ne raþunajuüi ni na šta, ali bez snage da se odupre navici da moljaka za sve moguüe: - Hoüeš li me ponuditi, bratac? - Neüe ti se dopasti - mirno je odgovorio. Bez ikakvog gneva ili razdraženosti. Jednostavno ga je obavestio. Skitnica se zagegao dalje. Još tri prazne flaše i moüi üe da kupi jednu punu devetkicu, jaku, slatku, ukusnu devetkicu... neka ih ÿavo nosi buržuje, þitaju novine, a ljudi se tu muþe zbog mamurluka... Upravo toga dana, ciroza jetre kod skitnice preüi üe u rak. Ostalo mu je manje od tri meseca života. Ali to nije bilo ni u kakvoj vezi sa onim što se dešavalo na bulevaru. - ýovek s kesom, obiþan - rekla je stažistkinja. - Andrejuška, ti imaš najbolji vid od svih nas, vidiš li koga? - Vidim skitnicu... Kod metroa, Svetli Ini! - MomþLü se stresao... - Vadime Dmitrijeviþu! Svetli Ini kod metroa! Mag! - Vidim - pohvalio ga je predavaþ. - Iniciran je pre deset godina. Mag. Peti stepen. Ne radi u Straži. Stažisti su s oduševljenjem gledali u predavaþa. Onda je Andrej ponovo zavrteo glavom. I radosno je ispalio: - O! Na klupi! Tamni Ini! Neživi. Vampir... Viši vampir... Neregistrovan... Deþak je poþeo da snižava ton veü kod reþi neživi. Neregistrovan je izgovorio šapatom. Ali vampir je þuo. Složio je novine, ustao. Pogledao je u deþaka i odmahnuo glavom. - Odlazite. - Predavaþ je povukao Andreja za ruku sakrivajuüi ga iza svojih leÿa. - Odlazite svi! Brzo! Vampir je išao prema njemu krupnim koracima, pružajuüi desnu ruku kao da se spremao da se pozdravi. Jedan od muškaraca stažista izvadio je telefon i pritisnuo dugme za hitne pozive. Vampir je povikao i ubrzao korak. - Stoj! Noüna straža! - Vadim Dmitrijeviþ je podigao ruke, praveüi magijski štit. - Zaustavite se, nareÿujem! Silueta vampira kao da se razmazala od brzog kretanja. Stažistkinja je povikala i pokušala da napravi svoj štit, ali joj nikako nije išlo za rukom. Predavaþ se okrenuo da pogleda šta radi i tad ga je nešto udarilo u grudi, steglo neþim bodljikavim i vrelim i išþupalo srce. Beskorisni štit se gasio, rasejavajuüi se u prostranstvu. Predavaþ se zateturao ostajuüi na nogama i bespomoüno gledajuüi krvavi grumen koji je kucao pred njegovim nogama. Onda je poþeo da se naginje, kao da je pokušavao da uzme svoje srce i da ga stavi nazad u rasparane grudi. Svet oko njega je potamneo, asfalt mu je skoþio u susret i on je pao, uhvativši grþevito svoje srce. Njegova karijera predavaþa nije bila duga. Devojka je vrisnula kad se udarac obrušio na nju, odbacivši je meÿu drveüe ka samom šetalištu. Ležala je dopola preko iviþnjaka, vrišteüi i posmatrajuüi automobil boje prljavog asfalta kako joj se približava. Automobil je uspeo da zakoþi. Devojka je zavrištala još jednom, pokušala je da se podigne i tek onda je osetila strašan bol u predelu slabina. Izgubila je svest. Andreja je nešto odbacilo gore i podiglo u vazduh: kao da je neko hteo da mu se zagleda u Rþi ili da mu zarije zube u grlo. Neþiji glas je šapnuo: - I zašto si morao da me vidiš, odlikašu?
Uhvaüen u nevidljivim rukama, deþak je vikao. Osetio je kako mu se na farmerkama širi sramotna mrlja. - Jesu li te uþili da snimaš auru? - upitala je praznina. - Pazi, ja oseüam laž. - Nisu! - povikao je Andrej izvijajuüi se. Zahvat nevidljivog vampira je malo oslabio. I u tom trenutku, pred oþima mu je zasijalo. Jedan od stažista uspeo je da sakupi dovoljno Moüi za borbenu kletvu. Pa, razume se, nije samo deþacima bilo zanimljivo da vire u naredna poglavlja udžbenika... Andreja je nešto naglo povuklo, svet se zavrteo i on se stropoštao u vodu, skoro na sredini jezera, plašeþi debele lenje labudove i bezobzirne, lukave patke. Batrgajuüi se u vodi, odatle je video kako je stažista koji je pucao šokom pao, a kako je drugi, koji je telefonirao, poþeo da beži. Andrej je doplivao do kuüice za labudove, uspentrao se na drvenu platformu. Iz kuüice se oseüao ptiþji izmet. Ali deþak je ipak radije odluþio da do dolaska operativne grupe odsedi na sredini jezera. Narednog dana, Geser je njegov postupak ocenio kao jedini pravilan u složenoj situaciji, a deþak je dobio nezvaniþnu ponudu da razmisli o tome da radi za Stražu. Kako je za života govorio Vadim Dmitrijeviþ: „Mrtvi junaci služe na nekom drugom mestu.“ Imajuüi u vidu situaciju, þak nije bilo ni mnogo žrtava. Predavaþ i jedan od stažista, matematiþar po obrazovanju. Možda nije imao vremena da izraþuna koliki otpor višem vampiru može da pruži neobuþeni mag pete kategorije. A možda on prosto nije hteo da raþuna.
GLAVA 1. Pozdravio sam se s Garikom koji je nešto razmatrao s pukovnikom milicije. Pukovnik je bio þovek, ali angažovani. Znao je ponešto o Stražama i pomagao da se sliþne situacije prikriju. Tela su veü odvezli, a naši eksperti su završili baktanje s aurama i tragovima magije. Sada su posao preuzeli kriminolozi iz milicije. - U gazeli - rekao je Garik klimajuüi mi glavom. Prošao sam do našeg operativnog vozila i ušao unutra. Umotan u üebe, deþak je pio vreo þaj iz šolje, a mene je uplašeno pogledao. - Zovem se Anton Gorodecki - rekao sam. - A ti si sigurno Andrej? Deþak je klimnuo glavom. - Ti si primetio vampira? - Ja - izgovorio je deþak sa oþiglednim kajanjem. - Nisam znao... - Smiri se. Ti nisi ni za šta kriv. Nemoguüe je predvideti pojavljivanje divljeg vampira u centru Moskve, usred bela dana - rekao sam. A sam sam pomislio da je to, kad veü deþkiü ima tako dragocenu sposobnost za uoþavanje aure, moralo da se predvidi. Ali nisam hteo da iskazujem svoje mišljenje o mrtvom nastavniku. Ova priþa þe jednom uüi u metodiþke priruþnike za predavaþe, na one stranice koje se štampaju u crvenoj boji; kao znak da je znanje plaüeno krvlju. - Svejedno, nisam smeo onako da viþem... - rekao je deþak. Ostavio je šolju s þajem. ûebe mu je spalo s ramena, otkrivši ogromnu modricu na grudima koju mu je vampir napravio. - Da nije þuo... - Svejedno bi primetio vaš strah i zbunjenost. Smiri se. Sad je najvažnije da neživog uhvatimo. - I da ga upokojite - þvrsto je rekao deþak. - Tako je. I da ga upokojimo. Da li dugo uþiš kod nas? - Tri nedelje. Odmahnuo sam glavom. Da, talentovan momþLü. Nadam se da ga ovaj dogaÿaj neüe odvratiti od rada u Straži... - Jeste li uþili kako se skida aura? - Ne - priznao je deþak i zadrhtao od neprijatnog seüanja. - Onda opiši vampira što detaljnije. Deþak se pokolebao. Onda je rekao: - Nismo uþili. Ali ja sam sam probao. To se nalazi u þetvrtom paragrafu udžbenika... skidanje, kopiranje i prenošenje aure. - I ti si prouþio tu temu? - Da. - Možeš li da mi preneseš auru vampira? Deþak je razmislio i klimnuo glavom: - Mogu da probam. - Hajde. Otvaram se. - Zatvorivši oþi, opustio sam se. Dobro, hajde sad mladi talentu... U poþetku je to bio blag oseüaj toplote, kao da su mi u lice izdaleka duvali fenom. A onda sam osetio nevešt i loše zapoþet prenos. Zahvatio sam je, uzeo, zagledao se. Deþak se trudio iz sve snage: stalno je pokušavao iznova i iznova. Postepeno je od rasparanih komadiüa poþela da se sklapa cela slika.
- Još malo - zamolio sam. - Ponovi... Niti u boji blesnule su jaþe i sklopile se u þudnovat prizor. Osnovne boje, naravno, bile su crna i crvena: neživ i smrt, standardna aura vampira. Ali deþak je stvarno fiksirao auru. Osim drugih boja, koje su nepostojane i mogu mnogo da variraju, tu su bili i plavi detalji - tanak obrazac Sile, individualni, bukvalno kao otisci prstiju ili crtež krvnih sudova oþne dužice. - Bravo - rekao sam zadovoljno. - Hvala. Odliþna kopija. - Hoüete li moüi da ga naÿete? - pitao je momþLü. - Svakako - uverio sam ga. - Puno si pomogao. Ne brini i ne krivi sebe... tvoj uþitelj je poginuo kao junak. To je, naravno, laž. Kao prvo, junaci ne umiru. Kao drugo, junaci se ne kriju iza magijskog štita kada ih napada vampir, oni se tuku do smrti. Obiþna siva molitva omoguüila bi da se vampir zadrži i zaustavi... Makar i samo neko vreme. Uþenici bi uspeli da se razbeže, a uþitelj bi uspeo da se sabere i postavi delotvorniju zaštitu. I šta sad? Ne vredi deþaku objašnjavati da je njegov prvi uþitelj bio dobar i pametan, ali u potpunosti nepripremljen za teren. U tome je sva nesreüa: u uþitelje retko kad odu pravi borbeni magovi koji su osetili i krv i vatru. Najþešüe su to uzvišeni teoretiþari... - Gariþe, da li sam vam još potreban? - pitao sam. Pored Garika i pukovnika stajao je i nepoznati Tamni. To je trebalo i oþekivati. Dnevna straža htela je da zaštiti svoje od odgovornosti ako joj poÿe za rukom, a ako ne, da se raspita koliko su teški naši gubici. Garik je odmahnuo glavom i ja sam, ignorišuüi Tamnog, mirno krenuo ka svom automobilu, koji je bio parkiran taþno kod znaka za zabranjeno parkiranje. Svi Ini koriste þini za spreþavanje odnošenja automobila, ali da se ona postavi tako da te svi na putu vide i da ti ne zabrane da se parkiraš gde hoüeš, to je složeniji zadatak. To što nam je pošlo za rukom da skinemo auru vampira, bio je uspeh. U takvoj situaciji se izgube i odrasli, iskusni magovi. A momþLü je bio lukav. Prosto su me ruke svrbele da što brže stignem u kancelariju i predam kopiju aure dežurnima za orijentaciju, pa üe svi koji izaÿu u patrolu tražiti krvopiju. Viši neregistrovani... Ma ne, ne vredi raþunati na takvu sluþajnost. Ali viši! Terajuüi od sebe suvišne nade, seo sam za volan i krenuo ka kancelariji. Dežurni u gradu bio je Pavel. Prebacio sam mu kopiju aure, koju je on primio sa entuzijazmom. Uvek je prijatno kad se patrolama preda nešto opipljivo umesto uobiþajenog: „Na ýistim prudima divlji viši vampir pokidao je dvoje naših“ A kako izgleda? „Poput muškarca srednjih godina..." Seo sam za kompjuter u svom kabinetu. Nakratko sam pogledao u ekran. Rekao sam: - Kakva glupost... Ipak sam pokrenuo sravnjivanje. Sva teškoüa u identifikaciji aura sastoji se u tome što ne mogu da se propuste kroz softver kao otisci prstiju. Kopija aure može da se prenese iz glave u glavu, ali nikako iz glave u kompjuter; takvih kompjutera nema. A da bi se aura ipak našla u kompjuterskoj bazi podataka, kod nas radi stariji slikar Leopold Surikov. U slikarstvu, bez obzira na zvuþno prezime, nije uspeo. Takoÿe se pokazao slab i kao Ini. Ali mogao je da primi kopiju aure, a da onda strpljivo i detaljno, u duhu kineskih ili japanskih minijaturista, preslika þudan obrazac. Slika veü može da se unese u kompjuter radi þuvanja i poreÿenja. Isto tako se radi i u ostalim Stražama, koje sebi mogu da dozvole da meÿu osobljem drže Inog slikara. Rad je, naravno, mukotrpan i dosadan. Dva dana su potrebna za najprostiju auru.
Inaþe, ako aura ipak postoji u arhivi, može da se poÿe i zaobilaznim putem, što sam se ja spremao da uradim. ýisto radi smirivanja savesti. Inaþe, otkud u arhivi aura neregistrovanog vampira? Na ekranu se pojavila tablica i ja sam, stalno uporeÿujuüi sa otiskom saþuvanim u seüanju, poþeo da kliküem mišem i upisujem u tabelu pluseve i minuse. Postoji li gornji luk? Ne, naravno. Otkud kod neživih gornji luk u otisku aure... Broj registrovanih aura se odmah smanjio pet puta. Neživih je u arhivi kudikamo manje nego živih. Nestao je i niz redova, a tabela se odmah suzila ciljajuüi vampire. Koliko je izražen prvi lateralni zub? Postavio sam dva plusa. Mogla su da se stave i tri, zub je bio na samoj granici. Pitanja su sledila jedno za drugim. Odgovorio sam na dvadesetak pre nego što sam sebi dozvolio da pogledam u gornji desni ugao tablice. Tamo je treperio broj tri. Ipak sam nešto dobio! Tako mali broj znaþi da se radi o vampiru i þlanovima njegovog klana, odnosno o onima koje je on liþno inicirao. Oni takoÿe poseduju individualna odliþja aure, ali sasvim minimalna. Potrebno je pola stotine pitanja da bi se dobio baš odreÿeni þlan. Inaþe, meni su tri kandidata bila sasvim dovoljna. Kliknuo sam na broj tri. I umalo nisam pao sa stolice. U mene je sa osmehom gledao Kostja Sauškin. Preko dosijea se razvukao debeo crveni natpis UPOKOJEN. Nekoliko sekundi sam tupo posmatrao ekran, seüajuüi se sadržaja kontejnera od aluminijuma, koji mi je Geser pokazao prošle nedelje, po povratku iz Samarkanda... A onda sam vrisnuo. Sinulo mi je. Konaþno mi se popelo iz dupeta u glavu! Kliknuo sam drugi put i ponovo sam zadrhtao ugledavši Polinu, Kostjinu majku. Inaþe, nije me iznenadila njena fotografija, znao sam koga üu videti. Takoÿe crveni natpis UPOKOJENA! Poþeo sam da pomeram dosije od gornjih redova: „Rodila se kao þovek. Nije imala sposobnosti Inih. Inicirao ju je muž, u skladu s Paragrafom 7 Sporazuma: Pravo porodice Inog na samoopredeljenje...“ Spustio sam nadole. Posle nekoliko redova: „Odbila je lutriju, nagraÿena je meseþnom normom nekonzervirane donatorske krvi grupe B, rezus faktor pozitivan." I u ishrani je bila predvidiva, ljude nije lovila, a uvek je uzimala jedan te isti, vrlo uobiþajen tip sveže krvi. Nije bila kao neki vampiri koji, kad odustanu od lova, poþnu da izvoljevaju: „Hoþu krv device, iskljuþivo grupe 0 ili A, B i AB slabo varim“; ili: „Deþju, grupe 0, rezus faktor negativan." Poslednji redovi su mi sve objasnili. „Dobrovoljno prekinula svoje postojanje i upokojila se 12. 09. 2003, ubrzo posle pogibije sina, višeg vampira Konstantina Genadijeviþa Sauškina (sluþaj br. 9752150). Prema liþnoj molbi, sahranjena je 14.10. 2003. po hrišþanskom obredu, službu za pokoj duše održao Svetli Ini, otac Aristarh." Poznavao sam oca Aristarha. Vrlo se retko dešava da pravoslavni sveštenik uspe da spoji svoju veru s prirodom Inog, a još rede da pokuša da širi hrišüanstvo meÿu Tamnima! Razgovarao sam s njim prošlog meseca. Kako to da nije znao da je Polina Sauškina izvršila samoubistvo? Kad se odbaci igra reþi, to je bilo baš to - samoubistvo! Nije znao, odnosno nije hteo da zna? Sve je vrlo jednostavno.
Treüi klik miša, treüi dosije. Razume se. Sauškin, Genadij Ivanoviþ... Zastenjao sam obuhvativši glavu rukama. Budalo! Budalo! Budalo! Nije važno što prema dosijeu Sauškin stariji ima þetvrti vampirski nivo, što nije lovio, nije pripadnik Dnevne straže, nije primeüen u kršenju propisa... Edgar se takoÿe nikada nije ubrajao meÿu više. A uspeo je da se pod udarom þak þetiri amajlije istovremeno suzdrži i da mi kaže samo deo istine. I ja sam tu istinu shvatio upravo onako kako sam hteo. Kako su hteli moji kompleksi, strahovi i duševni nemiri. Uzalud sebe krivi deþak Andrej, koga smo pecali iz ýistih pruda posle prisnog poznanstva s Genom Sauškinom. Nije on kriv za pogibiju svog uþitelja i svojih drugova. Ja sam kriv! Udario sam u porodicu Sauškin kao u nekakvu barijeru i nisam probao ni levo ni desno. Prvo sam hteo da odštampam stranu. Onda sam shvatio da ne mogu da saþekam ni tih trideset sekundi da štampaþ produva glave i pripremi se da uvuþe papir. Istrþao sam iz kabineta pa pravo uza stepenice. Tu me je þekao kapitalni fijasko. Geser nije bio u svojoj kancelariji. Dobro de, naravno da razumem da i on ponekad mora da se odmori... Ali gde baš naÿe sad? Kad ne ide... - Zdravo, Antoška. - Olga je izašla na vrata svog kabineta. - Što si tako... uzrujan? - Gde je Geser? - povikao sam. Olga me je na sekund gledala zamišljeno. Onda je prišla, pažljivo primakla dlan mojim usnama i rekla: - Boris spava. Otkako ste se vi vratili iz Uzbekistana, nijednom nije išao kuüi. Pre sat vremena sam ga oterala u krevet primenivši sve moguüe ženske smicalice. Olga je izgledala izuzetno. Na njenoj kosi je oþigledno poradio odliþan frizer, koža joj je prelepo potamnela u zlatnu boju, a imala je vrlo malo šminke, tek toliko da osenþi prekrasne oþi i naglasi seksepilnu punoüu usana. I mirisala je na nešto skupo, cvetno i aromatiþno, toplo i privlaþno. Zaista je primenila sve moguüe smicalice. Pa ništa, video sam je i sasvim drugaþiju. I ne samo da sam je video, bio sam u tom raskošnom telu. Oseüanja su mi poznata, iako neüu rizikovati da kažem da mi nedostaju. - I ako ti, Antone, sad budeš vikao i zvao Borju da od njega tražiš da odmah doÿe na posao, pretvoriüu te u zeca - rekla je Olga. - Samo još nisam odluþila da li u pravog ili u plišanog zeku. - U onog na naduvavanje iz seks-šopa - rekao sam. - Ne plaši me, to je ionako nemoguüe. - Misliš? - Olga je zaþkiljila oþima. - Mislim. A ako ti baš toliko želiš da vežbaš vraþanje, imam pravu metu za tebe. - Koga? - pitala je jednostavno. - Viši vampir. Onaj koji radi zajedno sa Edgarom. Onaj koji je danas rašþereþio naše nasred ýistoprudnog bulevara. - Ko? - s naporom je ponovila Olga. - Sauškin! Preko Olginog lica prešla je lagana senka. Nežno me je uzela za ruku i rekla: - Antone, svima nama se u životu dogaÿaju tragiþne stvari. Nekad gubimo prijatelje, a nekad i neprijatelje, ali svejedno krivimo sebe...
- S Geserom se bavi psihoterapijom! - zaurlao sam. - To je Genadij Sauškin! Stariji Sauškin! Kostjin otac! - Proverili smo ga, on je þetvrti nivo... - poþela je Olga. I zaüutala. - Zar tebi treba da objašnjavam koliko je vampiru lako da poveüa stepen? - pitao sam. - Od þetvrtog do višeg... ali to je oko pola stotine ljudi... primetili bismo... - Znaþi da nismo primetili! - Uhvatio sam je za ruku. - Olga, šansa je jedan prema hiljadu... ali... Ako je još kod svoje kuüe? Ako možemo da ga iznenadimo? - Idemo. - Olga je klimnula glavom. - Nadam se da se još seüaš svoje stare adrese? - Oboje? - Mislim da je dvoje viših Svetlih sposobno da pobedi jednog vampira. U kancelariji je samo omladina... Zar da vodimo sa sobom topovsko meso? Nekoliko sekundi sam je gledao u oþi. Tamo su igrale bezobrazne iskrice... Šta je sad, Olgi je dosadila rukovodilaþka funkcija? - Idemo - rekao sam. - Idemo oboje. Mada mi to mnogo liþi na poþetak holivudskog akcionog filma. - U kom smislu? - Pa... ili üe nas saþekati zaseda. Ili üe se ispostaviti da si ti ta Svetla koja pomaže Edgaru i Genadiju. - Budalo! - Olga se nije þak ni uvredila. Ali, dok smo silazili, pakosno je rekla: - Inaþe, za svaki sluþaj smo proverili þak i Svetku. - I šta je bilo? - zainteresovao sam se. - Nije ona. - To me raduje - složio sam se. - A jesu li tebe proverili? - Proverili su sve više Svetle. I u Rusiji, i u Evropi, i u SAD. Ne znam koga je Tom video u Sumraku, ali svi poznati viši imaju stoprocentne alibije. Nikada se ne treba vraüati kuüama gde je þovek ranije živeo. Nikada i ni zbog þega, barem dok ne postanete stari i senilni, kako biste bili pošteÿeni smejanja i puštanja slina kad ugledate ogradicu s peskom u dvorištu roditeljske kuüe. Gledao sam u svoj stari ulaz i pomislio da i nije prošlo tako mnogo godina, þak ni po obiþnim ljudskim merilima. Pre osam godina izlazio sam iz ulaza te dosadne tipske šesnaestospratnice da bih pošao u još jedan lov na vampire. Tada nisam znao da üu sresti Svetlanu koja üe postati moja žena, da üe nam se roditi Naÿa, da üu postati viši... Ali još tada sam bio Ini. I znao sam da iznad mene žive Ini, porodica vampira koja je poštovala zakon. Dobrih vampira s kojima sam se priliþno dugo i družio. Dok nisam ubio svog prvog vampira. Šta üete, za sve postoji prvi put. - Idemo li? - pitala je Olga. I opet su me bolno pogodila seüanja. Deþak Jegor. On je tada bio þak i mlaÿi od stažiste Andreja koji je tako uspešno iskopirao auru i koji takoÿe umalo nije postao žrtva vampira. Olga i ja, tad smo prvi put radili zajedno, idemo za njegovim tragom... Geser je tada uspeo da izvede Olgu iz strašne kazne, zatoþeništva u formi preparirane sove... - Deža vi - rekao sam. - Šta ti bi odjednom? - pitala je Olga rasejano. Ona toliko dugo živi da je veü mogla i da zaboravi taj dogaÿaj... - A! Setio si se kako smo pratili Jegora? Inaþe, nedavno sam saznala, momak radi u cirkusu, možeš li da zamisliš? Iluzionista!
