bila kraljica Mikalda, koja je hiljadu godina pre rođenja Hrista opisala događaje u vezi sa njim i pokazala čak i drvo od kojeg će biti napravljen krst, na kojem će ga raspeti. Ova žena je izazvala strah u glavama okružujućih ljudi, koji nisu bili u stanju da shvate šta se dešava. Do današnjih dana došlo je samo tri od devet njenih napisanih knjiga o budućnosti čovečanstva, a ostale su spaljene ... Druga žena, sa reputacijom vidovnjaka, bila je Kasandra iz Troje, ćerka kralja Pirsa, koju takođe nisu razumeli čak ni ljudi bliski njoj (o tome piše i - 344 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Homer). Kasniji prorok je bio Nostradamus, koji je u svojim pesmama vrlo precizno opisao događaje u budućnosti, ali nažalost ni on nije našao "magični ključ" da nešto promeni ... To su oni za koje smo više ili manje čuli, a koliko imena nije sačuvalo sećanje čovečanstva ... Skoro uvek, ovi ljudi su bili veoma nesrećni i nerazumljivi savremenicima. Njih je slamala i mučila ozbiljnost znanja budućeg, koju nisu bili u stanju da promene ... Dubina prodora svesti, saznanja o budućnosti zavisi od toga, na koji nivo, "sprat" planete, je čovek uspeo da smesti svoju svest. Maksimalna dubina prodiranja u budućnost naše planete je moguća, pri mentalnom prelasku na četvrti mentalni nivo planete. U isto vreme moguće je pogledati na stotine, hiljade godina unapred. Minimalno prodiranje je na eteričnom nivou, kada se vidi budućnost narednih dana, meseci i godina. A sada - u vezi sa prošlošću ... Sve što je nastalo u prirodi, vezano je za izmenu materije, njen sastav, količinu i različitu dinamiku njenog razvoja. Ne zaboravite, naš Metauniverzum formira sistem diskretnih prostora različitih kvalitativnih i kvantitativnih sastava. Naš prostor-univerzum nastao je spajanjem sedam formi materija i nalazi se smešten od zone centra zakrivljenosti dimenzionalnosti, u kojoj se "rodio" naš Metauniverzum. U centru ove zone je formiran prostor-univerzum iz devet formi materije i dosledno se udaljava od centra. U odvojenim zonama promenjene dimenzionalnosti Δλ, formiraju se prostor - univerzumi iz osam, sedam, šest, pet, četiri, tri, dve forme materija našeg tipa kvantovanja dimenzionalnosti. A ako se uzme u obzir globalna evolucija metauniverzuma, možemo doći do zaključka, da je centralna zona od devet formi materija najstabilnija, dok su pogranične zone - nestabilne, a spoljni uticaji izazivaju u pograničnim zonama prostor - univerzuma, obrazovanih spajanjem dve forme materije, nestabilnost. I pri tome nastaje evolutivni razvoj različitih procesa u supstanci, koja formira te prostor - univerzume. Ova kolebanja kroz zonu stezanja sa prostor - univerzumom od tri forme materije, izazvaju nestabilnost, i kao posledica toga, menja se dinamika procesa koji se odvijaju u ovim prostor - univerzumima. Na taj način, kolebanja se postepeno preteču, cure kroz zajedničke elemente od pograničnih prostor - univerzuma ka centralnom, obrazovanom spajanjem devet formi materije. Prema tome, postoji jedan pravac, u kojem dolazi do sekvencijalnog lanca događaja u našem metauniverzumu - od prostor - univerzuma, - 345 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV obrazovanih od dve forme materije, ka prostor - univerzumima formiranim spajanjem devet formi materija (sl.165). sl.165 - 346 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Zbog