- Idemo - izgovorio sam. Olga je dobra. Ona se ne plaši senke svoje prošlosti. Naprotiv, ako se oseüa krivom zbog Jegora, onda ga neüe ispuštati iz vida. Ušli smo u lift i ja sam pritisnuo dugme za deveti sprat. Peli smo se u potpunoj tišini. Olga se oþigledno pripremala i sakupljala Silu. Posmatrao sam svoje prste. Lift su promenili tokom prošlih godina, zamenili ga za model otporan na vandalizam, sa metalnim zidovima i dugmiüima. Ranije su maloletni delinkventi voleli da zavare plastiþne dugmiüe upaljaþem, ali zato su sad na njih nalepili žvake. Obrisao sam prste, þisteþi lepljivu gadost od smeše vinil-acetata, veštaþkih aditiva i neþije sline. Ne uspevam uvek da volim ljude. Lift se zaustavio i ja sam zbunjeno rekao: - Deveti sprat. Sauškini... Sauškin živi na desetom. - Sve je taþno - odobrila je Olga. - Dalje idemo peške. Naslonio sam se na vrata svog bivšeg stana. Vrata nisu menjali. ýak su i brave, þini mi se, ostale iste, samo je mesing na bravama sijao jaþe, svežije. Popeli smo se do pola stepeništa i ja sam se još jednom osvrnuo ka nekada mojim vratima. Kao da je neko þekao da se udaljimo, ona su se otvorila. Izašla je razbarušena žena, neodreÿenog doba, nadute fizionomije i u prljavom ogrtaþu. Odmerila nas je zlobnim pogledom. Povikala je prelazeüi odmah na vrisak: - Opet ste pišali u liftu! Optužba je bila toliko neoþekivana da sam se nehotice zasmejao. Olga je, stisnuvši usne, zakoraþila unazad. Tetka je brzo pritvorila vrata, spremna da ih zalupi. Olga je neko vreme gledala u Ženu, a onda je tiho rekla: - Ne. Uþinilo vam se. - Uþinilo mi se - otegnuto je rekla tetka. - Ali vas sused odozgo zaliva kroz prozor - nastavila je Olga. - Popnite se i kažite mu sve šta mislite o njemu. Tetka je zasijala i iskoþila napolje kao i pre: u užasnom masnom ogrtaþu i pocepanim papuþama na bosim nogama. Veselo je protrþala pored nas. - Zašto si to uradila? - pitao sam. - Sama je tražila - gadljivo je odgovorila Olga. - Neka posluži sili Svetlosti. Makar jednom u životu. Ako se u Sauškinovom stanu zaista pritajio viši vampir, pomislio sam, onda üe to zaista postati tetkin poslednji herojski þin u životu. Vampiri nimalo ne vole liþne uvrede. Inaþe, žena ni kod mene nije izazvala ni najmanje simpatije. - Kome si to prodao stan? - pitala je Olga. - Iz koje psihijatrijske ustanove su ovu izbacili? - Prodao sam ga preko agencije. - Pa onda nisu siromašni kad su kupili stan. - Olga je slegla ramenima. - Kako mogu tako da ne vode raþuna o sebi? Može biti da je nije toliko uzbudila grubost žene koliko njen traljav izgled. Olga je po tom pitanju gotovo manijakalno surova, a izgleda da je to zbog teških ratnih godina i zatoþeništva koje je potom pretrpela. A žena, Olgin usputni dobrovoljac, veü je lupala na Sauškinova vrata rukama i nogama, vrišteüi pritom: - Otvaraj! Otvaraj, krvopijo! Svu si me zalio! Ceo stan si zalio kljuþalom vodom, jarþe jedan!
- Uvek su mi prijale te mile i sluþajne ljudske dosetke - primetila je Olga. - Zašto bi odjednom sused, pa neka ju je i polio kljuþalom vodom, bio krvopija? Žena se veü prepustila nabrajanju polivenog i ošteüenog pokuüstva. Spisak je bio toliko slikovit da sam se i ja nevoljno okrenuo... Da li to stvarno izlazi para kroz otvorena vrata njenog stana? - ýeški pijanino, japanski televizor, italijanska garnitura, riÿa bunda od nerca! - Arapski pastuv, crveno-smeÿi - podsmešljivo je rekla Olga. - Arapski pastuv! Crveno-smeÿi! - poslušno je ponovila žena. - Nema tamo nikoga - rekla je Olga. - Ni najmanjeg pokreta... - Mama! - neko je tiho pozvao otpozadi. Okrenuo sam se. Iz mog bivšeg stana izašla je devojþica tek malo starija od Naÿe. Sedam ili osam godina, dobra, tužnog i uplašenog lica. Za razliku od majke, ona je bila obuþena kao lutkica: u sveþanu haljinu, s belim dokolenicama i lakovanim cipelicama. U nas je gledala sa strahom, a u majku sa umornim saoseüanjem. - Sunce moje! - Žena je odskoþila od Sauškinovih vrata. Tumarala je þas ka üerki, þas nazad, gledajuüi Olgu u panici. - Idite kuüi - tiho je rekla Olga. - Prestali su da vas polivaju. Mi üemo se obraþunati sa susedom. Mi smo iz stambene uprave. A sutra ujutru, idite kod kozmetiþara, uradite sebi manikir i napravite neku lepu frizuru. Uhvativši devojþicu za ruku, žena je upala u svoj stan, gledajuüi nas uplašeno. - Odakle smo došli i kuda idemo... - zamišljeno je rekla Olga gledajuüi za majkom i üerkom. Zatvarajuüi vrata, žena je zakevtala: - A u liftu više da ne... piškite! Zvaüu miliciju! To piškite bilo je umekšano zbog deteta, ali iz nekog razloga uþinilo mi se posebno užasnim. Kao da u glavi te žene povremeno proradi relej, pokušavajuüi da prebaci njene misli na normalan režim rada. - Je li bolesna? - pitao sam Olgu. - O tome se i radi! Nije! - muþno je rekla Olga. - Psihiþki je potpuno zdrava! Idemo kroz Sumrak... Našao sam pogledom svoju senku i zakoraþio u nju. Pored mene se pojavila Olga. Pogledali smo se i ja sam nehotice zviznuo. ýitav ulaz obrastao je u plavu gadost, pravo busenje. Mahovina je u obliku ultramarinske brade visila s plafona, pod je bio prekriven azurnoplavim tepihom, oko lampi se uplela u porozne plave kuglice koje bi svakog dizajnera nadahnule da napravi novi stil abažura. - Zapustili su ulaz - rekla je Olga s blagim þXÿenjem. - Inaþe... izgubljeni vampir i histeriþna dama... Prišli smo vratima. Cimnuo sam ih. Bilo je zakljuþano, naravno. Svoja vrata na prvom nivou Sumraka zatvaraju samo slabi Ini. Pitao sam: - Dublje? Umesto odgovora, Olga je odstupila korak i jako, iz zaokreta udarila nogom u bravu. Vrata su se širom otvorila. - Bez nepotrebnih komplikacija - nasmešila se Olga. - Odavno sam htela da proverim ovaj udarac u praksi. Nisam ni pitao ko ju je nauþio da otvara vrata nogom. Bez obzira na Olginu samouverenost, ni izdaleka nisam bio siguran da je stan prazan. Ušli smo u hodnik (ista plava
mahovina bila je svuda unaokolo). I ne dogovarajuüi se, izašli smo iz Sumraka. Odavno nisam bio ovde... Ovde odavno nikoga nije bilo. U stanuje bio onaj teški, memljivi miris, koji može da se sretne samo u napuštenim i þvrsto zatvorenim prostorijama. Kao da ga niko nije udisao: kroz ventilaciju i pukotine morao bi da prodire svež vazduh, ali nije. Svejedno, vazduh umire, postaje bezukusan, kao juþerašnji þaj. - Nema mirisa - s olakšanjem je rekla Olga. Razumeo sam je. Mirisa je, naravno, bilo: buÿ, vlaga, nakupljena prašina. Nije bilo onog mirisa koji smo mi tražili, onog što smo se plašili da üemo osetiti: slatkastotrulog mirisa tela iz kojih su vampiri isisali krv. Kao onda u gradu Mitišþi, gde smo uhapsili Alekseja Sapožnikova u njegovom stanu, jadnog, sitnog i slaboumnog vampira, ali koji je upravo zato dugo ostao van vidnog polja Stražara... - Ovde bar mesec dana niko nije živeo - složio sam se. Pogledao sam na þiviluk: zimska jakna, krznena kapa... Na podu: prljave teške krznene þizme. Ne mesec dana, veþ i više. Domaþin je odsutan od same zime. Zaštitne kletve, koje sam okaþio po sebi još u kolima, nisam skinuo, ali sam se opustio. - Pa dobro... daj da vidimo kako je živeo... postojao. Obilazak smo zapoþeli od kuhinje. Ovde su, kao i u celom stanu, na prozorima bile teške zavese. Til je posiveo od prašine, a trebalo je da stanu pruži raznobojnost. Izgleda da til nije opran þitave dve godine, otkako je Polina umrla. Olga je iza mojih leÿa škljocnula prekidaþem, primoravši me da se trgnem. Rekla je: - Zašto hodamo po mraku kao Skali i Molder... Proveri frižider! Veþ sam otvarao korejski frižider koji je zujao. Kuhinjska tehnika najbolje radi bez ljudskog nadzora. A eto, ako kompjuter odstoji pola godine, vrlo þesto poþinje da ludi. Ne znam šta je uzrok, ali magija nije. To je sigurno, u gvoždu nema magije. Ni u frižideru se nije našlo ništa užasno, þemu se nisam ni nadao. Sumnjiva trolitarska tegla s tamnom teþnošþu, obrasla belom plesni, sadržala je prokisli sok od paradajza, mada sada liþi na prokislo domaþe pivo. Naravno, nije u redu da se paradajz pusti da tako propadne, ali neka se tim prestupom bavi Paradajz straža u službi Grinpisa. U žlebovima na vratima frižidera bile su flašice od debelog stakla, zapremnine dvesta i petsto grama. Oznaka Noüne straže slabo je svetlela iz Sumraka sa svake flašice. Krv je bila licencirana, donatorska. - Ni svoje sledovanje nije popio - primetio sam. U frižideru je bilo još i viršli, jaja i kobasica. U zamrzivaþu komad mesa (govedina) i peljmeni 26 (uglavnom od soje). Uopšteno, obiþne zalihe hrane za usamljenog muškarca. Samo nije bilo alkohola, ali šta je tu je. Svi vampiri su trezvenjaci, hteli - ne hteli, jer alkohol momentalno uništava njihov þudni metabolizam i postaje smrtonosni otrov. Posle kuhinje, zavirio sam u toalet. Voda u šolji gotovo je presahla, a iz kanalizacije se oseüao smrad. Pustio sam vodu i izašao. - Našao si kad üeš - rekla je Olga. Zbunjeno sam gledao u nju dok nisam shvatio da se Olga šali. Velika þarobnica se smejala. I ona je oþekivala da üe videti nešto grozno pa se sad opustila. - Za to je svako vreme umesno - odgovorio sam. - Tamo je smrdelo pa sam pustio vodu. - Da, shvatila sam. Otvorivši vrata kupatila, primetio sam da je sijalica pregorela. Možda su je ostavili upaljenu kad su odlazili? Mrzelo me je da u džepovima tražim bateriju, pa sam pozvao prvobitnu Silu i upalio iznad svoje glave vatricu magiþne svetlosti. I zadrhtao sam... Ne, nije bilo nikakvih užasa. Kupatilo, lavabo, slavina koja je pomalo curila, peškiri,
sapun, þetkica za zube, zubna pasta... - Pogledaj - rekao sam pojaþavajuüi svetlo. Olga je prišla i pogledala preko mog ramena. Zamišljeno je rekla: - To je veü zanimljivo. Na ogledalu je bio natpis. Ne, nije bio napisan krvlju, veü trobojnom zubnom pastom, koja je osušenom natpisu dala nehotiþnu sliþnost sa bojama na ruskoj zastavi. Velikim štampanim slovima, a bio sam uveren da je to napisala ruka Genadija Sauškina, na ogledalu je stajalo: POSLEDNJA STRAŽA - Nijedna tajanstvena priþa ne prolazi bez natpisa na zidovima ili ogledalima - rekla je Olga. - Iako, naravno, natpis treba da se ispiše krvlju... - Ova zubna pasta takoÿe odgovara - odgovorio sam. - Crvena, plava, bela. Tradicionalne boje Inkvizicije su siva i plava. - Znam - zamišljeno je izgovorila Olga. - Misliš li da je namerno? Vampir, inkvizitor, iscelitelj? - Ne znam da li je namera, ili afekt - priznao sam. „ Prošavši kratkim hodnikom, zavirio sam u gostinsku sobu. Ovde se svetlo upalilo. - Nekako je simpatiþno - rekla je Olga. - Stan je loš, ali je dobro ureÿen. - Genadij je graÿevinac - pojasnio sam. - On je sebi sve sam pravio u stanu, a i meni je pomagao... Doduše, ja tada nisam znao ko je on. Bio je na jako dobrom glasu kao majstor. - Pa naravno, majstor koji ne pije - složila se Olga i pošla u spavaüu sobu. - Još je i pedantan - nastavio sam da hvalim Genadij a, kao da nismo došli da upokojimo vampira, veü da ga preporuþim Olgi za sreÿivanje enterijera. - Nikada nikakvo smeüe nije ostavljao posle radova. Iza mojih leÿa se zaþuo prigušeni zvuk. Okrenuo sam se. Olgi je bilo muka. Naslonila se na okvir vrata, okrenula se od spavaüe sobe i povraüala pravo na zid. Onda je Olga podigla pogled prema meni i obrisala usta dlanom. Rekla je: - Pedantan... Da. Shvatila sam. Nimalo nisam želeo da vidim ono što se Olgi toliko nije dopalo. Svejedno sam pošao ka vratima spavaüe sobe. Noge su mi unapred postale kao od vate. - Saþekaj da ja odem - promrmljala je Olga, oslobaÿajuüi mi mesto. Pogledao sam u spavaüu sobu. Nekoliko sekundi sam pokušavao da shvatim u šta gledam. Olga se sklonila bez razloga. Nisam uspeo ni da se okrenem, a izbacio sam ruþak pravo u spavaüu sobu, preko praga. Zanimljivo, loš je znak kad se neko oprašta preko praga... A povraüanje?
GLAVA 2. Geser je stajao kraj prozora. Posmatrao je grad koji se oblaþio u veþernja svetla. ýutao je. Pomerale su mu se samo ruke sklopljene na leÿima - prsti su se mrdali kao da su pleli nekakvu posebno brzu kletvu. Olga i ja smo þutali. Moglo bi da se pomisli da smo nešto skrivili... Ušao je Garik. Zbunio se još kod vrata. - Pa? - pitao je Geser ne okreüXüi se. - Pedeset dva - rekao je Garik. - Šta kažu eksperti? - Pregledali su troje. Kod svih iste povrede. Grlo ugrizeno, krv ispijena. Borise Ignjatijeviþu, da ne nastavljamo ovde? Tako smrdi, a þini ne deluju... A i oko kuüe veü... kao da je miris probio u kanalizaciju... - Jesu li pozvali kamion? - Furgon. - Dobro, odvežite - rekao je Geser. - Negde gde je pusto, dalje od grada, tamo mogu i da prouþavaju. - A onda? - Onda... - zamišljeno je rekao Geser. - Onda ih sahranite. - Neüemo ih vratiti roÿacima? Geser se zamislio. Neoþekivano me je pitao: - Antone, šta ti misliš? - Ne znam - iskreno sam odgovorio. - Nestao bez traga ili poginuo... Ne znam kako je bolje za roÿake. - Sahranite ih - naredio je Geser. - Kad doÿe vreme... razmisliüemo. Možda da posle postepeno ekshumiramo tela i šaljemo roÿacima. Treba da smislimo priþu za svakoga... Imaju li svi dokumenta? - Svi. Ležali su tamo zasebno, na gomili. Nekako pedantno... Ta reþ me je žacnula. Pedantno! Da, on je uvek bio pedantan. Prostirao bi najlon kad je bušio rupe u zidovima. Onda je pažljivo þistio pod za sobom... - Kako nismo mogli da primetimo? - s bolom u glasu je primetio Geser. - Kako smo propustili priliku? Vampir nam je ispred nosa ubio pola stotine ljudi! - Oni su svi došljaci. Iz Tadžikistana, Moldavije, Ukrajine... - Garik je uzdahnuo. - Radnici. Došli su u Moskvu trbuhom za kruhom. Nigde nisu registrovani, naravno. Ilegalno su živeli ovde. Ima takvih mesta duž auto-puta, stoje tamo po vasceli dan, najme ih za posao. A on je graÿevinac, je li tako? Znao je sve, i oni su znali njega. Došao je, rekao da mu trebaju petorica za posao. Još ih je sam odabrao... Stoka! Odvezao ih je. Posle nedelju dana, došao je po nove... - Zar ljudi da prave takve gluposti? - pitao je Geser. - Zar u današnje vreme? Pola stotine ljudi je nestalo, niko da primeti? - Niko - uzdahnuo je Garik. - Ĉubre metiljavo... sigurno ih nije odmah ubijao... jednog bi ubio, a drugi su þekali na red... jedan, drugi, treüi... U istoj sobi. A one kojima bi isisao krv stavljao je u dva najlonska džaka da ne bi smrdeli, i u ugao... Tamo su þak iskljuþeni i radijatori. 2þigledno je poþeo u zimu... - Stvarno imam potrebu da ubijem nekoga - procedio je Geser. - Poželjno bi bilo,
vampira, ali dobro üe mi poslužiti i bilo koji Tamni. - Onda izvolite! - Pomerivši nemarno s puta Garika, u gostinsku sobu porodice Sauškin ušetao je Zavulon. Zevnuo je i seo na krevet. - Ne provociraj - tiho je procedio Geser, kao i pre, gledajuüi kroz prozor. - Mogao bih to da shvatim kao zvaniþni poziv na duel. U stanu se u vazduhu otegla sada veü potpuno mrtva tišina. Zavulon je zaþkiljio oþima i pridigao se. Kao i obiþno, bio je u odelu, ali bez kravate. I ja sam iz nekog razloga pomislio da je namerno odabrao crno odelo i belu košulju. U znak žalosti. Olga i ja smo þekali, gledajuüi u dvojicu drevnih Inih od kojih je zavisilo sve i svja. - Geseru, to je bilo figurativno - pomirljivo je rekao Zavulon. Naslonio se nazad na kauþ. - Šta? Ti misliš da sam ja znao za ovo... Za ovaj haos? - Ne znam - odseþno je rekao Geser. Ali po njegovom glasu bilo je jasno da on odliþno zna da s datim sluþajem Zavulon nema nikakve veze. - Lepo ti kažem - rekao je jednako mirno Zavulon. - Ja sam zbunjen ništa manje od tebe, ako ne i više. I cela opština moskovskih vampira je zbunjena i traži kaznu za prestupnika. Geser je frknuo. Zavulon se ipak nije uzdržao od zajedljive primedbe: - Znaš veü da oni imaju þvrst stav prema podrivanju baze za ishranu... - Pokazaüu ja njima bazu za ishranu - tiho i autoritativno je izgovorio Geser. - Sedeüu pet godina biüe na konzerviranoj krvi. - Misliš da üe Inkvizicija to podržati? - zainteresovao se Zavulon. - Mislim da hoüe. - Geser se konaþno okrenuo i pogledao ga u oþi. - Mislim da hoüe. A i ti üeš da podržiš moju molbu. Tamni je izgubio igru gledanja. Zavulon je uzdahnuo, okrenuo se, pogledao u mene i raširio ruke. Šta s njim da se radi, hm? Izvadio je skupu cigaru upadljivo roze boje i zapalio. Izgovorio je: - Sasvim üe podivljati... - Ništa. Ti üeš da paziš da ne podivljaju previše. - Bez toga deca neüe odrasti, ti znaš to. Kod njih polno sazrevanje poþinje tek sa svežom krvlju. Razume se, sudbina vampirske deþice Zavulona nimalo nije uzbuÿivala. On je samo hteo da ismeva Gesera. U granicama moguüeg. - Deci? Deci üemo dozvoliti svezu krv - rekao je Geser, razmislivši na sekund. - Ništa nam ne znaþi trideset... Antone? - Trideset dvoje. - Ništa nam ne znaþe trideset dva tinejdžerske krvopije. Svežu! Ali donatorsku! Izdavanje licenci zamrzavamo na pet godina. Zavulon je uzdahnuo i rekao: - Dobro. I ja mislim da je vreme da se pritegnu. Veü sam naložio sekretaru opštine da potraži Sauškina... Pokazao se kao trula jabuka. - Trebalo je da insistiram na sedam godina - rekao je Geser. - Isuviše lako si pristao na pet. - Šta sad da se radi, veü smo se dogovorili. - Zavulon je ispustio kolut dima. Pitao me je: - Antone, a jesi li ti svraüao kod Genadija posle Kostjine pogibije? - Ne - odgovorio sam. - A zašto tako? Komšija, prijatelj... aj-aj-aj... Nisam hteo da odgovaram. Pre osam godina bih skoþio na njega. - To smo rešili - rekao je Geser. Namrštio se gledajuüi u hodnik. Poþeli su da iznose tela.
Na þitav ulaz stavljena je neka laka þin koja je kod stanara prosto izazivala želju da gledaju u vrata ili kroz prozor. Inaþe, sudeüi po tome da na dreku luÿDþe iz mog bivšeg stana niko nije izašao, ovde i bez toga žive ljudi koji nisu preterano radoznali. Sve mi je teže i teže da ih volim. S tim bi nešto trebalo uraditi. - Šta još? - pitao je Zavulon. - O pomoüi u hvatanju Sauškina nema nikakvih pregovora. Moji ga veü love. Eto, toliko, bojim se, mogu da pružim, u smislu razjašnjenja... - Loše izgledaš, Zavulone - neoþekivano je rekao Geser. - Idi u kupatilo, molim te, i umij se. - Je li? - radoznalo je rekao Zavulon. - Pa, kad veü moliš... Pridigao se, zaustavio se naþas na vratima i propustio stražare koji su na nosilima proneli poluraspale leševe upakovane u plastiþne vreüe. Osim krvi, u þoveku ima i mnogo vode. Ako ostavite telo bez krvi da se raspada u plastiþnoj þauri, rezultat je krajnje neprijatan. Inaþe, Zavulona taj prizor nije užasnuo. - Pardoniram, madam - izgovorio je propuštajuüi ostatke. I živahno krenuo u kupatilo. - Tamo je bilo i žena? - pitao je Geser. - Bilo je - kratko je odgovorila Olga. Geser više ništa nije hteo da saznaje. Izgleda da su þak i našeg gvozdenog starca izdali nervi. A deca koja sada iznose leševe uveþe üe se napiti do besvesti. I neka je to narušavanje svih pravila, ali ja ih neüu koriti. Bolje da sam odem na dežurstvo. Zavulon se vratio za minut. Lice mu je bilo mokro. - Peškir je prljav, osušiüu se ovako - saopštio je sa osmehom. - I? - Tvoje mišljenje? - pitao je Geser. - Imao sam jednu poznanicu, volela je da za Novu godinu zubnom pastom crta jelke po ogledalima. I natpise: „Sreüna Nova godina!" I zvezdice. - Jako smešno - prezrivo je rekao Geser. - Jesi li nešto þuo o toj organizaciji? - O Poslednjoj straži? - Zavulon je jasno izdvojio intonacijom poþetna slova. - Dragi moj neprijatelju, þak i meÿu Tamnima postoji masa sekti, grupa ili naprosto interesnih klubova za koje nikad nisam þuo. Postoje i oni za koje sam þuo. A kakvi se sve nazivi ne sreüu! Deca noüi, Stražari punog meseca, Sinovi vetra... Inaþe, seüam se jedne grupe dece, ljudske dece, a ne Inih, koja vole da se igraju vampira. Možda da ih dovedem ovamo? Da li bi shvatili da vampir uopšte nije impozantni džentlmen s crnim plaštom, koji odvodi lepotice u drevni zamak? Ovde i nema neke gotike... - Zavulone. Jesi li ili nisi þuo nešto o Poslednjoj straži? - Ne. - Gorodecki ima pretpostavku... - Geser je pogledao u mene. - Da se tako nazivaju trojica Inih koji su pokušali da doÿu do artefakta u Edinburgu. Tamni, inkvizitor i Svetli. - Tamni je Sauškin, inkvizitor je Edgar. - Zavulon je klimnuo glavom. - A ko je Svetli? - Ne znam. Proverili smo sve više, þisti su. - Ali ni Sauškin nije bio viši... - Zavulon je slegao ramenima. - Mada... vampirima je to jednostavnije. A šta je sa Edgarom? Gorodecki? - Nisam imao vremena da temeljno prouþim njegovu auru - odgovorio sam. - Borba je besnela... Osim toga, bio je okiüen amajlijama od glave do pete. Trebalo bi mi oko pet minuta u mirnim uslovima da bih sve znao o njemu... - Ipak? - Zavulon je insistirao. - Ja veü znam šta se dešavalo na Platou demona. U opštim crtama. Tako da... priþaj.
- U borbi se ponašao kao viši - priznao sam pogledavši u Gesera koji je preko volje klimnuo glavom. - Nas je bilo trojica... Pa, dvojica, ako ne brojimo Afandija, iako se on trudio koliko je mogao. Imali smo komplet Geserovih zaštitnih amajlija, sve vrlo dobro odabrane. On praktiþno nije zaostajao za nama. Ja þak mislim da je mogao i da nastavi, þak bi imao šansu i da nas pobedi. Ali kad je Rustam otišao, Edgar je izgubio motiv da se bori. - Znaþi, imamo i Inog koji je uspeo da podigne svoj nivo - rekao je Zavulon. - Što bi trebalo i dokazati. Geseru, dragi, da nije Inkvizicija ipak uspela da dobije Fuaran? - Ne - þvrsto je rekao Geser. - Da je Kostja preživeo - tumaþio je Zavulon naglas - mogli bismo da pretpostavimo da je zapamtio bar neki recept iz Fuarana. I da je uspeo da napravi nešto... poput kuvara. Možda ne tako snažno, ali ipak sposobno da Edgara podigne na viši nivo. Onda je i neki Svetli mogao da bude podvrgnut istoj proceduri. - I onda možemo da sumnjamo u svakog Svetlog - rezimirao je Geser. - Na sreüu po nas, Kostja je mrtav i tajne Fuarana nije mogao nikome da otkrije. - Nije imao vremena da podeli sadržaj knjige s ocem? - Ne - þvrsto je rekao Geser. - To je þarobnjaþka knjiga. Ona ne može da se prepriþa telefonom, ne može da se fotografiše. - Šteta što propada dobra ideja. - Zavulon je pucnuo prstima. - Jedna mala veštica pokazala mi je da postoji jedna caka s mobilnim telefonima. Zove se MMS! Može da se pošalje fotografija telefonom. U poþetku sam pomislio da je to opet neko podbadanje. Zavulon je izgledao vrlo komiþno dok je vrlo ozbiljnog izraza lica objašnjavao šta su MMS poruke i kako ih deca rado razmenjuju na þasovima. A onda sam shvatio - on je mrtav ozbiljan! Ponekad prosto zaboravim koliko su oni stari. Za Zavulona je i mobilni telefon magija! - Na sreüu, to je nemoguüe - rekao je Geser. - Mogao bi ponešto da zapamti i da reprodukuje... ali ne, gluposti. ýak i to je nemoguüe. Priroda vampira se razlikuje od veštiþje prirode. Da ponovo napravi Fuaran, makar i u oslabljenoj formi, mogla bi samo iskusna veštica... Pogledao sam u Gesera izbezumljen. I pitao: - Borise Ignjatijeviþu, recite mi... Može li veštica da postane Svetla? Najsreüniji minuti u životu svakog roditelja malog deteta su od petnaest do devet do devet sati uveþe. To je petnaest minuta sreüe dok dete radosno gleda reklamu za jogurt ili þokoladu (neka to i nije zdravo), a onda svu pažnju zalepi za Vuka, Liju, Kornjaþu i druge likove programa Laku noü, deco. Kad bi i oni koji na televiziji odreÿuju vreme za deþje programe uveþe sedeli sa svojom decom sami, a ne da ih poveravaju najmljenim dadiljama, onda bi Laku noþ, deco trajalo dobra pola sata. Ako ne i ceo sat. Inaþe, to bi znaþajno pomoglo poveüanju nataliteta. Petnaest minuta, ma šta se govorilo, ipak je malo. Koliko da se popije þaj na miru. Svetlani nisam govorio o detaljima iz Sauškinovog stana. Inaþe, ona je i sama sve odliþno shvatala, þak i iz najkraüeg prepriþavanja. Ne, to joj nije pokvarilo apetit. Sveta je nastavljala da pije þaj. Mi smo u Straži svašta videli. Ona se ipak smrkla. - Imamo ideju ko bi mogao biti Svetli - rekao sam, pokušavajuüi da skrenem razgovor na drugu temu. - Geser je proveravao sve više i niko nije sumnjiv. A na Edgaru je bilo mnoštvo þaranja. To je delo veštice. Pomislio sam...
- Da je Arina promenila boju? - Svetlana me je pogledala. - Može biti... - Ti si je onomad dobro prignjeþila - rekao sam. - Morala si da osetiš njenu svest. Šta misliš, da li je mogla da postane Svetla? - Za obiþnog Inog, to je nemoguüe - rekla je Svetlana. - Ili gotovo nemoguüe... Za višeg... za Arinu... Zaüutala je, priseüajuüi se. ýekao sam, proveravajuüi ekran televizora na kojem je tužna devojþica na kanapu vukla rukavicu zamišljajuüi da je kuþe. Užas! Naše rukavice su veü sve nestale. Naÿa ih, naravno, neüe pretvoriti u pse; svaka magija ima granice. Ali igraþaka u obliku pasa naüi üe se u izobilju po celom u stanu. Vreme je da joj kupimo štene inaþe neüe moüi da se živi od nje. - Mogla je - rekla je Svetlana. - Mogla je da postane Svetla. ýudno je kod nje u duši, tamo je sve bilo izmešano... a nije bilo velikih zverstava. Ipak, Arina mi se zaklela da do kraja života više neüe ubiti ni þoveka, ni Inog. Ne može da pogazi reþ. - Ona i nije ubijala - primetio sam. - A to što je Edgara snabdela amajlijama, što mu je pojaþala Moü... o tome nije bilo priþe. Arina je dovoljno mudra da svoju zakletvu protumaþi upravo tako. - Antone, ne priþamo o tome. - Svetlana je odložila šolju. - Arina, koja je postala Svetla, ili neka druga þarobnica, sve to nije važno. Važno je da shvatimo šta oni time dobijaju. Šta ih je udružilo? Da li žele da unište ceo svet? Glupost! Samo se u glupim filmovima sreüu zlikovci koji žele da unište svet radi samog uništenja. Vlast? Antone, i to je glupost! Ionako su imali dovoljno vlasti. Nikakav artefakt im neüe pomoüi da dobiju apsolutnu vlast, þak ni onaj koji je pre hiljadu i po godina napravio bezumni mag. Dok mi ne shvatimo šta je to što oni dobijaju, šta žele da pronaÿu na dnu Sumraka, uopšte nije važno da li je to Arina ili nije, da li je postala Svetla ili se samo maskirala pa je Tomas nije prepoznao. - Sveta, a jesi li se ti neþega dosetila? - Napravio sam se da nisam primetio da je izgovorila mi. Istina je kad kažu da niko u potpunosti ne odlazi iz Straže. - Venac Svepostojeüeg briše barijere izmeÿu slojeva Sumraka... - Svetlana je poüutala. - Mama, završio se crtani! - povikala je Naÿa. - Probaj da ga uporediš s belom sumaglicom. Te dve stvari oþigledno imaju isti koren... - Svetlana je ustala i pošla kod Naÿe. - Idemo na spavanje. - Bajku! - zahtevala je Naÿa. - Danas neüemo. Tata i ja moramo da razgovaramo. Naÿa me je pogledala uvreÿeno, dodirnuvši na vratu tanku nit tirkiza. Promrmljala je: - Vi stalno nešto razgovarate... I tata stalno odlazi. - Takav je tatin posao - mirno je objasnila Svetlana, uzimajuüi üerku u ruke. - Ti znaš da se on bori protiv tamnih sila. - Kao Hari Poter - sumnjiþavo je izgovorila Naÿa gledajuüi u mene. Izgleda da su mi nedostajale naoþari i ožiljak na þelu da bih liþio na slavnu liþnost. - Da, kao Hari Poter, Fat Frumos i Luk Skajvoker. - Kao Skajvoker - odluþila je Naÿa i nasmejala mi se. Oþigledno sam u njenoj mašti najviše liþio na njega. Šta üete, i to je nešto. - Sad üu ja... - Svetlana i Naÿa ušle su u deþju sobu, a ja sam sedeo i razgledao þokoladnu bombonu koju je Naÿa samo zagrizla. Slojevitu: tamna i bela þokolada su se smenjivale. Izbrojao sam sedam slojeva i nasmejao se. Evo oþiglednog primera strukture Sumraka. Bela sumaglica je složila sve nivoe, pretvorivši u kamen Ine koji su pali pod udarom. Dobro, udaljimo se od borbenog dejstva zakletve. Šta se posle dogodilo? Zatvorio sam oþi, seüajuüi se.
Onda se Sumrak ispravio. Nivoi Sumraka vratili su se na svoje mesto. Zašto smo odjednom odluþili da Venac Svepostojeüeg spaja Sumrak i realni svet zauvek? Poverovali smo Rustamovim reþima? A otkud on zna... Sumrak üe se spojiti i - ponovo razdvojiti. Sila iz našeg sveta ponovo üe gurnuti nivoe. To je kao zategnuta opruga: može da se skupi, ali üe se svejedno ponovo opružiti. E to je veü zanimljivije. Nije mi se dalo da poverujem u Merlina koji je zabave radi napravio magiþnu nuklearnu bombu koja bi uništila svet. Nije on bio takav Ini. A u Merlina eksperimentatora, koji je smislio novu zabavu, ali se nije usudio da je testira, lakše je poverovati. Šta može da proistekne od kratkog spajanja svih slojeva Sumraka s realnim svetom? Hoüe li pomreti svi Ini? Teško. Tu veü Merlin ne bi propustio da se pohvali svojom dominacijom. A on je izmislio nekakvo alegoriþno pismo... Tiho sam proþitao naglas, posmatrajuüi Svetlanu koja se na prstima vraüala u kuhinju: Venac Svepostojeüeg ovde je zapeþDüen. Samo je korak ostao. Ali on je nasleÿe za silne ili mudre... Dobiüeš sve i ništa, kad budeš mogao da ga dohvatiš. Nastavi, ako si jak kao ja; Vrati se, ako si mudar kao ja. Poþetak i kraj, glava i rep, sve je sliveno ujedno, U Vencu Svepostojeüeg. Tako su život i smrt nerazdvojivi. - Pokušavaš da shvatiš? - Svetlana je sela pored mene. - A evo šta sam ja pomislila... Zašto smatramo da üe se Sumrak zauvek sjediniti? Pre üe biti da üe doüi do povratne reakcije. - I ja sam to pomislio - složio sam se. - Kao s belom sumaglicom. Ali þemu to vodi? Hoüe li plava mahovina poþeti da raste u našem svetu? Svetlana se nasmejala: - Da, da, botaniþari bi se obradovali! Nova vrsta rastinja, koja pritom reaguje na ljudske emocije. Pašüe milion doktorskih disertacija... - Otvoriüe fabrike za preradu plave mahovine - dodao sam. - PoþHüe od nje da prave preÿu, da šiju farmerke... Svetlana se odjednom uozbiljila: - A šta üe se dogoditi sa onima koji žive u Sumraku? - Sa Inima drugaþije telesne forme? - precizirao sam. Svetlana je klimnula glavom. - Život i smrt. - Klimnuo sam. - Ne znam. Pretpostavljaš da bi oni mogli da... vaskrsnu? Da ponovo ožive u našem svetu? - Zašto da ne. Mi znamo da oni žive. Ja sam jednog videla veü na petom nivou, dok si se tukao s Arinom... - I nisi mi rekla - primetio sam. - Jasno ti je da je bolje da se o tome ne govori. Da ne znaš ako sam ne možeš da doÿeš ÿo tamo. Uopšte nisam ubeÿena da üe svi doüi... možda samo najjaþi. Na primer, viši nivo. Zašto ostali da znaju da su lišeni besmrtnog bitisanja. - Tomas Stihotvorac govorio je da se tamo, na nižim nivoima Sumraka, nalaze þarobni
gradovi, zmajevi i jednorozi... Sve ono þega nema u našem svetu, ali bi moglo da ga bude. Svetlana je odmahnula glavom. - ýini mi se da je Tomas dobar þovek. Ali on je bard. Pesnik. To je neizleþiva bolest, Antone. Razgovarao si s njim dok je bio u svom sumraþnom obliþju, dok je maštao o jednorozima i vilama, þarobnim gradovima, Inima koji su izgradili svoj sopstveni svet, a nisu paraziti u ljudskom. Ja ne bih to uzimala za ozbiljno. Može biti da su tamo samo üumezi i seoske kuüice. I da nema nikakvih vila s jednorozima. - Nije ni to malo - rekao sam. - Vrlo mnogo ljudi bi menjalo raj, u koji se skromno nadaju da üe dospeti, za veþni život u üumezu usred prirode, za koji üe biti sigurni da üe dobiti. Tamo ima i lepog drveüa. - Nije mi se uþinio sreünim taj Ini kog sam videla - rekla je Svetlana. - On je, naravno, bio... pa, bukvalno razmazan i nejasan. Ali to je razumljivo ako je njegova uobiþajena sredina u kojoj obitava sedmi nivo Sumraka. Ali on je bio tako... izgužvan. I trþao je ka meni kao da je hteo nešto da mi kaže. Nije mi bilo do toga, razumeš. - A ja sam video nekadašnjeg Inog na prvom nivou - setio sam se. - Davno. Kad smo lovili divljeg Svetlog, Maksima. 27 On mi je þak malo i pomogao, došapnuo mi je kuda da idem. - To se dešava - složila se Svetlana. - Retko, ali þula sam nekoliko priþa. Da, i ti si priþao... Malo smo poüutali. - Možda üe se oni stvarno vratiti nazad u naš svet - rekla je Svetlana. - I, eto, to bi moglo da poveže Edgara, Genadija i Arinu da deluju zajedno. Ne samo Sauškin, svi su oni sigurno gubili one koje su voleli. Sigurno üe svakoga ko je izgubio bližnjeg takva moguünost... da zbuni. - Svakoga bi zbunila - rekao sam ja. I pogledali smo jedno u drugo brižno. Dobro je što nas sada konstantno þuvaju. Loše je što su potencijalni neprijatelji troje viših. - Staviüu preko noüi nekoliko novih zaštita - rekla je Svetlana. - Ne smatraj me kukavicom. - Do Venca Svepostojeüeg može da se doÿe i snagom - rekao sam. - Da se probije kroz Sumrak na sedmi nivo. Ali ja nisam mogao. Sigurno bi Naÿa mogla. Kad bismo znali kako da proÿemo umom, lukavošüu, ja bih sam upotrebio taj artefakt. Neka ožive. Tamo üe biti približno jednak broj i Svetlih i Tamnih, pobediüemo. - A ako grešimo i ako je to samo bomba koja üe uništiti svet? - E zbog toga radije ne bih da smišljam kako doüi do artefakta. Neka Gesera i Zavulona boli glava. - Idemo na spavanje - rekla je Svetlana. - Jutro je mudrije od veþeri. Meÿutim, nismo odmah pošli na spavanje. Prvo je Svetlana oko stana postavila nekoliko novih zaštita. Onda sam i ja uradio isto.
GLAVA 3. Jutro je bilo tako þisto i jasno da su se sve juþerašnje mraþne priþe pretvorile u dim. Naÿuška je pokorno pojela pirinþanu kašu koju nije volela. Svetlana nije rekla ni reþ kad sam usput saopštio da se spremam da poÿem ranije na posao. Zato je predložila da s posla doÿem ranije i da svi zajedno odemo u bioskop, na neki porodiþni film koji su joj drugarice nahvalile. Zamislio sam Naÿine telohranitelje Tamne, koji üe biti primorani da gledaju romantiþnu bajku, gde dobro, naravno, pobeÿuje zlo, i nasmejao sam se. - Obavezno. Hoüu samo da saznam šta se tamo radi. Možda se nešto pomerilo s mrtve taþke. - Pozvali bi te telefonom - razvejala mi je Svetlana nadu. Ipak, ni to mi nije pokvarilo raspoloženje. Brzo sam se spremio, uzeo torbu s papirima (šta da se radi, i Svetli magovi takoÿe moraju da vuku sa sobom papirologiju). Poljubio sam üerku i ženu pa izašao iz stana. Na spratu niže, živo su razgovarali Romka, dobrodušni, mladi šmokljan koji je godinudve radio kod nas u Straži, i simpatiþna mršava devojka. Tamna. Jedna od onih koje je Zavulon odredio za naše obezbedenje. Pozdravio sam se s njima klimajuüi glavom i pošao dalje. Eh, tako nastaju romani s nesreünim krajem. Kao što se dogodilo sa Alisom i Igorom... Vreme je bilo tako lepo da sam se kod ulaza na trenutak pokolebao da li da do metroa odem peške. S druge strane, nikako nisam hteo da silazim u metro. Vruüina, žagor, prepuni vozovi - špic se u moskovskom metrou završava tek u ponoü. Ne, bolje je kolima. Svetlana se nikud nije spremala da ide. A posmatrajuüi linije verovatnoüe, preskoþLüu gužve i biüu na poslu za dvadeset minuta. Skinuvši zaštitne zakletve, koje mi neüe naškoditi, ali üe primorati naroþito oseüajne vozaþe da preteknu moj automobil, seo sam za volan. Pokrenuo sam motor. Zatvorio sam oþi, prouþavajuüi kuda mi je najlakše da krenem. Rezultat je bio obeshrabrujuüi. Iz nekog razloga, sve verovatnoüe su se slivale na put ka Šeremetjevu. Uopšte se nisam spremao tuda da idem! Nešto mekano mi se obmotalo oko vrata. A dobrodušni, pomalo rastegljivi glas pitao je: - Danas je kralju dopao dalji put? Pogledao sam u retrovizor. Slika mi se nimalo nije dopala. Nisam video Edgara. Zato sam video stvar koju mi je bacio na vrat - srebrnkastu krznenu lentu. Ona nikako nije odgovarala ulozi boe, u njoj je bilo nešto predatorsko... Kao da se ispod sivog krzna krilo mnoštvo sitnih i oštrih zuba. A još sam video i Genadija Sauškina, koji je sedeo na zadnjem sedištu s desne strane. Vampir je imao bezizražajno lice. - Šta si to smislio, Edgare? - pitao sam. - To se tebe ne tiþe. - Edgar se zlo zasmejao. - Ne pomišljaj na odlazak u Sumrak i ne pokušavaj da vraþaš. Lenta na tvom vratu postoji na svim nivoima Sumraka... pa dobro, do šestog. I ona üe ti otkinuti glavu i na najmanju primenu magije. - Ma nije valjda - rekao sam. - Šta dalje? - Hoüeš li da nas pozoveš kod sebe u stan? - pitao je nevidljivi Edgar. Sauškinovo lice je na te reüi malo zadrhtalo. - Ne. Izvini, nije mi sad do gostiju.