toga, u našem prostor-univerzumu događaj uzburkivanja materije dolazi iz prostor - univerzuma, formiranih od šest formi materija. I pridošla faza evolutivnog razvoja u našem prostoru - univerzumu, "preliva" se u sledeći, nastao spajanjem osam formi materija i analogno dostiže centar našeg metauniverzuma - prostor - univerzuma iz devet formi materija. To je razlog zašto vreme teče u jednom pravcu. Zbog toga, prolazeći ciklus razvoja kroz naš prostor - univerzum, formiranog od sedam formi materija, prvobitno uzburkivanje sa "preklapanjem" otiska prstiju koji se javljaju u njemu, dostižu prostor - univerzum, formiran od osam formi materija i kroz njega, dalje dostiže centar zone zakrivljenja dimenzionalnosti našeg metauniverzuma. Drugim rečima, "zgrada" ima još i sprat, koji leži na nivoa tla. Ako nastavimo analogiju sa tekućom vodom, ona poplavljuje prvi sprata posle "podrumskog" nivoa, onda - drugi, treći, itd. A čak i kada voda prekrije sedmi sprat, akumulirana voda nastavlja svoje kretanje u silaznoj putanji ... Svaki trenutak trenutne stvarnosti postaje prošlost i pretvara se u malu "kapljicu", sliva se u reku Vremena iz budućnosti u prošlost ... Kako je moguće popeti se na sedmi sprat i upoznati se o događajima, koji će se desiti tokom vremena, tako je moguće i otići u "podrumski" nivo i saznati šta se desilo u prošlosti ... I opet, što se dublje čovekova svest može kretati liftom nadole, to dalje u prošlost može zagledati. Budućnost i prošlost - su materijalni i realni, i neodvojivi su deo istog procesa. Nuklearna fizika na nivou elementarnih čestica suočila se sa paradoksom - prošlost određuje budućnost ... U principu, ne postoji paradoks, to je prirodno i logično jer posle rođenja je prirodna smrt. Smrt na jednom nivou - rođenje na drugom i obrnuto. I još jedna stvar, što se tiče premeštanja na druge nivoe naše planete ... Mnogi smelo tvrde o postojanju njima "komunikacionih kanala" sa dušama mrtvih, sa drugim civilizacijama, sa Isusom Hristom, Budom, Krišnom i drugim bogovima, ili "anđelima". .. od kojih informacija dolazi do njih ... Ja bih pre svega da upozorim sve one koji pokušavaju da to rade ili već rade ... Da, zaista, moguć je kontakt kako sa dušama mrtvih, na svim nivoima Zemljinih sfera, i predstavnicima drugih civilizacija. Ali, da bi zapravo to bilo moguće, potrebno je zapamtite sledeće: 1) Za prelazak preko Zemaljskih sfera treba prevazići kvalitativne barijere, što je moguće samo pri evolutivnom razvoju suštine, pri kome ona ima šest tela (sa fizičkim sedam). Samo u tom slučaju, moguć je mentalni - 347 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV kontakt sa drugim civilizacijama Kosmosa, kojih je veoma mnogo. Samo zapamtite da druge civilizacije, čak i mnogo razvijenije, mogu biti "crne" po svojoj ideologiji. 2) U slučaju, kada čovek nije dostigao završetka Zemaljskog ciklusa razvoja i pokušava da "uđe" u kontakt sa drugim civilizacijama, on ponekad ima "kontakt", ali nažalost ne sa višim razumom, već sa suštinama bića astralnog nivoa, u najboljem slučaju - prvog mentalnog nivoa. Te suštine se nalaze u "lovu" na neophodnu energiju za svoj život. A kada ovaj ili onaj čovek "sazida kanal" i otvori kvalitativne barijere, takav entitet skenira mozga čoveka i postavlja na sebe hologram onoga, koga želi da vidi, za kim ko je u potrazi taj čovek ili kome on najviše vjeruje. Ako neko veruje