- Znaþi, onda da se ubija? - podigao je obrvu Edgar. - Nije valjda da misliš da üu vam tek tako dati Naÿu? - Nisam se uplašio, þak sam se iskreno zaþudio. - Ubijaj. - Ja liþno i nisam raþunao na to - rekao je Edgar. - Ali Genadij je insistirao na tom pitanju... razumeš i sam, hteo je da iskoristi tvoju üerku. - Isto kao što je iskoristio svoga sina? - nisam se uzdržao. I bio sam nagraÿen iskeženim vampirskim licem, s kojeg je u trenu nestalo sve ljudsko. - Polako, polako. - Edgar me je udario u rame. - Ne uzbuÿuj se. Ili neüu moüi da zadržim Genu. On je jako ljut na tebe, doseüaš li se zbog þega? - Da, da... A da li bi mogao da se prikažeš? Neprijatno je razgovarati s prazninom. - Izaÿi iz dvorišta. - Edgar se osmehnuo. - Ne želimo da nas primeti tvoje obezbeÿenje... Poþepali bismo ih, ne bi ni pisnuli. Ali eto, Svetlana, bojim se da nam ona ne bi prijala... Genadij se ponovo iskezio, pokazavši da ima sve zube, pri þemu þetiri oþnjaka oþigledno premašuju ljudske. - U to sam siguran - rekao sam savršeno iskreno. Dao sam gas i lagano izvezao automobil s parkinga. Možda da se zakucam u stub? Ne, time ih ne bih ni omeo, oni su spremni na takve akcije... - A i zbog Naÿe, deca su nezgodna kad se naljute... - Ja i raþunam - uþtivo i miroljubivo je rekao Edgar - da nam nikako ne treba razjarena žena za repom. Da li üe tvoja üerka moüi da se probije na sedmi nivo ili ne, to su vile u vodi zapisale. Šanse nisu nimalo veüe nego za tebe, huljo. Frknuo sam. - Bojim se da üu vas razoþarati. Ali ne mogu da skoþim preko svoje glave. Ja sam viši, nisam apsolutni nulti. Trebalo bi da budem Merlin da bih prošao na sedmi nivo. - Rekao sam ti da treba uzeti devojþicu - tiho je rekao Genadij. - Rekao sam ti da on neüe moüi! - Tišina! - umirio ga je Edgar. - Moüi üe on. Sada je nedovoljno motivisan, ali mi üemo mu pomoüi i on üe uspeti. - Probajte - rekao sam. - I, kuda da vozim? - Na Šeremtjevo 2, kuda bi drugo. - Edgar se nasmejao. S njega je lagano silazila nevidljivost, i on se prikazao, u poþetku kao prozraþna figura, a zatim je poþeo da dobija boju. Genadij se nije pokazao, ali sam ga video u ogledalu. - Mislim, da üe najbrže biti ako idemo kružnim putem, zar ne? I pokušaj da ne kasniš. Za taþno sat imamo avion za Edinburg. Mislim da üemo uspeti da stignemo tamo pre nego što nekom poþneš da nedostaješ. Nikako ne želimo da trošimo poslednje punjenje minojske sfere na portal do Edinburga. Ali imaj i to u vidu: ako zakasniš na avion, iüi üemo portalom. - Pretpostavljam da nas u Edinburgu þeka Arina? - pitao sam. - Vozi, vozi! - Edgar se nasmejao. - A ja üu ti sad objasniti zašto üeš nam ti pomoüi. - Evo, sav sam se pretvorio u uvo - rekao sam. U grudima mi je rasla hladnoüa, ali odluþno nisam hteo da pokažem strah. Inaþe, þemu to? Vampiri instinktivno oseüaju strah. ýak je i magijom teško da se sakrije od njihovih þula. - Ti üeš se potruditi zbog üerke, naravno - rekao je Edgar. - Zbog üerke i zbog žene. Ovo sa Tamnim nikad ne bi uspelo, ali kod Svetlog je baš u tome caka. - Nikad neüeš stiüi do mojih. - Sam verovatno neüu moüi. Geser i Zavulon potrudili su se za pohvalu. Ja sam, eto, izbrojao šestoro u obezbeÿenju. A za koliko ti znaš? Za dvoje mladih budalica na stepenicama? Zaüutao sam. - Pretpostavljam da ih nema manje od osam, a možda i dvanaest - zabrinuto je rekao
Edgar. - Nema svrhe da pogaÿamo. Dva stara drugara resila su da se obezbede. Ipak, ako se pored tvoje kuüe dogodi eksplozija... ali ne, ne obiþna eksplozija, na primer, nuklearna... Onda neüe poginuti samo Ini, Hirošima je to slikovito dokazala. - Neüeš se ti odluþiti na to, Edgare - rekao sam. - Ti si Tamni, ali nisi psihopata. Atomska eksplozija u centru Moskve? Samo da bi ubio moju ženu i üerku? A koliko üe ljudi poginuti? A ako nekoga izdaju živci, smatraüe to za nuklearni napad i poþHüe svetski rat? - Eto! Najvažnije je - nasmejao se Edgar - što þak i da Geser predoseti nešto loše i odveze tvoje dalje od Moskve, nekuda u ufimski zaklon, na primer, to neüe kardinalno promeniti situaciju. Svejedno üe od tvojih akcija zavisiti sudbina stotinu hiljada, a možda i milion ljudi. Nije loš ulog za Svetlog, a? - Edgare - pitao sam - šta se to s tobom dogodilo? - Ništa. - Edgar se nasmejao nervoznim, neprirodnim smehom. - Sa mnom je sve u redu! - Jesi li i ti nekoga izgubio Edgare? Postavio sam nesreþno pitanje. Ali Edgar je zaüutao i ja sam shvatio da sam pogodio. - Ženu - rekao je na kraju. - Anabelu. - Rekao si mi da si s njom na Kritu - setio sam se. - I bio sam. Pre taþno jedne godine. Išli smo od plaže ka hotelu, duž puta... Pored nas je prolazio kamion. Vozaþ se nije snašao za volanom, udario ju je brzinom od osamdeset kilometara na sat. Ništa nisam mogao da uradim. - Voleo si je - rekao sam s divljenjem. - Da. - Edgar je klimnuo glavom. - Voleo sam je. Ja nisam Zavulon! Ja umem! Umeo sam... - Jako mi je žao - rekao sam. - Hvala, Antone - rekao je Edgar savršeno normalnim tonom. - Znam da si iskren. Ali to ništa ne menja... u našem odnosu. - Zašto si se okrenuo protiv svih? Zašto si privukao ljude? - Ljude? A kakva je razlika kako ih koristiš, Antone? Mi živimo na raþun njihove energije. Zašto onda da ih ne koristimo i kao topovsko meso... A zašto sam krenuo protiv svih... Tu si pogrešno postavio pitanje. Uopšte nisam protiv. Ja sam za. Ako hoþeš, za sve Ine. I Tamne i Svetle. Kad doÿemo do svoga cilja, shvatiüete. ýak üeš i ti da shvatiš. - Nismo se tako dogovorili - rekao je Genadij. - Seüam se kako smo se dogovorili - odseþno je rekao Edgar. - Radimo ono što smo planirali. A onda üeš ti izazvati Antona na duel. Je li tako? Sam si hteo þastan dvoboj? - Hteo sam - rekao je Genadij s nekakvom sumnjom. - Pa, ako si tako siguran da üu razumeti - veü sam skretao na kružni put, boreüi se s iskušenjem da resko okrenem volan i bacim automobil s nadvožnjaka - onda bi mogao i da mi ispriþaš šta ste smislili. Možda üu vam i dobrovoljno pomoüi? - Mislio sam i o tome. - Edgar je klimnuo glavom. - ýak sam o tome mislio od samog poþetka. Od svih Svetlih koje poznajem, ti si najrazumniji. Ali dogodilo se tako da smo poþeli da radimo s Genadijem. A on je odluþno bio protiv. On te ne voli, znaš. Ti si ubio njegovog sina. Zbog tebe je svoju formu promenila njegova žena. Pa kako onda da te uzmemo u Poslednju stražu?! - Kako romantiþan naziv! - To je Gena, on je naš veliki romantiþar. - Edgar se zasmejao. - Ne, nismo se spremali da te gonimo. Osveta, to je loša stvar kad ti nije ostalo ništa drugo
osim osvete... A onda je Geser morao baš tebe da pošalje u Edinburg! - Viktora ste ubili zato što je prepoznao Genadija? - Da - klimnuo je Edgar. - To je bilo spontano. Gena se iznervirao i odluþio da pojavljivanje Kostjinog druga iz razreda nije sluþajno, veü da nas prate. Pogrešili smo, naravno. Tako smo otkrili kako da uklonimo barijeru na treüem nivou. Za to nismo imali taþne podatke. - A o golemu na petom nivou jeste? - O, da! - Edgar se zasmejao. - Posle Anabeline pogibije, prebacili su me da radim u odeljenju specijalnog obezbeÿenja. Znaš... da bih se smirio, preboleo svoj bol obavljajuüi tihu kancelarijsku dužnost... Kad bi znao, Svetli, þega sve ima u specijalnom skladištu Inkvizicije! Nisam þak ni pomišljao da je moguüe napraviti takve stvari. Reüi üu ti iskreno, magija je pomalo degradirala za poslednjih sto godina. Ulenjili smo se koristeüi ljudske stvari. A Ini su imali analogije i za telefone, automobile avione... Ma kakve analogije! Mogli smo da napravimo civilizaciju zasnovanu iskljuþivo na magiji! - Samo što mi proizvodimo mnogo manje Sile nego što je upotrebljavamo - rekao sam. - Ne možemo da živimo bez ljudi. - Zapravo, razmišljao sam i na tu temu. - Edgar je živnuo. - Možda bi i mogli... Hej, ne smanjuj brzinu! Idi levom trakom, tamo je sad þisto... Dakle, mislio sam i na tu temu. ýini mi se da je za najidealnije društvo najbolja struktura nalik onoj srednjovekovnoj. Ljudi žive prostim, zdravim, bezbrižnim životom, rade u prirodi, bave se zanatima i umetnošüu. Nema potrebe za centralizovanim vladama, u potpunosti je dovoljan feudalni sistem barona i izbornih kraljeva. A mi, Ini, živimo sami za sebe, delimiþno meÿu ljudima. Ne krijemo se! I svi znaju za nas. Naravno, þak i ljudi u takvom sistemu mogu da izazovu maga ili vampira. Neka! Treba da postoji mehanizam prirodne selekcije, þišüenje slabih i isuviše surovih Inih. Eto, taj svet bio bi kudikamo prijatniji od ovdašnjeg, kako za Ine, tako i za ljude. Jesi li nekada þitao fantastiku? - Šta? - Knjige, Antone, jesi li þitao? Sve te Gospodare prstenova, Konane, ýarobnjake Zemljomorja, Harije Potere? - ýitao sam ponešto - rekao sam. - Pa... nešto je naivno, a nešto zanimljivo. Baš je zabavna ta literatura, þak i za nas. - A meÿu ljudima je mnogo popularnija od nauþne fantastike - samouvereno je rekao Edgar. - Eto paradoksa! Knjige o osvajanju Marsa ili leta ka zvezdama, o onome što ljudi zaista mogu da urade, a mi nikako, to ljudima nije interesantno. S druge strane, oni maštaju da postanu magovi, bacaju se u bitke noseüi veliki oštri maþ... Eh kad bi makar neko od njih znao kako izgleda rana od pravog maþa... I šta to znaþi? Da je srednjovekovni svet kojim vlada magija za ljude najprivlaþniji! - Pa da - rekao sam. - Naravno. Zato što niko ne razmišlja o lepoti vršenja nužde u poljskom klozetu na minus dvadeset stepeni, ili o smradu koji ti klozeti šire na plus þetrdeset. Zato što junaci u knjigama ne boluju od prehlade, lošeg varenja, upale slepog creva i malarije. A ako se i razbole, odmah im se pri ruci naÿe svetli iscelitelj. Zato što svi sebe vide na kraljevskom tronu, u plaštu moünog maga ili, u najgorem sluþaju, u društvu veselog i odvažnog barona. Ali nikako na jalovom polju s drvenom motikom u rukama, kako gledaju za družinom koja tek što je izgazila njihovu skromnu letinu, þija polovina pripada veselom odvažnom baronu. - To je drugo pitanje - miroljubivo je rekao Edgar. - Svuda ima pluseva i minusa. Zato nema reklama, politiþara, advokata, genetski modifikovane hrane... - Hrane üe, inaþe, biti malo - bio sam uporan. -... dece koja su se rodila kao nakaze zbog zagaÿenja životne sredine... - Tebi je vreme da se prikljuþiš Grinpisu. Zato üe biti puno dece koju su urekli još u
majþinoj utrobi. I još više obiþne dece koja umiru na roÿenju zbog nepravilnog poroÿaja i nedostatka lekova. Edgare, jeste li vi to zamislili da svet vratite u srednji vek? Edgar je uzdahnuo: - Pa ne, Antone. To je veoma, veoma malo verovatni ishod. Mogu samo iskreno da ti kažem da mu se ja nadam. Ali šanse su nikakve. - Ja vrlo ozbiljno razmišljam o tome da cimnem volan i da se zakucam u stub - rekao sam. - Vidiš, ispred, iznad kružnog puta je pešaþki prelaz? On ima tako lepe betonske stubove... - Nama neüe naškoditi - odgovorio je Edgar. - A ni tebi, pretpostavljam. Imaš dobar automobil, bezbednosne jastuke, pojaseve... sve šanse da preživiš. Ne glupiraj se. Ako hoüeš da se ubiješ, samo poþni da vraþaš. - Šta si to iskopao u arhivi? ýemu se nadaš? - Ne govori mu - mraþno je rekao Genadij. I možda su baš te reþi imale potpuno suprotno dejstvo. Pre svega, Edgar je ipak bio Tamni koji je navikao da vampire posmatra sa gadljivim prezirom. ýak i saveznike. - Inkvizicija je uvek veliku pažnju posveüivala artefaktima koji se nalaze u njenom posedu - rekao je Edgar. - A artefaktima koje je napravio Merlin poklanjali su naroþitu pažnju, iz u potpunosti jasnih razloga. O Vencu Svepostojeüeg znalo se malo. Samo to da se nalazi u Škotskoj i da predstavlja potencijalno jedan od najjaþih magiþnih predmeta. Ako ne i najjaþi. Ali smatralo se da nema nikakvih podataka o Vencu. Na sreüu, pre nekoliko godina, pokrenuta je potpuna katalogizacija i kompjuterizacija arhive. Izmeÿu ostalog, u elektronski oblik prebacili smo i rezultate srednjovekovnih istraživanja o vešticama, zapisnike agenata i nauþnika koje su svi zaboravili. Tražio sam sve što je bilo povezano s Merlinom i pronašao nekoliko redova na koje su svi davno zaboravili. Jedna od svetlih þarobnica iz trinaestog veka, prvog reda... Podaci su dospeli do nje, da tako kažemo, u neskladu s njenim rangom... ýarobnicu su ispitivali povodom nekog urnebesa u Glazgovu, tada je to bio mali provincijalni grad. U toku ispitivanja, ona je pomenula „poslednji artefakt koji je napravio Merlin". Od nje su saznali šta taj artefakt radi. Odgovorila je da se njegovo ime bukvalno prevodi: „Venac... to je ono o þemu maštaju mnogi Ini koji su nas napustili, ono što þekaju u Sumraku, ono što üe im doneti sreüu, vratiti im slobodu..." Tada njenim reþima nisu pridavali znaþaj i one su mnogo vekova ostale u arhivi. Dok list pergamenta nisu stavili na skener, a ja nisam zadao parametar pretrage Merlin. - Sada bi trebalo da pretpostavim da te informacije više nema u bazi podataka Inkvizicije primetio sam. Edgar se nasmejao. - Hoüete da oživite mrtve Ine? - One koji su otišli - procedio je Genadij. - Koji su otišli, a ne mrtve! - Nije to tako jednostavno - rekao je Edgar. - Mi mislimo da üe Venac Svepostojeüeg spojiti sumraþni svet i ljudski u jedan, da üe uništiti barijere izmeÿu nivoa. Ako oni koji su otišli od nas sada ne mogu, praktiþno ne mogu da se vrate u naš svet, a mi nemamo snage da dovoljno dugo ostanemo na dubokim nivoima Sumraka, onda üe Venac sve promeniti. Naši, koji su otišli, biüe sa nama. - Edgare, vi ne znate ništa pouzdano - rekao sam ja. - Ne možete da znate. To su samo pretpostavke. A šta ako se nivoi zaista spoje s našim svetom? To üe biti katastrofa! - Znamo da Ini koji su otišli to žele - þvrsto je rekao Edgar. - Na osnovu jedne reþenice koju je u trinaestom veku rekla þarobnica? - Ona je bila Merlinova ljubavnica. Ona je taþno znala. Više nisam hteo da sporim. Šta sam mogao da suprotstavim njihovoj veri? Ništa! Veri može da se suprotstavi samo
druga vera, a ne þinjenice, hipoteze još manje. - Edgare, kad bih ja þvrsto znao da üe Venac vratiti Ine koji su otišli, ja bih vam prvi pomogao. Ali ja u to nisam ubeÿen. - Skrenuo sam u Lenjingradsku ulicu. - To kao prvo. - Nastavi - ljubazno je rekao Edgar. - Kao drugo, þak i kad bih hteo da vam pomognem, obezbeÿenje artefakta u Edinburgu sada je pojaþano. Svima je jasno da üete pokušati ponovo da upadnete tamo. A mislim da je veü u tanþine prebrajano koliko i koje magije si ukrao iz skladišta, tako da tvoje amajlije neüe biti iznenaÿenje. Jednostavno ne možemo da proÿemo. - Veruj mi da sam dobro radio - ponosno je rekao Edgar. - U Inkviziciji sada ni sami ne znaju šta su imali, þega više nema, a šta je ostalo. Inkvizicija je izrazito birokratizovana struktura. To je sigurno sudbina svake naddržavne organizacije, kako ljudske, tako i naše. Biüe nam teško, ali proüi üemo. ýak i da nam ti ne pomogneš... Ionako mislim da je gotovo nemoguüe naterati te da ubijaš Svetle. - Trebalo je da uzmemo devojþicu, onda bi saraÿivao - prosiktao je Genadij otpozadi. - Dosta - odgovorio je Edgar. - Što si takav neþovek, a? Treba da budeš humaniji, Genadij! - Ja sam za života bio human - rekao je vampir. - I dok Kostju nisu ubili, i dotad sam bio human. Pa i posle, sve dok Polina nije otišla. Dosta je od mene! - Ipak, valja se truditi da ne preovladaju nesuglasice kad smo veü neko vreme u istoj ekipi - razborito je rekao Edgar. - Da se ne spuštamo do uvreda, da ne pretimo roÿacima i bližnjima bez razloga. Je li to sve Antone? - Ne, ostala je još jedna mala primedba. Ne mogu da proÿem na sedmi nivo. Na šesti sam prošao, jedva, na adrenalinu. Uspeo sam. Ali dalje se nalazi tako jaka barijera koju nikada neüu uspeti da probijem. I u Stražama su takoÿe procenjivali jaþinu barijere, nikakav protok Sile spolja neüe pomoüi. - Zašto? - Zato što se tu ne radi o Sili kao takvoj! Ona i bez toga udara u levak iznad Škotskih tamnica, da ne poveruješ! Ali Silom treba da se operiše, da se propušta kroz telo. Ako Silu daš veštaþki, crpiš je iz ljudi, iz artefakata... I šta? Napon u mreži takoÿe ne treba poveüavati do beskonaþnosti, provodnik üe se istopiti! Ovde je potreban superprovodnik, razumeš? A takav superprovodnik, to je nulti Ini, koji uopšte ne proizvodi magiþnu energiju! - Oh, još i te tehniþke analogije. - Edgar je uzdahnuo. - Gena, jesi li razumeo? - Razumeo sam. Ja sam ti govorio... - Dosta, üuti. Antone, razumem da ne možeš preko svojih moguünosti. Ne mogu ni ja... - Edgare, a kada si ti postao viši? Bivši Inkvizitor se nasmejao. - Nedavno. Ne obraüaj pažnju. - Ti si Genadiju skinuo registracioni znak - rasuÿivao sam naglas. - To je bar jasno, u Inkviziciji su te uþili i takvim stvarima. Ali da se podigne nivo Sile, moguüe je samo Fuaranom. Knjiga je izgorela... - Ne pokušavaj da me obmanjuješ. - Edgar se nasmejao. - Genadija varaj, njega zubi svrbe. Od tebe se þuda ne oþekuju. Od tebe se traži zdrav razum. Naÿi zaobilazni put. - Siguran sam da je Tomas Stihotvorac tražio taj put nekoliko stotina godina. - Ali on nije imao ženu i üerku koje mogu da se naÿu u središtu nuklearne eksplozije. - Edgar je pogledao na sat. - Uspeüemo. Odliþno, dobro voziš. A sada slušaj, automobil neüeš voziti na parking, nije potrebno. To su suvišni tragovi. Kod ulaza u salu za poletanje þeka nas momak, daüeš mu kljuþeve. ýoveku smo platili da tvoj automobil odveze na parking, i to za tri
dana. Ako se vratiš, možeš da ga preuzmeš. - Ako se vratiš - dodao je Genadij. - Izvini, ali ja mislim da ima veüu šansu - odseþno je rekao Edgar. - Sad üemo brzo da proÿemo kontrolu, pri þemu neüeš privlaþiti pažnju Inih na carini. Nepotrebne žrtve Svetlom ne odgovaraju, je li tako? Sešüemo u avion, popiüeš kafu, dozvoljen je þak i gutljaj konjaka. I razmisliüeš. Dobro üeš razmisliti. Tako da se þuje kako ti škripi mozak. I biüe sve dobro ako pre Edinburga veü budeš znao kako da doÿeš do Venca Svepostojeüeg. Znaš, kratki smo s vremenom. Imamo svega dvanaest sati do eksplozije. - Ti si stoka - rekao sam. - Ne, ja sam samo izuzetno efikasan menadžer personala - nasmejao se Edgar.
GLAVA 4. Postoje i obiþne reþi od kojih þovek pada u zatupljenost, bez ikakve magije. Na primer: „Reci nešto smešno!" ýak i da ste upravo pogledali finale Kluba veselih i snalažljivih, ili ste upravo proþitali sveži Praþetov tom, ili otkrili na internetu desetak zaista smešnih i svežih anegdota, u trenutku vam sve ispari iz glave. Na isti naþin deluju i reþi: „Sedi i razmisli!" Ja se odmah setim škole, kontrolnog iz matematike ili pismene vežbe iz ruskog, kao i umornog lica nastavnika koji od odeljenja ne Rþekuje ništa dobro. Ovoga puta, u Edinburg smo leteli Aeroflotovim direktnim letom. Da je to bio obiþan službeni put, ne bih imao ništa protiv, svidelo mi se u Škotskoj. Tim pre što je Edgar, naravno, uzeo mesta u biznis klasi. Troje razjarenih zemljaka, koji su oþigledno bili u moguünosti da kupe i ceo boing 767 kojim smo leteli, besneli su na terminalu: ispostavilo se da njihove karte nisu bile verodostojne. Nisam rekao ništa, ali mi se u grudima rodila nada. Veüina ljudskih neprijatnosti s duplim ili lažnim kartama posledica su mahinacija neþistih ruku Inih, þešüe Tamnih, ali ponekad i Svetlih. Zato Straže ispituju sve sliþne sluþajeve. Doduše, teoretski sve, a u praksi samo one koji izazivaju ozbiljne skandale. Sreüom, izgledalo je da se u datom sluþaju spremao veliki skandal... Meÿutim, plašim se da istraga ipak neüe biti tako efikasna koliko je meni potrebno. Naroþito ne dok po celoj Moskvi traže Sauškina... Carina je takoÿe bila pojaþana na aerodromu. Umesto dvoje Inih, dežuralo je þetvoro, a paritet se dosledno primenjivao. Osetio sam slabu nadu da su za pojaþanje dali naše i da üe me oni prepoznati; ali ne, svi Ini bili su iz podmoskovskih odeljenja, a trenutno iz himkinskog. Osim toga, pre same registracije, Edgar nam je dao lažne pasoše i spremio kvalitetne maske, koje Ini þetvrtog i petog stepena ne mogu nikako da prozru. Tako sam prošao pored svojih kolega pod imenom peterburškog graÿanina Aleksandra Petersona. Genadij je postao Konstantin Arberin, a kako je Edgar sebe nazvao, nisam þuo. Još u avionu, kad sam od stjuardese dobio kafu i konjak, koje mi je Edgar velikodušno obeüao, shvatio sam da sam potpuno izgubio. Mekani povodac na vratu, u koji su bez sumnje gledali još na carinskoj kontroli, s vremenom je sve jaþe stezao, þak se i usecao u kožu sitnim ugrizima... ili pravim zubima. Samo što nije poþela da prede, oþekujuüi da üu da upotrebim magiju. ýak sam se setio kako se ta stvar zove. Šredingerova maþka. Verovatno zbog toga što niko nije mogao da shvati da li je ta gadost živa ili mrtva. U Inkviziciji su Šredingerovu maþku primenjivali za sprovoÿenje najopasnijih prestupnika. Ta gadost nije pravila propuste. Inaþe, ako ne grešim, bila je jedinstvena. Edgar je zaista ukrao unikatne artefakte. - Pij kafu - ljubazno je rekao Edgar. Stavili su me pored prozora, a ka prolazu je seo Genadij. Edgar je seo pozadi, još se i pozabavio time da niko ne zauzme susedno mesto. Zbunjenog putnika, koji ipak nije protestovao, premestili su nekuda u ekonomsku klasu, rasipajuüi izvinjenja i obeüavajuüi nebrojene bonuse u svojstvu kompenzacije. Inaþe, Aeroflot je, zaþudo, ostavljao prijatan utisak. Ništa lošiji od zapadnih avio-prevoznika, možda i bolji. Žao mi je samo što ne mogu da uživam u letu. Pio sam kafu, naporedo s konjakom. Posmatrao sam kako se veliki putniþki avion rula na pistu za uzletanje. Edgar je iza mojih leÿa nešto prošaputao i brujanje je nestalo. Sfera tišine. Šta üete, razumljivo je, sada nam niko ne smeta i niko nas ne þuje. Dobro je što, za razliku od þarobnjaka Hotabiþa iz bajke, Edgar raspolaže drugim metodama borbe protiv buke osim zaustavljanja motora...
Nastavi, ako si jak kao ja; Vrati se, ako si mudar kao ja. Rugao se. Naravno, Merlin se rugao nesretnim lovcima na blago. Ali smatrao je obaveznim da da nagoveštaj, to je bilo nepisano pravilo igre u to vreme. Znaþi, ima puta. Napred-nazad... Možda bi trebalo da se zaljulja? Kao kad se izvlaþi automobil zaglavljen u blatu... umetnost koju su ljudi potpuno zaboravili u eri automatskih menjaþa. Došao je do šestog, odskoþio nazad, pa ponovo do šestog, sad veü iz zaleta... Glupost. Jednom sam jedva došao do šestog nivoa, zadržavajuüi disanje posle svakog trzaja. A ako poput Gesera uspem da odmah iskoþim iz dubina Sumraka? Svejedno, neüu uspeti da ga zaljuljam. Da vidimo tumaþenje od samog poþetka. Venac Svepostojeüeg ovde je zapeþDüen. Samo je korak ostao. Tu je sve jasno. Natpis je bio na šestom nivou, Venac Svepostojeüeg sakriven je na sedmom. Lukavi Merlin ostavio je znak tamo gde može da doÿe samo najjaþi i najveštiji mag... Eh, kako to lepo zvuþi! Eto, i ja sam tamo išao! Ništa se posebno, ipak, ovde ne govori. To je preambula. Uvodna reþ. Nadam se da je Tomas Stihotvorac adekvatno preveo... Inaþe, veliki bard, pa još i predak Ljermontova, trebalo bi da to ume. Ali on je nasleÿe za silne ili mudre. I tu je sve manje ili više jasno. Merlin je odluku da li da se taj artefakt primeni ili ne, ostavio onima koji su mu ravni. Po sili, po umu, nije važno. Dobiüeš sve i ništa, kad budeš mogao da ga dohvatiš. To je veü zanimljivije. Merlin oþigledno nije smatrao da primena Venca povlaþi kataklizmu vaseljene. Dobiüeš sve i ništa - dobiüeš sve, ali ne za sebe. Ili ja, poput Edgara i Genadija, vidim samo ono što želim da vidim? Šta ako dobiüeš sve i ništa oznaþava da üe ceo svet biti u tvojoj vlasti, ali da üe zato nestati? Ne znam. Ne mogu da shvatim. To bi trebalo da se proþita u originalu... - Edgare, treba da obavim jedan telefonski poziv - rekao sam. - Šta? - razveselio se Edgar. - Kome, Geseru? Inaþe, rekli su da se mobilni telefoni obavezno iskljuþe. - Hoüeš li rezultate od mene? Moram da postavim pitanje Tomu Lermontu. Edgar se nakratko kolebao. Zatvorio je oþi, a onda je klimnuo: - Pozovi. Imaš tri minuta pre nego što poþnemo da poleüemo. Ali znaj da te pažljivo slušam. Dobro je što nisam obrisao Lermontov broj... Izvadio sam mobilni i pozvao. Jednom, dva puta... - Antone? U Lermontovom glasu zaþula se oþigledna radoznalost. - Tome. Razmišljam o stihovima... o natpisu koji je Merlin ostavio na šestom nivou... - I? - zainteresovao se Lermont. - Kako glasi treüi stih? Ti si preveo kao dobiüeš sve i ništa, kad budeš mogao da ga dohvatiš, seüaš se? Tako ispada dobiüeš sve i izgubiüeš ili dobiüeš sve, ali to ti nije potrebno?
Tomas se nakašljao. I proþitao mi na engleskom: - With it, thou shalt acquire all, and nothing shalt thou get... Pa hvala što nije na keltskom... - A to znaþi... - odluþio sam da ipak razjasnimo. - To znaþi da to što dobijaš jeste ono što ti liþno nije potrebno, iako je ono vrlo moüno, globalno, sveopšte. - Hvala, Tome! - Muükaš glavom? - zainteresovao se Lermont. - Želim ti uspeha. Ni mi ne gubimo vreme, radimo... Prekinuo sam vezu. Zanimljivo! Da li su Edgar i Genadij slušali naš razgovor? Odjednom sam s þXÿenjem shvatio da me je zadatak zaokupio. Bez obzira na povodac oko vrata. Bez obzira na uþenu. Bez obzira na vampira i poludelog inkvizitora koji su sedeli pored mene. Hoüu da razumem. Hoüu da rešim Merlinovu zagonetku. Nikada neüu postati jak kao on, ali s njim mogu da se odmerim barem intelektualno... Hoüu da verujem da mogu... Nastavi, ako si jak kao ja; Vrati se, ako si mudar kao ja. Pa eto. Opet smo došli do te reþenice. Tu je smisao manje-više jasan. Jak može da poÿe napred i da doÿe do cilja Merlinovim putem. Mudar üe se vratiti i izabrati zaobilazni put. Poþetak i kraj, glava i rep, sve je sliveno u jedno... To je sve lirika. Alfa i omega, poþetak i kraj. Glava i rep? Možda je to nagoveštaj golema na petom nivou Sumraka? Tako, nad ovim stihom treba ozbiljnije da se razmisli. A šta je tamo reþeno na kraju? U Vencu Svepostojeüeg. Tako su život i smrt nerazdvojivi. To se veü odnosi na oblast primene. Život i smrt su nerazdvojivi. Ini koji su otišli u Sumrak mogu da ožive, da se vrate u naš svet... Zanimljivo, a da li im to treba? Malo je falilo da Tomasa Stihotvorca vuþem za rukav koliko je želeo da ostane, da okusi radost magijskog raja. Veü sam zamišljao kako vaskrsli Kostja viþe na svog oca: „Ma ko ti je tražio da me vaskrsavaš!“ Može li tako nešto da se dogodi? Ne znam. Ništa ne mogu da shvatim. Oh, teško da je Tomas u pravu. On je u zamci svoje mašte, kao što su i Edgar i Genadij zaslepljeni svojom. Onomad davno, stanovnik Sumraka, što je uspeo da izaÿe na prvi nivo da mi pokaže put ka štabu Tamnih, nije mi se uþinio posebno veseo... Zanimalo me je ko je on bio i zašto mi je pomogao? Kako je uopšte iz svojih prozraþnih dubina stvaranja saznao o onome što se dogodilo? Pitanja, pitanja i na njih nema odgovora... Poþetak i kraj, glava i rep, sve je sliveno ujedno... Evo, ovde neþega ima. Glava i rep, eto šta mi ne daje mira! Ko je tamo imao glavu s repom povezanu? A što se to ne bi razmatralo ozbiljno, to þudo od golema sa zubima na oba repa... Inaþe, zašto se on ne bi razmatrao ozbiljno? Naravno, ne za mene. Za našu dragu Poslednju stražu. Dakle, tako! Venac Svepostojeüeg skriven je u telu tog nesreünog dvoglavog stvora. Negde na sredini. Gde je poþetak jedne polovine i kraj druge. Gde su glava i rep nerazdvojivi...
Idi nazad, to jest na peti nivo, tamo þeš i naüi! Ispada tako ubedljivo. Ako o tome govorimo ozbiljno... Runu nemaju, a teško da üe Edgar uspeti opet da doÿe do nje. Neka pokušaju da unište golema koga je napravio Merlin! Naravno, ako se u stomaku gmizavca zaista naÿe Venac Svepostojeüeg, to üe biti... pa, to üe biti jako uvredljivo. Ali ja sumnjam u takav ishod. - Smeješ se - rekao je Genadij. - Šta si smislio? - Tiše - rekao sam. - Lebdim duhom. Bolje mi poruþi konjak. Genadij je stegao zube i zaüutao. U razmišljanju i u þauri potpune tišine, sasvim sam propustio momenat poletanja. Pogledao sam kroz prozor: veü smo bili visoko, iznad prvog nivoa oblaka. Fuj, sada se svuda vide nivoi koje treba prevaziüi... Ne, nešto me je ipak muþilo u tom stihu. Glava i rep, zar ne? O tome sam slušao. U magiji? Ma ne, pre u bajkama. Neka sujeverja... Pa da, naravno! U egipatskim, ili možda evropskim mitovima. Alhemiþarski traktati. Budizam, krug sansare, ponovnog raÿanja... Uroboros. Zmija koja proždire svoj rep. Hladnoüa mi je prošla preko kože. Nije badava Merlin za stražara petog nivoa postavio dvoglavu zmiju... Venac, naravno, nije u njoj. Ali kakav je to znak bio, i još oþigledan! Poþetak i kraj. Sam sebe raÿa, oploÿava i ubija. Veþna i neizmerna sila, koja se rastvara u prostranstvu i ponovo se obnavlja, beskonaþni krug vremena, zaštita od haosa i tame, koja ograÿuje vaseljenu, koja grli i pridržava svet, koja nosi život u smrt, a smrt u život, istovremeno nepomiþna i pokretna... Smrt i raÿanje. Beskonaþni tok Sile, koji umire i koji se obnavlja... Shvatio sam. Sve sam shvatio. Prsti su mi zadrhtali, stegao sam rukohvate. Primetio sam podozrivi Genadijev pogled i rekao: - Plašim se letenja. Naruþi mi konjak, hoüeš? Budi þovek, makar i nakratko. Genadij je üutke ustao i rukom pozvao stjuardesu. Uroboros. Poþetak i kraj. Smrt i život. Prsten Sile koji grli vaseljenu. Sve sam shvatio. Prvi posle Merlina. Imaüu þime da se ponosim ako ostanem živ! - Nešto si smislio - rekao je Edgar. Pridigao se, nagnuo preko naslona sedišta i pogledao me radoznalo u oþi: - Ehej, Antone! Bio sam u pravu, nešto si smislio! - Jesam. - Nisam negirao. - Edgare, ipak hoüu još jednom da te pitam... Jesi li siguran da je izvlaþenje onih koji su otišli bezbedno? Znaš li šta su senke vladika? - Znam. - Edgarovo lice se smraþilo. - To su magovi koji su otišli, opozvani s petog nivoa, gde mogu da bitišu manje-više dugo. Išþupani iz prirodne sredine, privuþeni Silom, podivljaju... uništavaju sve unaokolo s neþuvenom surovošüu. Antone, ne treba nasilno izvlaþenje i korišþenje onih koji su otišli porediti s njihovim vaskrsnuüem. Znaš, ako tebe neko probudi noüu, udari po glavi, pospe govnima i poþne nešto da ti viþe u uvo, i ti bi bio razjaren. - Dakle, þvrsto ste rešili... - Poüutao sam. Nije trebalo odmah da se predajem. Edgar ne
može da proþita moje misli, ja sam ipak viši, ali je sposoban da oseti laž u intonaciji i izrazu lica. I Genadij takoÿe. - Edgare, kakve su moje garancije? - Kakve sad garancije? - bio je zateþen. - Garancije za to da, kad vam sve objasnim, neüeš narediti da se aktivira bomba u Moskvi. I da üeš skinuti Šredingerovu maþku s mog vrata. Edgar se nasmejao: - Mnogo tražiš. - Mnogo i dajem - odgovorio sam istom intonacijom. - Hoüe li te zadovoljiti zakletva Svetlošüu i Tamom? - Edgare! - hladno je rekao Genadij. - Za sve postoje granice! - Kunem se Svetlošüu i Tamom, i ravnotežom meÿu njima - odmereno je rekao Edgar, provlaþHüi ruku izmeÿu mene i Genadija - ako nam pomogneš da zavladamo Vencem Svepostojeüeg, da üu s tebe skinuti Šredingerovu maþku, da neüu izdati nareÿenje za eksploziju u Moskvi i da üu dozvoliti da se s Genadijem boriš jedan na jedan. Ako ti pobediš, neüu više nikad stvarati nevolje ni tebi i ni tvoj oj porodici, osim ako vi prvi ne napadnete. Ako ti izgubiš, obavezujem se da neüu preduzimati ništa protiv Svetlane i Naÿe. Opet, osim ako one prve ne napadnu mene. Kunem se! Na njegovom dlanu pojavila se kugla koja je dopola svetlela, kao da u sebe usisava svetlost. Kugla se polako okretala, svetlost se pretakala u tamu, a tama u svetlost. - Jedno pojašnjenje - rekao sam. - Šta znaþi ako pomognem da zavladaš? Kada üe to biti? - Kada Venac bude u našim rukama. - Nisam saglasan. - Odmahnuo sam glavom. - Postoje ozbiljne šanse da üete da izginete uzimajuüi Venac. A maþku može da skine samo onaj ko je postavi. Ne mili mi se da ostatak života provedem bez ikakve magije šetajuüi tu stvar na vratu. Edgar se zamislio. Ili je pre izgledao da se zamislio. Sigurno je odavno odredio granice do kojih je spreman da ide. - Preciziram - rekao je gledajuüi na kuglu Svetla i Tame koja se vrtela. - Nareÿujem da bomba u Moskvi ne eksplodira ako mi tvoje reþi prihvatimo kao istinite. Ja üu skinuti maþku pre nego što krenemo da uzmemo Venac. Ali ti üeš biti pored, privezan zakletvom i neüeš nam smetati. To je najviše što mogu da uþinim. Sad je nastupio moj red da razmislim. Da li sam spreman ili nisam da prihvatim takve uslove? Kad bih se spremao da kažem istinu, najpre bi trebalo da trgujem dalje... - Još jedno preciziranje - rekao sam. - Ti neüeš prosto da skineš maþku, nego üeš mi dozvoliti da odem na bezbednu udaljenost. Ne želim protiv svoje volje da budem uvuþen u borbu na vašoj strani! - U borbu? - radoznalo je rekao Edgar. - Verovatno misliš na borbu sa Lermontovim saradnicima? - Ne, ne s njima. - Nasmejao sam se. - Vi i bez njih imate ozbiljnih problema, verujte mi. - Dobro - rekao je Edgar. - Dozvoljavam ti da odeš na bezbednu udaljenost pre nego što krenemo da uzmemo Venac. Ali posle si obavezan da se vratiš i stupiš u borbu s Genadijem. On to mnogo želi. - Saglasan sam - rekao sam. Pružio sam ruku. - Kunem se Svetlošüu. Na mojoj ruci pojavila se i odmah nestala ognjena sfera. Maþka na mom ramenu nezadovoljno se skupila i opustila. To nije bila moja magija: Iskonska Sila je sama odluþivala hoüe li potvrdite reþi maga ili neüe. - Gena, da li ti potvrÿuješ Edgarove obaveze? - pitao sam. - Da. - Nije se zakleo u Tamu. Vampirima Iskonska Sila retko kad dolazi. Ali ja sam mu
verovao. Ipak je Genadiju bilo najvažnije da vrati sina i ženu. Osveta je u drugom planu. Shvativši iznenada da sfera üutanja nije zasmetala putnicima da vide neoþekivano osvetljenje, okrenuo sam se oko sebe. Ali ne, sve je bilo u redu. Putnik s druge strane prolaza je spavao. Njegov sused pored prozora radio je na laptopu. Kako su dobri ti poslovni ljudi... - Nije moguüe da se proÿe na sedmi nivo - rekao sam. - Nikako. Za to je sposoban samo apsolutni nulti Ini... ili onaj ko je promenio formu i ušao u Sumrak. Genadij se napregnuo. Edgar je pitao ledenim tonom: - Je li to tvoj savet? - Nije. - Odmahnuo sam glavom. - Merlin je sve lepo objasnio. Vi ste se naprosto zalepili za ideju o sedmom nivou Sumraka! Doduše, niste jedini... - samokritiþno sam dodao. - A Merlin nije samo ostavio instrukcije kako da se doÿe do Venca! On je govorio o problemu inaþe. O moguünosti susreta sa onim ko je otišao! Edgar i Genadij su se pogledali. Da, to je trebalo da ih pogodi. I jeste. - Nastavi, ako si jak kao ja! - citirao sam. - O þemu je to? O putu na sedmi nivo gde obitavaju oni koji su otišli! A ako nisi apsolutni Ini, šta onda? Onda ti je potreban artefakt koji je napravio Merlin. Venac Svepostojeüeg. I gde on da se naÿe? Natpis na šestom sloju kaže: Vrati se, ako si mudar kao ja! A šta imamo na petom nivou? - Stražara. Golema u obliku dvoglave zmije. - Edgar je zaþkiljio oþima. - Glava i rep, sve je sliveno ujedno! - sveþano sam rekao. - On nije prosto stražar, idioti! To je omotaþ, zaštita za artefakt! Jesi li þitao bajke u detinjstvu? Smrt Košüeja je u jajetu, jaje u patki, patka u sanduku... Isti princip. Inaþe - dodao sam u naletu nadahnuüa - ne bih se iznenadio da, kada poþepate golema napola, iz njega izaÿe još neki stvor. Ili þak da izleti. Najpre üe pokušati da se spase bekstvom, tako da treba da se spremite da zaustavite brzinski leteüi cilj! - Tako su život i smrt nerazdvojivi - rekao je Edgar. I zamislio se. - Smrt golema je novi život za one koji su otišli - prošaputao je Genadij. - Edgare, da li to može biti istina? Edgar se zamislio. Neþega se setio. - Mislim da je Venac istovremeno aktivator golema - dodao sam. - Merlin je bio sklon jednostavnim i elegantnim rešenjima. - Bila su dva sluþaja u istoriji kada je golem þuvar istovremeno služio i kao trezor za ono što þuva - rekao je Edgar. - A prvi put je tu lukavost iskoristio jedan od Merlinovih uþenika. U mislima sam zahvalio meni nepoznatom magu, koji se nekad davno potrudio da potvrdi moje reþi. Sebi sam dozvolio da samo zamišljeno klimnem glavom. - Eto. Sigurno je Merlin s njim podelio svoju ideju. Ili je on pomagao uþitelju da napravi golema zmiju. Edgar je klimnuo glavom. Rekao je: - Kad bismo imali runu... Njome bismo lakše neutralisali golema... Upecao se. - Sami ste krivi - rekao sam. - Nije trebalo da organizujete tajno društvo, veü da svoje ideje iznesete na opšte razmatranje. Svi Ini su nekada nekoga izgubili... - Možeš li da zamisliš snagu birokratije - s odvratnošüu je rekao Edgar. - Razmatranje bi se razvuklo stotinama godina. A na kraju bi odluþili da ništa ne preduzimaju. - Preteruješ - skoþio sam. - Ti si naprosto isuviše mlad... i daleko si od upravljaþkih struktura. Geser i Zavulon bi se složili sa mnom.