u Hrista, uzimaju oblik Hrista (i zanimljivo, za svakog čoveka je on drugačiji, kakvim ga vidi određen čovek) i pričaju u njegovo ime, a lakovernom čoveku u tom trenutku oduzimaju životnu silu... Eto, na žalost, to je cena neznanja ... Mnogo je toga, o čemu ljudi sanjaju ... i o čemu oni ništa ne sumnjaju. Kretanje u prostoru, vremenu, promena budućnosti i sadašnjosti, kontakti sa drugim civilizacijama, kako Malog tako i Velikog Kosmosa. Procesi upravljanja vremenom, procesima prirode i ljudskog društva, i još mnogo toga ... I opet, to zahteva Znanje, Znanje i Znanje ... nova Znanja o zakonima evolucije prirode razuma, Univerzuma ... I neka ova knjiga bude, za one koji žele, mali most preko reke neznanja do obale Istine, Svetlosti, Nove Budućnosti i novog Čovečanstva ... Čistog i lepog, kako je prelepa naša plava planeta Zemlja ... Николай Левашов, februar 1993 god. Moskvaа — San-Francisko. - 348 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV Prilog 1. Zaključak formule samoregulacije unutar vrste Stanište - površina okupirana od strane populacije date vrsta - može prehraniti određeni broj životinja (n), bez narušavanja ekološke ravnoteže. Promena uslova životne sredine, kolebanja u plodnosti privodi periodično do toga, kako bi se osiguralo da se broj pojedinaca povećava i nastaje populaciji jednaka: N (+) = n + β gde: β — preveliki broj životinja, što dovodi do ekološke neravnoteže . Pri istom nivou oboljevanja i pri istim negativnim faktorima spoljne sredine povećava se smrtnost i broj se ponovo približava optimalnom . N (+) – (β ± Δn) → n (1) Gde: Δn — Mala odstupanja od optimalne brojnosti populacije. Ako je brojnost populacije bila manja od optimalne, a zatim se pod istim prirodnim uslovima, povećava plodnost, i brojnost približava optimalnom. N (-) – (p ± Δn) → n (2) gde: N (-) — broj populacije, manji od optimalnog. р — nestajući broj pojedinaca do optimalne brojnosti populacije. U čemu je uzrok takvih reakcija populacije pri oscilaciji brojnosti? Mi smo izneli niz pretpostavki, i analizirali ih. Razmotrimo odnos: m(t) / m(n)n → 1 (3) - 349 -
POSLEDNJI APEL ČOVEČANSTVU – NIKOLAJ LEVAŠOV gde: m(t) — biljna biomasa, reprodukovana na području staništa populacije u jedinici vremena. m(n) — biljna biomasa, neophodna biljojedima (kunićima) za optimalno postojanje. n — optimalna gustina naseljenosti, koja odgovara ekološkoj ravnoteži. Pri prostoj reprodukciji, odnos (3) iznosi jedan. Kod proširene reprodukcije, odnos (3) je manji od jedinice. Proširena reprodukcija - kada deo formirane kao rezultat fotosinteze biomase ostaje posle jela biljojeda. Odnos (3) je uravnotežen. Kolebanja gustine populacije može se napisati kao: m(t) / N(+) m(n) < 1 < m(t) / N(-) m(n) (4) Šta se dešava u populaciji, što rezultira odnosom (4) odnosom (5) i (6): m(t) / [N(+)– (β ± Δn)] m(n) → 1 (5) m(t) / [N(-)– (p ± Δn)] m(n) → 1 (6) Hajde da pokušamo da damo logički razumno objašnjenje za ovu pojavu. Svaka jedinka zrači oko sebe psi-polje. Neko zraćenje individualne jedinke psi-polja - ω. Psi-polje, zračeno jedinkom populacije, u međusobnoj je interakciji i utiče na procese, koji se dešavaju u organizmima, koja stvaraju ova polja. Pretpostavimo da postoji optimalna gustina sveukupnog psi-polja populacije, pri kojoj je postojanje jedinke optimalno W = ∫ ∫k(N;s)ωdsdN (7) n s gde: W — sveukupno psi polje populacije. - 350 -