Slegao sam ramenima. Možda bi se i složili. Zanimljivo. Ima li Geser koga da za njim tuguje? On voli Olgu, a ona je sada pored njega. Oni su þak požurili da svoga sina naprave Inim. Ipak, zar za hiljadu godina Veliki Geser nije gubio voljene, prijatelje, decu? Naravno da je gubio! I meÿu njima nisu bili samo ljudi, nego i Ini. Oni koji su otišli u Sumrak. A Zavulon? Da, naravno, takav kakav je sada, Zavulon nikoga ne voli. Ali zar je moglo oduvek tako da bude? Nekada je bio dete, isti kao i sva druga deca, ali koje je posedovalo potencijal Inog. Dogodilo se da je kroþio na put Tame. Ali zar nije mogao nikoga i nikada da voli! ýak i Tamni to umeju... þak i zli i oni bez srca, poput Alise Donjikove... Zanimljivo poreÿenje. Pa zar i Geseru i Zavulonu, u principu, delovanje Poslednje straže ide na ruku! Svakog, ma koliko starog Inog, treba da raduje ideja o povratku onih koji su otišli. Iako, naravno, oni to nikada neüe smeti da priznaju otvoreno.
GLAVA 5. Stjuardesa je podelila ruþak. Opet mi je ponuÿen konjak, ali sam odbio. Dosta je, u Edinburgu moram da budem priseban. Edgar je iza mene jeo s apetitom. Genadij je zamišljeno vrteo viljuškom, birajuüi komadiüe mesa. Pri pogledu na njega, naþisto sam izgubio volju da jedem meso. S mukom sam se naterao da pojedem salatu i komad sira. ýak je bilo i uvredljivo što je sve ispalo ukusno. Trebalo je da tražim vegetarijansko jelo. Sauškin je iz džepa izvadio flašicu. Skinuo je poklopac i progutao. Sakrio je flašicu i oblizao tamne usne. - Znaš šta, Edgare, jedna stvar me je baš zaþudila - tiho sam rekao. - Ti kao da si uvek bio neraspoložen prema krvopijama. A tek prema vampirima koji narušavaju Sporazum... A opet, skinuo si znak registracije sa prestupnika? - Smiri se, Antone - miroljubivo je rekao Edgar. - Gena je pobio Svetle na bulevaru jer se branio. U Edinburgu... pa, nije ispalo lepo. Ali i to je u neku ruku bila samoodbrana. Gena þak nije ni popio krv momku, bilo mu je neprijatno da ispije Kostjinog druga pa je svu krv prosuo... - A kako je dostigao viši nivo? - pitao sam, gledajuüi u Genadija. Vampir je jedva primetno otvorio usta, ispuštajuüi oþnjake. Odmahnuo je glavom. - U zapisima njegovog sina ostao je recept Sauškinovog koktela - rekao je Edgar staloženo. - Da, Gena se uzdigao nezakonito, ali nije zbog toga ubijao ljude... - Jesi li siguran? - pitao sam gledajuüi u Genadija. Njegovi oþnjaci su izgledali sve duži i duži. Baš me zanima šta üe da radi Šredingerova maþka ako pokuša da me ugrize kroz njeno mekano telo... - Šta nije u redu? - Edgar je proturio ruku i þvrsto zgrabio Genadija za rame. - Da li ja nešto ne znam o svom saradniku? - On laže - rekao je Genadij. - Pokušava da nas posvaÿa. - Neüe uspeti. - Edgar je, kao i pre, držao vampira za rame. Verovatno je veü morao da ulaže odreÿeni napor u to. - Uznemirio si se, Gena. Smiri se. - Ja sam savršeno miran - procedio je vampir. - Jesi li ubijao ljude? - staloženo je pitao Edgar. - Nije bilo nikakvog recepta za koktel koji ti je poslao sin elektronskom poštom? - Ubijao sam - rekao je Genadij. Ponovo je izvadio flašicu i nategao. - A recepta je bilo! Evo ga Kostjin koktel. Samo što dugo nisam þitao poštu, nije mi bilo do toga! U proleüe sam proþitao pismo, samo što više niþemu nije vredelo... I šta sad? - U njegovom stanu našli smo pedeset ispijenih tela - pojasnio sam. - Ovih dana su sve straže pod uzbunom. A Genu su i njegovi spremni da pocepaju na froncle, ostali su bez licence na pet godina. - Jel’ to Geser postao skroman - primetio je Edgar. - Ja bih na njegovom mestu tražio deset. Uvredljivo. Sumnjao sam da üe se to desiti. Neþuveno! Gena, ne radi se to tako! Mi smo tim! - Ostajemo li tim? - pitao je Genadij. Edgar je uzdahnuo: - Da. Što je uþinjeno, uþinjeno je... Zašto si to uradio? - Kako sam mogao da znam da üete vi doüi po mene? - pitanjem je odgovorio vampir. - Hteo sam da se osvetim Antonu. A kako slabi vampir da se osveti višem? Morao sam da ojaþam. On je kriv za sve!
Ovo opravdanje se nikada neüe povuüi iz opticaja. Ne samo kod sila Tame nego i kod najobiþnijih ljudskih izdanaka. „On je kriv za sve! Imao je stan, automobil i skupi mobilni telefon, a ja tri rublje, hroniþni alkoholizam i mamurluk svako jutro. Zato sam ga i þekao na kapiji s ciglom, graÿanine naþelniþe...“ „Ona je za sve kriva! Imala je duge noge, sedamnaest godina i lepog momka, a ja sam impotentan, držim pornografski þasopis ispod jastuka i imam usta kao gorila. Kako da je ne napadnem u prolazu, kad je ušla pevušeüi usnama koje su gorele od poljubaca..." „On je za sve kriv! Imao je interesantan posao, dobru reputaciju i putovao je po celom svetu, a ja kupljenu diplomu, sitnu dužnost pod njegovom upravom i hroniþnu lenjost. Samo zato sam sve udesio tako da njega okrive za proneveru i da ga isteraju iz firme...“ Svi su oni isti, kako ljudi, tako i Ini. Žedni su slave, novca i krvi, a i svesni su da je kraüi put uvek tamni put. Njima uvek neko smeta i uvek im je neko za nešto kriv. Sigurno, kada je Genadij Sauškin hteo da spase svog umiruüeg sinþLüa, on je zaista želeo dobro. Ne svom dušom, naravno, on veü tad nije imao dušu. Ali razumom i srcem nije hteo da se pomiri s njegovom smrüu. Isto kao što ne želi da se pomiri ni sada. I tamni put se pokazao tako jednostavan i blizak... Još dugo je balansirao na samoj ivici, ako je kod vampira uopšte postojala neka ivica. On nikada nije ubijao. ýak se trudio da bude þastan i dobar, a to mu je polazilo za rukom. ýak je uspeo da i Kostju vaspita gotovo kao þoveka. Ali kraüi put se od dugog i razlikuje jer vas na njegovom kraju þeka naplatna rampa da ubere drumarinu. A na tamnim stazama raþun uvek ispostave tek na kraju puta. - Jesi li zadovoljan njegovim objašnjenjem? - pitao sam. - Ogorþen sam - odgovorio je Edgar. - No, sad se tu ne može ništa ispraviti. - Ima stvari koje se ne mogu ispraviti - potvrdio sam. A u sebi sam dodao: „Kao i onih koje mogu.“ Punkt sumraþne carinske kontrole u Edinburgu bio je pust. Tamo su stajali nekakvi formulari, þak i amajlija za pretragu koja je monotono svetlela mleþnobelom svetlošüu: poslednji put, tuje prošao Svetli. Dežurnih nije bilo. Ili dežurnog? Teško da ovde ima mnogo posla... U Sumrak me je uvukao Edgar. Kao i dotad, nisam mogao da koristim magiju jer mi se na vratu nemirno vrtela prokleta Šredingerova maþketina koja me je povremeno bockala kandžama. Naþas sam pogledao u Genadij a i skrenuo pogled. Staje ono Zavulon govorio o ljudskoj deci koja se igraju vampira? Treba im pokazati kako zaista izgleda vampir. Obrazi upali od þireva; zemljano-siva koža; mutne i prazne beliþaste oþi nalik tvrdo kuvanim jajima sa kojih je skinuta ljuska. Prošli smo pored punkta, skrenuli nekuda u službeni hodnik kroz vrata zatvorena u stvarnom svetu. Ušli smo u manju sobu, oskudno opremljenu nameštajem, ili je on odslužio svoje, ali još nije rashodovan: fotelje sa propalim naslonima i slomljenim nogarima, police s nekakvim prašnjavim kutijama i teglama, rolne potamnelih tepiha. Edgar me je povukao za rame, gurnuvši me u stvarni svet. Kinuo sam. To je definitivno bilo privremeno spremište za nepotrebno smeüe. Namrštio sam se, navikavajuüi se na prigušeno svetlo: prozore su potpuno zatvarale žaluzine. I osmehnuo sam se. Pa dobro, sebi komotno mogu da upišem još jedan poen. U fotelji, najskrivenijoj od svih, sedela je lepa crnokosa žena. Jednostavna, svakodnevna odeüa - pantalone i bluza - na njoj se þinila potpuno neumesnom. Da je to dugaþka haljina koja
istiþe ženstvenost, ili vazdušasta, bela, poluprovidna haljina... Mada... ona je bila sposobna da se ukrasi svakom odeüom. Makar i kostimom skitnice. Ponovo sam joj se divio kao i prvi put kad su nam se putevi ukrstili. - Zdravo, Arina - rekao sam. - Zdravo, þarobnjaku. - Pružila je ruku i ja sam joj usnama dodirnuo dlan. Uprkos tome što sam je video u sumraþnom ovaploþenju. Uprkos tome što sam znao da ovo raskošno telo, koje odiše životom i zdravljem, postoji samo u ljudskom svetu. - Nisi se iznenadio - rekla je Arina. - Nimalo - odmahnuo sam glavom. - Znao je - oglasio se Edgar. Po njegovoj intonaciji, shvatio sam da on nije glavni u ovoj trojci. On je Poslednju stražu snabdeo borbenom magijom, ali nije glavni. - Da li se to Svetlana dosetila? - pretpostavila je Arina. - Zajedno smo se dosetili - rekao sam. - Inaþe, jesi li ti sada Svetla? Izvini, neüu da rizikujem da gledam auru... na ramenima mi drema maþka... - Svetla - rekla je Arina spokojno. - Za tebe, izgleda, nije novost da Veliki mogu da menjaju i boju? - Merlin je promenio - odgovorio sam. - Imam pitanje za tebe, veštice... Ili šta si sad? Isceliteljka? Arina je üutala. - Dala si obeüanje mojoj ženi. Zaklela si se. Da sto godina... - Neüu naneti štetu nikome, ni Inom, ni þoveku, osim u samoodbrani - nastavila je Arina. - Nije valjda da te promena boje oslobodila zakletve? - Antone, ja nikoga nisam ni ubila. To što sam snabdela Edgara i Genadij a, to je druga stvar. To zakletva ne brani. - Svetlana se sažalila na tebe - rekao sam. - Sažalila se! - Možda se nije zalud sažalila, Antone? - Arina se nasmejala. - Evo... postala sam Svetla. Tvojoj ženi i üerki nisam nanela štetu, zar ne? - A nuklearna bomba kojom mi Edgar preti kako üe je baciti na naš stan? Za koliko sati? - Pogledao sam u bivšeg inkvizitora. Edgar je podigao ruku. Pogledao je na sat. I rekao: - Vidiš o þemu se radi, Antone... Da bi ti kako treba bio motivisan za uspeh naše stvari, moraš u tome da imaš i liþni interes... Još nije završio, a meni je veþ poþelo da lupa u slepooþnicama. U oþima kao da mi se nakupila magla. - Eksplozija se dogodila pre pet minuta - rekao je Edgar hladnokrvno. - Nisam narušio zakletvu, vreme je bilo naznaþeno još juþe... I, molim te, nemoj da besniš. Ako te Šredingerova maþka ubije, neüeš moüi da pomogneš ženi i üerki. Nisam se spremao da upotrebim magiju. Mrtvi uvek imaju problema sa osvetom. ýak i mrtvi Ini. Šta üe mi to. Udario sam Edgara nogom. Možda ne tako lepo kao Olga kad je izbila bravu na Sauškinovim vratima, ali sliþno. I mnogo jaþe. Edgar je odleteo do zida, udario o njega potiljkom i lagano skliznuo dole, stežuüi rukama prepone. A na mene je krenuo Genadij. S nadljudskom snagom mi je obuhvatio grudi popreko, drugom mi iskrenuo glavu, izbacio zube... - Gena! - Arina je rekla samo jednu reþ i vampirski oþnjaci su se odmah uvukli. - Edgar je
sam kriv. Antone, smiri se. Naš sivi prijatelj je pogrešio. Edgar je zastenjao, klateþi se na podu i držeüi se za prepone. Dobro sam ga pogodio. - Nikakve eksplozije nije bilo - nastavila je Arina. Ustala je i prišla nam. Pogledala mi je u lice. - Hej, Antone! Smiri se. Nije bilo eksplozije! Pogledao sam joj u oþi. I klimnuo glavom. Govorila je istinu. - Kako... nije bilo... - zastenjao je Edgar iz ugla. - Lepo sam ti rekla da mi se ta ideja ne sviÿa - rekla je Arina. - ýak i da sam ostala Tamna, ne bi mi se dopala! Nije bilo eksplozije. Zloþinci, koji su ukrali nuklearnu napravu, pokajali su se i vratili je vlastima. Sada ih sve ispituju - uzdahnula je - i bojim se, nimalo humano. Eksplozije nije bilo i neüe je ni biti. - Arina! - Edgar je þak prestao da stenje. - Zašto? Da su je bar zadržali... garancije radi... - Ja ne mogu sad tako - objasnila je Arina nasmešivši se milo. - Nažalost, ne mogu. Odmah sam ti rekla da üu masovne akcije za uništavanje ljudi preseþi. - Zašto si onda... dozvolila, da se to sve razvije - Edgar se s mukom ispravio. Pogledao je u mene s mržnjom. - Jarþe! Sve si mi... zgnjeþio! - Tebi to sledeþih sedamdeset sedam puta neüe ni trebati - odgovorio sam sa zadovoljstvom. - Zar nisi primetio kletvu koju ti je ispreo Afandi? Arina se nasmejala: - Eto ti sad! Stari šaljivdžija Afandi... Da, narednih sedamdeset sedam puta üeš, Edgare, gnjaviti nešto drugo. - Zašto si dozvolila? - s bolom u glasu pitao je Edgar. - Da bi ti ubedljivo govorio! Anton bi i sa maþorom za vratom mogao da slaže. Sauškine, molim vas, pustite našeg gosta. On se više neüe tuüi. Deþaci svoje nesuglasice uvek raspravljaju najprimitivnijim metodama... Genadij je preko volje otišao od mene i seo pravo na pod, savivši noge na turski naþin. Ja sam pogledom potražio malo bolju fotelju i seo, demonstrativno ne pitajuüi za dozvolu. Arina se takoÿe vratila u fotelju. Edgar, otkrivši da je on jedini ostao da stoji, i još da se pritom drži za nezgodno mesto, takoÿe je seo. - I tako, sve se smirilo i možemo na miru da porazgovaramo - rekla je Arina glasom ljubazne domaüice u književnom društvu, pred þijim oþima je upravo jedan pesnik pretukao drugog. - Mir, mir i mir! Antone, daj da ti objasnim... Razumeš da je meni teže da lažem nego Geni ili Edgaru. Ne želimo nikakve užase. Ne spremamo se da uništimo svet. Ne spremamo se da uništimo ljude. Samo vraüamo u život one koji su otišli od nas. - Arina, jesu li te neþim potkupili? - rekao sam. - Voljeni? Dete? Arininim oþima odjednom je jasno prošla tuga. - Voljeni... volela sam jednog þarobnjaka. Bio je i nestao. ýak ni svoj ljudski vek nije proživeo, a poginuo je... Imala sam i üerku. Ranije, još pre njega. I ona je umrla. ýetiri godinice... od kuge. Ja nisam bila pored nje, nisam uspela da je spasem. Venac njih neüe vratiti, bili su samo ljudi. Ako su i otišli nekuda, za nas tamo nema puta, a oni ne mogu da se vrate. - Zašto onda... - Nezavršeno pitanje visilo je u vazduhu. Genadij se tiho i promuklo nasmejao: - Ona je naš ideolog! Ona je sada Svetla, kao i ti. Ubija samo iz visokih pobuda... - Pst, krvopijo! - Arina je sevnula oþima. I odmah je ravnim glasom potvrdila: - On govori istinu, Antone. Svetla sam postala svesno. Po nareÿenju razuma, a ne duše, može se reüi. Dosadili su mi Tamni. Ništa dobro od njih nisam videla. Razmišljala sam da preÿem u Inkviziciju, ali
isuviše toga se vuklo za mnom. A i ne volim ih, licemere samozadovoljne... Izvini, Edgare, to se, naravno, ne odnosi na tebe. Tada sam otišla pravo u Sibir. Živela sam u Tomsku, lep grad, miran. Odgovara Svetlosti. Radila sam kao i pre, kao þarobnica. Objavila sam oglas u novinama. Kad su iz Straže došli da provere, pretvarala sam se da sam šarlatanka. Nije mi teško da oko prsta vrtim obiþne stražare. A onda sam sebe uhvatila da radim samo dobra dela. Ženama sam vraüala muževe, ali samo ako je ljubav još živa i ako odmah vidim da üe zbog toga svima biti bolje. Leþila sam bolesti. Tražila nestale. Vraüala mladost... pomalo, naravno. Tu je najvažnije, dodati kap magije da zaceli, a ostalo je vera u sebe... primoravala sam ljude da vode zdrav naþin života. I ni jednog jedinog uroka, ni jednog jedinog þaranja nevoljenih nije bilo... I odluþila sam da mi je dosta igranja tamnih igara. A znaš li šta je potrebno da se Inom promeni boja? Odmahnuo sam glavom. - Traži se da smisli nešto ogromno, važno. Nije to prosto tako: cele godine sam þinio dobra dela, sad sam Svetli, þinio sam loše, sad sam Tamni. Ne. Potrebno je nešto da se sve u tebi preokrene. Da se opravda sve ono što si u prethodnom životu radio... bolje reüi, da se precrta. - Merlin je pao na ubijanju dece? - pitao sam. - Mislim da jeste - klimnula je Arina. - A znaš na þemu još? Svim srcem je želeo da na zemlji napravi carstvo pravednosti i dobrih dela, zatim je i Artura podržao. Kako može da se usteže s tako velikim ciljem? A u linijama verovatnoüe je dete, koje raste i koje üe porušiti celo kraljevstvo... Nisam tada živela i nisam mogla da znam šta je Merlin mislio i šta je hteo. Ali onog trena kad je Merlin odluþio da radi svog sna pogubi nevine, umro je Veliki Svetli, a rodio se Veliki Tamni. Opet Uroboros. Život u smrti i smrt u životu... Da li je kod Arine zaista sve tako jednostavno? Dosadilo joj je da bude Tamna, povuklo je da þini dobra dela i, evo, postala je Svetla. Prevaspitala se, kao stari cilindar, i prešla na drugu stranu... Ili se ovde radi o još neþemu? O tim dugim i komplikovanim odnosima koji suje povezivali s Geserom? U njihovim zajedniþkim intrigama, kada su svetli mag i tamna veštica išli ka istom cilju? Da li ju je Geser okrenuo ka Svetlosti, ili je Arina shvatila da izmeÿu njene Tame i Geserove Svetlosti ne postoji neka velika razlika? Ne znam. Na to ona neüe odgovoriti. Kao što neüe odgovoriti ni na pitanje da li su Geser i Zavulon unapred znali za njene planove, igrajuüi neku svoju igru i dozvoljavajuüi Poslednjoj straži da krene za Merlinovom zaostavštinom. - A kako si se našla s Edgarom? Ako nije tajna? Edgar je üutao. Nešto je šaputao... Leþio je povredu, bar koliko je mogao. - Ma kakva tajna. - Arina je pogledala u svog saradnika i, moguüe je, ljubavnika. - On je pronašao mene. To je za njega postao princip. Tražio je, našao, samo mu se u tom trenutku nije dalo. Poginula mu je žena, a on je saznao za Merlinov artefakt i hteo je da ga dobije. A najjednostavniji put za to je da postane viši, i ne samo viši, nego apsolutni, nulti kao i Merlin. Edgar je mislio da üu ja moüi da obnovim Fuaran. Tu me je malo precenio. Ali mi se priþa o Vencu Svepostojeüeg baš dopala. Tada smo sklopili savez. Klimnuo sam glavom. Da, moguüe je da je tako bilo. Edgar, koji se veü poneo idejom da doÿe do artefakta, našao je Arinu. Zajedno su u svoju Poslednju stražu preuzeli Sauškina koji je žudeo za osvetom. I poþeli su da rade. Inkvizitor, koji je imao pristup najveüem skladištu magiþnih predmeta; izuzetno mudra veštica koja je postala Svetla; viši vampir koji je sišao s uma zbog tuge za sinom i ženom... Tužno im je bilo društvo.
I strašno. - Zar se ne plašiš da üe Venac postati tvoja greška, Arina? Kao što je Mordred bio Merlinova greška? - Plašim se - rekla je ona. - Ima i toga... Ali pogrešili mi ili ne, ti si zarobljen. Jesi li smislio kako da doÿemo do Venca Svepostojeüeg? - Da - rekao sam. - To za sedmi nivo, to je Merlin zamrsio. Živ, a da nije nulti, u carstvo mrtvih ne može da uÿe. - Onih koji su otišli - bez ikakve zlobe me je ispravio Genadij. - Onih koji su otišli, a ne mrtvih. Zašto ga to tako pogaÿa? Da li zato što ni on nije živ? - I ja mislim da tamo ne može da se uÿe - klimnula je Arina. - Kad bi bilo Fuarana, uspela bih da unapredim Edgara do nultog. Ali bez knjige je teško. Neþega sam se i setila, nešto sam ponovo napisala, nekako sam ga pogurala do višeg. Oþigledno, nemam iskustva da rekonstruišem Fuaran... I šta si smislio? - Venac Svepostojeüeg je na petom nivou - rekao sam. - Mogli ste da ga uzmete još pre dve nedelje! Arina je zaþkiljila oþima, gledajuüi u mene. A ja sam poþeo da priþam sve ono što sam napriþao Edgaru i Genadiju u avionu. Za korak nazad. Za glavu i rep. O golemu. - Bojim se da lažeš - zamišljeno je rekla Arina. - Nekako je glatko... Ali i nekako previše prosto za samog Merlina. A? Šta kažeš? - I ja mislim da laže - neoþekivano ju je podržao Genadij, koji u avionu uopšte nije pokazivao sumnju. - Trebalo je da mu uzmemo üerku... - Gena, nemoj ni u najluÿem snu da takneš tu devojþicu - tiho je rekla Arina. - Jasno? - Jasno - odmah se smirio Genadij. - Dakle, þarobnjaþe? Govoriš li istinu, ili lažeš? - Arina me je gledala u oþi. - A? - Istinu? - Krenuo sam napred. Sad je mogao da me spase samo bes... i iskrenost, naravno. - Šta sam ti ja, Merlin? Otkud ja mogu da znam istinu? Okaþili su mi na vrat ovu stvar, pretili da üe diüi u vazduh pola Moskve zajedno s mojom ženom i üerkom, a onda su naredili da smislim kako da doÿu do artefakta! Otkud mogu da znam da li sam u pravu ili ne? Razmišljao sam. ýini mi se da bi to mogao da bude taþan odgovor! Ali garancije nemam, ni ja niti bilo ko drugi! - Šta hoüete od mene, ubice moje roÿene... Možda da vam još i Murku odsviram? - neoþekivano je rekao Edgar. Nisam odmah shvatio da se našalio. To se njemu retko dešava. - Ipak, neþega ima u toj verziji - dodao je Edgar, gledajuüi me s neprijateljstvom. - Liþi na istinu. Arina je uzdahnula. Raširila je ruke i rekla: - Pa dobro, ne ostaje nam ništa drugo nego da proverimo. Idemo. - Stani - rekao sam. - Edgar je obeüao da üe mi skinuti maþku. - Kad si obeüao, skidaj - posle kratkog razmišljanja naredila je Arina. - A ti, Antone, znaj, možda si jak, ali nas je troje, i nismo slabi. Nemoj ni da pomišljaš da izvodiš trikove.
GLAVA 6. Za volanom je bio Genadij. Oþigledno, Arina i Edgar su smatrali da þe oni bolje moþi da me zadrže ako pokušam da pobegnem ili da ih napadnem. Ja sam sedeo na zadnjem sedištu, Edgar je bio s moje leve strane, a Arina s desne. Nisam pokušavao ni da pobegnem ni da napadnem: u zalihama su imali isuviše mnogo iznenaÿenja. Zaista su skinuli maþku s moga vrata, a moja koža je ispod mekane lente bila sva izgrebana i svrbela je. - Venac sad þuvaju mnogo ozbiljnije - primetio sam. - Ne bojiš se pokolja, Arina? Hoþe li ti savest izdržati? - Izaþi üemo na kraj s malo krvi - samouvereno je odgovorila Arina. - Koliko je to moguüe. I te kako sam sumnjao da je to moguüe, ali nisam sporio. ûutke sam posmatrao predgraÿe kroz koje smo se vozili, kao da sam se nadao da üu videti Lermonta ili njegovog pomoünika crnca, makar ovlaš, da ih upozorim... Ako pokušam da pobegnem, stiüi üe me... Moram da þekam. Dan se tek pretvarao u veþe i poþinjalo je najbolje doba za turiste, ali se Edinburg danas þinio drugaþiji nego pre dve nedelje. Ljudi na ulicama bili su nekako tiši i tužniji, nebo prekriveno dimom, a iznad grada su kružile ptice, zbog neþega uznemirene. Šta þeš, sve na svetu oseþa približavanje kataklizme. ýak i ljudi, i ptice... U džepu mi je zazvonio telefon. Edgar se trgao, napregao se. Ja sam upitno pogledao u Arinu. - Javi se, ali budi pametan - rekla je ona. Pogledao sam u telefon. Svetlana. - Da. Veza je, kao za inat, bila odliþna. Ne mogu ni da naslutim da nas dele hiljade kilometara. - Jesi li još na poslu, Antone? - Da - rekao sam. - U kolima sam. Arina me je pažljivo posmatrala. Ona sigurno þuje svaku reþ koju Svetlana izgovara. - Ne zovem iz nekog posebnog razloga. Rekli su mi da se nešto dogodilo... nekakvi teroristi, puni magije... Jesi li se zbog toga zadržao? Slabi plamiþak nade pojavio mi se u grudima. Uopšte se nisam zadržao! Svetlana nije mogla ovako rano da me oþekuje s posla. - Zbog toga, naravno - rekao sam. Seti se! Primeni magiju! Ti možeš da saznaš gde se nalazim. Zabrini se. Upozori Gesera, on þe se povezati s Lermontom. Ako Noþna straža Edinburga bude oþekivala napad, to þe biti kraj Poslednjoj straži. - Svejedno, nemoj dugo - zamolila je Svetlana. - Kao da imaš malo podreÿenih? Ne uzimaj sve na sebe. Važi? - Naravno - rekao sam. - Jesi li sa Semjonom? - nemarno je pitala Svetlana. Nisam uspeo ni da zaustim, a Arina je veü odmahnula glavom. Pa da, ako Svetlana nešto sumnja, posle potvrdnog odgovora može da pozove Semjona. - Ne - rekao sam. - Sam sa. Imam specijalan zadatak. - Hoüeš li da ti pomognem? Nešto mi je dosadno kod kuüe. - Svetlana se nasmejala.
Arina je bila napeta. - Ma hajde, to je neka glupost - rekao sam. - Inspekcija. - Pa dobro - rekla je Svetlana s blagim ogorþenjem. - Pozovi, ako se budeš dugo zadržao. Joj, Naÿa se tamo nešto ludira, hajde zdravo... Prekinula je vezu. A ja sam telefon ostavio u džep. I gledajuüi lice opuštene Arine, tri puta sam pritisnuo dugme na telefonu. Dolazni pozivi, pozovi poslednji broj, prekid veze... To je sve. Nisam rizikovao da ostavim telefon ukljuþen. Arina može da þuje zvono iz mog džepa. Da li je zazvonilo, da li je meÿunarodna telefonska veza uspela, da li je poziv prenet? Ne znam. Ostaje da se nadam u pohlepu operatera mobilne telefonije, koji üe sigurno propustiti poziv kako bi mi skinuli novac s raþuna. Kad Svetlanin telefon zazvoni, ona neüe zvati ponovo, veüüe iskoristiti magiju. Arina i Edgar su kudikamo stariji i mudriji od mene, ali za njih je mobilni telefon još uvek prenosna varijanta glomaznog ureÿaja u koji je moralo glasno da se viþe: „Gospoÿice! Gospoÿice! Dajte mi Smoljni!“ - Ona je nešto naslutila - rekao je Edgar. - Džabe si bombu... pa i da nije eksplodirala, imali bismo adut! - Nema veze - rekla je Arina. - ýak i da je posumnjala... nemaju više vremena. Antone, daj mi telefon. U njenom pogledu pojavila sumnja. Ja sam üutke dao telefon, pružajuüi ga demonstrativno, ne dodirujuüi tastaturu. Arina je pogledala u aparat, uverila se da je u režimu þekanja. Slegla je ramenima i iskljuþila ga. - Snaüi üemo se i bez poziva, važi? Ako treba da telefoniraš, zatraži telefon od mene. - Da ti ne potrošim kredit? - uþtivo sam se zainteresovao. - Neüeš. - Arina je stvarno izvadila telefon. Pozvala je broj, ali ne iz imenika, veü je svaki broj ukucala posebno, po starom. Prinela je telefon uvu i saþekala odgovor. Tiho je rekla: - Vreme je. Kreni. - Imate još sauþesnika? - pitao sam. - Nisu to sauþesnici, Antone. To su najamni radnici. Ljudi mogu da budu u potpunosti efikasni saveznici ako ih snabdeš malim brojem amajlija. Posebno onima koje ima Edgar. Pogledao sam u kraljevski zamak koji je carevao nad gradom, venac drevnog vulkana koji se zauvek ugasio. Eto, trebalo bi, veü drugi put dolazim u Edinburg, a nemam vremena da obiÿem njegovu glavnu znamenitost... - I šta ste ovoga puta spremili? - pitao sam. Nekakva pomisao lebdela mi je na ivici svesti, otimala se, kao Šredingerova maþka. Nešto veoma važno... - Ma kako smešno bilo, spremio sam još jedan Merlinov artefakt - rekao je Edgar. Veü se oporavio od mog nedžentlmenskog udarca. - Takozvani Merlinov san. - Pa da, da, bio je pomalo monoton u davanju naziva - klimnuo sam. - San? - Jednostavno san. - Edgar je raširio ruke. - Arina je prošli put mnogo patila zbog žrtava. Sad üe sve da proÿe... kulturno. - A evo i prve iskre kulture - rekao sam posmatrajuüi taksi koji se dimio ispred. Vozaþ je verovatno zaspao u trenutku okretanja, automobil je skrenuo na trotoar i udario u starinsko zdanje. Nisu najužasniji bili dim ispod haube i ukoþena tela u vozilu. Trotoari su bili zasejani nepomiþnim telima Edinburžana i turista, a mladu devojku, koja je oþigledno krenula da pada, ka zidu je odbacila rešetka hladnjaka, a onda i pritisnula staromodna crna školjka taksija. Ona je sigurno umirala. Mogla se samo radovati tome što je umirala u snu.
To nije bila humani Morfejev san, kojem nas uþe u Noünoj straži i kojim se ljudima daje nekoliko sekundi pre nego što izgube svest. Merlinov san je delovao u trenutku. Njegova lokalizacija bila je zaþXÿujuüe ravna, þak sam video i granicu gde se završilo dejstvo artefakta. Dvoje odraslih, koji su išli ispred, pali su u san. Deþak od sedam-osam godina, koji je zaostao, nije zaspao i sad je plaþno cimao nepokretne roditelje. Nije bilo pomoüi: ljudi koji nisu upali u zonu sna, razbežali su se. To je bilo razumljivo: sa strane je to izgledalo kao delo nekog krajnje otrovnog gasa. Ipak, prizor deþaka koji je plakao, ostavši iza gomile koja se razbežala i pokušavajuüi da podigne Usnule roditelje, bio je gotovo jednako tragiþan kao prizor devojke koja je umirala u sudaru. Edgar je zaustavio pogled na taksiju koji se dimio. To je bio odliþan trenutak za bekstvo... ako se ja uopšte spremam da bežim. - Podseüa li te na nešto? - pitao sam. - Sluþajne žrtve su neizbežne - rekao je Edgar promuklo. Glas mu se stegao. - Znao sam u šta kreüem. - Šteta što oni nisu znali - rekao sam i pogledao Edgara kroz Sumrak. Loše je, baš loše. Sav je bio nakiüen amajlijama, na njemu su bile na desetine þini, a na krajevima prstiju drhtale su kletve spremne za upotrebu. Sav je sijao od žudnje da primeni Silu. Isto tako izgledali su i Arina i Genadij. ýak ni vampir nije odoleo magiþnom nakitu. Silom neüu ništa postiüi. U potpunoj tišini, duž trotoara zasutih telima i nepomiþnih automobila (izbrojao sam tri koja su gorela), došli smo do Tamnica. Izašli smo iz automobila. Preko jaruge, i na Princezinoj ulici je sve zamrlo, ali je odnekud dopiralo zavijanje sirene. Ljudi uvek savladaju paniku. ýak i kad ne znaju s þim se suoþavaju. - Idemo. - Edgar me je lagano pogurao u leÿa. Poþeli smo da se spuštamo. Na trenutak sam se okrenuo, gledajuüi kamenu krunu zamka nad krovovima kuüa. Pa da. Razume se. Bilo je potrebno samo da se razmisli i da se sve složi zajedno. Merlin je, zaþudo, bio velikodušan dok je stvarao svoje stihove... - Šta ti to gledaš! - povikao je Edgar. Sav je bio napet. Nije ni þudo. Oþekivao je susret s onom koju je voleo. Prošli smo pored nepomiþnih tela. Bilo je tu i ljudi i Inih, Merlinov san nije pravio meÿu njima razliku. Primetio sam i nekoliko inkvizitora koji su spavali. Iza veštaþkih zidova, sve je prosto sijalo od aura. ýekali su i zaseda je bila dobro postavljena. Samo niko nije predvideo snagu artefakta. - A jeste li zaboravili barijeru na treüem nivou? - pitao sam. - Nismo - odgovorila je Arina. Primetio sam da su usput, þas Edgar, þas Arina, ostavljali na podu i zidovima Tamnica predmete obraÿene magijom, koji su spolja izgledali potpuno nevino: komadiüi papira, žvakaüe gume, deliüi kanapa. Na jednom mestu, Edgar je brzo nacrtao na zidu nekoliko þudnih simbola crvenom kredom, a ona se pritom rastvarala u prah - jedva je napravio poslednji znak. Na drugom mestu, Arina je, smejuüi se, posipala po podu palidrvca iz kutije šibica. Poslednja straža se Rþigledno plašila potere. Na kraju smo ušli u salu s giljotinom, koju je, iz nekog razloga, Poslednja straža odabrala kao taþku ulaska u Sumrak. Sigurno je tu bila skoncentrisana Sila, centar vrtloga. I tu, pored dva maga prvog nivoa koji su spavali, našao se jedan budan þovek. Mlad, kršan, nizak, sa naoþarima na inteligentnom licu, u džinsu i šarenoj košulji. Izgledao je mirno. U uglu sobe, primetio sam devojþicu od deset godina koja je spavala, s
pažljivo postavljenom torbom ispod glave. Šta, hteli su da otvore put krvlju deteta? - ûerka je zaspala - razvejao je þovek moju grešku. - Moram da priznam, stvarno zanimljivo... - Izvadio je iz džepa malu rešetkastu sferu od ispreplitanih grubih metalnih žica. - Poluga je spala i nema povratka. - Tako i treba da bude - rekao je Edgar. - Vratiüe se nazad za sedamdeset i nešto godina. Tebi je taj ureÿaj beskoristan, ostaviüeš ga tu. Drži! Bacio je muškarcu svežanj novþanica. Ovaj ga je uhvatio u letu, nemarno prešavši prstom po novcu. Primetio sam da levu ruku drži iza leÿa. Aj-aj-aj... - Sve je kako treba. - Muškarac je klimnuo glavom. - Ali malo me zbunjuje ono što se desilo... a i ti ureÿaji koje vi koristite. ýini mi se da je dogovor napravljen s neravnopravnim uslovima. - Ja sam i rekao da üe tako biti - rekao je Edgar Arini. Ponovo se okrenuo ka muškarcu: - Šta ti hoüeš? Još novca? Muškarac je odmahnuo glavom. - Uzmi novac i üerku i odlazi - rekla je Arina. - To ti je moj savet. Muškarac je oblizao usta. Onda je otkopþao košulju. Pokazalo se da uopšte nije bio debeo. Torzo mu je bio zatvoren u nekakav korset, poput ortopedskog. Samo što iz ortopedskih korseta ne vire žice. - Kilogram eksploziva. Prekidaþ na principu mrtve ruke - rekao je muškarac. - Uzeüu ovu sferu, sav taj þudan nakit koji sam našao na ovim ljudima - pljunuo je jednog od Inih koji su ležali - i sve to što imate u džepovima. Jasno? - Šta ima da bude nejasno - rekao je Edgar. - Odmah sam rekao da üe sve baš ovako da bude. Dobro sam te odabrao. Odjednom sam primetio da Genadij nije sa nama. - I to nas oslobaÿa od niza problema moralne prirode - rekao je Edgar, okreüXüi se. Pojas sa eksplozivom odjednom se razleteo u komade. To nije bila eksplozija, veü bukvalno zamah neke nevidljive ruke koja se kretala neprirodnom brzinom... na primer, iz Sumraka. Muškarac je zbunjeno otvorio levi dlan: iz njega je ispao mali prekidaþ sa okrajkom prekinute žice. Nije lagao... U sledeþem trenutku, muškarac je povikao, a ja sam se i sam radije okrenuo. - Retko nesnosan tip - rekao je Edgar. - On je, izgleda, ozbiljno pretio, iako je tu i njegova roÿena üerka. Ali zato smo dobili neophodnu krv bez ubijanja nevinih, što toliko rastužuje Arinu. - Nisi ništa bolji od njega - odgovorio sam. - Ja i ne pretendujem da budem. - Edgar je slegao ramenima. - Idemo. Ne idemo u Sumrak zajedno prvi put, zar ne? ýak me je uzeo za ruku. Nisam protestovao. Našao sam na podu svoju senku i zakoraþio u nju. Kroz udar ledenog vetra, u rashlaÿeno, žedno prostranstvo Sumraka... Prvi nivo. Bez zadržavanja, idemo dalje. Drugi nivo. Prostranstvo je besnelo. Da li je uzbuÿeno zbog žive krvi ili od rupe koju je Merlin nekada davno ovde probušio. Edgar i Arina su, kao i pre, bili pored mene. Pribrani, napeti. Za trenutak se pojavio Genadij koji je oblizivao krvave usne. Na drugom nivou sam ga jedva prepoznao; toliko su þudovišna zloba i bezumlje izmenili lice Sauškina starijeg. Treüi nivo. Tu su se još odbijali odjeci vrtloga Sile, koja je donedavno svrdlala nadole. Edgar je poþeo da posmatra okolo i rekao je: - Neko ide za nama... znak deluje. - Uspešno? - iz Arininih usta izašao je oblak pare.
- Ne znam. Idemo niže! ýetvrti sloj nas je doþekao sa roze nebom i peskom u boji. Išþupao sam ruku iz Edgarovog stiska i rekao: - Dogovorili smo se! Neüu da se bijem s golemom! - Niko te i ne tera. - Edgar se osmehnuo. - Ne boj se, stajaüeš po strani. Napred! Upravo ovde sam se spremao da pokrenem spor. Da odugovlaþim, pobegnem, a ako mi poÿe za rukom, da ostanem, da pošaljem Poslednju stražu u besmislenu borbu s monstrumom. Ali kao da me je nešto guralo. Kao da je ista manija, koja je opila Arinu, Edgara i Genadij a, ovladala i nada mnom. Morao sam da se spustim na peti nivo... Moram! Kao da se njihova budnost uljuljkala... - Dobro, ali ne spremam se da žrtvujem glavu zbog vas! - povikao sam pod budnim Edgarovim pogledom i zakoraþio na peti nivo. Pojavili su se pored mene gotovo istovremeno. Da, lepo su prošli. Samo je Genadij malo zaostao, oþigledno je prošao tek iz drugog pokušaja. A ovde je ipak bilo prijatnije nego na gornjim nivoima Sumraka! Prohladno, ali bez ledenog vetra koji je isisavao život. Opet, maltene prirodne boje... Osvrnuo sam se oko sebe u potrazi za golemom. I spazili smo ga na oko dvesta metara. Iz visoke trave štrcale su dve zmijske glave, okreüXüi se kao periskopi podmornica. Golem nas je video. Zaþulo se šištanje, koje je bi podseüalo na zmijsko da nije dopiralo s takvog rastojanja... Za trenutak, zmija je veü skliznula u stranu, držeüi pritom obe glave iznad trave. - Glava i rep - zamišljeno je rekla Arina. - Ne znam, ne znam... Edgare, pusti Konga. Na šta je mislila, shvatio sam odmah þim je Edgar iz džepa izvadio malu statuicu od žada: majmun dugaþkih ruku, s kratkim i oštrim rogovima na glavi. Inkvizitor je dunuo u figuricu, a potom joj pažljivo odvrnuo glavu - unutra je bila šuplja - i pažljivo je spustio otvorenu bocu u travu. Jedva smo uspeli da odskoþimo kad je poþela da ispušta zeleni dim koji je obmotavao þudovište. Deva koji je u Samarkandu lovio Ališera nimalo nije liþio na King Konga. Uopšteno, i rastom nije bio kao on, možda tri metra. Ali iskežena þeljust, mišiüave šape sa oštrim kandžama, oštra tamnozelena dlaka i narandžaste oþi koje su gorele od tupe zlobe, ostavljali su mnogo snažniji utisak od sentimentalnog titana iz filma. Takoÿe, King Kong sigurno nije smrdeo tako odvratno i jako. Kako golem, koji se na sastoji od gline, pa þak ni od bilo kakve materije, nego od koncentrisane Sile koja je neko vreme bila zatvorena u magiþnoj posudi, može da smrdi? Ne znam. Možda je to bio sluþajni sporedni efekat, a možda i obiþna šala devinog tvorca. - Idi i ubij to! - povikao je Edgar, pokazujuüi na zmiju. Kong je ogromnim skokovima krenuo ka zmiji. Ona nimalo nije bila uplašena njegovim približavanjem, naprotiv, kao da se obradovala kad je videla dostojnog suparnika, pa je i sama kliznula u susret. Zemlja je zadrhtala pod nogama, snažna rika majmuna i zaglušujuüe šištanje zmije slili su se u jedinstveni grohot. Vreme je! Sad dok se oni pripremaju za sukob. Okrenuo sam se i smrzao se. Iza mojih leÿa stajao je omaleni bradati starac u beloj odeüi. ýas se þinio savršeno realnim - mogla je da se izbroji svaka vlas u njegovoj sedoj bradi, i bora na umornom licu; þas je postajao razmazana bleda senka kroz koju su se videli trava i nebo. Starac je lagano pokazao rukom ispod svojih nogu. Ponovio je gest. On hoüe da zaronim na šesti nivo? Pošao sam rukom dole. Starac je klimnuo, na njegovom licu videlo se olakšanje. I poþeo je da isparava u vazduhu. Nije bilo vremena za kolebanje. U svakom trenutku, neko iz Poslednje straže mogao je da
se okrene i shvati da se spremam da pobegnem. Sila je u meni! Mogu da zaronim na šesti nivo. Moja senka je u meni! Uvek je vidim. Moram to da uradim! Znaþi, uradiþu to. Zapuhnuo me je ledeni vetar. Koraþajuüi veü kroz barijeru, þuo sam Arinin glas: - Za nama deluju... Glas je utihnuo, sakrio se iza granice koja odvaja šesti nivo. Iza granice koja þuva svet Inih koji su otišli. - Hvala što si došao - rekao je starac i nasmejao se. Pre nego što sam odgovorio, osvrnuo sam se oko sebe. Dan. Sunce i belo stado oblaka na plavom nebu. Zelena trava na poljani. Jato ptica u granama. Sedi drevni starac bio je ispred mene. Njegova odeüa kao da nikada nije bila bela. Gruba siva tkanina izgledala mi je kao snežnobela na prvi pogled. A još je bio i bos... U tome nije bilo nikakvog pastoralnog duha, nikakve bliskosti s prirodom. Jednostavno, bos þovek koji nije smatrao potrebnim da baca vreme na pravljenje obuüe. - Pozdravljam te, Veliki - rekao sam sagnuvši glavu. - ýast je za mene da vidim Velikog Merlina. Starac me je radoznalo pogledao. Kao da me ne gleda prvi put, ali je tek sad dobio moguünost da me pogleda kako treba. - ýast? Da li dobro poznaješ moj život, Svetli? - Pomalo. - Slegao sam ramenima. - Znam za brod s decom. - I svejedno ti je þast - ýini mi se da si veü platio za mnogo toga. Osim toga, za milione ljudi, ti si simbol mudrog zaštitnika dobra i pravednosti. I to nešto vredi. - Bilo ih je svega devet... - promrmljao je Merlin. - Legende... one uvek preuveliþavaju. I loše, i dobro... - Ali ih je bilo. - Bilo ih je - složio se Merlin. - Zašto misliš da sam platio? Zar se tebi ne sviÿa raj koji þeka Ine posle smrti? Umesto odgovora sam se sagnuo i otkinuo travku. Stavio sam je u usta, probao. Sok trave bio je gorak... ali nedovoljno gorak. Namrštio sam se i pogledao u sunce. Sunce je sijalo na nebu, ali njegova svetlost nije zaslepljivala. Pljesnuo sam dlanovima: zvuk je bio malo prigušen. Udahnuo sam punim grudima: vazduh je bio svež, ali ipak mu je nešto nedostajalo. Bila je tu i lagana aroma ustajalosti, kao u napuštenom Sauškinovom stanu... - Ovde sve nekako nije pravo - rekao sam. - Nedostaje život. - Bravo! - Merlin je klimnuo glavom. - Mnogi ne primete odmah. Mnogi ovde prožive godine, stoleüa... a tek onda shvate da su obmanuti. - Ne mogu da se naviknu? - pitao sam. Merlin se nasmejao. - Ne. Na to ne možeš da se navikneš. - Seüaš li se anegdote o lažnim božiþnim igraþkama, Antone? - pitao me je neko iza leÿa. Okrenuo sam se. Tigrica je stajala na pet koraka od mene. Bilo ih je mnogo. Tako je mnogo bilo onih koji su stajali i slušali moj razgovor s Merlinom. Igor Teplov i Alisa Donjikova, oni su bili odmah tu: držali su se za ruke, ali na
njihovim licima nije bilo sreüe. Devojþica Galja, vukodlak, sakrila je pogled. Murat iz samarkandske Straže zbunjeno je mahnuo rukom. Tamni, koga sam nekada ubio, bacio sa Ostankinskog TV tornja, gledao me je bez zlobe i razdraženosti. Bilo ih je tako mnogo. Drveüe mi je smetalo da vidim koliko ih ima. Ali i da nema šume, oni bi stajali do samog horizonta. Napred su pustili one koje poznajem. - Seüam se, Tigrice - rekao sam. U meni više nije bilo straha ni ljutnje. Samo tuga, tiha i umorna. - Na prvi pogled su kao prave - rekla je Tigrica i nasmejala se. - Samo radosti nema nikakve... - Lepo izgledaš - promrmljao sam da bih nešto rekao. Tigrica je zamišljeno pogledala svoju tigrastu kožu. Klimnula je: - Potrudila sam se. Zbog susreta. - Zdravo, Igore! - rekao sam. - Zdravo, Alisa! Oni su klimnuli. Onda je Alisa rekla: - Bravo! Jak si. Samo nemoj da se uobraziš, Svetli! Pomagao ti je Merlin. Pogledao sam starca. - Ponekad - delikatno je rekao Merlin. - Pa... pored te vaše neobiþne kule. I još kad si se borio s obortenjeni u šumi... I još sasvim malo... Veü ga nisam slušao. Osvrtao sam se u potrazi za onim þije reþi su mi bile važnije od svega. Kostja je odgurnuo Inog iza þijih leÿa je stajao i izašao mi u susret. Od svih prisutnih, on je još i najzdravije izgledao, a istovremeno i najružnije: na njemu su bili ostaci kosmiþkog skafandra, koji je nekada bio beo, a sada pocrneo i progoreo na nekoliko mesta. - Zdravo, susede - rekao je. - Zdravo, Kostja - odgovorio sam. - Ja... odavno sam hteo da ti kažem. Oprosti. On se namrštio: - Zaboravi te svoje svetle navike... Šta ima da se oprašta... Pošteno smo se borili, ti si þasno pobedio. Sve je u redu. Morao sam da shvatim da ne postavljaš štit iz straha... - Svejedno - rekao sam. - Znaš, mrzim svoj posao. Postao sam mali šraf... Detalj na mašini koja ne zna za milost! - A kako su naši, inaþe? - Kostja se odjednom nasmejao. - Prestani... Ti... oprosti ocu. Ako možeš... Nije bio takav. Klimnuo sam glavom: - Potrudiüu se. Probaüu. - Reci mu da ga mama i ja þekamo. - Kostja je usporio i þvrsto dodao: - Ovde. - Reüi üu mu - obeüao sam mu tražeüi pogledom Polinu. Kostja je odjednom zakoraþio napred, nevešto mi pružio ruku i - odstupio. I u tom kratkom þasu, dok su se naši dlanovi dodirivali, osetio sam kako je njegova hladna ruka postala topla; koža mu se zarumenela a u oþi vratio sjaj. Zbunjen, Kostja je stajao i posmatrao svoj dlan. A moj dlan je pržila ledena hladnoüa... Stroj Inih je zadrhtao. Oni su polako i nevoljno krenuli ka meni. U oþima im je bila žudnja i zavist... Kod svih... ýak i kod Tigrice, þak i kod Igora, Murata... - Stoj! - povikao je Merlin. Bacio se, stao izmeÿu mene i Inih koji su krenuli pružajuüi ruke. Primetio sam da me štiti, ali i da pazi da me ne dodirne. - Stanite, bezumnici! Minut života... To nije ono što želimo, nije ono što smo þekali! Zaustavili su se. Zbunjeno su se gledali i odstupili. Ali u oþima im je, kao i pre, gorela
hladna vatra. - Odlazi, Antone - rekao je Merlin. - Sve si shvatio i znaš šta treba da radiš. Idi! - Ne mogu da proÿem, tamo je Poslednja straža - rekao sam. - Osim ako ih tvoj golem ne zaustavi... Merlin je pogledao nekuda kroz mene i uzdahnuo: - Golem je mrtav. Oba golema su mrtva. Šteta... ponekad sam odlazio na peti nivo da se poigram sa zmijom. I ona je tugovala. - Možete li da me ispratite? - pitao sam. Merlin je odmahnuo glavom: - Malo njih je meÿu nama sposobno da izaÿe i na peti nivo. Da doÿe do prvog može tek poneko, ali tamo smo bespomoüni. - Neüu moüi da proÿem pored njih - rekao sam. - A direktno... na sedmi nivo, takoÿe ne mogu. Osmehnuli smo se jedan drugom. - Pomoüi üemo ti - rekao je Merlin. - Samo uradi sve kako treba, molim te. Klimnuo sam glavom. Nisam znao da li üu uspeti. Ali mogao sam da pokušam. U narednom trenutku, vazduh pored mene je zavibrirao, kao da se nešto što je kljuþalo od viška Sile probijalo kroz Sumrak. Kakvi nivoi... kakva rastojanja... šta je to znaþilo toj Sili koja je zvonila od svesti o sebi? Naÿuška je zakoraþila na travu. Zamahala je rukama. Nije zadržala ravnotežu i pala je na guzu, gledajuüi u mene. - Ustaj - rekao sam strogo. - Vlažno je. Naÿa je skoþila, otresajuüi ljubiþasti kombinezonþLü i probrbljala: - Mama me je nauþila da ulazim u senku! I to nije sve! Tamo su se majmun i zmija borili i jedno drugo pobedili! To je drugo! Dve þike i teta gledaju u zmiju i govore jako ružne reþi! To je treüe! I mama je rekla da te odmah dovedem na veþeru! To je þetvrto! Zastala je videvši oko sebe gomilu. Zbunila se, spustila pogled i glasom uþtive devojþice promrmljala: - Zdravo... - Zdravo. - Merlin je seo ispred nje. - Ti si Nadežda? - Da - ponosno je rekla Naÿa. - Drago mi je što sam te video - rekao je Merlin. - Odvedi tatu kuüi. Samo nemoj pravo kuüi, prvo do ljudi. A onda kuüi. - Nazad, to je napred? - precizirala je Naÿa. - Tako je. - Ti mi liþiš na þarobnjaka iz crtaüa - sumnjiþavo je rekla Naÿa. Za svaki sluþaj mi je pritrþala i uzela me za ruku, što joj je oþigledno dalo samouverenost. - Ja sam bio þarobnjak - priznao je Merlin. - Dobar ili loš? - Raznorazan. - Tužno se osmehnuo. - Idi, Nadežda. Posmatrajuüi pažljivo Merlina, Naÿa me je pitala: - Idemo li, tata? - Idemo - rekao sam. Okrenuo sam se i klimnuo glavom Inima koji su nas üutke posmatrali. S tugom i išþekivanjem. U poþetku, opraštajuüi se, Tigrica je podigla ruku. Onda Alisa. I veü su nam svi mahali... opraštajuüi se zauvek.
I kad je moja üerka, tek inicirana apsolutna þarobnica, zakoraþila napred, ja sam zakoraþio za njom, držeüi je za ruku da se ne izgubim u vrtlogu Sile, koji je završavao svoj krug i vraüao se u naš svet. Sumrak je, naravno, beskonaþan, kako i dolikuje svakom prstenu. Zato što toplota ljudske ljubavi i hladnoüa ljudske mržnje, trþanje zveri i let ptica, treperenje krila leptira i rast zrna posaÿenog u zemlju nikad ne odlaze bez traga. Zato što svemirski potok žive Sile, od koje žudno svoje deliüe odlamaju paraziti poput plave mahovine i Inih, ne odlaze bez traga. Sve se vraüa u svet koji þeka da se ponovo rodi. Zato što svi mi živimo na sedmom nivou Sumraka.
EPILOG Kako je ovde lepo! - povikala je Naÿa. Uzeo sam je u ruke. Stajali smo na edinburškoj kaldrmi, okruženi stotinama i hiljadama ljudi koji su spavali. Sirene su zavijale sve bliže i bliže, a vreme Inih se završavalo. - Jeste - složio sam se. - Ovde je sve lepo. - Samo svi spavaju - tužno je primetila Naÿa. - Kao u bajci o Uspavanoj lepotici. Da ih probudimo? Ona može... Ona sada sve može ako nauþi. - A ti se nisi umorila? - pitao sam. Klecale su mi noge i blago mi se vrtelo u glavi. - Od þega? - zaþudila se Naÿa. - Kasnije - rekao sam. - Malo kasnije üemo sve da ih probudimo... koga god budemo mogli. Tata sada treba da uradi nešto važno. Hoüeš li da mi pomogneš? - Kako? - Samo me drži za ruku - rekao sam. Sklopio sam oþi. Raširio ruke. Zadržao disanje. Moram da osetim ovaj grad. Kamenje i zidine koji pamte Merlina i Artura. Ljudi su mogli da zaborave, ali kamen pamti. I drevna tvrÿava, koja kao venac stoji iznad grada, pamti i þeka. Zašto smo ponekad tako glupi? Zašto oþekujemo da se magija sakrije u onome što može da se uzme u ruke, kada ona jednostavno može da bude svuda unaokolo? Naravno, Veliki Merlin nije sakrio svoje najveüe delo u Sumraku, niti se oslanjao na snagu golema, niti je raþunao na þvrstinu sanduka. Pre hiljadu i po godina, na steni je takoÿe stajala ova drevna tvrÿava. Branili su je i osvajali, u njoj su þuvali svoja blaga gordi škotski kraljevi, ali tamo, u temelju svih temelja, koji je postavio Merlin, kamenje išarano runama þekalo je svoj þas. Samo je potrebno pružiti se do njih. Dotaüi ih, osetiti... - Svetli! - povikali su iza leÿa. Okrenuo sam se, izlazeüi iz transa. Edgar i Arina stajali su nepomiþno gledajuüi u mene, a ja sam s þXÿenjem shvatio da im je pogled pun straha. A Genadij je jurišao na mene. Jurišao je i vikao. Nije valjda mislio da snaga magije zavisi od jaþine vike? SkaþXüi ogromnim koracima i preobražavajuüi se u hodu, Genadij je sve više i više gubio sliþnost s þovekom. Rasli su mu oþnjaci, koža umirala, kosa na glavi rasla seda i rašþupana. Podigao sam ruku sakupljajuüi Silu za sivu molitvu. Ali onda je Naÿa zakoraþila napred i viknula vampiru u lice: - Ne viþi na tatu! Genadij se zateturao. Šta god da ga je udarilo,bilo je jaþe od mržnje. Ali on više nije mogao da se zaustavi, samo je trþao, kao protiv uragana. I srušio se pred našim nogama. Naÿa je vrisnula i sakrila se iza mene. Ja sam seo i pogledao Genadija u lice. I rekao: - Kostja i Polina te þekaju. Molili su te da doÿeš. Odmah. Dok još ima vremena. Bezumlje je naþas napustilo njegov pogled. Sauškin me je pogledao i pitao: - Oni ne mogu? - Oni ne mogu da doÿu. I nikada ne bi ni mogli. Alija üu uþiniti ono što su me zamolili. Idi dok još ima vremena. - Pomozi mi, Antone - rekao je gotovo normalnim glasom. - Naÿa, okreni se! - naredio sam.
- Ne gledam, ne gledam! - zabrbljala je devojþica, okrenuvši se i zatvorivši oþi rukama radi uverljivosti. Podigao sam ruku. Genadij je kao zaþaran pratio moje pokrete. Siva molitva poslala ga je na šesti nivo Sumraka. Pridigavši se, pogledao sam Edgara i Arinu. Oni nisu gledali u Genadij a i mene, veü samo u Naÿu. - Nulta - rekla je Arina sa uzbuÿenjem. - Apsolutna þarobnica... - Pet minuta mi neüe biti do vas - rekao sam, gledajuüi ih. - A onda... - Imamo minojsku sferu - s molbom je izgovorio Edgar. - Može? - Tražiüe vas - rekao sam. - I ja üu vas tražiti, to da znate. Ali sada imate pet minuta. Samo zato što su me molili da vam oprostim. - Šta üeš da uradiš? - pitala je Arina. - Ono o þemu su maštali oni koji su otišli. Da im omoguüim da umru. Zato što je ponovno raÿanje nemoguüe bez smrti. Edgar je zaþkiljio oþima. Otvorio je torbu koju je imao okaþenu 0 pojas. Izvadio je odatle malu koštanu kuglu i dao je Arini. Ona ju je üutke uzela. - Pomozi i meni Svetli - rekao je Edgar. - Šta te košta? - Nakitio si se zaštitnim þinima u vencima, kao novogodišnja jelka. Kako da ti pomognem? - Ja üu mu pomoüi - iznenada je rekla Arina. - A ti ne rasipaj pažnju. Radi svoj posao. Šta je ona taþno uradila, nisam shvatio. Kao da je samo mrdnula ustima. Edgar se nasmejao, na trenutak je njegovo lice postalo lepo i skoro mlado. Onda su mu zaklecale noge i on je pao na ulicu. - A ti se i ne spremaš da se rastvoriš - primetio sam. - Kakva si ti to Svetla? - Cilj je postignut, ovako ili onako - izgovorila je Arina. - Oni koji su otišli, dobili su ono þemu su stremili! Odmahnuo sam glavom. Pogledao sam u zamak i ponovo zatvorio oþi. - Vraüam ti tvoj telefon... - rekla je Arina. - Ne trebaju mi dva. Iza mojih leÿa tiho se zaþula minojska sfera. Arina je otvarala portal koji üe biti nemoguüe slediti. Ona je bila þudna Tamna, a postala je još þudnija Svetla... I odjednom sam zaþuo muziku. Slabu, tihu. Arina je ukljuþila plejer u telefonu. Sluþajno? Ili da pokaže da se razume u tehniku mnogo bolje nego što sam mislio? Kao da su izašli iz nigreda, 28 kao ti i ja, I idu po svetu ne govoreüi ništa. U ogledalo pljuju, sebi se smeju - da, Izašli iz nigreda, ne govore ništa. Tamnog üe kazniti, kredom mu lice namazati, Svetlog üe uhvatiti, u þDÿ uvaljati, a kuda se sakriti? Kao ti i ja, izašli su iz nigreda, Ne govore ništa.
Na hirovitoj ruci ima osam linija života, pa kad se sretnu, jedna drugu obogalje, A kuda se sakriti? Kao ti i ja, kao da su izašli iz nigreda, Ne govore ništa. Šta üeš, to je veü sreüa kad nekome poÿe za rukom da izaÿe iz nigreda. Bilo da si Tamni ili Svetli, svejedno imaš šanse da nastaviš put. Samo kroz nigredo, raspad i razlaganje, može se dalje. Prema sintezi. Stvaranju. Ka albedu. Drevno kamenje þekalo je na vrhu stene. Pružio sam se ka njemu. Tu þini nisu bile potrebne, ni reþi, ni rituali. Samo je trebalo znati kuda da se pružim i šta da tražim. Merlin je sebi uvek ostavljao odstupnicu. Eto, þak je, spremajuüi se da ode u raj za Ine, pretpostavljao da ukradeni raj može biti i pakao. „Pusti ih“, zamolio sam, ne znajuüi ni sam koga. „Pusti ih, molim te. Stvarali su zlo, koje je zlo i bilo, i dobro, koje se u zlo premetalo. Ali sve ima svoj kraj i svoj oproštaj. Pusti ih...“ Tvrÿava iznad grada kao da je uzdahnula. Ptice koje su letele na nebu poþele su da se spuštaju. Mutna magla u vazduhu se razvejavala. Poslednji zrak zalazeüeg sunca pao je na grad, kao da obeüava da üe se vratiti u svitanje. A ja sam osetio kako su se spojili i zadrhtali svi slojevi vaseljene. Video sam, skoro kao na javi, kako se ruše kameni idoli na Platou demona u Uzbekistanu. Kako se u Sumraku rastvaraju Ini koji su tamo otišli kad su izgubili formu - kako se rastvaraju sa olakšanjem i bojažljivom nadom. Moglo je lakše da se diše. - Tata, jel’ smem sad da gledam? - pitala je Naÿa. - Bar jednim okom? - Možeš - odgovorio sam. Seo sam jer me noge veü više nisu držale. - Sad üe tata malo da se odmori pa üemo kuüi... Hoüeš li da me odvedeš preþicom? - Odvešüu te - složila se Naÿa. - U stvari, znaš, ne valja preþicom - iznenada sam se dosetio. - Nešto ne volim preþice. Hajde da odletimo avionom? - Ura! - povikala je Naÿa. - Avionom! A hoüemo li se vratiti ovamo? Pogledao sam je i nasmejao se. Možda üe mi poüi za rukom da je nauþim da se treba þuvati jednostavnih rešenja i preþica? - Obavezno - rekao sam. - Nisi valjda pomislila da je ovo stvarno Poslednja straža?